Tasmar 200 mg filmom obložene tablete

Tasmar je indiciran u kombinaciji s levodopom/benzerazidom ili levodopom/karbidopom za primjenu u bolesnika s idiopatskom Parkinsonovom bolešću koja odgovara na levodopu i motoričkim fluktuacijama, a koji nisu odgovarali ili su intolerantni na druge inhibitore katehol-O-metiltransferaze (COMT, engl. catechol-o-methyltransferase) (vidjeti dio 5.1). Zbog rizika od potencijalno smrtonosnog, akutnog oštećenja jetre, Tasmar se ne smije razmatrati kao prva linija adjuvantne terapije levodopi/benzerazidu ili levodopi/karbidopi (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).

Budući da se Tasmar smije primjenjivati samo u kombinaciji s levodopom/benzerazidom i levodopom/karbidopom, informacije o propisivanju ovih pripravaka levodope su također primjenjive na njihovu istodobnu primjenu s Tasmarom.

Doziranje

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena Tasmara u djece mlađe od 18 godina zbog nedostatka podataka o sigurnosti i djelotvornosti. Nema relevantne indikacije za primjenu u djece i adolescenata.

Starije osobe

Nije preporučena prilagodba doze Tasmara za starije bolesnike.

Oštećenje funkcije jetre (vidjeti dio 4.3)

Tasmar je kontraindiciran u bolesnika s bolešću jetre ili povišenim jetrenim enzimima.

Oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2)

Nije preporučena prilagodba doze Tasmara za bolesnike s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina od 30 ml/min ili veći). Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min) treba liječiti s oprezom. Nisu dostupni podaci o podnošljivosti tolkapona u ovim populacijama (vidjeti dio 5.2)

Način primjene

Primjena Tasmara ograničena je na propisivanje i nadzor liječnika iskusnih u zbrinjavanju uznapredovale Parkinsonove bolesti.

Tasmar se primjenjuje peroralno tri puta dnevno.

Tasmar se može uzeti sa ili bez hrane (vidjeti dio 5.2).

Tasmar tablete su obložene filmom i moraju se progutati cijele jer tolkapon ima gorak okus.

Tasmar se može kombinirati sa svim farmaceutskim oblicima levodope/benzerazida i levodope/karbidope (vidjeti također dio 4.5).

Prva dnevna doza Tasmara treba se uzeti zajedno s prvom dnevnom dozom pripravka levodope, a sljedeće doze treba dati približno 6 i 12 sati kasnije. Tasmar se može uzeti sa ili bez hrane (vidjeti dio 5.2).

Preporučena doza Tasmara je 100 mg tri puta dnevno, uvijek kao adjuvantna terapija levodopi/benzerazidu ili levodopi/karbidopi. Samo u iznimnim okolnostima, kada očekivana inkrementalna klinička korist opravdava povećani rizik od jetrenih reakcija, doza smije biti povećana na 200 mg tri puta dnevno (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8). Ako se značajna klinička korist ne opazi unutar 3 tjedna od početka liječenja (bez obzira na dozu), Tasmar treba ukinuti.

Maksimalna terapijska doza od 200 mg tri puta dnevno se ne smije prekoračiti jer ne postoje dokazi o dodatnoj djelotvornosti pri većim dozama.

Prije liječenja Tasmarom treba provjeriti jetrenu funkciju, a zatim je nadzirati svaka 2 tjedna tijekom prve godine terapije, svaka 4 tjedna tijekom sljedećih 6 mjeseci i svakih 8 tjedana nakon toga. Ako se doza poveća na 200 mg tri puta dnevno, prije povećanja doze treba nadzirati jetrene enzime, a zatim ponovno nadzirati prema jednakom slijedu učestalosti koji je naveden gore (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).

Liječenje Tasmarom treba prekinuti i ako ALT (alanin aminotransferaza) i/ili AST (aspartat aminotransferaza) premašuju gornju granicu normale ili ako simptomi ili znakovi upućuju na nastup zatajenja jetre (vidjeti dio 4.4).

