Suxital 250 mg meke kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Suxital 250 mg
-
Apsansi.
-
Mioklonički i miokloničko-atonički napadaji u adolescenata, ukoliko drugi lijekovi nisu učinkoviti i/ili ih bolesnik ne podnosi.
Doziranje
Doziranje treba odrediti individualno na temelju kliničkog odgovora i razine u serumu.
Odrasli, stariji bolesnici i djeca starija od 6 godina
Počnite s 250 mg dva puta dnevno.
Dnevna doza može se povećati za 125 mg svakih 7 dana u ambulantnim uvjetima i svaka 4 dana u kliničkim uvjetima dok se ne postigne optimalna doza. To obično neće premašiti količinu od 1500-2000 mg dnevno. Alternativni farmaceutski oblik kao što je oralna tekućina etosukcimida treba primijeniti kada su potrebne male prilagodbe doze.
Pedijatrijska populacija
Djeci mlađoj od 6 godina treba davati etosukcimid u obliku oralne tekućine.
Poluvijek etosukcimida u plazmi je duži od 24 sata, što omogućuje uzimanje dnevne doze kao jedne pojedinačne doze, pod uvjetom da se lijek dobro podnosi. Visoke dnevne doze treba podijeliti u 2 ili 3 pojedinačne doze.
O početku, trajanju i prekidu terapije etosukcimidom treba odlučiti specijalist (neurolog, neuropedijatar), individualno za svakog bolesnika.
Način primjene
Lijek Suxital je namijenjen za oralnu primjenu.
Kapsule se mogu uzimati tijekom ili nakon jela, a po želji se mogu popiti s malo vode.
Preosjetljivost na djelatnu tvar etosukcimid, druge sukcinimide, lecitin (sojin lecitin) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Ako se pojave diskinezije (vidjeti dio 4.8), mora se prekinuti primjena etosukcimida, a po potrebi se daje difenhidramin intravenskim putem.
Posebnu pozornost treba posvetiti kliničkim simptomima oštećenja koštane srži (vrućica, angina, krvarenje) (vidjeti dio 4.8). Preporučuje se redovita kontrola krvne slike (u početku jednom mjesečno, nakon godinu dana svakih šest mjeseci), osobito u bolesnika s jetrenom ili bubrežnom disfunkcijom kako bi se identificirala potencijalna depresija koštane srži i trombocitopenija (uključujući neke slučajeve sa smrtnim ishodom). U slučaju broja leukocita manjeg od 3500/mm3 ili omjera granulocita manjeg od 25%, treba smanjiti dozu ili prekinuti terapiju. Enzime jetre također treba redovito provjeravati.
Osobito u bolesnika s psihijatrijskim poremećajima u povijesti bolesti mogu se pojaviti psihičke nuspojave (vidjeti dio 4.8, paranoidni i halucinacijski simptomi, tjeskoba, agitacija), stoga je potreban poseban oprez pri liječenju ove skupine bolesnika etosukcimidom.
Suicidalne ideje i ponašanje
Zabilježena je pojava suicidalnih ideja i ponašanja u bolesnika liječenih antiepilepticima za različite indikacije. Meta-analiza randomiziranih placebom kontroliranih ispitivanja s antiepilepticima također pokazuje blagi porast rizika od suicidalnih ideja i ponašanja. Mehanizam ovog rizika je nepoznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika pri primjeni etosukcimida.
Bolesnike je stoga potrebno pomno pratiti zbog znakova suicidalnih ideja i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim skrbnicima) mora se savjetovati da, ako se pojave znakovi suicidalnih ideja ili ponašanja, moraju potražiti savjet liječnika.
Napomena:
Kako bi se spriječile druge vrste generaliziranih napadaja koji mogu biti povezani s apsansima, može biti potrebno kombinirati etosukcimid s dodatnim lijekovima protiv napadaja.
U bolesnika s kombiniranim oblicima epilepsije etosukcimid može izazvati generalizirane napadaje. Prelazak s postojećih lijekova na etosukcimid ili ukidanje etosukcimida treba učiniti postupno.
Teške kožne reakcije
Ozbiljne dermatološke reakcije, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), prijavljene su tijekom liječenja etosukcimidom. SJS i DRESS mogu biti fatalni. Čini se da su najvećem riziku od ovih reakcija izloženi bolesnici na početku liječenja, a početak reakcije javlja se u većini slučajeva unutar prvog mjeseca liječenja.
