Ceftriakson Qilu 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
PO: Lijekovi koji se mogu upotrebljavati na razini primarne zdravstvene zaštite i koji se mogu posebice obračunavati Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Ceftriakson 2 g
Ceftriakson Qilu je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece uključujući i novorođenčad (od rođenja):
Bakterijskog meningitisa
Izvanbolnički stečene pneumonije Bolnički stečene pneumonije Akutne upale srednjeg uha Intrabdominalnih infekcija
Kompliciranih infekcija urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis) Infekcija kostiju i zglobova
Kompliciranih infekcija kože i mekog tkiva Gonoreje
Sifilisa
Bakterijskog endokarditisa
Ceftriakson Qilu se može koristiti:
-
za liječenje akutnih pogoršanja kronične opstruktivne bolesti pluća u odraslih
-
za liječenje diseminirane lajmske borelioze (rane (stadij II) i kasne (stadij III)) u odraslih i djece, uključujući novorođenčad stariju od 15 dana.
-
za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata.
-
liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.
-
liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, s bilo kojom od gore navedenih infekcija.
Ceftriakson Qilu treba primjenjivati zajedno s drugim antibioticima uvijek kada se mogući raspon bakterijskih uzročnika ne poklapa sa spektrom djelovanja ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).
Treba uzeti u obzir službene preporuke o primjerenoj uporabi antibiotika.
Doziranje
Doza ovisi o težini, osjetljivosti uzročnika, mjestu i vrsti infekcije, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.
Doze preporučene u tablici u nastavku opće su preporučene doze u tim indikacijama. Kod posebice teških slučajeva, potrebno je uzeti u obzir doze više od preporučenih.
Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)
| Doziranje ceftriaksona* | Učestalost liječenja** | Indikacije |
| 1-2 g | Jednom dnevno | Izvanbolnički stečene pneumonije |
| Akutne egzacerbacije kronične opstruktivne plućne bolesti | ||
| Intrabdominalne infekcija | ||
| Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis) | ||
| 2 g: | Jednom dnevno | Bolnički stečene pneumonijee |
| Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva | ||
| Infekcija kostiju i zglobova | ||
| 2-4 g | Jednom dnevno | Liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije. |
| Bakterijski endokarditis | ||
| Bakterijski meningitis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g dnevno, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).
Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:
Akutna upala srednjeg uha
Može se dati jedna intramuskularna doza ceftriaksona od 1-2 g.
Ograničeni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodna terapija nije bila uspješna, može biti učinkovita primjena ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 1-2 g dnevno tijekom 3 dana.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.
Gonoreja
Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.
Sifilis
Uobičajene preporučene doze su 500 mg -1 g jedanput dnevno, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput dnevno
, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])
2 g jedanput dnevno tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa se u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Pedijatrijska populacija
Odrasli i djeca od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)
U djece tjelesne težine 50 kg ili više treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.
| Doziranje ceftriaksona* | Učestalost terapije** | Indikacije |
| 50-80 mg/kg | Jednom dnevno | Intrabdominalne infekcije |
| Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis) | ||
| Izvanbolnički stečene pneumonije | ||
| Bolnički stečene pneumonije | ||
| 50-100 mg/kg(maks. 4 g) | Jednom dnevno | Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva |
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| Liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije. | ||
| 80-100 mg/kg(maks. 4 g) | Jednom dnevno | Bakterijski meningitis |
| 100 mg/kg (maks.4 g) | Jednom dnevno | Bakterijski endokarditis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g dnevno, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).
Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:
Akutna upala srednjeg uha
Za početno liječenje akutne upale srednjeg uha može se primijeniti jedna intramuskularna doza ceftriaksona od 50 mg/kg. Ograničeni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početna terapija nije bila uspješna, može biti učinkovita primjena ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg dnevno tijekom 3 dana.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.
Sifilis
Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput dnevno tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])
50– 80 mg/kg jedanput dnevno tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa se u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.
Novorođenčad 0-14 dana
Ceftriakson Qilu je kontraindiciran u nedonoščadi postmenstrualne dobi do 41 tjedna (gestacijska dob
+ kronološka dob).
| Doziranje ceftriaksona* | Učestalost liječenja | Indikacije |
| 20-50 mg/kg | Jednom dnevno | Intrabdominalna infekcija |
| Komplicirana infekcija kože i mekog tkiva | ||
| Kompliciranih infekcija urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis) | ||
| Izvanbolnički stečene pneumonije | ||
| Bolnički stečena pneumonija | ||
| Infekcija kostiju i zglobova | ||
| Liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije. | ||
| 50 mg/kg | Jednom dnevno | Bakterijski meningitis |
| Bakterijski endokarditis |
* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.
Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.
Indikacije za novorođenčad od 0-14 dana koji zahtijevaju specifične rasporede doziranja: Akutna upala srednjeg uha
Za početno liječenje akutne upale srednjeg uha može se primijeniti jedna intramuskularna doza ceftriaksona od 50 mg/kg.
Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.
Sifilis
Uobičajene preporučene doze su 50 mg/kg jedanput dnevno tijekom 10-14 dana. Preporuke za
doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Trajanje terapije
Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotika, primjenu ceftriaksona treba nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.
Starije osobe
U starijih osoba nije potrebno prilagođavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena funkcija zadovoljavajuće.
Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije
Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.
Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).
Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije
U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagođavati dozu ceftriaksona ako
jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g dnevno.
U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonealnom dijalizom niti hemodijalizom. Ceftriakson se ne uklanja peritonealnom ili
hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.
Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije
U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.
Način primjene
Intramuskularna primjena
Ceftriakson se može primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Intramuskularne injekcije treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g.
Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Moraju se razmotriti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.
Intravenska primjena
Ceftriakson se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta. Intravensku
intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novorođenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4). Intramuskularnu primjenu treba
razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.
Ceftriakson je kontraindiciran u novorođenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i kalcija (vidjeti dio 4.3).
Otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) se ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriakson-kalcij može doći i kada se
ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.2).
Za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30- 90 minuta prije kirurškog zahvata
Otopina nakon rekonstitucije je blijedo-žuta do žuto obojena, ovisno o duljini pohrane, koncentraciji i upotrijebljenom otapalu ali to ne utječe na djelotvornost djelatne tvari. Smiju se koristiti samo bistre otopine bez čestica.
Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na ceftriakson ili neki drugi cefalosporin.
Teška reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme) u anamnezi.
Ceftriakson je kontraindiciran u:
nedonoščadi postmenstrualne dobi do 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob)* terminske novorođenčadi (u dobi do 28 dana):
-
s hiperbilirubinemijom, žuticom, ili koji imaju hipoalbuminemiju ili acidozu, jer su to stanja kod kojih postoji vjerojatnost poremećaja u vezanju bilirubina*
-
kojoj je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) intravensko liječenje kalcijem
ili infuzijama koje sadrže kalcij, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i soli kalcija (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 6.2)
*In vitro ispitivanja pokazala su da ceftriakson može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova
vezivanja za albumin u serumu, što može dovesti do rizika od bilirubinske encefalopatije u tih bolesnika.
Prije intramuskularne injekcije ceftriaksona moraju se isključiti kontraindikacije za primjenu
lidokaina kada se kao otapalo koristi otopina lidokaina (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.
Otopine ceftriaksona koje sadrže lidokain nikada se ne smiju primijeniti intravenski.
Reakcije preosjetljivosti
Kao i kod svih drugih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje su ponekad imale smrtni ishod (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti mogu se razviti u Kounisov
sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). U slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se
odmah prekinuti liječenje ceftriaksonom i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja nužno je utvrditi ima li bolesnik u anamnezi teške reakcije preosjetljivosti na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Potreban je oprez kada se ceftriakson primjenjuje u bolesnika koji su prethodno imali blage reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske lijekove.
Kod liječenja ceftriaksonom prijavljene su teške kožne nuspojave (Stevens-Johnsonov sindrom ili Lyellov sindrom/toksična epidermalna nekroliza) te reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima [DRESS; engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms ]), koje mogu biti
opasne po život ili smrtonosne; međutim, učestalost tih nuspojava nije poznata (vidjeti dio 4.8). Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR)
U nekih bolesnika s infekcijom uzrokovanom spirohetama može se ubrzo nakon početka liječenja ceftriaksonom javiti Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR). JHR je obično samoograničavajuće stanje, no može se i zbrinuti simptomatskim liječenjem. U slučaju takve reakcije ne smije se prekinuti liječenje antibioticima.
