Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Lekovi
Lista interakcija
1

Informacije o izdavanju lekova

Lista RFZO

B - Lekovi koji se primenjuju u toku ambulantnog odnosno bolničkog lečenja uzdravstvenim ustanovama

Režim izdavanja

OR

Indikacija za RFZO

Za dokazane inhibitore na koagulacioni faktor VIII i faktor IX, na osnovu mišljenja hematologa ili interniste ili pedijatra u centrima za lečenje hemofilije.

Ostale informacije

Naziv leka

Feiba 100 U/ml prašak i rastvarač za rastvor za infuziju

Sastav

Nema podataka.

Farmaceutski oblik

prašak i rastvarač za rastvor za infuziju

Proizvođač

Takeda Manufacturing Austria AG

Nosilac odobrenja

Takeda doo

Poslednje ažuriranje SmPC-a

1. 6. 2025.
Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4,9 zvezdica, preko 20 hiljada ocena

SmPC - Feiba 100 U/ml

Terapijske indikacije

  • Terapija i profilaksa krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom A i inhibitorima.

  • Terapija krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima.

  • Terapija krvarenja i profilaksa kod pacijenata koji nemaju hemofiliju, ali imaju stečene inhibitore faktora koagulacije VIII.

  • Profilaksa kod hirurških zahvata kod pacijenata sa hemofilijom A i inhibitorima.

    Lek Feiba se može primenjivati u svim starosnim grupama.

Doziranje i način primene

Terapiju treba da otpočne i vodi lekar sa iskustvom u lečenju poremećaja koagulacije.

Doziranje

Doziranje i trajanje terapije zavise od ozbiljnosti poremećaja hemostaze, mesta i obima krvarenja, kao i od kliničkog stanja pacijenta.

Doziranje i učestalost primene treba uvek da se određuju prema kliničkoj efikasnosti kod svakog pacijenta individualno.

Po pravilu, preporučuje se doza od 50-100 U leka Feiba po kg telesne mase. Ipak, pojedinačna doza od 100 U/kg telesne mase i maksimalna dnevna doza od 200 U/kg telesne mase se ne smeju prekoračiti, osim ako ozbiljnost krvarenja opravdava upotrebu većih doza. Videti odeljak 4.4.

Pedijatrijska populacija

Iskustvo u primeni leka Feiba kod dece mlađe od 6 godina je ograničeno; isti režim doziranja koji se primenjuje kod odraslih treba da se prilagodi kliničkom stanju deteta.

  1. Spontana krvarenja

    Krvarenje u zglobovima, mišićima i mekim tkivima

    Kod manjih i srednje teških krvarenja, preporučuje se doza od 50-75 U/kg telesne mase u intervalima od 12 sati. Terapiju treba nastaviti sve dok se ne pojave jasni znaci kliničkog poboljšanja, kao što su smanjenje bola, smanjenje otoka ili povećanje mobilnosti zgloba.

    Kod teških krvarenja u mišićima i mekim tkivima, kao što su retroperitonealna krvarenja, preporučuje se doza od 100 U/kg telesne mase u intervalima od 12 sati.

    Krvarenja u sluzokožama

    Preporučuje se doza od 50 U/kg telesne mase na svakih 6 sati uz pažljivo praćenje pacijenta (vizuelna kontrola krvarenja, ponavljano određivanje vrednosti hematokrita). Ako se krvarenje ne zaustavi, doza se može povećati do 100 U/kg telesne mase, ali se nikako ne sme prekoračiti dnevna doza od 200 U/kg telesne mase.

    Ostala teška krvarenja

    Kod teških krvarenja, kao što je krvarenje u CNS, preporučuje se doza od 100 U/kg telesne mase u intervalima od 12 sati. U pojedinim slučajevima, lek Feiba se može primenjivati svakih 6 sati, sve dok se ne postigne jasno kliničko poboljšanje. (Maksimalna dnevna doza od 200 U/kg telesne mase se ne sme prekoračiti!).

  2. Hirurški zahvati

    Kod hirurških intervencija, inicijalna doza od 100 U/kg telesne mase se može primeniti preoperativno, a zatim nakon 6 do 12 sati se mogu primeniti doze od 50-100 U/kg telesne mase. Postoperativna doza za održavanje od 50-100 U/kg telesne mase se može primenjivati u intervalima od 6 do 12 sati; doziranje, interval doziranja i trajanje pre i postoperativne terapije zavise od hirurške intervencije, opšteg stanja pacijenta i kliničke efikasnosti kod svakog pacijenta posebno. (Maksimalna doza od 200 U/kg telesne mase se ne sme prekoračiti!).

  3. Profilaksa kod pacijenata sa hemofilijom A i inhibitorima

    Profilaksa krvarenja kod pacijenata sa visokim titrom inhibitora i sa čestim krvarenjima kod kojih indukcija imunotolerancije (engl. Immune tolerance induction, ITI ) nije uspela ili se ne može primeniti.

    Preporučuje se doza od 70-100 U/kg telesne mase svakog drugog dana. Ova doza se, prema potrebi, može povećati do 100 U/kg telesne mase svakog dana ako pacijent nastavi da krvari ili se može postepeno smanjivati.

    Profilaksa kod pacijenata sa visokim titrom inhibitora tokom ITI (indukcije imunotolerancije). Lek Feiba se može primenjivati istovremeno sa koncentratima faktora VIII, u dozama od 50-100 U/kg telesne mase, dva puta dnevno do smanjenja inhibitora faktora VIII na manje od 2 BU.*

    *1 Bethesda jedinica (engl. Bethesda Unit, BU) se definiše kao količina antitela koja će inhibirati 50% aktivnosti faktora VIII u inkubiranoj plazmi (2 sata na temperaturi 37 °C).

