SALAZIDIME 1g prašak za rastvor za injekciju/infuziju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Smernice
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - SALAZIDIME 1g
Lek SALAZIDIME je indikovan za lečenje sledećih infekcija, kod odraslih i dece, uključujući novorođenčad (od samog rođenja):
-
Nozokomijalne pneumonije,
-
Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze,
-
Bakterijski meningitis,
-
Hronični supurativni otitis media,
-
Maligni otitis externa,
-
Komplikovane infekcije urinarnog trakta,
-
Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva,
-
Komlikovane intraabdominalne infekcije,
-
Infekcije kostiju i zglobova,
-
Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata na kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (engl. Continuous ambulatory peritoneal dialysis, CAPD).
Terapija pacijenata sa bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa bilo kojom od gore navedenih infekcija.
Ceftazidim se može primenjivati u terapiji pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom telesnom temperaturom, za koju se predpostavlja da se javlja usled neke bakterijske infekcije.
Ceftazidim se može primenjivati kao perioperativna profilaksa infekcija urinarnog trakta kod pacijenata koji će biti podvrgnuti transuretralnoj resekciji prostate (TURP).
Pri izboru ceftazidima treba uzeti u obzir njegov antibakterijski spektar, koji je uglavnom ograničen na aerobne Gram-negativne bakterije (videti odeljke 4.4 i 5.1).
Ceftazidim treba primenjivati istovremeno sa drugim antibakterijskim lekovima kada god neki od mogućih uzročnika oboljenja ne pripada njegovom spektru delovanja.
Potrebno je uzeti u obzir zvanične smernice o pravilnoj primeni antibakterijskih lekova.
Doziranje
Tabela 1: Odrasli i deca telesne mase ≥40 kg
| Intermitentna primena | |
| Infekcija | Doza leka koju treba primeniti |
| Bronhopulmonalna infekcija kod cistične fibroze | doza od 100 do 150 mg/kg/dan svakih 8 sati,najviše 9 g dnevno1 |
| Febrilna neutropenija | doza od 2 g na svakih 8 sati |
| Nozokomijalna pneumonija | |
| Bakterijski meningitis | |
| Bakteremija* | |
| Infekcije kostiju i zglobova | doza od 1do 2 g svakih 8 sati |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | |
| Komplikovane intra-abdominalne infekcije | |
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata naCAPD | |
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta | doza od 1do2 g svakih 8 ili 12 sati |
| Perioperativna profilaksa kod transuretralneresekcije prostate (TURP) | doza 1 g prilikom uvođenja u anesteziju, a drugadoza prilikom uklanjanja katetera |
| Hronični purulentni otitis media | doza od 1do 2 g svakih 8 sati |
| Maligni otitis externa | |
| Kontinuirana infuzija | |
| Infekcija | Doza leka koju treba primeniti |
| Febrilna neutropenija | Udarna doza od 2 g, a nakon toga putem kontinuirane infuzije 4 do 6 g svakih 24 sata1 Pojedinačna infuzija rastvorenog leka ne treba da traje duže od 9 sati (vidi odeljak 6.3).Prema tome, nakon rekonstitucije, jediničnu dozu u infuzionom rastvoru treba primeniti u toku 9 sati: npr. za dozu od 8 grama dnevno, primenjuje seudarna doza od 2 grama, nakon čega se primenjuje 2 grama u vidu kontinuirane infuzije svakih 8 sati. |
| Nozokomijalna pneumonija | |
| Bronhopulmonalna infekcija kod cistične fibroze | |
| Bakterijski meningitis | |
| Bakterijemija* | |
| Infekcije kostiju i zglobova | |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | |
| Komplikovane intraabdominalne infekcije | |
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata na CAPD | |
| 1Kod odraslih osoba sa očuvanom funkcijom bubrega doza od 9 g/dan je primenjivana bez pojaveneželjenih dejstava*Kada je povezana ili se sumnja da je povezana sa bilo kojom od infekcija navedenih u odeljku 4.1. | |
Tabela 2: Deca telesne mase < 40 kg
| Odojčad i mala deca uzrasta > 2 meseca i decatelesne mase < 40 kg | Infekcija | Uobičajena doza |
| Intermitentna primena | ||
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta | doza od 100 do 150 mg/kg/dan, podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Hronični supurativni otitis media | ||
| Maligni otitis externa | ||
| Neutropenija kod dece | doza od 150 mg/kg/dan, podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze | ||
| Bakterijski meningitis | ||
| Bakterijemija* | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | doza od 100 do 150 mg/kg/dan, podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| Komplikovane intra-abdominalne infekcije | ||
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata naCAPD | ||
| Kontinuirana infuzija | ||
| Febrilna neutropenija | Udarna doza od 60 do100 mg/kg a nakon toga kontinuirana infuzija od 100 do 200 mg/kg/dan, maksimalno 6 g/dan | |
| Nozokomijalna pneumonija | ||
| Bronhopulmonalana infekcija kod cistične fibroze | ||
| Bakterijski meningitis | ||
| Bakterijemija* | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| Komplikovane intraabdominalne infekcije | ||
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata naCAPD | ||
| Novorođenčad i odojčad ≤2 meseca | Infekcija | Uobičajena doza |
| Intermitentna primena | ||
| Većina infekcija | doza od 25 do 60 mg/kg/dan,podeljeno u dve doze1 | |
| 1Kod novorođenčadi i odojčadi uzrasta ≤2 meseca, poluvreme eliminacije ceftazidima u serumu može biti tri do četiri puta veće nego kod odraslih.*Kada je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa bilo kojom infekcijom navedenom u odeljku 4.1 | ||
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost leka SALAZIDIME, primenjenog kao kontinuirana infuzija kod novorođenčadi i odojčadi uzrasta ≤ 2 meseca nije utvrđena.
