Flebogamma DIF 50 mg/ml otopina za infuziju

Nadomjesna terapija u odraslih, djece i adolescenata (2 - 18 godina) kod:

• sindroma primarne imunodeficijencije (PID) s poremećenim stvaranjem protutijela

• sekundarnih imunodeficijencija (SID) u bolesnika s teškim ili rekurentnim infekcijama, neučinkovitim antimikrobnim liječenjem te ili dokazanim izostankom odgovora specifičnog protutijela (engl. proven specific antibody failure, PSAF)* ili razinom IgG-a u serumu < 4 g/l.

  * PSAF = neuspjeh postizanja najmanje dvostrukog porasta titra IgG protutijela na polisaharidne i polipeptidne antigene pneumokoknih cjepiva.

  Predekspozicijska/postekspozicijska profilaksa ospica u osjetljivih odraslih, djece i adolescenata (2 ‒ 18 godina) u kojih je aktivna imunizacija kontraindicirana ili se ne preporučuje.

  Potrebno je obratiti pozornost i na službene preporuke o primjeni intravenskog ljudskog imunoglobulina za predekspozicijsku/postekspozicijsku profilaksu i aktivnu imunizaciju protiv ospica.

  Imunomodulacija odraslih, djece i adolescenata (2 – 18 godina) kod:

• primarne imunotrombocitopenije (ITP) u bolesnika s visokim rizikom od pojave krvarenja ili

  prije kirurškog zahvata u svrhu korekcije broja trombocita

• Guillain-Barréovog sindroma

• Kawasakijeve bolesti (zajedno s acetilsalicilatnom kiselinom, vidjeti dio 4.2)

• kronične upalne demijelinizacijske poliradikuloneuropatije

• multifokalne motorne neuropatije.

Terapiju intravenskim imunoglobulinom (i.v. Ig) treba započeti i provoditi pod nadzorom liječnika

iskusnog u liječenju poremećaja imunološkog sustava. Doziranje

Doza i režim doziranja ovise o indikaciji.

Doziranje treba individualizirati za svakog bolesnika ovisno o kliničkom odgovoru. Dozu koja se

određuje na temelju tjelesne težine može biti potrebno prilagoditi u pothranjenih ili pretilih bolesnika. U nastavku su navedeni režimi doziranja kao smjernice.

Nadomjesna terapija kod sindroma primarnih imunodeficijencija

Režimom doziranja treba se postići najniža IgG razina (izmjereno prije svake infuzije) od najmanje 6 g/l ili razina unutar normalnog referentnog raspona za dob populacije. Za uspostavljanje ravnoteže (razine IgG-a u stanju dinamičke ravnoteže) potrebno je 3 ‒ 6 mjeseci od početka terapije.

Preporučena početna doza iznosi 0,4 ‒ 0,8 g/kg tjelesne težine primijenjena jedanput, a nakon nje je potrebno svaka 3 ‒ 4 tjedna dati dozu od najmanje 0,2 g/kg.

Doza potrebna za postizanje najniže razine IgG-a od 6 g/l iznosi 0,2 ‒ 0,8 g/kg na mjesec. Za

održavanje postignutog stanja dinamičke ravnoteže, interval između doziranja varira od 3 do 4 tjedna.

Najniže razine IgG-a potrebno je mjeriti i procijeniti povezano s incidencijom infekcije. Kako bi se smanjila stopa bakterijskih infekcija, može biti potrebno povisiti dozu s ciljem postizanja viših željenih najnižih razina.

Nadomjesna terapija kod sekundarnih imunodeficijencija (kako su definirane u dijelu 4.1)

Preporučena doza iznosi 0,2 – 0,4 g/kg svaka 3 ‒ 4 tjedna.

Najniže razine IgG-a potrebno je mjeriti i procijeniti povezano s incidencijom infekcije. Dozu treba prilagoditi prema potrebi kako bi se postigla optimalna zaštita protiv infekcija; dozu može biti potrebno povisiti u bolesnika s perzistirajućom infekcijom, a sniženje doze može se uzeti u obzir kada u bolesnika ne dolazi do pojave infekcija.

