Bixalan 150 mg filmom obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Bixalan 150 mg
BIXALAN 150 mg namijenjen je odraslim bolesnicima s lokalno uznapredovalim rakom prostate kod kojih postoji visoki rizik za progresiju bolesti, kao monoterapija ili adjuvantna terapija uz radikalnu prostatektomiju ili radioterapiju (vidjeti dio 5.1.).
BIXALAN 150 mg namijenjene je i odraslim bolesnicima s lokalno uznapredovalim rakom prostate, bez metastaza, za koje se procijeni da kirurška kastracija ili neka druga medicinska intervencija nije primjerena ili prihvatljiva.
Doziranje
Odrasli muškarci, uključujući i starije osobe
Jedna tableta od 150 mg jedanput dnevno.
Tablete treba neprekidno uzimati barem 2 godine ili dok bolest ne uznapreduje.
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre.
Moguće je povećano nakupljanje lijeka u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4.).
Pedijatrijska populacija
Bikalutamid je kontraindiciran u djece.
Način primjene
Tablete se uzimaju kroz usta.
Bikalutamid 150 mg se ne smije davati bolesnicima koji su pokazali preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Bikalutamid je kontraindiciran u žena i djece (vidjeti dio 4.6.).
Kontraindicirana je istodobna primjena bikalutamida s terfenadinom, astemizolom ili cisapridom (vidjeti dio 4.5.).
Liječenje se mora započeti pod nadzorom liječnika specijalista.
Bikalutamid se opsežno metabolizira u jetri. Podaci upućuju da izlučivanje lijeka iz organizma može biti usporeno u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre što može voditi do povećanog nakupljanja bikalutamida u organizmu. Stoga se u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre bikalutamid mora primijeniti s oprezom.
Potrebno je razmotriti povremeno ispitivanje funkcije jetre s obzirom na moguće promjene na jetri. Većina mogućih promjena funkcije jetre očekuje se unutar prvih 6 mjeseci od početka terapije bikalutamidom.
Teške jetrene promjene i zatajenje jetre rijetko su zabilježeni uz primjenu bikalutamida, a zabilježeni su i smrtni ishodi (vidjeti dio 4.8.). Ukoliko su jetrene promjene teške, liječenje ovim lijekom mora se prekinuti.
Prekid liječenja bikalutamidom treba razmotriti u bolesnika kojima je utvrđeno objektivno napredovanje bolesti uz porast PSA.
Bikalutamid inhibira citokrom P450 (CYP 3A4), zbog čega je potreban oprez kad se primjenjuje s lijekovima koji se pretežno metaboliziraju putem citokroma CYP 3A4 (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).
Androgenska deprivacijska terapija može produljiti QT interval. Kod bolesnika koji imaju u anamnezi rizične faktore za produljenje QT intervala i kod bolesnika koji istodobno primaju lijekove koji mogu produljiti QT interval (vidjeti dio 4.5.), liječnici trebaju procijeniti odnos koristi i rizika, uključujući i mogućnost nastanka Torsades de pointes, prije početka liječenja bikalutamidom.
BIXALAN sadrži laktozu.
Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
BIXALAN sadrži natrij.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
In vitro ispitivanja su pokazala da je R-bikalutamid inhibitor citokroma CYP 3A4 te da ima slabiji inhibitorni učinak na aktivnost CYP 2C9, 2C19 i 2D6.
Iako klinička ispitivanja, uz antipirin kao marker aktivnosti citokroma P450 (CYP) nisu pokazala potencijal za interakciju s bikalutamidom, istodobna primjena bikalutamida i midazolama tijekom 28 dana, povećala je površinu ispod krivulje (AUC) za midazolam za do 80%. Za lijekove uskog terapijskoga indeksa takav porast može biti od kliničke važnosti.
Isto tako, istodobna primjena terfenadina, astemizola i cisaprida je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.). Oprez je potreban pri istodobnoj primjeni bikalutamida s lijekovima kao što su ciklosporin i blokatori kalcijevih kanala. Može biti potrebno smanjiti dozu ovih lijekova naročito ako se pojave znaci pojačanog djelovanja ili nuspojava lijeka.
Pri istodobnoj primjeni ciklosporina i bikalutamida potrebno je pratiti koncentraciju ciklosporina u plazmi te kliničko stanje bolesnika, naročito pri početku ili prekidu terapije bikalutamidom.
Potreban je oprez kod primjene bikalutamida s lijekovima koji mogu inhibirati oksidaciju lijeka, kao npr. cimetidinom i ketokonazolom. Teoretski, to može povećati koncentraciju bikalutamida u plazmi te pojačati nuspojave.
