Meropenem Steriscience 500 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Meropenem 500 mg
Meropenem Steriscience je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece u dobi od 3 mjeseca i starijih (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1):
-
Teške pneumonije, uključujući bolničke pneumonije i pneumonije uzrokovane mehaničkom ventilacijom
-
Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze
-
Komplicirane infekcije mokraćnog sustava
-
Komplicirane intraabdominalne infekcije
-
Intrapartalne i postpartalne infekcije
-
Komplicirane infekcije kože i mekih tkiva
-
Akutni bakterijski meningitis
Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana ili se sumnja da je povezana s nekom od gore navedenih infekcija.
Meropenem Steriscience može se koristiti u bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Tablice u nastavku daju opće preporuke za doziranje.
Doziranje meropenema i trajanje liječenja ovise o vrsti infekcije, uključujući njezinu težinu te odgovor bolesnika na liječenje.
Kod nekih vrsta infekcija, kao što su infekcije uzrokovane manje osjetljivim bakterijskim vrstama (npr.
Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa ili Acinetobacter spp.), preporučuje se doza do 2000 mg tri puta na dan za liječenje odraslih i adolescenata, te doza do 40 mg/kg tri puta na dan za liječenje djece.
Posebno treba razmotriti doziranje u bolesnika s insuficijencijom bubrega (vidjeti tablicu dolje).
| Odrasli i adolescenti | |
| Infekcija | Doziranje svakih 8 sati |
| Teške pneumonije, uključujući bolničke pneumonije i pneumonije uzrokovane mehaničkom ventilacijomBronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze Komplicirane infekcije mokraćnog sustavaKomplicirane intraabdominalne infekcije Intrapartalne i postpartalne infekcijeKomplicirane infekcije kože i mekih tkiva Akutni bakterijski meningitisPrimjena u bolesnika s febrilnom neutropenijom | 500 mg ili 1000 mg2000 mg500 mg ili 1000 mg500 mg ili 1000 mg500 mg ili 1000 mg500 mg ili 1000 mg2000 mg1000 mg |
Meropenem Steriscience se obično daje intravenskom infuzijom u trajanju od približno 15 do 30 minuta (vidjeti dijelove 6.2, 6.3 i 6.6).
Alternativno, doze do 1000 mg mogu se dati u obliku intravenske bolus injekcije tijekom približno 5 minuta.
Dostupni su ograničeni podaci o sigurnosti primjene koji podržavaju primjenu doze od 2000 mg u obliku intravenske bolus injekcije u odraslih bolesnika.
Oštećenje funkcije bubrega
U odraslih i adolescenata dozu treba prilagoditi kada je klirens kreatinina manji od 51 ml/min, kako je navedeno u tablici u nastavku. Dostupni su ograničeni podaci koji podržavaju primjenu ovih prilagodbi doze za jediničnu dozu od 2000 mg.
| Klirens kreatinina (ml/min) | Doza (na temelju „jedinične“ doze od 500 mg, 1000mg ili 2000 g; vidjeti tablicu gore) | Učestalost doziranja |
| 26-5010-25<10 | jedna jedinična dozapolovica jedne jedinične doze polovica jedne jedinične doze | svakih 12 satisvakih 12 satisvaka 24 sata |
Meropenem se uklanja hemodijalizom i hemofiltracijom. Potrebnu dozu lijeka treba dati nakon završetka ciklusa hemodijalize.
Ne postoje utvrđene preporuke doze za bolesnike na peritonealnoj dijalizi.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).
Doziranje u starijih bolesnika
Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili klirensom kreatinina iznad 50 ml/min.
Pedijatrijska populacija
-
Djeca mlađa od 3 mjeseca
Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost primjene meropenema u djece mlađe od 3 mjeseca i nije utvrđen
optimalni režim doziranja. Ipak, ograničeni broj farmakokinetičkih podataka ukazuje kako bi 20 mg/kg svakih 8 sati moglo biti prikladan režim doziranja (vidjeti dio 5.2).
