Awiqli 700 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

Liječenje šećerne bolesti u odraslih osoba.

Doziranje

Ovaj lijek je bazalni inzulin za supkutanu primjenu jedanput tjedno. Namijenjen je za primjenu istog dana u tjednu.

Potentnost inzulinskih analoga, uključujući ikodek inzulin, izražava se u jedinicama. Jedna (1) jedinica

ikodek inzulina odgovara 1 jedinici glargin inzulina (100 jedinica/ml), 1 jedinici detemir inzulina,

1 jedinici degludek inzulina ili 1 internacionalnoj jedinici ljudskog inzulina.

Awiqli je dostupan u jednoj jačini, 700 jedinica/ml. Potrebna doza odabire se u jedinicama. Može se primijeniti doza od 10 do 700 jedinica po injekciji, u stupnjevima od 10 jedinica.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, ovaj lijek mora se kombinirati s bolus inzulinom kako bi se

pokrile potrebe za inzulinom u vrijeme obroka.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, ovaj lijek se može primjenjivati u monoterapiji ili u bilo kojoj kombinaciji s oralnim antidijabeticima, agonistima GLP-1 receptora i s bolus inzulinom. Kada se ikodek inzulin dodaje terapiji sulfonilurejom, potrebno je razmotriti prekid ili smanjenje doze sulfonilureje. Vidjeti dijelove 4.5 i 5.1.

Awiqli je potrebno dozirati sukladno individualnim potrebama bolesnika. Preporučuje se optimizirati regulaciju glikemije prilagodbom doze na osnovi razine glukoze u plazmi natašte.

Zbog dugog poluvijeka ikodek inzulina, prilagodba doze ne preporučuje se tijekom akutne bolesti niti ako bolesnici kratkoročno mijenjaju razinu tjelesne aktivnosti ili uobičajenu prehranu. U tim slučajevima bolesnike treba uputiti da se obrate svom liječniku za dodatne smjernice o drugim primjenjivim prilagodbama, npr. unosu glukoze ili promjenama drugih lijekova za snižavanje glukoze.

Uvođenje lijeka Awiqli

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 (koji nisu prethodno liječeni inzulinom)

Preporučena početna tjedna doza je 70 jedinica nakon čega slijedi individualna prilagodba tjedne doze.

Bolesnici s novodijagnosticiranom šećernom bolešću tipa 1

Sigurnost i djelotvornost lijeka Awiqli u bolesnika s novodijagnosticiranom šećernom bolešću tipa 1 koji nisu prethodno liječeni inzulinom nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka. Vidjeti dio 4.4.

Prelazak s bazalnog inzulina primjenjivanog jedanput ili dvaput dnevno na lijek Awiqli kod šećerne bolesti tipa 2 i tipa 1

Prvu tjednu dozu lijeka Awiqli treba primijeniti dan nakon posljednje doze bazalnog inzulina koji se primjenjuje jedanput ili dvaput dnevno.

Pri prelasku bolesnika s bazalnog inzulina koji se primjenjuje jedanput ili dvaput dnevno, preporučena tjedna doza lijeka Awiqli ukupna je dnevna bazalna doza pomnožena sa 7. Samo za prvu injekciju (doza u 1. tjednu) preporučuje se jednokratna dodatna doza od 50 % doze lijeka Awiqli ako je potrebno brže postizanje regulacije glikemije u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, ova se doza uvijek preporučuje (samo za prvu injekciju). Ako se jednokratno primijeni dodatnih 50% doze lijeka Awiqli, doza u 1. tjednu treba biti ukupna dnevna doza bazalnog inzulina pomnožena sa 7 i zatim pomnožena s 1,5, zaokružena na najbližih 10 jedinica (vidjeti tablicu 1).

Jednokratna dodatna doza ne smije se dodavati za drugu injekciju i nadalje (vidjeti dio 4.4). Druga tjedna doza lijeka Awiqli ukupna je dnevna bazalna doza pomnožena sa 7.

