Vyndaqel 20 mg meke kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Vyndaqel 20 mg
Vyndaqel je indiciran za terapiju transtiretinske amiloidoze u odraslih bolesnika s 1. stadijem simptomatske polineuropatije kako bi se odgodilo oštećenje perifernih živaca.
Terapiju treba započeti pod nadzorom liječnika s iskustvom u liječenju bolesnika s transtiretinskom amiloidnom polineuropatijom (ATTR-PN).
Doziranje
Preporučena doza tafamidismeglumina je 20 mg peroralno jedanput na dan.
Tafamidis i tafamidismeglumin nisu zamjenjivi na temelju odnosa miligram za miligram.
U slučaju da nakon uzimanja doze nastupi povraćanje, a u povraćenom se sadržaju nađe cjelovita kapsula Vyndaqela, treba primijeniti dodatnu dozu Vyndaqela, ako je to moguće. Ako se u povraćenom sadržaju ne nađe kapsula, nije potrebna dodatna doza i Vyndaqel se nastavlja uzimati sljedećeg dana prema uobičajenom rasporedu doziranja.
Posebne populacije
Stariji bolesnici
Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih bolesnika (u dobi od ≥ 65 godina) (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre i bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Podaci u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega su ograničeni (klirens kreatinina manji od ili jednak 30 ml/min). Tafamidismeglumin nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre pa se preporučuje oprez (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjene tafamidisa u pedijatrijskoj populaciji za navedenu indikaciju. Način primjene
Za peroralnu primjenu.
Meke kapsule trebaju se progutati cijele i ne smiju se drobiti niti rezati. Vyndaqel se može uzeti s hranom ili bez nje.
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom uzimanja tafamidismeglumina i do mjesec dana nakon prestanka liječenja tafamidismegluminom (vidjeti dio 4.6).
Tafamidismeglumin treba dodati standardnoj njezi u liječenju bolesnika s ATTR-PN-om. Liječnici trebaju nadzirati bolesnike i nastaviti s procjenom potrebe za drugom terapijom, uključujući potrebu za transplantacijom jetre, kao dio ove standardne njege. Kako nema dostupnih podataka o primjeni tafamidismeglumina nakon transplantacije jetre, primjenu tafamidismeglumina treba prekinuti u bolesnika koji se podvrgnu transplantaciji jetre.
Istodobna primjena tafamidismeglumina sa supstratima proteina rezistencije raka dojke (engl. Breast Cancer Resistance Protein, BCRP) može povećati izloženost supstratu BCRP-a. U slučaju istodobne primjene, bolesnike treba pratiti zbog mogućnosti pojave nuspojava vezanih uz supstrat BCRP-a i može se razmotriti smanjenje doze supstrata BCRP-a (vidjeti dio 4.5).
Jedna kapsula ovog lijeka sadrži najviše 44 mg sorbitola. Sorbitol je izvor fruktoze.
Treba uzeti u obzir aditivni učinak istodobno primijenjenih lijekova koji sadrže sorbitol (ili fruktozu) te unos sorbitola (ili fruktoze) prehranom.
Sadržaj sorbitola u lijekovima za peroralnu primjenu može utjecati na bioraspoloživost drugih istodobno primijenjenih lijekova za peroralnu primjenu.
U kliničkom ispitivanju u zdravih dobrovoljaca doza od 20 mg tafamidismeglumina nije inducirala niti inhibirala enzim citokroma P450 CYP3A4.
Tafamidis in vitro inhibira efluksni transporter BCRP uz IC50 = 1,16 µM i može pri klinički značajnim koncentracijama uzrokovati interakcije lijekova sa supstratima tog transportera (npr. metotreksat, rosuvastatin, atorvastatin, apiksaban, rivaroksaban, imatinib). U kliničkom ispitivanju na zdravim sudionicima izloženost rosuvastatinu, supstratu BCRP-a, povećala se približno 2 puta nakon višekratnih dnevnih doza od 61 mg tafamidisa. Prema tome, bolesnike treba pratiti zbog mogućnosti pojave nuspojava vezanih uz supstrat BCRP-a kad se primjenjuje istodobno s tafamidisom. Može se razmotriti smanjenje doze supstrata BCRP-a (vidjeti dio 4.4).