-
Djeca u dobi od 3 mjeseca do 11 godina i do 50 kg tjelesne težine Preporučeni režimi doziranja navedeni su u tablici u nastavku:
Infekcija Doziranje svakih 8 sati Teške pneumonije, uključujući bolničke pneumonije i pneumonije uzrokovane mehaničkom ventilacijom Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibrozeKomplicirane infekcije mokraćnog sustava Komplicirane intraabdominalne infekcije Komplicirane infekcije kože i mekih tkiva Akutni bakterijski meningitisPrimjena u bolesnika s febrilnom neutropenijom 10 ili 20 mg/kg40 mg/kg10 ili 20 mg/kg10 ili 20 mg/kg10 ili 20 mg/kg40 mg/kg20 mg/kg -
Djeca tjelesne težine veće od 50 kg Primjenjuju se doze za odrasle.
Ne postoje iskustva s primjenom meropenema u djece s oštećenjem funkcije bubrega.
Način primjene
Meropenem Steriscience se obično daje kao intravenska infuzija u trajanju od približno 15 do 30 minuta (vidjeti dijelove 6.2, 6.3 i 6.6). Alternativno, doze Meropenema Steriscience do 20 mg/kg mogu se dati u obliku
intravenskog bolusa tijekom približno 5 minuta. Dostupni su ograničeni podaci o sigurnosti primjene doze od 40 mg/kg u obliku intravenske bolus injekcije u djece.
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 Preosjetljivost na bilo koji drugi antibiotik iz skupine karbapenema.
Teška preosjetljivost (npr. anafilaktička reakcija, teška kožna reakcija) na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik (npr. penicilini ili cefalosporini).
Prilikom izbora Meropenema Steriscience za liječenje pojedinog bolesnika treba procijeniti potrebu primjene
antibiotika iz skupine karbapenama na temelju čimbenika kao što su težina infekcije, prevalencija rezistencije na druge odgovarajuće antibiotike i rizik od rezistencije bakterija na karbapeneme.
Rezistencija bakterija Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter spp.
Rezistencija na peneme bakterija Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter spp. razlikuje se diljem Europske unije. Liječnicima se savjetuje da vode računa o lokalnoj prevalenciji rezistencije ovih bakterija na peneme.
Reakcije preosjetljivosti
Kao i kod svih beta-laktamskih antibiotika, zabilježene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti, ponekad sa smrtnim ishodom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
Bolesnici s prethodno zabilježenom preosjetljivošću na karbapeneme, peniciline ili na druge beta-laktamske antibiotike mogu biti preosjetljivi i na meropenem. Prije početka liječenja meropenemom treba pažljivo provjeriti ranije reakcije preosjetljivosti na beta-laktamske antibiotike.
Ako se pojavi teška alergijska reakcija na meropenem, liječenje treba prekinuti i poduzeti odgovarajuće mjere. Teške kožne nuspojave (SCAR), kao što su Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), multiformni eritrem (EM) i akutna generalizirana egzantematska pustuloza (AGEP) zabilježeni su kod bolesnika koji su primali meropenem (vidjeti dio 4.8). Ako se pojave znakovi i simptomi koji ukazuju na ove reakcije, potrebno je odmah zaustaviti liječenje meropenemom i razmotriti alternativni način liječenja.
Kolitis uzrokovan primjenom antibiotika
Kao i kod gotovo svih drugih antibiotika, tijekom primjene meropenema može se javiti blagi do po život opasan kolitis i pseudomembranozni kolitis povezan s antibiotikom. Stoga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu u
bolesnika koji dobiju proljev tijekom ili neposredno nakon primjene meropenema (vidjeti dio 4.8). U tom
slučaju, treba prekinuti primjenu meropenema i poduzeti odgovarajuće mjere liječenja za Clostridium difficile.
Lijekovi koji koče peristaltiku crijeva ne smiju se primjenjivati.
Napadaji
Ponekad su tijekom liječenja karbapenemima, uključujući i meropenemom, zabilježeni slučajevi napadaja (vidjeti dio 4.8).
Oštećenje jetre uzrokovano lijekovima (DILI)
Funkciju jetre treba pažljivo pratiti tijekom liječenja meropenemom zbog rizika od DILI-ja (vidjeti dio 4.8). Ako se pojavi teški DILI, prekid liječenja treba razmotriti kao klinički prikladan. Meropenem treba ponovno uvesti
samo ako se procijeni da je neophodan za liječenje.
