Riociguat Corapharm 1,5 mg film tablete
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Riociguat 1,5 mg
Hronična tromboembolijska plućna hipertenzija (eng. chronic thromboembolic pulmonary hypertension -
CTEPH)
Riociguat Corapharm indikovan je za lečenje odraslih pacijenata funkcionalne klase II do III prema SZO (Svetska zdravstvena organizacija) sa:
-
inoperabilnom CTEPH,
-
perzistentnom ili recidivirajućom CTEPH nakon hirurškog lečenja, radi poboljšanja kapaciteta za fizičku aktivnost (videti odeljak 5.1).
Plućna arterijska hipertenzija (eng. Pulmonary arterial hypertension - PAH)
Odrasli
Riociguat Corapharm kao monoterapija ili u kombinaciji sa antagonistima receptora endotelina, indikovan je za lečenje odraslih pacijenata sa plućnom arterijskom hipertenzijom (PAH) funkcionalne klase II do III prema SZO u cilju poboljšanja kapaciteta za fizičku aktivnost.
Efikasnost je dokazana u populaciji sa PAH, uključujući etiologije idiopatske ili nasledne PAH, ili PAH povezane sa bolešću vezivnog tkiva (videti odeljak 5.1).
Pedijatrija
Riociguat Corapharm je indikovan za lečenje PAH kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta do 18 godina sa telesnom masom ≥ 50 kg i sa funkcionalnom klasom II do III prema SZO, u kombinaciji sa antagonistima receptora endotelina (videti odeljak 5.1).
Terapiju treba da inicira i prati isključivo lekar sa iskustvom u lečenju CTEPH ili PAH. Doziranje
Početna doza
Preporučena početna doza je 1 mg 3 puta dnevno tokom 2 sedmice. Tablete treba uzimati 3 puta dnevno, u razmacima od približno 6 do 8 sati (videti odeljak 5.2).
Titracija
Odrasli pacijenti
Dozu treba povećavati za 0,5 mg 3 puta dnevno na svake dve sedmice do najviše 2,5 mg 3 puta dnevno, ukoliko je sistolni krvni pritisak ≥ 95 mmHg, a pacijent nema znake ili simptome hipotenzije. Kod nekih pacijenata sa PAH može se postići adekvatan odgovor u šestominutnom testu hodanja (6MWD) pri dozi
od 1,5 mg 3 puta dnevno (videti odeljak 5.1). Ukoliko se sistolni krvni pritisak smanji na manje od 95 mmHg, dozu treba održavati pod uslovom da pacijent nema znake ili simptome hipotenzije. Ukoliko se tokom faze povećanja doze sistolni krvni pritisak smanji na ispod 95 mmHg i pacijent ima znake ili simptome hipotenzije, trenutnu dozu treba smanjiti za 0,5 mg 3 puta dnevno.
Pedijatrijski pacijenti uzrasta od 6 godina i stariji
Riociguat Corapharm je dostupan za pedijatrijsku upotrebu u obliku tableta za pacijente sa telesnom masom ≥ 50 kg.
Titraciju doze riociguata treba sprovoditi na osnovu sistolnog krvnog pritiska pacijenta i opšte podnošljivosti, prema proceni lekara/ zdravstvenog radnika koji vodi terapiju. Ukoliko je sistolni krvni pritisak ≥ 90 mmHg za grupu uzdrasta od 6 do < 12 godina ili ≥ 95 mmHg za grupu uzrasta od 12 do < 18 godina, a pacijent ne pokazuje znake ili simptome hipotenzije, dozu treba povećavati za 0,5 mg na svake 2 sedmice do maksimalne doze od 2,5 mg 3 puta dnevno.
Ukoliko se sistolni krvni pritisak smanji ispod ovihnavedenih vrednosti, dozu treba održavati pod uslovom da pacijent ne pokazuje znake ili simptome hipotenzije. Ako u bilo kom trenutku tokom faze titracije dođe do smanjenja sistolnog krvnog pritiska ispod navedenih vrednosti ili pacijent pokaže znake i simptome hipotenzije, trenutna doza treba da se smanji za 0,5 mg 3 puta dnevno.
(Za dodatne informacije o drugim indikacijama i drugim starosnim grupama videti u daljem tekstu)
Doza održavanja
Ustanovljena individualna doza treba da se održava, osim ukoliko se jave znaci i simptomi hipotenzije.
Maksimalna ukupna dnevna doza je 7,5 mg (tj. 2,5 mg tri puta dnevno) za odrasle i pedijatrijske pacijente sa telesnom masom najmanje 50 kg.
Ukoliko se doza propusti, terapiju treba nastaviti sledećom dozom prema planu.
U slučaju nepodnošenja leka, treba razmotriti smanjenje doze u bilo kom trenutku. Prekid terapije
U slučaju da se terapija mora prekinuti na 3 dana ili duže, terapiju treba ponovo započeti dozom od 1 mg 3 puta dnevno tokom 2 sedmice, i nastaviti prema gore navedenom režimu titracije doze.
Prelaz između inhibitora fosfodiesteraze-5 (PDE5) i riociguata
Sildenafil mora biti prekinut kod odraslih i dece najmanje 24 sata pre primene riociguata.
Tadalafil mora biti prekinut najmanje 48 sati kod odraslih i 72 sata kod dece pre primene riociguata. Riociguat mora biti prekinut kod odraslih i dece najmanje 24 sata pre primene inhibitora PDE5.
Preporučuje se praćenje znakova i simptoma hipotenzije nakon svakog prelaska (videti odeljke 4.3, 4.5 i 5.1).
Posebne populacije
Individualna titracija doze na početku lečenja omogućava prilagođavanje doze potrebama pacijenta.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata (65 godina i stariji) postoji veći rizik od hipotenzije i stoga je potrebno posebno oprezno sprovođenje individualne titracije doze (videti odeljak 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh C) nisu ispitivani i stoga je primena riociguata kontraindikovana kod ovih pacijenata (videti odeljak 4.3). Pacijenti sa umerenim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh B) pokazali su veću izloženost ovom leku (videti odeljak 5.2).
Potreban je poseban oprez tokom individualne titracije doze.
Nema dostupnih kliničkih podataka za decu sa oštećenjem funkcije jetre.
Oštećenje funkcije bubrega
Podaci o pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) su ograničeni, a nema podataka za pacijente na dijalizi. Stoga se primena riociguata ne preporučuje kod ovih pacijenata (videti odeljak 4.4).
Pacijenti sa blagim i umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 80–30 ml/min) pokazali su veću izloženost ovom leku (videti odeljak 5.2). Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega postoji povećan rizik od hipotenzije, te je potreban poseban oprez tokom individualne titracije doze.
Nema dostupnih kliničkih podataka za decu sa oštećenjem funkcije bubrega.
Pacijenti na stabilnim dozama jakih inhibitora više puteva CYP-a / P-glikoproteina (P-gp) i proteina rezistencije karcinoma dojke (BCRP)
Istovremena primena riociguata sa jakim inhibitorima više puteva CYP-a i P-gp-a/BCRP-a, kao što su azolni antimikotici (npr. ketokonazol, itrakonazol) ili inhibitora HIV proteaze (npr. ritonavir), povećava izloženost riociguatu (videti odeljak 4.5). Prilikom započinjanja terapije riociguatom kod pacijenata koji su na stabilnim dozama jakih inhibitora više puteva CYP-a i P-gp-a/BCRP-a, treba razmotriti početnu dozu od 0,5 mg 3 puta dnevno kako bi se smanjio rizik od hipotenzije. Potrebno je pratiti pojavu znakova i simptoma hipotenzije pri započinjanju terapije i tokom lečenja. Kod pacijenata koji uzimaju riociguat u dozama većim od ili jednakim 1,0 mg, potrebno je razmotriti smanjenje doze ukoliko se jave znaci ili simptomi hipotenzije (videti odeljke 4.4 i 4.5).
Nema dostupnih kliničkih podataka za decu koja primaju istovremenu sistemsku terapiju jakim inhibitorima CYP-a/P-gp-a i BCRP-a.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost riociguata nisu ustanovljeni u sledećim pedijatrijskim populacijama:
-
Deca uzrasta < 6 godina (videti odeljak 4.1), zbog pitanja bezbednosti primene. Neklinički podaci pokazuju neželjene reakcije na rast kostiju (videti odeljak 5.3).