Treća i sve naredne tjedne doze trebaju se temeljiti na metaboličkim potrebama bolesnika, rezultatima praćenja glukoze u krvi i cilju glikemijske kontrole do postizanja željene vrijednosti glukoze u plazmi natašte. Prilagodbu doze potrebno je provesti na temelju samostalno izmjerenih vrijednosti glukoze natašte na dan titracije i dva prethodna dana.

Tijekom prelaska i u tjednima nakon toga preporučuje se pomno praćenje razine glukoze. Možda će biti potrebno prilagoditi doze bolus inzulina ili drugih antidijabetika koji se primjenjuju istodobno.

a sve doze zaokružuju se na najbližih 10 jedinica

b 1,5 x prethodna ukupna dnevna doza bazalnog inzulina pomnožena sa 7. Jednokratna dodatna doza koja se primjenjuje u 1. tjednu preporučuje se ako je potrebno brže postizanje regulacije glikemije u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, ova se doza uvijek preporučuje

c prethodna ukupna dnevna doza bazalnog inzulina pomnožena sa 7

d kada je potrebna doza veća od maksimalne doze napunjene brizgalice (700 jedinica), možda će biti potrebno dozu podijeliti u dvije injekcije

Propuštena doza

Ako se doza propusti, preporučuje se primijeniti je što prije. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1

Bolesnike sa šećernom bolešću tipa 1 potrebno je savjetovati da nastave doziranje jedanput tjedno. Režim doziranja jedanput tjedno će se zatim promijeniti na dan u tjednu kada je bila primijenjena propuštena doza. Potrebno je pratiti glukozu u plazmi natašte.

Ako se želi zadržati prvobitno odabran dan primjene jedanput tjedno, razmak između sljedećih doza može se postupno produljivati kako bi se konačno dobio isti dan primjene.

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2

Ako je prošlo manje od 3 dana od propuštene doze, bolesnik sa šećernom bolešću tipa 2 može nastaviti s prvobitnim režimom doziranja jedanput tjedno. Potrebno je pratiti glukozu u krvi natašte.

Ako je prošlo više od 3 dana, propuštenu dozu potrebno je primijeniti što je prije moguće. Režim doziranja jedanput tjedno će se zatim promijeniti na dan u tjednu na koji je primijenjena propuštena

doza. Ako se želi zadržati prvobitno odabran dan primjene jedanput tjedno, razmak između sljedećih doza može se postupno produljivati kako bi se konačno dobio isti dan primjene.

Posebne populacije

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika (vidjeti dio 4.8).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega preporučuje se češće praćenje glukoze (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre preporučuje se češće praćenje glukoze (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka Awiqli u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Samo za supkutanu primjenu.

Awiqli se ne smije primjenjivati intravenski jer to može dovesti do teške hipoglikemije. Ovaj lijek se ne smije primjenjivati intramuskularno jer to može promijeniti apsorpciju. Ovaj lijek se ne smije koristiti u inzulinskim infuzijskim pumpama.

Awiqli se primjenjuje supkutanom injekcijom u bedro, nadlakticu ili trbušnu stijenku. Mjesta injiciranja unutar istog područja treba stalno mijenjati kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dio 4.4).

Bolesnike treba uputiti da uvijek upotrijebe novu iglu. Ponovna uporaba iste igle za napunjenu brizgalicu povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze lijeka. U slučaju začepljenja igle, bolesnici moraju slijediti naputke navedene u uputama za uporabu koje dolaze s uputom o lijeku.

Awiqli je dostupan u napunjenoj brizgalici. Prozorčić s dozom prikazuje broj jedinica ikodek inzulina koje će se injicirati. Nije potrebno ponovno izračunavanje doze. Napunjena brizgalica može isporučiti od 10 do 700 jedinica u stupnjevima od 10 jedinica.

