Benigna hiperplazija prostate

Tonocardin je indiciran za liječenje otežanog mokrenja i simptoma povezanih s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Doksazosin se može koristiti u hipertenzivnih ili normotenzivnih bolesnika s benignom hiperplazijom prostate.

Hipertenzija

Tonocardin je indiciran za liječenje hipertenzije i može se koristiti kao monoterapija za kontrolu krvnog tlaka kod većine bolesnika. U bolesnika koji nisu adekvatno kontrolirani jednim antihipertenzivnim lijekom, doksazosin se može primijeniti u kombinaciji s tiazidnim diuretikom, blokatorom beta-

adrenergičnih receptora, blokatorom kalcijevih kanala ili ACE-inhibitorom.

Doziranje

Benigna hiperplazija prostate

Preporučena početna doza doksazosina iznosi 1 mg jedanput na dan kako bi se umanjila mogućnost nastanka posturalne hipotenzije i/ili sinkope (vidjeti dio 4.4.). Ovisno o urodinamici i simptomima benigne hiperplazije prostate svakog pojedinog bolesnika, doza se dalje može povećati na 2 mg jednom dnevno, a zatim ako je potrebno na 4 mg jednom dnevno, sve do najveće preporučene doze od 8 mg jednom dnevno. Preporučeno razdoblje titriranja doze je 1-2 tjedna. Uobičajena preporučena doza iznosi 2 do 4 mg na dan.

Hipertenzija

Doksazosin se uzima jedanput na dan. Liječenje započinje dozom od 1 mg, jednom dnevno, kako bi se umanjila mogućnost posturalne hipotenzije i/ili sinkope (vidjeti dio 4.4.). Nakon jednog ili dva tjedna liječenja, doza se može povećati na 2 mg jednom dnevno i nakon toga, ukoliko je potrebno, na 4 mg jednom dnevno. U većine bolesnika terapijski odgovor se postiže dozom od 4 mg ili manje. Ukoliko je potrebno, doza se dalje može povećavati do 8 mg jednom dnevno ili do maksimalne preporučene doze od 16 mg jednom dnevno.

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost primjene doksazosina u djece i adolescenata nije utvrđena.

Stariji bolesnici

Starijim se bolesnicima daje uobičajena doza za odrasle.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Budući da farmakokinetika doksazosina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega nije promijenjena, preporučene su uobičajene doze za odrasle. Doksazosin se ne može ukloniti dijalizom.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Iskustva s primjenom doksazosina u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre, kao i iskustva o učinku

lijekova koji utječu na metabolizam jetre (npr. cimetidin), su ograničena. Poput ostalih lijekova koji se u potpunosti metaboliziraju u jetri, doksazosin s mora primjenjivati s oprezom kod bolesnika s dokazano oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Način primjene

Tonocardin se može uzimati ujutro ili navečer, neovisno o hrani.

Tonocardin 2 mg tablete imaju urez i mogu se razdijeliti na jednake doze. Tonocardin 4 mg tablete imaju urez koji nije namijenjen za lomljenje tablete.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Doksazosin je kontraindiciran:

• kod bolesnika s poznatom preosjetljivošću na kinazoline (primjerice prazosin, terazosin, doksazosin),

• kod bolesnika s ortostatskom hipotenzijom u anamnezi,

• kod bolesnika s benignom hiperplazijom prostate i istodobnom kongestijom gornjeg mokraćnog sustava, kroničnom urinarnom infekcijom ili kamencima u mokraćnom mjehuru,

• za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.6.)

• kod bolesnika s hipotenzijom (samo za indikaciju benigne hiperplazije prostate)

  Doksazosin je kontraindiciran kao monoterapija u bolesnika s preljevnom inkontinencijom („overflow bladder“) ili anurijom s progresivnom insuficijencijom bubrega ili bez nje.