-
Deca sa PAH uzrasta 6 do < 12 godina sa sistolnim krvnim pritiskom < 90 mmHg na početku terapije (videti odeljak 4.3)
-
Deca i adolescenti sa PAH uzrasta 12 do < 18 godina sa sistolnim krvnim pritiskom < 95 mmHg na početku terapije (videti odeljak 4.3)
-
Deca i adolescenti sa CTEPH uzrasta < 18 godina (videti odeljak 4.1).
Nema dostupnih podataka iz kliničkih ispitivanja. Zbog toga se primena riociguata ne preporučuje u ovim populacijama.
Pušači
Aktivnim pušačima treba savetovati da prestanu sa pušenjem zbog rizika od smanjenog odgovora na terapiju. Koncentracije riociguata u plazmi manje su kod pušača u poređenju sa nepušačima. Kod
pacijenata koji puše ili počnu da puše tokom lečenja može biti potrebna povećana doza do maksimalne dnevne doze od 2,5 mg 3 puta dnevno (videti odeljke 4.5 i 5.2).
Može biti potrebno smanjenje doze kod pacijenata koji prestanu sa pušenjem. Način primene
Za oralnu primenu.
Hrana
Tablete se generalno mogu uzimati sa hranom ili bez hrane. Kod pacijenata koji su skloni hipotenziji, kao mera predostrožnosti, ne preporučuje se prelazak sa uzimanja riociguata sa hranom na uzimanje na prazan stomak i obrnuto, zbog povećanih maksimalnih koncentracija riociguata u plazmi u stanju gladovanja u poređenju sa stanjem posle unosa hrane (videti odeljak 5.2).
Zdrobljene tablete
Za pacijente koji nisu u mogućnosti da progutaju cele tablete, tablete leka Riociguat Corapharm mogu se umrviti i pomešati sa vodom ili mekanom hranom, kao što je kaša od jabuke, neposredno pre upotrebe i primeniti oralno (videti odeljak 5.2).
-
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u odeljku 6.1
-
Istovremena primena sa PDE5 inhibitorima (kao što su sildenafil, tadalafil, vardenafil) (videti odeljke 4.2 i 4.5).
-
Teško oštećenje funkcije jetre (Child Pugh C).
-
Istovremena primena sa nitratima ili donorima azotnog oksida (kao što je amil-nitrit), u bilo kom obliku, uključujući „rekreativne droge“ poznate kao „poppers“ (videti odeljak 4.5).
-
Istovremena primena sa drugim stimulatorima rastvorljive gvanilat ciklaze.
-
Početak lečenja kod
-
dece uzrasta od 6 do < 12 godina sa sistolnim krvnim pritiskom < 90 mmHg,
-
pacijenata uzrasta ≥ 12 godina sa sistolnim krvnim pritiskom < 95 mmHg.
-
-
Pacijenti sa plućnom hipertenzijom povezanom sa idiopatskim intersticijumskim pneumonijama (PH-IIP) (videti odeljak 5.1)
pri upotrebi
Ispitivanja riociguata kod pacijenata sa plućnom arterijskom hipertenzijom, su uglavnom sprovođene kod oblika povezanih za idiopatskom ili naslednom PAH, kao i kod PAH povezane sa bolestima vezivnog tkiva. Ne preporučuje se primena riociguata kod drugih oblika PAH koji nisu ispitivani (videti odeljak 5.1).
Kod hronične tromboembolijske plućne hipertenzije, terapija izbora je plućna endarterektomija jer je to potencijalno kurativna opcija. U skladu sa standardnom medicinskom praksom, pre terapije riociguatom potrebno je napraviti stručnu procenu mogućnosti primene operativnog zahvata.
Plućna veno-okluzivna bolest
Plućni vazodilatatori mogu značajno pogoršati kardiovaskularno stanje pacijenata sa plućnom veno-okluzivnom bolešću (eng, pulmonary veno-occlusive disease - PVOD). Stoga se ne preporučuje primena riociguata kod ovih pacijenata. Ukoliko se pojave znaci plućnog edema, treba razmotriti mogućnost postojanja PVOD i prekinuti terapiju riociguatom.
Krvarenje u respiratornom traktu
Kod pacijenata sa plućnom hipertenzijom postoji povećan rizik od krvarenja u respiratornom traktu, naročito kod onih koji primaju antikoagulantnu terapiju. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata koji primaju antikoagulanse, u skladu sa uobičajenom medicinskom praksom.
Rizik od ozbiljnih i životno ugrožavajućih krvarenja u respiratornom traktu može biti dodatno povećan tokom terapije riociguatom, naročito u prisustvu faktora rizika kao što su nedavne epizode ozbiljne hemoptizije, uključujući one koje su lečene embolizacijom bronhijalnih arterija. Riociguat treba izbegavati kod pacijenata sa anamnezom ozbiljne hemoptizije ili koji su prethodno bili podvrgnuti embolizaciji bronhijalnih arterija. U slučaju krvarenja u respiratornom traktu, lekar koji propisuje lek treba redovno da procenjuje odnos koristi i rizika u nastavku lečenja.
Ozbiljno krvarenje se javilo kod 2,4% (12/490) pacijenata koji su primali riociguat, u poređenju sa 0/214 pacijenata koji su primali placebo. Ozbiljna hemoptizija se javila kod 1% (5/490) pacijenata koji su primali riociguat, u poređenju sa 0/214 pacijenata koji su primali placebo, uključujući jedan slučaj sa smrtnim ishodom. Ozbiljni hemoragijski događaji uključivali su i 2 pacijentkinje sa vaginalnom hemoragijom, 2 pacijenta sa hemoragijom na mestu katetera i po jednog pacijenta sa subduralnim hematomom, hematemezom i intraabdominalnim krvarenjem.
Hipotenzija
Riociguat ima vazodilatatorna svojstva koja mogu dovesti do sniženja krvnog pritiska. Pre propisivanja riociguata, lekari moraju pažljivo proceniti da li pacijenti sa određenim postojećim bolestima mogu imati štetne posledice zbog vazodilatatornog dejstva (npr. pacijenti koji su na antihipertenzivnoj terapiji ili sa hipotenzijom u mirovanju, hipovolemijom, teškom opstrukcijom izlaznog dela leve komore ili poremećajem funkcije autonomnog nervnog sistema).
Riociguat se ne sme primenjivati kod pacijenata sa sistolnim krvnim pritiskom nižim od 95 mmHg (videti odeljak 4.3). Pacijenti stariji od 65 godina imaju povećan rizik od hipotenzije. Stoga je kod ovih pacijenata potreban oprez prilikom primene riociguata.
Oštećenje funkcije bubrega
Podaci kod odraslih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) su ograničeni, a nema podataka za pacijente na dijalizi, te se primena riociguata kod ovih pacijenata ne preporučuje. Pacijenti sa blagim i umerenim oštećenjem funkcije bubrega uključeni su u pivotalne studije. Kod ovih pacijenata dolazi do povećane izloženosti riociguatu (videti odeljak 5.2). Takođe, postoji povećan rizik od hipotenzije, te je potreban poseban oprez tokom individualne titracije doze.
Oštećenje funkcije jetre
Nema iskustava sa primenom leka kod odraslih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh C); riociguat je kontraindikovan kod ovih pacijenata (videti odeljak 4.3). Farmakokinetički podaci pokazuju da se kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh B) uočava viša izloženost riociguatu (videti odeljak 5.2). Potreban je poseban oprez tokom individualne titracije doze.
Nema kliničkog iskustva sa primenom riociguata kod pacijenata sa povišenim vrednostima jetrenih aminotransferaza (> 3 x gornja granica normalnih vrednosti (eng. Upper Limit of Normal - ULN)) ili sa povišenim vrednostima direktnog bilirubina (> 2 x ULN) pre započinjanja terapije; primena riociguata se ne preporučuje kod ovih pacijenata.
Trudnoća/kontracepcija
Riociguat je kontraindikovan tokom trudnoće (videti odeljak 4.3). Stoga, žene koje su u reproduktivnom periodu moraju koristiti efikasne metode kontracepcije. Preporučuje se upotreba testova na trudnoću svakog meseca.
Pušači
Koncentracije riociguata u plazmi su niže kod pušača u poređenju sa nepušačima. Kod pacijenata koji počnu ili prestanu sa pušenjem tokom terapije riociguatom može biti potrebno prilagođavanje doze (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Istovremena primena sa drugim lekovima
-
Istovremena primena riociguata sa jakim inhibitorima višestrukih puteva CYP-a i P-gp-a/ BCRP-a kao što su azolni antimikotici (npr. ketokonazol, posakonazol, itrakonazol) ili inhibitori HIV proteaze (npr. ritonavir) dovodi do značajnog povećanja izloženosti riociguatu (videti odeljke 4.5 i 5.2).