Tafamidis ujedno inhibira transportere unosa, OAT1 i OAT3 (transportere organskih aniona) uz IC50 = 2,9 µM odnosno IC50 = 2,36 µM te može pri klinički značajnim koncentracijama uzrokovati interakcije lijekova sa supstratima tih transportera (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi, bumetanid, furosemid, lamivudin, metotreksat, oseltamivir, tenofovir, ganciklovir, adefovir, cidofovir, zidovudin, zalcitabin). Na temelju in vitro podataka utvrđeno je da su maksimalne predviđene promjene u vrijednostima AUC-a supstrata transportera OAT1 i OAT3 iznosile manje od 1,25 za dozu tafamidismeglumina od 20 mg i stoga se ne očekuje da će inhibicija transportera OAT1 ili OAT3 primjenom tafamidisa dovesti do klinički značajnih interakcija.
Nisu provedena ispitivanja interakcija kojima bi se procijenio učinak drugih lijekova na tafamidismeglumin.
Poremećaj vrijednosti laboratorijskih nalaza
Tafamidis može smanjiti koncentracije ukupnog tiroksina u serumu bez popratne promjene u vrijednostima slobodnog tiroksina (T4) ili tiroidnog stimulirajućeg hormona (TSH). Moguće je da je ovo opažanje u vrijednostima ukupnog tiroksina posljedica smanjenog vezanja tiroksina na transtiretin (TTR) ili njegovog uklanjanja zbog visokog afiniteta vezanja tafamidisa na receptor tiroksina TTR-a. Nisu zabilježeni popratni klinički nalazi koji odgovaraju poremećaju funkcije štitnjače.
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti kontracepciju tijekom liječenja tafamidismegluminom i do mjesec dana nakon prestanka liječenja zbog dugog poluvijeka ovog lijeka.
Trudnoća
Nema podataka o primjeni tafamidismeglumina u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su razvojnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Тafamidismeglumin se ne preporučuje u trudnoći i u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.
Dojenje
Dostupni podaci u životinja pokazali su da se tafamidis izlučuje u mlijeko liječenih žena. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad. Тafamidismeglumin se ne bi trebao primjenjivati tijekom dojenja.
Plodnost
U nekliničkim ispitivanjima nije opaženo smanjenje plodnosti (vidjeti dio 5.3).
Na temelju farmakodinamičkog i farmakokinetičkog profila, smatra se da tafamidismeglumin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.
Sažetak profila sigurnosti
Sveukupni klinički podaci odražavaju izloženost 127 bolesnika s ATTR-PN-om tafamidismegluminu u dozi od 20 mg na dan koji se primjenjivao u prosjeku 538 dana (u rasponu od 15 do 994 dana).
Nuspojave su općenito bile blage ili umjerene težine. Tablični popis nuspojava
Niže navedene nuspojave prikazane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava (SOC) i kategorijama učestalosti korištenjem ove standardne konvencije: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i
< 1/10) i manje često (≥ 1/1000 i < 1/100). Unutar svake grupe učestalosti, nuspojave su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti. Nuspojave navedene u tabličnom prikazu u nastavku odražavaju stope pojavljivanja u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom kliničkom ispitivanju faze III (Fx-005).
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često |
| Infekcije i infestacije | infekcije mokraćnog sustava |
| Poremećaji probavnog sustava | proljev |
| bol u gornjem dijelu abdomena |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Kliničko iskustvo s predoziranjem je minimalno. Tijekom kliničkih ispitivanja dva su bolesnika s dijagnozom transtiretinske amiloidne kardiomiopatije nehotično uzela jednokratnu dozu tafamidismeglumina od 160 mg bez pojave bilo kakvih povezanih štetnih događaja. Najviša doza tafamidismeglumina primijenjena na zdravim dobrovoljcima u kliničkom ispitivanju bila je 480 mg u obliku jednokratne doze. Kod ove doze prijavljen je jedan štetni događaj blagog ječmenca (hordeolum) povezan s terapijom.
Zbrinjavanje
U slučaju predoziranja, po potrebi se trebaju uvesti standardne potporne mjere.