Awiqli se ne smije izvlačiti iz uloška napunjene brizgalice u štrcaljku (vidjeti dio 4.4). Za daljnje informacije prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Hipoglikemija

Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebe za inzulinom (vidjeti dijelove 4.5, 4.8 i 4.9).

Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.

Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija te može uzrokovati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga, pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo i uključuju hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.

U bolesnika u kojih je znatno poboljšana regulacija glikemije (primjerice, intenziviranjem inzulinskog liječenja), može doći do promjene uobičajenih upozoravajućih simptoma hipoglikemije te ih o tome treba primjereno savjetovati. U osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi mogu nestati. Mora se uzeti u obzir mogućnost pojave rekurentnih, neprepoznatih (osobito noćnih) epizoda hipoglikemije.

Bolesnikovo pridržavanje režima doziranja i prehrane, ispravna primjena inzulina i svijest o simptomima hipoglikemije od ključnog su značaja za smanjenje rizika od hipoglikemije. Čimbenici koji povećavaju sklonost pojavi hipoglikemije zahtijevaju osobito pomno praćenje. U to se ubrajaju:

• promjene u području injiciranja

• poboljšana osjetljivost na inzulin (npr. eliminacijom čimbenika stresa)

• tjelesna aktivnost na koju osoba nije navikla, povećana ili produljena tjelesna aktivnost

• sekundarno pojavna bolest (npr. povraćanje, proljev, vrućica)

• neadekvatan unos hrane i izostavljeni obroci

• konzumiranje alkohola

• određeni nekompenzirani endokrini poremećaji (npr. hipotireoza i insuficijencija prednjeg režnja hipofize ili adrenokortikalna insuficijencija)

• istodobno liječenje određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5).

Produljeni učinak lijeka Awiqli može usporiti oporavak od hipoglikemije. U slučaju pojave epizode hipoglikemije, bolesniku se savjetuje da pomno prati glukozu u krvi sve do oporavka.

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 koji se liječe ikodek inzulinom, rizik od hipoglikemije bio je povećan (vidjeti dijelove 4.8 i 5.1). Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 smiju se liječiti ikodek inzulinom samo ako se očekuje jasna korist doziranja jedanput tjedno.

Sigurnost i djelotvornost ikodek inzulina u bolesnika s novodijagnosticiranom šećernom bolešću tipa 1

koji nisu prethodno liječeni inzulinom nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka. Hiperglikemija

Kod teške hiperglikemije preporučuje se primjena brzodjelujućeg inzulina. Neodgovarajuće doziranje i/ili prekid liječenja u bolesnika kojima je potreban inzulin može dovesti do hiperglikemije, a potencijalno i do dijabetičke ketoacidoze. Nadalje, istodobne bolesti, posebice infekcije, mogu dovesti do hiperglikemije te time prouzrokovati povećanu potrebu za inzulinom.

Obično se prvi simptomi hiperglikemije javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana. Oni uključuju žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka kao i acetonski zadah. Neliječena hiperglikemija može u konačnici dovesti do dijabetičke ketoacidoze, što može biti smrtonosno.

Prelazak s drugih vrsta inzulina na ikodek inzulin

Prelazak bolesnika s drugih vrsta inzulinskih lijekova na ikodek inzulin mora se obaviti pod liječničkim nadzorom i može biti potrebna promjena doziranja (vidjeti dio 4.2).

Prilikom prelaska s dnevnog bazalnog inzulina na tjedni ikodek inzulin može doći do medikacijskih pogrešaka, npr. predoziranja, pogrešaka u doziranju ili zaboravljenog prekida primjene preporučene jednokratne dodatne doze nakon prve injekcije. Te pogreške mogu dovesti do hipoglikemije, hiperglikemije i/ili drugih kliničkih posljedica. Stoga se bolesnike mora savjetovati da provjere jesu li injicirali ispravnu dozu, posebno prilikom prve i druge injekcije (vidjeti dijelove 4.2 i 4.9).