  4. Upotreba leka Feiba kod posebnih grupa pacijenata

Za informacije o pacijentima sa hemofilijom B i inhibitorima faktora IX, videti odeljak 5.1.

Lek Feiba se takođe primenjuje u kombinaciji sa koncentratom faktora VIII, za dugotrajnu terapiju da bi se postigla potpuna i trajna eliminacija inhibitora faktora VIII.

Praćenje terapije

U slučaju nezadovoljavajućeg odgovora na terapiju lekom, savetuje se da se uradi brojanje trombocita jer je neophodno da postoji dovoljan broj funkcionalno intaktnih trombocita da bi lek bio efikasan.

Zbog složenog mehanizma dejstva, nije moguće direktno praćenje aktivnih supstanci. Koagulacioni testovi kao što su vreme koagulacije krvi (engl. whole blood coagulation time, WBCT), tromboelastogram (engl. thromboelastogram, TEG; r-vrednost), i aPTT obično pokazuju neznatno skraćenje i ne moraju da budu u korelaciji sa kliničkom efikasnošću. Zbog toga su ovi testovi od malog značaja za kontrolu terapije lekom Feiba. Videti odeljak 4.4.

Način primene

Primeniti intravenski sporom infuzijom. Brzina infuzija ne sme biti veća od 2 U/kg telesne mase po minuti. Kod pacijenata koji dobro podnose brzinu infuzije od 2 U/kg telesne mase po minuti, u narednim infuzijama brzina se može povećati do maksimalno 10 U/kg telesne mase po minuti. Videti odeljak 5.1.

Za informacije o rekonstituciji leka pre primene, videti odeljak 6.6.

Kontraindikacije

Lek Feiba se ne sme primenjivati u sledećim situacijama ukoliko su dostupne terapijske alternative ovom leku:

  • Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

  • Diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK)

  • Akutna tromboza ili embolija (uključujući infarkt miokarda) Videti odeljak 4.4.

Posebna upozorenja

pri upotrebi

Sledljivost

Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.

UPOZORENJA

Reakcije preosetljivosti

Lek Feiba može izazvati pojavu reakcija preosetljivosti alergijskog tipa, koje uključuju urtikariju, angioedem, gastrointestinalne manifestacije, bronhospazam i hipotenziju. Ove reakcije mogu biti teške i mogu biti sistemske (na primer anafilaksa sa urtikarijom i angioedem, bronhospazam i cirkulatorni šok). Prijavljene su takođe i druge reakcije na primenu infuzije, kao što su drhtavica, pireksija i hipertenzija.

Pacijenti treba da budu informisani o ranim znacima reakcija preosetljivosti, na primer eritem, osip na koži, generalizovana urtikarija, svrab, otežano disanje/dispnea, stezanje u grudima, opšte neraspoloženje, vrtoglavica i pad krvnog pritiska pa sve do alergijskog šoka.

U slučaju prvih znakova ili simptoma reakcije na primenu infuzije/reakcija preosetljivosti, primena leka Feiba se mora odmah prekinuti i moraju se preduzeti odgovarajuće medicinske mere.

Kada se razmatra ponovna primena leka Feiba kod pacijenata kod kojih se sumnja na razvoj reakcije preosetljivosti na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci leka, pažljivo se mora proceniti odnos očekivane koristi i rizika, uzimajući u obzir preosetljivost pacijenta (alergičan ili nije alergičan), i uključujući potencijalnu preventivnu terapiju ili drugu terapiju.

Trombotički i tromboembolijski događaji

Trombotički i tromboembolijski događaji, uključujući diseminovanu intravaskularnu koagulaciju (DIK), vensku trombozu, plućnu emboliju, infarkt miokarda, i moždani udar, mogu da se jave pri terapiji lekom Feiba.

Neki od ovih događaja se javljaju pri terapiji dozama većim od 200 U po kg dnevno ili kod pacijenata sa drugim faktorima rizika (uključujući DIK, uznapredovalo aterosklerotsko oboljenje, povrede ili septikemije) za tromboembolijske događaje. Istovremena primena sa rekombinovanim faktorom VIIa (rFVIIa) verovatno povećava rizik od razvoja tromboembolijskih događaja. Rizik od trombotičkih i tromboembolijskih događaja se može povećati primenom velikih doza leka Feiba. Moguće prisustvo ovakvih faktora rizika se uvek mora uzeti u obzir kod pacijenata sa urođenom ili stečenom hemofilijom.

Lek Feiba treba primenjivati sa posebnom pažnjom i samo ako ne postoji druga terapija kod pacijenata sa povećanim rizikom od tromboembolijskih komplikacija. Ovo uključuje, ali se ne ograničava na, pacijente sa koronarnom bolešću srca u anamnezi, oboljenje jetre, DIK, arterijskom ili venskom trombozom, postoperativno imobilisane, starije pacijente i novorođenčad.

Trombolitička mikroangiopatija (TMA) nije prijavljena u kliničkim studijama sa lekom Feiba. Slučajevi TMA su prijavljeni u kliničkim studijama sa emicizumabom, gde su ispitanici primili lek Feiba kao deo terapije za probojna krvarenja (videti kliničku diskusiju u Evropskom javnom izveštaju o proceni Bezbednost i efikasnost primene leka Feiba kod pacijenata sa probojnim krvarenjem koji primaju emicizumab, nije ustanovljena. Zato, neophodna je procena koristi i rizika primene leka Feiba kod pacijenata na terapiji emicizumabom, i neophodno je pažljivo praćenje ovih pacijenata od strane lekara (videti takođe odeljak 4.5).