Primjenu etosukcimida treba prekinuti pri prvoj pojavi znakova i simptoma teških kožnih reakcija, poput kožnog osipa, lezija sluznice ili bilo kojeg drugog znaka preosjetljivosti.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom:
Treba uzeti u obzir aditivni učinak istodobno primijenjenih lijekova koji sadrže sorbitol (ili fruktozu) te unos sorbitola (ili fruktoze) prehranom.
Sadržaj sorbitola u lijekovima za peroralnu primjenu može utjecati na bioraspoloživost drugih istodobno primijenjenih lijekova za peroralnu primjenu.
Bolesnici s nasljednim nepodnošenjem fruktoze ne smiju uzimati/dobiti ovaj lijek.
Suxital sadrži sojin lecitin i ne smije se koristiti u bolesnika preosjetljivih na kikiriki ili soju.
Osobito treba uzeti u obzir sljedeće interakcije etosukcimida s drugim lijekovima:
Ako se lijek Suxital 250 mg meke kapsule primjenjuje u kombinaciji s drugim antiepilepticima, dozu etosukcimida i/ili drugih antiepileptika treba prilagoditi, ovisno o odgovoru bolesnika.
Učinci drugih lijekova na etosukcimid
Istodobna primjena karbamazepina povećava klirens etosukcimida iz plazme. Valproatna kiselina može povećati koncentraciju etosukcimida u plazmi u većine bolesnika. Preporuča se redovito određivanje serumskih koncentracija pojedinih tvari. Izoniazid može povećati razinu etosukcimida u krvi.
Učinci etosukcimida na druge lijekove
Etosukcimid obično ne mijenja koncentraciju drugih antiepileptika u plazmi kao što su primidon, fenobarbital i fenitoin budući da etosukcimid nije induktor enzima. Međutim, prijavljeni su pojedinačni slučajevi povišene koncentracije fenitoina kada se etosukcimid primjenjivao istodobno.
Treba izbjegavati istodobnu primjenu lijekova koji utječu na središnji živčani sustav, alkohola ili tvari koje izazivaju konvulzije i etosukcimida.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi liječnik treba savjetovati o potrebi planiranja i praćenja trudnoće prije početka liječenja etosukcimidom. Bolesnice treba savjetovati da odmah obavijeste svog liječnika ako zatrudne tijekom liječenja.
Trudnoća
Nema dovoljno podataka o primjeni etosukcimida tijekom trudnoće u ljudi da bi se procijenila potencijalna štetnost. Iako specifične kongenitalne malformacije nisu primijećene u djece majki koje su tijekom trudnoće bile izložene monoterapiji etosukcimidom, općenito je poznato da novorođenčad majki koje koriste antiepileptike češće pokazuju kongenitalne abnormalnosti nego druga dojenčad.
Rizik od malformacija tijekom antiepileptičke terapije varira ovisno o vrsti antiepileptika, dozi i
razdoblju izloženosti, ali za nekoliko vrsta tvari rizik od malformacija je povećan za faktor 2 do 3 u usporedbi s očekivanom incidencijom od oko 3% u općoj populaciji.
Uobičajene prijavljene malformacije su rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekti neuralne cijevi. Što se tiče etosukcimida, ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, primijećena je veća stopa incidencije malformacija i promjena u ponašanju (vidjeti dio 5.3). Bolesnike treba obavijestiti o potencijalno povećanom riziku od malformacija i ponuditi prenatalne dijagnostičke mjere.
Općenito, nije poželjno prekidati terapiju protiv epilepsije tijekom trudnoće bez pristanka liječnika jer nagli prekid terapije ili nekontrolirano smanjenje doze može rezultirati ponovnom pojavom epileptičkih napadaja koji mogu naškoditi trudnici i/ili nerođenom dijetu. Kad god je to moguće, prednost treba dati monoterapiji tijekom trudnoće jer je terapija s više antiepileptičkih lijekova povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija. Najniža učinkovita doza etosukcimida koja osigurava kontrolu napadaja ne smije se prekoračiti, osobito tijekom 20. i 40. dana trudnoće. Mora se pratiti koncentracija etosukcimida u serumu trudnice. Neki antiepileptici mogu uzrokovati nedostatak folatne kiseline. Štoviše, izričito se preporučuje dodatak folatne kiseline - u dozama uobičajenim za sve trudnice. Kako bi se izbjegle komplikacije krvarenja u novorođenčeta zbog mogućeg nedostatka vitamina K, prijavljenog nakon što je majka uzimala neki antiepileptik, može se razmotriti davanje vitamina K majci tijekom posljednjih tjedana trudnoće. Za novorođenčad se preporučuje parenteralna primjena vitamina K odmah nakon poroda.
