Losartic Plus 50 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Losartic Plus je indiciran za liječenje esencijalne hipertenzije u odraslih bolesnika čiji se krvni tlak ne može adekvatno kontrolirati s losartanom ili hidroklorotiazidom pojedinačno.

Doziranje

Hipertenzija

Losartan/hidroklorotiazid se ne koristi za inicijalno liječenje, ali se koristi kod bolesnika kod kojih krvni tlak nije adekvatno kontroliran s losartanom ili hidroklorotiazidom pojedinačno.

Preporučuje se titriranje doze pojedinačnih djelatnih tvari (losartana i hidroklorotiazida).

U bolesnika čiji arterijski tlak nije primjereno kontroliran može se razmotriti klinički prikladna izravna zamjena monoterapije fiksnom kombinacijom.

Uobičajena doza održavanja lijeka Losartic Plus je 1 tableta (50 mg losartan + 12,5 mg hidroklorotiazid) jedanput na dan. Kod bolesnika koji ne reagiraju odgovarajuće na liječenje, doza se može povisiti na 2 tablete lijeka Losartic Plus (100 mg losartan + 25 mg hidroklorotiazid) jedanput na dan, što je ujedno i maksimalna dnevna doza. Općenito, antihipertenzivni učinak nastupa unutar tri do četiri tjedna nakon početka liječenja.

Za bolesnike čija je doza titrirana na 100 mg losartana, a potrebna im je dodatna kontrola krvnog tlaka, dostupne su fiksne kombinacije drugih proizvođača, kao losartan/hidroklorotiazid 100 mg/12,5 mg tablete (losartan 100 mg/ HCTZ 12,5 mg).

Dodatni podaci o posebnim skupinama bolesnika

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i bolesnika na hemodijalizi

Nije potrebno prilagođavanje početne doze u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-50 ml/min). Losartan/hidroklorotiazid tablete se ne preporučuju bolesnicima na hemodijalizi. Losartan/hidroklorotazid tablete ne smiju se koristiti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina<30ml/min) (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u bolesnika sa smanjenim intravaskularnim volumenom tekućine

Smanjeni intravaskularni volumen tekućine i/ili nedostatak natrija potrebno je korigirati prije početka liječenja losartanom/hidroklorotiazidom.

Primjena u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre

Losartan/hidroklorotiazid tablete su kontraindicirane u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3.).

Primjena u starijih osoba

Obično nije potrebna prilagodba doze u starijih osoba.

Pedijatrijska populacija

Primjena u djece i adolescenata (<18 godina)

Nema iskustva u primjeni u djece i adolescenata. Stoga se losartan/hidroklorotiazid ne smije primjenjivati u djece i adolescenata.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Losartan/hidroklorotiazid se može primjenjivati s drugim antihipertenzivnim lijekovima (vidjeti dijelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Losartan/hidroklorotiazid tablete treba progutati s čašom vode. Tablete se uzimaju neovisno o hrani.

• preosjetljivost na losartan, derivate sulfonamida (poput hidroklorotiazida) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• hipokalijemija ili hiperkalcijemija rezistentna na liječenje

• teško oštećenje funkcije jetre; kolestaza i opstrukcija bilijarnog trakta

• refraktorna hiponatrijemija

• simptomatska hiperuricemija/giht

• 2. i 3. tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

• teško oštećenje funkcije bubrega (tj., klirens kreatinina<30 ml/min)

• anurija

• istodobna primjena lijeka Losartic Plus s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m²) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Losartan

Angioedem

Bolesnike s anamnezom angioedema (oticanje lica, usana, grla i/ili jezika) potrebno je pažljivo pratiti (vidjeti dio 4.8.).

Hipotenzija i smanjenje intravaskularnog volumena

Simptomatska hipotenzija, naročito nakon primjene prve doze, može se javiti u bolesnika s deplecijom volumena i/ili natrija zbog intezivne diuretske terapije, dijete s ograničenim unosom soli, dijareje ili povraćanja. Takva stanja potrebno je korigirati prije primjene losartan/hidroklorotiazid tableta (vidjeti dijelove 4.2. i 4.3.).