In vitro ispitivanja su pokazala da bikalutamid može istisnuti kumarinski antikoagulans, varfarin, s njegovih veznih mjesta na proteinima plazme. Stoga se preporučuje pomno praćenje protrombinskog vremena u bolesnika koji već uzimaju takve antikoagulanse i počinju liječenje s bikalutamidom.
Budući da liječenje androgenskom deprivacijskom terapijom može produljiti QT intervala, istodobna primjena bikalutamida s lijekovima za koje je poznato da produljuju QT interval ili lijekovima koji mogu izazvati Torsades de pointes kao što su lijekovi klase IA (npr. kinidin, dizopramid) ili klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid), metadon, moksifloksacin, antipsihotici i sličnima, treba biti pažljivo ocijenjena (vidjeti dio 4.4.).
Bikalutamid je kontraindiciran u žena i ne smije ga se primijeniti u trudnica i dojilja.
Bikalutamid ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rada sa strojevima.
Treba, međutim uzeti u obzir da katkad može doći do somnolencije. Svaki bolesnik koji je imao taj simptom treba biti oprezan pri upravljanju vozilima i radu sa strojevima.
Nuspojave su s obzirom na učestalost podijeljene na: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (≤1/10 000) te nepoznato (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka).
| Organski sustav | Učestalost | Nuspojava |
| Poremećaji krvi i limfnogsustava | Često | Anemija |
| Poremećaji imunološkog sustava | Manje često | Reakcije preosjetljivosti,angioedem, urtikarija |
| Poremećaji metabolizma iprehrane | Često | Smanjen apetit |
| Psihijatrijski poremećaji | Često | Smanjen libido, depresija |
| Poremećaji živčanog sustava | Često | Omaglica, somnolencija |
| Srčani poremećaji | Nepoznato | Produljenje QT intervala (vidjeti dio 4.4. i 4.5.) |
| Krvožilni poremećaji | Često | Naleti vrućine |
| Poremećaji dišnog sustava,prsišta i sredoprsja | Manje često | Intersticijska bolest pluća5(zabilježeni su smrtni ishodi) |
| Poremećaji probavnog sustava | Često | Bol u abdomenu, konstipacija,mučnina, dispepsija, flatulencija |
| Poremećaji jetre i žuči | Često | Hepatotoksičnost, žutica,hipertransaminazemija |
| Rijetko | Zatajenje jetre4 (zabilježeni susmrtni ishodi) | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Vrlo često | Osip |
| Često | Alopecija, hirzutizam/ponovnirast kose, suha koža3, pruritus | |
| Rijetko | Reakcija fotoosjetljivosti | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava | Često | Hematurija |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki | Vrlo često | Ginekomastija i osjetljivost dojki2 |
| Često | Erektilna disfunkcija | |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Vrlo često | Astenija |
| Često | Bol u prsištu, edem | |
| Pretrage | Često | Povećanje tjelesne mase |
1 Promjene parametara jetrene funkcije su rijetko značajne i često su prolazne, te mogu nestati ili se smanjiti s nastavkom ili prekidom liječenja
2 Većina bolesnika koji uzimaju BIXALAN 150 mg kao monoterapiju imaju ginekomastiju i/ili bol u dojkama. U ispitivanjima su se ti simptomi smatrali teškim u 5% ispitanika. Ginekomastija se ne mora u svim slučajevima razriješiti spontano s prestankom uzimanja lijeka, poglavito nakon dugotrajnijeg liječenja.
3 Uslijed konvencija kodiranja korištenih u ispitivanjima iz EPC programa (EPC, skraćeno od engl. Early Prostate Cancer Programme), prijavljeni štetni događaji „suhe kože“ su prema COSTART terminologiji bili kodirani pod termin „osip“. Zbog toga nije moguće odrediti posebnu kategoriju učestalosti za BIXALAN 150 mg. Međutim, pretpostavlja se da je učestalost ista kao i za dozu od 50 mg.
4 Uvršteno kao nuspojava nakon provedene analize podataka o primjeni lijeka nakon stavljanja u promet. Učestalost je utvrđena prema incidenciji prijavljenih štetnih događaja zatajenja jetre u skupini ispitanika koji su dobivali bikalutamid u otvorenim krakovima ispitivanja EPC programa za dozu od 150 mg.
5 Uvrštena nuspojava nakon provedene analize podataka o primjeni lijeka nakon stavljanja u promet. Učestalost je određena prema prijavljenim nuspojavama intersticijske pneumonije u bolesnika koji su randomizirano primali 150 mg bikalutamida u EPC ispitivanjima.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Nema iskustva s predoziranjem u ljudi. Nema specifičnog antidota. Liječenje treba biti simptomatsko. Dijaliza neće imati očekivani učinak jer se bikalutamid veže na proteine plazme u visokom postotku te se ne pojavljuje u mokraći nepromijenjen. Indicirane su opće potporne mjere, uključujući i česti nadzor vitalnih funkcija.