Posturalna hipotenzija/sinkopa

Početak liječenja – obzirom na alfa-blokatorska svojstva doksazosina, kod bolesnika se može javiti posturalna hipotenzija praćena omaglicom i slabošću, a rijetko i gubitkom svijesti (sinkopom), posebno na početku terapije (vidjeti dio 4.2.). Stoga je medicinski opravdano pratiti krvni tlak na početku terapije kako bi se mogućnost posturalne hipotenzije svela na minimum.

Pri uvođenju terapije djelotvornim alfa-blokatorom, bolesniku treba savjetovati kako izbjeći simptome posturalne hipotenzije i koje mjere treba poduzeti ako se ti simptomi pojave. Bolesnika treba upozoriti da izbjegava situacije u kojima bi se zbog omaglice ili slabosti, na početku liječenja doksazosinom, mogao ozlijediti.

Primjena u bolesnika s akutnim srčanim bolestima

Kao i kod primjene drugih vazodilatacijskih antihipertenziva, medicinski je opravdano bolesnike savjetovati da doksazosin primjenjuju s oprezom u slučaju slijedećih srčanih bolesti:

• edem pluća zbog stenoze aorte ili mitralne stenoze

• zatajenje srca s velikim udarnim volumenom

• zatajenje desnog srca uzrokovano plućnom embolijom ili perikardijalnim izljevom

• zatajenje lijevog ventrikula srca s niskim tlakom punjenja.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre

Kao i svi drugi lijekovi koji se potpuno metaboliziraju u jetri, doksazosin se mora primjenjivati s posebnim oprezom u bolesnika s dokazanim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2.). Budući da nema kliničkog iskustva kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, ne preporučuje se primjena ovog lijeka u tih bolesnika.

Primjena s inhibitorima fosfodiesteraze-5

Oprez je potreban kod istodobne primjene doksazosina s inhibitorima fosfodiesteraze-5 (npr. sildenafilom, tadalafilom i vardenafilom) jer oba lijeka djeluju vazodilatacijski i mogu dovesti do simptomatske hipotenzije u nekih bolesnika. Kako bi se smanjio rizik nastanka ortostatske hipotenzije, preporučuje se liječenje započeti inhibitorima fosfodiesteraze-5 samo ako je bolesnik hemodinamski stabilan uz terapiju alfa-blokatorima. Nadalje, preporučuje se započeti liječenje najnižom mogućom dozom inhibitora fosfodiesteraze-5, te napraviti razmak od 6 sati prije primjene doksazosina. Nisu provedena ispitivanja formulacije doksazosina s produljenim oslobađanjem.

Primjena u bolesnika s operacijom katarakte

Intraoperacijski sindrom meke šarenice (IFIS, od engl. Intraoperative Floppy Iris Syndrome), varijanta sindroma male pupile, zabilježen je tijekom operacije katarakte u nekih bolesnika koji se liječe ili su

prethodno bili liječeni tamsulzinom. Zabilježeni su i izolirani slučajevi u bolesnika koji su uzimali druge alfa-1 blokatore te se ne može isključiti mogućnost učinka iste grupe lijekova. Budući da IFIS može dovesti do komplikacija tijekom operacije katarakte, kirurg oftamolog mora prije operacije znati uzima li bolesnik alfa-1 blokatore ili ih je prije uzimao.

Prijapizam

Produljene erekcije i prijapizam prijavljeni su sa alfa-1 blokatorima uključujući doksazosin nakon

stavljanja lijeka u promet. Ako se prijapizam ne liječi odmah, mogao bi uzrokovati oštećenje tkiva penisa i trajni gubitak potencije, stoga bolesnik mora zatražiti hitnu liječničku pomoć.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Tonocardin tablete sadrže laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze, ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Inhibitori fosfodiesteraze-5 (npr. sildenafil, tadalafil, vardenafil)

Istodobna primjena doksazosina i inhibitorima fosfodiesteraze-5 može, u nekih bolesnika, dovesti do pojave simptomatske hipotenzije (vidjeti dio 4.4.). Nisu provedena ispitivanja formulacija doksazosina s produljenim oslobađanjem.