Dojenje
Etosukcimid prelazi u majčino mlijeko u takvim količinama da se u dojenčeta mogu pojaviti subterapijske koncentracije. U dojenčeta se mogu pojaviti nuspojave kao što su razdražljivost, poteškoće s pijenjem i omamljenost. Stoga se ne preporučuje dojenje tijekom liječenja etosukcimidom. Dojenčad treba pažljivo pratiti zbog nuspojava.
Plodnost
Ne postoje podaci o učinku etosukcimida na mušku ili žensku plodnost.
Prilikom upravljanja vozilima i rukovanja opasnim strojevima treba uzeti u obzir mogućnost smanjene sposobnosti reagiranja.
Tijekom faze prilagodbe, pri višim dozama i u kombinaciji s drugim lijekovima koji utječu na središnji živčani sustav, reaktivnost može biti oslabljena do te mjere da utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. To čak može biti slučaj kada se etosukcimid uzima kako je propisano, a posebno u kombinaciji s alkoholom.
Stoga, bolesnici ne bi trebali voziti, upravljati strojevima ili obavljati bilo koje druge potencijalno opasne aktivnosti, barem ne tijekom faze prilagođavanja doze. Odluku će u svakom slučaju donijeti liječnik uzimajući u obzir individualni odgovor bolesnika i odgovarajuću dozu.
Učestalost mogućih nuspojava definirana je prema sljedećoj konvenciji: Vrlo često (≥ 1/10)
Često (≥ 1/100 i < 1/10)
Manje često (> 1/1000 i <1/100) Rijetko (> 1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
Unutar terapijskog raspona doza nuspojave su česte i primijećene su u oko 1/6 bolesnika. To su uglavnom mučnina, povraćanje, štucanje i bolovi u abdomenu.
| Poremećaji krvi i limfnog sustava: | |
| Rijetko | leukopenija*, trombocitopenija*, agranulocitoza*, eozinofilija* |
| Nepoznato | U pojedinačnim slučajevima zabilježena je aplastična anemija* i pancitopenija*. |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | |
| Manje često | gubitak tjelesne težine, gubitak apetita |
| Poremećaji imunološkog sustava | |
| Rijetko | nefrotički sindrom |
| Psihijatrijski poremećaji | |
| Manje često | simptomi ustezanja, tjeskoba, poremećaji spavanja |
| Rijetko | Paranoidna i halucinacijska stanja koja se razvijaju danima i tjednima. |
| Poremećaji živčanog sustava | |
| Manje često | jaka glavobolja, ataksija, letargija |
| Nepoznato | Zabilježeni su pojedinačni slučajevi diskinezije tijekom prvih 12 sati nakon početka liječenja; simptomi su nestali ubrzo nakon prekida primjene etosukcimida ili primjene difenhidramina. |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | |
| Često do vrlo često | štucanje |
| Poremećaji oka | |
| Nepoznato | miopija |
| Poremećaji probavnog sustava | |
| Često do vrlo često | mučnina, povraćanje, bol u abdomenu |
| Manje često | proljev, konstipacija |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Rijetko | lupus eritematozus različitog stupnja* |
| Nepoznato | Mogu se pojaviti alergijske kožne reakcije* poput egzantema, ali i teži generalizirani oblik Stevens-Johnsonovog sindroma*.Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki | |
| Nepoznato | vaginalno krvarenje |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | |
| Nepoznato | razdražljivost, noćne more, nemogućnost koncentracije, agresivnost |
*učinak neovisan o dozi (također vidjeti dio 4.2)
U većini slučajeva leukopenije krvna slika se vratila na normalu nakon smanjenja doze ili prekida uzimanja. U nekim slučajevima, bolesnici koji su dobili leukopeniju na drugu antiepileptičku terapiju bili su zadovoljavajuće liječeni samo etosukcimidom.
Bolesnike treba savjetovati da u slučaju pojave simptoma kao što su povišena tjelesna temperatura, grlobolja, čirevi u ustima, modrice ili krvarenje odmah potraže liječničku pomoć radi pretrage kompletne krvne slike.
Kada se etosukcimid koristi sam u mješovitim tipovima epilepsije, može povećati učestalost generaliziranih toničko-kloničkih (grand mal) napadaja u nekih bolesnika.
Zabilježena su psihotična stanja za koja se smatra da su inducirana ili pogoršana antiepileptičkom terapijom.