Farmakološka svojstva - Bixalan 150 mg
Farmakoterapijska skupina: endokrina terapija, antiandrogeni, ATK oznaka: L02BB03. Mehanizam djelovanja
Bikalutamid je nesteroidni antiandrogen bez ostalih endokrinoloških učinaka. Veže se na androgene
receptore, a da pritom ne aktivira gensku ekspresiju. Tako inhibira stvaranje androgena. Regresija tumora prostate rezultat je te inhibicije. Prekid uzimanja bikalutamida može u nekih bolesnika klinički rezultirati tzv. “antiandrogenskim sindromom ustezanja”.
Prekid terapije bikalutamidom može dovesti do antiandrogenog sindroma ustezanja kod manjeg broja bolesnika.
Bikalutamid je racemat, kod kojeg antiandrogenu aktivnost gotovo isključivo nosi R-enantiomer. Klinička djelotvornost i sigurnost
Bikalutamid tablete u dozi od 150 mg ispitivane su u liječenju bolesnika s lokaliziranim (T1-T2, N0 ili
NX, M0) ili lokalno uznapredovalim (T3-T4, bilo koji N, M0; T1-T2, N+, M0) karcinomom prostate bez metastaza u kombiniranoj analizi triju placebom kontroliranih, dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja u 8113 bolesnika. Bikalutamid se primjenjivao kao promptna hormonska terapija ili kao adjuvantna terapija uz radikalnu prostatektomiju ili radioterapiju (prije svega perkutana radioterapija x-zrakama). Uz medijan praćenja od 9,7 godina, u 36,6% bolesnika koji su primali bikalutamid i 38,17% bolesnika koji su primali placebo objektivno se pokazalo napredovanje bolesti.
Smanjenje rizika od objektivne progresije bolesti opaženo je u većini skupina bolesnika, ali je bilo najizrazitije u skupini s najvećim rizikom progresije bolesti. Stoga, kliničari mogu odlučiti da optimalna terapijska strategija za bolesnike s niskim rizikom progresije bolesti može biti odgađanje hormonske terapije dok se ne pojave znakovi progresije bolesti, posebice pri određivanju adjuvantne terapije nakon radikalnog uklanjanja prostate.
Nakon medijana praćenja bolesnika koji je iznosio 9,7 godina, sa smrtnosti od 31,4% (HR=1,01; 95% CI 0,94 do 1,09) nisu opažene razlike u ukupnoj stopi preživljenja. Međutim, neki trendovi su bili vidljivi analizama podskupina.
Podaci o preživljenju bez progresije bolesti i ukupnom preživljenju temeljeni na Kaplan-Meier procjenama za bolesnike s lokalno uznapredovalom bolešću navedeni su u sljedećim tablicama:
Tablica 1: Postotak bolesnika s lokalno uznapredovalom bolesti s progresijom bolesti tijekom vremena po terapijskim skupinama
| Analizirana populacija | Način liječenja | Događaji (%) nakon3 godine | Događaji (%) nakon5 godina | Događaji (%) nakon7 godina | Događaji (%) nakon 10godina |
| Opservacija (watchful waiting) (n= 657) | Bikalutamid 150 mg | 19,7% | 36,3% | 52,1% | 73,2% |
| Placebo | 39,8% | 59,7% | 70,7% | 79,1% | |
| Radioterapija (n= 305) | Bikalutamid150 mg | 13,9% | 33,0% | 42,1% | 62,7% |
| Placebo | 30,7% | 49,4% | 58,6% | 72,2% | |
| Radikalna prostatektomija(n=1719) | Bikalutamid150 mg | 7,5% | 14,4% | 19,8% | 29,9% |
| Placebo | 11,7% | 19,4% | 23,2% | 30,9% |
Tablica 2: Ukupno preživljenje kod lokalno uznapredovale bolesti prema terapijskoj podskupini
| Analizirana populacija | Način liječenja | Događaji (%) nakon3 godine | Događaji (%) nakon5 godina | Događaji (%) nakon7 godina | Događaji (%) nakon 10godina |
| Opservacija (watchful waiting)(n= 657) | Bikalutamid150 mg | 14,2% | 29,4% | 42,2% | 65,0% |
| Placebo | 17,0% | 36,4% | 53,7% | 67,5% | |
| Radioterapija (n= 305) | Bikalutamid 150 mg | 8,2% | 20,9% | 30,0% | 48,5% |
| Placebo | 12,6% | 23,1% | 38,1% | 53,3% | |
| Radikalnaprostatektomija (n=1719) | Bikalutamid150 mg | 4,6% | 10,0% | 14,6% | 22,4% |
| Placebo | 4,2% | 8,7% | 12,6% | 20,2% |
U bolesnika s lokaliziranom bolesti koji su liječeni samo bikalutamidom nije bilo značajne razlike u preživljenju bez progresije bolesti. Nije bilo statistički značajne razlike u ukupnom preživljenju u bolesnika s lokaliziranom bolesti koji su uzimali bikalutamid kao adjuvantnu terapiju, uz radioterapiju (HR=0,98; 95% CI 0,80 do 1,20) ili radikalnu prostatektomiju (HR=1,03; 95% CI 0,85 do 1,25). U ovih bolesnika također postoji trend smanjenja stope preživljenja u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo (HR=1,15; 95% CI 1,00 do 1,32). Prema ovim podacima, profil odnosa koristi i rizika u primjeni bikalutamida se ne smatra povoljnim u ovoj skupini bolesnika.