Interakcija s proizvodima koji sadrže kalcij
Opisani su slučajevi smrtonosnih reakcija na precipitate ceftriakson-kalcij u plućima i bubrezima kod nedonoščadi i terminske novorođenčadi mlađe od 1 mjeseca. Barem jedno od njih primilo je
H A L M E D
ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i kroz različite intravenske linije. Među dostupnim znanstvenim podacima nema izvješća o potvrđenim intravaskularnim precipitacijama u bolesnika, osim
novorođenčadi, liječenih ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili bilo kojim drugim proizvodima koji sadrže kalcij. In vitro ispitivanja pokazala su da u novorođenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij u usporedbi s drugim dobnim skupinama.
Neovisno o dobi bolesnika, ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s drugim
intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih linija ili na različitim mjestima primjene infuzije. Međutim, u bolesnika starijih od 28 dana ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se primjenjuju infuzijskim linijama na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamijene ili temeljito isperu između dviju infuzija fiziološkom otopinom natrijeva klorida kako bi se izbjegla precipitacija U bolesnika kojima je potrebna
kontinuirana infuzija otopina za potpunu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij, zdravstveni djelatnici mogu razmotriti primjenu drugih antibiotika koji sa sobom ne nose sličan rizik od precipitacije. Ako se primjena ceftriaksona smatra neophodnom u bolesnika kojima je potrebna
kontinuirana prehrana, otopine za potpunu parenteralnu prehranu i ceftriakson mogu se primjenjivati istodobno, ali kroz različite infuzijske linije i na različitim mjestima. Druga mogućnost je prekinuti infuziju otopine za potpunu parenteralnu prehranu tijekom infuzije ceftriaksona te isprati infuzijske linije između primjene tih dviju otopina (vidjeti dijelove 4.3, 4.8, 5.2 i 6.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i učinkovitost ceftriaksona u novorođenčadi, dojenčadi i djece ustanovljene su za doze
opisane u dijelu 'Doziranje i način primjene' (vidjeti dio 4.2). Ispitivanja su pokazala da ceftriakson, kao i neki drugi cefalosporini, može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu.
Ceftriakson je kontraindiciran u nedonoščadi i novorođenčadi rođene u terminu u koje postoji rizik od razvoja bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3).
Imunološki posredovana hemolitička anemija
U bolesnika koji su primali antibiotike iz skupine cefalosporina, uključujući ceftriakson, primijećena je imunološki posredovana hemolitička anemija (vidjeti dio 4.8). Teški slučajevi hemolitičke anemije, uključujući smrtne slučajeve, prijavljeni su tijekom liječenja ceftriaksonom i u odraslih i u djece.
Ako se tijekom liječenja ceftriaksonom u bolesnika razvije anemija, treba razmotriti dijagnozu
anemije povezane s primjenom cefalosporina te prekinuti liječenje ceftriaksonom dok se ne utvrdi etiologija.
Dugotrajno liječenje
Tijekom dugotrajnog liječenja treba redovito kontrolirati kompletnu krvnu sliku. Kolitis/prekomjeran rast neosjetljivih mikroorganizama
Kolitis povezan s primjenom antibiotika i pseudomembranski kolitis prijavljeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući ceftriakson, a težinom mogu varirati od blagih do opasnih po život. Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene
ceftriaksona pojavi proljev (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid terapije ceftriaksonom i uvođenje specifičnog liječenja protiv Clostridium difficile. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Kao i kod drugih antibiotika, moguća je pojava superinfekcija neosjetljivim mikroorganizmima. Teška bubrežna i jetrena insuficijencija
H A L M E D
U slučaju teške bubrežne i jetrene insuficijencije preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka (vidjeti dio 4.2).
Interferencija sa serološkim testovima
Može doći do interferencije s Coombsovim testovima jer ceftriakson može izazvati lažno pozitivan
nalaz. Ceftriakson također može izazvati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (vidjeti dio 4.8). Neenzimske metode određivanja glukoze u mokraći mogu dati lažno pozitivne nalaze. Tijekom terapije ceftriaksonom glukozu u mokraći treba određivati enzimskim metodama (vidjeti dio 4.8).
Prisutnost ceftriaksona može lažno sniziti vrijednosti glukoze u krvi dobivene mjerenjem određenim glukometrima. Molimo pogledajte upute za upotrebu svakog uređaja. Potrebno je primijeniti druge metode mjerenja ukoliko se smatra potrebnim.
