Kayshild 2,4 mg otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Kayshild 2,4 mg
Kayshild je indiciran u kombinaciji s dijetom i tjelovježbom za liječenje odraslih s necirotičnim steatohepatitisom povezanim s metaboličkom disfunkcijom (engl. metabolic dysfunction-associated steatohepatitis, MASH) s umjerenom do uznapredovalom fibrozom jetre (stadij fibroze F2 do F3).
Doziranje
Doza održavanja semaglutida od 2,4 mg jedanput na tjedan dostiže se tako da se započne s dozom od 0,25 mg. Kako bi se smanjila vjerojatnost pojave gastrointestinalnih simptoma, dozu treba postupno povećavati tijekom 16-tjednog razdoblja do doze održavanja od 2,4 mg jedanput na tjedan (vidjeti tablicu 1). U slučaju značajnih gastrointestinalnih simptoma, potrebno je razmotriti odgodu postupnog povećavanja doze ili smanjenje na prethodnu dozu dok se simptomi ne poboljšaju. Kada se simptomi poboljšaju, potrebno je pokušati ponovno povećati dozu.
Tablica 1. Raspored postupnog povećavanja doze
| Postupno povećavanje doze | Tjedna doza |
| Od 1. do 4. tjedna | 0,25 mg |
| Od 5. do 8. tjedna | 0,5 mg |
| Od 9. do 12. tjedna | 1 mg |
| Od 13. do 16. tjedna | 1,7 mg |
| Doza održavanja | 2,4 mg |
Ne preporučuju se tjedne doze veće od 2,4 mg.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
Pri uvođenju liječenja semaglutidom, u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 potrebno je razmotriti smanjenje doze istodobno primjenjivanog inzulina ili inzulinskih sekretagoga (kao što je sulfonilureja) kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije, vidjeti dio 4.4.
Propuštena doza
Ako se propusti doza, potrebno ju je primijeniti što prije i u roku od 5 dana nakon propuštene doze. Ako je prošlo više od 5 dana, propuštenu dozu potrebno je preskočiti, a sljedeću je dozu potrebno primijeniti na dan sljedeće planirane redovite doze. U svakom slučaju, bolesnici potom mogu nastaviti s redovitim rasporedom doziranja jedanput na tjedan. Ako se propusti više doza, kod ponovnog uvođenja liječenja potrebno je razmotriti smanjenje početne doze.
Posebne populacije
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavanje doze prema dobi. Terapijsko iskustvo u bolesnika u dobi ≥ 75 godina je ograničeno.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega. Iskustvo s primjenom semaglutida u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega je ograničeno. Ne preporučuje se primjena semaglutida u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (eGFR
< 30 ml/min/1,73 m2), uključujući bolesnike sa završnim stadijem bubrežne bolesti (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s blagim (Child-Pugh stadij A) ili umjerenim (Child-Pugh stadij B) oštećenjem funkcije jetre. Iskustvo s primjenom semaglutida u bolesnika s teškim (Child-Pugh stadij C) oštećenjem funkcije jetre je ograničeno. Ne preporučuje se uvođenje semaglutida u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, a u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre ga je potrebno primjenjivati s oprezom (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). U bolesnika s bolešću MASH i očuvanom funkcijom jetre sigurnosni profil je dobro utvrđen (vidjeti dio 4.8). Postoji ograničeno iskustvo u bolesnika s bolešću MASH i stadijem F4c (Child-Pugh stadij A), no sigurnosni rezultati su slični kao u ispitivanjima u bolesnika s očuvanom funkcijom jetre. Nema iskustva u bolesnika s bolešću MASH i umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije jetre.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Kayshild u djece i adolescenata mlađih od 18 godina još nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Supkutana primjena.
Kayshild se primjenjuje jedanput na tjedan u bilo koje doba dana, s obrokom ili bez.
Primjenjuje se supkutanom injekcijom u abdomen, bedro ili nadlakticu. Mjesto injiciranja može se mijenjati. Ne smije se primjenjivati intravenski ili intramuskularno.
Dan tjedne primjene može se po potrebi promijeniti sve dok je razmak između dvije doze najmanje
3 dana (> 72 sata). Nakon odabira novog dana za doziranje potrebno je nastaviti s doziranjem jedanput na tjedan.
Bolesnike treba uputiti da prije primjene lijeka pažljivo pročitaju upute za uporabu navedene u uputi o lijeku.
Za daljnje informacije prije primjene vidjeti dio 6.6.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Aspiracija povezana s općom anestezijom ili dubokom sedacijom
U bolesnika liječenih agonistima GLP-1 receptora koji su podvrgnuti općoj anesteziji ili dubokoj sedaciji zabilježeni su slučajevi plućne aspiracije. Stoga bi prije provođenja postupaka pod općom anestezijom ili dubokom sedacijom trebalo razmotriti povećan rizik od rezidualnog želučanog sadržaja zbog odgođenog pražnjenja želuca (vidjeti dio 4.8.).
Učinci na probavni sustav i dehidracija
Primjena agonista GLP-1 receptora može biti povezana s gastrointestinalnim nuspojavama. To treba uzeti u obzir pri liječenju bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, jer mučnina, povraćanje i proljev mogu uzrokovati dehidraciju, što u rijetkim slučajevima može dovesti do pogoršanja funkcije bubrega
(vidjeti dio 4.8). Bolesnike liječene semaglutidom potrebno je upozoriti na mogući rizik od dehidracije zbog gastrointestinalnih nuspojava i na to da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli gubitak tekućine.
Akutni pankreatitis
Kod primjene agonista GLP-1 receptora primijećen je akutni pankreatitis (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba obavijestiti o karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa. Ako se sumnja na pankreatitis, treba prekinuti primjenu semaglutida, a ako se pankreatitis potvrdi, liječenje semaglutidom ne smije se ponovno započeti. Nužan je oprez u bolesnika koji u anamnezi imaju pankreatitis.
