Rapibloc 300 mg prašak za otopinu za infuziju

Landiolol je indiciran u odraslih za:

• Supraventrikularnu tahikardiju i brzu kontrolu frekvencije ventrikula u bolesnika s fibrilacijom ili undulacijom atrija u perioperacijskim, poslijeoperacijskim ili drugim okolnostima kad je poželjna kratkotrajna kontrola frekvencije ventrikula kratkodjelujućim lijekom.

• Nekompenziranu sinusnu tahikardiju kad je, prema prosudbi liječnika, potrebno specifično liječenje

  ubrzanog rada srca.

  Landiolol je indiciran u djece i adolescenata u dobi od 0 do 18 godina za:

• brzu kontrolu srčane frekvencije i konverziju u sinusni ritam u bolesnika s atrioventrikularnom kružnom tahikardijom i atrioventrikularnom nodalnom kružnom tahikardijom u slučajevima u kojima adenozin ne djeluje, kontraindiciran je ili se ne podnosi.

  Landiolol nije namijenjen za kronična stanja.

Doziranje

Landiolol je namijenjen intravenskoj primjeni u bolničkim uvjetima. Samo odgovarajuće osposobljeni zdravstveni stručnjaci smiju primjenjivati landiolol. Dozu landiolola treba individualno prilagoditi.

Infuzija se obično započinje brzinom od 10 - 40 mikrograma po kg tjelesne težine u minuti, pri kojoj usporavanje srčane frekvencije nastupa unutar 10 - 20 minuta.

Ako je poželjno brzo usporavanje srčane frekvencije (unutar 2 do 4 minute), može se razmotriti udarna doza od 100 mikrogram/kg/min tijekom 1 minute, nakon koje slijedi kontinuirana intravenska infuzija od 10 -

40 mikrogram/kg/min.

U bolesnika sa srčanom disfunkcijom i septičkim šokom moraju se primijeniti manje početne doze. Upute za doziranje navedene su u dijelu Posebne skupine bolesnika te u integriranoj shemi doziranja.

Maksimalna doza: Doza održavanja smije se povećati do 80 mikrogram/kg/min tijekom kraćeg vremenskog razdoblja (vidjeti dio 5.2), ako kardiovaskularni status bolesnika zahtijeva i dopušta takvo povećanje doze te ako nije prekoračena maksimalna dnevna doza.

Maksimalna preporučena dnevna doza landiololklorida je 57,6 mg/kg/dan (npr. 40 mikrogram/kg/min tijekom 24 sata).

Iskustva s primjenom infuzije landiolola dužom od 24 sata za doze > 10 μg/kg/min su ograničena.

Formula za pretvorbu za kontinuiranu intravensku infuziju: mikrogram/kg/min u ml/h (Rapibloc 300 mg/50 ml = 6 mg/ml):

Ciljna doza (mikrogram/kg/min) x tjelesna težina (kg) / 100 = brzina infuzije (ml/h) Tablica za pretvorbu (primjer):

Moguća primjena bolusa za hemodinamički stabilne bolesnike:

Formula za pretvorbu 100 mikrogram/kg/min u ml/h (Rapibloc 300 mg/50 ml = 6 mg/ml): Brzina infuzije udarne doze (ml/h) tijekom 1 minute = tjelesna težina (kg)

(Primjer: brzina infuzije udarne doze od 70 ml/h tijekom 1 minute za bolesnika od 70 kg)

U slučaju nuspojave (vidjeti dio 4.8), dozu landiolola treba smanjiti ili privremeno prekinuti infuziju, a bolesnike po potrebi odgovarajuće liječiti. U slučaju hipotenzije ili bradikardije, s primjenom landiolola smije se ponovo početi u manjoj dozi nakon što se krvni tlak ili srčana frekvencija vrate na prihvatljive vrijednosti. U bolesnika s niskim sistoličkim krvnim tlakom potreban je izniman oprez pri prilagodbi doze i tijekom infuzije održavanja.

Prijelaz na zamjenski lijek: Nakon postizanja zadovoljavajuće kontrole srčane frekvencije i stabilnog kliničkog stanja, može se prijeći na zamjenski lijek (kao što su oralni antiaritmici).

