Brolyfin 24 mg/ml otopina za injekciju/infuziju

Akutno liječenje stanja dispneje izazvanih bronhokonstrikcijom kod bronhijalne astme i kronične opstruktivne bolesti dišnih putova.

Alternativno liječenje neonatalne idiopatske apneje u slučaju nedostupnosti kofeina. Brolyfin je indiciran u odraslih i djece.

Doziranje

Opće preporuke za doziranje

Doziranje lijeka Brolyfin treba prilagoditi njegovoj učinkovitosti i toleranciji u pojedinog bolesnika. Doziranje lijeka treba odrediti na temelju mjerenja koncentracije teofilina u plazmi (terapijsko područje: 8 – 20 μg/ml). Potrebno je pratiti razinu teofilina u serumu, osobito u slučaju nuspojava ili neadekvatnog odgovora.

Svako prethodno liječenje teofilinom ili proizvodima koji sadrže teofilin treba uzeti u obzir pri određivanju početne doze, s obzirom na potrebu smanjenja doze. Dozu treba izračunati na temelju idealne tjelesne težine, jer teofilin ne prelazi u masno tkivo.

Izlučivanje teofilina često je usporeno u bolesnika sa zatajenjem srca, zatajenjem bubrega, teškom hipoksemijom, disfunkcijom jetre, upalom pluća, virusnim infekcijama (osobito gripe), starijom životnom dobi ili pri istodobnom liječenju drugim lijekovima. U ovih je bolesnika potrebna niža doza i potreban je oprez pri povećanju tih doza. Također postoje izvještaji o smanjenom klirensu teofilina nakon profilaktičkog cijepljenja protiv tuberkuloze i gripe, te bi u tim slučajevima moglo biti potrebno smanjenje doze.

Akutno liječenje nedostatka zraka uzrokovanog bronhokonstrikcijom kod bronhijalne astme ili kronične opstruktivne bolesti dišnih putova:

Odrasli i stariji bolesnici

Početna doza je 6 mg/kg tjelesne težine lijeka Brolyfin sporom intravenskom injekcijom, ne prelazeći dozu od 25 mg u minuti.

Doza održavanja lijeka Brolyfin, intravenskom infuzijom, prema stanju bolesnika u sljedećih 12 sati, određuje se prema sljedećoj tablici:

Pedijatrijska populacija

Početna doza je 6 mg/kg tjelesne težine lijeka Brolyfin sporom intravenskom injekcijom, ne prelazeći dozu od 25 mg u minuti.

Doza održavanja lijek Brolyfin, intravenskom infuzijom, prema stanju bolesnika u sljedećih 12 sati, određuje se prema sljedećoj tablici:

Alternativno liječenje neonatalne idiopatske apneje u slučaju nedostupnosti kofeina:

Početna doza je 6 mg/kg tjelesne težine lijeka Brolyfin, sporom intravenskom injekcijom, koja se daje tijekom 20 minuta.

Doza održavanja lijeka Brolyfin koja se daje intravenskom infuzijom je 1 do 1,5 mg/kg/h.

Doza održavanja za djecu u dobi od 6 do 52 tjedna izračunava se prema formuli: doza (mg/kg/h) = (0,008 x dob u tjednima) + 0,21

Bolesnici s prethodnim liječenjem teofilinskim pripravcima

U ovih bolesnika treba odrediti razinu teofilina u serumu. Pri određivanju početne doze pretpostavlja se da će 0,6 mg aminofilina/kg tjelesne težine povećati koncentraciju teofilina u serumu za 1

μg/ml. Ako zbog kliničkog stanja bolesnika nije moguće odrediti razinu teofilina u serumu, daje se početna doza od 3,0 mg aminofilina/kg tjelesne težine.

Način primjene

Sporom intravenskom injekcijom ili intravenskom infuzijom.

Aminofilin se mora primjenjivati intravenski vrlo sporo kako bi se izbjegli štetni učinci na središnji živčani sustav i kardiovaskularni sustav zbog stimulativnog učinka teofilina.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Akutni infarkta miokarda.

Akutna tahiaritmija.

Intoksikacija pripravcima koji sadrže teofilin. Tirotoksikoza.

Teška insuficijencija jetre. Epilepsija.

