Larona 30 mg želučanootporne kapsule

• Liječenje ulkusa dvanaesnika i želuca

• Liječenje refluksnog ezofagitisa

• Profilaksa refluksnog ezofagitisa

• Eradikacija bakterije Helicobacter pylori (H. pylori) istovremeno s odgovarajućim antibiotskim liječenjem za liječenje ulkusa povezanih s H. pylori

• Liječenje benignih ulkusa dvanaesnika i želuca povezanih s NSAIL (nesteroidnim protuupalnim lijekovima) u bolesnika kojima je potrebno kontinuirano NSAIL liječenje

• Profilaksa ulkusa dvanaesnika i želuca povezanih s NSAIL u bolesnika pod rizikom (vidjeti dio 4.2) kojima je potrebno kontinuirano liječenje

• Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest

• Zollinger-Ellisonov sindrom.

  Larona kapsule su namijenjene za primjenu u odraslih.

Doziranje

Liječenje ulkusa dvanaesnika

Preporučena je doza 30 mg jednom dnevno, tijekom 2 tjedna. U bolesnika koji u tom razdoblju nisu u potpunosti izliječeni, lijek se nastavlja primjenjivati u istoj dozi tijekom sljedeća 2 tjedna.

Liječenje ulkusa želuca

Preporučena je doza 30 mg jednom dnevno, tijekom 4 tjedna. Ulkus obično zacijeli unutar 4 tjedna, međutim u bolesnika koji u tom vremenu nisu u potpunosti izliječeni, lijek se može nastaviti primjenjivati u istoj dozi tijekom sljedeća 4 tjedna.

Refluksni ezofagitis

Preporučena je doza 30 mg jednom dnevno, tijekom 4 tjedna. U bolesnika koji u tom vremenu nisu u potpunosti izliječeni, liječenje se može nastaviti u istoj dozi tijekom sljedeća 4 tjedna.

Profilaksa refluksnog ezofagitisa

15 mg jednom dnevno. Ukoliko je potrebno, doza se može povisiti do 30 mg dnevno.

Eradikacija Helicobacter pylori

Prilikom izbora adekvatne kombinirane terapije potrebno je voditi računa o službenim nacionalnim smjernicama o rezistenciji bakterija, trajanju liječenja (najčešće 7 dana, međutim ponekad do 14 dana) te o primjerenoj uporabi antibakterijskih lijekova.

Preporučena doza je 30 mg lanzoprazola dva puta dnevno tijekom 7 dana, u kombinaciji s jednim od navedenog: :

• klaritromicin 250-500 mg dva puta dnevno + amoksicilin 1 g dva puta dnevno;

• klaritromicin 250 mg dva puta dnevno + metronidazol 400-500 mg dva puta dnevno.

Stope eradikacije H. pylori do 90% postižu se kada se klaritromicin kombinira s Larona kapsulama i amoksicilinom ili metronidazolom.

Šest mjeseci nakon uspješne eradikacijske terapije, rizik od reinfekcije je nizak, stoga je i vjerojatnost relapsa mala.

Ispitivana je također i primjena terapije koja uključuje lanzoprazol 30 mg dva puta dnevno, amoksicilin 1 g dva puta dnevno i metronidazol 400-500 mg dva puta dnevno. Primjenom ove kombinacije, opažene su niže stope eradikacije nego kod liječenja koje uključuje klaritromicin. Ona može biti pogodna za bolesnike koji ne mogu uzimati klaritromicin kao dio eradikacijske terapije, kada su stope lokalne rezistencije na metronidazol niske.

Liječenje benignih ulkusa želuca i dvanaesnika povezanih s NSAIL u bolesnika kojima je potrebno kontinuirano NSAIL liječenje

30 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna. U bolesnika koji nisu u potpunosti izliječeni, liječenje se može nastaviti tijekom sljedeća 4 tjedna. U bolesnika izloženih riziku, ili s

ulkusima koje je teško liječiti, najvjerojatnije će biti potrebno dulje liječenje i/ili viša doza.

Profilaksa ulkusa želuca i dvanaesnika povezanih s NSAIL u bolesnika izloženih riziku (kao što su dob >65 ili ulkus želuca ili dvanaesnika u prošlosti) kojima je potrebno dugotrajno NSAIL liječenje

15 mg jednom dnevno. Ukoliko liječenje nije uspješno, potrebno je povisiti dozu na 30 mg jednom dnevno.

Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest

Preporučena je doza 15 mg ili 30 mg dnevno. Olakšanje simptoma brzo se postiže. Potrebno je razmotriti individualnu prilagodbu doziranja. Ukoliko olakšanje simptoma ne nastupi unutar 4 tjedna uz dnevnu dozu od 30 mg, preporučuju se dodatne pretrage.