Ako nema drugih znakova i simptoma akutnog pankreatitisa, samo povišene vrijednosti enzima gušterače ne upućuju na akutni pankreatitis.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
Semaglutid se ne smije primjenjivati kao zamjena za inzulin u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2. Semaglutid se ne smije primjenjivati u kombinaciji s drugim agonistima GLP-1 receptora jer to nije ispitano, a povećani rizik od nuspojava povezanih s predoziranjem smatra se vjerojatnim.
Hipoglikemija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
Poznato je da inzulin i sulfonilureja uzrokuju hipoglikemiju. U bolesnika liječenih semaglutidom u kombinaciji sa sulfonilurejom ili inzulinom moguć je povećani rizik od hipoglikemije. Rizik od hipoglikemije može se smanjiti smanjenjem doze sulfonilureje ili inzulina kod uvođenja liječenja agonistom GLP-1 receptora. Dodavanje lijeka Kayshild u terapiju bolesnika liječenih inzulinom nije ispitano.
Dijabetička retinopatija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
U bolesnika s dijabetičkom retinopatijom liječenih semaglutidom zabilježen je povećani rizik od razvoja komplikacija dijabetičke retinopatije (vidjeti dio 4.8). Naglo poboljšanje regulacije glukoze povezano je s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, ali drugi mehanizmi ne mogu se isključiti. Bolesnike s dijabetičkom retinopatijom koji primjenjuju semaglutid potrebno je pažljivo nadzirati i liječiti u skladu s kliničkim smjernicama.
Nema iskustava s primjenom lijeka Kayshild u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 s nekontroliranom ili potencijalno nestabilnom dijabetičkom retinopatijom. U tih se bolesnika ne preporučuje liječenje lijekom Kayshild.
Nearteritična prednja ishemijska optička neuropatija (engl. non-arteritic anterior ischemic optic neuropathy, NAION)
Podaci iz epidemioloških ispitivanja upućuju na povećan rizik od nearteritične prednje ishemijske optičke neuropatije (NAION) tijekom liječenja semaglutidom. Nema utvrđenog vremenskog razdoblja u kojem se NAION može razviti nakon početka liječenja. U slučaju iznenadnog gubitka vida potreban je oftalmološki pregled, a liječenje semaglutidom potrebno je prekinuti ako se potvrdi NAION (vidjeti dio 4.8).
Bolesnici s gastroparezom
U bolesnika s gastroparezom liječenih semaglutidom mogu se javiti ozbiljniji ili teži gastrointestinalni štetni događaji. U tih bolesnika semaglutid je potrebno primjenjivati s oprezom, a u slučaju teške gastropareze primjena semaglutida se ne preporučuje (vidjeti dio 4.8).
Neispitivane populacije
Sigurnost i djelotvornost lijeka Kayshild nisu ispitivane u bolesnika:
-
sa šećernom bolešću tipa 1,
-
s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2),
-
s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije jetre i bolešću MASH (vidjeti dio 4.2),
-
s kongestivnim srčanim zatajenjem stupnja IV prema klasifikaciji NYHA (engl. New York Heart Association).
Ne preporučuje se primjena u ovih bolesnika.
Postoji ograničeno iskustvo s lijekom Kayshild u bolesnika:
-
u dobi od 75 godina ili više (vidjeti dio 4.2),
-
s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2),
-
s upalnom bolešću crijeva,
-
s bolešću MASH i indeksom tjelesne mase (ITM) < 25 kg/m2 (ili ITM < 23 kg/m2 za azijsku populaciju).
Potreban je oprez u takvih bolesnika. Sadržaj natrija
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po dozi, tj. zanemarive količine natrija.
Semaglutid odgađa pražnjenje želuca i može potencijalno utjecati na apsorpciju istodobno primijenjenih peroralnih lijekova. Međutim, nije zabilježen klinički značajan učinak na brzinu pražnjenja želuca uz semaglutid 2,4 mg, vjerojatno zbog razvoja podnošljivosti. Potreban je oprez pri primjeni semaglutida u bolesnika koji uzimaju peroralne lijekove koji zahtijevaju brzu gastrointestinalnu apsorpciju.
Varfarin i drugi kumarinski derivati
Semaglutid nije promijenio ukupnu izloženost ili Cmax R-varfarina i S-varfarina nakon primjene jedne doze varfarina (25 mg) i nije bilo klinički značajnog utjecaja na farmakodinamičke učinke varfarina na temelju mjerenja međunarodnog normaliziranog omjera (engl. International Normalised Ratio, INR). Međutim, prijavljeni su slučajevi smanjenog INR-a pri istodobnoj primjeni acenokumarola i semaglutida. Nakon uvođenja liječenja semaglutidom u bolesnika na varfarinu ili drugim kumarinskim derivatima, preporučuje se često praćenje INR-a.
Paracetamol
Semaglutid odgađa pražnjenje želuca, što je ispitano farmakokinetikom paracetamola tijekom testa sa standardiziranim obrokom. Nakon istodobne primjene semaglutida 1 mg, AUC0-60min paracetamola smanjio se za 27 %, a Cmax za 23 %. Nije bilo utjecaja na ukupnu izloženost paracetamolu (AUC0-5h). Nije zabilježen klinički značajan učinak semaglutida na paracetamol. Nije potrebno prilagođavanje doze paracetamola kad se primjenjuje sa semaglutidom.
Oralni kontraceptivi
Ne očekuje se da će semaglutid smanjiti učinkovitost oralnih kontraceptiva. Nije promijenio ukupnu izloženost etinilestradiolu i levonorgestrelu u klinički značajnoj mjeri pri istodobnoj primjeni kombiniranog oralnog kontraceptiva (0,03 mg etinilestradiola/0,15 mg levonorgestrela) i semaglutida. Nije bilo utjecaja na izloženost etinilestradiolu; izloženost levonorgestrelu povećana je za 20 % u stanju dinamičke ravnoteže. Nije bilo utjecaja na Cmax za bilo koju od tih sastavnica.
Atorvastatin
Semaglutid nije promijenio ukupnu izloženost atorvastatinu nakon primjene jedne doze atorvastatina (40 mg). Cmax atorvastatina smanjio se za 38 %. Procijenjeno je da to nije klinički značajno.
Digoksin
Semaglutid nije promijenio ukupnu izloženost ili Cmax digoksina nakon primjene jedne doze digoksina (0,5 mg).
