Alopurinol Belupo 100 mg tablete

Odrasli

• svi oblici hiperuricemije koji se ne mogu kontrolirati dijetom, uključujući i sekundarnu hiperuricemiju različitih etiologija te kliničke komplikacije hiperuremičkih stanja kao što su giht (ulozi), uratna nefropatija, otapanje i sprječavanje nastajanja uratnih kamenaca

• liječenje rekurentnih kamenaca kalcijeva oksalata uz istovremenu hiperuricemiju u slučaju kad su unos tekućine, dijeta i slične mjere bile neučinkovite.

  Djeca i adolescenti

• sekundarna hiperuricemija različite etiologije

• uratna nefropatija tijekom liječenja leukemije

• nasljedni poremećaji nedostatka enzima, Lesch-Nyhanov sindrom (zbog potpunog ili djelomičnog nedostatka hipoksantin-gvanin fosforiboziltransferaze) i nedostatka adenin fosforiboziltransferaze.

Doziranje

Odrasli

2-10 mg/kg tjelesne mase dnevno ili 100-200 mg na dan u blažim stanjima, 300-600 mg na dan u umjereno teškim stanjima ili 700-900 mg na dan u teškim stanjima.

Liječenje alopurinolom potrebno je započeti niskim dozama, npr. 100 mg/dan, kako bi se smanjio rizik od nuspojava. Dozu treba povećati samo u slučaju da nije postignuta zadovoljavajuća vrijednost urata u serumu. Potreban je dodatni oprez ako je bubrežna funkcija loša.

Pedijatrijska populacija

Doziranje je 10 do 20 mg alopurinola/kg tjelesne mase do maksimalno 400 mg alopurinola na dan podijeljeno u 3 doze. Primjena u djece je rijetko indicirana, osim u slučaju malignih bolesti (posebice leukemije) i određenih enzimskih poremećaja (kao što je Lesch-Nyhanov sindrom).

Starije osobe

Iako nema specifičnih preporuka, potrebno je primijeniti najnižu dozu koja dovodi do zadovoljavajućeg smanjenja urata. Provjeriti savjete o doziranju u dijelu Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega i dijelu

4.4. ovog sažetka.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Budući da se alopurinol i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, oštećena funkcija bubrega može dovesti do retencije lijeka i/ili njegovih metabolita s posljedičnim produljenjem njihovih poluvremena eliminacije u plazmi. Preporučeno doziranje u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega prikazano je u tablici:

Kod oštećenja bubrežne funkcije potrebno je pažljivo razmotriti doziranje. Početna doza može biti najviše 100 mg na dan i smije se povećati samo u slučaju nezadovoljavajućeg smanjenja urata u serumu ili u urinu.

U teškoj insuficijenciji bubrega potrebno je primjenjivati doze manje od 100 mg alopurinola na dan ili primijeniti pojedinačnu dozu od 100 mg alopurinola u razmacima duljim od jednog dana.

Ako je dostupna oprema za praćenje koncentracije oksipurinola u plazmi, doza alopurinola se može prilagoditi održavanju razine oksipurinola u plazmi na razini ispod 100 µmol/l (15,2 µg/ml).

Alopurinol i njegovi metaboliti se uklanjaju putem dijalize. Ako je dijaliza potrebna, dva do tri puta tjedno treba razmotriti alternativni režim doziranja od 300 do 400 mg alopurinola neposredno nakon svake dijalize. U vremenu između dijaliza, alopurinol se ne primjenjuje.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebno je smanjenje doze. Na početku terapije preporučuje se redovita kontrola testova jetrene funkcije.

Bolesti s povećanim stvaranjem urata (npr. neoplazija, Lesch-Nyhanov sindrom)

Preporučuje se korigirati postojeću hiperuricemiju i/ili hiperurikozuriju s alopurinolom prije započinjanja terapije citostaticima. Potrebno je osigurati adekvatnu hidraciju i održavati optimalnu diurezu te zaluživanjem mokraće pokušati povećati topljivost (izlučivanje) urata/mokraćne kiseline. Potrebno je smanjiti dozu alopurinola.