Zollinger-Ellisonov sindrom

Preporučena početna doza je 60 mg jednom dnevno. Dozu je potrebno individualno prilagoditi, a liječenje nastaviti koliko god je potrebno. Mogu se primijeniti dnevne doze do 180 mg. Ukoliko ukupna dnevna doza prelazi 120 mg, treba je dati u dvije podijeljene doze.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s poremećajem funkcije bubrega nema potrebe za prilagodbom doze.

Oštećenje funkcije jetre

Bolesnici s umjerenom ili teškom bolešću jetre moraju biti pod redovitim nadzorom te se preporučuje 50% smanjenje dnevne doze (vidjeti dio 4.4 i 5.2).

Starije osobe

Zbog sniženog klirensa lanzoprazola u starijih, prilagodba doze na temelju individualnih potreba može biti neophodna. U starijih se dnevna doza od 30 mg ne smije premašiti, osim ako postoje opravdane kliničke indikacije.

Pedijatrijska populacija

Primjena lanzoprazola u djece se ne preporučuje, obzirom na ograničenost kliničkih podataka (vidjeti također dio 5.2). Liječenje djece mlađe od 1 godine potrebno je izbjegavati budući da dostupni podaci nisu ukazali na korisne učinke u liječenju gastroezofagealne refluksne bolesti.

Način primjene

Radi postizanja optimalnog učinka, Larona kapsule treba uzeti jednom dnevno, ujutro; osim u slučaju primjene za eradikaciju H. pylori pri čemu se terapija daje dva puta dnevno, jednom ujutro i jednom uvečer.

Larona kapsule treba uzeti barem 30 minuta prije obroka (vidjeti dio 5.2). Kapsule se moraju progutati u cijelosti, uz nešto tekućine.

Kako bi se olakšala primjena bolesnicima s poteškoćama u gutanju, ispitivanja i kliničko iskustvo ukazuju da se kapsule mogu otvoriti te granule promiješati s malom količinom vode, sokom od jabuke ili rajčice ili se granule mogu posuti po maloj količini mekane hrane (npr. jogurt ili kaša od jabuke) kako bi se olakšala primjena.

Također, kapsule se mogu otvoriti te granule promiješati s 40 ml soka od jabuke za primjenu putem nazogastrične sonde (vidjeti dio 5.2.). Nakon pripreme suspenzije ili smjese, lijek se mora primijeniti odmah.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kao i kod drugih antiulkusnih liječenja, kod liječenja želučanog ulkusa lanzoprazolom nužno je isključiti mogućnost postojanja malignog tumora želuca, s obzirom da liječenje lanzoprazolom može prikriti simptome i odgoditi postavljanje dijagnoze.

Istodobna primjena lanzoprazola s inhibitorima HIV proteaze

Ne preporučuje se istodobna primjena lanzoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom pH unutar želuca, kao što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.5).

Hipomagnezijemija

Teška hipomagnezemija prijavljena je u bolesnika liječenih inhibitorima protonske pumpe (IPP) kao što je lanzoprazol tijekom najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tijekom godine dana. Ozbiljne manifestacije hipomagnezemije kao što su umor, spazmi, delirij, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija mogu se javiti, ali simptomi mogu početi podmuklo i biti previđeni. U većine zahvaćenih bolesnika, simptomi hipomagnezemije su se smanjili uzimanjem magnezija i prekidom uzimanja IPP-a.

Za bolesnike za koje se očekuje da će dulje vrijeme biti liječeni IPP-om ili koji uzimaju IPP s digoksinom ili lijekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezemiju (npr. diuretici), zdravstveni djelatnici moraju razmotriti mjerenje razine magnezija prije početka liječenja s IPP-om i periodički tijekom liječenja.

Utjecaj na apsorpciju vitamina B12

Lanzoprazol, kao i svi lijekovi koji blokiraju lučenje želučane kiseline, može smanjiti apsorpciju vitamina B12 (cijanokobalamina) zbog hipoklorhidrije ili aklorhidrije. To treba uzeti u obzir u bolesnika sa smanjenim tjelesnim zalihama ili onih s faktorima rizika za smanjenu apsorpciju vitamina B12 koji su na dugotrajnoj terapiji ili ako se primijete odgovarajući simptomi.

Lanzoprazol se mora koristiti s oprezom u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2. i 5.2).

Rizik od probavnih infekcija uzrokovanih bakterijama Salmonella, Campylobacter i Clostridium difficile

Lanzoprazol, kao i svi inhibitori protonske pumpe (IPP) može povećati broj normalno prisutnih bakterija u probavnom traktu. To može povećati rizik od nastanka probavnih infekcija uzrokovanih bakterijama poput Salmonelle, Campylobactera i Clostridium difficile.

