Helicobacter Test INFAI 75 mg prašak za oralnu otopinu

Farmakoterapijska skupina: Druga dijagnostička sredstva, ATK oznaka: V04CX

Nije opisana farmakodinamička aktivnost za količinu od 75 mg ¹³C-uree koja se primjenjuje u jednom izdisajnom testu.

Nakon peroralne ingestije obilježena urea dolazi do želučane sluznice. U prisutnosti bakterije

Helicobacter pylori¹³C-urea se metabolizira enzimom ureazom bakterije Helicobacter pylori.

2H2N(¹³CO)NH2 + 2H2O ^{Enzim ureaza} 4NH3 + 2¹³CO2

Ugljikov dioksid difundira u krvne žile. Odatle se prenosi kao bikarbonat u pluća i oslobađa kao ¹³CO2

s izdahnutim zrakom.

U prisutnosti bakterijske ureaze omjer izotopa ¹³C/¹²C znatno je izmijenjen.

Udio ¹³CO2 u uzorcima izdahnutog zraka određuje se metodom nedisperzivne infracrvene spektrometrije (NIRD) i izražava kao apsolutna razlika (vrijednost Δδ) između vrijednosti od 00 minuta i do 30 minuta.

Samo Helicobacter pylori u želucu izlučuje ureazu. Ostale bakterije koje izlučuju ureazu rijetko su prisutne u želučanoj flori.

Δδ-vrijednost od 4‰ granična je između pozitivnog i negativnog nalaza pri dokazivanju Helicobacter pylori, što znači da Δδ-vrijednost veća od 4‰ upućuje na infekciju. U kliničkim ispitivanjima na 457 bolesnika u usporedbi s patohistološkom dijagnozom infekcije bakterijom Helicobacter pylori iz bioptičkog uzorka, izdisajni je test pokazao osjetljivost u rasponu od 96,5% do 97,9% [95%-CI: 94,05% 94,05 % - 99,72 %] i specifičnost u rasponu od 96,7 % do 100 %. [95 %-CI: 94,17 % -

103,63 %].

4

U nedostatku bakterijske ureaze cjelokupna količina primijenjene uree nakon apsorpcije iz gastrointestinalnog trakta metabolizirat će se na isti način kao i endogena urea. Amonijak nastao bakterijskom hidrolizom, kao što je prethodno opisano, uključuje se u metabolizam kao NH ⁺.

Peroralno primijenjena ¹³C-urea metabolizira se do ugljičnog dioksida i amonijaka, ili se uključi u

metabolizam endogene uree organizma. Svaki porast ¹³CO2 će biti izmjeren izotopskom analizom.

Apsorpcija i raspodjela ¹³CO2 brže su od reakcije ureaze. Stoga je ograničavajući korak s obzirom na

brzinu u cijelom procesu cijepanje ¹³C-uree ureazom iz Helicobacter pylori.

Samo u bolesnika pozitivnih na Helicobacter pylori primjena 75 mg obilježene uree dovodi do

značajnog porasta ¹³CO2 u uzorku izdahnutog zraka tijekom prvih 30 minuta.

Nema.

Nije primjenjivo.

3 godine.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25 °C.

Komplet za testiranje sastoji se od 50 spremnika s dodatnim komponentama:

i druga rukovanja lijekom

1. Test se mora provoditi u prisutnosti kvalificirane osobe.

2. Podatke o svakom bolesniku treba upisati u priloženi obrazac za podatke o bolesniku.

   Preporučuje se da bolesnik pri testiranju bude u opuštenom položaju.

3. Testiranje počinje prikupljanjem uzoraka za određivanje osnovne vrijednosti (00-minutna vrijednost):

   • Iz kompleta za testiranje izvadite slamčicu i spremnike za uzorak izdahnutog zraka (epruvetu ili vrećicu za izdahnuti zrak) s oznakom „Vrijeme uzimanja uzorka: 00-minutna vrijednost“.

   • Uklonite čep s jednog od spremnika za uzorak izdahnutog zraka (epruvete ili vrećice za izdahnuti zrak), odmotajte slamčicu i umetnite je u spremnik.

