Lopin 5 mg tablete

• hipertenzija

• kronična, stabilna angina pektoris

• vazospastična (Prinzmetalova) angina

Doziranje

Odrasli

Uobičajena početna doza za liječenje hipertenzije i angine pektoris je 5 mg amlodipina jednom dnevno koja se može povećati do maksimalno 10 mg, ovisno o terapijskom odgovoru pojedinog bolesnika.

U bolesnika s hipertenzijom amlodipin se može uzimati u kombinaciji s tiazidskim diureticima, alfa blokatorima, blokatorima beta-adrenergičnih receptora ili s ACE-inhibitorima.

Kod angine pektoris, amlodipin se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje angine u bolesnika s anginom pektoris koja je otporna na nitrate i/ili odgovarajuće doze beta blokatora.

Istodobna primjena amlodipina s tiazidskim diureticima, beta-blokatorima i ACE-inhibitorima, ne zahtijeva prilagodbu doze amlodipina.

Posebne populacije

Starije osobe

Iste doze amlodipina podjednako dobro podnose starije i mlaĊe osobe. Stoga se preporučuje uobičajeno doziranje u starijih bolesnika, a povišenje doze zahtijeva dodatnu pažnju (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Oštećenje funkcije jetre:

Nisu utvrĊene preporuke za doziranje u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre. Stoga treba pažljivo odrediti dozu i započeti s nižim dozama (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.). Farmakokinetika amlodipina nije ispitivana u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. U bolesnika s teškim oštećenjem jetre, terapiju treba započeti s najnižom dozom i polagano titrirati.

Oštećenje funkcije bubrega:

Promjene koncentracije amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stupnjem oštećenja bubrega, stoga se preporučuje uobičajeno doziranje. Amlodipin se ne može odstraniti dijalizom.

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti s hipertenzijom u dobi 6-17 godina:

Preporučena početna doza u pedijatrijskoj populaciji u dobi 6-17 godina je 2,5 mg jednom dnevno peroralno, a ako se nakon 4 tjedna ne postigne zadovoljavajuće snižavanje tlaka može se titrirati do 5 mg jednom dnevno. Doze veće od 5 mg amlodipina na dan nisu proučavane u pedijatrijskoj populaciji (vidjeti dijelove 5.1. i 5.2.).

Doza od 2,5 mg ne može se postići s Lopin 5 mg tabletom, jer ove tablete nisu predviĊene za lomljenje na dva jednaka dijela.

Djeca u dobi ispod 6 godina: Nema podataka.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Primjena ovog lijeka kontraindicirana je kod sljedećih stanja:

• preosjetljivost na djelatnu tvar, derivate dihidropiridina ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• teška hipotenzija

• šok (uključujući kardiogeni šok)

• opstrukcija izlaznog trakta lijevog ventrikula (npr. stenoza aorte visokog stupnja)

• hemodinamički nestabilno zatajivanje srca nakon akutnog infarkta miokarda

Nije utvrĊena djelotvornost i sigurnost primjene amlodipina u hipertenzivnoj krizi. Zatajenje srca

U liječenju bolesnika sa zatajivanjem srca neophodan je oprez. U dugotrajnoj, placebo-kontroliranoj

studiji gdje je amlodipin bio primjenjivan u bolesnika s teškim zatajenjem srca (NYHA stupanj III i IV), prijavljena incidencija plućnog edema bila je viša u skupini bolesnika koji su uzimali amlodipin nego u skupini koja je dobivala placebo, ali to nije ukazivalo na pogoršanje zatajivanja srca (vidjeti dio 5.1.). Blokatore kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca s obzirom da mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih dogaĊaja i smrti.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre produžen je poluživot amlodipina te su više AUC ( od engl. area under the curve – površina ispod krivulje) vrijednosti, ali preporuke za doziranje nisu utvrĊene. Zbog toga terapiju treba započeti primjenom nižih doza uz poseban oprez, i na početku terapije i prilikom povišenja doze. Bolesnike s teškim oštećenjem jetre treba pažljivo nadzirati i polagano im titrirati dozu.

Starije osobe

Potreban je oprez prilikom povećanja doze u starijih bolesnika (vidjeti dijelove 4.2. i 5.2.).