Primjena u bolesnika s bolešću jetre: u bolesnika s već postojećim poremećajima jetre tijekom liječenja meropenemom treba pažljivo pratiti funkciju jetre. Nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 4.2).
Direktni antiglobulinski test (Coombsov test) serokonverzije
Tijekom liječenja meropenemom, direktni ili indirektni Coombsov test može biti pozitivan.
Istodobna primjena s valproatnom kiselinom/natrijevim valproatom/valpromidom
Ne preporučuje se istodobna primjena meropenema i valproatne kiseline/natrijevog valproata/valpromida (vidjeti dio 4.5).
Meropenem Steriscience sadrži natrij.
Meropenem Steriscience 500 mg: Ovaj lijek sadrži 45 mg natrija po bočici od 500 mg, što odgovara 2,25% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Meropenem Steriscience 1000 mg: Ovaj lijek sadrži 90 mg natrija po bočici od 1000 mg, što odgovara 4,5% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Nisu provedena specifična ispitivanja interakcija s drugim lijekovima, osim s probenecidom. Probenecid, zbog kompeticije s meropenemom za aktivnu tubularnu sekreciju, inhibira izlučivanje meropenema putem bubrega i
posljedično povećava njegovo poluvrijeme eliminacije i koncentraciju u plazmi. Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni probenecida i meropenema.
Mogući učinci meropenema na vezanje drugih lijekova za proteine u plazmi ili na metabolizam drugih lijekova nisu ispitivani. Međutim, vezanje meropenema za proteine u plazmi vrlo je nisko te se ne očekuju interakcije s drugim tvarima temeljem tog mehanizma.
Zabilježeno je smanjenje razine valproatne kiseline u krvi kada se primjenjivala istodobno s karbapenemima što je rezultiralo smanjenjem razine valproatne kiseline za 60-100% u otprilike dva dana. Zbog brzog početka i
opsega smanjenja, ne smatra se mogućim kontrolirati istodobnu primjenu valproatne kiseline/natrijevog valproata/valpromida i antibiotika iz skupine karbapenema te ju stoga treba izbjegavati (vidjeti dio 4.4).
Oralni antikoagulansi
Istodobna primjena antibiotika s varfarinom može pojačati antikoagulantne učinke varfarina. Zabilježeno je više slučajeva povećanja antikoagulantnih učinaka oralno primijenjenih antikoagulansa, uključujući varfarina, u
bolesnika koji istodobno primaju antibiotike. Teško je procijeniti učinak antibiotika na povećanje INR-a (od engl. International Normalised Ratio), budući da rizik može varirati s obzirom na osnovnu infekciju, dob i opće stanje bolesnika. Preporučuje se češće praćenje vrijednosti INR tijekom liječenja i neposredno nakon istodobne primjene antibiotika i oralnih antikoagulansa.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.
Trudnoća
Nema podataka o primjeni meropenema kod trudnica ili su ograničeni.
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala izravne ili neizravne štetne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).
Kao mjera opreza, ne preporučuje se primjena meropenema u trudnoći.
Dojenje
Zabilježeno je da se male količine meropenema izlučuju u majčino mlijeko. Meropenem se ne smije primjenjivati u dojilja osim ako potencijalna korist za majku opravdava potencijalni rizik za dojenče.
Plodnost
Nema dostupnih podataka o plodnosti kod ljudi prilikom primjene meropenema. Kod životinja nisu zabilježene nuspojave vezane za plodnost (vidjeti dio 5.3).
Nisu provedena ispitivanja o učinku meropenema na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, pri upravljanju vozilima i radu sa strojevima treba uzeti u obzir prijavljene slučajeve glavobolje, parestezije i konvulzija uz primjenu meropenema.
Sažetak sigurnosnog profila
Analiza ispitivanja 4872 bolesnika sa sveukupno 5026 terapija meropenemom, pokazala je da su najčešće
zabilježene nuspojave povezane s meropenemom bile proljev (2,3%), osip (1,4%), mučnina/povraćanje (1,4%) i upala na mjestu primjene injekcije (1,1%). Najčešće prijavljene nuspojave povezane s meropenemom kod laboratorijskih pretraga bile su trombocitoza (1,6%) i povećane vrijednosti enzima jetre (1,5 – 4,3%).