Predekspozicijska/postekspozicijska profilaksa ospica

Postekspozicijska profilaksa

Ako je osjetljiv bolesnik bio izložen virusu ospica, dozom od 0,4 g/kg primijenjenom što prije i unutar 6 dana od izlaganja trebala bi se postići razina protutijela na virus ospica u serumu > 240 mIU/ml u trajanju od najmanje 2 tjedna. Razine u serumu treba provjeriti nakon 2 tjedna i dokumentirati. Da bi se razina u serumu održala na vrijednosti > 240 mIU/ml, vjerojatno će nakon 2 tjedna trebati još jednom ponoviti dozu od 0,4 g/kg.

Ako je bolesnik s primarnom ili sekundarnom imunodeficijencijom (PID/SID) bio izložen virusu ospica, a redovito prima i.v. Ig infuzije, valja razmotriti potrebu za dodatnom dozom i.v. Ig-a koju treba primijeniti što prije i unutar 6 dana od izlaganja. Primjenom doze od 0,4 g/kg trebala bi se postići razina protutijela na virus ospica u serumu > 240 mIU/ml u trajanju od najmanje 2 tjedna.

Predekspozicijska profilaksa

Ako za bolesnika s primarnom ili sekundarnom imunodeficijencijom (PID/SID) postoji rizik od izlaganja virusu ospica, a bolesnik svaka 3 – 4 tjedna prima i.v. Ig u dozi održavanja manjoj od

0,53 g/kg, tu dozu treba jednokratno povećati na 0,53 g/kg. Time bi se trebala postići razina protutijela

na virus ospica u serumu > 240 mIU/ml u trajanju od najmanje 22 dana nakon infuzije.

Imunomodulacija kod:

Primarna imunotrombocitopenija

Postoje dva alternativna rasporeda terapije:

• 0,8 – 1 g/kg primijenjeno 1. dan; ta se doza može ponoviti još jednom u iduća 3 dana

• 0,4 g/kg primijenjeno svakodnevno tijekom 2 – 5 dana. Ako nastupi recidiv, liječenje se može

ponoviti.

Guillain-Barréov sindrom

Doza od 0,4 g/kg na dan tijekom 5 dana (u slučaju recidiva doziranje se može ponoviti).

Kawasakijeva bolest

Dozu od 2,0 g/kg treba primijeniti jednokratno. Istodobno bi bolesnici trebali primati acetilsalicilatnu kiselinu.

Kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija

Početna doza: 2 g/kg u podijeljenim dozama tijekom 2 do 5 uzastopnih dana.

Doze održavanja: 1 g/kg svaka 3 tjedna, kao jedna doza ili u podijeljenim dozama tijekom 2 dana. Terapijski učinak treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ako se terapijski učinak ne opazi nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ako je liječenje učinkovito, o dugotrajnom liječenju treba odlučiti liječnik na temelju bolesnikova odgovora i trajanja odgovora. Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi prema individualnom tijeku bolesti.

Multifokalna motorna neuropatija

Početna doza: 2 g/kg u podijeljenim dozama tijekom 2 do 5 uzastopnih dana.

Doza održavanja: 1 g/kg svaka 2 do 4 tjedna ili 2 g/kg svakih 4 do 8 tjedana.

Terapijski učinak treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ako se terapijski učinak ne opazi nakon

6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ako je liječenje učinkovito, o dugotrajnom liječenju treba odlučiti liječnik na temelju bolesnikova odgovora i trajanja odgovora. Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi prema individualnom tijeku bolesti.

Preporučene doze prikazane su u sljedećoj tablici:

Pedijatrijska populacija

Lijek Flebogamma DIF 50 mg/ml kontraindiciran je u djece u dobi od 0 do 2 godine (vidjeti dio 4.3).

Budući da doziranje za svaku indikaciju ovisi o tjelesnoj težini i mora se prilagoditi kliničkom ishodu gore navedenih stanja, doziranje u djece i adolescenata (2 – 18 godina) ne razlikuje se od doziranja u odraslih bolesnika.

Oštećenje jetrene funkcije

Nema dokaza da je potrebna prilagodba doze.