   • Bolesnik polako izdiše kroz slamčicu u spremnik za uzorak izdahnutog zraka.

   • Stalnim izdisanjem bolesnik treba izvlačiti slamčicu i odmah zatvoriti spremnik za uzorak izdahnutog zraka (epruvetu ili vrećicu za izdahnuti zrak) čepom.

     (Ako je spremnik za uzorak izdahnutog zraka otvoren dulje od 30 sekundi, rezultati testa mogu biti lažni.)

   • Epruvetu ili vrećicu za izdahnuti zrak treba držati u uspravnom položaju i na spremnik nalijepiti naljepnicu s bar kodom označenu s „00-minutna vrijednost“.

4. Ispunite drugu epruvetu za uzimanje uzoraka (Naljepnica:“Vrijeme uzorkovanja: 00-minutna vrijednost”) izdahnutim zrakom pridržavajući se istog postupka. Za analizu infracrvenom spektrometrijom treba koristiti samo jednu vrećicu za izdahnuti zrak.

5. Odmah, bez odgađanja bolesnik mora popiti 200 ml 100%-tnog soka od naranče ili 1 g citratne

   kiseline u 200 ml vode.

6. Potom slijedi pripremanje otopine za testiranje.

   • Iz seta za testiranje izvadite posudicu označenu s „prašak ¹³C-uree“, otvorite je i napunite

     običnom vodom do tri četvrtine volumena.

   • Pažljivo zatvorite posudicu i tresite je pažljivo dok se sav prašak ne otopi. Sadržaj prelijte

     u čašu.

   • Posudicu s ¹³C-ureom napunite vodom do vrha još dva puta, prelijevajući nnjezin sadržaj u čašu (ukupan volumen obične vode treba biti oko 30 ml).

7. Ovu otopinu za testiranje bolesnik mora odmah popiti te zabilježiti vrijeme uzimanja otopine.

8. Trideset minuta nakon primjene otopine za testiranje (točka 7), valja prikupiti uzorke s 30-minutnom vrijednosti u spremnik za uzorak izdahnutog zraka (epruvetu ili vrećicu za izdahnuti zrak) (oznaka: „Vrijeme uzorkovanja: 30-minutna vrijednost”), kako je to opisano pod koracima 3 do 4. Za ove uzorke upotrijebite naljepnice s bar kodovima i oznakom “30-minutna vrijednost”.

9. Stavite odgovarajuću naljepnicu s bar kodom na obrazac s podacima o bolesniku. Na kraju zapečatite paket naljepnicom.

10. Spremnike s uzorcima izdahnutog zraka (epruvetu ili vrećice s izdahnutim zrakom) treba poslati na analizu u ovlašteni laboratorij u originalnom pakiranju.

Analiza uzoraka izdahnutog zraka i specifikacije testa za laboratorije za infracrveni analizator ili masenu spektrometriju (IRMS)

Infracrvena spektroskopija (NDIR, engl. non-dispersive infrared spectrometry)

Uzorci izdahnutog zraka, prikupljeni u vrećice za izdahnuti zrak od 100 ml analiziraju se nedisperzivnom infracrvenom spektrometrijom (NDIR).

Analiza omjera ¹³C/¹²C-ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku sastavni je dio dijagnostičkog testa Helicobacter Test INFAI. Točnost testa jako ovisi o kvaliteti analize izdahnutog zraka. Specifikacija parametara analize izdahnutog zraka kao što su linearnost, stabilnost (preciznost referentnog plina) i preciznost mjerenja od osnovne su važnosti za točnost sustava.

Analiza se mora provoditi u kvalificiranom laboratoriju. Preporučuje se provesti analizu čim prije nakon prikupljanja uzoraka izdahnutog zraka, a najkasnije do 4 tjedna nakon uzimanja uzoraka izdahnutog zraka.

