Kalinor šumeće tablete indicirane su u odraslih osoba. Nadoknada kalija kod:

• izražene hipokalijemije (razina u serumu < 3,2 mmol/L), pogotovo ako je istodobno prisutna

  metabolička acidoza

• neuromuskularnih poremećaja ili poremećaja srčanoga ritma prouzrokovanih hipokalijemijom

• hipokalijemije za vrijeme liječenja digitalisom

  Profilaksa hipokalijemije kod ketoacidoze. Profilaksa ponovnog stvaranja bubrežnih kamenaca:

• kalcijevih kamenaca (npr. kod bubrežne tubularne acidoze)

• hipocitraturije (< 320 mg/dnevno) različitog podrijetla

• kamenaca mokraćne kiseline

1. Nadoknada kalija:
   Doziranje Kalinora treba prilagoditi stupnju nedostatka kalija. U načelu je dovoljno uzeti 40 do 80 mmol kalija na dan. Dnevna doza ne smije prijeći 160 mmol kalija. Pojedinačna doza ne smije biti veća od 40 mmol kalija, a to odgovara količini koja se nalazi u jednoj šumećoj tableti Kalinora.

2. Profilaksa ponovnog stvaranja bubrežnih kamenaca:
   Dozu treba odabrati tako da je izlučivanje citrata veće od 320 mg na dan, a pH vrijednost mokraće između 6,2 i 6,8. To se obično postiže dozom od 1 do 2 Kalinor šumeće tablete na dan.
   Pojedinačna doza ne smije biti veća od jedne Kalinor šumeće tablete, što odgovara 40 mmol kalija. Dnevna doza ne smije biti veća od 4 šumeće tablete tj.160 mmol kalija.

Pedijatrijska populacija
Nije indicirano za primjenu kod djece.

Za uporabu kroz usta (nakon otapanja).

Jedna šumeća tableta otopi se u čaši vode (200 ml). Prema potrebi okus se može poboljšati s nešto šećera ili voćnoga soka. Pripremljenu otopinu treba piti sporo, u gutljajima tijekom 10 do 15 minuta. Uzimanje za vrijeme obroka poboljšava gastrointestinalnu podnošljivost pripravka.

Ako dnevnu dozu čine dvije ili više tableta, treba ih rasporediti tijekom dana. Ako se ne može ukloniti uzrok hipokalijemije, preporučuje se trajna supstitucija. U ostalim slučajevima nedostatka kalija, dovoljno je uzimanje tijekom više dana ili tjedana do njegove nadoknade.

Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kalinor šumeće tablete ne smiju se uzimati kod bolesti koje su često praćene hiperkalijemijom, kao što su:

• dehidracija

• smanjena ekskretorna funkcija bubrega

• Addisonova bolest

• adynamia episodica hereditaria

Prije uvođenja nadomjesnog liječenje treba odrediti elektrolite i acidobazni status kao i srčani ritam i funkciju bubrega, osobito u starijih bolesnika. Ovi parametri se na početku trebaju pratiti u kratkim vremenskih razdobljima, a kasnije rjeđe.

Pri uzimanju Kalinor šumećih tableta, posebno oprezni trebaju biti bolesnici s anemijom srpastih stanica kao i bolesnici koji istovremeno uzimaju diuretike koji štede kalij, antagoniste aldosterona, ACE inhibitore, antikolinergike ili lijekove koji mogu izazvati nefrotoksičnost (nesteroidni protuupalni lijekovi itd.). Može se javiti hiperkalijemija kao ishod interakcija s ovim lijekovima, a zbog iznenadne acidoze, može se javiti akutno oštećenje bubrega ili druga stanja.

Kalijeve soli mogu uzrokovati iritaciju i oštećenje tkiva pri visokom lokalnim koncentracijama. Međutim, visoke lokalne koncentracije djelatne tvari u želucu i/ili tankom crijevu se mogu izbjeći načinom primjene (uzimanjem malih gutljaja vodene otopine).

Kalinor sadrži saharozu.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži 1,58 g saharoze po dozi (efervescentna tableta). To treba uzeti u obzir u bolesnika sa šećernom bolesti.

Učestalo i trajno uzimanje Kalinor šumećih tableta može biti štetno za zube (karijes).

Kalinor sadrži glukozu.

Bolesnici s rijetkom malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Povišene koncentracije izvanstaničnog kalija smanjuju djelotvornost srčanih glikozida, dok snižavanje koncentracija pojačava aritmogeno djelovanje srčanih glikozida. Antagonisti aldosterona, diuretici koji štede kalij, ACE inhibitori, nesteroidni protuupalni lijekovi i neopioidni analgetici smanjuju izlučivanje kalija bubregom.

Budući da je srčana funkcija majke i fetusa poremećena i pri visokim i pri niskim razinama kalija, treba pomno nadzirati serumske razine kalija u majke. Dok god su majčine serumske razine kalija u fiziološkom rasponu, ne očekuju se štetni učinci na embrio, fetus ili dojenče. Zasad nema podataka o štetnom djelovanju lijeka tijekom trudnoće i dojenja.

Uporaba Kalinor šumećih tableta ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Tablica učestalosti u nastavku se uobičajeno koristi za procjenu nuspojava: Vrlo često (≥ 1/10)

Često (≥ 1/100 do < 1/10)

Manje često (≥ 1/1000 do < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

Srčani poremećaji:

vrlo rijetko: povećana doza kalija može dovesti do aritmije

Poremećaji probavnog sustava:

manje često: žgaravica, bol u trbuhu, proljev, podrigivanje, mučnina i povraćanje, nadimanje

Poremećaji metabolizma i probave:

rijetko: hiperkalijemija

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

rijetko: alergijske reakcije kao što su ekcemi, svrbež, crvenilo. U ovim slučajevima treba prekinuti liječenje Kalinorom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje može prouzrokovati hiperkalijemiju, pogotovo ako istodobno postoji acidoza ili zatajenje bubrega. Osnovni simptomi hiperkalijemije su kardiovaskularne smetnje. Javljaju se bradikardija, atrioventrikularni blok, a moguća je i ventrikularna fibrilacija te zastoj srca u dijastoli. U EKG-u se vide visoki, šiljasti, simetrični T-valovi, a kod vrlo visoke razine kalija u serumu proširuje se i QRS- kompleks. Posljedice u kardiovaskularnom sustavu su hipotenzija i centralizacija krvotoka. Neuromuskularni simptomi obuhvaćaju parestezije, progresivnu paralizu i stanja konfuzije.

Razine kalija u plazmi veće od 6,5 mmol/L opasne su za život bolesnika, a one iznad 8 mmol/L često smrtonosne.

Liječenje

Ciljevi liječenja hiperkalijemije su različiti, a ovise o stupnju intoksikacije:

1. Brza “detoksikacija” postiže se davanjem antidota, primjerice 10 do 20 ml 10% otopine kalcijeva glukonata u venu.

2. Primjenom infuzije glukoze s inzulinom postiže se pomicanje kalija iz ekstracelularnog prostora u intracelularni i na taj se način snižava razina kalija u serumu (redistribucija).

3. Davanjem ionskih izmjenjivača (primjerice peroralno ili klizmom) odstranjuje se kalij iz tijela. U nekim je slučajevima nužna brza hemodijaliza.

Predoziranje ili smetnje izlučivanja kroz bubrege (zbog zatajivanja bubrega) mogu prouzrokovati hiperkalijemiju.