Ako se radi o uratnoj nefropatiji ili nekom drugom patološkom stanju koje štetno djeluje na funkciju bubrega, preporučuje se primjena alopurinola kako je opisano u dijelu Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega. Ovi koraci mogu smanjiti rizik nastanka komplikacija uzrokovanih depozitima ksantina i/ili oksipurinola (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Preporuke za doziranje u slučaju kožnih reakcija

Primjenu alopurinola je potrebno odmah prekinuti u slučaju pojavljivanja kožne reakcije. Nakon oporavka od blagih kožnih reakcija, uz adekvatnu procjenu rizika, alopurinol se može ponovno uvesti u terapiju u maloj dozi (npr. 50 mg na dan) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje, nakon čega se doza može postupno povećavati uz kontrolu kožnih reakcija i drugih mogućih nuspojava. Ukoliko se ponovno pojave ove nuspojave, primjena alopurinola se mora trajno prekinuti zbog moguće pojave ozbiljnijih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8.).

Preporuka za praćenje

Potrebno je praćenje koncentracije urata u serumu i soli mokraćne kiseline u urinu u odgovarajućim vremenskim razmacima te prilagodba doziranja alopurinola prema dobivenim rezultatima.

Način primjene

Alopurinol tablete se uzimaju kroz usta, jedanput na dan. Kako bi se smanjile probavne smetnje, lijek se uzima nakon obroka. U slučajevima kad ukupna dnevna doza prelazi 300 mg alopurinola može doći do pojave probavnih smetnji. Kako bi se to izbjeglo, preporučuje se primjena u podijeljenim dozama.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sindrom preosjetljivosti, SJS i TEN

Reakcije preosjetljivosti mogu se manifestirati na više načina, uključujući makulopapulozni osip, sindrom preosjetljivosti (tzv. DRESS – eng. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms) i Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) / toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN). Ove reakcije su kliničke dijagnoze i daljnje odluke ovise o njihovoj kliničkoj prezentaciji. Ako se takve reakcije pojave tijekom terapije, primjenu alopurinola treba odmah prekinuti. Alopurinol se ne smije ponovno uvoditi u terapiju u bolesnika sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN.

Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju reakcija preosjetljivosti kože.

HLA-B*5801 alel

Pokazano je da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Učestalost alela HLA-B*5801 značajno varira između etničkih populacija: javlja se u do 20% Han Kineza, 8-15% Tajlanđana, približno 12% Korejaca i 1-2% pojedinaca japanskog ili europskog podrijetla.

Prije početka liječenja alopurinolom u populacijskim podskupinama za koje je poznata visoka prevalencija ovog alela treba se razmotriti skrining na HLA-B*5801. Kronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik u tih bolesnika. U slučaju da genotipizacija HLA-B*5801 nije dostupna za bolesnike kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla, koristi liječenja se moraju temeljito

ocijeniti i razmotriti prevaga mogućih većih rizika prije početka liječenja. Korist primjene genotipizacije za druge populacije bolesnika nije utvrđena.

Ako je bolesnik poznati nositelj HLA-B*5801, (posebice oni koji su kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla) ne smije se početi s primjenom alopurinola osim ako ne postoje druge razumne opcije liječenja i smatra se da koristi premašuju rizik. Potreban je dodatan oprez u svrhu praćenja pojave znakova sindroma preosjetljivosti ili SJS/TEN, a bolesnik treba biti informiran da odmah mora prekinuti liječenje kod pojave prvih simptoma.

U bolesnika koji se pokažu negativni na HLA-B*5801 bez obzira na etničko podrijetlo i dalje se može javiti SJS/TEN.