Ukoliko se primete znaci ili simptomi trombotičkih ili tromboembolijskih događaja, infuziju treba odmah prekinuti i primeniti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mere.

Ne smeju se prekoračiti pojedinačne doze od 100 U/kg telesne mase i dnevna doza od 200 U/kg telesne mase, osim ako ozbiljnost krvarenja ne opravdava upotrebu veće doze. Kada se primenjuje za zaustavljanje krvarenja, lek treba davati samo dok se ne postigne neophodan terapeutski cilj.

Praćenje terapije

Ne smeju se prekoračiti pojedinačne doze od 100 U/kg telesne mase i dnevne doze od 200 U/kg telesne mase. Pacijente koji primaju dozu od 100 U/kg telesne mase ili više moraju se pažljivo pratiti, posebno radi uočavanja razvoja DIK i/ili pojave simptoma akutne koronarne ishemije i simptoma drugih trombotičkih i tromboembolijskih događaja. Velike doze leka Feiba treba davati samo onoliko dugo koliko je apsolutno neophodno da se zaustavi krvarenje.

U slučaju pojave klinički značajnih promena krvnog pritiska ili brzine pulsa, respiratornog distresa, kašlja ili bola u grudima, infuziju treba odmah prekinuti i preduzeti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mere. Značajni laboratorijski parametri koji ukazuju na DIK su smanjena vrednost fibrinogena, smanjen broj trombocita i/ili prisustvo fibrin/fibrinogen degradacionih produkata (FDP). Ostali parametri koji ukazuju na DIK su jasno produženo trombinsko vreme, protrombinsko vreme ili aPTT. Kod pacijenata sa hemofilijom koji imaju inhibitore ili kod pacijenata sa stečenim inibitorima faktora VIII, IX i/ili XI, aPTT je produžen usled osnovne bolesti.

Za vreme terapije lekom Feiba, pacijenti sa hemofilijom sa inhibitorima ili pacijenti sa stečenim inhibitorima faktora koagulacije mogu imati u isto vreme i povećanu sklonost ka krvarenju i povećan rizik od tromboze.

Laboratorijski testovi i klinička efikasnost

In vitro testovi za kontrolu efikasnosti, kao što su aPTT, vreme koagulacije pune krvi (WBCT) i tromboelastogram (TEG) ne moraju biti u korelaciji sa kliničkom slikom. Zbog toga, pokušaji da se normalizuju ove vrednosti povećavanjem doze leka Feiba ne mogu uvek biti uspešni, čak se i ne preporučuju zbog potencijalnog rizika od nastajanja DIK usled predoziranja.

Značaj broja trombocita

U slučaju neodgovarajućeg odgovora na terapiju lekom Feiba, preporučuje se određivanje broja trombocita, jer je za efikasnost leka Feiba neophodno da ima dovoljan broj funkcionalno intaktnih trombocita.

MERE OPREZA

Trombotičke i tromboembolijske komplikacije

U sledećim situacijama, lek Feiba treba primeniti samo ako nema reakcija na terapiju odgovarajućim koncentratima faktora koagulacije, na primer u slučaju visokog titra inhibitora i po život opasnih hemoragija ili rizičnih krvarenja (na primer, postraumatski ili postoperativno)

  • Diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK): laboratorijski nalazi i/ili klinički simptomi.

  • Oštećenje jetre: usled usporene razgradnje aktiviranih faktora koagulacije, pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre imaju povećan rizik za razvoj DIK.

  • Koronarna bolest srca, akutna tromboza i/ili embolizam.

Pacijente koji primaju lek Feiba treba pratiti na razvoj DIK, akutne koronarne ishemije, i na znakove i simptome drugih trombotičkih i tromboembolijskih događaja. Odmah po pojavi prvih znakova ili

simptoma trombotičkih ili tromboembolijskih događaja, infuziju treba odmah prekinuti i pokrenuti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mere.

Neodgovarajući odgovor na lekove koji deluju protiv inhibitora

Zbog specifičnosti faktora kod svakog pacijenata, odgovor na ovaj lek može biti različit. U slučaju krvarenja kada pacijenti pokazuju nedovoljan odgovor na jedan lek, odgovor na drugi lek može biti odgovarajući. Zato u slučaju nedovoljnog odgovora na ovaj lek, treba razmotriti primenu drugog leka.

Anamnestički odgovori

Primena leka Feiba kod pacijenata sa inhibitorima može dovesti do početnog ,,anamnestičkog” povećanja vrednosti inhibitora. Nakon nastavka primene leka Feiba, vrednost inhibitora se može vremenom smanjiti. Klinički i objavljeni podaci pokazuju da se efikasnost leka Feiba ne smanjuje.

Interferencija sa laboratorijskim testovima

Nakon primene velikih doza leka Feiba, prolazno povećanje pasivno prenesenih antitela na površinski antigen hepatitis B virusa, može dovesti do pogrešnog tumačenja pozitivnih rezultata serološih testova.

Lek Feiba sadrži izohemaglutinine krvne grupe (anti-A i anti-B). Pasivna transmisija antitela na antigene eritrocita, npr A, B, D, može uticati na neke serološke testove za antitela eritrocita, kao što je aglutininski test (engl. Coombs test).