-
Potrebno je pojedinačno proceniti odnos koristi i rizika pre propisivanja riociguata pacijentima koji su na stabilnim dozama jakih inhibitora višestrukih puteva CYP-a i P-gp-a/BCRP-a. Da bi se smanjio rizik od hipotenzije, treba razmotriti sniženje doze i praćenje znakova i simptoma hipotenzije (videti odeljke 4.2 i 4.5).
-
Kod pacijenata na stabilnoj dozi riociguata, ne preporučuje se započinjanje terapije jakim inhibitorima višestrukih puteva CYP-a i P-gp-a/BCRP-a jer nisu dostupne preporuke za doziranje zbog ograničenih podataka. Treba razmotriti primenu druge odgovarajuće terapije.
-
Istovremena primena riociguata sa jakim inhibitorima CYP1A1, kao što je inhibitor tirozin-kinaze erlotinib, i jakim inhibitorima P-glikoproteina (P-gp)/proteina rezistencije karcionoma dojke (BCRP), kao što je imunosupresiv ciklosporin A, može povećati izloženost riociguatu (videti odeljke 4.5 i 5.2). Ovi lekovi se moraju koristiti uz oprez. Potrebno je pratiti krvni pritisak i razmotriti smanjenje doze riociguata.
Riociguat Corapharm sadrži laktozu
Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjima kao što su intolerancija na galaktozu, potpuni nedostatak laktaze ili malapsorpcija glukoze-galaktoze ne smeju uzimati ovaj lek.
Riociguat Corapharm sadrži natrijum
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, što znači da je u suštini „bez natrijuma“.
Studije interakcija sprovedene su samo kod odraslih. Tačan obim interakcija u pedijatrijskoj populaciji nije poznat. Kod pedijatrijske populacije treba uzeti u obzir podatke o interakcijama kod odraslih i upozorenja iz odeljka 4.4.
Farmakodinamske interakcije
Nitrati
U jednoj kliničkoj studiji, najviša doza riociguata (tablete od 2,5 mg 3 puta dnevno) pojačala je efekat sublingvalno primenjenog nitroglicerina (0,4 mg) na snižavanje krvnog pritiska, kada je nitroglicerin primenjen 4 i 8 sati nakon primene riociguata.
Zbog toga je istovremena primena riociguata sa nitratima ili donorima azot-monoksida (kao što je amil-nitrit), u bilo kom obliku, uključujući „ rekreativne “ droge poznate kao „popersi“, kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
Inhibitori PDE5
Predkliničke studije na životinjskim modelima pokazale su aditivni efekat sniženja sistemskog krvnog pritiska kada je riociguat kombinovan sa sildenafilom ili vardenafilom. U nekim slučajevima je sa povećanjem doza primećen i više nego aditivan efekat na sistemski krvni pritisak.
U jednoj eksploratornoj studiji interakcije kod 7 pacijenata sa PAH koji su bili na stabilnoj terapiji sildenafilom (20 mg 3 puta dnevno), pojedinačne doze riociguata (0,5 mg i 1 mg uzastopno) pokazale su aditivne hemodinamske efekte. U ovoj studiji nisu ispitivane doze veće od 1 mg riociguata.
U jednoj kombinovanoj studiji u trajanju od 12 sedmica sa 18 pacijenata sa PAH na stabilnoj terapiji sildenafilom (20 mg 3 puta dnevno) i riociguatom (od 1,0 mg do 2,5 mg 3 puta dnevno) u poređenju sa samo sildenafilom. U dugoročnom produžetku ove studije (nekontrolisanom delu), istovremena primena sildenafila i riociguata dovela je do visokog stepena prekida terapije, pretežno zbog hipotenzije. Nije bilo dokaza o povoljnom kliničkom dejstvu kombinacije kod ispitivane populacije.
Istovremena primena riociguata sa PDE5 inhibitorima (kao što su sildenafil, tadalafil, vardenafil) je kontraindikovana (videti odeljke 4.2 i 4.3).
RESPITE je bila nekontrolisana studija u trajanju od 24 sedmice, u kojoj je ispitivan prelazak sa PDE5 inhibitora na riociguat kod 61 odraslog pacijenta sa PAH koji su bili na stabilnoj terapiji PDE5 inhibitorima. Svi pacijenti su bili funkcionalne klase III prema SZO, a 82% primilo je osnovnu terapiju antagonistom endotelinskog receptora (eng. endothelin receptor antagonist - ERA). Za prelazak sa PDE5 inhibitora na riociguat, srednje vreme bez terapije bilo je 1 dan za sildenafil i 3 dana za tadalafil. Ukupno posmatrano, bezbednosni profil u ovoj studiji bio je uporediv sa onim zabeleženim u pivotalnim studijama, bez ozbiljnih neželjenih događaja prijavljenih tokom prelaznog perioda.
Šest pacijenata (10%) iskusilo je bar jedan događaj kliničkog pogoršanja, uključujući 2 smrtna slučaja koja nisu bila povezana sa ispitivanim lekom. Promene u odnosu na početno stanje ukazivale su na povoljna dejstva kod određenih pacijenata, npr. poboljšanje u 6MWD (+31 m), poboljšanje vrednosti N-terminalnog prohormona moždanog natriuretskog peptida (eng. N-terminal prohormone of brain natriuretic peptide - NT-proBNP) (–347 pg/mL) i SZO funkcionalnih klasa I/II/III/IV u % (2/52/46/0), kao i srčanog indeksa (+0,3 l/min/m²).
Simulatori rastvorljive gvanilat ciklaze
Istovremena primena riociguata sa drugim stimulatorima rastvorljive gvanilat ciklaze je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
Varfarin/fenprokumon
Istovremeno lečenje riociguatom i varfarinom nije promenilo protrombinsko vreme indukovano antikoagulansom. Takođe se ne očekuje da istovremena primena riociguata sa drugim derivatima kumarina (npr. fenprokumonom) utiče na protrombinsko vreme.
Nedostatak farmakokinetičkih interakcija između riociguata i supstrata CYP2C9 varfarina dokazan je in vivo.
Acetilsalicilna kiselina
Riociguat nije produžio vreme krvarenja izazvano acetilsalicilnom kiselinom niti je uticao na agregaciju trombocita kod ljudi.
Uticaj drugih supstanci na riociguat
Riociguat se eliminiše uglavnom putem oksidativnog metabolizma posredovanog citohromom P450 (CYP1A1, CYP3A4, CYP3A5, CYP2J2), direktnim izlučivanjem riociguata u neizmenjenom obliku putem žuči ili fecesa i izlučivanjem riociguata u neizmenjenom obliku preko bubrega putem glomerularne filtracije.
Istovremena primena sa jakim inhibitorima više puteva CYP-a i P-gp-a/BCRP-a
Visoko aktivna antiretrovirusna terapija (eng. Highly active antiretroviral therapy - HAART)
In vitro studije su pokazale da abakavir, rilpivirin, efavirenz, ritonavir, kobicistat i elvitegravir inhibiraju CYP1A1 i metabolizam riociguata redosledom navedenim ovde, pri čemu je abakavir najjači inhibitor. Kobicistat, ritonavir, atazanavir i darunavir se dodatno klasifikuju kao inhibitori CYP3A. Pored toga, ritonavir je pokazao inhibiciju P-gp-a.
Uticaj HAART-a (uključujući različite kombinacije abakavira, atazanavira, kobicistata, darunavira, dolutegravira, efavirenza, elvitegravira, emtricitabina, lamivudina, rilpivirina, ritonavira i tenofovira) na izloženost riociguatu ispitivan je u posebnoj studiji kod HIV pozitivnih pacijenata. Istovremena primena HAART kombinacija dovela je do povećanja srednje vrednosti riociguata površine ispod krive (AUC) za do oko 160% i do približno 30% povećanja srednje Cmax vrednosti. Bezbednosni profil primećen kod HIV pacijenata koji su primili pojedinačnu dozu od 0,5 mg riociguata zajedno sa različitim kombinacijama HIV lekova korišćenih u HAART-u bio je generalno uporediv sa drugim populacijama pacijenata.