Metformin
Semaglutid nije promijenio ukupnu izloženost ili Cmax metformina nakon primjene doze od 500 mg dvaput dnevno tijekom 3,5 dana.
Žene reproduktivne dobi
Ženama reproduktivne dobi preporučuje se korištenje kontracepcije tijekom liječenja semaglutidom (vidjeti dio 4.5).
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Postoje ograničeni podaci o primjeni semaglutida u trudnica. Stoga se semaglutid ne smije primjenjivati tijekom trudnoće. Ako bolesnica planira trudnoću ili ako zatrudni, liječenje semaglutidom treba prekinuti.
Liječenje semaglutidom treba prekinuti najmanje 2 mjeseca prije planirane trudnoće zbog dugog poluvijeka (vidjeti dio 5.2).
Dojenje
U štakora u laktaciji semaglutid se izlučivao u mlijeko. Ne može se isključiti rizik za dojeno dijete. Semaglutid se ne smije primjenjivati tijekom dojenja.
Plodnost
Učinak semaglutida na plodnost u ljudi nije poznat. Semaglutid nije utjecao na plodnost mužjaka u štakora. U ženki štakora zabilježeno je povećanje duljine estrusa i malo smanjenje broja ovulacija pri dozama povezanim s gubitkom tjelesne težine majke (vidjeti dio 5.3).
Semaglutid ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, može se pojaviti omaglica, uglavnom tijekom razdoblja postupnog povećavanja doze (vidjeti dio 4.8). Treba pažljivo voziti ili raditi sa strojevima ako dođe do omaglice.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
Kada se semaglutid primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilurejom ili inzulinom, bolesnike treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.4).
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja semaglutidom bolesti MASH u kliničkom ispitivanju faze 3a (ESSENCE, vidjeti dio 5.1) bili su gastrointestinalni poremećaji uključujući mučninu (36,1%), proljev (26,8%), konstipaciju (22,1%) i povraćanje (18,5%) te umor (vidjeti dio „Opis odabranih nuspojava”).
Tablični prikaz nuspojava
U tablici 2 navedene su nuspojave utvrđene kod primjene semaglutida. Prikazane su najviše učestalosti ako je uočena razlika u prijavljivanju između kliničkog ispitivanja faze 3 za bolest MASH (ESSENCE, vidjeti dio 5.1), ispitivanja faze 3a za kontrolu tjelesne težine (STEP 1-4) i prijava nakon stavljanja lijeka u promet.
Nuspojave su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalost je definirana kao: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 2 Nuspojave
| MedDRA klasifikacija organskihsustava | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji imunološkog sustava | Anafila-ktička reakcija | |||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Hipoglikemija u bolesnika sa šećernombolešću tipa 2a | |||||
| Poremećaji živčanogsustava | Glavoboljaa,b | Omaglicab Disestezijaa,cDisgeuzijab,c | ||||
| Poremećajioka | Dijabetička retinopatija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2a | Nearteri-tična prednja ishemijska optička neuropatija(NAION)a,d | ||||
| Srčani poremećaji | Hipotenzija | Ortostatska hipotenzija Povećana srčanafrekvencijaa,c | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | Povraćanjea,b Proljeva,b Konstipacijaa,b Mučninaa,b Bol u abdomenub,c | Gastritisb,c Gastroezofa-gealna refluksna bolestb Dispepsijab Eruktacijab Flatulencijab Distenzija abdomenab Odgođeno pražnjenje želuca Gastroenteritis Povišenalipazac | Akutni pankreatitisa Povišena amilazac | Opstrukcijacrijevac,d,e |
| MedDRA klasifikacijaorganskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji jetre i žuči | Kolelitijazaa | |||||
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | Gubitak kosea | Angio-edem | ||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestuprimjene | Umorb,c | Reakcije na mjestu injiciranjac |
-
vidjeti opis odabranih nuspojava u nastavku
-
uglavnom primijećeno u razdoblju postupnog povećavanja doze
-
grupni preporučeni pojmovi
-
prijave nakon stavljanja u promet drugih lijekova koji sadrže semaglutid
-
grupni pojam koji pokriva preporučene pojmove: opstrukcija crijeva, ileus, opstrukcija tankog
crijeva
Opis odabranih nuspojava
Gastrointestinalne nuspojave
Događaji su najčešće prijavljivani tijekom povećavanja doze. U ispitivanju ESSENCE, mučnina se pojavila u 36,1 % bolesnika koji su liječeni semaglutidom (12,4 % za placebo), proljev u 26,8 % (12,2 % za placebo), a povraćanje u 18,5 % (5,6 % za placebo). Većina događaja bila je blage do
umjerene težine i kratkog trajanja. Konstipacija se pojavila u 22,1 % bolesnika liječenih semaglutidom (7,8 % za placebo) i bila je blage do umjerene težine i duljeg trajanja.
U ispitivanju ESSENCE, gastrointestinalni događaji doveli su do trajnog prekida liječenja u 1,6 %
bolesnika koji su liječeni semaglutidom.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom u dozi od 2,4 mg, tijekom razdoblja ispitivanja od 68 tjedana, mučnina se pojavila u 43,9 % bolesnika koji su liječeni semaglutidom
(16,1 % za placebo), proljev u 29,7 % (15,9 % za placebo), a povraćanje u 24,5 % (6,3 % za placebo). Većina događaja bila je blage do umjerene težine i kratkog trajanja. Konstipacija se pojavila u 24,2 % bolesnika liječenih semaglutidom (11,1 % za placebo) i bila je blage do umjerene težine i duljeg trajanja. U bolesnika liječenih semaglutidom, medijan trajanja mučnine bio je 8 dana, povraćanja
2 dana, proljeva 3 dana i konstipacije 47 dana.
Prema podacima iz ispitivanja kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom u dozi od 2,4 mg, bolesnici s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (eGFR ≥ 30 do < 60 ml/min/1,73 m2) mogu imati više gastrointestinalnih učinaka kada se liječe semaglutidom.
