Cjepivo protiv morbila, živo, liofilizirano, Edmonston-Zagreb, HDS, 10 doza prašak i otapalo za suspenziju za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Cjepivo 10 doza
Cjepivo potiče aktivnu zaštitu od morbila.
Indicirano je za primjenu od 12 mjeseci života nadalje.
U izuzetnim situacijama, kada je rizik obolijevanja i smrtnosti od morbila velika (epidemije), cjepivo se može primijeniti i u dobi od 6-12 mjeseci kada imunoreakcija (serokonverzija) neće biti zadovoljavajuća zbog moguće interferencije s majčinim protutijelima. U tim slučajevima, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje docjepljivanje nakon navršenih 15-18 mjeseci života. Cijepe se i osobe s anamnestičkim podacima o preboljenim morbilima.
Prema programu obveznih cijepljenja u Republici Hrvatskoj djeca se protiv morbila cijepe kombiniranim cjepivom protiv morbila, rubele i parotitisa s navršenih 12 mjeseci života nadalje, a docjepljuju u prvom razredu osnovne škole.
Obuhvaćanje cijepljenjem sve djece s 2 doze cjepiva protiv morbila trebao bi biti standard za sve
nacionalne imunizacijske programe.
H A L M E D
Primjena prve doze cjepiva, što ranije nakon gubitka zaštitnih antitijela majke, ostaje najveći prioritet
svih programa. Drugo cijepljenje primjenjuje se ili kod redovnog cijepljenja prema starosnoj do1b4i-0il6i -2016
periodički kroz ciljane masovne kampanje u definiranim dobnim skupinama, ovisno o tome kojom će se strategijom postići veći obuhvat.
Postizanje cilja da svako dijete dobije 2 doze cjepiva zahtijevat će povećana ulaganja u sistem bilježenja i praćenja primjene obje doze, uključujući i one koje su primijenjene tijekom masovnih kampanja.
Cijepljenje se može preporučiti u prijemčivih adolescenata i odraslih osoba koje će biti izložene zarazi virusom morbila, na primjer u slučaju epidemija ili ako putuju u područja gdje su morbili endemski prisutni.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, cijepljenje u svrhu zaštite visoko rizičnih osoba tijekom epidemije, u roku od 2 dana od izloženosti može izmijeniti klinički tijek ospica te može čak i spriječiti simptome. Za osobe koje se ne smiju cijepiti, sličan koristan učinak može imati i primjena imunoglobulina protiv ospica u roku od 3-5 dana od izloženosti.
Jedna doza cjepiva je 0,5 ml rekonstituiranog cjepiva.
Rekonstituirano cjepivo je bistra tekućina svijetložute do svijetloružičaste boje.
Način primjeneCjepivo se primjenjuje potkožno u nadlakticu u područje deltoidnog mišića, a mlađoj djeci u natkoljenicu, anterolateralno.
Prije cijepljenja, cjepivo treba zagrijati na temperaturu tijela (držanjem u šaci).
Treba pričekati da alkohol ili drugo dezinfekcijsko sredstvo ishlape s kože prije primjene jer mogu inaktivirati atenuirane viruse u cjepivu
Za upute za uporabu, vidi dio 6.6.
CJEPIVO SE NE SMIJE PRIMIJENITI U KRVNU ŽILU.Cjepivo protiv morbila, živo, liofilizirano, Edmonston-Zagreb, HDS, ne smije se primijeniti kod osoba s poznatom preosjetljivošću na bilo koji sastojak cjepiva (oprez pri preosjetljivosti na želatinu i neomicin) (vidi dio 2., 4.4 i 6.1), kao ni kod osoba s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, zbog sadržaja sorbitola.
Kao i kod drugih cjepiva, cijepljenje Cjepivom protiv morbila, živim, liofiliziranim, Edmonston- Zagreb, HDS, treba odgoditi u osoba koje boluju od teške akutne bolesti s febrilitetom.
Trudnoća (vidi također dio 4.6).
Imunodeficijencija ili imunosupresija: primarna (urođena) i sekundarna (uzrokovana malignom ili infektivnom bolešću (uključujući HIV) ili primjenom lijekova poput antimetabolika, visokih doza kortikosteroida, alkilirajućih spojeva i zračenja).