Natrij
Bočica od 1 g: Ovaj lijek sadrži 82,8 mg natrija po bočici, što odgovara 4,14% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Bočica od 2 g: Ovaj lijek sadrži 165,6 mg natrija po bočici, što odgovara 8,28% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Ovo se mora uzeti u obzi u bolesnika na prehrani s ograničenim unosom soli. Antibakterijski spektar
Ceftriakson ima ograničen spektar antibakterijske aktivnosti pa možda neće biti prikladan kao
monoterapija za liječenje nekih vrsta infekcija, osim ako patogen već nije potvrđen (vidjeti dio 4.2). U slučaju polimikrobnih infekcija, kod kojih suspektni patogeni uključuju mikroorganizme rezistentne
na ceftriakson, treba razmotriti primjenu još jednog antibiotika. Primjena lidokaina
Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine ceftriaksona smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3). Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.
Žučni kamenci
Ako se na ultrazvuku vide zasjenjenja, treba razmotriti mogućnost da se radi o precipitatima
ceftriaksonkalcija. Na ultrazvuku žučnog mjehura ponekad se primijete zasjenjenja (koja se ponekad pogrešno očitaju kao žučni kamenci) i to češće kod primjene doza ceftriaksona od 1 g na dan i više. Osobit oprez potreban je u pedijatrijskoj populaciji. Ti precipitati nestaju nakon prekida terapije ceftriaksonom. Precipitati ceftriaksonkalcija rijetko su bili povezani sa simptomima. U
simptomatskim se slučajevima preporučuje konzervativno nekirurško liječenje, a liječnik treba
razmotriti i prekid liječenja ceftriaksonom na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika (vidjeti dio 4.8).
Zastoj žuči
U bolesnika liječenih ceftriaksonom prijavljeni su slučajevi pankreatitisa, koji bi mogli biti posljedica opstrukcije žučnih vodova (vidjeti dio 4.8). Većina bolesnika imala je faktore rizika za zastoj žuči i nastanka taloga u žučnom mjehuru, npr. prethodnu veću terapiju, tešku bolest i potpunu parenteralnu prehranu. Ne može se isključiti mogućnost da je okidač ili kofaktor bilijarna precipitacija povezana s ceftriaksonom.
Bubrežni kamenci
Prijavljeni su slučajevi nefrolitijaze, koja je bila reverzibilna po prekidu liječenja ceftriaksonom
(vidjeti dio 4.8). U simptomatskim slučajevima treba napraviti ultrazvučnu pretragu. U bolesnika koji u anamnezi imaju nefrolitijazu ili hiperkalciuriju, liječnik mora razmotriti primjenu lijeka na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika.
Encefalopatija
Uz primjenu ceftriaksona prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8), osobito u bolesnika starije dobi s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2) ili s poremećajima središnjeg živčanog sustava Ako se sumnja na encefalopatiju povezanu s ceftriaksonom (npr. smanjena razina svijesti, promijenjeno mentalno stanje, mioklonus, konvulzije), potrebno je razmotriti prekid primjene ceftriaksona.
Otapala koja sadrže kalcij kao npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriakson-kalcij može doći i kada se
ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Ceftriakson se ne smije primjenjivati istodobno s intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane putem Y katetera. Međutim, u bolesnika osim nedonoščadi ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se infuzijske linije između dviju infuzija temeljito isperu odgovarajućom otopinom. Ispitivanja in vitro
na plazmi odraslih i plazmi novorođenčadi iz krvi pupčane vrpce pokazala su da u novorođenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4, 4.8 i 6.2).
Istodobna primjena s oralnim antikoagulansima može pojačati antagonistički učinak spram vitamina K i povećati rizik od krvarenja. Preporučuje se česta kontrola internacionalnog normaliziranog omjera (INR) te odgovarajuća prilagodba doze lijekova antagonista vitamina K tijekom liječenja
ceftriaksonom i po njegovu završetku (vidjeti dio 4.8).
Dokazi o mogućem povećanju bubrežne toksičnosti kod primjene aminoglikozida u kombinaciji s cefalosporinima nisu jednoznačni. U takvim slučajevima treba se strogo pridržavati preporučenog praćenja razina aminoglikozida (i bubrežne funkcije) u kliničkoj praksi.