Poremećaji ravnoteže elektrolita

Neravnoteža elektrolita je česta pojava u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, sa ili bez dijabetesa, i treba pažljivo motriti na njezinu pojavu. Potrebno je pažljivo pratiti plazmatske koncentracije kalija i vrijednosti klirensa kreatinina, osobito je potrebno pažljivo pratiti bolesnike sa zatajenjem srca i klirensom kreatinina između 30 i 50 ml/min.

Ne preporučuje se istodobna primjena diuretika koji čuvaju kalij, nadomjestaka kalija, zamjenskih soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr. lijekovi koji sadrže trimetoprim) s losartanom/ hidroklorotiazidom (vidjeti dio 4.5.).

Oštećenje funkcije jetre

Prema farmakokinetičkim podacima, koncentracija losartana u plazmi značajno je viša u bolesnika s cirozom jetre, stoga se Losartic Plus mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u anamnezi. Nema terapijskog iskustva o primjeni losartana kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Stoga je losartan/hidroklorotiazid kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 5.2.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije bubrega

Kao posljedica inhibicije renin-angiotenzin-aldosteron sustava, zabilježene su promjene bubrežne funkcije uključujući i zatajenje bubrega (posebno u bolesnika čija je bubrežna funkcija ovisna o renin- angiotenzin-aldosteronskom sustavu, poput onih s teškom srčanom insuficijencijom i od ranije postojećim poremećajem funkcije bubrega).

Kao i kod drugih lijekova koji djeluju na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, također su prijavljena povećanja ureje u krvi i kreatinina u serumu kod bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega. Te promjene u bubrežnoj funkciji mogu biti reverzibilne nakon prekida liječenja. Losartan/hidroklorotiazid se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s obostranom stenozom bubrežnih arterija i kod bolesnika sa stenozom arterije solitarnog bubrega.

Transplantacija bubrega

Nema iskustva s primjenom u bolesnika kojima je nedavno presađen bubreg.

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom obično neće reagirati na liječenje antihipertenzivnim lijekovima koji inhibiraju renin-angiotenzinski sustav. Zbog toga se ne preporučuje primjena losartan/hidroklorotiazida tableta.

Koronarna bolest srca i cerebrovaskularna bolest

Kao i kod drugih antihipertenzivnih lijekova, prekomjerno sniženje krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom kardiovaskularnom i cerebrovaskularnom bolesti može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

Zatajenje srca

Kod bolesnika sa zatajenjem srca, bilo sa ili bez oštećenja funkcije bubrega, postoji rizik (kao i kod drugih lijekova koji djeluju na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav) od pojave teške arterijske hipotenzije i (često akutnog) oštećenja funkcije bubrega.

Stenoza aortalne i mitralne valvule, opstruktivna hipertrofička kardiomiopatija

Kao i kod drugih vazodilatatora, poseban oprez je potreban kod bolesnika koji boluju od aortalne ili mitralne stenoze ili opstruktivne hipertrofičke kardiomiopatije.

Etničke razlike

Kao što je primjećeno kod inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima, losartan i drugi antagonisti angiotenzina, manje su učinkoviti u snižavanju krvnog tlaka kod pripadnika crne rase nego kod ostalih. Razlog tome vjerojatno je veća prevalencija niskih razina renina kod hipertenzivnih bolesnika pripadnika crne rase.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II, uključujući losartan (vidjeti dio 4.8.). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina

II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka losartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Trudnoća

Antagoniste receptora angiotenzina II ne smije se uvoditi tijekom trudnoće. Osim ukoliko se nastavak liječenja antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na zamjensku antihipertenzivnu terapiju čiji je sigurnosni profil uporabe u trudnoći utvrđen. Čim se utvrdi trudnoća, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II mora se odmah prekinuti i, ako je prikladno, početi sa zamjenskom terapijom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Hidroklorotiazid