Tablični popis nuspojava
U tablici su navedene sve nuspojave prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000),
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 1
| Klasifikacija organskog sustava | Učestalost | Nuspojave |
| Infekcije i infestacije | manje često | oralna i vaginalna kandidijaza |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | često | trombocitemija |
| manje često | eozinofilija, trombocitopenija,leukopenija, neutropenija agranulocitoza, hemolitička anemija | |
| Poremećaji imunološkog sustava | manje često | angioedem, anafilaksija (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4) |
| Psihijatrijski poremećaji | rijetko | delirij |
| Poremećaji živčanog sustava | često | glavobolja |
| manje često | parestezije | |
| rijetko | konvulzije (vidjeti dio 4.4) | |
| Poremećaji probavnog sustava | često | proljev, povraćanje, mučnina, bol uabdomenu |
| manje često | kolitis povezan s primjenomantibiotika (vidjeti dio 4.4) | |
| Poremećaji jetre i žuči | često | povišene razine transaminaza, povišena razina alkalne fosfataze u krvi, povišenarazina laktat dehidrogenaze u krvi |
| manje često | povišena razina bilirubina u krvi, Oštećenje jetre uzrokovano lijekovima* | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | često | osip, pruritus |
| manje često | toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, eritema multiforme (vidjeti dio 4.4), urtikarija | |
| nepoznato | reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, akutnageneralizirana egzantematozna pustuloza(vidjeti dio 4.4) | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava | manje često | povišena razina kreatinina u krvi, povišenarazina ureje u krvi |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | manje često | Hipokalemija |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu | često | upala, bol |
| primjene | manje često | tromboflebitis, bol na mjestu primjeneinjekcije |
* DILI uključuje hepatitis i zatajenje jetre.
Pedijatrijska populacija
Meropenem Steriscience je dozvoljen za primjenu u djece starije od 3 mjeseca. Nema dokaza o povećanom riziku od bilo koje nuspojave lijeka u djece temeljem ograničenih dostupnih podataka. Sva zaprimljena izvješća u skladu su s nuspojavama opaženima u odrasloj populaciji.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje
kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Relativno predoziranje je moguće u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ako doziranje nije prilagođeno kako je opisano u dijelu 4.2. Ograničena iskustva nakon stavljanja lijeka u promet pokazala su da nuspojave koje se pojavljuju nakon predoziranja odgovaraju profilu nuspojava navedenih u dijelu 4.8, obično su blage po težini i reverzibilne nakon prekida liječenja ili smanjenja doze. Potrebno je razmotriti simptomatsko liječenje.
U pojedinaca s normalnom funkcijom bubrega, nastupit će brza eliminacija putem bubrega. Meropenem i njegov metabolit uklonit će se hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Meropenem 500 mg
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, karbapenemi, ATK oznaka: J01DH02
Mehanizam djelovanja
Baktericidno djelovanje meropenema temelji se na inhibiciji sinteze stanične stjenke Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija putem vezanja za proteine koje vežu penicilin (PBP, od engl. Penicillin-Binding Proteins).
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos (PK/PD)
Kao i kod drugih beta-laktamskih antibiotika, utvrđeno je da je djelotvornost meropenema razmjerna vremenu tijekom kojeg su njegove koncentracije u plazmi više od minimalnih inhibitornih koncentracija (T > MIC). U ispitivanjima na nekliničkim modelima meropenem je pokazao aktivnost kada su njegove koncentracije u plazmi bile više od minimalnih inhibitornih koncentracija za uzročnika tijekom približno 40% razdoblja između
primjene dviju doza. U kliničkim uvjetima ta ciljna vrijednost nije utvrđena.
Mehanizam razvoja rezistencije
Bakterijska rezistencija na meropenem može nastati zbog: (1) smanjene permeabilnosti vanjske membrane Gram-negativnih bakterija (zbog smanjene proizvodnje porina), (2) smanjenog afiniteta ciljnih PBP-a, (3) povećane ekspresije komponenti efluksne pumpe i (4) proizvodnje beta-laktamaza koje mogu hidrolizirati karbapeneme.