U in vitro ispitivanju u kojem se primjenjivala kombinacija kloramfenikola i ceftriaksona primijećeni su antagonistički učinci. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat.
Nisu prijavljene interakcije između ceftriaksona i oralnih lijekova koji sadrže kalcij niti interakcije između intramuskularnog ceftriaksona i lijekova koji sadrže kalcij (niti intravenskih niti oralnih).
U bolesnika liječenih ceftriaksonom Coombsov test može dati lažno pozitivan nalaz.
Kao i drugi antibiotici, ceftriakson može uzrokovati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju.
Neenzimske metode određivanja glukoze u mokraći također mogu dati lažno pozitivne nalaze. Zbog toga se tijekom terapije ceftriaksonom glukoza u mokraći mora određivati enzimskim metodama.
Nakon istodobne primjene velikih doza ceftriaksona i potentnih diuretika (npr. furosemida) nije primijećeno oštećenje bubrežne funkcije.
Istodobna primjena probenecida ne smanjuje eliminaciju ceftriaksona.
Trudnoća
Ceftriakson prolazi posteljicu. Podaci o primjeni ceftriaksona u trudnica su ograničeni. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke na razvoj embrija/ploda,
perinatalni razvoj i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ceftriakson se u trudnoći, osobito u prvome tromjesečju, smije primjenjivati samo ako koristi liječenja nadmašuju rizike.
Dojenje
Male koncentracije ceftriaksona izlučuju se u majčino mlijeko, ali se kod primjene terapijskih doza
ceftriaksona ne očekuju nikakvi učinci na dojenčad. Međutim, ne može se isključiti rizik od proljeva i gljivične infekcije sluznica. Treba uzeti u obzir mogućnost senzibilizacije na lijek. Uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za majku, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili privremeno ili trajno prekinuti liječenje ceftriaksonom.
Plodnost
Ispitivanja učinaka lijeka na reprodukciju nisu ukazala ni na kakve štetne učinke na plodnost muškaraca i žena.
Tijekom liječenja ceftriaksonom mogu se javiti nuspojave (npr. omaglica), koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8). Bolesnici moraju biti oprezni prilikom vožnje ili upravljanje strojevima.
Najčešće prijavljene nuspojave kod liječenja ceftriaksonom su eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, proljev, osip i povišene vrijednosti jetrenih enzima.
Podaci za utvrđivanje učestalosti nuspojava povezanih s primjenom ceftriaksona prikupljeni su u kliničkim ispitivanjima.
Za određivanje učestalosti korištene su sljedeće kategorije: Vrlo često (≥ 1/10)
Često (≥ 1/100 i < 1/10)
Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000)
Nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Klasa sustava organa | Često | Manje često | Rijetko | Nije poznato a |
| Infekcije iinfestacije | Genitalnegljivične infekcije | Pseudomembranoznikolitisb | Superinfekcijab | |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Eozinofilija Leukopenija Trombocitopenija | Granulocitopenija Anemija Koagulopatija | Hemolitička anemijab Agranulocitoza | |
| Poremećaji imunološkog sustava | Anfilaktički šok Anafilaktička reakcija Anafilaktoidna reakcija Preosjetljivostb Jarisch- Herxheimerovareakcijab | |||
| Poremećaji živčanog sustava | Glavobolja Omaglica | Encefalopatija | Konvulzije | |
| Poremećaji uha ilabirinta | Vrtoglavica | |||
| Poremećajidišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Bronhospazam | |||
| Poremećaji probavnog sustava | Proljevb Rijetka stolica | Mučnina Povraćanje | Pankreatitisb Stomatitis Glositis | |
| Poremećaji jetre i žuči | Povećani jetreni enzimi | Taloženje kamenaca u žučib Kernikterus Hepatitisc Kolestatskihepatitisb,c | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip | Pruritus | Urtikarija | Stevens Johnsonov sindromb Toksična epidermalna nekrolizab Multiformni eritem Akutna generaliziranaegzantematozna pustuloza Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)b |
| Klasa sustava organa | Često | Manje često | Rijetko | Nije poznato a |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | Hematurija Glikozurija | Oligurija Bubrežna precipitacija (reverzibilna) | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | FlebitisBol na mjestu injekcije Pireksija | Edem Trnci | ||
| Pretrage | Povišeni kreatinin u krvi | Lažno pozitivni Coombsov testb Lažno negativni Coombsov testb Lažno pozitivne ne enzimatske metode zaodređivanje glukozeb | ||
| Srčani poremećaji | Kounisov sindrom |
a Na temelju postmarketinških izvješća. S obzirom da se te reakcije prijavljuju dobrovoljno u
populaciji nesigurne veličine, nije moguće pouzdano procijeniti njihovu učestalost koja je stoga kategorizirana kao nepoznata.