Oštećenje bubrežne funkcije

Nije potrebna prilagodba doze, osim kada je to klinički opravdano, vidjeti dio 4.4.

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze, osim kada je to klinički opravdano, vidjeti dio 4.4.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Lijek Flebogamma DIF 50 mg/ml treba primijeniti u intravenskoj infuziji početnom brzinom od 0,01 - 0,02 ml/kg/min tijekom prvih 30 minuta. Vidjeti dio 4.4. U slučaju nuspojava potrebno je ili

smanjiti brzinu primjene infuzije ili zaustaviti infuziju. Ako se dobro podnosi, brzinu infuzije moguće

je postupno povećavati do najviše 0,1 ml/kg/min.

Preosjetljivost na djelatnu tvar (ljudski imunoglobulini) ili neku od pomoćnih tvari (vidjeti dijelove 4.4 i 6.1).

Nasljedno nepodnošenje fruktoze (vidjeti dio 4.4).

Dojenčad i mala djeca (u dobi od 0 do 2 godine), u kojih nasljedno nepodnošenje fruktoze vjerojatno

još nije utvrđeno i moglo bi biti smrtonosno, ne smiju primati ovaj lijek.

Bolesnici sa selektivnim nedostatkom IgA koji su razvili protutijela na IgA, jer primjena

lijeka koji sadrži IgA može rezultirati anafilaksijom.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Mjere opreza pri uporabi

Moguće komplikacije najlakše je izbjeći ako se:

• provjeri da bolesnici nisu osjetljivi na normalni ljudski imunoglobulin tako da se s primjenom

  lijeka počne polagano (početnom brzinom od 0,01 ‒ 0,02 ml/kg/min)

• bolesnike pažljivo promatra tijekom infuzije kako bi se opazili mogući simptomi. Posebice se to odnosi na bolesnike koji prvi put primaju imunoglobulin, bolesnike koji su do tada primali drugi

  i.v. Ig lijek te bolesnike u kojih je mnogo vremena prošlo od prethodne infuzije; njih je potrebno promatrati tijekom trajanja prve infuzije i jedan sat nakon završetka prve infuzije u kontroliranom bolničkom okruženju kako bi se uočili znakovi mogućih nuspojava i osiguralo da se u slučaju problema odmah može provesti hitno liječenje. Sve druge bolesnike treba promatrati barem 20 minuta nakon primjene lijeka.

  U svih bolesnika, i.v. primjena Ig-a zahtijeva:

• odgovarajuću hidraciju prije početka i.v. Ig infuzije

• bilježenje volumena izlučene mokraće

• praćenje razine serumskog kreatinina

• izbjegavanje istodobne terapije diureticima Henleove petlje (vidjeti dio 4.5).

  U slučaju nuspojave, infuziju treba usporiti ili je potpuno zaustaviti. Liječenje koje je potrebno ovisi o naravi i težini nuspojave.

  Reakcija povezana s infuzijom

  Određene nuspojave (npr. glavobolja, navale crvenila, zimica, mialgija, piskanje, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane s brzinom infuzije. Treba se strogo pridržavati preporučene brzine infuzije kako je navedeno u dijelu 4.2. Zbog moguće pojave simptoma bolesnike se mora pomno pratiti i pažljivo promatrati tijekom cijelog trajanja primjene infuzije.

  Nuspojave se mogu razviti češće

• u bolesnika koji prvi put prime normalni ljudski imunoglobulin ili, u rijetkim slučajevima, kada se s lijeka s ljudskim normalnim imunoglobulinom prijeđe na neki drugi lijek ili kada je od prethodne infuzije prošlo dugo razdoblje

• u bolesnika s aktivnom infekcijom ili osnovnom kroničnom upalom. Preosjetljivost

  Reakcije preosjetljivosti su rijetke.

  Anafilaksija se može razviti u bolesnika:

• u kojih je IgA nemjerljivo nizak, a imaju anti-IgA protutijela

• koji su podnosili prethodno liječenje normalnim ljudskim imunoglobulinom.

U slučaju šoka potrebno je uvesti standardno medicinsko liječenje za šok.

