Novistig 0,5 mg/ml + 2,5 mg/ml otopina za injekciju

Poništavanje rezidualne nedepolarizirajuće (kompetitivne) neuromuskularne blokade.

Doziranje Doziranje:

Odrasli i bolesnici starije životne dobi: 1 - 2 ml intravenski tijekom 10 do 30 sekundi (što odgovara 2,5 mg neostigminijevog metilsulfata s 0,5 mg glikopironijevog bromida do 5 mg neostigminijevog metilsulfata s 1 mg glikopironijevog bromida). Alternativno se može intravenski primijeniti doza od 0,02 ml/kg tijekom 10 do 30 sekundi (što odgovara 0,05 mg/kg neostigminijevog metilsulfata s 0,01 mg/kg glikopironijevog bromida).

Doze se mogu ponoviti ako se ne postigne zadovoljavajuće poništenje neuromuskularne blokade. Ne preporučuje se prekoračiti ukupnu dozu od 2 ml jer u toj dozi neostigmin može izazvati depolarizirajuću neuromuskularnu blokadu.

Pedijatrijska populacija: 0,02 ml/kg tijekom 10 do 30 sekundi (što odgovara 0,05 mg/kg neostigminijevog metilsulfata s 0,01 mg/kg glikopironijevog bromida). Alternativno, razrijediti do 10 ml s vodom za injekcije i primijeniti 1 ml na 5 kg tjelesne težine.

Način primjene: Za intravensku injekciju.

• Preosjetljivost na dvije djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Novistig 0,5 mg/ml + 2,5 mg/ml otopina za injekciju ne smije se primjenjivati u bolesnika s mehaničkom opstrukcijom gastrointestinalnog ili urinarnog trakta.

• Novistig 0,5 mg/ml + 2,5 mg/ml otopina za injekciju ne smije se primjenjivati istodobno sa suksametonijem, budući da neostigmin pojačava depolarizirajuće učinke neuromuskularne blokade uzrokovane tim agensom.

Primjenjivati s oprezom u bolesnika s bronhospazmom ili jakom bradikardijom.

Primjena blokatora kolinesteraze u bolesnika s crijevnom anastomozom može biti uzrok rupture anastomoze ili propuštanja sadržaja crijeva.

Iako se je pokazalo da kombinacija glikopironijev bromid + neostigminijev metilsulfat 0,5 mg/ml + 2,5 mg/ml otopina za injekciju manje utječe na kardiovaskularni sustav od atropina s neostigminijevim metilsulfatom, potrebna je njegova oprezna primjena u bolesnika s bolešću koronarnih arterija, kongestivnim zatajivanjem srca, srčanim disritmijama, hipertenzijom, tireotoksikozom i insuficijencijom srca.

Primjenjivati s oprezom u bolesnika s epilepsijom ili Parkinsonovom bolešću.

Lijek se mora oprezno primjenjivati u bolesnika s povišenom tjelesnom temperaturom (osobito u djece) zbog inhibicije znojenja.

Kao i kod primjene drugih lijekova s antimuskarinskim djelovanjem, savjetuje se oprez u bolesnika s hipertrofijom prostate, paralitičkim ileusom, stenozom pilorusa i glaukomom zatvorenog ugla.

Lijekovi s antikolinergičkim djelovanjem mogu uzrokovati ventrikularne aritmije ako se primjenjuju tijekom inhalacijske anestezije, osobito udružene s primjenom halogeniranih ugljikovodika.

Pokazalo se je da kvaterni amonijevi spojevi (poput glikopironija) u visokoj dozi blokiraju nikotinske receptore na neuromuskularnoj spojnici. Ovo treba procijeniti prije njihove primjene u bolesnika s miasteniom gravis.

Za razliku od atropina, glikopironij je kvaterni amonijev spoj i ne prelazi krvno-moždanu barijeru. Stoga je manje vjerojatno da će izazvati postoperacijsku smetenost što se osobito odnosi na bolesnike starije životne dobi. U usporedbi s atropinom, glikopirolat ima manje kardiovaskularne i okularne učinke.

Neostigminijev metilsulfat: glikopironij ili alternativno atropin, kade se daje prije ili istodobno s neostigminom, sprječava bradikardiju, prekomjerno slinjenje i druge muskarinske učinke neostigmina.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po ampuli, tj. zanemarive količine natrija.