U bolesnika koji boluju od gastroduodenalnih ulkusa nužno je uzeti u obzir i H. pylori

infekciju kao etiološki čimbenik. Ukoliko se lanzoprazol koristi istodobno s antibioticima za eradikaciju H. pylori infekcije nužno je slijediti i upute za korištenje antibiotika.

Zbog ograničenih sigurnosnih podataka u bolesnika na terapiji održavanja duljoj od godinu dana, nužna je redovita procjena liječenja i temeljita procjena koristi i rizika.

Vrlo rijetko, zabilježeni su slučajevi kolitisa u bolesnika koji uzimaju lanzoprazol. Stoga, u slučaju ozbiljnog ili dugotrajnog proljeva, mora se razmisliti o prekidu primjene lanzoprazola.

Primjena lanzoprazola uz kontinuirano liječenje NSAIL lijekovima

Liječenje za prevenciju nastanka ulkusne bolesti u bolesnika kojima je potrebno kontinuirano liječenje NSAIL lijekovima mora se ograničiti na visokorizične bolesnike (npr. ranije gastrointestinalno krvarenje, perforacija ili ulkus u anamnezi, starija dob, istodobna primjena lijekova koji povećavaju vjerojatnost nuspojava vezanih uz gornji gastrointestinalni trakt kao što su kortikosteroidi ili antikoagulansi, prisutnost ozbiljnih komorbiditeta ili produljena primjena NSAIL lijekova u maksimalnoj preporučenoj dozi).

Rizik od prijeloma kosti i osteoporoze

Inhibitori protonske pumpe, posebno ako se koriste u visokim dozama i tijekom duljeg razdoblja (>1 godine), mogu umjereno povećati rizik od prijeloma vrata bedrene kosti, podlaktice i kralježnice, uglavnom u starijih osoba ili u prisutnosti drugih poznatih čimbenika rizika. Opservacijske studije ukazuju kako inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od prijeloma za 10 do 40%. Dio ovog postotka može biti uzrokovan drugim čimbenicima rizika. Bolesnici u kojih postoji rizik od pojave osteoporoze trebali bi primiti skrb u skladu s važećim kliničkim smjernicama i moraju imati primjeren unos vitamina D i kalcija.

Subakutni kožni lupus eritematodes (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus):

Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na područjima kože izloženima suncu, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti medicinsku pomoć, a zdravstveni djelatnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Larona. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.

Interferencija s laboratorijskim testovima

Povišena razina kromogranina A (CgA) može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje lanzoprazolom potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

Ovaj lijek sadrži saharozu

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi trebali uzimati ovaj

lijek.

Oštećenje funkcije bubrega

Akutni tubulointersticijski nefritis (TIN) uočen je u bolesnika koji uzimaju lanzoprazol i može se pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja lanzoprazolom (vidjeti dio 4.8). Akutni tubulointersticijski nefritis može progredirati u zatajenje bubrega.

U slučaju sumnje na TIN potrebno je prekinuti primjenu lanzoprazola i žurno započeti odgovarajuće liječenje.

Učinci lanzoprazola na druge lijekove

Lijekovi s pH ovisnom apsorpcijom

Lanzoprazol može utjecati na apsorpciju drugih lijekova kojima je pH u želucu važan za oralnu bioraspoloživost.

Inhibitori HIV proteaze:

Ne preporučuje se istodobna primjena lanzoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom pH unutar želuca, kao što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4).

Ketokonazol i itrakonazol:

Apsorpcija ketokonazola i itrakonazola iz gastrointestinalnog trakta pojačana je u prisutnosti želučane kiseline. Primjena lanzoprazola može dovesti do nižih vrijednosti ketokonazola ili itrakonazola od terapijskih te se navedena kombinacija valja izbjegavati.

Digoksin:

Istodobna primjena lanzoprazola i digoksina može dovesti do povišenih koncentracija digoksina u plazmi. Stoga je nužno redovito kontrolirati koncentraciju digoksina u plazmi i po potrebi prilagođavati dozu digoksina pri uvođenju lanzoprazola i po prekidu uzimanja lanzoprazola.

Metotreksat

Istodobna primjena s visokom dozom metotreksata može povećati i produljiti razine metotreksata i/ili njegovog metabolita u serumu, što može dovesti do toksičnosti metotreksata. Stoga u slučajevima kada se primjenjuju visoke doze metotreksata, treba razmisliti o privremenom prekidu primjene lanzoprazola.