Lokalizirani klasteri infekcija, zbog bakterija rezistentnih na karbapenem, zabilježeni su u Europskoj uniji.
Nema ciljne križne rezistencije između meropenema i lijekova iz skupine kinolona, aminoglikozida, makrolida i tetraciklina. Međutim, bakterije mogu pokazivati rezistenciju na više od jedne skupine antibiotika kada
mehanizam koji je u podlozi uključuje impermeabilnost i/ili efluksnu pumpu(e).
Granične vrijednosti
Kliničke granične vrijednosti testiranja MIC prema kriterijima Europskog povjerenstva za ispitivanje osjetljivosti bakterija (EUCAST, od engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing) navedene su u tablici u nastavku:
EUCAST kliničke granične vrijednosti MIC za meropenem (2022-01-01, v 12.0)
| Organizam | Osjetljiv (S) (mg / L) | Otporan (R) (mg / L) |
| Enterobacterales (indikacije različite od meningitisa) | ≤ 2 | > 8 |
| Enterobacterales (meningitis) | ≤ 2 | > 2 |
| Pseudomonas spp. (indikacije različite od meningitisa), P. aeruginosa | ≤ 2 | > 8 |
| Pseudomonas spp. (meningitis), P. aeruginosa | ≤ 2 | > 2 |
| Acinetobacter spp. (indikacije različite od meningitisa) | ≤ 2 | > 8 |
| Acinetobacter spp. (meningitis) | ≤ 2 | > 2 |
| Staphylococcus spp. | napomena 1 | napomena 1 |
| Streptococcus skupine A, B, C, G | napomena 2 | napomena 2 |
| Streptococcus pneumoniae (indikacije različite od meningitisa) | ≤ 2 | > 2 |
| Skupina streptokoka Viridans streptococci | ≤ 2 | > 2 |
| Streptococcus pneumoniae (meningitis) | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Haemophilus influenzae (indikacije različite od meningitisa) | ≤ 2 | > 2 |
| Haemophilus influenzae (meningitis) | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Moraxella. catarrhalis3 | ≤ 2 | > 2 |
| Staphylococcus spp. | napomena 3 | napomena 3 |
| Neisseria meningitidis3,4 | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Bacteroides spp.5 | ≤ 1 | > 1 |
| Prevotella spp. | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Fusobacterium necrophorum | ≤ 0,03 | > 0,03 |
| Clostridium perfringens | ≤ 0,125 | > 0,125 |
| Cutibacterium acnes | ≤ 0,125 | > 0,125 |
| Listeria monocytogenes | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Aerococcus sanguinicola i urinae | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Kingella kingae | ≤ 0,03 | > 0,03 |
| Achromobacter xylosoxidans | ≤1 | > 4 |
| Vibrio spp. | ≤ 0,5 | > 0,5 |
| Bacillus spp. (osim B. anthracis) | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Burkholderia pseudomallei | ≤ 2 | > 2 |
| Bacillus spp. (osim B. anthracis) | ≤ 0,25 | > 0,25 |
| Burkholderia pseudomallei | ≤ 2 | > 2 |
| Granične vrijednosti nevezane za vrste6 | ≤ 2 | > 8 |
1 Osjetljivost stafilokoka na karbapene zaključuje se iz osjetljivosti na cefoksitin.
2 Osjetljivost streptokoka skupina A, B, C i G na cefalosporine zaključuje se iz osjetljivosti na benzilpenicilin.
3 Otporni izolati su vrlo rijetki ili još nisu prijavljeni. Testovi identifikacije i antimikrobne osjetljivosti na svakom takvom izolatu moraju se potvrditi i izolat se šalje u referentni laboratorij.
4Granične vrijednosti za ozbiljne sistemske infekcije bakterijom N. meningitidis (meningitis sa ili bez septikemije) utvrđene su samo za meropenem.