Hipotenzija i poremećaj ravnoteže elektrolita/tjelesnih tekućina

Kao i pri liječenju ostalim antihipertenzivima, u nekih bolesnika se može javiti simptomatska hipotenzija. Potrebno je pratiti kliničke znakove neravnoteže tekućine ili elektrolita, npr. smanjeni volumen, hiponatrijemija, hipokloremička alkaloza, hipomagnezijemija ili hipokalijemija koji se mogu javiti tijekom proljeva ili povraćanja. U takvih bolesnika potrebno je periodički određivati razinu elektrolita u serumu u odgovarajućim intervalima. U edematoznih bolesnika može nastupiti dilucijska hiponatrijemija tijekom toplog vremena.

Metabolički i endokrini učinci

Tiazidi mogu narušiti toleranciju glukoze, stoga može biti potrebno prilagođavanje doze antidijabetika, uključujući inzulin (vidjeti dio 4.5.). Tijekom liječenja tiazidima latentni dijabetes melitus može postati manifestni.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija mokraćom i prouzročiti povremeni blagi porast kalcija u serumu. Izrazita hiperkalcijemija može biti znak prikrivenog hiperparatiroidizma. Prije ispitivanja funkcije paratiroidnih žlijezda potrebno je prekinuti liječenje tiazidima.

Porast razine kolesterola i triglicerida može biti povezan s liječenjem tiazidima.

U nekih bolesnika tiazidi mogu izazvati hiperuricemiju i/ili giht. S obzirom da losartan snižava vrijednosti mokraćne kiseline, u kombinaciji s hidroklorotiazidom ublažava hiperuricemiju induciranu diureticima.

Oštećenje funkcije jetre

Tiazidi se moraju upotrebljavati s oprezom kod bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom ili progresivnom bolešću jetre zbog mogućnosti nastanka intrahepatičke kolestaze te s obzirom da male promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu pospješiti nastajanje hepatičke kome.

Losartan/hidroklorotiazid je kontraindiciran kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3. i 5.2.).

Poremećaji oka

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta.

Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili bol u oku i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana nakon početka primjene lijeka. Akutni glaukom zatvorenog kuta koji se ne liječi može prouzročiti trajan gubitak vida. Primarno liječenje je prekid primjene lijeka što je brže moguće.

Potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje, u slučaju da se očni tlak i dalje ne može kontrolirati. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u povijesti bolesti.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Losartic Plus i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. Također, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti također dio 4.8.).

Ostalo

U bolesnika liječenih tiazidima, s ili bez alergije ili bronhalne astme u anamnezi, mogu se javiti reakcije preosjetljivosti. Za vrijeme liječenja tiazidima bilo je izvješća o pogoršanju ili aktivaciji sistemskog eritemskog lupusa.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze igalaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek (vidjeti dio 6.1.).

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Losartan

Zabilježeno je da rifampicin i flukonazol smanjuju razinu aktivnog metabolita losartana. Klinički značaj ovih interakcija nije utvrđen.

Kao i kod drugih lijekova koji blokatoraju angiotenzin II ili njegove učinke, istodobna primjena diuretika koji štede kalij (npr. amilorid, triamteren, spironolakton), nadomjestaka kalija ili zamjenskih soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povisiti razinu kalija u serumu (npr. lijekovi koji sadrže trimetoprim), može dovesti do porasta kalija u serumu. Stoga se ne preporučuje istodobna primjena.

Kao i kod drugih lijekova koji utječu na izlučivanje natrija, izlučivanje litija može biti smanjeno. Stoga je potrebno pažljivo pratiti razine litija u serumu ukoliko se soli litija primjenjuju istodobno s antagonistima receptora angiotenzina II.