Pedijatrijska populacija

Prikazi slučajeva i podaci ograničenih kliničkih ispitivanja pokazuju da lek Feiba može da se koristi kod dece mlađe od 6 godina. Potrebno je primeniti isti režim doziranja kao i kod odraslih, ali prilagođeno kliničkom stanju deteta.

Stariji pacijenti

Postoje samo ograničeni podaci kliničkih ispitivanja o primeni leka Feiba kod starijih pacijenata.

Profilaktička primena kod pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima

S obzirom na to da je ova bolest retka, dostupni su samo ograničeni klinički podaci o profilaksi krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom B (literaturni prikazi slučajeva, n=6 i klinički podaci u profilaktičkoj studiji 090701, n=1, i PASS-EU-006 n=1).

Prenos infektivnih agenasa

Standardne mere za prevenciju infekcija, koje su posledica upotrebe lekova proizvedenih iz humane krvi ili plazme, uključuju selekciju donora, ispitivanje prisustva specifičnih markera infekcije u pojedinačnim donacijama i sveukupnoj prikupljenoj (engl. ,,pool”) plazmi, kao i uvođenje efektivnih proizvodnih koraka za inaktivaciju i uklanjanje virusa. Uprkos ovome, kada se koriste lekovi pripremljeni iz humane krvi ili plazme, mogućnost prenosa infektivnih agenasa se ne može u potpunosti isključiti. Ovo se takođe odnosi na nepoznate ili novootkrivene viruse i druge patogene.

Smatra se da su preduzete mere efikasne za viruse sa omotačem kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), hepatitis B virus (HBV) i hepatitis C virus (HCV), i virus bez omotača kao što je hepatitis A virus (HAV). Preduzete mere mogu imati ograničeno dejstvo na viruse bez omotača kao što je parvovirus B19. Infekcije parvovirusom B19 mogu biti ozbiljne za trudnice (fetalne infekcije) i za osobe sa imunodeficijencijom ili povećanom eritropoezom (na primer hemolitička anemija).

Preporučuje se odgovarajuća vakcijancija (hepatitis A i B) pacijenata koji redovno/ponovno primaju lek proizveden iz humane plazme, uključujući i lek Feiba.

Natrijum

Lek Feiba sadrži približno 40 mg natrijuma po bočici, što je ekvivalentno 2% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma, prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije za odraslu osobu.

Interakcije

Lista interakcija
0
1
0
0
Dodaj u interakcije

Nisu sprovedene odgovarajuće i dobro kontrolisane studije kombinovane ili sekvencijalne primene leka Feiba i rekombinantnog faktora VIIa, antifibrinolitika ili emicizumaba.

Treba uzeti u obzir moguću pojavu tromboembolijskih događaja kada se primenjuju sistemski antifibrinolitici kao što su traneksaminska kiselina ili aminokapronska kiselina za vreme terapije lekom Feiba. Zbog toga, antifibrinolitici ne treba da se primenjuju 6 do 12 sati nakon primene leka Feiba.

U slučaju istovremene primene rFVIIa, ne mogu se isključiti moguće interakcije leka u skladu sa dostupnim in vitro podacima i kliničkim studijama (koje potencijalno može dovesti do neželjenih reakcija kao što su tromboembolijski događaji).

Tokom dva klinička ispitivanja emicizumaba, 23 učesnika koji su primali profilaksu emicizumabom takođe su primili lek Feiba za lečenje 78 probojnih krvarenja. 59 od 78 krvarenja je lečeno prosečnom dnevnom dozom ≤ 100 U/kg/dan tokom ≤ 2 dana bez TMA komplikacija. Lečeno je 19 od 78 krvarenja sa > 100 U/kg/dan tokom > 1 dana sa TMA komplikacijama koje su se javile kod 3 pacijenta (od kojih su 2 pacijenta takođe primila rFVIIa za isti događaj krvarenja). Videti odeljak 4.4.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o upotrebi leka Feiba kod trudnica. Lekari treba da procene mogući rizik i da propisuju lek Feiba samo kada je jasno indikovano, a pri tome moraju uzeti u obzir činjenicu da tokom trudnoće postoji povećan rizik od tromboembolijskih događaja, i nekoliko komplikacija trudnoće je povezano sa povećanim rizikom za razvoj DIK.

Dojenje

Nema odgovarajućih podataka o upotrebi leka Feiba kod dojilja. Faktori koagulacije su

veliki proteinski molekuli; stoga je verovatnoća da će količina u majčinom mleku biti veoma mala. Međutim, pošto nema dostupnih podataka, lekari treba da procene mogući rizik i da propisuju lek Feiba samo kada je jasno indikovano, a pri tome moraju uzeti u obzir činjenicu da u periodu nakon porođaja postoji povećan rizik od tromboembolijskih događaja.

Plodnost

Nisu sprovedena ispitivanja leka Feiba na životinjama vezano za reproduktivnu toksičnost i uticaji leka Feiba na plodnost nisu ustanovljeni u kontrolisanim kliničkim studijama.

Videti odeljak 4.4 za informacije o infekciji parvovirusom B19.

Upravljanje vozilom

Lek Feiba nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva

Lek Feiba može izazvati naglu pojavu reakcija preosetljivosti alergijskog tipa, koje uključuju urtikariju, angioedem, gastrointestinalne manifestacije, bronhospazam i pad krvnih pritiska; ove reakcije mogu biti teške i mogu biti sistemske (na primer anafilaksa sa urikarijom i i angioedemom, bronhospazam i cirkulatorni šok). Videti i odeljak 4.4 „Reakcije preosetljivosti“.