Imunoglobulin se ne smije primijeniti istodobno s Cjepivom protiv morbila, živim, liofiliziranim, Edmonston-Zagreb, HDS (vidi također dio 4.5).
Tuberkulinsko testiranje (Mantouxov test) (vidi također dio 4.5).
Terapija niskim dozama kortikosteroidnih preparata (doza manja od 2 mg/kg/dan, svaki drugi dan, topikalno ili u obliku aerosola) te imunosupresivna terapija prekinuta prije 3 mjeseca nisu kontraindikacija za cijepljenje.
Bolesti kao proljev, otitis media, blage infekcije gornjeg respiratornog trakta (antibiotska terapija u tijeku ili razdoblje oporavka od neke bolesti) te asimptomatska HIV infekcija nisu kontraindikacije
za primjenu cjepiva.
H A L M E D
Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze ne bi trebali primiti ovo cjepivo.
Kao i kod svih cjepiva koja se injiciraju, iz preventivnih razloga potrebno je osigurati odgovarajući medicinski nadzor i liječenje zbog rijetkih slučajeva anafilaksije nakon primjene cjepiva.
Pod povećanim rizikom od nastupa anafilaksije ili anafilaktoidne reakcije su odrasli i adolescenti s alergijskom dijatezom u osobnoj anamnezi. Njih se preporučuje oprezno promatrati nakon cijepljenja kako bi se na vrijeme uočili rani znakovi tih reakcija.
Potrebno je pažljivo nadzirati eventualnu pojavu nuspojava u djece kod koje je povećana opasnost od zaraznih bolesti. To su djeca koja imaju astmu, cističnu fibrozu, celijakiju, kroničnu bolest pluća, kongenitalnu srčanu bolest, Downov sindrom, stabilna neurološka stanja, malnutriciju, kao i nedonoščad bez obzira na stupanj nedonošenosti.
Djeci sa imunom trombocitopeničkom purpurom (ITP) u povijesti bolesti ili djeci koja razviju ITP unutar 6 tjedana nakon primjene prve doze kombiniranog cjepiva protiv morbila, rubele i parotitisa (MRP), ili njegovih pojedinih komponenti, potrebno je ispitati serološki status u vrijeme predviđeno programom za cijepljenje drugom dozom. Ukoliko imaju zaštitna protutijela, docjepljivanje nije potrebno. U slučaju odsutnosti zaštitnih protutijela, preporučuje se cijepljenje drugom dozom cjepiva.
Osobe s trombocitopenijom mogu razviti teži oblik trombocitopenije nakon cijepljenja. Osobe kod kojih se pojavila trombocitopenija kao nuspojava nakon prve doze cjepiva protiv morbila, mogu razviti trombocitopeniju nakon ponovljene doze. U takvim slučajevima je potrebno ispitati serološki status radi donošenja odluke o potrebi docjepljivanja i pažljivo procijeniti omjer koristi i rizika (vidi dio 4.8).
Nema podataka o horizontalnom prijenosu cjepnog soja morbila Edmonston-Zagreb na bliske kontakte.
Kao i nakon primjene bilo kojeg cjepiva, zaštitni imunološki odgovor možda neće biti izazvan u svih cijepljenih sa Cjepivom protiv morbila, živim, liofiliziranim, Edmonston-Zagreb, HDS.
Primjena s drugim cjepivima
Cjepivo se može primjenjivati istodobno s drugim pedijatrijskim cjepivima, ali na različitim anatomskim mjestima.
Između primjene dvaju živih virusnih cjepiva, ukoliko nisu primijenjena istovremeno, mora proći najmanje mjesec dana.
Izuzetak ovom pravilu je oralno cjepivo protiv poliomijelitisa (OPV) koje se može dati u bilo koje vrijeme prije ili poslije cjepiva protiv morbila, bez međusobnog utjecaja na imuni odgovor.