Kad se antagonisti angiotenzina II istodobno primjenjuju s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (non- steroidal anti-inflamatory drug – NSAID) kao npr. acetilsalicilnom kiselinom u protuupalnim dozama, selektivnim inhibitorima COX-2 i neselektivnim NSAID, može se javiti smanjeni antihipertenzivni učinak. Istodobna primjena antagonista angiotenzina II ili diuretika s NSAID može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući moguće akutno bubrežno zatajenje, povećane koncentracije kalija u serumu, osobito u bolesnika s većoslabljenom funkcijom bubrega. Stoga se navedena kombinacija mora primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnici trebaju biti adekvatno hidrirani, te se treba redovito pratiti bubrežna funkcija od samog početka kombinirane terapije.

U nekih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega koji se liječe NSAID, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, istovremena primjena antagonista angiotenzin II receptora može rezultirati daljnjim pogoršanjem bubrežne funkcije. Taj je učinak obično reverzibilan.

Druge tvari koje izazivaju hipotenziju poput tricikličkih antidepresiva, antipsihotika, baklofena, amifostina: istovremena primjena ovih lijekova koji imaju za osnovni učinak ili nuspojavu snižavanje krvnog tlaka, može povećati rizik od hipotenzije.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Sok od grejpa sadrži komponente koje inhibiraju enzime CYP450 i mogu sniziti koncentraciju aktivnog metabolita losartana, što može smanjiti terapijski učinak. Potrebno je izbjegavati konzumaciju soka od grejpa prilikom uzimanja losartan/hidroklorotiazid tableta.

Hidroklorotiazid

Slijedeći lijekovi mogu izazvati interakcije s tiazidskim diureticima ako se istovremeno uzimaju:

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi

Mogu potencirati ortostatsku hipotenziju.

Antidijabetički lijekovi (oralni lijekovi i inzulin)

Liječenje tiazidom može utjecati na toleranciju glukoze. Može biti potrebno prilagođavanje doze antidijabetika. Metformin se mora upotrijebiti s oprezom zbog rizika od laktične acidoze koja može biti posljedica bubrežnog zatajenja, a koje može biti povezano s uporabom hidroklorotiazida.

Ostali antihipertenzivni lijekovi

Aditivni učinak.

Smole kolestiramina i kolestipola

U prisutnosti anionskih izmjenjivačkih smola oslabljena je apsorpcija hidroklorotiazida. Pojedinačne doze kolestiramina ili kolestipola vežu hidroklorotiazid i smanjuju njegovu apsorpciju iz probavnog sustava, i to smole kolestiramina do 85%, a kolestipola do 43%.

Kortikosteroidi, ACTH

Izražen manjak elektrolita, osobito hipokalijemija.

Kateholamini (npr. adrenalin)

Mogući smanjeni odgovor na vazokonstriktore (presorske amine), ali ne toliki da bi se trebali prestati uzimati.

Mišićni relaksansi, nedepolarizirajući (npr. tubokurarin)

Moguć je pojačan odgovor na mišićne relaksanse.

Litij

Diuretici snižavaju bubrežni klirens litija povećavajući na taj način rizik njegove toksičnosti, stoga se istodobna primjena ne preporučuje.

Lijekovi koji se koriste u liječenju gihta (probenecid, sulfinpirazon i alopurinol)

Budući da hidroklorotiazid može povisiti razinu mokraćne kiseline u serumu, može se javiti potreba za prilagodbom doze urikozurika. Može biti potrebno povećanje doze probenecida ili sulfinpirazona.

Istovremena primjena tiazida može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Antikolinergički lijekovi (atropin, biperiden)

Mogu povećati bioraspoloživost diuretika tiazidskog tipa smanjujući peristaltiku crijeva i smanjenjem brzine pražnjenja želuca.

Citotoksički lijekovi (ciklofosfamid, metotreksat)

Tiazidi mogu smanjiti bubrežno izlučivanje citotoksičkih lijekova i potencirati njihov mijelosupresijski učinak.