Akutni napadaj gihta

Liječenje alopurinolom se ne smije započeti dok se akutni napadaj gihta potpuno ne smiri jer se mogu izazvati daljnji napadaji. U ranim fazama liječenja s alopurinolom, kao i s urikozuričnim lijekovima, može se pojaviti akutni napadaj uričnog artritisa. Stoga je preporučljivo dati profilaksu odgovarajućim protuupalnim lijekom ili kolhicinom tijekom najmanje jednog mjeseca. U literaturi treba potražiti detalje o odgovarajućem doziranju, mjerama opreza i upozorenjima. Ako se u bolesnika koji su već na terapiji alopurinolom razviju akutni napadaji gihta, treba ih liječiti odgovarajućim protuupalnim lijekom, a liječenje alopurinolom nastaviti u istoj dozi.

Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom jer su prijavljeni slučajevi sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.5.).

Alopurinol se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju azatioprin ili 6-merkaptopurin, osim u slučaju kad je doza tih lijekova smanjena na jednu četvrtinu (25%) njihove počete doze (vidjeti dio 4.5.). U slučaju pojave kožnog osipa ili preosjetljivosti drugog oblika potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola (vidjeti dio 4.8.).

Oštećenje funkcije jetre ili bubrega

Snižene doze potrebno je primjenjivati u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega. Bolesnici s hipertenzijom ili insuficijencijom srca, primjerice bolesnici koji primjenjuju diuretike ili ACE inhibitore mogu istodobno imati oštećenu funkciju bubrega te se alopurinol u ovih bolesnika mora primjenjivati s oprezom.

Istodobna primjena diuretika (uključujući tiazidne diuretike) kod bolesnika s kroničnim oštećenjem funkcije bubrega može povećati rizik od pojave lijekom izazvanog SJS/TEN sindroma, kao i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Preporučuje se pažljivo praćenje takvih bolesnika uz prilagodbu doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Asimptomatska hiperuricemija

Asimptomatska hiperuricemija nije indikacija za primjenu alopurinola. U svrhu poboljšanja stanja bolesnika nužni su nadoknada tekućine, prilagodba prehrane i liječenje uzroka asimptomatske hiperuricemije.

Depoziti ksantina

U stanjima u kojima je prisutna visoka razina urata (npr. u malignim bolestima i tijekom njihova liječenja, Lesch-Nyhanovom sindromu) apsolutna koncentracija ksantina u urinu može u rijetkim slučajevima dostići razinu koja dovodi do taloženja u urinarnom traktu. Rizik nastanka ove pojave može se smanjiti odgovarajućom hidracijom kako bi se postiglo optimalno razrjeđenje mokraće.

Impakcija (zaglavljivanje) uratnih bubrežnih kamenaca

Odgovarajuća terapija alopurinolom može dovesti do otapanja velikih kamenaca mokraćne kiseline u bubrezima, ali s malom vjerojatnošću njihovog zaglavljivanja u ureteru.

U liječenju gihta i uratnih bubrežnih kamenaca, volumen urina mora biti najmanje 2 litre na dan, a pH urina u rasponu od 6,4 do 6,8.

Poremećaji štitne žlijezde

Kod bolesnika na dugotrajnom liječenju alopurinolom (5,8%) u dugoročnom otvorenom nastavku ispitivanja primijećene su povećane vrijednosti TSH-a (>5,5 μIU/ml). Potreban je oprez prilikom primjene alopurinola u bolesnika s promjenom u funkcioniranju štitne žlijezde.

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, nepodnošenja galaktoze, galaktozemijom ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

6-merkaptopurin i azatioprin

Azatioprin se metabolizira u 6-merkaptopurin koji se inaktivira djelovanjem ksantin oksidaze.

Kada se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istodobno s alopurinolom, koji je inhibitor ksantin oksidaze, njihovo će se djelovanje produljiti zbog inhibicije ksantin oksidaze. Serumske koncentracije 6- merkaptopurina ili azatioprina mogu dosegnuti toksične vrijednosti uz posljedičnu po život opasnu pancitopeniju i mijelosupresiju kad se ti lijekovi primjenjuju istodobno s alopurinolom. Stoga je potrebno izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom. Ako se utvrdi da je istodobna primjena sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom klinički potrebna, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti na jednu četvrtinu (25%) uobičajene doze te osigurati često praćenje hematoloških parametara (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnicima je potrebno savjetovati da prijave bilo koje znakove ili simptome supresije koštane srži (neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, grlobolju, vrućicu).