Prilagodbe levodope tijekom liječenja Tasmarom

Budući da Tasmar smanjuje razgradnju levodope u tijelu, pri početku liječenja Tasmarom mogu se javiti nuspojave zbog povišenih koncentracija levodope. U kliničkim ispitivanjima je kod više od 70 % bolesnika bilo potrebno smanjiti njihovu dnevnu dozu levodope, ako im je dnevna doza levodope bila

>600 mg ili ako su bolesnici imali umjerene do teške diskinezije prije početka liječenja.

Prosječno smanjenje dnevne doze levodope bilo je oko 30 % u onih bolesnika kojima je bilo potrebno smanjiti dozu levodope. Kad počinju liječenje Tasmarom svi bolesnici moraju biti informirani o simptomima prevelike doze levodope te što činiti ako do toga dođe.

Prilagodbe levodope pri ukidanju Tasmara

Sljedeće sugestije temelje se na farmakološkim razmatranjima te nisu ispitane u kliničkim ispitivanjima. Dozu levodope ne smije se smanjiti pri prekidu terapije Tasmarom zbog nuspojava povezanih s previše levodope. Međutim, kada se prekida terapija Tasmarom zbog drugih razloga osim previše levodope, doza levodope će se možda morati povećati do razina jednakih ili većih od onih prije početka terapije Tasmarom, osobito ako je bolesnik imao velika smanjenja doze levodope pri početku liječenja Tasmarom. U svakom slučaju, bolesnici trebaju biti educirani o simptomima premale doze levodope i što činiti ako do toga dođe. Prilagodbe levodope će najvjerojatnije biti potrebne unutar 1-2 dana nakon prekida liječenja Tasmarom.

• Preosjetljivost na tolkapon ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Dokazi o bolesti jetre ili povišeni jetreni enzimi

• Teška diskinezija

• Anamneza grupe simptoma neuroleptičkog malignog sindroma (NMS) i/ili netraumatske rabdomiolize ili hipertermije.

• Feokromocitom.

• Liječenje neselektivnim inhibitorima monoaminoksidaze (MAO)

Terapiju Tasmarom trebaju započeti jedino liječnici iskusnici u zbrinjavanju uznapredovale Parkinsonove bolesti, kako bi osigurali odgovarajuću procjenu rizika i koristi. Tasmar se ne smije propisati prije cjelovitog informativnog razgovora s bolesnikom o rizicima.

Liječenje Tasmarom treba prekinuti ako se značajne kliničke koristi ne opaze unutar 3 tjedna od početka liječenja, neovisno o dozi.

Oštećenje jetre

Zbog rizika od rijetkog, ali potencijalno smrtonosnog, akutnog oštećenja jetre, Tasmar je indiciran samo za primjenu u bolesnika s idiopatskom Parkinsonovom bolešću koja odgovara na levodopu i motoričkim fluktuacijama, a koji nisu odgovarali ili su intolerantni na druge COMT inhibitore.

Periodičko nadziranje jetrenih enzima ne može pouzdano predvidjeti pojavu fulminantnog hepatitisa. Međutim, općenito se smatra da rano otkrivanje lijekovima izazvanog oštećenja jetre, zajedno s trenutnim ukidanjem suspektnog lijeka, povećava vjerojatnost oporavka. Oštećenje jetre se najčešće javljalo između 1 mjeseca i 6 mjeseci nakon početka liječenja Tasmarom. Pored toga, kasni nastup hepatitisa nakon približno 18 mjeseci liječenja je rijetko zabilježen.

Treba također napomenuti da ženski bolesnici možda imaju veći rizik od oštećenja jetre (vidjeti dio 4.8).

Prije početka liječenja: ako su testovi jetrene funkcije abnormalni ili postoje znakovi oštećene funkcije jetre, Tasmar se ne smije propisivati. Ako će se Tasmar propisati, bolesnik treba biti informiran o znakovima i simptomima koji mogu upućivati na oštećenje jetre i da se odmah obrati liječniku.