Salicilati

U slučaju primjene visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može pojačati toksični učinak salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa

Opisani su izolirani slučajevi hemolitičke anemije tijekom istodobne primjene hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin

Istodobna primjena hidroklorotiazida i ciklosporina može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija povezanih s gihtom.

Glikozidi digitalisa

Hipokalijemija inducirana tiazidima ili hipomagnezijemija mogu pogodovati nastanku digitalis- induciranim srčanim aritmijama.

Lijekovi na koje utječe poremećaj serumskog kalija

Periodično praćenje serumskih koncentracija kalija i EKG se preporučuje kad se losartan/hidroklorotiazid primjenjuje s lijekovima na koje utječe poremećaj serumskog kalija (npr. glikozidi digitalisa i antiaritmici), te s lijekovima koji mogu inducirati „torsade de pointes“ (ventrikularnu tahikardiju), uključujući i neke antiaritmike, s obzirom da je hipokalijemija predisponirajući čimbenik za „torsade de pointes“ (ventrikularnu tahikardiju):

• Antiaritmici klase Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, disopiramid).

• Antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),

• Neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, cijamemazin, sulprid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol).

• Ostalo (npr. bepridil, cisaprid, difenamil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, terfenadin, vinkamin IV).

Soli kalcija

Tiazidski diuretici mogu povećati serumske razine kalcija zbog smanjenog izlučivanja. Ako su preparati kalcija neophodni, potrebno je pratiti razine kalcija i po potrebi prilagoditi dozu.

Interakcije s laboratorijskim testovima

Zbog njihovih učinaka na metabolizam kalcija, tiazidi mogu interferirati s testovima funkcije paratireoidnih žlijezda (vidjeti dio 4.4.).

Karbamazepin

Istodobna primjena s karbamazepinom povećava rizik od simptomatske hiponatrijemije. Potrebno je kliničko i biološko praćenje.

Kontrastna sredstva na bazi joda

U slučaju diuretski inducirane dehidracije postoji povećani rizik od akutnog bubrežnog zatajenja, posebice kod visokih doza kontrastnih sredstava na bazi joda. Bolesnike je potrebno rehidrirati prije primjene kontrastnih sredstava.

Amfotericin B (parenteralno), kortikosteroidi, ACTH, stimulacijski laksativi ili glicirizin (nađen u sladiću)

Hidroklorotiazid može pojačati neravnotežu elektrolita, posebice hipokalijemiju.

Trudnoća

Antagonisti receptora angiotenzina II

Primjena antagonista receptora angiotenzina II se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Primjena antagonista receptora angiotenzina II kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki podaci u pogledu rizika od teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće još nisu u potpunosti utvrđeni. Ipak, malo povećanje rizika se ne može isključiti. U nedostatku kontroliranih epidemioloških podataka o riziku uporabe inhibitora receptora angiotenzina II kod trudnica, može se pretpostaviti da je rizik jednak onome kod uporabe ove klase lijekova. Osim ukoliko se nastavak liječenja antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju se prebaciti na zamjensku terapiju čiji je sigurnosni profil uporabe u trudnoći već utvrđen. U slučaju trudnoće, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II mora se odmah prekinuti i, ako je prikladno, započeti sa zamjenskom terapijom.

Za izloženost antagonistima receptora angiotenzina II tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće je poznato da inducira fetotoksičnost u ljudi (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, usporavanje okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežno zatajenje, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako je došlo do izloženosti antagonistima receptora angiotenzina II od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lubanje.

Novorođenčad čije su majke uzimale antagoniste receptora angiotenzina II moraju se pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Ograničeno je iskustvo s hidroklorotiazidom tijekom trudnoće, pogotovo tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na životinjama nisu dovoljna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz placentu. Temeljeno na farmakološkom mehanizmu djelovanja hidroklorotiazida, njegova upotreba tijekom drugog i trećeg tromjesečja može kompromitirati feto- placentalnu perfuziju i može uzrokovati fetalne i neonatalne učinke poput žutice, poremećaja ravnoteže elektrolita i trombocitopenije.