Neželjene reakcije prikazane u ovom odeljku su zabeležene iz postmarketinškog iskustva kao i iz studija sa lekom Feiba za terapiju epizoda krvarenja kod pedijatrijskih i odraslih pacijenata sa hemofilijom A ili B i inhibitorima faktora VIII ili IX. Jedna studija je takođe uključila i pacijente sa stečenom hemofilijom i inhibitorima faktora VIII (2 od 49 pacijenata). Dodate su i neželjene reakcije iz treće studije u kojoj se upoređivala profilaksa sa terapijom po potrebi (engl. on-demand treatment).

Kategorije učestalosti neželjnih reakcija su definisane prema sledećoj konvenciji: Veoma često ≥ 1/10

Često ≥ 1/100 do < 1/10 Povremeno ≥ 1/1000 do < 1/100 Retko ≥ 1/10000 do < 1/1000 Veoma retko < 1/10000

Nepoznato: ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka

Neželjena dejstva
Klasa sistema organa (engl. System organ class, SOC) Preporučeni važeći MedDRA termini Učestalost*
Poremećaji krvi i limfnog sistema Diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK)Povećanje titra inhibitora (anamnestički odgovor)a NepoznatoNepoznato
Poremećaji imunskog sistema Preosetljivostc Utrikarija Anafilaktička reakcija Često Nepoznato Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema Parestezija HipoestezijaMoždani udar usled tromboze Moždani udar usled embolije GlavoboljacSomnolencija Vrtoglavicab Disgeuzija Nepoznato Nepoznato Nepoznato Nepoznato Često NepoznatoČesto Nepoznato
Kardiološki poremećaji Infarkt miokardaTahikardija NepoznatoNepoznato
Vaskularni poremećaji Tromboza Nepoznato
Venska tromboza Arterijska trombozaEmbolizam (tromboembolijske komplikacije)Hipotenzijac Hipertenzija Naleti crvenila Nepoznato Nepoznato NepoznatoČesto Nepoznato Nepoznato
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji Plućna embolija BronhospazamZviždanje prilikom disanja KašaljDispnea Nepoznato Nepoznato Nepoznato Nepoznato Nepoznato
Gastrointestinalni poremećaji Povraćanje DijarejaNelagodnost u abdomenu Mučnina Nepoznato Nepoznato NepoznatoNepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva Osećaj utrnulosti lica Angioedem UrtikarijaPruritus Osipc Nepoznato Nepoznato Nepoznato NepoznatoČesto
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene Bol na mestu primene injekcije MalaksalostOsećaj toplote DrhtavicaPovišena telesna temperatura Bol u grudimaOsećaj nelagodnosti u grudima Nepoznato Nepoznato Nepoznato Nepoznato Nepoznato NepoznatoNepoznato
Ispitivanja Pad krvnog pritiska Pozitivan nalaz na antitela napovršinski antigen Hepatitis B virusac Povećanje vrednosti fibrin D-dimera Nepoznato ČestoNepoznato

*Precizna procena učestalosti ovih neželjenih reakcija nije moguća iz dostupnih podataka

aPovećanje titra inhibitora (anamnestički odgovor) (nije preporučeni MeDRA termin) je povećanje prethodno prisutnih titara inibitora koji se javljaju nakon primene leka Feiba. Videti odeljak 4.4.

bNeželjene reakcije zabeležene u originalnim i profilaktičkim studijama. Prikazana učestalost je samo iz profilaktičke studije.

cNeželjene reakcije zabeležene u profilaktičkim studijama. Prikazana učestalost je iz profilaktičke studije.

Reakcije koje se karakteristične ovoj grupi lekova

Ostali simptomi reakcija preosetljivosti na lekove proizvedene iz plazme uključuju letargiju i nemir.

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.

Predoziranje

Rizik od trombotičkih i tromboembolijskih događaja (uključujući DIK, infarkt miokarda, vensku trombozu, i plućnu emboliju) može biti povećan kada se primenjuju velike doze leka Feiba.

Neki od zabeleženih tromboembolijskih događaja se dešavaju pri dozama većim od 200 U/kg ili kod pacijenata sa drugim faktorima rizika za tromboembolijske događaje. Ako se primete znaci ili simptomi trombotičkih ili tromboembolijskih događaja, mora se odmah prekinuti primena infizije, i moraju se preduzeti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske mere. Videti odeljak 4.4.

Farmakološki podaci - Feiba 100 U/ml

Farmakodinamika

Farmakoterapijska grupa: Antihemoragici; faktori koagulacije krvi, ATC kod: B02BD03

Iako je lek Feiba razvijen ranih sedamdesetih godina XX veka, i njegova antiinhibitorska aktivnost pokazana i u in vitro i u in vivo uslovima, njegov mehanizam dejstva je još uvek predmet naučnih rasprava. Prema saznanjima iz ispitivanja aktivnosti, lek Feiba se sastoji od protrombinskog kompleksa zimogena koji su ujedno i prokoagulanti (protrombin FVII, FIX, FX) i antikoagulanti (protein C) i nalaze se u relativno jednakim količinama sa proizvoljnom Feiba jedinicom potentnosti, ali sadržaj prokoagulantnog enzima u njima je relativno mali. Prema tome, lek Feiba sadrži proenzime protrombinskog kompleksa faktora, ali ujedno i veoma male količine njihovih proizvoda aktivacije, pri čemu je sadržaj FVIIa najveći.