Vidarabin (adenin arabinozid)

Poluvrijeme eliminacije vidarabina iz plazme može biti produljeno pri istodobnoj primjeni ovih lijekova, zbog čega se mogu javiti toksični učinci lijeka. Potrebno je pojačano praćenje nuspojava kako bi se prepoznali pojačani toksični učinci.

Salicilati i urikozurici

Oksipurinol, glavni aktivni metabolit alopurinola, izlučuje se putem bubrega slično kao i urati. Uslijed toga, lijekovi s urikozuričnom aktivnošću kao što je probenecid ili velike doze salicilata mogu ubrzati izlučivanje oksipurinola. To može dovesti do smanjenog terapijskog učinka alopurinola, ali značajnost je potrebno procijeniti u svakog pojedinačnog bolesnika.

Klorpropamid

Istodobna primjena alopurinola s klorpropamidom u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega može povećati rizik od produljenja hipoglikemijske aktivnosti jer se alopurinol i klorpropamid natječu u izlučivanju u bubrežnim tubulima.

Kumarinski antikoagulansi

Rijetko su opisani slučajevi s jačim učinkom varfarina i ostalih kumarinskih antikoagulansa pri istovremenoj primjeni s alopurinolom. Preporučuje se pažljivo praćenje svih bolesnika koji uzimaju antikoagulanse.

Fenitoin

Alopurinol može inhibirati oksidaciju fenitoina u jetri, ali bez dokazanog kliničkog značaja.

Teofilin

Zabilježena je inhibicija metabolizma teofilina. Mehanizam ove interakcije može se objasniti uključivanjem ksantin oksidaze u biotransformaciju teofilina. Potrebno je pratiti razinu teofilina u bolesnika koji su počeli uzimati ili povećavaju dozu alopurinola.

Amoksicilin ili ampicilin

Uočena je veća učestalost pojave osipa u bolesnika koji su istodobno uzimali alopurinol i ove lijekove u odnosu na bolesnike koji su uzimali samo antibiotik ili samo alopurinol. Uzrok ove povezanosti nije utvrđen, ali se u skladu s tim preporučuje, kad je to moguće, primjena drugih lijekova u zamjenu za amoksicilin ili ampicilin u bolesnika na terapiji alopurinolom.

Citostatici

Primjenom alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), krvna diskrazija javlja se češće nego kad se te djelatne tvari primjenjuju same.

Stoga se praćenje krvne slike mora raditi u redovitim intervalima.

Ciklosporin

Zabilježeno je povećanje plazmatske koncentracije ciklosporina pri istodobnoj primjeni s alopurinolom. Treba uzeti u obzir mogućnost povećane toksičnosti ciklosporina u slučaju istodobne primjene.

Didanozin

U zdravih dobrovoljaca i HIV pozitivnih bolesnika koji su uzimali didanozin, vršna koncentracija didanozina i AUC vrijednosti su bile približno udvostručene pri istodobnoj primjeni alopurinola u dozi od 300 mg dnevno, a bez učinka na terminalno poluvrijeme eliminacije. Istodobna primjena ovih dvaju lijekova općenito se ne preporučuje. Ukoliko je neophodna istovremena primjena didanozina s alopurinolom, moguća je potreba smanjenja doze didanozina, a bolesnike je potrebno pojačano nadzirati.

Aluminijev hidroksid

Ako se istodobno uzima aluminijev hidroksid, alopurinol može imati oslabljen učinak. Neophodan je interval od najmanje 3 sata između uzimanja ta dva lijeka.