Kako bi se umanjio rizik od hipotenzije kada se riociguat uvodi kod pacijenata koji su na stabilnim dozama snažnih inhibitora više puteva CYP-a (posebno CYP1A1 i CYP3A4) i P-gp-a/BCRP-a, npr. kao što se nalaze u HAART-u, treba razmotriti sniženu početnu dozu. Preporučuje se da se ovi pacijenti prate zbog znakova i simptoma hipotenzije (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Antimikotici
U in vitro uslovima se pokazalo da ketokonazol, koji je klasifikovan kao snažan inhibitor CYP3A4 i Pglikoprotein (P-gp), inhibira metabolizam i izlučivanje riociguata preko višestrukih puteva CYP i Pgp/proteina rezistencije karcinoma dojke (BCRP) (videti odeljak 5.2). Istovremena primena ketokonazola u dozi od 400 mg jednom dnevno dovela je do povećanja srednje vrednosti površine ispod krive (AUC) riociguata za 150% (sa rasponom do 370%) i do povećanja srednje Cmax vrednosti za 46%. Terminalno poluvreme eliminacije povećano je sa 7,3 na 9,2 sata, dok je ukupni klirens smanjen sa 6,1 na 2,4 l/sat.
Kako bi se umanjio rizik od hipotenzije kada se riociguat uvodi kod pacijenata koji su na stabilnim dozama snažnih inhibitora više puteva CYP-a (posebno CYP1A1 i CYP3A4) i P-gp-a/BCRP-a, npr. ketokonazol, posakonazol ili itrakonazol, potrebno je razmotriti sniženu početnu dozu. Preporučuje se praćenje ovih pacijenata na znakove i simptoma hipotenzije (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Istovremena primena sa inhibitorima CYP-a i P-gp-a/BCRP-a
Lekove koji snažno inhibiraju P-gp/BCRP, kao što je imunosupresiv ciklosporin A treba koristiti uz oprez (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Inhibitori UDP-glukoziltransferaza (UGT) 1A1 i 1A9 potencijalno mogu povećati izloženost metabolitu riociguata M1, koji je farmakološki aktivan (farmakološka aktivnost: od 1/10 do 1/3 riociguata). Prilikom istovremene primene ovih lekovima, treba slediti preporuke za titraciju doze (videti odeljak 4.2).
Od rekombinantnih CYP izoformi ispitanih in vitro, CYP1A1 je najefikasnije katalizovao stvaranje glavnog metabolita riociguata. Klasa inhibitora tirozin kinaze identifikovana je kao snažan inhibitor CYP1A1, pri čemu su erlotinib i gefitinib pokazali najveću inhibicionu sposobnost in vitro. Stoga,
interakcije lekova usled inhibicije CYP1A1 mogu dovesti do povećane izloženosti riociguatu, naročito kod pušača (videti odeljak 5.2). Snažne inhibitore CYP1A1 treba koristiti uz oprez (videti odeljak 4.4).
Istovremena primena sa lekovima koji povećavaju pH u želucu
Riociguat ima smanjenu rastvorljivost u neutralnom pH u poređenju sa kiselim medijumom. Istovremena primena lekova koji povećavaju pH u gornjem delu gastrointestinalnog trakta može dovesti do smanjene bioraspoloživosti nakon oralne upotrebe.
Istovremena primena antacida aluminijum-hidroksida / magnezijum-hidroksida smanjila je srednju AUC vrednost riociguata za 34% i srednju Cmax vrednost za 56% (videti odeljak 4.2). Antacidi se moraju uzimati najmanje 2 sata pre ili 1 sat nakon riociguata.
Istovremena primena sa induktorima CYP3A4
Bosentan, za koji se navodi da je umereni induktor CYP3A4, doveo je do smanjenja ravnotežnih koncentracija riociguata u plazmi kod pacijenata sa PAH za 27% (videti odeljke 4.1 i 5.1). U slučaju istovremene primene sa bosentanom, treba se pridržavati preporuka za titraciju doze (videti odeljak 4.2).
Istovremena primena riociguata sa snažnim induktorima CYP3A4 (npr. fenitoin, karbamazepin, fenobarbital ili kantarion) takođe može dovesti do smanjenja koncentracije riociguata u plazmi. U slučaju istovremene primene sa snažnim induktorima CYP3A4, treba se pridržavati preporuka za titraciju doze (videti odeljak 4.2).
Pušenje
Kod pušača je izloženost riociguatu smanjena za 50–60% (videti odeljak 5.2). Zbog toga se pacijentima savetuje da prestanu da puše (videti odeljak 4.2).
Uticaj riociguata na druge lekove
Riociguat i njegov glavni metabolit su jaki inhibitori CYP1A1 in vitro. Stoga se ne mogu isključiti klinički značajne interakcije između istovremeno primenjenih lekova koji se značajno metabolišu putem CYP1A1, kao što su erlotinib ili granisetron.
Riociguat i njegov glavni metabolit nisu inhibitori niti induktori glavnih izoenzima CYP (uključujući CYP3A4) niti transportera (npr. P-gp/BCRP) in vitro pri terapijskim koncentracijama u plazmi.
Pacijentkinje ne smeju ostati trudne tokom terapije riociguatom (videti odeljak 4.3). Riociguat (2,5 mg 3 puta dnevno) nije imao klinički značajan uticaj na koncentracije kombinovanih oralnih kontraceptiva koji sadrže levonorgestrel i etinilestradiol u plazmi kada je istovremeno primenjen kod zdravih žena. Na osnovu ove studije, i s obzirom na to da riociguat nije induktor nijednog značajnog metaboličkog enzima, ne očekuju se ni farmakokinetičke interakcije sa drugim hormonskim kontraceptivima.
Žene u reproduktivnom periodu / Kontracepcija
Žene i adolescentkinje u reproduktivnom periodu moraju koristiti efikasnu kontracepciju tokom terapije riociguatom.
Trudnoća
Nema podataka o primeni riociguata kod trudnica. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost i prolazak kroz placentu (videti odeljak 5.3). Zbog toga je riociguat kontraindikovan tokom trudnoće (videti odeljak 4.3). Preporučuju se testovi na trudnoću svakog meseca.
Dojenje
Nema podataka o primeni riociguata kod žena koje doje. Podaci iz ispitivanja na životinjama ukazuju da se riociguat izlučuje u mleko. Zbog mogućnosti ozbiljnih neželjenih reakcija kod odojčadi, riociguat se ne sme koristiti tokom dojenja. Rizik po odojče ne može se isključiti. Dojenje treba prekinuti tokom terapije ovim lekom.
Plodnost
Nisu sprovedena posebna ispitivanja sa riociguatom kod ljudi radi procene uticaja na plodnost. U studiji reproduktivne toksičnosti kod pacova, uočeno je smanjenje mase testisa, ali nije zabeležen uticaj na plodnost (videti odeljak 5.3). Relevantnost ovog nalaza za ljude nije poznata.
Riociguat ima umeren uticaj na sposobnost upravljanja biciklom i vozilima, i rukovanja mašinama. Prijavljena je vrtoglavica, koja može uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama (videti odeljak 4.8). Pacijenti treba da imaju svest o tome kako reaguju na ovaj lek pre upravljanja biciklom i vozilima, ili rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Bezbednost riociguata kod odraslih procenjivana je u ispitivanjima faze III kod 650 pacijenata sa CTEPH i PAH koji su primili najmanje jednu dozu riociguata (videti odeljak 5.1). Tokom dužeg praćenja u nekontrolisanim studijama produženog lečenja, bezbednosni profil bio je sličan onom koji je primećen u ispitivanjima faze III sa placebom.
Većina neželjenih reakcija uzrokovana je relaksacijom glatkih mišićnih ćelija u krvnim sudovima ili gastrointestinalnom traktu.
Najčešće prijavljene neželjene reakcije, koje su se javljale kod ≥10% pacijenata koji su primali riociguat (do 2,5 mg tri puta dnevno) bile su glavobolja, vrtoglavica, dispepsija, periferni edem, mučnina, dijareja i povraćanje.
Ozbiljna hemoptiza i plućno krvarenje, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom, primećeni su kod pacijenata sa CTEPH ili PAH koji su bili lečeni riociguatom (videti odeljak 4.4).