Oštećenje funkcije bubrega

Mogu se primjenjivati uobičajene doze amlodipina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Promjene koncentracije amlodipina u plazmi nisu povezane sa stupnjem oštećenja bubrega. Amlodipin se ne odstranjuje dijalizom.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Utjecaj drugih lijekova na amlodipin

CYP3A4 inhibitori:

Istodobna primjena amlodipina s jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antifungici, makrolidi kao što su eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) može značajno povisiti izloženost amlodipinu, što dovodi do povećanog rizika od hipotenzije. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih promjena može biti izraženiji u starijih osoba. Stoga može biti potreban klinički nadzor i prilagoĊavanje doze.

CYP3A4 induktori:

Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).

Sok od grejpa:

Ne preporučuje se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa jer se u nekih bolesnika može povećati bioraspoloživost dovodeći do pojačanog djelovanja na snižavanje krvnog tlaka.

Dantrolen (infuzija):

U životinja, nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena zabilježeni su ventrikularna fibrilacija sa smrtnim ishodom i kardiovaskularni kolaps u povezanosti s hiperkalemijom. Zbog rizika od hiperkalemije, preporučuje se izbjegavanje istodobne primjene blokatora kalcijevih kanala (kao što je amlodipin) u bolesnika koji su podložni malignoj hipertermiji te u liječenju maligne hipertermije.

Utjecaj amlodipina na druge lijekove

Učinci amlodipina na smanjenje krvnog tlaka doprinose učincima na smanjenje krvnog tlaka drugih antihipertenzivnih lijekova.

Takrolimus:

Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje zajedno s amlodipinom. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, kod istodobne primjene s amlodipinom, potrebno je pratiti razinu takrolimusa u krvi i ako je potrebno prilagoditi dozu takrolimusa.

Inhibitori ciljne molekule rapamicina u sisavaca (engl. mammalian/mechanistic target of rapamycin, mTOR)

Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istodobnu primjenu inhibitora mTOR-a amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.

Ciklosporin:

Nisu provedena ispitivanja interakcije ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te, po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.

Simvastatin:

Istodobna primjena višekratnih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina dovela je do 77%- tnog povećanja izloženosti simvastatinu u odnosu na simvastatin kao monoterapiju. U bolesnika koji uzimaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg.

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije utjecao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.

Trudnoća

Nije utvrĊena sigurnost primjene amlodipina u trudnica. Ispitivanja na životinjama pri visokim dozama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Primjena u trudnoći se preporučuje samo ako nema sigurnije alternative i ako bolest predstavlja veći rizik za majku i fetus.

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja amlodipinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

U nekih bolesnika koji su uzimali blokatore kalcijevih kanala, zabilježene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci nisu dovoljni za utvrĊivanje potencijalnog djelovanja amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na štakorima, zabilježene su nuspojave povezane s muškom plodnošću (vidjeti dio 5.3.).

Lopin malo ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ako bolesnik koji uzima amlodipin pati od omaglice, glavobolje, umora ili mučnine, sposobnost reagiranja može biti narušena. Stoga se preporučuje oprez, osobito na početku terapije.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave tijekom terapije su pospanost, omaglica, glavobolja, palpitacije, navale crvenila i vrućine, bol u abdomenu, mučnina, oticanje zglobova, edem i umor.

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave zabilježene su tijekom terapije amlodipinom uz učestalost: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su poredane od više prema manje ozbiljnim.

* najčešće povezan s kolestazom

Zabilježeni su izolirani slučajevi ekstrapiramidalnog sindroma. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Ograničeno je iskustvo s namjernim predoziranjem u ljudi. Simptomi

Postojeći podaci ukazuju na to da bi značajno predoziranje amlodipinom moglo izazvati prekomjernu

perifernu vazodilataciju i moguću refleksnu tahikardiju. Prijavljeni su i slučajevi značajne i vjerojatno produljene sustavne hipotenzije uključujući i šok sa smrtnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgoĊenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Terapija

Klinički značajna hipotenzija uslijed predoziranja amlodipinom zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući učestalo nadziranje kardijalne i respiratorne funkcije, povišen položaj udova i pozorno praćenje volumena tekućine u cirkulaciji kao i volumena izlučenog urina.

Vazokonstriktori mogu biti korisni u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog tlaka, pod uvjetom da nema kontraindikacija za njihovu primjenu. Intravenski primijenjen kalcij glukonat može pomoći u suzbijanju učinaka blokade kalcijevih kanala.

Lavaža želuca može biti korisna u nekim slučajevima. Primjena aktivnog ugljena u zdravih dobrovoljaca neposredno nakon ili unutar 2 sata nakon ingestije 10 mg amlodipina značajno je smanjila apsorpciju amlodipina.

Kako se amlodipin u velikoj mjeri veže za proteine plazme, dijaliza vjerojatno ne bi bila od koristi.