Jednaka zaštita protiv morbila postiže se kada se cjepivo protiv morbila primjeni samo ili u kombiniranim cjepivima poput cjepiva protiv morbila i rubele ili cjepiva protiv morbila, rubele i parotitisa. Imunogenost i reaktogenost pojedinih komponenti je slična kad se cjepivo protiv morbila primijeni kao kombinirano cjepivo ili istovremeno, ali na različitim anatomskim mjestima, s drugim cjepivima kao što su cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusis-a, Haemophilusa influenzae tip b, poliomijelitisa (oralno [OPV] ili inaktivirano), varičele, hepatitisa B ili peterovalentno cjepivo protiv pneumokoka.
Prema dostupnim podacima, cjepivo protiv morbila može se također primijeniti istovremeno, ali na različitim mjestima s cjepivom protiv žute groznice ili Japanskog encefalitisa. Ipak, zbog uočenog smanjenog imunološkog odgovora na cjepivo protiv morbila, potiču se daljnja istraživanja o mogućem utjecaju istovremene primjene cjepiva protiv Japanskog encefalitisa na učinkovitost cjepiva protiv morbila.
Primjena imunoglobulina istodobno s cjepivom protiv morbila, može utjecati na očekivani imunološki odgovor. Cijepljenje stoga treba odgoditi za najmanje tri mjeseca nakon transfuzije krvi, plazme ili terapije imunoglobulinima te za šest mjeseci nakon eksangvinotransfuzije. Također se imunoglobulin ne smije primjenjivati tijekom jednog mjeseca nakon cijepljenja.
imHunoAsti. L M E D
Tuberkulinsko testiranje (Mantouxov test) treba izvesti prije cijepljenja, istovremeno ili 6 tjedana nakon cijepljenja protiv morbila, jer cjepivo može izazvati prolaznu inhibiciju stanične
Vidi također dio 4.3.
Cjepivo je kontraindicirano tijekom trudnoće (vidi dio 4.3). Zbog nazočnosti virusa u organizmu, nakon cijepljenja cjepivom protiv morbila, ili cjepivom protiv morbila, rubele i parotitisa, žene u reproduktivnoj dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom 3 mjeseca nakon cijepljenja.
Nije poznato da li se cjepni soj virusa morbila izlučuje u majčinu mlijeku. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.
Ne postoje kliničke studije prema kojima bi mogla biti izražena učestalost nuspojava za ovo cjepivo.
Također, niti iz postmarketinškog praćenja nuspojava, ne može se izračunati učestalost nuspojava iz vrlo malog broja prijava.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), nuspojave nakon cijepljenja protiv morbila uglavnom su blage i prolazne:
Učestalost nuspojava: vrlo često ≥1/10 (≥10%); često ≥1/100 i < 1/10 (≥1% i < 10%); manje često ≥1/1000 i <1/100 (≥0,1% i <1%), rijetko ≥1/10000 i <1/1000 (≥0,01% i <0,1%), vrlo rijetko
<1/10000 (<0,01%)
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene:
24 sata nakon primjene može se pojaviti vrućica do 38,5°C.
Oko 7 do 12 dana nakon cijepljenja u najviše 5% cijepljenih, može se pojaviti vrućica s temperaturom od najmanje 39,4°C u trajanju od 1 do 2 dana.
Vrućica povremeno može izazvati febrilne napadaje (oko 1/3000 cijepljenih).
Blaga bol i osjetljivost na mjestu primjene cjepiva (oteknuće, crvenilo) mogu se pojaviti u roku od 24 sata nakon primjene.
Poremećaji krvi i limfnog sustava:
- lokalna adenopatija
-
trombocitopenija
-
trombocitopenička purpura (oko 1/30 000 cijepljenih).
Poremećaji imunološkog sustava:
-
alergijske reakcije
Nakon cijepljenja mogu se javiti alergijske reakcije na neomicin, onečišćenje iz proizvodnog postupka i pomoćne tvari, stabilizatore, želatinu i sorbitol.
Anafilaktičke reakcije su rijetke i javljaju se u 1/100 000 primijenjenih doza cjepiva.
S izuzetkom anafilaktičke reakcije, nuspojave su manje vjerojatne nakon cijepljenja drugom dozom cjepiva koje sadržava komponentu morbila.