Tromboembolija

Postoje klinički podaci koji potvrđuju povezanost i.v. primjene Ig i tromboembolijskih događaja kao što su to infarkt miokarda, cerebralni krvožilni događaj (uključujući i moždani udar), plućna embolija i duboka venska tromboza za koje se smatra da su posljedica relativnog povećanja viskoznosti krvi zbog visokog dotoka imunoglobulina u rizičnih bolesnika. Potrebna je pozornost u propisivanju i primjeni

i.v. infuzije Ig u pretilih bolesnika i u bolesnika s postojećim čimbenicima rizika za trombotske događaje (poodmakla životna dob, visoki tlak, šećerna bolest, anamneza krvožilnih bolesti ili trombotskih epizoda, bolesnici sa stečenim ili naslijeđenim trombofilnim poremećajima, bolesnici s duljim razdobljima imobilizacije, bolesnici s teškom hipovolemijom te bolesnici s bolestima koje povećavaju viskoznost krvi).

U bolesnika s rizikom za tromboembolijske događaje i.v. Ig lijekove potrebno je primijeniti

minimalnom brzinom infuzije i minimalnom provedivom dozom. Akutno zatajenje bubrega

U bolesnika liječenih i.v. Ig zabilježeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega. U većini slučajeva u tih su bolesnika identificirani čimbenici rizika kao što su to postojeća bubrežna insuficijencija, šećerna bolest, hipovolemija, pretilost, istodobna terapija nefrotoksičnim lijekovima ili dob iznad 65 godina.

Parametre bubrežne funkcije treba procijeniti prije infuzije i.v. Ig-a i to osobito u bolesnika u kojih je, prema prosudbi, potencijalno povećan rizik od razvoja akutnog zatajenja bubrega, a zatim u odgovarajućim intervalima. U bolesnika u kojih postoji rizik od akutnog zatajenja bubrega, i.v. Ig lijekove treba primjenjivati pri najmanjoj mogućoj brzini infuzije i dozi. U slučaju oštećenja bubrežne funkcije dolazi u obzir prekid i.v. Ig terapije.

Iako su izvješća o disfunkciji bubrega i akutnom zatajenju bubrega bila povezana s uporabom mnogih licenciranih i.v. Ig lijekova koji sadržavaju razne pomoćne tvari kao što su saharoza, glukoza i maltoza, oni koji sadržavaju saharozu kao stabilizator odgovorni su za neproporcionalni udio u ukupnom broju slučajeva. U rizičnih bolesnika treba razmotriti i.v. Ig terapiju lijekovima koji ne sadržavaju te pomoćne tvari. Flebogamma DIF ne sadrži saharozu, maltozu ili glukozu.

Sindrom aseptičkog meningitisa (AMS)

Prijavljena je pojava sindroma aseptičkog meningitisa (engl. aseptic meningitis syndrome, AMS) povezana s i.v. Ig terapijom. Taj sindrom obično počinje unutar nekoliko sati do 2 dana nakon i.v. Ig terapije. Pleocitoza do nekoliko tisuća stanica po mm³ pretežno granulocitne loze i povišene razine proteina do nekoliko stotina mg/dl često su prisutni u cerebrospinalnoj tekućini. AMS se javlja učestalije kod viših doza (2 g/kg) i.v. Ig terapije.

U bolesnika u kojih se pojave takvi znakovi i simptomi potrebno je provesti temeljiti neurološki

pregled, uključujući i analizu cerebrospinalne tekućine, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

Prekid i.v. Ig terapije rezultirao je remisijom AMS-a unutar nekoliko dana bez posljedica.

Hemolitička anemija

I.v. Ig lijekovi mogu sadržavati protutijela na krvne grupe koja mogu reagirati kao hemolizini i in vivo dovesti do oblaganja eritrocita imunoglobulinom uzrokujući tako pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) i rijetko hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti nakon i.v. Ig terapije zbog pojačane sekvestracije crvenih krvnih stanica. Primatelje i.v. Ig terapije nužno je promatrati kako bi se uočili klinički znakovi i simptomi hemolize (vidjeti dio 4.8).