Doksazosin se snažno veže na proteine plazme (98%). Podaci dobiveni in vitro u humanoj plazmi pokazuju da doksazosin ne djeluje na vezanje drugih ispitivanih lijekova na proteine plazme (digoksin, fenitoin, varfarin ili indometacin).

Konvencionalni doksazosin klinički je primjenjivan bez štetnih interakcija s tiazidnim diureticima, furosemidom, beta-blokatorima, nesteroidnim protuupalnim lijekovima, antibioticima, oralnim hipoglikemicima, urikozuricima ili antikoagulansima. Međutim, nema podataka iz formalnih ispitivanja interakcija između lijekova.

Doksazosin pojačava antihipertenzivno djelovanje drugih alfa-blokatora i drugih antihipertenziva.

U otvorenom, randomiziranom, placebo kontroliranom ispitivanju, provedenom kod 22 zdrava muška dobrovoljca, doksazosin primjenjivan u jednokratnoj dozi od 1 mg na prvi dan četverodnevnog liječenja oralnim cimetidinom (400 mg dva puta na dan) doveo je do porasta prosječnog AUC-a doksazosina od 10%. Nisu zabilježene statistički značajne promjene u prosječnim vrijednostima vršne koncentracije u plazmi (c^max) i poluvijeka eliminacije doksazosina. Porast prosječnog AUC-a doksazosina od 10%, tijekom istodobne primjene s cimetidinom, bio je unutar granica inter-individualne varijabilnosti (27%) prosječnih vrijednosti AUC-a doksazosina primijenjenog s placebom.

Hipertenzija

Trudnoća

Budući da nisu provedena primjerena i dobro kontrolirana ispitivanja u trudnica, sigurnost primjene doksazosina u trudnoći još nije utvrđena. U skladu s time, doksazosin se prema procjeni liječnika smije koristiti tijekom trudnoće samo kad je potencijalna korist za majku veća od mogućeg rizika za fetus.

Iako u ispitivanjima na životinjama nisu zabilježeni teratogeni učinci, smanjena stopa preživljavanja fetusa životinja zabilježena je pri primjeni izrazito visokih doza (vidjeti dio5.3.). Te su doze bile oko 300 puta veće od maksimalnih preporučenih doza kod ljudi.

Dojenje

Doksazosin je kontraindiciran tijekom dojenja jer su ispitivanja na životinjama pokazala da se akumulira u mlijeku ženki štakora, a nema informacija o njegovom izlučivanju u mlijeko žena. Klinička sigurnost primjene doksazosina tijekom dojenja nije utvrđena pa je i njegova primjena u dojilja kontraindicirana. Ukoliko je liječenje doksazosinom neophodno, dojilje moraju prestati dojiti doksazosin (vidjeti dio 5.3.).

Benigna hiperplazija prostate

Nije primjenjivo.

Sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima može biti smanjena, posebno na početku liječenja.

Hipertenzija: u kliničkim ispitivanjima, u koja su bili uključeni bolesnici s hipertenzijom, najčešće nuspojave zabilježena pri primjeni doksazosina bile su posturalnog tipa (rijetko povezane s nesvjesticom) ili nespecifične.

Benigna hiperplazija prostate: tijekom kontroliranih kliničkih ispitivanja, na bolesnicima s benignom hiperplazijom prostate, uočen je sličan profil nuspojava kao i kod bolesnika s hipertenzijom.

Sljedeće nuspojave su bile uočene tijekom liječenja doksazosinom sa sljedećom učestalošću: vrlo često (≥ 1/10 bolesnika), često (≥ 1/100 i < 1/10 ), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Ako predoziranje dovede do hipotenzije, bolesnika odmah treba staviti u ležeći položaj, s glavom prema dolje. U pojedinačnim slučajevima mogu biti prikladne i druge suportivne mjere.

Ako to nije dovoljno, šok treba prvo liječiti ekspanderima volumena. Ako je potrebno, treba koristiti i vazopresor. Treba pratiti funkciju bubrega i po potrebi uvesti suportivne mjere.

Budući da se doksazosin snažno veže na proteine plazme, dijaliza nije indicirana.