Poremećaji živčanog sustava:
-
encefalitis i encefalopatija navode se u svezi s primjenom atenuiranih cjepiva protiv morbila različitih sojeva i proizvođača, kao i različite komplikacije u svezi sa središnjim živčanim sustavom
Poremećaji kože i potkožnog tkiva:
H A L M E D
- pojava osipa (obično između 7. i 12- tog dana nakon cijepljenja, u trajanju od 2 dana) (oko 2% cijepljenih).
Kao i kod monovalentnog cjepiva protiv morbila, nuspojave nakon primjene kombiniranog cjepiva protiv morbila, rubele i parotitisa (MRP) i kombiniranog cjepiva protiv morbila, parotitisa, rubele i varičele (MMRV) uglavnom su blage i prolazne, iako je pojava febrilnih konvulzija koje se javljaju od 7. do 10. dana nakon primjene prve doze cjepiva u djece cijepljene s MMRV oko 2 puta veća (9/10 000), nego u djece istovremeno cijepljene kombiniranim MRP cjepivom i monovalentnim cjepivom protiv vodenih kozica. U rijetkim slučajevima simptomi karakteristični bilo za rubelu, zaušnjake ili vodene kozice mogu se primijetiti nakon primjene cjepiva, koje uz komponentu morbila sadržavaju i ove cjepne viruse.
Opsežna istraživanja u različitim zemljama pokazuju da ne postoji povećan rizik od trajnih neuroloških posljedica te da nema dokaza za pojavu povećanog rizika od sindroma Guillain-Barré nakon primjene cjepiva koja sadržavaju komponentu morbila.
Također nema znanstvenih dokaza koji ukazuju da cijepljenje protiv morbila može biti faktor rizika za upalne bolesti crijeva ili autizam.
Farmakološka svojstva - Cjepivo 10 doza
Farmakoterapijska skupina/podskupina: Virusna cjepiva, Cjepiva protiv morbila; ATK oznaka: J07BD01
Mehanizam djelovanja
Živi, atenuirani virus morbila, soj Edmonston-Zagreb (rod Morbillivirus, porodica Paramyxoviridae) građen je od jednolančane, negativne RNA, obavijene proteinskom kapsidom (nukleokapsida, uz koju se veže enzimska aktivnost RNA transkriptaze) i lipidne ovojnice s glikoproteinskim izdancima H i F, nosiocima bioloških osobina virusa – hemaglutinacije (H) te hemolize i stapanja stanica (fuzija)(F). Nakon cijepljenja atenuirani virus morbila izaziva humoralni i stanični imuni odgovor koji se može usporediti s onim kod prirodne infekcije, iako je titar protutijela postignut cijepljenjem obično niži. Također je nađena prosječno niža koncentracija pasivno stečenih antitijela kod djece čije su majke cijepljene protiv morbila u usporedbi s djecom čije su majke prirodno prokužene.
Za sprječavanje infekcije virusom morbila potrebna su cirkulirajuća neutralizacijska antitijela protiv antigena H i F, dok je stanično posredovana imunost potrebna za eliminaciju virusa nakon infekcije.
Farmakodinamski učinak
Nakon cijepljenja u krvi se pojavljuju prolazna, na virus morbila specifična antitijela (imunoglobulini): IgM, a IgA antijela se pojavljuju u mukoznom sekretu; IgG antitijela pojavljuju se kasnije i ostaju u krvi godinama. Cijepljenje također inducira, specifične na virus morbila, CD4+ i CD8+ T limfocite.
Nazočnost IgM antitijela općenito je dokaz primarnog kontakta s virusom morbila. Koncentracija IgG antitijela u serumu maksimalna je otprilike 4 tjedna nakon kontakta s virusom, a nakon toga se postupno smanjuje. Kada se razina antitijela protiv virusa morbila u serumu znatno smanji, ponovno izlaganje virusu morbila (divljem ili cjepnom soju) stimulirat će imunokompetentne stanice s pamćenjem koje će ponovo pokrenuti specifičnu reakciju.