5 Neki izolati s vrijednosti MIC 1 mg/L mogu biti nositelji cfiA gena.
6 Granične vrijednosti se primjenjuju samo kada nema graničnih vrijednosti po vrstama ili drugih preporuka
(natuknica ili napomena) u tablicama po vrstama bakterija. Ako je MIC viši od granične vrijednosti rezistencije PK-PD, ne savjetuje se upotreba agensa. Ako je MIC niži ili jednak graničnoj vrijednosti za osjetljivost PK-PD, predlaže se upotreba agensa uz oprez. Također se i MIC može prijavljivati iako to nije od iznimne važnosti.
Potrebno je navesti napomenu da se smjernica temelji samo na graničnim vrijednostima za PK-PD i uključuje doziranje na kojem se temelji granična vrijednosti PK-PD.
Prevalencija stečene rezistencije može varirati ovisno o zemljopisnom području i mijenja se tijekom vremena za pojedine vrste, pa je poželjno uzeti u obzir lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija.
Ako je lokalna prevalencija rezistentnih sojeva toliko velika da je učinkovitost lijeka kod pojedinih vrsta infekcija upitna, treba potražiti savjet stručnjaka.
U sljedećoj tablici je naveden popis patogena koji proizlazi iz kliničkog iskustva i terapijskih smjernica.
Vrste koje su obično osjetljive Gram-pozitivni aerobi
Enterococcus faecalis$
Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)Ł
Staphylococcus vrste (osjetljive na meticilin) uključujući Staphylococcus epidermidis Streptococcus agalactiae (skupina B)
Streptococcus milleri skupina (S. Anginosus, S. constellatus i S. intermedius) Streptococcus pneumoniae
Streptococcus pyogenes (skupina A)
Gram-negativni aerobi Citrobacter freundii Citrobacter koseri
Enterobacter aerogenes
Enterobacter cloacae Escherichia coli
Haemophilus influenzae Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Morganella morganii Neisseria meningitides Proteus mirabilis
Proteus vulgaris Serratia marcescens
Gram-pozitivni anaerobi
Clostridium perfringens
Peptoniphilus asaccharolyticus
Peptostreptococcus vrsta (uključujući P. micros, P. anaerobius, P. magnus)
Gram-negativni anaerobi
Bacteroides caccae
Bacteroides fragilis skupina
Prevotella bivia Prevotella disiens
Vrste kod kojih bi stečena rezistencija mogla predstavljati problem Gram-pozitivni aerobi
Enterococcus faecium($)+
Gram-negativni aerobi
Acinetobacter spp. Burkholderia cepacia Pseudomonas aeruginosa
Prirođeno rezistentni organizmi
Gram-negativni aerobi
Stenotrophomonas maltophilia Legionella spp.
Drugi mikroorganizmi
Chlamydophila pneumoniae Chlamydophila psittaci
Coxiella burnetii
Mycoplasma pneumoniae
($) Vrste koje pokazuju prirodnu intermedijarnu osjetljivost
(Ł) Svi meticilin rezistentni stafilokoki su rezistentni na meropenem
(+) Stopa rezistencije ≥ 50% u jednoj ili više zemalja Europske unije
Maleus (sakagija) i melioidoza: primjena meropenema u ljudi temelji se na in-vitro podacima o osjetljivosti B. mallei i B. Pseudomallei i ograničenim podacima o primjeni u ljudi. Liječnici koji liječe ove bolesti trebaju se osloniti na nacionalne i/ili internacionalne smjernice za liječenje sakagije (maleusa) i melioidoze.
U zdravih ispitanika srednji poluvijek u plazmi je približno 1 sat, srednji volumen raspodjele približno 0,25 l/kg (11-27 l), a srednji klirens 287 ml/min pri 250 mg, odnosno pada na 205 ml/min pri 2000 mg. Nakon 30-minutne intravenske infuzije, doza od 500 mg, 1000 mg i 2000 mg, srednje vršne koncentracije u plazmi (Cmax) iznosile su približno 23, 49 i 115 μg/ml, što odgovara površini ispod krivulje (AUC) od 39,3, 62,3 i 153 μg h/ml. Nakon 5-minutne infuzije doza od 500 mg i 1000 mg, vršne koncentracije u plazmi (Cmax) iznosile su 52 μg/ml odnosno 112 μg/ml. Nakon ponovljenih doza meropenema, svakih 8 sati, u ispitanika s normalnom funkcijom bubrega, ne dolazi do akumulacije lijeka.