Slijedi opis validirane metode:

• Priprema uzoraka za infracrvenu spektroskopiju (NDIR)

  Omjer ¹³C/¹²C ugljikovog dioksida određuje se izravno u izdahnutom zraku. Izdahnuti zrak iz vrećica uvodi se u NDIR spektrometar korištenjem promjenljive plinske pumpe. Konstantan sadržaj vode u ^{uzorku izdahnutog zraka održava se pomoću Nafion hvatača vode. Zrak bez CO}2 ^{(kontrolni plin) koji je potreban za baždarenje i mjerenje, proizvodi se pomoću integriranog apsorbera CO}2 ^{u analizatoru.}

• Analiza infracrvenom spektroskopijom

  Da bi se analizirao ugljikov dioksid u uzorku izdahnutog zraka iz izvora infracrvenog zračenja naizmjenično se šalje široki snop zraka kroz komoru za mjerenje i referentnu komoru cijepanjem zraka zračenja. Modulirane infracrvene zrake zatim ulaze u infracrvene detektore. To su dvoslojni detektori prijenosa s prednjom ili stražnjom komorom od kojih je svaka napunjena jednim izotopno čistim plinom koji će se mjeriti (¹³CO2 odnosno ¹²CO2 ) Infracrvena zračenje u komori za mjerenje oslabljeno je plinskom komponentom koja se mjeri. Tako se poremeti radijacijska ravnoteža između mjerene i komparativne zrake. Posljedica toga je fluktuacija temperature koja uzrokuje fluktuaciju tlaka u prednjoj komori infracrvenog detektora. Membranski kondenzator povezan s ovom komorom, koji je izložen direktnom naponu visokog otpora, pretvara ove fluktuacije tlaka u izmjenični napon, koji je mjera izotopnog sastava ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku.

• Unos uzoraka

  Poluautomatski sustav za unošenje uzoraka injektira mjereni plin u određenim količinama u početni plin koji cirkulira u infracrvenom spektrometru. To omogućuje određivanje omjera ¹³C/¹²C kod bilo ^{koje koncentracije CO}2 ^{veće od 1%}

• Specifikacije za određivanje omjera ¹³C/¹²C

  Izdisajni test temelji se na peroralnoj primjeni uree obilježene ugljikom ¹³C, čija se enzimska hidroliza može pratiti mjerenjem ¹³CO2 u izdahnutom zraku korištenjem nedisperzivne infracrvene spektrometrije.

• Infracrveni spektrometri za izdisajni test moraju odgovarati sljedećim specifikacijama:

  Višestruko ponavljanje analize: najmanje 3 ponovljene analize istog uzorka tijekom postupka.

  Zaštićeni pristup: pohranjivanje operativnih parametara i rezultata pod zaštićenim

  pristupom zbog sprečavanja mogućnosti kasnije manipulacije

  Za potvrdu specifikacija potrebno je testirati linearnost, stabilnost i preciznost mjerenja.

  Prilagodba nulte točke detektora putem kontrolnog plina koji se proizvodi u spektrometru. Prilagodba završne točke detektora putem kalibracijskih plinova točno poznate koncentracije.

  Linearnost: ≤ 0,5 ‰ za uzorke izdahnutog zraka koji variraju između 1% i

  7% u koncentraciji CO2.

  Stabilnost: ≤ 0,3 ‰ na 10 uzastopnih pulseva

  Preciznost mjerenja: ≤ 0,5‰ za ¹³C u prirodnoj zastupljenosti uz korištenje vrećice za

  izdahnuti zrak od 100 ml s koncentracijom 3% CO2 u izdahnutom zraku.

  Infekcija bakterijom Helicobacter pylori je prisutna, ako je razlika omjera ¹³C/¹²C početne vrijednosti i

  30-minutne vrijednosti veća od 4,0‰.

  Može se koristiti i bilo koja druga prikladna, validirana metoda, ako se izvodi u ovlaštenom laboratoriju.

  Masena spektrometrija (IRMS)

  Uzorci izdahnutog zraka, prikupljeni u staklene ili plastične epruvete za uzimanje uzoraka od 10 ml, analiziraju se spektrometrijskom metodom određivanja omjera mase izotopa (IRMS, engl. isotope ratio mass spectrometry).

  Analiza omjera ¹³C/¹²C-ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku sastavni je dio dijagnostičkog testa Helicobacter Test INFAI. Točnost testa jako ovisi o kvaliteti analize izdahnutog zraka. Specifikacija parametara analize izdahnutog zraka kao što su linearnost, stabilnost (preciznost referentnog plina) i preciznost mjerenja od osnovne su važnosti za točnost sustava.