Farmakološka svojstva - Vyndaqel 20 mg
Farmakoterapijska skupina: drugi lijekovi za živčani sustav, ATK oznaka: N07XX08 Mehanizam djelovanja
Tafamidis je selektivan stabilizator TTR-a. Tafamidis se veže na TTR na mjestima za vezanje tiroksina, stabilizirajući tetramer i usporavajući njegovo razdvajanje u monomere, što je korak koji ograničava brzinu amiloidogenog procesa.
Farmakodinamički učinci
Transtiretinska amiloidoza je teško onesposobljavajuće stanje uzrokovano nakupljanjem raznih netopljivih fibrilarnih proteina ili amiloida u tkivima u količinama koje su dovoljne za poremećaj normalne funkcije. Razdvajanje transtiretinskih tetramera u monomere korak je koji ograničava brzinu patogeneze transtiretinske amiloidoze. Presavijeni monomeri djelomično se denaturiraju, čime nastaju drugačije presavijeni monomerni amiloidogeni međuspojevi. Ti se međuspojevi potom krivo spajaju u topljive oligomere, profilamente, filamente i amiloidne fibrile. Tafamidis se veže s negativnom kooperativnošću na dva mjesta za vezanje tiroksina na nativnom tetramernom obliku transtiretina i tako sprječava njegovo razdvajanje u monomere. Opravdanost primjene tafamidisa je inhibicija razdvajanja tetramera TTR-a kako bi se usporilo napredovanje bolesti u bolesnika s prvim stadijem ATTR-PN-a.
Test stabilizacije TTR-a je primijenjen kao farmakodinamički marker i procijenio je stabilnost tetramera TTR-a.
Tafamidis je stabilizirao kako divlji tip tetramera TTR-a tako i tetramere 14 varijanti TTR-a klinički testiranih nakon doziranja tafamidisa jedanput na dan. Tafamidis je ujedno stabilizirao tetramer TTR-a za 25 varijanti testiranih ex vivo i tako dokazao stabilizaciju TTR-a za 40 amiloidogenih genotipova TTR-a.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Ključno ispitivanje tafamidismeglumina u bolesnika s prvim stadijem ATTR-PN-a bilo je multicentrično, randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano ispitivanje u trajanju od 18 mjeseci. To ispitivanje je procijenilo sigurnost i djelotvornost tafamidismeglumina u dozi od 20 mg jedanput na dan u 128 bolesnika s ATTR-PN-om i mutacijom Val30Met koji su većinom bili u prvom stadiju bolesti (126 od 128 bolesnika nije rutinski trebalo pomoć pri hodanju). Primarna mjera ishoda bio je broj bodova za neuropatsko oštećenje donjeg ekstremiteta (engl. Neuropathy Impairment Score of the Lower Limb [NIS-LL], što je liječnička procjena neurološkog pregleda donjih ekstremiteta) i upitnik o kvaliteti života Norfolk – dijabetička neuropatija (engl. Norfolk Quality of Life - Diabetic Neuropathy [Norfolk QOL-DN], što je ishod prema procjeni samog bolesnika, ukupni broj bodova za kvalitetu života (engl. total quality of life score [TQOL])). Druge mjere ishoda uključivale su kompozitni broj bodova za funkciju velikih živčanih vlakana (živčana provodljivost, prag za osjet vibracije i odgovor frekvencije srca na duboko disanje - HRDB) i malih živčanih vlakana (prag bola na toplinu i prag osjeta hladnoće te HRDB) te procjene stanja uhranjenosti pomoću modificiranog indeksa tjelesne mase (mBMI – BMI pomnožen s vrijednošću serumskog albumina izraženog u g/l). Potom je 86 od 91 bolesnika koji su završili terapiju u trajanju od 18 mjeseci bilo uključeno u produžetak ispitivanja otvorenog tipa u kojem su svi primali 20 mg tafamidismeglumina jedanput na dan tijekom dodatnih 12 mjeseci.