Bezbednosni profil riociguata kod pacijenata sa CTEPH i PAH pokazao se kao sličan, pa su neželjene reakcije identifikovane iz placebo kontrolisanih kliničkih studija u trajanju od 12 i 16 sedmica prikazane kao objedinjena učestalost u niže navedenoj tabeli (videti tabelu 1).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjena dejstva prijavljena kod primene riociguata navedena su u tabeli ispod prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i prema učestalosti. Učestalosti su definisane kao: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1 000 do <1/100), retko (≥1/10 000 do <1/1 000), veoma retko (<1/10 000) i nepoznato (ne mogu se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Tabela 1: Neželjene reakcije prijavljene kod odraslih pacijenata koji su primali riociguat u ispitivanjima faze III (objedinjeni podaci CHEST 1 i PATENT 1)
| MedDRA klasifikacija sistema organa | Veoma često | Često | Povremeno |
| Infekcije i infestacije | Gastroenteritis | ||
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Anemija (uključujući odgovarajuće laboratorijske parametre) | ||
| Poremećaji nervnog sistema | Vrtoglavica, Glavobolja | ||
| Kardiološki poremećaji | Palpitacije | ||
| Vaskulari poremećaji | Hipotenzija | ||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Hemoptiza, Epistaksa,Nazalna kongestija | Pulmonalna hemoragija* | |
| Gastrointestinalni poremećaji | Dispepsija, Dijareja, Mučnina, Povraćanje | Gastritis, Gastroezofagealna refluksna bolest, Disfagija, Gastrointestinalni i abdominalni bolovi, Konstipacija, Abdominalna distenzija | |
| Opšti poremećaji i reakcijena mestu primene | Periferni edem |
*u dugotrajnim produžecima studije prijavljena je pulmonarna hemoragija sa smrtnim ishodom
Pedijatrijski pacijenti
Bezbednost riociguata ispitivana je kod 24 pedijatrijska pacijenta uzrasta od 6 do navršenih 18 godina tokom 24 sedmice u otvorenom, nekontrolisanom ispitivanju (PATENT-CHILD) koje se sastojalo iz faze individualne titracije doze, počevši od 1 mg (prilagođeno telesnoj masi) tokom 8 sedmica i faze održavanja do 16 sedmica (videti odeljak 4.2), nakon čega je sledila opcionalna faza dugotrajne produžene terapije. Najčešće neželjene reakcije, uključujući fazu dugotrajnog produženog lečenja, bile su hipotenzija i glavobolja koje su se javile kod 4/24, odnosno 2/24 pacijenata.
U celini, bezbednosni podaci su u skladu sa profilom bezbednosti primećenim kod odraslih. Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Kod odraslih, prijavljeno je slučajno predoziranje ukupnim dnevnim dozama riociguata od 9 do 25 mg tokom perioda od 2 do 32 dana. Neželjene reakcije bile su slične onima koje su uočene pri manjim dozama (videti odeljak 4.8).
U slučaju predoziranja, treba primeniti standardne mere podrške, prema potrebi.
U slučaju izražene hipotenzije može biti potrebna aktivna kardiovaskularna podrška.
S obzirom na to da se riociguat u velikom procentu vezuje za proteine plazme, ne očekuje se da se riociguat može ukloniti dijalizom.
Farmakološki podaci - Riociguat 1,5 mg
Farmakoterapijska grupa: Antihipertenzivi (antihipertenzivi za plućnu arterijsku hipertenziju), ATC kod: C02KX05
Mehanizam dejstva
Riociguat je stimulator rastvorljive gvanilat ciklaze (sGC), enzima u kardiopulmonalnom sistemu i receptora za azot-oksid (NO). Kada se NO veže za sGC, enzim katalizuje sintezu signalnog molekula cikličnog guanozin monofosfata (cGMP). Intracelularni cGMP igra važnu ulogu u procesima regulacije koji utiču na vaskularni tonus, proliferaciju, fibrozu i inflamaciju.
Plućna hipertenzija povezana je sa disfunkcijom endotela, smanjenom sintezom NO i nedovoljnom stimulacijom puta NO-sGC-cGMP.
Riociguat ima dvostruki mehanizam delovanja. On povećava osetljivost sGC na endogeni NO stabilizacijom vezivanja NO za sGC. Riociguat takođe direktno stimuliše sGC nezavisno od NO.
Riociguat obnavlja put NO-sGC-cGMP i dovodi do povećanog stvaranja cGMP-a. Farmakodinamska dejstva
Riociguat obnavlja put NO-sGC-cGMP, što dovodi do značajnog poboljšanja plućne vaskularne hemodinamike i povećanja sposobnosti za fizičku aktivnost.
Postoji direktna veza između koncentracije riociguata u plazmi i hemodinamskih parametara kao što su sistemski i plućni vaskularni otpor, sistolni krvni pritisak i srčani minutni volumen.
Klinička efikasnost i bezbednost
Efikasnost kod odraslih pacijenata sa CTEPH
Randomizovana, dvostruko slepa, multinacionalna, placebom kontrolisana studija faze III (CHEST-1) sprovedena je kod 261 odraslog pacijenta sa inoperabilnom hroničnom tromboembolijskom plućnom hipertenzijom (CTEPH) (72%) ili perzistentnim ili rekurentnim CTEPH nakon plućne endarterektomije (PEA; 28%). Tokom prvih 8 sedmica, riociguat je titriran svake 2 sedmice na osnovu sistolnog krvnog pritiska pacijenta i znakova ili simptoma hipotenzije, do optimalne individualne doze (raspon 0,5 mg do 2,5 mg tri puta dnevno), koja je zatim održavana tokom narednih 8 sedmica. U studiji je primarni parametar praćenja bila promena rastojanja pređenog u testu hoda od 6 minuta (6MWD) u odnosu na početno stanje, prilagođena za placebo, na poslednjoj poseti (16. sedmica).
Pri poslednjoj poseti, povećanje 6MWD kod pacijenata lečenih riociguatom iznosilo je 46 m (95% interval pouzdanosti (CI): 25 m do 67 m; p<0,0001), u poređenju sa placebom. Rezultati su bili konzistentni u glavnim analiziranim podgrupama (ITT analiza, videti tabelu 2).
Tabela 2: Dejstva riociguata na 6MWD u studiji CHEST 1 pri poslednjoj poseti
| Celokupna populacija pacijenata | Riociguat (n=173) | Placebo (n=88) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 342[82] | 356[75] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 39[79] | -6[84] |
| Razlika prilagođena za placebo (m) 95% CI, [p-vrednost] | 4625 do 67 [<0,0001] | |
| Populacija pacijenata funkcionalne klase III | Riociguat (n=107) | Placebo (n=60) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 326[81] | 345[73] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 38[75] | -17[95] |
| Razlika prilagođena za placebo (m) 95% CI | 5629 do 83 | |
| Populacija pacijenata funkcionalne klase II | Riociguat (n=55) | Placebo (n=25) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 387[59] | 386[64] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 45[82] | 20[51] |
| Razlika prilagođena za placebo (m) 95% CI | 25-10 do 61 | |
| Populacija inoperabilnih pacijenata | Riociguat (n=121) | Placebo (n=68) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 335[83] | 351[75] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 44[84] | -8[88] |
| Razlika prilagođena za placebo (m) 95% CI | 5429 do 79 | |
| Populacija pacijenata sa CTEPH nakon PEA | Riociguat (n=52) | Placebo (n=20) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 360[78] | 374[72] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 27[68] | 1,8[73] |
| Razlika prilagođena za placebo (m) | 27 | |
| 95% CI | -10 do 63 |
Poboljšanje sposobnosti za fizičku aktivnost bilo je praćeno poboljšanjem više klinički relevantnih sekundarnih parametara. Ovi rezultati bili su u skladu sa poboljšanjem dodatnih hemodinamskih parametara.
Tabela 3. Efekti riociguata u CHEST-1 na PVR, NT-proBNP i funkcionalna klasa prema SZO pri poslednjoj poseti
| PVR | Riociguat (n=151) | Placebo (n=82) | |
| Početna vrednost (dyn·s·cm-5) | 790,7 | 779,3 | |
| [SD] | [431,6] | [400,9] | |
| Srednja vrednost promene od početne | -225,7 | 23,1 | |
| vrednosti (dyn·s·cm-5) | [247,5] | [273,5] | |
| [SD] | |||
| Razlika prilagođena za placebo (dyn·s·cm- | -246,4 | ||
| 5) | –303,3 do –189,5 [<0,0001] | ||
| 95% CI, [p-vrednost] | |||
| NT-proBNP | Riociguat (n=150) | Placebo (n=73) | |
| Početna vrednost (ng/L) | 1508,3 | 1705,8 | |
| [SD] | [2337,8] | [2567,2] | |
| Srednja vrednost promene od početne | -290,7 | 76,4 | |
| vrednosti (ng/L) | [1716,9] | [1446,6] | |
| [SD] | |||
| Razlika prilagođena za placebo (ng/L) | -444,0 | ||
| 95% CI, [p-vrednost] | -843,0 do -45,0 [<0,0001] | ||
| Promena funkcionalne klase prema SZO | Riociguat (n=173) | Placebo (n=87) | |
| Poboljšano | 57 (32,9%) | 13 (14,9%) | |
| Stabilno | 107 (61,8%) | 68 (78,2%) | |
| Pogoršano | 9 (5,2%) | 6 (6,9%) | |
| p-vrednost | 0,0026 | ||
PVR= plućna vaskularna rezistencija (eng. pulmonary vascular resistance)
Neželjeni događaji koji su doveli do prekida terapije javljali su se sa sličnom učestalošću u obe terapijske grupe (riociguat sa individualnom titracijom doze (IDT) 1,0–2,5 mg, 2,9%; placebo, 2,3%).