U bolesnika s gastroparezom mogu se javiti ozbiljnije ili teže gastrointestinalne nuspojave tijekom
liječenja semaglutidom.
Akutni pankreatitis
Učestalost akutnog pankreatitisa prijavljenog u ispitivanju ESSENCE bila je 0,4 % za semaglutid i 0,5 % za placebo.
Učestalost neovisno potvrđenih slučajeva akutnog pankreatitisa prijavljenih u kliničkim ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom 2,4 mg bila je 0,2 % uz semaglutid i < 0,1 % uz placebo. U ispitivanju kardiovaskularnih ishoda SELECT, učestalost neovisno potvrđenih slučajeva akutnog pankreatitisa bila je 0,2 % uz semaglutid i 0,3 % uz placebo.
Akutna bolest žučnih kamenaca / kolelitijaza
U ispitivanju ESSENCE, kolelitijaza je prijavljena u 1,4 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 0,8 %
bolesnika liječenih placebom.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom 2,4 mg, kolelitijaza je prijavljena u 1,6 % i dovela je do kolecistitisa u 0,6 % bolesnika liječenih semaglutidom. Kolelitijaza je prijavljena u 1,1 %, a kolecistitis u 0,3 % bolesnika liječenih placebom.
Glavobolja
U ispitivanju ESSENCE, glavobolja je prijavljena u 8 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 6,3 %
bolesnika liječenih placebom.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom 2,4 mg, glavobolja je prijavljena u 12,8 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 8,7 % bolesnika liječenih placebom.
Gubitak kose
U ispitivanju ESSENCE, gubitak kose prijavljen je u 1,6 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 0,5 % bolesnika liječenih placebom.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom 2,4 mg, gubitak kose prijavljen je u 2,5 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 1 % bolesnika liječenih placebom. Događaji su uglavnom bili blage težine i većina se bolesnika oporavila tijekom nastavka liječenja. Gubitak kose prijavljen je češće u bolesnika s većim smanjenjem tjelesne težine (≥ 20 %).
Povećana srčana frekvencija
U ispitivanju ESSENCE, u bolesnika liječenih semaglutidom zabilježeno je prosječno povećanje za
2 otkucaja u minuti (engl. beats per minute, bpm) u 72. tjednu u odnosu na početnu srednju vrijednost od 75 bpm. Udio bolesnika s maksimalnim povećanjem od početne vrijednosti ≥ 10 bpm u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja liječenja bio je 43,3 % u skupini koja je primala semaglutid 2,4 mg naspram 50,4 % u skupini koja je primala placebo.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom u dozi od 2,4 mg zabilježeno je prosječno povećanje za 3 bpm u odnosu na početnu srednju vrijednost od 72 bpm u bolesnika liječenih semaglutidom. Udjeli ispitanika s povećanjem broja otkucaja ≥ 10 bpm u odnosu na početnu vrijednost zabilježenim u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja liječenja bili su 67 % u skupini koja je primala semaglutid naspram 50,1 % u skupini koja je primala placebo.
Imunogenost
Sukladno mogućim imunogenim svojstvima lijekova koji sadrže proteine ili peptide, u bolesnika se tijekom liječenja semaglutidom mogu razviti protutijela na semaglutid. U ispitivanju ESSENCE, udio bolesnika koji su bili pozitivni na protutijela na semaglutid u bilo kojem trenutku nakon početka ispitivanja bio je nizak (0,4 %).
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom 2,4 mg, udio bolesnika koji su bili pozitivni na protutijela na semaglutid u bilo kojem trenutku nakon početka ispitivanja bio je nizak (2,9 %) i ni u jednog bolesnika nisu se razvila neutralizacijska protutijela na semaglutid ni protutijela na semaglutid s neutralizacijskim učinkom na endogeni GLP-1 na kraju ispitivanja. Tijekom liječenja, visoke koncentracije semaglutida mogle su smanjiti osjetljivost testova, stoga se ne može isključiti rizik od lažno negativnih rezultata. Međutim, u ispitanika koji su bili pozitivni na protutijela u bilo kojem trenutku tijekom i nakon liječenja, prisutnost protutijela bila je prolazna i bez vidljivog utjecaja na djelotvornost i sigurnost.
Disestezija
U ispitivanju ESSENCE, događaji povezani s kliničkom slikom promijenjenog osjeta kože poput parestezije, hiperestezije, boli na koži, osjetljive kože, disestezije i osjećaja pečenja kože prijavljeni su u 2,9 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 1,5 % bolesnika liječenih placebom.
U ispitivanjima kontrole tjelesne težine, faze 3a, sa semaglutidom u dozi od 2,4 mg, događaji povezani s kliničkom slikom promijenjenog osjeta kože prijavljeni su u 2,1 % bolesnika liječenih semaglutidom u dozi od 2,4 mg i 1,2 % bolesnika liječenih placebom.
U oba klinička razvojna programa događaji su bili blage do umjerene težine, a većina bolesnika se oporavila uz nastavak liječenja.
Hipoglikemija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
U ispitivanju ESSENCE, klinički značajna hipoglikemija (< 3,0 mmol/l) zabilježena je u 6,1 % ispitanika liječenih semaglutidom (0,068 događaja/bolesnik-godina) u usporedbi s 5 % ispitanika liječenih placebom (0,12 događaja/bolesnik-godina). Teška hipoglikemija (kod koje je za oporavak potrebna pomoć druge osobe) prijavljena je u 2,2 % bolesnika liječenih semaglutidom
(0,015 događaja/bolesnik-godina) te u 0,5% bolesnika liječenih placebom (0,003 događaja/bolesnik-godina). U ispitivanju faze 3a u odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću i šećernom bolešću tipa 2 (STEP 2), klinički značajna hipoglikemija zabilježena je u 6,2 % ispitanika liječenih semaglutidom (0,1 događaja/bolesnik-godina) u usporedbi s 2,5 % ispitanika liječenih placebom (0,03 događaja/bolesnik-godina). Hipoglikemija u ispitanika liječenih semaglutidom opažena je i uz istodobnu primjenu i bez istodobne primjene sulfonilureje. Jedna epizoda (0,2 % ispitanika, 0,002 događaja/bolesnik-godina) prijavljena je kao teška u ispitanika koji istodobno nije liječen sulfonilurejom. Rizik od hipoglikemije bio je povećan kad se semaglutid primjenjivao sa sulfonilurejom.