Nakon 18 mjeseci terapije, više je bolesnika liječenih tafamidismegluminom imalo terapijski odgovor mjereno ljestvicom NIS-LL (promjena za manje od 2 boda na ljestvici NIS-LL). Rezultati unaprijed određenih analiza primarnih mjera ishoda prikazani su u sljedećoj tablici:
| Vyndaqel nasuprot placebu: NIS-LL i TQOL nakon 18 mjeseci (Ispitivanje Fx-005) | ||
| Placebo | Vyndaqel | |
| Unaprijed određena analiza populacije planirane za liječenje | N = 61 | N = 64 |
| Odgovorili prema ljestvici NIS-LL (% bolesnika) Razlika (Vyndaqel minus Placebo)95% CI razlike (p-vrijednost) | 29,5% | 45,3% |
| 15,8%-0,9%; 32,5% (0,068) | ||
| TQOL promjena od početne srednje vrijednosti najmanjih kvadrata (SE)Razlika u srednjoj vrijednosti najmanjih kvadrata (SE) 95% CI razlike (p-vrijednost) | 7,2 (2,36) | 2,0 (2,31) |
| -5,2 (3,31)-11,8; 1,3 (0,116) | ||
| Unaprijed određena analiza djelotvornosti koja se mogla procijeniti | N = 42 | N = 45 |
| Odgovorili prema ljestvici NIS-LL (% bolesnika) Razlika (Vyndaqel minus placebo)95% CI razlike (p-vrijednost) | 38,1% | 60,0% |
| 21,9%1,4%; 42,4% (0,041) | ||
| TQOL promjena od početne srednje vrijednosti najmanjih kvadrata (SE)Razlika u srednjoj vrijednosti najmanjih kvadrata (SE) 95% CI razlike (p-vrijednost) | 8,9 (3,08) | 0,1 (2,98) |
| -8,8 (4,32)-17,4; -0,2 (0,045) | ||
U unaprijed određenoj analizi bolesnika planiranih za liječenje koji su prema ljestvici NIS-LL odgovorili na liječenje, bolesnici koji su prekinuli ispitivanje prije isteka 18 mjeseci zbog presađivanja jetre svrstani su u kategoriju bolesnika bez odgovora. U unaprijed određenoj analizi procijenjene djelotvornosti koristili su se podaci iz promatranja onih bolesnika koji su dovršili liječenje u trajanju od 18 mjeseci prema planu ispitivanja.
Sekundarne mjere ishoda pokazale su da je terapija tafamidismegluminom rezultirala manjim propadanjem neurološke funkcije i poboljšanim stanjem uhranjenosti (mBMI) u usporedbi s placebom, kako je prikazano u sljedećoj tablici.
| Sekundarne mjere ishoda promjene srednje vrijednosti najmanjih kvadrata (standardnapogreška, engl. SE) od početnih vrijednosti do vrijednosti nakon 18 mjeseci (populacija s namjerom liječenja) (Ispitivanje Fx-005) | ||||
| Placebo N = 61 | Vyndaqel N = 64 | p-vrijednost | Vyndaqel % promjena u odnosu na placebo | |
| Promjena NIS-LL od početne vrijednostisrednja vrijednost najmanjih kvadrata (SE) | 5,8 (0,96) | 2,8 (0,95) | 0,027 | -52% |
| Promjena u velikim vlaknima od početne vrijednostisrednja vrijednost najmanjih kvadrata (SE) | 3,2 (0,63) | 1,5 (0,62) | 0,066 | -53% |
| Promjena u malim vlaknima od početne vrijednostisrednja vrijednost najmanjih kvadrata (SE) | 1,6 (0,32) | 0,3 (0,31) | 0,005 | -81% |
| Promjena mBMI od početne vrijednostisrednja vrijednost najmanjihkvadrata (SE) | -33,8 (11,8) | 39,3 (11,5) | < 0,0001 | NP |
mBMI je određen kao umnožak serumskog albumina i indeksa tjelesne mase.
Na temelju ponovljenih mjerenja u analizi varijance s promjenom u odnosu na početnu vrijednost kao ovisnom varijablom, nestrukturiranom matricom kovarijance, terapijom, mjesecom i terapijom po mjesecu kao fiksnim učincima te ispitanikom kao slučajnim učinkom u modelu.
NP = nije primjenjivo.
U produžetku ispitivanja otvorenog tipa, stopa promjene u NIS-LL tijekom 12 mjeseci terapije bila je slična onoj opaženoj u bolesnika koji su bili randomizirani i liječeni tafamidisom u prethodnom dvostruko slijepom 18-mjesečnom razdoblju.