Aminofilin treba koristiti s oprezom i samo kada je to neophodno u sljedećim stanjima:

• bolesnika s nestabilnom anginom pektoris

• bolesnika sa zatajenjem srca

• bolesnici skloni tahiaritmijama

• bolesnici s teškom hipertenzijom

• bolesnika s jetrenim ili bubrežnim poremećajima

• poremećaji štitnjače

• bolesnici s poviješću epilepsije

• peptički i duodenalni ulkus

• porfirija

  Teofilin (a samim tim i aminofilin) ima uzak terapijski indeks, stoga je potrebno redovito kontrolirati serumske razine, osobito na početku liječenja.

  Intravenski aminofilin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika starijih od 60 godina.

  Potreban je poseban oprez kod primjene aminofilina u djece zbog povećane osjetljivosti na teofilin. Zabilježeni su slučajevi konvulzija u djece čak i s normalnim koncentracijama teofilina u serumu. U pedijatrijskih bolesnika s poviješću napadaja treba razmotriti alternativno liječenje. Ako se koristi injekcijski teofilin, potrebno je pažljivo pratiti moguće simptome stimulacije središnjeg živčanog sustava.

  Potreban je oprez u bolesnika koji se cijepe protiv tuberkuloze ili gripe te u bolesnika s aktivnom gripom ili febrilnom bolešću.

  Klirens teofilina (a time i aminofilina) može biti povećan u pušača i osoba koje su trajno izložene dimu cigareta. U bolesnika koji prestanu pušiti, klirens aminofilina može se smanjiti, a rizik od ozbiljne toksičnosti može se povećati.

  Tijekom istodobne primjene beta 2-agonista, kortikosteroida ili diuretika te tijekom hipoksije potrebno je pratiti razine kalija u plazmi.

  Aminofilin se ne smije primjenjivati istodobno s drugim derivatima ksantina. Ako se lijek koji sadrži teofilin primjenjuje oralno, doza se mora smanjiti za količinu koja je već primijenjena drugim putem (uski terapijski indeks). Ako je bolesnik već uzimao derivate ksantina, dozu je potrebno odrediti prema utvrđenim koncentracijama teofilina u plazmi. Individualno doziranje je potrebno zbog mogućnosti utjecaja na farmakokinetiku teofilina različitim čimbenicima (dob, tjelesna težina, prehrana, pušenje, funkcija jetre, interakcije lijekova). Pri računanju doze koristi se preračunavanje na idealnu tjelesnu masu (engl. lean body mass). Pri prelasku na oralne oblike doziranja, nakon završetka infuzije moguće je primijeniti lijek s kontroliranim oslobađanjem. Za brzodjelujuće pripravke potreban je razmak od 4 do 6 sati između završetka infuzije i primjene pripravka.

  Brolyfin se ne primjenjuje intramuskularno.

Prokain, hipotenzivi i vazodilatatori

istodobna primjena s aminofilinom potencira pad krvnog tlaka. Betamimetici, inhalacijski anestetici i glukokortikoidi

istodobna primjena s aminofilinom može povećati učestalost nuspojava.

Barbiturati, fenilbutazon, karbamazepin, fenitoin, primidon, nifedipin, rifampicin smanjuju koncentraciju slobodnog teofilina u plazmi.

Cimetidin, ranitidin, eritromicin, troleandomicin, klindamicin, linkomicin, kinoloni, oralni kontraceptivi, anabolički steroidi, disulfiram, kofein, azatioprim, ciklofosfamid, diltiazem, verapamil, izoniazid, meksiletin, metildopa, metotreksat i beta-blokatori

povećavaju koncentraciju slobodnog teofilina u plazmi.

Aciklovir

povećava razinu teofilina u plazmi nakon početka terapije aciklovirom.

Aminofilin

primijenjen zajedno s flumanezilom produljuje poluvrijeme eliminacije midazolama.

Lansoprazol

Ponovljena primjena smanjuje razinu teofilina u plazmi indukcijom mikrosomalnih enzima.

Fluoksetin

inhibira metabolizam teofilina inhibicijom CYP1A2.

Klinafloksacin

istodobna primjena s teofilinom povećava koncentraciju teofilina u plazmi.

Trudnoća

Prilikom primjene lijeka Brolyfin u trudnoći i tijekom dojenja potrebno je uzeti u obzir potencijalnu korist liječenja za majku i mogući rizik za fetus. Teofilin prolazi placentarnu barijeru i dostiže terapijske razine u fetusu. U novorođenčadi čije su majke uzimale teofilin primijećene su prolazna tahikardija, razdražljivost i povraćanje. Vjerojatnije je da će se ti učinci pojaviti kada razine u plazmi majke dosegnu gornju terapijsku granicu.