Kad se landiolol zamijeni drugim lijekom, liječnik mora pažljivo provjeriti označivanje i doziranje zamjenskog lijeka. Ako se prelazi na zamjenski lijek, doza landiolola može se smanjivati na sljedeći način:

• Unutar prvog sata od primjene prve doze zamjenskog lijeka, brzinu infuzije landiolola smanjiti za polovinu (50 %).

• Nakon primjene druge doze zamjenskog lijeka treba provjeriti odgovor bolesnika i ako je postignuta zadovoljavajuća kontrola tijekom najmanje jednog sata, infuziju landiolola može se

obustaviti. Posebne populacije

Starije osobe (≥ 65 godina) Nije potrebna prilagodba doze. Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Podaci o primjeni u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre su ograničeni (vidjeti dio 5.2). U bolesnika sa svim stupnjevima oštećenja funkcije jetre preporučuje se pažljivo doziranje s najnižom početnom dozom.

Srčana disfunkcija

U bolesnika s poremećajem funkcije lijeve klijetke (LVEF < 40 %, CI < 2,5 l/min/m², NYHA 3-4) npr. nakon kirurškog zahvata na srcu, tijekom ishemije ili septičkih stanja, korištene su manje doze počevši od 1 mikrogram/kg/min i povećavane su u koracima uz pomno praćenje krvnog tlaka do 10 mikrogram/kg/min za postizanje kontrole srčane frekvencije. Ako je potrebno i ako bolesnik to može podnijeti s obzirom na kardiovaskularni status, mogu se razmotriti daljnja povećanja doze uz pomno hemodinamsko praćenje.

Septički šok

U bolesnika sa septičkim šokom korištene su manje doze počevši od 1 mikrogram/kg/min do najviše 40 mikrogram/kg/min za postizanje kontrole srčane frekvencije. Doza je povećavana u koracima po

1 mikrogram/kg/min s najmanjim intervalom doziranja od 20 minuta uz pomno praćenje krvnog tlaka.

Pedijatrijska populacija

Landiolol je namijenjen samo za intravensku primjenu u kontroliranim uvjetima. Doza landiolola mora se titrirati individualno. Primjena se obično započinje brzinom infuzije od 5 mikrogram/kg/min, a zatim se može postupno povećavati do 40 mikrogram/kg/min.

U pedijatrijskih bolesnika, iskustvo s infuzijom landiolola u trajanju duljem od 24 sata je ograničeno.

Djeca sa srčanom disfunkcijom

U pedijatrijskih bolesnika sa srčanom disfunkcijom potreban je oprez te može biti potrebna manja početna doza, vidjeti dio 5.1. Daljnje povećanje doze može se razmotriti uz pažljivi nadzor hemodinamskih parametara ako to bude potrebno i bolesnikov kardiovaskularni status to bude dopuštao.

Način primjene

Rapibloc se prije primjene mora rekonstituirati (za upute vidjeti dio 6.6) i upotrijebiti neposredno po otvaranju (vidjeti dijelove 4.4 i 6.3).

Landiolol se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Landiolol se mora primijeniti intravenski kroz centralni ili periferni venski kateter i ne smije se primjenjivati kroz isti intravenski kateter kroz koji se primjenjuju drugi lijekovi (vidjeti dio 6.6).

Za razliku od drugih beta blokatora, uz landiolol nije došlo do tahikardije zbog ustezanja kao odgovora na nagli prekid nakon 24-satne kontinuirane infuzije. Ipak, bolesnike treba pomno pratiti prilikom prekida primjene landiolola.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Teška bradikardija (manje od 50 otkucaja u minuti)

• Sindrom bolesnog sinusnog čvora

• Teški poremećaj provođenja kroz AV čvor (bez elektrostimulatora srca): AV blok 2. ili 3. stupnja

• Kardiogeni šok

• Teška hipotenzija

• Dekompenzirano zatajenje srca za koje se smatra da nije povezano s aritmijom

• Plućna hipertenzija

• Neliječeni feokromocitom

• Akutni astmatski napad

• Teška, refraktorna metabolička acidoza

Rapibloc se prije primjene mora rekonstituirati i upotrijebiti neposredno po otvaranju (vidjeti dio 6).