Učinci tafamidisa procijenjeni su u bolesnika s ATTR-PN-om bez mutacije Val30Met u potpornom ispitivanju otvorenog tipa u 21 bolesnika i opservacijskom ispitivanju u 39 bolesnika nakon stavljanja lijeka u promet. Na osnovi rezultata navedenih ispitivanja, mehanizma djelovanja tafamidisa i rezultata TTR stabilizacije, očekuje se korist od tafamidismeglumina u bolesnika s prvim stadijem ATTR-PN-a zbog mutacija, osim mutacije Val30Met.
Učinci tafamidisa ocijenjeni su u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom, randomiziranom ispitivanju s 3 skupine na 441 bolesniku s divljim tipom ili nasljednom transtiretinskom amiloidnom
kardiomiopatijom. Primarna analiza zajedničkih podataka za tafamidismeglumin (20 i 80 mg) u odnosu na placebo pokazala je značajno smanjenje (p = 0,0006) smrtnosti bilo kojeg uzroka i učestalosti hospitalizacije zbog kardiovaskularnih događaja.
Jednokratna peroralna doza od 400 mg otopine tafamidisa, koja je veća od terapijske doze, u zdravih dobrovoljaca nije pokazala produljenje QTc-intervala.
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja tafamidisa u svim podskupinama pedijatrijske populacije u indikaciji transtiretinske amiloidoze (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Ovaj lijek je odobren u „iznimnim okolnostima”. To znači da s obzirom na malu učestalost bolesti nije bilo moguće doći do potpunih informacija o ovom lijeku. Europska agencija za lijekove svake će godine procjenjivati sve nove informacije koje postanu dostupne te će se tekst sažetka opisa svojstava lijeka ažurirati prema potrebi.
Apsorpcija
Nakon peroralne primjene meke kapsule jedanput na dan, najviša vršna koncentracija (Cmax) postiže se do medijana vremena (tmax) od 4 sata nakon primjene doze natašte. Istodobna primjena visokokaloričnog jela s visokim sadržajem masti izmijenila je brzinu apsorpcije, ali ne i veličinu apsorpcije. Ovi rezultati podupiru primjenu tafamidisa s hranom ili bez nje.
Distribucija
Tafamidis je u visokom postotku (> 99%) vezan za proteine u plazmi. Prividni volumen raspodjele u stanju dinamičke ravnoteže je 16 litara.
Mjera u kojoj se tafamidis veže na proteine plazme procijenjena je korištenjem životinjske i ljudske plazme. Afinitet vezanja tafamidisa na TTR je veći od afiniteta vezanja na albumin. Stoga je vjerojatno da će se u plazmi tafamidis radije vezati na TTR unatoč značajno većoj koncentraciji albumina (600 μM) u odnosu na TTR (3,6 μM).
Biotransformacija i eliminacija
Nema jasnog dokaza da se tafamidis u ljudi izlučuje putem žuči. Na temelju nekliničkih podataka, smatra se da se tafamidis metabolizira glukuronidacijom i izlučuje putem žuči. Ovo je vjerojatno put biotransformacije u ljudi, jer se približno 59% ukupne primijenjene doze otkrije u stolici, a približno 22% u mokraći. Na temelju rezultata populacijske farmakokinetike prividni peroralni klirens tafamidismeglumina iznosi 0,228 l/h, a srednja vrijednost poluvijeka u populaciji iznosi približno 49 sati.
Linearnost doze i vremena
Izloženost tafamidisu tijekom doziranja tafamidismeglumina jedanput na dan povećala se povećanjem doze do jednokratne doze od 480 mg i višekratnih doza do 80 mg/dan. Općenito su povećanja bila proporcionalna ili gotovo proporcionalna dozi, a klirens tafamidisa bio je nepromjenjiv tijekom vremena.
Farmakokinetički parametri bili su slični nakon jednokratne i ponovljene primjene 20 mg tafamidismeglumina, što ukazuje na nedostatak indukcije ili inhibicije metabolizma tafamidisa.