Aktuelni stručni radovi otkrili su ulogu specifičnih komponenti aktiviranog protrombinskog kompleksa, protrombin (FII) i aktivirani faktor X (FXa), u mehanizmu dejstva leka Feiba.

Lek Feiba kontroliše krvarenje indukcijom i olakšavanjem nastanka trombina, tj. postupka za koji je presudno stvaranje protrombinaza-kompleksa. Brojna biohemijska in vitro i in vivo ispitivanja pokazala su da FXa i protrombin imaju kritičnu ulogu u aktivnosti leka Feiba. Ustanovljeno je da je protrombinaza kompleks glavno ciljno mesto za lek Feiba. Osim protrombina i FXa, lek Feiba sadrži druge proteine protrombinskog kompleksa koji bi takođe mogli doprineti hemostazi kod pacijenata sa hemofilijom i sa inhibitorima.

Terapija kod pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima

Iskustvo u terapiji kod pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima faktora IX je ograničeno zbog toga što se radi o retkoj bolesti. Tokom kliničkih ispitivanja, pet pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima je bilo lečeno lekom Feiba ili po potrebi (engl. on-demand), ili profilaktički, ili zbog hirurških intervencija:

U prospektivnom otvorenom randomizovanom, paralelnom kliničkom ispitivanju kod pacijenata sa hemofilijom A ili B sa trajno visokim titrom inhibitora (090701, PROOF), 36 pacijenata bilo je randomizovano ili u grupu sa profilaktičkim lečenjem tokom 12 meseci±14 dana ili u grupu sa lečenjem po potrebi (engl. on-demand arm). U grupi gde je sprovedeno profilaktičko lečenje, 17 pacijenata je primilo 85±15 U/kg leka Feiba koji je primenjivan svaki drugi dan i u grupi sa lečenjem po potrebi, 19 pacijenata je lečeno individualno u skladu sa procenom lekara. Dva pacijenta sa hemofilijom B sa inhibitorima je lečeno u grupi sa lečenjem po potrebi i jedan pacijent sa hemofilijom B je lečen u grupi sa profilaksom.

Medijana ABR (engl. annualized bleeding rate) za sve vrste epizoda krvarenja kod pacijenata u grupi sa profilaksom (medijana ABR=7,9) bila je manja nego kod pacijenata u grupi sa lečenjem po potrebi (medijana=28,7), što iznosi do 72,5% smanjenja u vrednostima medijana ABR-a između grupa.

U drugom završenom prospektivnom neintervencijskom ispitivanju perioperativne primene leka Feiba (PASS_INT-003, SURF) sprovedene su ukupno 34 hirurške procedure kod 23 pacijenta. Većina pacijenata (18) je imala urođenu hemofiliju A sa inhibitorima, dva pacijenta su imala hemofiliju B sa inhibitorima i tri pacijenta je imalo stečenu hemofiliju A sa inhibitorima. Izlaganje leku Feiba je trajalo od 1 do 28 dana, sa srednjom vrednošću 9 dana i medijanom od 8 dana. Srednja kumulativna doza iznosila je 88347 U, i medijana doza je bila 59000 U. Najduže izlaganje leku Feiba kod pacijenata sa hemofilijom B sa inhibitorima bilo je 21 dan i maksimalna primenjena doza je bila 7324 U.

Osim toga, dostupno je još 48 prikaza slučaja iz literature kada je lek Feiba korišćena za terapiju i prevenciju epizoda krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom B sa inhibitorima faktora IX (34 pacijenta sa hemofilijom B sa inhibitorima su bili na terapiji krvarenja, 6 pacijenta sa hemofilijom B sa inhibitorima su bili na profilaksi i 8 pacijenata sa hemofilijom B sa inhibitorima bilo je lečeno zbog hirurškog postupka).

Podnošljivost i bezbednost leka Feiba, rekonstituisanog u redovnoj ili 50% smanjenoj zapremini i većim brzinama infuzije kod pacijenata sa hemofilijom sa inhibitorima, ispitivana je u prospektivnoj, otvorenoj i randomizovanoj unakrsnoj studiji (091501). Trideset tri pacijenta su lečena, a dvadeset osam pacijenata je završilo studiju. U studiji, lek Feiba je rekonstituisan u 50% smanjenoj zapremini (koncentracija 100 U/ml) i primenjen intravenskom infuzijom pri brzinama infuzije od 2, 4 i 10 U/kg/min u naznačenoj dozi od 85 U/kg ± 15 U/kg za sve pacijente. Primarni parametri praćenja bili su podnošljivost i bezbednost sa 50% smanjenom zapreminom (povećanom koncentracijom) pri standardnoj i povećanoj brzini infuzije.

Studija je pokazala da se i veća koncentracija (100 UI/ml) i veće brzine infuzije (4 i 10 U/kg/min) dobro tolerišu i da je bezbednosni profil uporediv sa označenom dozom od 85 U/kg ± 15 U/kg. Pacijenti koji su primili 50% smanjenu zapreminu (povećanu koncentraciju) pri standardnoj brzini infuzije od 2 U/kg/min imali su slične stope povezanih neželjenih događaja koji su nastali zbog lečenja (engl. Treatment Emergent Adverse Events, TEAE) u poređenju sa onima koji su primali redovnu zapreminu (50 U/ml koncentracija) sa istom brzinom infuzije. Nisu prijavljeni TEAE pri brzini infuzije od 4 U/kg/min.