Dijabetička retinopatija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
U dvogodišnjem kliničkom ispitivanju u 3297 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 s visokim kardiovaskularnim rizikom, dugotrajnom šećernom bolešću i loše kontroliranom glukozom u krvi, ispitivao se semaglutid 0,5 mg i 1 mg naspram placeba. U ovom ispitivanju potvrđene komplikacije dijabetičke retinopatije pojavile su se u više bolesnika liječenih semaglutidom (3 %) u usporedbi s placebom (1,8 %). To je zabilježeno u bolesnika liječenih inzulinom s poznatom dijabetičkom retinopatijom. Razlika u liječenju javila se rano i zadržala se tijekom cijelog ispitivanja.
U ispitivanju ESSENCE, poremećaje mrežnice prijavilo je 3,1 % bolesnika liječenih semaglutidom i 4,1 % bolesnika liječenih placebom. Malo je bolesnika prijavilo dijabetičku retinopatiju (1,1 %, odnosno 1,4 %).
U ispitivanju faze 3a kod odraslih osoba s prekomjernom težinom ili pretilošću i šećernom bolešću tipa 2 (STEP 2) poremećaje mrežnice prijavilo je 6,9 % bolesnika liječenih semaglutidom 2,4 mg, 6,2 % bolesnika liječenih semaglutidom 1 mg i 4,2 % bolesnika liječenih placebom. Većina događaja prijavljena je kao dijabetička retinopatija (4 %, 2,7 % i 2,7 %) i neproliferativna retinopatija (0,7 %, 0 % i 0 %).
Nearteritična prednja ishemijska optička neuropatija (NAION)
Rezultati nekoliko velikih epidemioloških ispitivanja ukazuju na to da je izloženost semaglutidu u odraslih osoba sa šećernom bolešću tipa 2 povezana s približno dvostrukim povećanjem relativnog rizika od razvoja NAION-a, što odgovara približno jednom dodatnom slučaju na 10 000 osoba-godina liječenja.
Pedijatrijska populacija
Semaglutid nije ispitivan u djece i adolescenata mlađih od 18 godina s bolešću MASH.
U kliničkom ispitivanju provedenom u adolescenata u dobi od 12 do manje od 18 godina s pretilošću ili prekomjernom tjelesnom težinom, s najmanje jednim komorbiditetom povezanim s tjelesnom težinom, 133 bolesnika bila su izložena semaglutidu. Ispitivanje je trajalo 68 tjedana.
Sveukupno, učestalost, tip i težina nuspojava u adolescenata usporedivi su s onima uočenim u odrasloj populaciji. Kolelitijaza je prijavljena u 3,8 % bolesnika liječenih semaglutidom i u 0 % bolesnika liječenih placebom.
Nisu uočeni učinci na rast ili pubertetski razvoj nakon 68 tjedana liječenja. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Kayshild 2,4 mg
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje šećerne bolesti, analozi glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), ATK oznaka: A10BJ06
Mehanizam djelovanja
Semaglutid je analog GLP-1 s podudarnošću sekvence od 94 % s ljudskim GLP-1. Semaglutid djeluje kao agonist GLP-1 receptora koji se selektivno veže i aktivira GLP-1 receptor, ciljno mjesto nativnog GLP-1. GLP-1 receptori široko su rasprostranjeni po cijelom tijelu (npr. gušterača, bubrezi, mozak, srce, krvožilni sustav, imunosni sustav i pluća), no nisu otkriveni na stanicama jetre.
Mehanizam djelovanja specifičan za jetru je multifaktorski i smatra se da je posredovan poboljšanjem metaboličkih čimbenika, uključujući gubitak tjelesne težine, poboljšanje metabolizma glukoze i lipida te smanjenje upale. Semaglutid utječe na genske puteve upale i fibroze, posljedično pozitivno mijenjajući proteomski uzorak pojedinca s bolešću MASH. Osim toga, semaglutid smanjuje taloženje masnoća u jetri.
Semaglutid snižava tjelesnu težinu smanjenjem apetita i time smanjenjem unosa energije. Osim toga, semaglutid smanjuje želju za masnom hranom.
Nadalje, semaglutid snižava razinu glukoze u krvi, na način ovisan o glukozi, poticanjem lučenja inzulina i snižavanjem lučenja glukagona kada je razina glukoze u krvi visoka. Mehanizam snižavanja glukoze u krvi također uključuje i blago odgođeno pražnjenje želuca u ranoj postprandijalnoj fazi.
Tijekom hipoglikemije semaglutid smanjuje lučenje inzulina, ali ne remeti lučenje glukagona.
Semaglutid ima povoljan učinak na razinu lipida u krvi i dovodi do nižeg sistoličkog krvnog tlaka i smanjenja upale. Nadalje, ispitivanja na životinjama pokazala su da semaglutid ublažava razvoj ateroskleroze i ima protuupalno djelovanje u kardiovaskularnom sustavu.
Farmakodinamički učinci
Aktivnost bolesti MASH
Semaglutid poboljšava sastavnice aktivnosti bolesti MASH smanjenjem steatoze, upale i baloniranja procijenjenog histologijom. Osim toga, semaglutid smanjuje steatozu jetre procijenjenu tranzijentnom elastografijom (engl. transient elastography,TE) pomoću kontroliranog parametra atenuacije (engl. controlled attenuation parameter, CAP) i MRI-PDFF-a (engl. magnetic resonance imaging proton density fat fraction).
Također su primijećena poboljšanja u razinama alanin transaminaze (ALT) i aspartat aminotransferaze (AST).
Fibroza jetre
Semaglutid smanjuje krutost jetre procijenjenu TE-om i snizuje rezultat testa uznapredovale fibroze
jetre (engl. Enhanced Liver Fibrosis, ELF) i razine biomarkera pro-peptida kolagena tipa III (Pro-C3).