Diuretici

Istovremena primjena alopurinola i furosemida može povećati koncentraciju urata u serumu i koncentraciju oksipurinola u plazmi. Preporučuje se pažljivo praćenje bolesnika uz moguću prilagodbu doze alopurinola u skladu s rezultatima testova funkcije bubrega i kliničkog stanja bolesnika (vidjeti dio 4.2.).

Kronično zatajenje bubrega uz istodobnu primjenu diuretika (uključujući tiazidne diuretike) može povećati rizik od pojave alopurinolom izazvanog SJS/TEN sindroma i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Potrebno je pažljivo praćenje takvih bolesnika uz moguću prilagodbu doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)

Istovremena primjena alopurinola i kaptoprila može povećati vjerojatnost pojave kožnih reakcija, posebice u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Istovremena primjena s ACE inhibitorima može povećati rizik od leukopenije, posebice u bolesnika sa smanjenjem funkcije bubrega.

Plodnost

Nema dovoljno kliničkih podataka o utjecaju primjene alopurinola na plodnost.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o sigurnosti primjene alopurinola tijekom trudnoće. Eksperimentalne studije na životinjama pokazale su teratogene učinke u jednoj studiji (vidjeti dio 5.3). Primjena ovog lijeka u trudnoći preporučuje se samo kada ne postoji sigurniji alternativni lijek i kad korist liječenja majke nadmašuje rizik za nerođeno dijete.

Dojenje

Alopurinol i njegov metabolit oksipurinol izlučuju se u majčino mlijeko. Koncentracije od 1,4 mg/l alopurinola i 53,7 mg/l oksipurinola pronađene su u mlijeku dojilje koja je uzimala 300 mg alopurinola na dan. Međutim, ne postoje podaci o učincima alopurinola ili njegovih metabolita na dojeno dijete. Alopurinol se ne preporučuje za vrijeme dojenja.

U bolesnika koji uzimaju alopurinol zabilježene su nuspojave poput pospanosti, vrtoglavice i ataksije. Stoga bi bolesnici trebali biti oprezni pri upravljanju vozilom, radu na strojevima ili sudjelovanju u opasnim aktivnostima sve dok nisu sigurni da alopurinol ne utječe na njihove sposobnosti.

Za alopurinol ne postoji novija klinička dokumentacija koja bi pomogla utvrđivanju učestalosti nuspojava. Učestalost nuspojava može varirati ovisno o primljenoj dozi i primjeni u kombinaciji s drugim lijekovima.

Kategorije učestalosti su okvirne; za većinu nuspojava ne postoje prikladni podaci za izračunavanje incidencije. Postmarketinška ispitivanja su pokazala rijetku ili vrlo rijetku pojavu nuspojava. Za klasifikaciju učestalosti pojavljivanja nuspojava koristi se sljedeća konvencija:

Vrlo često: ≥1/10 Često: ≥1/100 i <1/10

Manje često: ≥1/1000 i <1/100 Rijetko: ≥1/10000 i <1/1000 Vrlo rijetko: <1/10000

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Učestalost nuspojava veća je u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre.

Tablični popis nuspojava

(1)Vrlo rijetko su zaprimljena izvješća od trombocitopeniji, agranulocitozi i aplastičnoj anemiji, posebice za pojedince s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre, što pojačava potrebu za posebnom skrbi u ovoj skupini bolesnika.

⁽²⁾ Odgođeni multiorganski poremećaj preosjetljivosti (poznat kao sindrom preosjetljivosti ili DRESS) s vrućicom, osipom, vaskulitisom, limfadenopatijom, pseudolimfomom, artralgijom, leukopenijom, eozinofilijom, hepatosplenomegalijom, abnormalnim testovima funkcije jetre i sindromom nestajanja žučovoda (uništavanje i nestajanje intrahepatičnog dijela žučovoda) javlja se u raznim kombinacijama. Ostali organi također mogu biti zahvaćeni (npr. jetra, pluća, bubrezi, gušterača, miokard i debelo crijevo). Ako se navedene reakcije pojave, u bilo koje vrijeme tijekom liječenja, uzimanje alopurinola se mora odmah prekinuti i više se ne smije primijeniti. Ne smiju se provoditi imunološka ispitivanja u bolesnika sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN.