Varfarin

Istodobna primjena 60 mg lanzoprazola i varfarina nije utjecala na farmakokinetiku varfarina ili INR. Međutim, postoje izvješća o povećanom INR i protrombinskom vremenu u bolesnika koji primaju inhibitore protonske pumpe istodobno s varfarinom. Povećanja INR vrijednosti i protrombinskog vremena može dovesti do neuobičajenih krvarenja te čak do smrti. U bolesnika koji su istodobno liječeni s lanzoprazolom i varfarinom možda će biti potrebno pratiti povećanje vrijednosti INR i protrombinskog vremena, osobito kada se započinje ili prekida istodobno liječenje.

Lijekovi koji se metaboliziraju putem enzima P450

Lanzoprazol može povećati koncentracije lijekova u plazmi koji se metaboliziraju putem CYP3A4. Nužan je oprez ukoliko se lanzoprazol primjenjuje istodobno s lijekovima koji se metaboliziraju preko tog enzima i imaju usku terapijsku širinu.

Teofilin:

Lanzoprazol smanjuje plazmatsku koncentraciju teofilina, što može dovesti do smanjenja očekivanog kliničkog učinka. Oprez je neophodan pri istodobnoj primjeni lanzoprazola s teofilinom.

Takrolimus:

Istodobna primjena lanzoprazola i takrolimusa dovodi do povišene koncentracije takrolimusa (CYP3A i P-gp supstrat) u plazmi. Izloženost lanzoprazolu je povećala srednju izloženost takrolimusu do 81%. Preporučuje se redovito kontroliranje koncentracije takrolimusa u plazmi kada se istodobno liječenje s lanzoprazolom započinje ili završava.

Lijekovi koji se prenose putem P-glikoproteina

Opaženo je da lanzoprazol inhibira transportni protein, P-glikoprotein (P-gp) u in vitro

uvjetima. Klinički značaj navedenog još je nepoznat.

Učinci drugih lijekova na lanzoprazol

Lijekovi koji inhibiraju CYP2C19

Fluvoksamin:

Ukoliko se lanzoprazol primjenjuje istodobno s fluvoksaminom koji je inhibitor CYP2C19 enzima, potrebno je razmotriti smanjenje doze lanzoprazola. Ispitivanja pokazuju da se koncentracija lanzoprazola u plazmi povećava do 4 puta.

Lijekovi koji induciraju CYP2C19 i CYP3A4

Induktori enzima koji utječu na CYP2C19 i CYP3A4 poput rifampicina i gospine trave (Hypericum perforatum) mogu značajno smanjiti koncentraciju lanzoprazola u plazmi.

Ostali lijekovi

Sukralfat/antacidi:

Sukralfat/antacidi mogu smanjiti bioraspoloživost lanzoprazola. Stoga lanzoprazol treba uzeti najmanje 1 sat nakon uzimanja tih lijekova.

Klinički značajne interakcije lanzoprazola s nesteroidnim protuupalnim lijekovima nisu zabilježene, iako nisu ni provedena formalna ispitivanja interakcija.

Trudnoća

Za lanzoprazol nema dostupnih kliničkih podataka o izloženosti u trudnoći. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na posredne ili neposredne štetne učinke s obzirom na trudnoću, razvoj embrija/fetusa, porod ili postnatalni razvoj.

Stoga se primjena lanzoprazola tijekom trudnoće ne preporučuje.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se lanzoprazol u majčino mlijeko u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su izlučivanje lanzoprazola u mlijeko.

Pri odlučivanju o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije lanzoprazolom treba uzeti u obzir dobrobit dojenja za dijete i dobrobit terapije lanzoprazolom za majku.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o učincima lanzoprazola na plodnost u ljudi. U štakora nije bilo utjecaja lanzoprazola na plodnost mužjaka i ženki.

Mogu se pojaviti nuspojave lijeka kao što su omaglica, vrtoglavica, poremećaji vida i somnolencija (vidjeti dio 4.8). Pri tim okolnostima sposobnost reakcije može biti smanjena.

Učestalost nuspojava definirana je na sljedeći način: često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

9

Učinci predoziranja lanzoprazolom u ljudi nisu poznati (iako je akutna toksičnost vjerojatno niska) te se, stoga, ne može dati uputa za odgovarajuće liječenje. Međutim, u ispitivanjima su dane dnevne doze do 180 mg lanzoprazola oralno i do 90 mg lanzoprazola intravenski bez značajnih štetnih događaja.

Vidjeti dio 4.8 za moguće simptome predoziranja lanzoprazolom.

U slučaju sumnje na predoziranje, bolesnik se mora nadzirati. Lanzoprazol se znatnije ne eliminira hemodijalizom. Ako je potrebno, preporučuje se pražnjenje želuca, primjena aktiviranog ugljena i simptomatsko liječenje.