Dugotrajna terapija CTEPH
Otvoreni produžetak studije (CHEST-2) uključio je 237 odraslih pacijenata koji su završili studiju CHEST-1. Na kraju studije, srednje (SD) trajanje terapije u ukupnoj grupi iznosilo je 1285 (709) dana, dok je srednje trajanje iznosilo 1174 dana (u rasponu od 15 do 3512 dana). Ukupno 221 pacijent (93,2%) bio je na terapiji približno 1 godinu (najmanje 48 sedmica), 205 pacijenata (86,5%) približno 2 godine
(najmanje 96 sedmica), i 142 pacijenta (59,9%) približno 3 godine (najmanje 144 sedmice). Izloženost terapiji iznosila je ukupno 834 godine.
Bezbednosni profil u studiji CHEST-2 bio je sličan onom posmatranom u pivotalnim kliničkim ispitivanjima. Nakon terapije riociguatom, prosečna vrednost 6MWD u ukupnoj populaciji poboljšana je
za 53 m nakon 12 meseci (n=208), 48 m nakon 24 meseca (n=182) i 49 m nakon 36 meseci (n=117) u poređenju sa početnom vrednošću. Poboljšanja u 6MWD su se održala do kraja studije.
Tabela 4 prikazuje procenat pacijenata* sa promenama funkcionalne klase prema SZO tokom lečenja riociguatom u odnosu na početne vrednosti.
Tabela 4: CHEST-2: Promene funkcionalne klase prema SZO
| Promene funkcionalne klase prema SZO (n (%) pacijenata) | |||
| Trajanje terapije u CHEST-2 | Poboljšano | Stabilno | Pogoršano |
| 1 godina (n=217) | 100 (46%) | 109 (50%) | 6 (3%) |
| 2 godine (n=193) | 76 (39%) | 111 (58%) | 5 (3%) |
| 3 godine (n=128) | 48 (38%) | 65 (51%) | 14 (11%) |
| * Pacijenti su učestvovali u studiji sve do odobrenja i stavljanja leka u promet u njihovim zemljana. | |||
Verovatnoća preživljavanja bila je je 97% nakon 1 godine, 93% nakon 2 godine i 89% nakon 3 godine terapije riociguatom.
Efikasnost kod odraslih pacijenata sa PAH
Randomizovana, dvostruko slepa, multinacionalna, placebom kontrolisana studija faze III (PATENT-1) sprovedena je kod 443 odrasla pacijenta sa PAH (individualna titracija doze riociguata do 2,5 mg tri puta dnevno: n=254; placebo: n=126; titracija doze riociguata do „ograničene“ doze od 1,5 mg (krak koji je primao eksploratornu dozu, bez statističkog testiranja; n = 63)). Pacijenti ili nisu prethodno lečeni (50%) ili su već bili na terapiji ERA (43%) ili analozima prostaciklina (inhalaciono (iloprost), oralno (beraprost) ili subkutano (treprostinil); 7%), i dijagnostikovani sa idiopatskom ili naslednom PAH (63,4%), PAH udruženom sa bolestima vezivnog tkiva (25,1%) i urođenim srčanim oboljenjima (7,9%).
Tokom prvih 8 sedmica, doza riociguata je titrirana svake 2 sedmice na osnovu sistolnog krvnog pritiska i znakova ili simptoma hipotenzije kod pacijenta, do optimalne individualne doze (u rasponu od 0,5 mg do 2,5 mg 3 puta dnevno), koja je potom održavana još 4 sedmice. Primarni cilj studije bila je placebom prilagođena promena u 6MWD pri poslednjoj poseti (12. sedmica) u odnosu na početnu vrednost.
Na poslednjoj poseti, povećanje 6MWD kod pacijenata sa individualnom titracijom doze riociguata (IDT) iznosilo je 36 m (95% CI: 20 m do 52 m; p<0,0001) u poređenju sa placebom. Pacijenti koji prethodno nisu bili lečeni (n=189) imali su poboljšanje od 38 m, a prethodno lečeni pacijenti (n=191) poboljšanje od 36 m (ITT analiza, videti tabelu 5). Dalja analiza u eksplorativnoj podgrupi pokazala je efekat terapije od 26 m (95% CI: 5 m do 46 m) kod pacijenata prethodno lečenih ERA (n=167) i efekat lečenja od 101 m (95% CI: 27 m do 176 m) kod pacijenata prethodno lečenih analozima prostaciklina (n=27).
Tabela 5: Dejstvo riociguata na 6MWD u PATENT-1 pri poslednjoj poseti
| Celokupna populacija pacijenata | Riociguat IDT (n=254) | Placebo (n=126) | Riociguat CT (n=63) |
| Početna vrednost (m)[SD] | 361[68] | 368[75] | 363[67] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 30[66] | -6[86] | 31[79] |
| Razlika prilagođena za placebo (m)95% CI, [p-vrednost] | 3620 do 52 [< 0,0001] | ||
| Populacija pacijenata funkcionalne klase III | Riociguat IDT (n=140) | Placebo (n=58) | Riociguat CT (n=39) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 338[70] | 347[78] | 351[68] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 31[64] | -27[98] | 29[94] |
| Razlika prilagođena za placebo (m)95% CI | 5835 do 81 | ||
| Populacija pacijenata funkcionalne klase II | Riociguat IDT (n=108) | Placebo (n=60) | Riociguat CT (n=19) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 392[51] | 393[61] | 378[64] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 29[69] | 19[63] | 43[50] |
| Razlika prilagođena za placebo (m)95% CI | 10-11 do 31 | ||
| Populacija prethodno nelečenih pacijenata | Riociguat IDT (n=123) | Placebo (n=66) | Riociguat CT (n=32) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 370[66] | 360[80] | 347[72] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 32[74] | -6[88] | 49[47] |
| Razlika prilagođena za placebo (m)95% CI | 3814 do 62 | ||
| Populacija prethodno lečenih pacijenata | Riociguat IDT (n=131) | Placebo (n=60) | Riociguat CT (n=31) |
| Početna vrednost (m) [SD] | 353[69] | 376[68] | 380[57] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (m)[SD] | 27[58] | -5[83] | 12[100] |
| Razlika prilagođena za placebo (m)95% CI | 3615 do 56 | ||
Poboljšanje kapaciteta za fizičku aktivnost bilo je praćeno konzistentnim poboljšanjem više klinički relevantnih sekundarnih parametara. Ovi nalazi bili su u skladu sa poboljšanjima dodatnih hemodinamskih parametara (videti tabelu 6).
Tabela 6: Efekti riociguata u PATENT-1 na PVR i NT-proBNP pri poslednjoj poseti
| PVR | Riociguat IDT (n=232) | Placebo (n=107) | Riociguat CT (n=58) |
| Početna vrednost (dyn·s·cm-5) [SD] | 791[452,6] | 834,1[476,7] | 847,8[548,2] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti PVR (dyn·s·cm-5)[SD] | -223[260,1] | -8,9[316,6] | -167,8[320,2] |
| Razlika prilagođena za placebo (dyn·s·cm-5)95% CI, [p-vrednost] | -225,7-281,4 do -170,1[< 0,0001] | ||
| NT-proBNP | Riociguat IDT (n=228) | Placebo (n=106) | Riociguat CT (n=54) |
| Početna vrednost (ng/L) [SD] | 1.026,7[1.799,2] | 1.228,1[1.774,9] | 1.189,7[1.404,7] |
| Srednja vrednost promene od početne vrednosti (ng/L) [SD] | -197,9[1721,3] | 232,4[1011,1] | -471,5[913,0] |
| Razlika prilagođena za placebo (ng/L)95% CI, [p-vrednost] | -431,8-781,5 do -82,1 [< 0,0001] | ||
| Promena u funkcionalnoj klasi prema SZO | Riociguat IDT (n=254) | Placebo (n=125) | Riociguat CT (n=63) |
| Poboljšano | 53 (20,9%) | 18 (14,4%) | 15 (23,8%) |
| Stabilno | 192 (75,6%) | 89 (71,2%) | 43 (68,3%) |
| Pogoršano | 9 (3,6%) | 18 (14,4%) | 5 (7,9%) |
| p-vrednost | 0,0033 | ||
Kod pacijenata lečenih riociguatom zabeleženo je značajno produženje vremena do kliničkog pogoršanja u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo (p = 0,0046; stratifikovani log-rang test) (videti tabelu 7).