Lipidi natašte
Semaglutid je u usporedbi s placebom smanjio koncentraciju triglicerida natašte za 17 % i poboljšao koncentraciju HDL-kolesterola za 4,7 %.
Glukoza i osjetljivost na inzulin
U bolesnika s bolešću MASH i šećernom bolešću tipa 2 semaglutid je smanjio HbA1c za -1,1 % u usporedbi s placebom (0 %).
U bolesnika s bolešću MASH bez šećerne bolesti tipa 2 procijenjeno smanjenje u
homeostatskom modelu procjene inzulinske rezistencije (HOMA-IR) bilo je veće sa semaglutidom (-32,5 %) nego s placebom (-0,5 %).
Lučenje inzulina i glukagona ovisno o glukozi
Semaglutid snižava visoke koncentracije glukoze u krvi potičući lučenje inzulina i smanjujući lučenje glukagona na način ovisan o glukozi. Kod semaglutida, brzina izlučivanja inzulina u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 bila je usporediva s onom u zdravih ispitanika.
Tijekom inducirane hipoglikemije semaglutid, u usporedbi s placebom, nije promijenio kontraregulatorne odgovore povećanog glukagona i nije narušio smanjenje C-peptida u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost i sigurnost semaglutida procijenjene su u jednom ispitivanju faze 3 (ESSENCE) u odraslih bolesnika s bolešću MASH i F2 ili F3.
ESSENCE je randomizirano, multicentrično, dvostruko slijepo ispitivanje s paralelnim skupinama u trajanju od 240 tjedana. Početna ili nedavna biopsija jetre u uključenih bolesnika pokazivala je klinički značajnu steatozu jetre povezanu s metaboličkom disfunkcijom (engl. metabolic dysfunction-associated steatotic liver disease, MASLD), definiranu kao MASH s F2 ili F3 i rezultatom aktivnosti nealkoholne masne bolesti jetre (NAS) ≥ 4, s 1 ili više bodova za steatozu, lobularnu upalu i baloniranje hepatocita. Određivanje djelotvornosti temeljilo se na učinku semaglutida na rješavanje steatohepatitisa (definiranog kao NAS od 0-1 za upalu, 0 za baloniranje i bilo koja vrijednost za steatozu (prema NASH CRN-u)) bez pogoršanja fibroze jetre (fibroza se ocjenjuje na NASH CRN ljestvici fibroze od 0 do 4) i na poboljšanju fibroze jetre za barem jedan stupanj (definirano kao poboljšanje od ≥ 1 stupnja na NASH CRN ljestvici fibroze) bez pogoršanja steatohepatitisa (definirano kao izostanak povećanja NAS rezultata za baloniranje, upalu ili steatozu u odnosu na početnu vrijednost), na biopsijama jetre prikupljenim nakon 72 tjedna.
Ukupno 800 bolesnika randomiziranih na semaglutid (534 bolesnika) ili placebo (266 bolesnika) u omjeru 2 prema 1 uključeno je u interim analizu u 72. tjednu. Među njima je u 31,3 % bolest na početku procijenjena kao MASH i F2, a u 68,8 % kao MASH i F3. Srednja dob bila je 56 godina, a 25,3 % ispitanika bilo je starije od 65 godina. 57,1 % bile su žene. Srednji ITM bio je 34,6 kg/m2;
6,6 % imalo je ITM < 25; 72,8 % imalo je ITM ≥ 30; a 55,9 % imalo je šećernu bolest tipa 2. Početna vrijednost krutosti jetre procijenjena tranzijentnom elastografijom (TE) (geometrijska srednja vrijednost) bila je 11,5 kPa, rezultata ELF-a (medijan) 9,9, FIB-4 (medijan) 1,6, ALT-a (geometrijska srednja vrijednost) 56,8 jedinica/l i AST-a (geometrijska srednja vrijednost) 46,6 jedinica/l.
U 72. tjednu, semaglutid je bio superiorniji od placeba u induciranju povlačenja steatohepatitisa bez pogoršanja fibroze jetre, u induciranju poboljšanja fibroze jetre bez pogoršanja steatohepatitisa, kao i u povlačenju steatohepatitisa s poboljšanjem fibroze jetre (vidjeti tablicu 3). Liječenje semaglutidom također je rezultiralo većim i održivijim gubitkom tjelesne težine te poboljšanjem u rezultatima neinvazivnih testova jetre u usporedbi s placebom u 72. tjednu (vidjeti tablicu 3).
Djelotvornost je opažena bez obzira na dob, spol, rasu, etničku pripadnost, kao i početni stadij fibroze, funkciju jetre, ITM, prisutnost šećerne bolesti tipa 2 i razinu bubrežne funkcije.
Tablica 3 ESSENCE: Rezultati u 72. tjednu
| semaglutid 2,4 mg | placebo | |
| Potpuni skup podataka za analizu (N) | 534 | 266 |
| Povlačenje steatohepatitisa bez pogoršanja fibroze jetre1 | ||
| Udio (%) ispitanika koji su odgovorili na liječenje2 | 62,9 | 34,3 |
| Razlika (%-tna točka) u odnosu na placebo3 [95 % CI] | 28,6 [21,1; 36,2]* | - |
| Poboljšanje fibroze jetre bez pogoršanja steatohepatitisa4 | ||
| Udio (%) ispitanika koji su odgovorili na liječenje2 | 36,8 | 22,4 |
| Razlika (%-tna točka) u odnosu na placebo3[95 % CI] | 14,4 [7,5; 21,3]* | - |
| Povlačenje steatohepatitisa i poboljšanje fibroze jetre5 | ||
| Udio (%) ispitanika koji su odgovorili na liječenje2 | 32,7 | 16,1 |
| Razlika (%-tna točka) u odnosu na placebo3 [95 % CI] | 16,5 [10,2; 22,8]* | - |
| Tjelesna težina | ||
| Početna vrijednost (kg) | 95,4 | 97,6 |
| Promjena (%) od početne vrijednosti6 | -10,5 | -2,0 |
| Razlika (%-tna točka) u odnosu na placebo6 [95 % CI] | -8,5 [-9,5; -7,4]* | - |
| Krutost jetre procijenjena TE-om | ||
| Broj bolesnika na početku7 | 417 | 216 |
| Početna vrijednost (kPa)8 | 11,5 | 11,6 |
| Promjena (%) od početne vrijednosti6 | -31,1 | -13,5 |
| Relativna razlika (%) u odnosu na placebo6 [95 % CI] | -20,4 [-25,9; -14,4] | - |
| Rezultat ELF-a | ||
| Početna vrijednost | 10,0 | 10,0 |
| Promjena od početne vrijednosti6 | -0,57 | 0,01 |
| Razlika u odnosu na placebo6 [95 % CI] | -0,57 [-0,68; -0,47] | - |
| ALT | ||
| Početna vrijednost (jedinice/l)8 | 57,1 | 56,4 |
| Promjena (%) od početne vrijednosti6 | -52,1 | -22,2 |
| Relativna razlika (%) u odnosu na placebo6 [95 % CI] | -38,5 [-43,4; -33,1] | - |
| AST | ||
| Početna vrijednost (jedinice/l)8 | 46,9 | 45,9 |
| Promjena (%) od početne vrijednosti6 | -44,9 | -17,1 |
| Relativna razlika (%) u odnosu na placebo6 [95 % CI] | -33,5 [-37,9; -28,9] | - |
ALT: alanin transaminaza, AST: aspartat aminotransferaza, ELF: test uznapredovale fibroze jetre, TE: tranzijentna elastografija
* p < 0,0001 (neprilagođena dvostrana) za superiornost.