Hidroklorotiazid se ne smije upotrebljavati kod edema u trudnoći, hipertenzije u trudnoći ili preeklampsije zbog rizika od smanjenja volumena plazme i placentalne hipoperfuzije, bez povoljnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim slučajevima u kojima se nijedno drugo liječenje ne može primijeniti.

Dojenje

Antagonisti receptora angiotenzina II

Budući da nisu dostupni podaci o primjeni losartan/hidroklorotiazid tableta tijekom dojenja, njihova se primjena ne preporučuje te treba preferirati zamjenska liječenja s bolje utvrđenim profilom sigurnosti tijekom dojenja, osobito tijekom dojenja novorođenčeta ili nedonoščeta.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se u maloj količini izlučuje u mlijeko u ljudi. Tiazidi u visokim dozama koje uzrokuju jaku diurezu mogu inhibirati stvaranje mlijeka. Ne preporučuje se primjena Losartic Plus tableta tijekom dojenja. Ukoliko se Losartic Plus tablete koriste tijekom dojenja, potrebno je primijeniti najniže moguće doze.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ipak, mora se imati na umu da se za vrijeme uzimanja lijeka povremeno mogu javiti omaglica ili omamljenost, posebice na početku liječenja ili nakon povećanja doze.

Nuspojave navedene u nastavku klasificirane su prema organskim sustavima i učestalosti, prema sljedećim pravilima:

Vrlo često(≥1/10) Često (≥1/100, < 1/10)

Manje često( ≥1/1000, < 1/100) Rijetko (≥1/10000, < 1/1000)

Vrlo rijetko (< 1/10000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nema iskustva o nuspojavama u kliničkim ispitivanjima kad se primjenjivala kombinacija losartan/hidroklorotiazida. Nuspojave su ograničene na one koje su prije opisane i odnose se na losartan i/ili hidroklortiazid.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima esencijalne hipertenzije, omaglica je bila jedina nuspojava povezana s uzimanjem lijeka, a koja se javljala s incidencijom većom nego uz placebo u 1% ili više bolesnika liječenih losartan/hidroklorotiazidom.

Osim ovih učinaka, slijedeće nuspojave su opisane nakon stavljanja lijeka u promet:

Slijedeće nuspojave su opisane s pojedinačnim komponentama i mogu potencijalno biti nuspojave uz losartan/hidroklorotiazid:

Losartan

Sljedeće nuspojave zabilježene su za losartan u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet:

Hidroklorotiazid

Opis izabranih nuspojava Nemelanomski rak kože

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti također dijelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Nema dostupnih specifičnih podataka o liječenju predoziranja ovim lijekom. Liječenje je simptomatsko i suportivno. Liječenje Losartic Plusom potrebno je prekinuti, a bolesnika pažljivo motriti. Predložene mjere uključuju izazivanje povraćanja neposredno nakon uzimanja lijeka, korekciju dehidracije, neravnoteže elektrolita, hepatičke kome i hipotenzije uobičajenim postupcima.

Losartan

Dostupni podaci o predoziranju ljudi su ograničeni. Najvjerojatnije bi se predoziranje očitovalo hipotenzijom i tahikardijom. Do bradikardije može doći zbog stimulacije parasimpatikusa (vagusa). Ako dođe do simptomatske hipotenzije, treba uvesti suportivno liječenje.

Ni losartan ni njegov aktivni metabolit ne mogu se ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom. Hidroklorotiazid

Najčešće primijećeni znakovi i simptomi su oni uzrokovani manjkom elektrolita (hipokalijemija, hipokloremija, hiponatremija) i dehidracija kao rezultat prekomjerne diureze. Ako se istovremeno primjenjuje i digitalis, hipokalijemija može pogoršati srčane aritmije.

Stupanj do kojeg se hidroklorotiazid odstranjuje hemodijalizom nije ustanovljen.