Najčešće zabilježena nuspojava je hipotenzija koja se brzo povuče kada se smanji doza ili prekine primjena lijeka.

Praćenje

Savjetuje se neprekidno pratiti krvni tlak i EKG u svih bolesnika koji se liječe landiololom.

Preekscitacijski sindrom

Beta blokatore treba izbjegavati u bolesnika s preekscitacijskim sindromom u kombinaciji s fibrilacijom atrija. U ovih bolesnika beta-blokada atrioventrikularnog čvora može povećati provodljivost kroz akcesorni put i dovesti do ventrikularne fibrilacije.

AV blok I. stupnja

Zbog negativnog učinka na trajanje atrioventrikularnog provođenja, u bolesnika s AV blokom I. stupnja beta blokatore treba davati uz oprez (također vidjeti dio 4.3).

Prinzmetalova angina

Beta blokatori mogu povećati broj i trajanje anginoznih napada u bolesnika s Prinzmetalovom anginom (vazospastična angina), zbog neometane vazokonstrikcije koronarnih arterija posredovane alfa receptorima. Neselektivni beta blokatori ne smiju se primjenjivati u ovih bolesnika, dok se beta-1 selektivni blokatori smiju primjenjivati samo uz krajnji oprez.

Zatajenje srca i hemodinamski ugroženi bolesnici

Primjenu landiolola radi kontrole ventrikularnog odgovora u bolesnika sa supraventrikularnim aritmijama treba provoditi s oprezom u bolesnika s (postojećim) zatajenjem srca ili kad je bolesnik hemodinamski ugrožen ili uzima druge lijekove koji smanjuju jedan od navedenih ili sve parametre: periferni otpor, punjenje srca, kontraktilnost miokarda ili širenje električnih impulsa kroz miokard. Potrebno je odvagnuti koristi od moguće kontrole frekvencije u odnosu na rizik od daljnje depresije kontraktilnosti miokarda. Kod prvog znaka ili simptoma daljnjeg pogoršanja doza se ne smije povećavati te se, ako se smatra potrebnim, primjenu landiolola treba prekinuti i bolesnika odgovarajuće liječiti.

Istodobna primjena

Istodobna primjena landiolola s verapamilom ili diltiazemom ne preporučuje se u bolesnika s poremećajem atrioventrikularne provodljivosti (vidjeti dio 4.5).

Bolesnici sa šećernom bolešću

Landiolol treba primjenjivati uz oprez u bolesnika sa šećernom bolešću ili u slučaju hipoglikemije. Hipoglikemija je jače izražena kod manje kardioselektivnih beta blokatora. Beta blokatori mogu prikriti prodromalne simptome hipoglikemije, kao što je tahikardija. Omaglica i znojenje, međutim, mogu biti prisutni.

Oštećenje funkcije bubrega

Vodeći metabolit landiolola (M1) izlučuje se putem bubrega i u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega postoji sklonost nakupljanju.

Premda metabolit landiolola (M1) nema aktivnost beta blokatora, čak ni u dozi 200 puta većoj od one ishodišnog lijeka, landiolol treba primjenjivati uz oprez u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

Rezultati kliničkih ispitivanja pokazuju da nisu potrebne posebne mjere opreza kada se landiolol primjenjuje u bolesnika u kojih se provodi bubrežna nadomjesna terapija.

Feokromocitom

U bolesnika s feokromocitomom landiolol treba primjenjivati uz oprez i samo nakon prethodnog liječenja blokatorima alfa receptora (također vidjeti dio 4.3).

Bronhoopstruktivna bolest

Bolesnici s bronhoopstruktivnom bolešću općenito ne smiju primati beta blokatore. Zbog svoje visoke selektivnosti za beta-1 receptore i mogućnosti titrabcije, landiolol se može primjenjivati u bolesnika s bronhoopstrukcijom uz oprez. Landiolol treba pažljivo titrirati kako bi se primijenila najniža moguća djelotvorna doza. U slučaju bronhospazma, infuziju landiolola treba odmah prekinuti i po potrebi primijeniti beta-2 agonist. Ako bolesnik već uzima lijekove iz skupine agonista beta-2 receptora, može biti potrebno ponovno procijeniti dozu tog lijeka.