U ispitivanju s 12 bolesnika koji su dobivali meropenem u dozi od 1000 mg svakih 8 sati nakon kirurškog zahvata radi intraabdominalne infekcije, vršne koncentracije u plazmi (Cmax) i poluvijek bili su slični kao u zdravih ispitanika, ali je volumen raspodjele bio veći, 27 l.
Distribucija
Prosječno vezanje meropenema za proteine u plazmi iznosilo je približno 2% i bilo je neovisno o koncentraciji.
Nakon brze primjene (tijekom 5 minuta ili kraće) farmakokinetika meropenema je bieksponencijalna, što je
daleko manje izraženo nakon 30-minutne infuzije. Meropenem dobro prodire u različite tjelesne tekućine i tkiva, uključujući pluća, bronhalni sekret, žuč, cerebrospinalnu tekućinu, tkivo ženskih spolnih organa, kožu, fascije, mišiće i peritonealni eksudat.
Biotransformacija
Meropenem se metabolizira hidrolizom beta-laktamskog prstena, pri čemu nastaje mikrobiološki neaktivan metabolit. In vitro, meropenem je, za razliku od imipenema, slabije podložan hidrolizi humanom
dehidropeptidazom-I (DHP-I), stoga nije potrebno istodobno primjenjivati inhibitor DHP- I.
Eliminacija
Meropenem se primarno izlučuje nepromijenjen putem bubrega, približno 70% (50-75%) doze izluči se u nepromijenjenom obliku tijekom 12 sati. Daljnjih 28% se nalazi u obliku mikrobiološki neaktivnog metabolita.
Fekalna eliminacija iznosi samo približno 2% doze. Izmjereni bubrežni klirens i učinak probenecida pokazuju da meropenem podliježe i filtraciji i tubularnoj sekreciji.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega povećava se plazmatska vrijednost površine ispod krivulje (AUC) i produžava poluvijek meropenema. U usporedbi sa zdravim ispitanicima (klirens kreatinina > 80 ml/min), AUC vrijednost povećana je 2,4 puta u bolesnika s umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 33 – 74 ml/min), 5 puta u bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 4 – 23 ml/min), te 10 puta u bolesnika liječenih hemodijalizom (klirens kreatinina < 2 ml/min). AUC mikrobiološki neaktivnog metabolita s otvorenim prstenom također je znatno povećana u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Stoga se preporučuje prilagoditi dozu meropenema u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).
Meropenem se odstranjuje iz organizma hemodijalizom. Klirens tijekom hemodijalize je 4 puta veći od klirensa kod anuričnih bolesnika.
Oštećenje funkcije jetre
Ispitivanje u bolesnika s alkoholnom cirozom jetre nije pokazalo učinke bolesti jetre na farmakokinetiku meropenema nakon višekratnih doza.
Odrasli bolesnici
Farmakokinetička ispitivanja u odraslih bolesnika pokazala su da nema značajnijih farmakokinetičkih razlika u odnosu na zdrave ispitanike s istom bubrežnom funkcijom. Populacijski model razvijen na temelju podataka
dobivenih od 79 bolesnika s intraabdominalnom infekcijom ili pneumonijom, ukazao je na ovisnost centralnog volumena o tjelesnoj težini i ovisnost klirensa o klirensu kreatinina i životnoj dobi.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetika u dojenčadi i djece s infekcijom, nakon primjene doza od 10, 20 i 40 mg/kg, pokazala je vrijednosti Cmax slične onima u odraslih bolesnika nakon doza od 500 mg, 1000 mg, odnosno 2000 mg.
Usporedba je pokazala konzistentnu farmakokinetiku između doza i poluvijeka sličnu onima opaženim u odraslih, kod svih osim u najmlađih ispitanika (< 6 mjeseci, t½ 1,6 sati). Srednje vrijednosti klirensa meropenema iznosile su 5,8 ml/min/kg (6-12 godina), 6,2 ml/min/kg (2-5 godina), 5,3 ml/min/kg (6-23 mjeseca) i 4,3
ml/min/kg (2-5 mjeseci). Približno 60% primijenjene doze izlučilo se mokraćom tijekom 12 sati u
nepromijenjenom obliku, dok se približno 12% izlučilo u obliku metabolita. Koncentracije meropenema u
cerebrospinalnoj tekućini djece oboljele od meningitisa iznose približno 20% koncentracija izmjerenih u plazmi iako se te vrijednosti između pojedinačnih bolesnika značajno razlikuju.