1Povlačenje steatohepatitisa definirano je kao rezultat aktivnosti (NAS) nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD) od 0 – 1 za upalu, 0 za baloniranje i bilo koja vrijednost za steatozu (prema Mreži kliničkih istraživanja nealkoholnog steatohepatitisa (NASH CRN)). Fibroza se ocjenjuje na NASH CRN ljestvici fibroze od 0 do 4.
2Podaci koji su nedostajali su imputirani višestrukom imputacijom (engl. multiple imputation, MI) na temelju bezuvjetne reference.
3 Procijenjeno Cochran-Mantel-Haenszelovim testom stratificiranim prema početnom statusu šećerne bolesti i početnom statusu fibroze.
4Poboljšanje fibroze definira se kao poboljšanje ≥ 1 stupnja na NASH CRN ljestvici fibroze. Odsutnost pogoršanja steatohepatitisa definirana je kao odsutnost povećanja NAS rezultata za baloniranje, upalu ili steatozu u odnosu na početnu vrijednost.
5Povlačenje steatohepatitisa definirano je kao NAS od 0 – 1 za upalu, 0 za baloniranje i bilo koja vrijednost za steatozu (prema NASH CRN ljestvici). Poboljšanje fibroze definirano je kao poboljšanje od ≥ 1 stupnja na NASH CRN ljestvici fibroze.
6Procijenjeno korištenjem ANCOVA modela korištenjem višestruke imputacije na temelju bezuvjetne reference.
7Bolesnici iz centara s dostupnom opremom
8Geometrijska srednja vrijednost
Kardiovaskularna sigurnost
Na temelju rezultata randomiziranog, dvostruko slijepog, placebom kontroliranog ispitivanja vođenog događajem SELECT koje je uključivalo 17 604 bolesnika s utvrđenom kardiovaskularnom bolešću i indeksom tjelesne mase (ITM) ≥ 27 kg/m2, nema naznaka štetnih kardiovaskularnih sigurnosnih pitanja s omjerom hazarda 0,80, [0,72; 0,90] [95 % CI]), za velike kardiovaskularne štetne događaje (engl. major adverse cardiovascular events, MACE) definirane kao kompozitna mjera ishoda koja se sastoji od smrti uzrokovane kardiovaskularnim događajem (uključujući neutvrđeni uzrok smrti), infarkta miokarda bez smrtnog ishoda ili moždanog udara bez smrtnog ishoda. Svaka sastavnica pridonijela je smanjenju MACE događaja.
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove odgodila je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Kayshild u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u liječenju bolesti MASH (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Uvjetno odobrenje
Ovaj lijek je odobren po shemi takozvanog „uvjetnog odobrenja”. To znači da se očekuju dodatni podaci o ovom lijeku.
Europska agencija za lijekove će barem jednom godišnje procjenjivati nove informacije o ovom lijeku te će se tekst sažetka opisa svojstava lijeka ažurirati prema potrebi.
U usporedbi s nativnim GLP-1 semaglutid ima produljeni poluvijek od približno 1 tjedna, što ga čini prikladnim za supkutanu primjenu jedanput na tjedan. Glavni je mehanizam prolongacije vezanje na albumin, što rezultira smanjenim bubrežnim klirensom i zaštitom od metaboličke razgradnje. Osim toga, semaglutid je stabiliziran i zaštićen od razgradnje enzimom DPP-4.
Apsorpcija
Prosječna koncentracija semaglutida u stanju dinamičke ravnoteže nakon supkutane primjene doze održavanja bila je približno 80 nmol/l u bolesnika s bolešću MASH i F2 ili F3 na temelju podataka iz ispitivanja faze 3a, gdje je 90 % bolesnika imalo prosječne koncentracije između 52 nmol/l i
122 nmol/l. Izloženost semaglutidu u stanju dinamičke ravnoteže povećavala se proporcionalno s dozama od 0,25 mg do 2,4 mg jedanput na tjedan. Izloženost u stanju dinamičke ravnoteže bila je stabilna u vremenu, što je procijenjeno do 72. tjedna. Slična izloženost postignuta je supkutanom primjenom semaglutida u abdomen, bedro ili nadlakticu. Apsolutna bioraspoloživost supkutanog semaglutida bila je 89 %.
Distribucija
Srednja vrijednost volumena distribucije semaglutida nakon supkutane primjene u bolesnika s bolešću MASH i F2 ili F3 bila je približno 13,7 l. Semaglutid se u velikoj mjeri veže za albumin u plazmi
(> 99 %).
Biotransformacija
Prije izlučivanja semaglutid se u velikoj mjeri metabolizira proteolitičkom razgradnjom peptidne veze i sekvencijalnom beta oksidacijom bočnog lanca masnih kiselina. Enzim neutralna endopeptidaza (engl. neutral endopeptidase, NEP) identificiran je kao jedan od aktivnih metaboličkih enzima.