Bolesnike koji nisu sigurni koja je ispravna doza treba savjetovati da se obrate liječniku za daljnje upute.

Lipodistrofija i kožna amiloidoza

Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina te pogoršanja regulacije glikemije kod primjene injekcija inzulina na područjima na kojima su se javile te reakcije. Prijavljeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje dovodi do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti i prilagodba doze antidijabetika.

Poremećaj oka

Intenziviranje inzulinske terapije s naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik napredovanja dijabetičke retinopatije.

Izbjegavanje medikacijskih pogrešaka

Bolesnike treba uputiti da prije svakog injiciranja provjere naljepnicu na brizgalici s inzulinom kako ne bi došlo do slučajne zamjene tjednog ikodek inzulina i drugih inzulinskih lijekova. Bolesnici koji se liječe ili su liječeni drugim injekcijskim antidijabeticima koji se primjenjuju jednom tjedno trebaju posebno obratiti pažnju, jer se odabir propisane doze lijeka Awiqli razlikuje od drugih injekcijskih antidijabetika koji se primjenjuju jednom tjedno. Bolesnici moraju vizualno provjeriti odabrane jedinice na brojčaniku doze na napunjenoj brizgalici i nikada ne smiju odabrati maksimalnu pojedinačnu dozu (700 U) osim ako je to njihova propisana doza. Bolesnike koji su slijepi ili slabovidni mora se savjetovati da uvijek zatraže pomoć druge osobe koja ima dobar vid i koja je naučila koristiti napunjenu brizgalicu.

Kako bi izbjegli pogreške pri doziranju i moguće predoziranje, bolesnici i zdravstveni radnici nikada ne smiju štrcaljkom izvlačiti lijek iz uloška koji se nalazi u napunjenoj brizgalici.

U slučaju začepljenja igle, bolesnici moraju slijediti naputke navedene u uputama za uporabu koje dolaze s uputom o lijeku.

Imunogenost

Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. U rijetkim slučajevima, prisutnost takvih protutijela na inzulin može zahtijevati prilagodbu doze inzulina kako bi se izbjegla sklonost hiperglikemiji ili hipoglikemiji (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).

Kombinacija pioglitazona i inzulinskih lijekova

Prijavljeni su slučajevi zatajenja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj kongestivnog zatajenja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i ikodek inzulina. U slučaju primjene ove kombinacije, bolesnike treba pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma kongestivnog zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Antidijabetici, agonisti GLP-1 receptora, sulfonilureja, inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori), beta-blokatori, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.

Sljedeće tvari mogu povećati potrebu za inzulinom

Oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.

Oktreotid/lanreotid mogu ili povećati ili smanjiti potrebu za inzulinom. Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.

Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije.

Trudnoća

Nema kliničkog iskustva s primjenom ikodek inzulina u trudnica.

Ispitivanja reprodukcije na životinjama s ikodek inzulinom nisu pokazala nikakve učinke u pogledu embriotoksičnosti i teratogenosti.

Zbog nedostatka iskustva u trudnoći, žene u reproduktivnoj dobi treba savjetovati da prekinu liječenje

lijekom Awiqli ako ostanu trudne ili planiraju trudnoću. Dojenje

Nije poznato izlučuje li se ikodek inzulin u majčino mlijeko. Dostupni farmakodinamički/toksikološki podaci u štakora pokazuju da se ikodek inzulin izlučuje u mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja ikodek

inzulinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Ispitivanja reprodukcije na životinjama s ikodek inzulinom ne ukazuju na bilo kakve štetne učinke na plodnost.