Ponekad su u djece koja su primala etosukcimid zabilježene reakcije slične lupusu, koje su varirale od teških sistemskih imunoloških poremećaja, npr. nefrotički sindrom, koji se u pravilu potpuno povlači nakon prekida primjene lijeka, do otkrivanja antinuklearnih protutijela bez kliničkih znakova.
U pravilu, nuspojave nestaju kada se doza smanji. Obično se ne ponavljaju nakon naknadnog povećanja doze. Međutim, u slučajevima nuspojava koje su neovisne o uzetoj dozi i reverzibilne, primjenu lijeka treba prekinuti. Mogu se ponovno pojaviti kada se lijek ponovno uzme.
Dugotrajno liječenje može utjecati na performanse bolesnika, npr. na školski uspjeh djece i adolescenata.
Teške kožne nuspojave (engl. Severe Cutaneous Adverse Reactions, SCAR), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) prijavljene su tijekom liječenja etosukcimidom (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Kad god se procjenjuje predoziranje, potencijalna višestruka intoksikacija se načelno ne smije isključiti, npr. nekoliko lijekova je uzeto sa suicidalnom namjerom. Simptomi predoziranja se pojačavaju pod utjecajem alkohola i drugih depresora središnjeg živčanog sustava.
Simptomi
Etosukcimid može uzrokovati mučninu, povraćanje, glavobolju, omaglicu, anoreksiju, ataksiju, tremor, (motorni) nemir, umor, letargiju, depresiju, razdražljivost, koreiformne pokrete, depresiju središnjeg živčanog sustava (što dovodi do kome), hipotenziju i respiratornu depresiju. Zbog dugog poluvijeka, učinci mogu trajati dugo vremena. Također, može doći do oštećenja jetre i bubrega.
Idiosinkratične reakcije mogu uključivati kožni osip, eritem, krvne diskrazije, alergijske reakcije, sistemski lupus eritematozus, promjene u ponašanju i psihoze.
Liječenje predoziranja
Apsorpcija se može spriječiti izazivanjem povraćanja ili ispiranjem želuca, nakon čega slijedi primjena aktivnog ugljena (adsorbent) i natrijevog sulfata (laksativ). Indiciran je prijem na intenzivnu njegu.
Ako je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza. Daljnje liječenje treba biti potporno i simptomatsko.
Farmakološka svojstva - Suxital 250 mg
Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, derivati sukcinimida. ATK oznaka: N03AD01
Mehanizam djelovanja
Etosukcimid je antiepileptik iz skupine sukcinimida za kojeg se pretpostavlja kako ima višestruke mehanizme djelovanja. Čini se da se djelovanje etosukcimida u apsans epilepsiji primarno zasniva na inhibiciji kalcijevih kanala tipa T u talamusu.
Djeca i adolescenti
U dvostruko slijepom randomiziranom ispitivanju u trajanju od 20 tjedana u kojem je sudjelovalo 453 djece u dobi od 2,5 do 13 godina s novodijagnosticiranom apsans epilepsijom, ispitivani su učinkovitost, podnošljivost i neuropsihološki učinci etosukcimida, valproatne kiseline i lamotrigina kao monoterapije apsans epilepsije u djece. U bolesnika liječenih etosukcimidom ili valproatnom kiselinom zabilježena je veća stopa liječenja koje nije bilo neuspješno (engl. "freedom-from-failure") (53% odnosno 58%) u usporedbi s onima koji su primali lamotrigin (29%; omjer vjerojatnosti s etosukcimidom u odnosu na lamotigin, 2,66; 95% interval pouzdanosti [CI], 1,65 do 4,28; omjer vjerojatnosti s valproatnom kiselinom u odnosu na lamotrigin, 3,34; 95% CI, 2,06 do 5,42; P<0,001 za obje usporedbe). I u unaprijed definiranoj i u post hoc analizi, etosukcimid je uzrokovao manje problema s pozornosti u usporedbi s valproatnom kiselinom (u 16. tjednu i 20. tjednu postotak ispitanika s rezultatom Indeksa pouzdanosti od 0,60 ili višim u Connersovom testu kontinuirane pažnje bio je veći u skupini s valproatnom kiselinom nego u skupini s etosukcimidom (49% naspram 33%; omjer vjerojatnosti 1,95; 95% CI, 1,12 do 3,41; P=0,03) i u skupini s lamotiginom (49% naspram 24%
omjer vjerojatnosti 3,04%; CI, 1,69 do 5,49; P<0,001).
Apsorpcija
Etosukcimid se lako apsorbira iz gastrointestinalnog trakta i opsežno metabolizira u jetri.