Tijekom liječenja: funkciju jetre treba nadzirati svaka 2 tjedna tijekom prve godine terapije, svaka 4 tjedna tijekom sljedećih 6 mjeseci te svakih 8 tjedana nakon toga. Ako se doza poveća na 200 mg tri puta dnevno, prije povećanja doze treba nadzirati jetrene enzime, a zatim ponovno nadzirati prema jednakom slijedu učestalosti koji je naveden gore. Liječenje treba odmah prekinuti ako ALT i/ili AST premaše gornju granicu normale ili se razviju simptomi ili znakovi koji upućuju na nastup zatajenja jetre (dugotrajna mučnina, umor, letargija, anoreksija, žutica, tamni urin, pruritus, osjetljivost gornjeg desnog kvadranta).

Ako se prekida liječenje: bolesnici koji pokazuju znakove akutnog oštećenja jetre dok su na Tasmaru i koji prestanu uzimati taj lijek mogu imati povećani rizik od oštećenja jetre kod ponovnog uvođenja Tasmara. Prema tome, takvi bolesnici se ne bi trebali uzeti u obzir za ponovno liječenje.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS)

U bolesnika s Parkinsonovom bolešću, NMS se obično javlja pri prekidu ili prestanku uzimanja lijekova koji povećavaju dopaminergičku aktivnost. Stoga, ako se simptomi jave nakon prestanka uzimanja Tasmara, liječnici bi trebali razmotriti povećanje bolesnikove doze levodope (vidjeti dio 4.2).

Izolirani slučajevi konzistentni s NMS-om povezivani su s liječenjem Tasmarom. Simptomi obično počnu tijekom liječenja Tasmarom ili kratko nakon ukidanja Tasmara. NMS je karakteriziran motoričkim simptomima (rigidnost, mioklonus i tremor), promjenama mentalnog statusa (agitacija, konfuzija, stupor i koma), povišenom temperaturom, autonomnom disfunkcijom (labilni krvni tlak, tahikardija) i povišenom serumskom kreatin fosfokinazom (engl. creatine phosphokinase, CPK), koja može biti posljedica miolize. Treba razmotriti dijagnozu NMS-a čak i ako nisu prisutni svi gore navedeni nalazi. U slučaju takve dijagnoze, Tasmar treba trenutno ukinuti i bolesnika treba pomno nadzirati.

Prije početka liječenja: radi smanjenja rizika od NMS-a, Tasmar ne treba propisivati bolesnicima s teškom diskinezijom ili s prethodnom anamnezom NMS-a, uključujući rabdomiolizu ili hipertermiju (vidjeti dio 4.3). Bolesnici koji primaju više lijekova s učincima na različite puteve središnjeg živčanog sustava (SŽS) (npr. antidepresivi, neuroleptici, antikolinergici) mogu imati veći rizik od razvoja NMS-a.

Poremećaji kontrole impulsa

Bolesnike treba redovito nadzirati zbog mogućeg razvoja poremećaja kontrole impulsa. Bolesnici i njegovatelji trebaju biti svjesni da bihevioralni simptomi poremećaja kontrole impulsa uključujući patološko kockanje, pojačani libido, hiperseksualnost, kompulzivno trošenje ili kupovanje, prejedanje i kompulzivno jedenje mogu se javiti u bolesnika liječenih agonistima dopamina i/ili drugim dopaminergičkim liječenjima kao što je Tasmar u kombinaciji s levodopom. Ako se razviju takvi simptomi, preporučuje se ponovno razmatranje liječenja.

Diskinezija, mučnina i druge nuspojave povezane s levodopom

Bolesnici mogu iskusiti povećanje nuspojava povezanih s levodopom. Smanjenje doze levodope (vidjeti dio 4.2) često može ublažiti te nuspojave.

Proljev

U kliničkim ispitivanjima, proljev je razvilo 16 % i 18 % bolesnika koji su uzimali Tasmar 100 mg tri puta dnevno, odnosno 200 mg tri puta dnevno, u usporedbi s 8 % bolesnika koji su primali placebo.

Proljev povezan s Tasmarom je obično počinjao 2 do 4 mjeseca nakon početka terapije. Proljev je doveo do odustajanja kod 5 % i 6 % bolesnika koji su primali Tasmar 100 mg tri puta dnevno, odnosno 200 mg tri puta dnevno, u usporedbi s 1 % bolesnika koji su primali placebo.

