Ilumira 37 GBq/ml radiofarmaceutski prekursor, otopina

Ilumira je radiofarmaceutski prekursor i nije namijenjena za izravnu primjenu bolesnicima. Smije se koristiti samo za radioaktivno označavanje molekula nosača koje su posebno razvijene i odobrene za radioaktivno označavanje lutecijevim[¹⁷⁷Lu] kloridom.

Ilumiru smiju koristiti samo specijalisti s iskustvom u radioaktivnom označavanju in vitro. Doziranje

Količina Ilumire potrebna za radioaktivno označavanje i količina lijeka označenog lutecijem[¹⁷⁷Lu]

koja se naknadno primjenjuje ovisi o lijeku koji se radioaktivno označava i o njegovoj namjeni. Vidjeti

sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku za konkretni lijek koji se radioaktivno označava.

Pedijatrijska populacija

Za više informacija o pedijatrijskoj primjeni lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Način primjene

Ilumira je namijenjena za in vitro radioaktivno označavanje lijekova koji se naknadno primjenjuju

odobrenim putem.

Ilumira se ne smije primijeniti izravno bolesniku.

Za upute o pripremi otopine radiofarmaceutskog prekursora prije primjene vidjeti dio 12.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Ustanovljena trudnoća, sumnja u trudnoću ili u slučaju kada se trudnoća ne može isključiti (vidjeti dio

4.6).

Za više informacija o kontraindikacijama određenih lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] koji su pripremljeni radioaktivnim označavanjem Ilumirom vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Procjena omjera koristi i rizika u pojedinog bolesnika

Za svakog bolesnika izloženost zračenju mora biti opravdana očekivanom koristi. Primijenjena

aktivnost u svakom slučaju mora biti na razini toliko niskoj koliko je to razumno moguće postići kako bi se postigao potrebni terapijski učinak.

Ilumira se ne smije primijeniti izravno bolesniku nego se mora upotrijebiti za radioaktivno

označavanje molekula nosača kao što su monoklonska protutijela, peptidi, vitamini ili drugi supstrati. Oštećenje funkcije bubrega i hematološki poremećaji

U takvih je bolesnika potrebno pažljivo razmotriti omjer koristi i rizika zbog mogućnosti povećane izloženosti zračenju. Preporučuje se da se provedu pojedinačne dozimetrijske procjene zračenja određenih organa koji možda nisu ciljni organ terapije.

Mijelodisplastični sindrom i akutna mijeloična leukemija

Mijelodisplastični sindrom (MDS) i akutna mijeloična leukemija (AML) uočeni su nakon peptidne radionuklidne terapije temeljene na luteciju[¹⁷⁷Lu] (engl. lutetium-based peptide receptor radionuclide therapy) kod liječenja neuroendokrinih tumora (vidjeti dio 4.8). To je potrebno uzeti u obzir pri

razmatranju omjera koristi i rizika, naročito u bolesnika s mogućim faktorima rizika poput prethodne izloženosti kemoterapijskim tvarima (poput alkilirajućih tvari).

Mijelosupresija

Tijekom radioligandne terapije lutecijem[¹⁷⁷Lu] može se pojaviti anemija, trombocitopenija, leukopenija, limfopenija te manje često neutropenija. Događaji su većinom blagi i prolazni, ali u

nekim slučajevima bolesnicima je bila potrebna transfuzija krvi i trombocita. U nekih bolesnika može biti zahvaćeno više od jedne stanične linije te je zabilježena pancitopenija zbog koje je bio potreban prekid liječenja. Krvnu sliku potrebno je provjeriti na početku liječenja i pratiti redovito tijekom

liječenja, sukladno kliničkim smjernicama.

Zračenje bubrega

Radioaktivno označeni analozi somatostatina izlučuju se bubrezima. Nakon peptidne radionuklidne terapije s drugim radioizotopima kod liječenja neuroendokrinih tumora prijavljena je radijacijska nefropatija. Funkciju bubrega, uključujući brzinu glomerulne filtracije (engl. glomerular filtration rate, GFR), potrebno je provjeriti na početku i tijekom liječenja te razmotriti zaštitu bubrega, sukladno kliničkim smjernicama za radioaktivno označene lijekove.

Hepatotoksičnost

Nakon stavljanja lijeka u promet i u literaturi zabilježeni su slučajevi hepatotoksičnosti u bolesnika s metastazama u jetri liječenima peptidnom radionuklidnom terapijom temeljenom na luteciju[¹⁷⁷Lu] zbog neuroendokrinih tumora. Tijekom liječenja treba redovito pratiti funkciju jetre. U bolesnika u kojih nastane hepatotoksičnost možda će trebati sniziti dozu.