Rezultati doziranja 15 mg do 60 mg peroralne otopine tafamidismeglumina jedanput na dan tijekom 14 dana pokazali su da se stanje dinamičke ravnoteže postiglo do 14. dana.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetički podaci pokazali su smanjenu sistemsku izloženost (približno 40%) i povećan ukupni klirens (0,52 l/h nasuprot 0,31 l/h) tafamidismeglumina u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh rezultat od 7 do uključujući 9) u usporedbi sa zdravim ispitanicima zbog više nevezane frakcije tafamidisa. Kako bolesnici s umjerenim oštećenjem funkcije jetre imaju niže razine TTR od zdravih ispitanika, prilagodba doze nije potrebna jer bi stehiometrija tafamidisa s njegovim ciljnim proteinom TTR bila dovoljna za stabilizaciju TTR tetramera. Nije poznata izloženost tafamidisu u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.
Oštećenje funkcije bubrega
Tafamidis se nije posebno procjenjivao u zasebnom ispitivanju u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Utjecaj klirensa kreatinina na farmakokinetiku tafamidisa procijenjen je analizom populacijske farmakokinetike u bolesnika s klirensom kreatinina većim od 18 ml/min.
Farmakokinetičke procjene nisu pokazale nikakvu razliku u prividnom peroralnom klirensu tafamidisa u bolesnika s klirensom kreatinina manjim od 80 ml/min u usporedbi s bolesnicima s klirensom kreatinina većim od ili jednakim 80 ml/min. Smatra se da nije potrebno prilagođavati doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Stariji bolesnici
Na temelju rezultata populacijske farmakokinetike, ispitanici u dobi od ≥ 65 godina imali su prosječno 15% niži približni prividni peroralni klirens u stanju dinamičke ravnoteže od ispitanika mlađih od 65 godina. Međutim, razlika u klirensu dovodi do povećanja od < 20 % u srednjoj vrijednosti Cmax i
AUC-a u usporedbi s mlađim ispitanicima i nije klinički značajna. Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i)
In vitro podaci su pokazali da tafamidis ne inhibira značajno enzime CYP1A2, CYP3A4, CYP3A5, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19 i CYP2D6 citokroma P450. Ne očekuje se da tafamidis dovede do klinički značajne interakcije lijekova zbog indukcije enzima CYP1A2, CYP2B6 ili CYP3A4.
In vitro ispitivanja ukazuju da nije vjerojatno da će tafamidis dovesti do interakcije lijekova pri klinički značajnim koncentracijama sa supstratima uridin difosfat glukuronoziltransferaze (engl. uridine-diphosphate glucuronosyltransferase, UGT) sistemski. Tafamidis može inhibirati aktivnost UGT1A1 u crijevima.
Tafamidis je pokazao nizak potencijal za inhibiciju proteina višestruke rezistencije na lijekove 1 (engl. Multi-Drug Resistant Protein, MDR1) (poznat i kao P-glikoprotein; P-gp) sistemski i u gastrointestinalnom traktu, transportera organskih kationa 2 (engl. organic cation transporter 2, OCT2), transportera za izlučivanje više lijekova i toksina (engl. multidrug and toxin extrusion transporter, MATE) MATE1 i MATE2K, polipeptida koji prenosi organske anione (engl. organic anion transporting polypeptide, OATP) OATP1B1 i OATP1B3 pri klinički značajnim koncentracijama.
Farmaceutski podaci - Vyndaqel 20 mg
Ovojnica kapsule
želatina (E 441)
glicerin (E 422)
željezov oksid, žuti (E 172) sorbitan
sorbitol (E 420)
manitol (E 421) titanijev dioksid (E 171) voda, pročišćena
Sadržaj kapsule
makrogol 400 (E 1521)
sorbitanoleat (E 494)
polisorbat 80 (E 433)
Tinta za označivanje (Opacode ljubičasta)
etilni alkohol izopropilni alkohol voda, pročišćena makrogol 400 (E 1521) poli(vinilacetatftalat) propilenglikol (E 1520)
carmine (E 120)
brilliant Blue FCF (E 133) amonijev hidroksid (E 527) 28%
PVC/PA/Al/PVC-Al perforirani blister s jediničnim dozama.
Veličine pakiranja: pakiranje od 30 x 1 meku kapsulu i višestruko pakiranje koje sadrži 90 (3 pakiranja od 30 x 1) mekih kapsula.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.