Neostigminijev metilsulfat ne smije se primjenjivati istodobno sa suksametonijem (vidjeti dio Kontraindikacije)

Postoji povećani rizik od antimuskarinskih nuspojava u bolesnika koji uzimaju lijekove s antimuskarinskim učincima, poput MAO-inhibitora (inhibitora monoaminooksidaze), amantadina, klozapina, tricikličkih antidepresiva i nefopama.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni glikopironijevog bromida ili neostigminijevog metilsulfata u trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Glikopironij se tijekom trudnoće smije primijeniti samo ako očekivana korist za pacijenta opravdava potencijalni rizik za fetus.

Lijekovi koji blokiraju kolinesterazu, uključujući neostigmin, mogu uzrokovati podražljivost maternice i inducirati prijevremeni porođaj ako se primjenjuje trudnicama kojima se bliži termin porođaja. Neostigminijev metilsulfat smije se dati trudnicama samo ako je to baš neophodno.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se glikopironijev bromid ili neostigminijev metilsulfat u majčino mlijeko. Međutim, glikopironijev bromid (uključujući njegove metabolite) izlučivao se u mlijeko laktirajućih ženki štakora (vidjeti dio 5.3). Primjena glikopironijevog bromida ili neostigminijevog metilsulfata u žena koje doje smije se uzeti u obzir samo ako očekivana korist za ženu prevladava svaki mogući rizik po dojenče.

Plodnost

Reprodukcijska ispitivanja i drugi podaci dobiveni na životinjama ne upućuju na zabrinutost radi plodnosti kako muškaraca tako i žena (vidjeti dio 5.3). U ispitivanju plodnosti i ranog embrionalnog razvoja u štakora, mužjaci štakora su 28 dana prije parenja, a ženke štakora 14 dana prije parenja, intravenski primali neostigminijev metilsulfat (ekvivalentno dozi za ljude od 1,6, 4 i 8,1 mcg/kg/dan, temeljeno na tjelesnoj površini). Nisu zabilježeni štetni učinci pri niti jednoj od primjenjivanih doza.

Novistig 0,5 mg/ml + 2,5 mg/ml otopina za injekciju može uzrokovati oslabljen vid, što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i sigurnog rada sa strojevima.

Nuspojave povezane s injekcijom glikopironijevog bromida - neostigminijevog metilsulfata navedene su u nastavku prema klasifikaciji organskog sustava i učestalosti.

Vjerojatnije je da će se nuspojave javiti na početku davanja lijeka ili pri povećavanju doze. Učestalost nuspojava u nastavku definirana je prema sljedećoj konvenciji:

vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do < 1/100); rijetko (≥1/10 000 do

<1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablični prikaz nuspojava glikopironijevog bromida, komponente Novistiga:

* praćeno tahikardijom, palpitacijama i aritmijama

**osobito u starijih

Tablični prikaz nuspojava neostigminijevog metilsulfata, komponente Novistiga:

Komponenta injekcije glikopironij - neostigmin može biti uzrok reakcije preosjetljivosti, angioedema i anafilaktičke reakcije.

Ako nastupe teške nuspojave zbog muskarinskog učinka neostigmina (bradikardija, pojačana orofaringealna sekrecija, smanjena brzina srčane provodnje, bronhospazam ili pojačana gastrointestinalna aktivnost itd.), one se mogu tretirati intravenskom primjenom 200 - 600 mikrograma (0,2 - 0,6 mg) glikopironijevog bromida ili 400-1200 mikrograma (0,4 - 1,2 mg) atropina.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi:

Znakovi predoziranje neostigminom (uključujući mučninu, povraćanje, dijareju, pretjeranu salivaciju i znojenje, miozu, bradikardiju ili tahikardiju, spazam kardije, nekoordiniranost pokreta, mišićne grčeve, fascikulaciju i paralizu mišića, pojačanu orofaringealnu sekreciju, bronhospazam itd.) mogu se liječiti primjenom injekcije glikopironijevog bromida u dozi 0,2 - 0,6 mg ili atropina u dozi 0,4 - 1,2 mg. U teškim slučajevima može nastupiti respiratorna depresija i potreba umjetne ventilacije takvih bolesnika.

Znakovi predoziranja glikopironijevim bromidom (tahikardija, ventrikularna iritabilnost itd.) mogu se liječiti primjenom neostigminijevog metilsulfata u dozi od 1,0 mg za svaki 1,0 mg utvrđenog primijenjenog glikopironijevog bromida.

Liječenje:

Liječenje predoziranja ovisi o tome prevladavaju li znakovi antikolinesteraznog ili antikolinergičkog učinka predoziranja. Budući da je glicopironijev bromid kvaterni amonijev spoj, simptomi predoziranja po svojoj prirodi više su periferni nego centralni. Centralno djelujući antikolinesterazni lijekovi poput fiziostigmina stoga nisu neophodni za liječenje predoziranja glikopironijevim bromidom.