Interakcija s benzerazidom

Zbog interakcije između visokih doza benzerazida i tolkapona (što rezultira povišenim razinama benzerazida), liječnik koji propisuje lijek treba paziti na nuspojave ovisne o dozi dok se ne stekne više iskustva (vidjeti dio 4.5).

MAO inhibitori

Tasmar se ne smije davati zajedno s neselektivnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAO) (npr. fenelzin i tranilcipromin). Kombinacija MAO-A i MAO-B inhibitora istovjetna je neselektivnoj MAO- inhibiciji, stoga se ne smiju oba davati istodobno s Tasmarom i pripravcima levodope (vidjeti također dio 4.5). Selektivni MAO-B inhibitori ne smiju se uzimati u dozama većim od preporučenih (npr. selegilin 10 mg/dan) kada se primjenjuju istodobno s Tasmarom.

Varfarin

Budući da je kliničko iskustvo s kombinacijom varfarina i tolkapona ograničeno, treba nadzirati parametre koagulacije kada se ovi lijekovi primjenjuju istodobno.

Posebne populacije

Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min) treba liječiti s oprezom. Nisu dostupni podaci o podnošljivosti tolkapona u ovim populacijama (vidjeti dio 5.2).

Tasmar sadrži laktozu i natrij

Bolesnici s rijetkim, nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednoj filmom obloženoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Poznato je da Tasmar, kao COMT inhibitor, povećava bioraspoloživost istodobno primjenjivane levodope. Posljedično povećanje dopaminergičke stimulacije može voditi do dopaminergičkih nuspojava opaženih nakon liječenja COMT inhibitorima. Najčešće od njih su pojačana diskinezija,

mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, sinkopa, ortostatske smetnje, konstipacija, poremećaji spavanja, somnolencija, halucinacije.

Levodopa je povezivana sa somnolencijom i epizodama iznenadnog nastupa sna. Iznenadni nastup sna tijekom dnevnih aktivnosti, u nekim slučajevima bez svjesnosti ili znakova upozorenja, prijavljen je vrlo rijetko. Bolesnici moraju biti informirani o tome te im se mora savjetovati da budu oprezni prilikom upravljanja vozilima ili rada na strojevima tijekom liječenja levodopom. Bolesnici koji su iskusili somnolenciju i/ili epizodu iznenadnog nastupa sna moraju se suzdržati od upravljanja vozilima ili rada na strojevima (vidjeti dio 4.7). Nadalje se može razmotriti smanjenje doze levodope ili prestanak terapije (vidjeti dio 4.7).

Kateholi i drugi lijekovi metabolizirani katehol-O-metiltransferazom (COMT)

Tolkapon može utjecati na farmakokinetiku lijekova metaboliziranih COMT-om. Nisu opaženi učinci na farmakokinetiku COMT-ovog supstrata karbidope. Opažena je interakcija s benzerazidom, koja može voditi do povišenih razina benzerazida i njegovog aktivnog metabolita. Veličina učinka bila je ovisna o dozi benzerazida. Koncentracije benzerazida u plazmi opažene nakon istodobne primjene tolkapona i benzerazida-25 mg/levodope bile su još uvijek unutar raspona vrijednosti opaženih samo s levodopom/benzerazidom. S druge strane, nakon istodobne primjene tolkapona i benzerazida-

50 mg/levodope, koncentracije benzerazida u plazmi mogu se povećati iznad razina uobičajeno opaženih samo s levodopom/benzerazidom. Učinak tolkapona na farmakokinetiku drugih lijekova metaboliziranih COMT-om, kao što su α-metildopa, dobutamin, apomorfin, adrenalin i izoprenalin još nije procijenjen. Liječnik koji propisuje lijek treba pozorno pratiti moguće nuspojave prouzročenih pretpostavljenim povećanjem plazmatskih razina ovih lijekova kada se uzimaju istodobno s Tasmarom.