Tabela 7: Efekti riociguata u PATENT-1 na događaje kliničkog pogoršanja
| Događaji koji pokazuju kliničko pogoršanje | Riociguat IDT (n=254) | Placebo (n=126) | Riociguat CT (n=63) |
| Pacijenti sa bilo kakvim kliničkim pogoršanjem | 3 (1,2%) | 8 (6,3%) | 2 (3,2%) |
| Smrt | 2 (0,8%) | 3 (2,4%) | 1 (1,6%) |
| Hospitalizacije zbog PH | 1 (0,4%) | 4 (3,2%) | 0 |
| Smanjenje 6MWD zbog PH | 1 (0,4%) | 2 (1,6%) | 1 (1,6%) |
| Perzistentno pogoršanje funkcionalne klase zbog PH | 0 | 1 (0,8%) | 0 |
| Početak nove terapije PH | 1 (0,4%) | 5 (4,0%) | 1 (1,6%) |
Pacijenti na terapiji riociguatom pokazali su značajno poboljšanje rezultata dispneje Borg CR 10 (prosečna promena u odnosu na početnu vrednost (SD): riociguat -0,4 (2), placebo 0,1 (2); p = 0,0022).
Neželjeni događaji koji su doveli do prekida terapije javili su se ređe u obe grupe koje su primale riociguat u poređenju sa placebo grupom (riociguat IDT 1,0–2,5 mg: 3,1%; riociguat CT: 1,6%; placebo: 7,1%).
Dugotrajna terapija PAH
Otvoren produžetak studije (PATENT-2) obuhvatio je 396 odraslih pacijenata koji su prošli studiju PATENT-1.
U studiji PATENT-2, srednje (SD) trajanje lečenja u celoj grupi (ne uključujući izloženost u studiji PATENT-1) bilo je 1375 (772) dana, dok je srednje trajanje iznosilo 1331 dan (raspon od 1 do 3 565 dana).
Ukupno gledano, izloženost terapiji trajala je oko 1 godinu (najmanje 48 sedmica) kod 90% pacijenata, oko 2 godine (najmanje 96 sedmica) kod 85%, i oko 3 godine (najmanje 144 sedmice) kod 70% pacijenata. Ukupna izloženost terapiji iznosila je 1491 ljudsku godinu.
Bezbednosni profil u studiji PATENT-2 bio je sličan onom koji je uočen u pivotalnim ispitivanjima. Nakon terapije riociguatom, prosečna 6MWD poboljšana je u ukupnoj populaciji za 50 m nakon 12 meseci (n=347), 46 m nakon 24 meseca (n=311) i 46 m nakon 36 meseci (n=238) u poređenju sa početnom vrednosti. Poboljšanja u 6MWD su se održala do kraja studije.
Tabela 8 prikazuje procenat pacijenata* sa promenama u funkcionalnoj klasi prema SZO tokom terapije riociguatom u poređenju sa početnom vrednošću.
Tabela 8: PATENT-2: Promene funkcionalne klase prema SZO
| Promene u funkcionalne klase prema SZO (n(%) pacijenata) | |||
| Trajanje terapije u PATENT-2 | Poboljšano | Stabilno | Pogoršano |
| 1 godina (n=358) | 116 (32%) | 222 (62%) | 20 (6%) |
| 2 godine (n=321) | 106 (33%) | 189 (59%) | 26 (8%) |
| 3 godine (n=257) | 88 (34%) | 147 (57%) | 22 (9%) |
| * Pacijenti su učestvovali u studiji sve do odobrenja i stavljanja leka u promet u njihovim zemljana. | |||
Verovatnoća preživljavanja iznosila je 97% nakon 1 godine, 93% nakon 2 godine i 88% nakon 3 godine terapije riociguatom.
Efikasnost kod pedijatrijskih pacijenata sa PAH PATENT-CHILD
Bezbednost i podnošljivost riociguata, koji se uzima 3 puta dnevno tokom 24 sedmice, ispitivani su u otvorenoj, nekontrolisanoj studiji kod 24 pedijatrijska pacijenta sa PAH, uzrasta od 6 do manje od 18 godina (medijana 9,5 godina).
U studiju su uključeni samo pacijenti koji su već primali stabilne doze ERA (n = 15, 62,5%) ili ERA + analoga prostaciklina (PCA) (n = 9, 37,5%), i nastavili su da primaju svoju PAH terapiju tokom studije. Glavni ishod ispitivane efikasnosti u ovoj studiji bio je kapacitet za fizičku aktivnost (6MWD).
Etiologije PAH bile su idiopatska (n = 18, 75,0%), perzistentna kongenitalna PAH uprkos zatvaranju šanta (n = 4, 16,7%), nasledna (n = 1, 4,2%) i plućna hipertenzija povezana sa razvojnim
abnormalnostima (n = 1, 4,2%). Uključene su dve različite starosne grupe (≥ 6 do < 12 godina [n = 6] i > 12 do < 18 godina [n = 18]).
Na početnoj vrednosti, većina pacijenata bila je u funkcionalnoj klasi II prema SZO (n = 18, 75%), jedan pacijent (4,2%) bio je u klasi I, a pet pacijenata (20,8%) u klasi III. Prosečna vrednost 6MWD na početku bila je 442,12 m.
Period terapije od 24 sedmica završio je 21 pacijent, dok su 3 pacijenta odustala zbog neželjenih reakcija. Za pacijente koji su imali procene na početnoj vrednosti i u 24. sedmici:
-
Srednja promena u 6MWD od početne vrednosti + 23,01 m (SD 68,8) (n=19)
-
Funkcionalna klasa prema SZO ostala je stabilna u poređenju sa počenom vrednošću (n=21).
-
Srednja promena u NT-proBNP bila je -12,05 pg/mL, n=14 Dva pacijenta su hospitalizovana zbog insufijencije desnog srca.
Dugoročni podaci generisani su na osnovu 21 pacijenta koji su završili prve 24 sedmice terapije u PATENT-CHILD studiji. Svi pacijenti su nastavili da primaju riociguat u kombinaciji sa ERA ili ERA + PCA. Prosečno ukupno trajanje izloženosti terapiji riociguatom bilo je 109,79 ± 80,38 sedmica (do 311,9 sedmica), pri čemu je 37,5% (n = 9) pacijenata bilo lečeno najmanje 104 sedmice, a 8,3% (n = 2) najmanje 208 sedmica.
Tokom faze dugoročnog produženja (eng. long-term extension - LTE), poboljšanja ili stabilizacija u 6MWD održani su kod pacijenata koji su nastavili sa terapijom, uz zabeležene srednje promene u odnosu na početnu vrednost (pre početka terapije [PATENT-CHILD]) od +5,86 m u 6. mesecu, -3,43 m u 12. mesecu, +28,98 m u 18. mesecu i -11,80 m u 24. mesecu.
Većina pacijenata ostala je stabilna u funkcionalnoj klasi II prema SZO između početne vrednosti i 24. meseca. Kliničko pogoršanje zabeleženo je kod 8 (33,3%) ispitanika ukupno, uključujući i glavnu fazu. Hospitalizacija zbog insuficijencije desne strane srca zabeležena je kod 5 (20,8%) ispitanika. Tokom perioda posmatranja nije bilo smrtnih slučajeva.