  Analiza treba provoditi u kvalificiranim laboratorijima. Slijedi opis validirane metode:

• Priprema uzoraka za (IRMS)

  Da bi se odredio omjer ¹³C/¹²C ugljikovog dioksida u izdahnutom zraku masenom spektrometrijom ugljikov dioksid se mora izdvojiti iz izdahnutog zraka i uvesti u maseni spektrometar. Automatski sustav pripreme uzoraka u spektrometrima koji analiziraju masu izotopa koji je namijenjen za analizu izdahnutog zraka temelji se na tehnici odvajanja plinskom kromatografijom neprekinutog protoka.

  Voda se uklanja iz uzorka pomoću hvatača vode Nafion ili plinsko-kromatografskog sustava za pripremu koji odvaja pojedine plinove u koloni plinskog kromatografa s helijem kao plinom nosiocem odvojene vrste plinova iz izdahnutog zraka pri prolasku kroz kolonu detektiraju se ionizacijskim detektorom. Frakcija ugljikovog dioksida koju se identificira po karakterističnom vremenu zadržavanja uvodi se u maseni spektrometar.

• Analiza masenim spektrometrom

  Da bi se analizirao odvojeni uzorak plina ugljikovog dioksida njegove molekule se moraju ionizirati, oblikovati u jednu zraku koja se ubrzava prolaskom kroz električno polje, zatim otklanja prolaskom kroz magnetsko polje te konačno detektira. Ovih pet postupaka odvija se u analizatoru masenog

  spektrometra koji se sastoji od tri odvojena dijela: izvora, cijevi i kolektora. Ionizacija, oblikovanje

  zrake i ubrzanje događaju se u izvoru, magnetski otklon u cijevi, a detekcija u kolektoru.

• Unos uzoraka

  Dostupni su mnogi sustavi za unos uzoraka pomoću kojih se ugljikov dioksid uvodi u analizator. Za analizu izdahnutog zraka ključno je određivanje ugljikovog dioksida prema referentnom standardnom plin za svaki pojedini uzorak. To osigurava visoku točnost sustava jer se sadržaj izotopa u ugljikovom dioksidu izračunava u odnosu na neovisni standard.

• Specifikacije za određivanje omjera ¹³C/¹²C

  Koncept izdisajnog testa temelji se na primjeni uree specifično označene s ¹³C, a mjeri se ¹³CO2 u izdahnutom zraku iskorištenih metabolita.

• Maseni spektrometar mora odgovarati specifikacijama u nastavku:

  Višestruko ponavljanje analize: najmanje 3 ponovljene analize istog uzorka tijekom postupka.

  Zaštćeni pristup: pohranjivanje operativnih parametara i rezultata pod zaštićenim

  pristupom zbog sprečavanja mogućnosti kasnije manipulacije Prilagođavanje: ¹³C/¹²C-omjer s obzirom na standard Pee Dee Beliminate (PDB) Volumen uzorka: < 200 µl

  Glavni testovi za potvrdu specifikacija su linearnost, stabilnost (preciznost referentnog plina) i preciznost mjerenja.

• Svi maseni spektrometri za izdisajni test moraju odgovarati sljedećim specifikacijama:

Linearnost: ≤ 0,5 ‰ za uzorke izdahnutog zraka koji variraju između 1% i 7% u

koncentraciji CO2.

Stabilnost: ≤ 0,2 ‰ na 10 uzastopnih pulseva

Preciznost mjerenja: ≤ 0,3‰ za ¹³C u prirodnoj zastupljenosti uz korištenje epruvete za

uzimanje uzoraka izdahnutog zraka od 10 ml s koncentracijom 3% CO2 u izdahnutom zraku.

Infekcija bakterijom Helicobacter pylori je prisutna, ako je razlika omjera ¹³C/¹²C početne vrijednosti i

30-minutne vrijednosti veća od 4,0‰.

Može se koristiti i bilo koja druga prikladna, validirana metoda, ako se izvodi u ovlaštenom laboratoriju.