Bolesti periferne cirkulacije

U bolesnika s poremećajima periferne cirkulacije (Raynaudova bolest ili sindrom, intermitentne klaudikacije) beta blokatore treba primjenjivati s velikim oprezom jer može doći do pogoršanja tih poremećaja.

Beta blokatori mogu povećati osjetljivost na alergene i ozbiljnost anafilaktičkih reakcija. U bolesnika koji uzimaju beta blokatore može izostati odgovor na doze adrenalina koje se uobičajeno primjenjuju za liječenje anafilaktičkih reakcija (također vidjeti dio 4.5).

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.

Antagonisti kalcija

Antagonisti kalcija, kao što su derivati dihidropiridina (npr. nifedipin), mogu povećati rizik od hipotenzije. U bolesnika sa srčanom insuficijencijom istodobno liječenje beta blokatorima može dovesti do zatajenja srca. Preporučuje se pažljiva titracija doze landiolola i odgovarajuće praćenje hemodinamskih parametara.

Antiaritmici

Dozu landiolola treba oprezno titrirati ako se primjenjuje istodobno s verapamilom, diltiazemom, antiaritmicima klase I, amiodaronom ili pripravcima digitalisa jer istodobna primjena može rezultirati značajnim smanjenjem srčane funkcije i/ili poremećajima atrioventrikularne provodljivosti.

Landiolol se ne smije primjenjivati istodobno s verapamilom ili diltiazemom u bolesnika s poremećajima atrioventrikularne provodljivosti (vidjeti dio 4.4).

Antidijabetici

Istodobna primjena landiolola i inzulina ili oralnih antidijabetika može pojačati učinak snižavanja razine šećera u krvi. Kad se ti lijekovi primjenjuju istodobno treba voditi računa o razini šećera u krvi, jer beta adrenergička blokada može spriječiti pojavu znakova hipoglikemije kao što je tahikardija.

Lijekovi koji se primjenjuju tijekom anestezije

Nastavak primjene beta blokatora tijekom uvođenja u anesteziju, intubacije ili po prestanku anestezije smanjuje rizik od aritmije.

U slučaju nestabilnog intravaskularnog volumena u bolesnika ili kad se landiolol primjenjuje istodobno s antihipertenzivima (uključujući druge beta-blokatore) može doći do slabljenja refleksne tahikardije i povećanog rizika od hipotenzije.

Hipotenzivni učinci inhalacijskih anestetika mogu biti pojačani primjenom landiolola. Kako bi se održala željena hemodinamika, dozu jednog ili drugog lijeka može se prilagoditi po potrebi.

Primjenu landiolola treba titrirati uz oprez kod istodobne primjene s anesteticima koji smanjuju srčanu frekvenciju, supstratima esteraze (npr. suksametonijklorid) ili inhibitorima kolinesteraze (npr. neostigmin) jer istodobna primjena može pojačati učinak smanjenja srčane frekvencije ili produljiti učinak landiolola.

U in vitro ispitivanju na uzorcima ljudske plazme nađeno je da istodobna primjena suksametonija može povećati maksimalnu koncentraciju landiolola u krvi za oko 20 %. Inhibicija antagonistima može također uzrokovati produljenje neuromuskularne blokade izazvane suksametonijem.

Nesteroidni protuupalni lijekovi

Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu smanjiti hipotenzivne učinke beta blokatora. Poseban oprez potreban je kod istodobne primjene beta blokatora s floktafeninom.

Lijekovi s antihipertenzivnim djelovanjem (uključujući antidepresive, antipsihotike itd.)

Istodobna primjena landiolola i tricikličkih antidepresiva, barbiturata, fenotiazina ili drugih antihipertenzivnih lijekova može pojačati učinak sniženja krvnog tlaka. Kako bi se izbjegla neočekivana hipotenzija, dozu landiolola treba pažljivo prilagoditi. Poseban oprez potreban je pri primjeni amisulprida.