Farmakokinetika meropenema u novorođenčadi kojima je potrebna terapija antiinfektivima pokazala je veći klirens u novorođenčadi veće kronološke ili gestacijske dobi s ukupnim prosječnim poluvijekom od 2,9 sati. Monte Carlo simulacija temeljena na populacijskom PK modelu, pokazala je da režim doziranja od 20 mg/kg svakih 8 sati postiže 60% T > MIC za P. aeruginosa u 95% nedonoščadi i 91% donesene novorođenčadi.
Starije osobe
Farmakokinetička ispitivanja u zdravih starijih osoba (65 – 80 godina) pokazala su smanjenje klirensa iz plazme koje je povezano sa smanjenjem klirensa kreatinina uvjetovanog životnom dobi, dok je ne-bubrežni klirens tek
neznatno smanjen. Radi toga u starijih bolesnika ne treba prilagođavati dozu meropenema, osim u onih bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).
Farmaceutski podaci - Meropenem 500 mg
3 godine
Nakon rekonstitucije:
Primjena intravenske bolus injekcije
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni pripremljene bolus injekcije je 3 sata na 25°C ili 12 sati u hladnim uvjetima (2-8°C).
S mikrobiološkog gledišta, ako pri rekonstituciji nije primijenjena metoda koja sprječava rizik od mikrobiološke kontaminacije, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se lijek ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine su odgovornost korisnika.
Primjena intravenske infuzije
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni pripremljene otopine za infuziju koristeći 0,9%-tnu otopinu natrijevog klorida (9 mg/ml) je 3 sata na 25°C ili 6 sata u hladnim uvjetima (2-8°C).
S mikrobiološkog gledišta, ako pri rekonstituciji nije primijenjena metoda koja sprječava rizik od mikrobiološke kontaminacije, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se lijek ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine su odgovornost korisnika.
Rekonstituiranu otopinu Meropenema Steriscience u 5%-tnoj otopini glukoze (dekstroze) (50 mg/ml) treba odmah upotrijebiti.
Ne zamrzavati rekonstituiranu otopinu.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Meropenem Steriscience 500 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Staklena bočica s čepom od bromobutilne gume s aluminijskim zatvaračem i plastičnom „flip off“ kapicom nebesko plave boje
Meropenem Steriscience 1000 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Staklena bočica s čepom od bromobutilne gume s aluminijskim zatvaračem i plastičnom „flip off“ kapicom crvene boje.
Lijek se isporučuje u pakiranjima od 1 ili 10 bočica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Injekcija
Meropenem Steriscience za intravensku bolus injekciju treba rekonstituirati sa sterilnom vodom za injekcije. Otopina za bolus injekciju priprema se otapanjem lijeka Meropenem Steriscience u sterilnoj vodi za injekcije do konačne koncentracije od 50 mg/ml.
Infuzija
Bočica lijeka Meropenem Steriscence za intravensku infuziju može se direktno rekonstituirati s 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida (9 mg/ml) ili 5%-tnom otopinom glukoze (dekstroze) (50 mg/ml) za infuziju.
Otopina za infuziju priprema se otapanjem lijeka Meropenem Steriscience ili u 9 mg/ml (0,9%) otopini natrijevog klorida za infuziju ili u 50 mg/ml (5%) otopini glukoze (dekstroze) za infuziju do konačne koncentracije od 1 do 20 mg/ml.
Svaka je bočica samo za jednokratnu upotrebu.
Otopinu treba pripremiti i primijeniti u skladu sa standardnim aseptičnim postupcima. Prije upotrebe otopinu treba protresti.
Prije primjene otopinu treba vizualno pregledati da ne sadrži čestice i da nije promijenila boju. Smije se primijeniti samo bistra bezbojna do žuta otopina, bez čestica.
Otopina ima pH vrijednost u rasponu 7,3 do 8,3.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.