b Vidjeti dio 4.4
c Obično reverzibilan nakon prekida primjene ceftriaksona
Opis odabranih nuspojava
Infekcije i infestacije
Prijavljeni slučajevi proljeva nakon primjene ceftriaksona mogu biti povezani s bakterijom Clostridium difficile. Potrebno je odgovarajuće održavati ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.4).
Precipitacija ceftriaksona i soli kalcija
U nedonoščadi i terminske novorođenčadi (u dobi < 28 dana) liječene intravenskim ceftriaksonom i kalcijem rijetko su prijavljene teške nuspojave koje su ponekad imale smrtni ishod. Precipitati ceftriakson-soli kalcija primijećeni su nakon smrti u plućima i bubrezima. Visok rizik od precipitacije u novorođenčadi posljedica je malog volumena krvi i duljeg poluvijeka ceftriaksona u usporedbi s odraslima (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).
Prijavljeni su slučajevi bubrežne precipitacije, prvenstveno u djece koja su liječena
visokim dnevnim dozama (npr. ≥ 80 mg/kg/dan ili ukupnim dozama većima od 10 grama) i koja su imala neke druge faktore rizika (npr. smanjeni unos tekućine ili imobilizaciju). Taj događaj može biti simptomatski ili asimptomatski te može uzrokovati opstrukciju uretera i postrenalno akutno bubrežno zatajenje, a povlači se nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).
Primijećena je precipitacija ceftriaksona i soli kalcija u žučnom mjehuru, prvenstveno u bolesnika liječenih dozama većima od preporučene standardne doze. Prospektivna ispitivanja ukazala su na varijabilnu incidenciju precipitacije kod intravenske primjene u djece - u nekim je ispitivanjima ona bila veća od 30%. Čini se da je incidencija manja kod sporije infuzije (20-30 minuta). Taj je učinak obično asimptomatski, no precipitacije su u rijetkim slučajevima pratili klinički simptomi poput boli, mučnine i povraćanja. U tim se slučajevima preporučuje simptomatsko liječenje. Precipitacija je
obično reverzibilna nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje nuspojava
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Ceftriakson 2 g
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, cefalosporini III. generacije,
ATK šifra: J01DD04.
Mehanizam djelovanja
Ceftriakson inhibira sintezu stijenke stanice bakterije nakon pričvršćivanja na proteine koji vežu penicilin (PBP-ovi). To dovodi do prekida biosinteze stanične stijenke (peptidoglikana), što uzrokuje lizu i smrt bakterijske stanice.
Rezistencija
Rezistencija bakterija na ceftriakson može biti posljedica jednoga ili više sljedećih mehanizama:
-
hidrolize posredovane beta-laktamazama, uključujući beta-laktamaze proširenog spektra, karbapenemaze i AmpC enzime, do čije indukcije ili stabilne derepresije može doći u nekih aerobnih Gram-negativnih bakterijskih vrsta.
-
smanjenog afiniteta proteina koji vežu penicilin za ceftriakson.
-
nepropusnosti vanjske membrane u gram-negativnih organizama.
-
bakterijske efluks pumpe.
Granične vrijednosti testova osjetljivosti
U nastavku se navode granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je uspostavilo Europsko povjerenstvo za testiranje osjetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST verzija 8.0 od 01. siječnja 2018.):
| Patogen | Test razrjeđivanja (MIK mg/L) | |||
| Osjetljiv | Rezistentan | |||
| Enterobacteriaceae | ≤ 1 | > 2 | ||
| Staphylococcus spp. | a. | a. | ||
| Streptococcus spp.(skupine A, B, C i G) | b. | b. | ||
| Streptococcus pneumoniae | ≤ 0,5 | > 2 | ||
| Streptococci grupe viridans | ≤ 0,5 | > 0,5 | ||
| Haemophilus influenzae | ≤ 0,125 | > 0,125 | ||
| Moraxella catarrhalis | ≤ 1 | > 2 | ||
| Neisseria gonorrhoeae | ≤ 0,125 | > 0,125 | ||
| 13 | H A L M E D19 - 06 - 2024O D O B R E N O | |||
| Neisseria meningitidis | ≤ 0,125 c | > 0,125 |
| Kingella kingae | ≤ 0,06 | > 0,06 |
| Nisu povezani s vrstom | ≤ 1 | > 2 |
-
Osjetljivost utvrđena posredno na temelju osjetljivosti na cefoksitin.