Pacijenti sa plućnom hipertenzijom povezanom sa idiopatskim intersticijumskim pneumonijama (eng. pulmonary hypertension - idiopathic interstitial pneumonias PH-IIP)
Randomizovana, dvostruko slepa, placebom kontrolisana studija faze II (RISE-IIP) sprovedena je kako bi se procenila efikasnost i bezbednost riociguata kod odraslih pacijenata sa simptomatskom plućnom hipertenzijom povezanom sa idiopatskim intersticijumskim pneumonijama (PH-IIP), ali je studija prekinuta zbog povećanog rizika od smrtnosti i ozbiljnih neželjenih događaja kod pacijenata lečenih riociguatom, kao i zbog izostanka efikasnosti. Više pacijenata koji su uzimali riociguat je preminulo (11% u poređenju sa 4%) i imalo ozbiljne neželjene događaje (37% u poređenju sa 23%) tokom glavne faze. U fazi dugoročnog produženja, više pacijenata koji su prešli iz placebo grupe na riociguat (21%) je preminulo u poređenju sa onima koji su nastavili da uzimaju riociguat (3%).
Riociguat je stoga kontraindikovan kod pacijenata sa plućnom hipertenzijom povezanom sa idiopatskim intersticijumskim pneumonijama (videti odeljak 4.3).
Resorpcija
Odrasli
Apsolutna bioraspoloživost riociguata je visoka (94%). Riociguat se brzo apsorbuje, a maksimalne koncentracije (Cmax) postižu se 1–1,5 sati nakon uzimanja tablete. Uzimanje uz obrok blago smanjuje AUC riociguata, dok se Cmax smanjuje za 35%.
Bioraspoloživost (AUC i Cmax) uporediva je kada se riociguat primeni oralno u obliku izdrobljene tablete suspendovane u kaši od jabuke ili u vodi, u poređenju sa celom tabletom (videti odeljak 4.2).
Pedijatrijska populacija
Deca su dobijala riociguat tablete uz hranu ili bez hrane. Populacioni FK model je pokazao da se riociguat dobro apsorbuje kod dece kao i kod odraslih nakon oralne primene.
Distribucija
Odrasli
Vezivanje za proteine plazme kod odraslih je visoko, oko 95%, a glavni proteini za vezivanje su serumski albumin i alfa-1-kiseli glikoprotein. Volumen distribucije je umeren, a u stanju ravnoteže iznosi približno 30 l.
Pedijatrijska populacija
Nisu dostupni podaci o vezivanju riociguata za proteine plazme specifično kod dece. Vss procenjen putem populacionog farmakokinetičkog modelovanja kod dece (uzrasta od 6 do <18 godina) nakon oralne primene riociguata iznosi prosečno 26 l.
Biotransformacija
Odrasli
N-demetilacija katalizovana posredstvom CYP1A1, CYP3A4, CYP3A5 i CYP2J2, predstavlja glavni put biotransformacije riociguata, pri čemu nastaje njegov glavni aktivni metabolit u cirkulaciji M-1 (farmakološka aktivnost: 1/10 do 1/3 aktivnosti riociguata), koji se dalje metaboliše u farmakološki neaktivni N-glukuronid.
CYP1A1 katalizuje formiranje glavnog metabolita riociguata u jetri i plućima i poznato je da ga indukuju policiklični aromatični ugljovodonici, koji se, na primer, nalaze u dimu cigareta.
Pedijatrijska populacija
Nisu dostupni podaci o metabolizmu specifičnih za decu.
Eliminacija
Odrasli
Ukupni riociguat (nativni molekul i metaboliti) izlučuje se putem bubrega (33–45%) i bilijarnim/fekalnim putem (48–59%). Približno 4–19% primenjene doze izlučuje se putem bubrega u neizmenjenom obliku. Približno 9–44% primenjene doze riociguata nađeno je u stolici u nepromenjenom obliku.
Na osnovu in vitro podataka, riociguat i njegov glavni metabolit su supstrati transportnih proteina P-gp (P-glikoprotein) i BCRP (engl. Breast cancer resistance protein, protein rezistencije karcinoma dojke). Sa sistemskom klirensom od oko 3–6 L/h, riociguat se klasifikuje kao lek sa niskim klirensom. Poluvreme eliminacije (t1/2) iznosi oko 7 sati kod zdravih ispitanika i oko 12 sati kod pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Nisu dostupne studije masene ravnoteže, niti podaci o metabolizmu specifičnim za decu. Klirens procenjen putem populacionog farmakokinetičkog modelovanja kod dece (uzrasta od 6 do <18 godina)
nakon oralne primene riociguata iznosi prosečno 2,48 l/satu. Geometrijska srednja vrednost polueliminacije (t1/2) procenjena putem populacionog farmakokinetičkog modelovanja iznosila je 8,24 sata.
Linearnost
Farmakokinetika riociguata je linearna u opsegu od 0,5 do 2,5 mg. Interindividualna varijabilnost (CV) izloženosti riociguatu (vrednost AUC) u svim dozama iznosi približno 60%.
Farmakokinetički profil je sličan kod dece i odraslih.
Posebne populacije
Pol
Farmakokinetički podaci ne pokazuju relevantne razlike u izloženosti riociguatu u zavisnosti od pola.
Stariji pacijenti
Stariji pacijenti (65 godina i stariji) imali su više koncentracije riociguata u plazmi u poređenju sa mlađim pacijentima, sa srednjim AUC vrednostima koje su bile približno 40% više kod starijih, uglavnom zbog smanjenog (prividnog) ukupnog i renalnog klirensa.
Međuetničke razlike
Kod odraslih, farmakokinetički podaci ne pokazuju relevantne međuetničke razlike.
Različite kategorije telesne težine
Kod odraslih, farmakokinetički podaci ne pokazuju relevantne razlike u izloženosti riociguatu u zavisnosti od telesne težine.
Oštećenje funkcije jetre
Kod odraslih pacijenata sa cirozom jetre (nepušači) i blagim oštećenjem funkcije jetre (klasifikacija Child Pugh A), srednja vrednost AUC riociguata bila je povećana za 35% u poređenju sa zdravim ispitanicima, što je u okviru normalne intraindividualne varijabilnosti. Kod pacijenata sa cirozom (nepušači) i umerenim oštećenjem funkcije jetre (klasifikacija Child Pugh B), srednja vrednost AUC riociguata bila je povećana za 51% u poređenju sa zdravim ispitanicima. Ne postoje podaci o pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije jetre (klasifikacija Child Pugh C).
Nema kliničkih podataka za decu sa oštećenjem jetre.
Pacijenti sa ALT > 3 x GGN i bilirubinom > 2 x GGN nisu bili uključeni u studije (videti odeljak 4.4).
Oštećenje funkcije bubrega
Uopšteno, srednje vrednosti izloženosti riociguatu, normalizovane na dozu i telesnu težinu, bile su veće kod ispitanika sa oštećenjem funkcije bubrega u poređenju sa ispitanicima sa normalnom funkcijom bubrega. Odgovarajuće vrednosti za glavni metabolit bile su takođe više kod ispitanika sa oštećenjem funkcije bubrega u poređenju sa zdravim ispitanicima. Kod nepušača sa blagim (klirens kreatinina 80–50 ml/min), umerenim (klirens kreatinina <50–30 mL/min) ili teškim (klirens kreatinina <30 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega, koncentracije riociguata u plazmi (AUC) bile su povećane za 53%, 139%, odnosno 54%.
Podaci za pacijente sa klirensom kreatinina <30 ml/min su ograničeni, a nema podataka za pacijente na dijalizi.
Zbog visokog vezivanja za proteine plazme, ne očekuje se da se riociguat može ukloniti dijalizom.
Nema kliničkih podataka za decu sa oštećenjem funkcije bubrega.
Farmaceutski podaci - Riociguat 1,5 mg
Jezgro tablete:
Laktoza, monohidrat Krospovidon Hipromeloza Natrijum-laurilsulfat
Celuloza, mikrokristalna Magnezijum-stearat
Film (obloga) tablete:
Hipromeloza
Titan-dioksid (E 171) Hidroksipropilceluloza Propilenglikol (E 1520)
Gvožđe-oksid žuti (E 172) (samo u tabletama od 1 mg, 1,5 mg, 2 mg i 2,5 mg) Gvožđe-oksid crveni (E 172) (samo u tabletama od 2 mg i 2,5 mg)
Unutrašnje pakovanje je PVC/PVDC Al "Calendar" blister koje sadrži 21 film tabletu. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 "Calendar" blistera.
Kalendar-blisteri su označeni sledećim simbolima kao podsetnik da se lek uzima 3 puta dnevno: (izlazak sunca; jutarnja doza), (sunce; doza u toku dana) i (mesec; večernja doza).
Posebne mere opreza za odlaganje
Svu neiskorišćenu količina leka ili otpadni materijal treba ukloniti, u skladu sa lokalnim propisima.