Neutropenija/leukopenija

Nakon liječenja i.v. imunoglobulinima zabilježeno je prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizode neutropenije koje su katkad teške. To se obično događa u roku od nekoliko sati ili dana nakon primjene i.v. imunoglobulina, a povuče se spontano unutar 7 do 14 dana.

Akutno oštećenje pluća povezano s transfuzijom

U bolesnika koji su primali i.v. Ig bilo je zabilježeno nekoliko slučajeva akutnog nekardiogenog plućnog edema (akutno oštećenje pluća povezano s transfuzijom [engl. Transfusion Related Acute Lung Injury, TRALI]). TRALI karakteriziraju teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, vrućica i hipotenzija.

Simptomi TRALI-ja obično se razviju tijekom ili unutar 6 sati nakon transfuzije, često unutar 1 – 2 sata. Stoga je bolesnike koji primaju i.v. Ig potrebno pratiti, a i.v. Ig infuziju odmah zaustaviti u slučaju plućnih nuspojava. TRALI je stanje koje može ugroziti život i zahtijeva neodgodivo liječenje u jedinici intenzivne skrbi.

Utjecaj na serološka testiranja

Nakon primjene imunoglobulina zabilježen je prolazni porast raznih pasivno prenesenih protutijela u

krvi bolesnika što može uzrokovati lažno pozitivne rezultate seroloških testiranja.

Pasivno prenesena protutijela protiv eritrocitnih antigena, npr. A, B, D, mogu interferirati s nekim serološkim testovima na protutijela na crvene krvne stanice, primjerice s izravnim antiglobulinskim testom (DAT, izravni Coombsov test).

Prenosivi agensi

Standardne mjere za sprječavanje infekcija koje su posljedica uporabe lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju odabir davatelja, ispitivanje prisutnosti specifičnih markera infekcije u pojedinačnim donacijama i pûlu plazme te uvođenje proizvodnih postupaka kojima se inaktiviraju/odstranjuju virusi. Usprkos tome, pri primjeni lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme, ne može se potpuno isključiti mogućnost prijenosa infektivnih agensa. To se također odnosi na nepoznate viruse ili viruse u nastajanju i druge patogene.

Navedene mjere smatraju se učinkovitima za viruse s ovojnicom kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV) i za viruse bez ovojnice kao što su virus hepatitisa A i parvovirus B19.

Prema postojećem kliničkom iskustvu imunoglobulinima se ne prenosi hepatitis A ili parvovirus B19, a također se smatra da protutijela pridonose obrani od virusa.

Strogo se preporučuje da se pri svakoj primjeni lijeka Flebogamma DIF zabilježi broj serije lijeka kako bi se evidentirala povezanost bolesnika sa serijom lijeka koji je primio.

Sadržaj natrija

Ovaj lijek sadrži manje od 7,35 mg natrija na 100 ml, što odgovara 0,37% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Pedijatrijska populacija

Kada se Flebogamma DIF primjenjuje pedijatrijskim bolesnicima preporučuje se nadzirati vitalne

znakove bolesnika.

Cjepiva koja sadrže žive atenuirane viruse

Primjena imunoglobulina može umanjiti djelotvornost cjepiva koja sadrže žive atenuirane viruse kao što su to ospice, rubeola, zaušnjaci i vodene kozice u razdoblju od najmanje 6 tjedana do 3 mjeseca. Nakon primjene ovog lijeka mora proći vremenski interval od 3 mjeseca prije cijepljenja s cjepivima koja sadrže žive atenuirane viruse. U slučaju ospica, to umanjivanje djelotvornosti cjepiva može

potrajati do jedne godine. Prema tome, bolesnicima koji se cijepe protiv ospica treba provjeriti status protutijela.

Diuretici Henleove petlje

Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu diuretika Henleove petlje. Pedijatrijska populacija

U pedijatrijskoj populaciji očekuju se interakcije jednake onim navedenima za odraslu populaciju.