Kombinacija landiolola s ganglijskim blokatorima može pojačati hipotenzivni učinak.

Simpatomimetici

Ako se primjenjuje istodobno sa simpatomimetičkim lijekovima koji imaju učinak beta-adrenergičkih agonista, učinak landiolola može izostati. Savjetuje se prilagoditi dozu jednog od lijekova prema odgovoru bolesnika ili razmotriti primjenu drugih lijekova.

Lijekovi koji smanjuju zalihe kateholamina

Lijekovi koji smanjuju zalihe kateholamina (npr. rezerpin, klonidin, deksmedetomidin) mogu imati aditivni učinak kad se primjenjuju istodobno s beta blokatorima. Bolesnici koji se istodobno liječe landiololom i lijekom koji smanjuje zalihe kateholamina moraju se stoga pomno pratiti zbog znakova hipotenzije ili izrazite bradikardije.

Istodobna primjena klonidina i beta blokatora povećava rizik od povratne (engl. rebound) hipertenzije. Premda učinak povratne hipertenzije nije zabilježen 24 sata nakon primjene landiolola, takav se učinak ne može isključiti ako se landiolol primjenjuje u kombinaciji s klonidinom.

Heparin

Kad se heparin primjenjuje intravenski tijekom infuzije landiolola u bolesnika tijekom kardiovaskularnog operativnog zahvata, zabilježeni su pad koncentracije landiolola u plazmi za 50 %, zajedno sa sniženjem krvnog tlaka izazvanim heparinom i produljenje vremena cirkulacije landiolola. Pritom nije došlo do promjene srčane frekvencije.

Interakcije s drugim lijekovima

Anafilaktičke reakcije uzrokovane drugim lijekovima mogu biti ozbiljnije u bolesnika koji uzimaju beta blokatore. Takvi bolesnici mogu biti rezistentni na liječenje uobičajenom dozom adrenalina, ali je intravenska injekcija glukagona učinkovita (također vidjeti dio 4.4).

Potencijal za interakciju M1 i M2 metabolita landiolola s istodobno primijenjenim lijekovima nije poznat. Farmakodinamički učinci metabolita ne smatraju se klinički značajnima (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

Trudnoća

Podaci o primjeni landiolola u trudnica su ograničeni. U jedinom placebom kontroliranom kliničkom ispitivanju u 32 bolesnice u kojih je planiran porod carskim rezom, primijenjeno je 200 mikrogram/kg landiolola u vrijeme uvođenja u anesteziju što je ublažilo hemodinamski odgovor na endotrahealnu intubaciju. Nisu prijavljene nuspojave. Nisu uočene razlike Apgar indeksa u 1. i 5. minuti između slučajeva u kojima je primijenjen landiolol i u kojima nije primijenjen. Zbog visoke beta-1 selektivnosti, landiolol nije utjecao na kontrakcije uterusa. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na klinički značajne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu landiolola tijekom trudnoće.

Na temelju farmakološkog djelovanja beta blokatora, u kasnijem razdoblju trudnoće treba uzeti u obzir nuspojave u fetusa i novorođenčeta (osobito hipoglikemije, hipotenzije i bradikardije).

Ako se liječenje landiololom smatra neophodnim, treba pratiti uteroplacentarni protok krvi i fetalni rast. Novorođenče treba pomno pratiti.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se landiolol ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Dostupni farmakokinetički podaci u životinja pokazuju da se landiolol izlučuje u mlijeko. Ne može se isključiti rizik za dojenče.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja landiololom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na štetan utjecaj na plodnost (vidjeti dio 5.3).

Nije značajno.

1. Sažetak sigurnosnog profila

   Najčešće zabilježene nuspojave landiolola prijavljene u kliničkim ispitivanjima (2382 bolesnika) i izvještajima o ishodima liječenja / primjeni nakon stavljanja lijeka u promet (1257 bolesnika) bile su hipotenzija i bradikardija (≥ 1 do < 10 %).