U zasebnome programu dokazana je djelotvornost bikalutamida 150 mg u liječenju bolesnika s lokalno uznapredovalim karcinomom prostate bez metastaza kojima je kastracija indicirana kao prva terapijska metoda u kombiniranoj analizi dvaju ispitivanja s 480 bolesnika s karcinom prostate bez metastaza (M0) koji prethodno nisu bili liječeni. Uz stopu mortaliteta od 56% i medijan praćenja od 6,3 godina nije bilo značajne razlike u preživljenju između skupine koja je primala bikalutamid i skupine koja je podvrgnuta kastraciji (omjer rizika = 1,05, CI 0,81 do 1,36). O ekvivalentnosti dvaju načina liječenja nije se, međutim, moglo zaključivati statistički.
U kombiniranoj analizi rezultata dviju studija s 805 prethodno neliječenih bolesnika čija je bolest metastazirala (M1), uz stopu mortaliteta od 43%, bikalutamid u dozi od 150 mg pokazao je manju djelotvornost od kastracije glede vremena preživljenja (omjer rizika = 1,30 CI 1,04 do 1,65), s
numeričkom razlikom u procjeni vremena do smrti od 42 dana (6 tjedana) iznad medijana vremena preživljenja od 2 godine.
Apsorpcija
Bikalutamid se nakon oralne primjene dobro apsorbira. Nema dokaza da hrana utječe na bioraspoloživost lijeka.
Distribucija
Bikalutamid se veže za proteine plazme u visokom postotku (kao racemat 96%, kao R-enantiomer >99%) i opsežno se metabolizira (oksidacijom i glukuronidacijom). Metaboliti se izlučuju mokraćom i žuči u približno jednakom udjelu.
Biotransformacija
(S)-enantiomer se brzo izlučuje iz organizma, dok (R)-enantiomer ima poluvrijeme eliminacije otprilike jedan tjedan. Zbog dugog poluvremena eliminacije, ravnotežna je koncentracija (R)-enantiomera približno 10 puta veća od serumske koncentracije nakon jednokratne doze, što bikalutamid čini pogodnim za primjenu jednom na dan.
Ako se svakodnevno uzima doza od 150 mg, (R)-enantiomer bikalutamida nakon nekoliko tjedana postiže ravnotežnu koncentraciju od otprilike 22 μg/ml. U stanju dinamičke ravnoteže udio je aktivnog (R)- enantiomera otprilike 99% od ukupno cirkulirajućih enantiomera.
Eliminacija
U kliničkom ispitivanju srednja koncentracija R-bikalutamida u sjemenu bolesnika koji su uzimali 150 mg bikalutamida iznosila je 4,9 μg/ml. Količina bikalutamida koja se potencijalno može prenijeti partnerici za vrijeme snošaja je mala i iznosi oko 0,3 μg/kg. To je ispod razine koja je potrebna za induciranje promjena na okotu laboratorijskih životinja.
Oštećenje funkcije bubrega i/ili jetre
Na farmakokinetiku (R)-enantiomera ne utječu dob, oštećenje funkcije bubrega ili blago do umjereno oštećenje funkcije jetre. Postoje dokazi da se u bolesnika s teže oštećenom funkcijom jetre (R)- enantiomer sporije eliminira iz plazme.
Farmaceutski podaci - Bixalan 150 mg
Jezgra:
Laktoza hidrat
Natrijev škroboglikolat, vrste A Povidon K-25
Magnezijev stearat
Ovojnica:
Hipromeloza
Titanijev dioksid (E171) Propilenglikol