Trudnoća

Sigurnost primjene ovog lijeka u trudnoći nije utvrđena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima i stoga se trudnicama smije primijeniti samo uz oprez. Pokazalo se da i.v. Ig lijekovi prolaze kroz posteljicu, i to povećano tijekom trećeg trimestra.

Prema kliničkim iskustvima s primjenom imunoglobulina ne treba očekivati štetne učinke na tijek

trudnoće ili na fetus i novorođenče.

Dojenje

Sigurnost primjene ovog lijeka u dojilja nije utvrđena u kontroliranim kliničkim ispitivanjima i stoga se dojiljama smije primijeniti samo uz oprez. Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. Ne očekuju se negativni učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad.

Plodnost

Prema kliničkim iskustvima s primjenom imunoglobulina ne očekuju se štetni učinci na plodnost.

Neke nuspojave povezane s lijekom Flebogamma DIF, primjerice omaglica, mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Bolesnici koji razviju nuspojave tijekom terapije ne bi smjeli upravljati vozilima ili raditi na strojevima dok se te nuspojave ne povuku.

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave uzrokovane normalnim ljudskim imunoglobulinima (navedene od veće prema manjoj

učestalosti) obuhvaćaju (vidjeti također dio 4.4):

• zimicu, glavobolju, omaglicu, vrućicu, povraćanje, alergijske reakcije, mučninu, artralgiju, niski krvni tlak te umjerenu bol u donjem dijelu leđa

• reverzibilne hemolitičke reakcije, osobito u bolesnika krvne grupe A, B i AB te (rijetko)

  hemolitičku anemiju koja zahtijeva transfuziju

• (rijetko) iznenadni pad krvnog tlaka i, u izoliranim slučajevima, anafilaktički šok čak i kada bolesnik nije pokazao preosjetljivost kod prethodne primjene

• (rijetko) prolazne kožne reakcije (uključujući kožni eritemski lupus – učestalost nije poznata)

• (vrlo rijetko) tromboembolijske reakcije kao što su infarkt miokarda, moždani udar, plućna

  embolija, duboka venska tromboza

• slučajevi reverzibilnog aseptičkog meningitisa

• slučajevi povišenih razina kreatinina u serumu i/ili nastanak akutnog zatajenja bubrega

• slučajevi akutnog oštećenja pluća povezanog s transfuzijom (TRALI).

Za informacije o sigurnosti u pogledu prenosivih agensa, vidjeti dio 4.4.

Tablični popis nuspojava

Tablica prikazana u nastavku je prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava (SOC i razina

preporučenog pojma).

Učestalosti nuspojava procijenjene su sukladno sljedećem:

- vrlo često (≥1/10)

- često (≥1/100 i <1/10)

- manje često (≥1/1000 i <1/100)

- rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)

• vrlo rijetko (<1/10 000)

• nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su navedene slijedom prema sve manjoj ozbiljnosti.

Opis odabranih nuspojava

Najčešće prijavljene nuspojave nakon dobivanja odobrenja za stavljanja lijeka u promet za obje koncentracije lijeka, bile su bol u prsnom košu, navale crvenila, povišen i snižen krvni tlak, malaksalost, zaduha, mučnina, povraćanje, pireksija, bol u leđima, glavobolja i zimica.

Pedijatrijska populacija

Procijenjeni su sigurnosni rezultati za 29 pedijatrijskih bolesnika (onih u dobi ≤ 17 godina) uključenih u PID ispitivanja. Primijećeno je da je u djece udio glavobolje, pireksije, tahikardije i hipotenzije bio viši nego u odraslih. Procjena vitalnih znakova u kliničkim ispitivanjima pedijatrijske populacije nije pokazala nikakav obrazac klinički značajnih promjena.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje može dovesti do preopterećenja tekućinom i hiperviskoznosti, osobito u rizičnih bolesnika, uključujući dojenčad, starije bolesnike ili bolesnike s oštećenjem srčane ili bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Ne postoje podaci o predoziranju u djece za lijek Flebogamma DIF. Međutim, kao i u odrasloj populaciji predoziranje može dovesti do preopterećenja tekućinom i hiperviskoznosti kao i nakon intravenske primjene bilo kojeg imunoglobulina.