   Nuspojave u tablici prikazane su prema učestalosti i klasifikaciji organskih sustava: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

2. Tablični prikaz nuspojava

   Infekcije i infestacije	manje često: pneumonija*rijetko: medijastinitis*
   Poremećaji krvi i limfnogsustava	manje često: trombocitopenija*
   Poremećaji metabolizma iprehrane	manje često: hiponatrijemija*rijetko: hiperglikemija
   Poremećaji živčanog sustava	manje često: cerebralna ishemija*, glavoboljarijetko: cerebralni infarkt, cerebrovaskularni događaj, napadaji
   Srčani poremećaji	često: bradikardijamanje često: fibrilacija atrija, srčani zastoj*, sinusni arest, tahikardija* rijetko: infarkt miokarda*, tahikardija ventrikula*, sindrom niskog minutnog volumena srca*, atrioventrikularni blok*, blok desne grane*,supraventrikularna ekstrasistola, ventrikularna ekstrasistola
   Krvožilni poremećaji	često: hipotenzijamanje često: hipertenzija*rijetko: šok*, navala vrućine*
   Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja	manje često: edem plućarijetko: astma*, respiratorni distres*, poremećaj disanja*, bronhospazam, dispneja*, hipoksija*
   Poremećaji probavnog sustava	manje često: povraćanje, mučninarijetko: nelagoda u trbuhu, oralni iscjedak, zadah iz usta
   Poremećaji jetre i žuči	manje često: poremećaj jetre*, hiperbilirubinemija*
   Poremećaji kože i potkožnogtkiva	rijetko: eritem, hladan znoj*
   8		H A L M E D03 - 09 - 2026O D O B R E N O

   Poremećaji mišićno-koštanogsustava i vezivnog tkiva	rijetko: grčevi u mišićima
   Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava	rijetko: zatajenje bubrega*, akutna ozljeda bubrega, oligurija
   Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene	rijetko: pireksija*, zimica*, nelagoda u prsnom košu*, bol na mjestu administracijenepoznato: bol na mjestu primjene, reakcije na mjestu primjene, osjećaj pritiska
   Pretrage	često: pad krvnog tlakamanje često: abnormalna vrijednost alanin aminotransferaze (ALT)*, abnormalna vrijednost aspartat aminotransferaze (AST)*, povišena razina transferaze, abnormalan broj eritrocita*, abnormalna vrijednost hemoglobina*, abnormalan hematokrit*, abnormalan broj trombocita*, abnormalna vrijednost laktat dehidrogenaze u krvi, abnormalna vrijednost ureje u krvi*, povišena razina kreatinina u krvi*, abnormalna vrijednost kreatin fosfokinaze u krvi*, abnormalna razina ukupnih proteina*, abnormalna razina albumina u krvi*, abnormalna razina kalija u krvi*, abnormalna razina kolesterola u krvi*, abnormalan broj leukocita* rijetko: depresija ST-segmenta u EKG-u, inverzija T-vala u EKG-u*,produljenje QRS kompleksa u EKG-u, povišen tlak u plućnim arterijama*, snižen PO2*, povišena razina ureje u urinu*, abnormalan broj neutrofila, abnormalna vrijednost alkalne fosfataze u krvi*, abnormalna razina leukocitne alkalne fosfataze, abnormalna razina slobodnih masnih kiselina, abnormalna razina klorida u krvi, glukoza u urinu*, abnormalnarazina triglicerida u krvi*, proteini u urinu*

   * učestalost se temelji na zbirnoj analizi podataka iz 42 ispitivanja (tj. kontroliranih placebom, aktivno kontroliranih, kontroliranih bez terapije, kao i nekontroliranih) u kojima su ukupno 2264 bolesnika liječena landiololom

3. Opis odabranih nuspojava

   U ispitivanjima landiolola nakon stavljanja lijeka u promet (ispitivanje ishoda liječenja/primjene) iučestalost nuspojava bila je 0,8 % za hipotenziju i 0,7 % za bradikardiju (od 1257 bolesnika). Svi slučajevi hipotenzije i bradikardije povezani s liječenjem landiololom u opisanim ispitivanjima riješeni su ili poboljšani, bez ikakvih intervencija ili nekoliko minuta od prekida liječenja landiololom i/ili dodatnog liječenja.