Awiqli ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti narušena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili npr. zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti vrlo važne (primjerice, vožnja automobila ili rukovanje strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s učestalim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljivana nuspojava tijekom kliničkih ispitivanja s ikodek inzulinom je hipoglikemija (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

Tablični popis nuspojava

Cjelokupni sigurnosni profil ikodek inzulina temelji se na šest ispitivanja faze 3 (ONWARDS 1-6) u kojima je ukupno 2170 bolesnika bilo izloženo ikodek inzulinu, od čega 1880 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i 290 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1.

Nuspojave navedene u nastavku temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja i prikazane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Kategorije učestalosti definiraju se na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

* Hipoglikemija je definirana u nastavku

** Skupni pojam koji pokriva štetne događaje povezane s perifernim edemom.

***Skupni pojam koji pokriva štetne događaje povezane s preosjetljivošću.

Opis odabranih nuspojava

Hipoglikemija

Hipoglikemija je najčešće primijećena nuspojava u bolesnika koji primjenjuju ikodek inzulin (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

U kliničkim ispitivanjima faze 3 s ikodek inzulinom, teška hipoglikemija definirala se kao hipoglikemija povezana s teškim kognitivnim oštećenjem koja za oporavak zahtijeva pomoć druge osobe, a klinički značajna hipoglikemija definirala se kao vrijednost glukoze u plazmi manja od 54 mg/dl (3,0 mmol/l).

Šećerna bolest tipa 2

Udio bolesnika koji su prijavili teške ili klinički značajne hipoglikemijske epizode za ikodek inzulin u odnosu na dnevni bazalni inzulin iznosio je 9 % – 12 % naspram 6 % – 11 % u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji prethodno nisu liječeni inzulinom (ONWARDS 1, 3 i 5), 14 % naspram 7 % u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 prethodno liječenih bazalnim inzulinom (ONWARDS 2) te 51 % naspram 56 % u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji su prethodno liječeni bazal-bolus inzulinom (ONWARDS 4).

Stope teških ili klinički značajnih hipoglikemijskih epizoda po bolesnik-godini izloženosti za ikodek inzulin u odnosu na dnevni bazalni inzulin bile su sljedeće: ONWARDS 1: 0,30 naspram 0,16; ONWARDS 3: 0,31 naspram 0,15; ONWARDS 5: 0,19 naspram 0,14 (bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 koji prethodno nisu liječeni inzulinom); ONWARDS 2: 0,73 naspram 0,27 (bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 prethodno liječeni bazalnim inzulinom); i ONWARDS 4: 5,64 naspram 5,62 (bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 koji su prethodno liječeni bazal-bolus inzulinom).

Nakon glavne faze ispitivanja ONWARDS 1 uslijedio je produžetak liječenja u trajanju od 26 tjedana kako bi se ispitala dugotrajna sigurnost. U cijelom ispitivanju, udio ispitanika s teškim ili klinički značajnim epizodama hipoglikemije na ikodek inzulin u odnosu na glargin inzulin 100 jedinica/ml iznosio je 12% naspram 14%, a stopa epizoda po bolesnik-godini izloženosti iznosila je 0,30 naspram 0,16.

Za informacije o komparatorima dnevnog bazalnog inzulina koji su korišteni u svakom pojedinom ispitivanju vidjeti dio 5.1.

Šećerna bolest tipa 1

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 prethodno liječenih bazalnim inzulinom, udio bolesnika koji su prijavili teške ili klinički značajne epizode hipoglikemije na ikodek inzulin u odnosu na degludek inzulin iznosio je 85% naspram 76%. Stopa teških ili klinički značajnih hipoglikemijskih epizoda po bolesnik-godini izloženosti za ikodek inzulin u usporedbi s degludek inzulinom iznosila je 19,93 naspram 10,37.

Nakon ispitivanja ONWARDS 6 uslijedio je produžetak liječenja u trajanju od 26 tjedana kako bi se istražila dugotrajna sigurnost. U cijelom ispitivanju, udio bolesnika s teškim ili klinički značajnim hipoglikemijskim epizodama na ikodek inzulin u odnosu na degludek inzulin iznosio je 91% naspram 86%, a stopa epizoda po bolesnik-godini izloženosti iznosila je 17,00 naspram 9,16.