Eliminacija
Primarni putevi izlučivanja tvari povezanih sa semaglutidom su putem urina i stolice. Približno 3 %
apsorbirane doze izlučuje se kao nepromijenjeni semaglutid putem urina.
U bolesnika sa bolešću MASH i F2 ili F3 klirens semaglutida bio je približno 0,05 l/h. Uz poluvijek eliminacije od približno 1 tjedna, semaglutid će biti prisutan u krvotoku približno 7 tjedana nakon posljednje doze od 2,4 mg.
Posebne populacije
Starije osobe
Dob nije imala nikakav učinak na farmakokinetiku semaglutida na temelju podataka iz ispitivanja faze 2 i faze 3 koja su uključivala bolesnike u dobi od 18 do 80 godina.
Spol, rasa i etničko porijeklo
Spol (494 žene, 326 muškaraca), rasa (bijelci i drugi (641 bolesnik), azijati (179 bolesnika)) i etničko porijeklo (hispano ili latino (137 bolesnika), nehispano ili nelatino skupine (683 bolesnika)) nisu imali nikakav učinak na farmakokinetiku semaglutida na temelju podataka iz ispitivanja faze 2 i faze 3.
Tjelesna težina
Tjelesna težina imala je učinak na izloženost semaglutidu. Veća tjelesna težina bila je povezana s nižom izloženošću; razlika od 20 % u tjelesnoj težini između pojedinaca rezultirat će razlikom u izloženosti od približno 19 %. Tjedna doza semaglutida od 2,4 mg osigurala je odgovarajuću sistemsku izloženost za raspon tjelesne težine od 42,7 − 206 kg.
Oštećenje funkcije bubrega
Oštećenje funkcije bubrega nije utjecalo na farmakokinetiku semaglutida na klinički značajan način. To je pokazala jedna doza od 0,5 mg semaglutida za bolesnike s različitim stupnjevima oštećenja funkcije bubrega (blago, umjereno, teško ili bolesnici na dijalizi) u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega. To se također pokazalo i za bolesnike s bolešću MASH i blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega na temelju podataka iz ispitivanja faze 2 i faze 3.
Oštećenje funkcije jetre
Oštećenje funkcije jetre nije imalo nikakav utjecaj na izloženost semaglutidu. Farmakokinetika semaglutida procijenjena je u bolesnika s različitim stupnjevima oštećenja funkcije jetre (blago (Child-Pugh A), umjereno (Child-Pugh B), teško (Child-Pugh C)) u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom jetre u ispitivanju s jednom dozom od 0,5 mg semaglutida.
Fibroza jetre
Stadij fibroze jetre (F1 do F4c) nije imao nikakav učinak na izloženost semaglutidu na temelju podataka iz ispitivanja faze 2 i faze 3.
Status šećerne bolesti
Šećerna bolest tipa 2 nije imala nikakav utjecaj na izloženost semaglutidu na temelju podataka iz ispitivanja faze 2 i faze 3.
Imunogenost
Do razvoja protutijela na semaglutid kod liječenja semaglutidom rijetko je došlo (vidjeti dio 4.8) i čini se da odgovor nije utjecao na farmakokinetiku semaglutida.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost semaglutida u djece i adolescenata s bolešću MASH mlađih od 18 godina nisu ispitivane.
Farmakokinetička svojstva semaglutida procijenjena su u kliničkom ispitivanju u adolescentnih bolesnika s pretilošću ili prekomjernom tjelesnom težinom i najmanje jednim komorbiditetom povezanim s tjelesnom težinom u dobi od 12 do < 18 godina (124 bolesnika, tjelesna težina 61,6 – 211,9 kg). Izloženost semaglutidu u adolescenata bila je slična onoj u odraslih s pretilošću ili prekomjernom tjelesnom težinom.
Farmaceutski podaci - Kayshild 2,4 mg
natrijev hidrogenfosfat dihidrat propilenglikol
fenol
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH) voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
Prije uporabe: 3 godine.
Nakon prve uporabe: 6 tjedana. Čuvati na temperaturi ispod 30 °C ili u hladnjaku (2 °C do 8 °C).
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Držati podalje od rashladnog dijela. Ne zamrzavati.
Kad brizgalicu ne upotrebljavate, zatvorite je zatvaračem brizgalice radi zaštite od svjetlosti. Za uvjete čuvanja nakon prve uporabe lijeka, vidjeti dio 6.3.
Stakleni uložak od 1,5 ml ili 3 ml (staklo tipa 1) zatvoren s jedne strane gumenim klipom (klorobutil) i s druge strane aluminijskim zatvaračem s umetnutim pokrovom od laminirane gume (bromobutil/poliizopren). Uložak se nalazi u jednokratnoj, napunjenoj brizgalici od polipropilena, poli(oksimetilena), polikarbonata i akrilonitril-butadien-stirena.
Veličina pakiranja od 1 napunjene brizgalice i 4 jednokratne igle NovoFine Plus.
i druga rukovanja lijekom
Kayshild se ne smije koristiti ako ne izgleda bistro i bezbojno. Brizgalica se ne smije koristiti ako je bila zamrznuta.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Brizgalica je namijenjena za višekratnu uporabu. Sadrži četiri (4) doze. Nakon ubrizgavanja 4 doze, još uvijek može biti otopine u brizgalici unatoč pravilnoj primjeni. Ostatak otopine nije dovoljan za dozu i te je brizgalicu potrebno baciti.
Bolesnika treba savjetovati da nakon svakog injiciranja iglu za injekciju zbrine sukladno lokalnim propisima, a brizgalicu lijeka Kayshild čuva bez pričvršćene igle za injekciju. To može spriječiti začepljenje igala, onečišćenje, infekciju, istjecanje otopine i neispravno doziranje.
Brizgalica je namijenjena za uporabu od strane samo jedne osobe.
Kayshild se može primjenjivati s jednokratnim iglama promjera 30G, 31G i 32G, duljine do 8 mm.