   Ozbiljne nuspojave na temelju kliničkih ispitivanja / ispitivanja nakon stavljanja lijeka u promet: šok zbog izrazite hipotenzije prijavljen je u jednog bolesnika s teškim krvarenjem u perioperacijskom kliničkom ispitivanju (događaj je riješen 10 minuta nakon ukidanja landiolola, prostaglandina i isoflurana). Srčani zastoj, kompletan AV blok, sinusni arest i teška bradikardija prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i praćenja liječenja landiololom nakon stavljanja lijeka u promet većinom su se javile kao komplikacije u starijih bolesnika,te bolesnika s hipertenzijom ili bolestima srca.

   Mjere koje treba poduzeti u slučaju pojave ovih specifičnih nuspojava navedene su u dijelu 4.2.

4. Pedijatrijska populacija

   U ispitivanju LANDI-PED najčešća nuspojava u bolesnika liječenih landiololom bila je hipotenzija (10,0 %, 6/60). Međutim, u svim je slučajevima došlo do oporavka nakon prekida primjene lijeka.

5. Druge posebne populacije

   U ispitivanju LANDI-SEP u bolesnika sa sepsom, nuspojave povezane s landiololom uključivale su hipotenziju (5 slučajeva u 5/98 [5,1 %] bolesnika), bradikardiju (3 slučaja u 2/98 [2,0 %] bolesnika) ili smanjenu frekvenciju srca (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika), disfunkciju srca (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika), sindrom niskog minutnog volumena (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika), porast razine jetrenih

   enzima (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika), porast razine mliječne kiseline u krvi (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika) i poliuriju (1 slučaj u 1/98 [1,0 %] bolesnika).

   Podaci o sigurnosti primjene landiolola u starijih osoba su ograničeni. Obzirom da nuspojave također mogu nastati uslijed istodobne primjene drugih lijekova ili od anestezije, treba uzeti u obzir nedoumice vezane uz sigurnosni profil landiolola.

   Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

   Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U slučaju predoziranja mogu nastupiti sljedeći simptomi: teška hipotenzija, teška bradikardija, AV blok, zatajenje srca, kardiogeni šok, srčani arest, bronhospazam, respiratorno zatajenje, gubitak svijesti do kome, konvulzije, mučnina, povraćanje, hipoglikemija i hiperkalijemija.

U slučaju predoziranja primjena landiolola mora se odmah obustaviti.

Vrijeme do nestanka simptoma predoziranja ovisit će o količini primijenjenog landiolola. Iako djelovanje landiolola na smanjenje srčane frekvencije nakon prekida primjene naglo opada, kada se primjena prekine pri terapijskim dozama to može potrajati dulje od 30 minuta. Može biti potrebna primjena umjetnog disanja. Na temelju uočenih kliničkih učinaka potrebno je razmotriti primjenu sljedećih općih mjera:

• Bradikardija: intravenski treba primijeniti atropin ili drugi antikolinergički lijek, a potom beta-

  1 agonist (dobutamin, itd.). Ako liječenje bradikardije nije zadovoljavajuće, može biti potreban elektrostimulator srca.

• Bronhospazam: potrebno je primijeniti beta-2 simpatomimetike u aerosolu. Ako to nije dovoljno, treba razmotriti intravensku primjenu beta-2 simpatomimetika ili aminofilina

• Simptomatska hipotenzija: intravenska primjena tekućina i/ili vazopresora.

• Kardiovaskularna depresija ili kardiogeni šok: mogu se primijeniti diuretici (u slučaju plućnog edema) ili simpatomimetici. Doza simpatomimetika (ovisno o simptomima: dobutamin, dopamin, noradrenalin, adrenalin itd.) ovisi o terapijskom učinku. U slučaju potrebe daljnjeg liječenja, intravenski se mogu dati sljedeći lijekovi: atropin, inotropni lijekovi, ioni kalcija.