Anamnestička, sekundarna imunoreakcija obilježena je vrlo brzim porastom IgG antitijela čija je koncentracija maksimalna nakon otprilike 12 dana.
H A L M E D
U ljudi s već postojećim antitijelima, revakcinacija možda neće rezultirati dovoljnom replikacijom virusa i povećanjem koncentracije antitijela.
Klinička djelotvornost i sigurnost primjene
Učinak masovne imunizacije u svijetu na incidenciju morbila je dobro dokumentiran i brojna klinička ispitivanja potvrđuju djelotvornost i sigurnu primjenu cjepiva.
Antitijela na H i F antigene doprinose neutralizaciji virusa i najbolji su pokazatelj zaštite protiv infekcije virusom morbila. Pri određivanju imunosti protiv morbila najznačajnija su IgG antitijela protiv hemaglutinina (H). Nakon cijepljenja, dugoročno prisustvo neutralizirajućih antitijela protiv ospica (26-33 god.) te dugotrajna zaštita od virusa morbila, potvrđena je od strane nekoliko istraživača. Stanična imunost je značajna pri oporavku i vjerojatno u prevenciji od morbila. Dostatna stimulacija stanične imunosti preduvjet je za doživotnu zaštitu od morbila.
Iako koncentracija antitijela inducirana cjepivom pada tijekom vremena i može postati nemjerljiva, postoji imunološka memorija i nakon izlaganja virusu morbila, većina ljudi koja je bila cijepljena proizvest će zaštitni imuni odgovor.
Međutim, nije poznato da li će jedna doza cjepiva protiv morbila bez prirodnog, dodatnog, izlaganja divljem virusu morbila, rezultirati doživotnom zaštitom.
Studije mjerenja IgG aviditeta za razlikovanje primarnog neuspjeha cijepljenja od sekundarnog, pokazuju da se neuspjesi sekundarnog cijepljenja mogu povremeno pojaviti.
S druge strane brojne studije o izbijanju epidemije ospica u školskim ustanovama, kao i studije iz zemalja ili izoliranih otočića u kojima ponovno izbijaju epidemije, ne dovode u vezu pad imuniteta kao važan čimbenik rizika.
Kao i divlji soj virusa morbila, atenuirani virus morbila u cjepivu, ispoljava istovremeno poticajni i suzbijajući učinak na stanično posredovani imuni odgovor. Međutim, ovaj suzbijajući učinak nakon cijepljenja traje samo nekoliko tjedana i smatra se bezopasnim.
Mehanizam djelovanja Dječja populacija
Cijepljenje dojenčadi prije ili u dobi od 6 mjeseci često ne uspijeva izazvati serokonverziju kako zbog nezrelosti imunološkog sustava tako i zbog prisutnosti neutralizirajućih antitijela majke.
Ovisno o titru pasivno stečenih majčinskih protutijela, dojenčad je obično zaštićena od morbila tijekom 6-9 mjeseci. Visoka infektivna doza ponekad može prevladati zaštitu pasivno stečenim majčinim protutijelima. Infekcija ospicama je također uočena kod novorođenčadi čije su majke izbjegle prirodnu infekciju ili nikad nisu bile cijepljene protiv ospica.
Na temelju rezultata velikog broja studija iz cijelog svijeta medijan udjela djece u koje je postignuta serokonverzija nakon primjene 1 doze cjepiva u dobi od 8-9 mjeseci iznosio je 89,6% (interkvartalni raspon 82-95%).
Medijan udjela serokonverzije u cijepljene djece starosti 11-12 mjeseci iznosio je 99% (interkvartalni raspon 93-100%).
Razvoj antitijela visokog aviditeta je ključan za razvoj zaštitne imunosti na virus morbila. Aviditet antitijela na virus morbila općenito je niži u djece cijepljene u dobi od 6 mjeseci ili 9 mjeseci u usporedbi s onim u djece cijepljene u dobi od 12 mjeseci.
Studije revakcinacije u djece koja nisu uspjela razviti imunitet na prvu dozu cjepiva protiv morbila pokazuju da gotovo sva razvijaju imunitet nakon druge doze (srednja vrijednost, 97%; interkvartalni raspon 87-100%).