Pacijenti koji su primili 50% smanjenu zapreminu (100 U/ml) pri brzini infuzije od 10 U/kg/min imali su 1 povezan, neozbiljan TEAE. Pored toga, pacijenti koji su primili 50% smanjenu zapreminu (povećana koncentracija) pri povećanim brzinama infuzije od 4 i 10 U/kg/min nisu imali ozbiljne TEAE, bilo kakvu reakciju preosetljivosti, bilo kakvu reakciju na mestu infuzije, bilo koji trombotički TEAE ili bilo koji TEAE koji bi doveo do povlačenja leka ili prekida studije. Sve u svemu, TEAE primećeni u studiji bili su u skladu sa poznatim bezbednosnim profilom leka Feiba kod pacijenata sa hemofilijom i inhibitorima.

U otvorenoj, nekontrolisanoj, neinterventnoj opservacionoj studiji bezbednosti leka Feiba nakon odobrenja (PASS-EU-006), 75 pacijenata (prosečne starosti 34,8 godina, 70 muškaraca i 5 žena), od kojih je 73 imalo hemofiliju A sa inhibitorima i 2 hemofiliju B sa inhibitorima, lečeni su lekom Feiba. Od 65 pacijenata sa kongenitalnom hemofilijom, 63 je imalo kongenitalnu hemofiliju A i 2 kongenitalnu hemofiliju B. Na početku ispitivanja, lek Feiba je propisan za profilaksu kod 43 pacijenata, a kod 32 je propisan lek Feiba za lečenje po potrebi (engl. on-demand treatment). Veće brzine infuzije (> 2 U/kg/min) korišćene su kod 6 pedijatrijskih pacijenata uzrasta između 11 meseci i 11 godina i kod 5 adolescenata uzrasta od 13 do 16 godina.

Od 320 infuzija sa dostupnom brzinom infuzije kod 7 pedijatrijskih i 6 adolescenata, bilo je 129 infuzija (40,3%) kod 2 pacijenta (oba pedijatrijska) sa brzinom infuzije > 10 U/kg/min, 26 infuzija (8,1%) u 7

pacijenata (4 pedijatrijska; 3 adolescenta) sa brzinom infuzije > 4 i ≤ 10 U/kg/min, 135 infuzija (42,2%)

kod 7 pacijenata (3 pedijatrijska; 4 adolescenta) sa brzinom infuzije > 2 i ≤ 4 U/kg/min, i 30 infuzija

(9,4%) kod 3 pacijenta (1 pedijatrijski; 2 adolescenta) sa brzinom infuzije ≤ 2 U/kg/min.

Postoje takođe i izolovani slučajevi o upotrebi leka Feiba u terapiji pacijenata sa stečenim inhibitorima faktora IX X, XI i XIII.

U retkim slučajevima, lek Feiba je korišćen i kod pacijenata sa prisustvom inhibitora von Willebrand

faktora.

Farmakokinetika

S obzirom na to da se način dejstva leka Feiba još uvek sagledava, nije moguće izneti zaključni stav o njegovim farmakokinetičkim svojstvima.

Farmaceutski podaci - Feiba 100 U/ml

Lista pomoćnih supstanci

Prašak: natrijum-hlorid

natrijum-citrat Rastvarač: voda za injekcije

Inkompatibilnost

Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa rastvaračem navedenim u odeljku 6.6.

Kao i kod ostalih lekova za koagulaciju krvi, efikasnost i podnošljivost ovog leka može biti narušena mešanjem sa drugim lekovima. Savetuje se da se pre i posle primene leka Feiba, ispere zajednički venski pristup odgovarajućim rastvorom, na primer izotoničnim fiziološkim rastvorom.

Koagulacioni faktori, dobijeni iz humane plazme se mogu adsorbovati na unutrašnjoj površini nekih pribora za injekciju/infuziju. Ukoliko bi se ovo desilo, došlo bi do neuspeha terapije. Zato, samo odobreni plastični pribor za infuziju se može koristiti za primenu leka Feiba.

Rok upotrebe

2 godine.

Dokazana hemijska i fizička stabilnost rekonstituisanog leka je 3 sata na temperaturi do 25 °C.

Sa mikrobiološkog stanovišta, pripremljeni lek treba upotrebiti odmah, osim kada postupak rekonstitucije isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije (kontrolisani i validirani aseptični uslovi). Ukoliko se pripremljeni rastvor ne primeni odmah, vreme i uslovi čuvanja pre primene su odgvornost korisnika.

Rekonstituisani lek se ne sme držati u frižideru.

Posebne mere opreza pri čuvanju

Čuvati na temperaturi do 25 °C. Ne zamrzavati.

Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije, videti odeljak 6.3.

Priroda i sadržaj pakovanja

Prašak se nalazi u bočici od bezbojnog stakla tretirane površine (staklo hidrolitičke otpornosti tip I). Rastvarač se nalazi u bočici od bezbojnog stakla tretirane površine (staklo hidrolitičke otpornosti tip I). Bočice su zatvorene butil gumenim čepovima.

Pakovanje sadrži:

-1 bočicu sa 500 U leka Feiba praška za rastvor za infuziju

-1 bočicu sa 5 ml vode za injekcije

-1 BAXJECT II HI-Flow

-1 špric za jednokratnu upotrebu

-1 leptir iglu

Posebne mere opreza pri odlaganju

Lek Feiba se mora rekonstituisati neposredno pre primene. Pripremljen rastvor treba odmah upotrebiti (rastvor ne sadrži konzervanse).