Učinak tolkapona na metabolizam drugih lijekova

Zbog njegova afiniteta za citokrom CYP2C9 in vitro, tolkapon može međudjelovati s lijekovima čiji je klirens ovisan o tom metaboličkom putu, kao što su tolbutamid i varfarin. U ispitivanju interakcija tolkapon nije promijenio farmakokinetiku tolbutamida. Stoga se klinički značajne interakcije koje uključuju citokrom CYP2C9 ne čine vjerojatnima.

Budući da su klinički podaci koji se odnose na kombinaciju varfarina i tolkapona ograničeni, parametri koagulacije se moraju nadzirati kada se ovi lijekovi primjenjuju istodobno.

Lijekovi koji povisuju kateholamine

Budući da tolkapon međudjeluje s metabolizmom kateholamina, teoretski su moguće interakcije s drugim lijekovima koji utječu na razine kateholamina.

Kada se Tasmar davao zajedno s levodopom/karbidopom i desipraminom, nije bilo značajne promjene u krvnom tlaku, brzini pulsa i plazmatskim koncentracijama desipramina. U cjelini, učestalost nuspojava povećala se neznatno. Te su nuspojave bile predvidljive na temelju poznatih nuspojava svakog od tri lijeka pojedinačno. Stoga treba biti oprezan kada se snažni inhibitori pohrane noradrenalina kao što su desipramin, maprotilin ili venlafaksin daju bolesnicima s Parkinsonovom bolešću koji se liječe Tasmarom i pripravcima levodope.

U kliničkim ispitivanjima bolesnici koji su primali Tasmar/pripravke levodope prijavili su nuspojave sličnog profila neovisno o tome jesu li ili nisu istodobno uzimali selegilin (MAO-B inhibitor).

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o primjeni tolkapona u trudnica. Stoga, Tasmar treba primjenjivati tijekom trudnoće samo ako potencijalna korist opravdava potencijalne rizike za fetus.

Dojenje

U ispitivanjima na životinjama tolkapon se izlučivao u majčino mlijeko.

Sigurnost tolkapona za dojenčad je nepoznata; stoga, žene ne bi smjele dojiti tijekom liječenja Tasmarom.

Plodnost

U štakora i kunića opažena je embriofetalna toksičnost nakon primjene tolkapona (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude je nepoznat.

Nisu provedena ispitivanja učinaka Tasmara na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nema dokaza iz kliničkih ispitivanja da Tasmar štetno utječe na bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, bolesnike treba upozoriti da njihova sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima može biti ugrožena zbog simptoma Parkinsonove bolesti.

Poznato je da Tasmar, kao COMT inhibitor, povećava bioraspoloživost istodobno primijenjene levodope. Posljedično povećanje dopaminergičke stimulacije može voditi do dopaminergičkih nuspojava opaženih nakon liječenja COMT inhibitorima. Bolesnici koji se liječe levodopom i razviju somnolenciju i/ili epizode iznenadnog sna moraju biti informirani da se suzdržavaju od upravljanja vozilima ili upuštanja u aktivnosti u kojima bi oštećena pozornost mogla predstavljati rizik od ozbiljne ozljede ili smrti za njih ili za druge osobe (npr. rad na strojevima) sve dok takve ponavljajuće epizode i somnolencija ne prestanu (vidjeti također dio 4.4).

Najčešće opažene nuspojave povezane s primjenom Tasmara koje su se javljale češće nego u bolesnika koji su primali placebo navedene su u tablici ispod. Međutim, poznato je da Tasmar, kao COMT inhibitor, povećava bioraspoloživost istodobno primijenjene levodope. Posljedično povećanje dopaminergičke stimulacije može dovesti do dopaminergičkih nuspojava opaženih nakon liječenja COMT inhibitorima. Najčešće od njih su pojačana diskinezija, mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, sinkopa, ortostatske smetnje, konstipacija, poremećaji spavanja, somnolencija, halucinacije.

Jedina nuspojava koja je obično vodila do prekida liječenja Tasmarom u kliničkim ispitivanjima bio je proljev (vidjeti dio 4.4).