Sindrom oslobađanja hormona

Zabilježeni su slučajevi karcinoidne krize i drugih sindroma povezanih s oslobađanjem hormona iz funkcionalnih neuroendokrinih tumora nakon peptidne radionuklidne terapije temeljene na luteciju[¹⁷⁷Lu], što je možda povezano sa zračenjem tumorskih stanica. Zabilježeni simptomi uključuju navale crvenila i proljev povezan s hipotenzijom. U nekim slučajevima treba razmotriti jednodnevnu hospitalizaciju i promatranje bolesnika (npr. bolesnika sa slabom farmakološkom kontrolom

simptoma). U slučaju hormonske krize, liječenje može uključiti: intravensku primjenu visokih doza analoga somatostatina, intravenske tekućine, kortikosteroide i korekciju poremećaja elektrolita u

bolesnika s proljevom i/ili povraćanjem.

Sindrom lize tumora

Nakon radioligandne terapije temeljene na luteciju[¹⁷⁷Lu] prijavljen je sindrom lize tumora. Bolesnici s bubrežnom insuficijencijom u anamnezi i velikim tumorskim opterećenjem mogu imati veći rizik i potrebno ih je liječiti uz pojačan oprez. Na početku i tijekom liječenja potrebno je procijeniti funkciju bubrega i ravnotežu elektrolita.

Ekstravazacija

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi ekstravazacije liganada obilježenih lutecijem[¹⁷⁷Lu]. U slučaju ekstravazacije potrebno je odmah prekinuti infuziju lijeka označenog lutecijem[¹⁷⁷Lu] i smjesta obavijestiti liječnika iz područja nuklearne medicine i ljekarnika.

Zbrinjavanje treba biti sukladno važećim protokolima. Zaštita od zračenja

Aproksimacija točkastog izvora pokazuje da 20 sati nakon primjene doze od 7,4 GBq lijeka označenog lutecijem[¹⁷⁷Lu] (preostala radioaktivnost je 1,5 GBq) prosječna stopa doze zračenja u osobe koja je udaljena jedan metar od centra bolesnikova tijela s abdominalnim polumjerom od 15 cm iznosi

3,5 μSv/h. Povećanje udaljenosti od bolesnika na dva metra smanjuje stopu doze zračenja za faktor 4,

na 0,9 μSv/h. U bolesnika s abdominalnim polumjerom od 25 cm ista doza rezultira stopom doze zračenja od 2,6 µSv/h na udaljenosti od jednog metra. Opće prihvaćeni granični prag za otpuštanje liječenog bolesnika iz bolnice je 20 μSv/h. U većini zemalja, granična vrijednost izloženosti za

bolničko osoblje jednaka je onoj koja je utvrđena za opću javnost, a koja iznosi 1 mSv/godišnje. Ako se pretpostavi da je prosječna stopa doze zračenja 3,5 µSv/h, to bolničkom osoblju omogućuje da radi otprilike 300 sati godišnje u neposrednoj blizini bolesnika liječenih lijekom označenim lutecijem[¹⁷⁷Lu] bez nošenja opreme za zaštitu od zračenja. Naravno, od osoblja koje radi u području nuklearne medicine očekuje se da nosi standardnu opremu za zaštitu od zračenja.

Sve druge osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini liječenog bolesnika potrebno je obavijestiti o mogućim načinima smanjenja vlastite izloženosti zračenju koje emitira bolesnik.

Posebna upozorenja

Za više informacija o posebnim upozorenjima i mjerama opreza pri uporabi lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] vidjeti i sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Dodatne mjere opreza u pogledu rodbine, njegovatelja i bolničkog osoblja navedene su u dijelu 6.6.

Nisu provedena ispitivanja interakcija lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida s drugim lijekovima.

Za informacije o interakcijama povezanima s primjenom lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] vidjeti

sažetak opisa svojstava lijeka / uputu o lijeku onog lijeka koji se radioaktivno označava.

Žene u reproduktivnoj dobi

Ako se radiofarmaceutici namjeravaju primijeniti u žene reproduktivne dobi, važno je utvrditi je li ona trudna. Za svaku ženu kojoj je izostala mjesečnica treba pretpostaviti da je trudna dok se ne utvrdi suprotno. Ako se sumnja na moguću trudnoću (ako je ženi izostala mjesečnica, ako su joj mjesečnice neredovite itd.), bolesnici treba ponuditi druge metode u kojima se ne primjenjuje ionizirajuće

zračenje (ako je takva metoda dostupna). Prije korištenja lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] potrebno

je isključiti trudnoću pomoću prikladnog/validiranog testa. Trudnoća

Primjena lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] kontraindicirana je u slučaju ustanovljene trudnoće, sumnje na trudnoću ili u slučaju kada se trudnoća ne može isključiti zbog rizika od ionizirajućeg zračenja fetusa (vidjeti dio 4.3).