-
Osjetljivost utvrđena posredno na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin.
-
Neosjetljivi izolati su rijetki i još nisu prijavljeni. Identifikacija i rezultati testa antimikrobne osjetljivosti na bilo kojem takvom izolatu treba potvrditi te izolat poslati u referentni laboratorij.
Klinička djelotvornost protiv specifičnih patogena
Prevalencija stečene rezistencije za određene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja
teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist ceftriaksona upitna barem u nekim vrstama infekcija.
| Uobičajeno osjetljive vrste | |
| Gram pozitivni aerobiStaphylococcus aureus (osjetljiva na meticilin)£ koagulaza negativni stafilokoki (osjetljivi na meticilin)£ Streptococcus pyogenes (skupina A)Streptococcus agalactiae (skupina B) Streptococcus pneumoniae Streptococci grupe viridansGram negativni aerobiBorrelia burgdorferi Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Moraxella catarrhalis Neisseria gonorrhoea Neisseria meningitidis Proteus mirabilis Providencia spp.Treponema pallidum | |
| Vrste kod kojih stečena otpornost može predstavljati problem | |
| Gram pozitivni aerobiStaphylococcus epidermidis+ Staphylococcus haemolyticus+ Staphylococcus hominis+Gram negativni aerobiCitrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli% Klebsiella pneumoniae% Klebsiella oxytoca% | |
| 14 | H A L M E D19 - 06 - 2024O D O B R E N O |
| Morganella morganii Proteus vulgaris Serratia marcescensAnaerobiBacteroides spp. Fusobacterium spp. Peptostreptococcus spp. Clostridium perfringens |
| Prirodno otporne vrste |
| Gram pozitivni aerobiEnterococcus spp.Listeria monocytogenesGram negativni aerobiAcinetobacter baumannii Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophiliaAnaerobi Clostridium difficile Ostali:Chlamydia spp.Chlamydophila spp.Mycoplasma spp.Legionella spp.Ureaplasma urealyticum |
£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin rezistentni su i na ceftriakson.
+ Stope rezistencije od > 50% u najmanje jednoj regiji.
% Sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra uvijek su rezistentni.
Apsorpcija
Intramuskularna primjena
Nakon intramuskularne injekcije, srednja vrijednost vršnih razina ceftriaksona u plazmi približno je jednaka polovici onih uočenih nakon intravenske primjene jednake doze. Maksimalna koncentracija u plazmi nakon pojedinačne doze od 1 g je otprilike 81 mg/l te se dostiže 2 do 3 sata nakon primjene.
Područje ispod krivulje plazma koncentracija-vrijeme nakon intramuskularne primjene jednako je onome nakon intravenske primjene jednake doze.
Intravenska primjena
Nakon intravenske bolusne primjene ceftriaksona u dozi od 500 mg odnosno 1 g, srednja vrijednost vršnih koncentracija ceftriaksona u plazmi iznosi približno 120 mg/l odnosno 200 mg/l. Nakon intravenske infuzije ceftriaksona u dozi od 500 mg, 1 g odnosno 2 g, koncentracije ceftriaksona u
H A L M E D
plazmi iznose približno 80 mg/l, 150 mg/l odnosno 250 mg/l.
Distribucija
Volumen distribucije ceftriaksona iznosi 7-12 l. Koncentracije znatno iznad minimalnih inhibitornih koncentracija za najznačajnije patogene bile su mjerljive u tkivu, uključujući pluća, srce, žučni trakt/jetru, tonzile, srednje uho i nosnu sluznicu, kost te cerebrospinalnu, pleuralnu, prostatičnu i
sinovijsku tekućinu. Nakon primjene ponovljenih doza primijećeno je povećanje srednje vrijednosti vršne koncentracije u plazmi (Cmax) od 8-15%; stanje dinamičke ravnoteže u većini se slučajeva
postiže unutar 48-72 sata, ovisno o putu primjene.