Tijekom trudnoće, farmakokinetika teofilina se mijenja. U trećem tromjesečju opaženo je smanjenje klirensa teofilina, u nekim slučajevima za 20-53%. Uočeni su slučajevi toksičnosti koji su zahtijevali smanjenje doze. Zbog blagih tokolitičkih učinaka teofilina može odgoditi porod.

Dojenje

Teofilin se izlučuje u majčino mlijeko ubrzo nakon intravenske primjene.

Eliminacija je u male djece spora, osobito u nedonoščadi i novorođenčadi, kod kojih se terapijske koncentracije u krvnom serumu mogu postići nakon ponovljene primjene. Osobito kada se primjenjuju veće doze, kod dojene djece može doći do povećane razdražljivosti i poremećaja spavanja. Iz tog razloga potrebno je bolesnici koja doji davati što niže doze i da nakon i.v. primjene ne doji 2 sata. Ako je potrebna ponovljena primjena visokih doza, dojenje treba prekinuti.

Plodnost

Učinci na plodnost nisu poznati.

Neke nuspojave koje se javljaju tijekom liječenja ksantinskim lijekovima mogu smanjiti sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.

Sljedeća tablica sažima nuspojave podijeljene u skupine prema MedDRA terminologiji s učestalošću pojavljivanja: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000), nepoznato (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka).

Učestalost nuspojava usko je povezana s ispravnom indikacijom liječenja, poštivanjem kontraindikacija, pravilnim doziranjem i pravilnom brzinom primjene. Zbog uskog terapijskog indeksa teofilina, neki bolesnici mogu osjetiti simptome predoziranja već pri terapijskim koncentracijama u plazmi (vidjeti 4.9. Predoziranje).

Neželjeni učinci obično se očituju iritacijom gastrointestinalnog trakta, stimulacijom središnjeg živčanog sustava i djelovanjem na kardiovaskularni sustav. Nakon intravenske primjene aminofilina mogu se pojaviti hipotenzija, aritmije i konvulzije, osobito ako je intravenska primjena prebrza. Teška toksičnost može se razviti bez prodromalnih simptoma.

* Mogu biti znak predoziranja teofilinom Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Aminofilin ima uzak terapijski indeks.

Simptomi predoziranja obično se uočavaju pri koncentracijama teofilina u plazmi iznad 20 mg/l, ali se mogu pojaviti već pri terapijskim razinama u plazmi od 10 do 15 mg/l. Letalne koncentracije su iznad 50 mg/l. Kod kronične intoksikacije klinički simptomi trovanja pojavljuju se pri nižim razinama u plazmi nego kod akutnog trovanja. Na intoksikaciju su osjetljivije osobe starije od 60 godina i djeca u prvim godinama života.

Klinički se trovanje očituje gastrointestinalnim simptomima (mučnina, povraćanje i proljev), kardiovaskularnim simptomima (tahikardija, supraventrikularne i ventrikularne aritmije, hipotenzija) i simptomima pretjerane stimulacije središnjeg živčanog sustava (povraćanje, hiperventilacija, agitacija, tremor, grčevi mišića). Mogu biti prisutni metabolički poremećaji: hipokalijemija, hiperglikemija, hipofosfatemija, hipokalcemija, metabolička acidoza ili respiratorna alkaloza. U rijetkim slučajevima, intoksikacija se može komplicirati psihozom, demencijom, akutnim pankreatitisom, rabdomiolizom ili akutnim zatajenjem bubrega (vidjeti dio 4.8. Nuspojave).

Liječenje:

U slučaju visoke koncentracije teofilina u plazmi ili u slučaju konvulzija, hipotenzije ili srčanih aritmija, potrebno je primijeniti neku od metoda eliminacije. Najučinkovitija eliminacija postiže se hemoperfuzijom pomoću aktivnog ugljena ili smole. Hemodijaliza je također učinkovita, peritonealna dijaliza je neučinkovita. Ostalo liječenje je simptomatsko: korigira se hipokalemija, kod konvulzija se daje diazepam ili fenobarbital, kod hipotenzije se mora nadoknaditi volumen cirkulirajuće tekućine, kod supraventrikularne tahikardije može se koristiti verapamil, kod ventrikularne tahikardije beta-blokator ili prokainamid.