Lagano rotirajte dok se sav prašak ne rastvori. Budite sigurni da se sav lek Feiba rastvorio, jer u suprotnom, manje jedinica leka Feiba će proći kroz filter uređaja.

Nakon rekonstitucije, rastvor treba prekontrolisati na prisustvo vidljivih čestica ili promene boje, pre primene. Ne upotrebljavati rastvore koji su zamućeni ili imaju talog.

Jednom otvorene bočice se ne smeju ponovo koristiti.

Ne koristiti ako su komplet za primenu, sterilna barijera leka ili pakovanje oštećeni ili ako pokazuju bilo kakav znak oštećenja.

Za pripremu rastvora Feiba, koristiti samo priloženu vodu za injekcije i komplet za rekonstituciju priložen u pakovanju. Ako se koriste sredstva koja nisu priložena u pakovanju leka Feiba, obezbedite da se upotrebi odgovarajući filter sa veličinom pora od najmanje 149 mikrometara.

Ne držati lek u frižideru nakon rekonstitucije.

Nakon kompletne rekonstitucije leka Feiba, odmah primeniti lek injekcijom ili infuzijom koja mora da se završi u roku od 3 sata od rastvaranja leka.

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Rekonstitucija praška za rastvor za infuziju sa BAXJECT II Hi- Flow:

  1. Zagrejati neotvorenu bočicu sa rastvaračem (voda za injekcije) na sobnu temperaturu (15 °C do 25 °C), na primer koristeći vodeno kupatilo nekoliko minuta (maksimalno do 37 °C), ukoliko je potrebno.

  2. Ukloniti zaštitne poklopce i sa bočice sa praškom i sa bočice sa rastvaračem i dezinfikovati gumene čepove na obe bočice. Postavite bočice na ravnu površinu.

  3. Otvoriti pakovanje BAXJECT II Hi-Flow sredstva, povlačeći zaštitnu foliju, pazeći da pri tome ne dodirnete sadržaj pakovanja (slika a). Za sada ne vaditi sredstvo iz pakovanja.

  4. Postaviti pakovanje iznad bočice sa rastvaračem i ubodite providni plastični šiljak kroz gumeni čep bočice sa rastvaračem (slika b). Sada uklonite pakovanje sa BAXJECT II Hi-Flow sredstva (slika c). Ne skidati plavi zaštitni poklopac sa BAXJECT II Hi-Flow sredstva.

  5. Tako postavljen sistem sa BAXJECT II Hi-Flow, okrenuti da bočica sa rastvaračem bude sa gornje strane sistema. Ubodite ljubičasti plastični šiljak kroz gumeni čep bočice sa lekom Feiba. Vakum će povući rastvarač u bočicu sa lekom Feiba (slika d).

  6. Lagano rotirajte (ali ne mućkajte), ceo sistem sve dok se sav prašak ne rastvori. Proverite da li se sav prašak leka Feiba potpuno rastvorio, jer u protivnom aktivna supstanca neće proći kroz filter uređaja.

Sl. a Sl. b Sl. c

Infuzija:

  1. Uklonite plavi zaštitni poklopac sa BAXJECT II HI-Flow sredstva. Čvrsto povežite špric sa BAXJECT II Hi-Flow sredstvom. NE DOZVOLITE DA VAZDUH UĐE U ŠPRIC (slika e). Da bi ste obezbedili čvrstu povezanost šprica i BAXJECT II Hi-Flow sredstva, preporučuje se upotreba luer lock šprica (okrećite špric u pravcu kazaljke na satu sve dok se ne dođe do stop pozicije - pozicije kada prestaje okretanje).

  2. Okrenite sistem tako da bočica sa rastvorenim lekom Feiba bude na vrhu. Povucite rastvor leka Feiba u špric laganim povlačenjem klipa unazad i obezbedite da se čvrsta povezanost BAXJECT II Hi-Flow sredstva i šprica održava tokom celog procesa izvlačenja leka. (slika f)

  3. Odvojite špric.

  4. Ukoliko se pojavi pena u špricu, sačekajte dok pena nestane. Polako primenite rastvor intravenski sa priloženim infuzionim setom.

  5. Sl. d Sl. e Sl. f

Ne sme se prekoračiti brzina primene od 2 U leka Feiba po kg telesne mase po minuti.

PDF dokumenti

Pakovanje i cena

Prašak i rastvarač za rastvor za infuziju; 100 U/ml; 1 bočica (staklo) (prašak: 500 U) + 1 bočica (staklo) (rastvarač: 5 ml) + 1 BAXJECT II Hi-Flow sredstvo + 1 špric + 1 leptir igla
Cena*
49.503,40 DIN
Doplata
0,00 DIN

Lista RFZO

B - Lekovi koji se primenjuju u toku ambu…
Više…

DDD

-

JKL

0066055
* Cena direktno preuzeta sa RFZO.

Izvori

Paralele

Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4.9

Više 36k ocene

Instaliraj

Idite dalje od informacija o lekovima uz PRO

Rešite interakcije, pregledajte ograničenja upotrebe i pronađite sve ostale odgovore uz pomoć svog AI asistenta Elly.

Preveri, kaj ponuja PRO
Koristimo kolačiće Kolačići nam pomažu da pružimo najbolje iskustvo na našoj veb stranici. Korišćenjem naše veb stranice saglasni ste sa upotrebom kolačića. Više o tome kako koristimo kolačiće saznajte u našoj Politici kolačića.