Vidjeti također dio 5.1.

U svim ispitivanjima ONWARDS većina hipoglikemijskih epizoda zabilježena je 2 do 4 dana nakon tjedne primjene.

Preosjetljivost

Kao i kod drugih vrsta inzulina, alergijske reakcije mogu se javiti na ikodek inzulin. Trenutne alergijske reakcije na sam inzulin ili pomoćne tvari mogu biti opasne po život.

Reakcije preosjetljivosti (kao što su urtikarija, oticanje usana i oticanje lica) prijavljene su u ispitivanju faze 3a s ikodek inzulinom. Reakcije preosjetljivosti prijavljene su u 0,4 % bolesnika liječenih ikodek inzulinom u usporedbi s 0,6 % bolesnika liječenih dnevnim bazalnim inzulinom. Dva od 10 događaja koje su prijavili bolesnici liječeni ikodek inzulinom bila su teška (urtikarija), a jedan od njih je prijavljen i kao ozbiljan.

Reakcije na mjestu injiciranja

U ispitivanjima faze 3, reakcije na mjestu injiciranja prijavljene su u 1,6 % bolesnika liječenih ikodek inzulinom u usporedbi s 1,4 % bolesnika liječenih dnevnim bazalnim inzulinom. Većina reakcija na mjestu injiciranja u bolesnika liječenih ikodek inzulinom (75 %) prijavljena je u dvostruko slijepom, s dvostrukim placebom, aktivnim komparatorom kontroliranom ispitivanju (ONWARDS 3). U bolesnika liječenih dnevnim bazalnim inzulinom, 21 % reakcija na mjestu injiciranja prijavljeno je u ispitivanju ONWARDS 3.

Sveukupno, u ispitivanjima faze 3, najčešći znakovi i simptomi reakcija na mjestu injiciranja bili su eritem i svrbež. Najveća težina reakcija na mjestu primjene injekcije u bolesnika liječenih ikodek inzulinom bila je blaga (94 %) ili umjerena (6 %). Nijedna reakcija na mjestu injiciranja nije bila ozbiljna.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injiciranja može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kožne amiloidoze koje mogu odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih područja injiciranja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).

Ostale posebne populacije

Na temelju rezultata kliničkih ispitivanja s ikodek inzulinom, učestalost, vrsta i težina nuspojava prijavljenih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili oštećenjem funkcije jetre općenito ne upućuju na razlike u odnosu na šire iskustvo u ukupnoj populaciji liječenoj ikodek inzulinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati; međutim, ako se primijene doze koje su prevelike u odnosu na bolesnikovu potrebu, može se razviti hipoglikemija u nekoliko različitih stadija:

• Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti peroralnom primjenom glukoze ili uzimanjem proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se bolesniku preporučuje da sa sobom uvijek nosi proizvode koji sadrže šećer.

• Teške epizode hipoglikemije, u kojima si bolesnik ne može sam pomoći, mogu se liječiti glukagonom koji intramuskularno, supkutano ili intranazalno daje osoba upoznata s načinom primjene glukagona, ili glukozom koju intravenski daje zdravstveni radnik. Ako bolesnik ne reagira na glukagon 10 do 15 minuta nakon primjene, mora se intravenski primijeniti glukoza. Kako bi se spriječilo ponavljanje hipoglikemije, po povratku svijesti u bolesnika se preporučuje peroralna primjena ugljikohidrata.

Slučajevi predoziranja mogu se javiti prilikom prelaska s bazalnog inzulina koji se primjenjuje jedanput ili dvaput dnevno na ikodek inzulin, osobito ako se jednokratna dodatna doza, suprotno preporukama, nastavi primjenjivati nakon prve injekcije (vidjeti dio 4.4).