Kortikosteroidi mogu imati koristan učinak u liječenju kožnih reakcija preosjetljivosti. U slučajevima pojave generaliziranih reakcija preosjetljivosti, većinom je bio prisutan poremećaj rada bubrega i/ili jetre, osobito u slučajevima smrtnog ishoda.

(3) Vrlo rijetko je opisan angioimunoblastični T-stanični limfom nakon biopsije generalizirane limfadenopatije. Čini se da su promjene reverzibilne nakon prestanka uzimanja alopurinola.

(4) U ranijim kliničkim ispitivanjima opisane su mučnina i povraćanje. Novija izvješća ukazuju da te reakcije nisu značajne te da se mogu izbjeći ako se alopurinol uzima iza obroka.

(5) Zabilježeni su poremećaji jetre bez vidljivih znakova generalizirane reakcije preosjetljivosti.

(6) Kožne reakcije su najčešće nuspojave i mogu se pojaviti bilo kad tijekom liječenja alopurinolom. One mogu biti u obliku svrbeža, makulopapularnog osipa, ponekad ljuštenja, purpure i rijetko eksfolijacije (npr. Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (SJS/TEN)).

U slučaju pojave simptoma SJS/TEN sindroma ili bilo koje teške reakcije preosjetljivosti, potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola. Rizik razvoja simptoma SJS/TEN sindroma najveći je prvih nekoliko tjedana liječenja. Najbolji pristup takvim reakcijama preosjetljivosti uključuje ranu dijagnozu i neposredno ukidanje suspektne terapije.

Nakon oporavka od blagih reakcija (tj. bez znakova SJS/TEN ili drugih ozbiljnih reakcija preosjetljivosti), alopurinol se može ponovno uvesti u maloj dozi (npr. 50 mg na dan) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje i postupno povećavati (vidjeti dio 4.2.).

Pokazalo se da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Korist genotipizacije kao alata za donošenje odluke o liječenju alopurinolom nije ustanovljena (vidjeti dio 4.4.).

U slučaju ponovne pojave originalnih simptoma potrebno je trajno prekinuti primjenu alopurinola kako ne bi došlo do pojave težih reakcija preosjetljivosti (vidjeti 4.8 Poremećaji imunološkog sustava). Ako se SJS/TEN ili druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti ne mogu isključiti, alopurinol se NE SMIJE ponovno uvoditi zbog potencijalne ozbiljne ili čak fatalne reakcije. Klinička dijagnoza SJS/TEN ili drugih ozbiljnih reakcija preosjetljivosti ostaje temelj za donošenje odluka.

(7) Angioedem je zabilježen sa ili bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti.

⁽⁸⁾ Zabilježena je pojava vrućice sa ili bez simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8. Poremećaji imunološkog sustava).

(9) Pojava povećanja stimulirajućeg hormona štitne žlijezde (TSH) u relevantnim ispitivanjima nije pokazala nikakav utjecaj na razine slobodnog T4 niti je imala razine TSH-a indikativne za subklinički hipotireoidizam.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Zabilježena je primjena alopurinola do 22,5 g bez pojave nuspojava. U bolesnika koji su uzimali 20 g alopurinola zabilježeni su simptomi poput mučnine, povraćanja, proljeva i omaglice. Nakon primjene općih mjera za održavanje funkcije organizma došlo je do oporavka. Masivna apsorpcija alopurinola može dovesti do značajne inhibicije aktivnosti ksantin oksidaze što ne bi trebalo nepovoljno utjecati osim ako ne utječe na istodobnu primjenu drugih lijekova, posebno s 6-merkaptopurinom i/ili azatioprinom. Odgovarajuća hidracija i održavanje optimalne diureze olakšava izlučivanje alopurinola i njegovih metabolita. Ako je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza. Ovo je primjenjivo samo ako se predoziranje utvrdi odmah.