Prodiranje u određena tkiva
Ceftriakson prodire kroz moždane ovojnice. Penetracija je najveća kada su moždane ovojnice upaljene. Prijavljeno je da srednja vrijednost vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini
bolesnika s bakterijskim meningitisom iznosi do 25% koncentracija u plazmi, u usporedbi s 2% u bolesnika u kojih moždane ovojnice nisu upaljene. Vršne koncentracije ceftriaksona u
cerebrospinalnoj tekućini postižu se približno 4-6 sati nakon intravenske injekcije. Ceftriakson prolazi placentarnu barijeru i u malim se koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko (vidjeti dio 4.6).
Vezivanje na proteine
Ceftriakson se reverzibilno veže na albumin. Vezanje za proteine u plazmi iznosi približno 95% pri koncentracijama u plazmi manjima od 100 mg/l. Vezanje je saturabilno, a udio vezanog lijeka
smanjuje se s povećanjem koncentracije (do 85% pri koncentraciji u plazmi od 300 mg/l). Biotransformacija
Ceftriakson se ne metabolizira sistemski, već ga crijevna flora pretvara u neaktivne metabolite. Eliminacija
Plazmatski klirens ukupnog ceftriaksona (vezanog i nevezanog) iznosi 10-22 ml/min. Bubrežni klirens iznosi 5-12 ml/min. 50-60% ceftriaksona izlučuje se u nepromijenjenu obliku u mokraći, prvenstveno glomerularnom filtracijom, a 40-50% izlučuje se u neizmijenjenu obliku putem žuči. Poluvrijeme
eliminacije ukupnog ceftriaksona u odraslih iznosi približno 8 sati.
Bolesnici s oštećenjem jetrene ili bubrežne funkcije
U bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije farmakokinetika ceftriaksona mijenja se
minimalno, pri čemu je poluvijek samo blago produljen (manje nego dvostruko), čak i u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije.
Relativno blago produljenje poluvijeka u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije objašnjava se
kompenzatornim povećanjem nebubrežnog klirensa, koji je posljedica smanjenog vezanja za proteine i posljedičnog povećanja nebubrežnog klirensa ukupnog ceftriaksona.
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije poluvijek eliminacije ceftriaksona nije produljen zbog kompenzatornog
povećanja bubrežnog klirensa. To je također posljedica povećanja udjela nevezanog ceftriaksona u plazmi, koje pridonosi primijećenom paradoksalnom povećanju ukupnog klirensa lijeka, pri čemu dolazi do povećanja volumena distribucije, koje je paralelno ukupnom klirensu.
Starije osobe
H A L M E D
U starijih osoba u dobi iznad 75 godina prosječan poluvijek eliminacije obično je dvostruko ili trostruko dulji nego u mladih odraslih osoba.
Pedijatrijska populacija
Poluvijek ceftriaksona produljen je u novorođenčadi. Od rođenja do 14 dana starosti koncentracije slobodnog ceftriaksona mogu dodatno povećati faktori poput smanjene glomerularne filtracije i izmijenjena vezanja za proteine. U djetinjstvu je poluvijek kraći nego u novorođenčadi ili odraslih.
Klirens iz plazme i volumen distribucije ukupnog ceftriaksona veći su u novorođenčadi, dojenčadi i djece nego u odraslih osoba.
Linearnost/nelinearnost
Farmakokinetika ceftriaksona je nelinearna, a svi osnovni farmakokinetički parametri, osim poluvijeka eliminacije, ovise o dozi ako se temelje na ukupnim koncentracijama lijeka, pa je njihovo povećanje manje od proporcionalnog u odnosu na povećanje doze. Nelinearnost je posljedica
zasićenja vezanja za proteine u plazmi i stoga je primijećena kod ukupnog ceftriaksona u plazmi, ali ne i kod slobodnog (nevezanog) ceftriaksona.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Kao i kod drugih beta-laktama, farmakokinetičko-farmakodinamički indeks koji pokazuje najbolju korelaciju s djelotvornošću in vivo predstavlja onaj postotak intervala doziranja u kojemu je
koncentracija nevezanog lijeka veća od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ceftriaksona za pojedine ciljne vrste (tj. %T > MIK).