Vrlo često (≥1/10) Često (≥1/100 i < 1/10)

Manje često (≥1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (<1/10 000)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

Iskustvo s Tasmarom dobiveno u paralelnim randomiziranim placebom kontroliranim ispitivanjima u bolesnika s Parkinsonovom bolešću prikazano je u sljedećoj tablici koja navodi nuspojave potencijalno povezane s Tasmarom.

Sažetak nuspojava potencijalno povezanih s Tasmarom s grubim stopama učestalosti iz placebom kontroliranih ispitivanja faze 3:

*: Nuspojave čija se učestalost nije mogla odrediti u kliničkim ispitivanjima (tj. kada specifične nuspojave nisu primijećene tijekom kliničkih ispitivanja već je izviješteno o njima samo nakon stavljanja lijeka u promet) označene su zvjezdicom (*), a kategorija učestalosti izračunana je prema EU smjernicama.

Povećanje alanin aminotransferaze

Povećanja na više od tri puta od gornje granice normale (GGN) u alanin aminotransferazi (ALT) javila su se u 1 % bolesnika koji su primali Tasmar 100 mg tri puta dnevno i 3 % bolesnika koji su primali 200 mg tri puta dnevno. Povećanja su bila približno dva puta vjerojatnija u žena. Povećanja su se obično javila unutar 6 do 12 tjedana nakon početka liječenja te nisu bila povezana s nikakvim kliničkim znakovima i simptomima. U otprilike polovini slučajeva razine transaminaza su se spontano vratile na početne vrijednosti tijekom nastavka bolesnikova liječenja Tasmarom. Za preostale, kad je liječenje prekinuto, razine transaminaza vratile su se na vrijednosti prije početka liječenja.

Hepatocelularno oštećenje

Tijekom tržišne primjene prijavljeni su rijetki slučajevi hepatocelularnog oštećenja sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.4).

Grupa simptoma neuroleptičkog malignog sindroma

Nakon smanjenja doze ili prestanka liječenja Tasmarom, ili nakon početka liječenja Tasmarom kada je to bilo praćeno značajnim smanjenjem drugih istodobno primjenjivanih dopaminergičkih lijekova, prijavljeni su izolirani slučajevi bolesnika sa simptomima koji upućuju na grupu simptoma neuroleptičkog malignog sindroma (vidjeti dio 4.4). Uz to, opažene su rabdomioliza sekundarna NMS- u ili teška diskinezija.

Diskoloracija urina

Tolkapon i njegovi metaboliti su žuti i mogu prouzročiti neškodljivu intenzivniju boju urina kod bolesnika.

Poremećaji kontrole impulse

U bolesnika liječenih agonistima dopamina i/ili drugim dopaminergičkim liječenjima kao što je Tasmar u kombinaciji s levodopom može se javiti patološko kockanje, pojačani libido, hiperseksualnost, kompulzivno trošenje ili kupovanje, prejedanje i kompulzivno jedenje (vidjeti dio 4.4 „Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi“).

Prijavljivanje sumnji na nuspojave

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljeni su izolirani slučajevi slučajnog ili namjernog predoziranja tabletama tolkapona. Međutim, kliničke posljedice tih slučajeva bile su toliko različite da se ne mogu izvesti opći zaključci iz slučajeva.

Najviša doza tolkapona primijenjena u ljudi bila je 800 mg tri puta dnevno sa ili bez istodobno primijenjene levodope u jednotjednom ispitivanju na zdravim, starijim dobrovoljcima. Vršne koncentracije tolkapona u plazmi pri ovoj dozi bile su prosječno 30 µg/ml (u usporedbi s 3 i 6 µg/ml sa 100 mg tolkapona tri puta dnevno, odnosno 200 mg tolkapona tri puta dnevno). Opažene su mučnina, povraćanje i omaglica, osobito u kombinaciji s levodopom.

Zbrinjavanje predoziranja

Savjetuje se hospitalizacija. Indicirana je opća suportivna njega. Na temelju fizikalno-kemijskih svojstava spoja, nije vjerojatno da će hemodijaliza biti od koristi.