Dojenje

Prije primjene radiofarmaceutika majci koja doji, potrebno je razmotriti može li se primjena

radionuklida odgoditi sve dok majka ne prestane dojiti te odrediti koji je radiofarmaceutik

najprikladniji s obzirom na izlučivanje aktivnosti u majčino mlijeko. Ako se primjena smatra neophodnom, dojenje se mora prekinuti, a izdojeno mlijeko baciti.

Plodnost

Učinci lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida na mušku i žensku plodnost nisu ispitani na životinjama. Mogla se

dokazati mala izloženost muških i ženskih spolnih organa. Ne može se isključiti da lijekovi označeni lutecijem[¹⁷⁷Lu] uzrokuju reproduktivnu toksičnost, uključujući oštećenje spermatogeneze u testisima ili genetska oštećenja u testisima ili jajnicima.

Dodatne informacije u pogledu plodnosti, kao i primjene lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] u žena u reproduktivnoj dobi, tijekom trudnoće i dojenja, navedene su u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Informacije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nakon liječenja lijekovima koji su označeni lutecijem[¹⁷⁷Lu] navedene su u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku za lijek koji se radioaktivno označava.

Sažetak sigurnosnog profila

Moguće nuspojave nakon primjene lijekova označenih lutecijem[¹⁷⁷Lu] koji su pripremljeni

radioaktivnim označavanjem Ilumirom ovise o konkretnom lijeku koji se koristi. Takve su informacije navedene u sažetku opisa svojstava lijeka / uputi o lijeku onog lijeka koji se radioaktivno označava.

Izloženost ionizirajućem zračenju povezana je s indukcijom raka i mogućnošću razvoja nasljednih mana. Doza zračenja do koje dolazi zbog terapijske izloženosti može rezultirati većom incidencijom raka i mutacija. U svim je slučajevima neophodno osigurati da su rizici od zračenja manji od same

bolesti koja se liječi.

Tablični popis nuspojava

Nuspojave su razvrstane u skupine prema učestalosti sukladno MedDRA-inoj konvenciji: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 1 Popis nuspojava

Opis odabranih nuspojava

Suha usta

U bolesnika s metastatskim karcinomom prostate rezistentnim na kastraciju koji su primali lijekove

označene lutecijem[¹⁷⁷Lu] usmjerene na PSMA zabilježena je prolazna suhoća usta.

Alopecija

U bolesnika koji su primali peptidnu radionuklidnu terapiju temeljenu na luteciju[¹⁷⁷Lu] za liječenje neuroendokrinih tumora zabilježena je alopecija, opisana kao blaga i privremena.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prisutnost slobodnog lutecijeva[¹⁷⁷Lu] klorida u tijelu nakon nehotične primjene Ilumire dovest će do povećane toksičnosti za koštanu srž i oštećenja krvotvornih matičnih stanica. Stoga je u slučaju

nehotične primjene Ilumire nužno smanjiti radiološku toksičnost za bolesnika trenutačnom (tj. u roku od sat vremena) primjenom pripravaka koji sadrže kelatore kao što su Ca-DTPA ili Ca-EDTA kako bi se povećala eliminacija radionuklida iz tijela.

U zdravstvenim ustanovama koje upotrebljavaju Ilumiru za označavanje molekula nosača u terapijske svrhe moraju biti dostupni sljedeći pripravci:

• Ca-DTPA (trinatrijev kalcijev dietilentriaminpentaacetat) ili

• Ca-EDTA (kalcijev dinatrijev etilendiamintetraacetat)

  Ta sredstva za kelaciju pomažu u eliminaciji radiotoksičnosti lutecija[¹⁷⁷Lu] razmjenom između kalcijeva iona u kompleksu i lutecijeva[¹⁷⁷Lu] iona. Zbog sposobnosti kelirajućih liganada (DTPA, EDTA) da tvore komplekse topljive u vodi, ti se kompleksi i vezani lutecij[¹⁷⁷Lu] brzo eliminiraju putem bubrega.

  Jedan gram sredstava za kelaciju potrebno je primijeniti sporom intravenskom injekcijom tijekom 3 – 4 minute ili infuzijom (1 g u 100 do 250 ml otopine glukoze ili otopine natrijeva klorida od

  9 mg/ml (0,9 %) za injekciju).

  Djelotvornost kelacije najveća je pri trenutačnoj primjeni ili u roku od jednog sata od izloženosti kada radionuklid cirkulira ili je dostupan u tekućinama tkiva i plazmi. Međutim, interval > 1 sata nakon

  izloženosti ne isključuje primjenu i učinkovito djelovanje kelatora sa smanjenom učinkovitošću. Intravenska primjena ne smije trajati više od 2 sata.

  U svakom je slučaju potrebno pratiti krvne parametre bolesnika te odmah poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju dokazane radiotoksičnosti.

  Toksičnost slobodnog lutecija[¹⁷⁷Lu] uslijed in vivo oslobađanja iz označene biomolekule u tijelu tijekom terapije može se smanjiti naknadnom primjenom sredstava za kelaciju.