Etosukcimid se praktički potpuno apsorbira nakon oralne primjene. Vrijednosti Cmax od 18-24 μg/ml izmjerene su nakon uzimanja 1 g etosukcimida u tri ispitivane osobe, nakon 1-4 sata.
U odraslih osoba tijekom dugotrajnog liječenja dozom od oko 15 mg/kg tjelesne težine izmjerena je koncentracija u plazmi od oko 50 μg/ml. Pri oralnoj dozi od 1 mg/kg na dan treba očekivati koncentraciju u plazmi od 2-3 μg/ml.
Očekuje se da će stanje dinamičke ravnoteže nastupiti 8-10 dana nakon početka liječenja. Unatoč značajnoj varijaciji koncentracija u plazmi između pojedinaca, pri istoj oralnoj dozi, ustanovljena je linearna ovisnost koncentracije u plazmi o dozi.
Terapijska koncentracija etosukcimida u plazmi je 40-100 μg/ml. Koncentracije u plazmi veće od 150 μg/ml mogu imati toksične učinke.
Distribucija
Lijek se široko raspodjeljuje po cijelom tijelu, ali se ne veže značajno za proteine plazme, pa koncentracije u slini mogu biti korisne za praćenje. Vršne razine u serumu postižu se 1 do 7 sati nakon
pojedinačne oralne doze. Terapijske razine su između 40 i 100 µg/ml. Ima dugo poluvrijeme eliminacije: u odraslih 40 - 60 sati; u djece 30 sati. Navedeni prividni volumen distribucije iznosi približno 0,7 l/kg tjelesne težine.
Biotransformacija
Etosukcimid se opsežno metabolizira u jetri oksidacijom. Nastaje nekoliko metabolita, posebice dva dijastereomera 2-(1-hidroksietil)-2-metil-sukcinimid i 2-etil-2-metil-3-hidroksisukcinimid. Metaboliti su vjerojatno neaktivni.
Eliminacija
Izlučuje se urinom uglavnom u obliku svojih metabolita. Glavni metaboliti etosukcimida, dva dijastereomera 2-(1-hidroksietil)-2-metil-sukcinimid i 2-etil-2-metil-3-hidroksisukcinimid, u određenoj su mjeri konjugirani i izlučuju se putem bubrega kao glukuronid.
Nakon jedne oralne doze od 13,1-18,0 mg etosukcimida/kg tjelesne težine koju je primilo 12 muških ispitanika (20-23 godine, 57,2-114,8 kg tjelesne težine) izmjereno je poluvrijeme eliminacije u plazmi od 38,3-66,6 sati.
Nakon jedne doze od 500 mg etosukcimida (kapsule) koju je primilo 5 djece, izmjereno je poluvrijeme eliminacije u plazmi od 25,7-35,9 sati, dok je s oralnom otopinom poluvrijeme eliminacije u plazmi bilo 24,8-41,7 sati.
Prelazak u majčino mlijeko
Etosukcimid prelazi u majčino mlijeko; omjer koncentracije etosukcimida u majčinom mlijeku u odnosu na plazmu naveden je kao 0,94±0,06.
Pedijatrijska populacija
U ispitivanju u djece (7-8,5 godina, 12,9-24,4 kg tjelesne težine) vrijednosti Cmax od 28,0-50,9 µg/ml izmjerene su 3-7 sati nakon što su djeca uzela jednu dozu od 500 mg etosukcimida.
Dugotrajno liječenje djece dozom od 20 mg/kg tjelesne težine dovodi do koncentracije u plazmi od približno 50 µg/ml. U djece oralna dnevna doza od 1 mg/kg stvara koncentraciju u plazmi od 1-2 µg/ml. Stoga je mlađoj djeci potrebna nešto veća doza od starije djece.
Farmaceutski podaci - Suxital 250 mg
Sadržaj kapsule
makrogol 400
Ovojnica kapsule
želatina glicerol (E 422)
sorbitol, tekući, nekristalizirajući eritrozin (E 127)
voda, pročišćena makrogol 400
trigliceridi, srednje duljine lanca (pomoćna tvar za obradu) lecitin, sojin (E 322) (pomoćna tvar za obradu)
Bočica koja se sastoji od bijelog neprozirnog spremnika od polietilena visoke gustoće s vanjskim bijelim neprozirnim polipropilenskim zatvaračem sigurnim za djecu.
Veličine pakiranja: 28, 50, 56, 100, 112, 200 kapsula
Blister pakiranje kao prozirni, bezbojni PVC/PE/PVdC-Al blisteri. Veličine pakiranja: 50, 100 i 200 kapsula
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.