Stariji pacijenti
Uzimajući u obzir povezanost starosne dobi i smanjenog klirensa ceftazidima kod starijih pacijenata, dnevna doza ne sme da pređe 3 g kod pacijenata starijih od 80 godina.
Oštećenje funkcije jetre
Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagođavanjem doze kod blagog ili umerenog oštećenja funkcije jetre. Nema podataka iz studija za pacijenate sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti i odeljak 5.2.) Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene ceftazidima kod ovih pacijenata.
Oštećenje funkcije bubrega
Ceftazidim se izlučuje u neizmenjenom obliku putem bubrega. Zbog toga dozu leka treba smanjiti kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti i odeljak 4.4.)
Treba primeniti inicijalnu udarnu dozu od 1 g. Doze održavanja se određuju na osnovu klirensa kreatinina:
Tabela 3: Preporučene doze održavanja leka SALAZIDIME kod oštećenja funkcije bubrega-intermitentna infuzija
Odrasli i deca telesne mase ≥ 40 kg
| Klirens kreatinina (mL/min) | Približna vrednost kreatinina u serumu mikromol/L (mg/dL) | Preporučena jedinična doza lekaSALAZIDIME (g) | Učestalost doziranja (sati) |
| 50-31 | 150-200 (1,7-2,3) | 1 | 12 |
| 30-16 | 200-350 (2,3-4,0) | 1 | 24 |
| 15-6 | 350-500 (4,0-5,6) | 0,5 | 24 |
| <5 | >500 (>5,6) | 0,5 | 48 |
Kod pacijenata sa teškim infekcijama potrebno je povećati pojedinačnu dozu za 50% ili povećati učestalost doziranja. Kod dece klirens kreatinina treba prilagoditi telesnoj površini ili telesnoj masi bez masti (engl. lean body mass, LBM)
Deca telesne mase <40 kg
| Klirens kreatinina (mL/min)** | Približne vrednostikreatinina u serumu * mikromol/L (mg/dL) | Preporučenaindividualna doza (mg/kg telesne mase) | Učestalost doziranja (sati) |
| 50-31 | 150-200 (1,7-2,3) | 25 | 12 |
| 30-16 | 200-350 (2,3-4,0) | 25 | 24 |
| 15-6 | 350-500 (4,0-5,6) | 12,5 | 24 |
| <5 | >500 (>5,6) | 12,5 | 48 |
| *Vrednosti kreatinina u serumu predstavljaju smernice, koje ne moraju ukazivati na potpuno isti stepen redukcije doze za sve pacijente sa smanjenom funkcijom bubrega.**Procena na osnovu telesne površine ili izmeren. | |||
Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Tabela 4: Preporučene doze održavanja leka SALAZIDIME kod oštećenja funkcije bubrega-kontinuirana infuzija
Odrasli i deca telesne mase ≥ 40 kg
| Klirens kreatinina (mL/min) | Približne vrednosti kreatinina userumu mikromol/L (mg/dL) | Učestalost doziranja (sati) |
| 50-31 | 150-200 (1,7-2,3) | Udarna doza od 2 g, a nakon toga 1do 3g/24 sata |
| 30-16 | 200-350 (2,3-4,0) | Udarna doza od 2 g, a nakon toga1g/24 sata |
| ≤15 | <350 (>4,0) | Nije procenjeno |
Preporučuje se oprez prilikom izbora doze. Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Deca telesne mase <40 kg
Nije utvrđena bezbednost i efikasnost ceftazidima, primenjenog u vidu kontinuirane infuzije kod dece sa oštećenjem funkcije bubrega i telesnom masom < 40 kg. Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Ukoliko se kontinuirana infuzija primenjuje kod dece sa oštećenjem funkcije bubrega, klirens kreatinina treba korigovati prema telesnoj površini ili telesnoj masi bez masti (engl. lean body mass, LBM).
Hemodijaliza
Poluvreme eliminacije ceftazidima u serumu se tokom hemodijalize kreće od 3 do 5 sati.
Dozu održavanja ceftazidima koja je preporučena u tabelama 3 i 4 treba ponovo primeniti nakon svake hemodijalize.
Peritonealna dijaliza
Ceftazidim se može primenjivati kod pacijenata koji se podvrgavaju peritonealnoj dijalizi i kontinuiranoj ambulatornoj peritonealnoj dijalizi (CAPD).
Pored intravenske primene, ceftazidim se može uključuti-dodati i u dijaliznu tečnost (obično 125 do 250 mg na 2 litra dijaliznog rastvora).
Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom koji su na arterio-venskoj hemodijalizi ili visokoprotočnoj hemofiltraciji u jedinicama intezivne nege: 1g dnevno ili kao jedna doza ili podeljeno u više doza. Kod niskoprotočne hemofiltracije, potrebno je pridržavati se doziranja koje je preporučeno kod oštećenja funkcije bubrega.
Kod pacijenata na veno-venskoj hemofiltraciji ili veno-venskoj hemodijalizi, potrebno je pridržavati se doziranja koje je preporučeno u tabelama 5 i 6 navedenim u nastavku.
Tabela 5 Smernice za doziranje kod kontinuirano veno-venske hemofiltracije:
| Rezidualna | Doza održavanja (mg) pri brzini ultrafiltracije (mL/min) od1: | |||
| funkcija bubrega | ||||
| (klirens kreatinina | ||||
| mL/min) | ||||
| 5 | 16,7 | 33,3 | 50 | |
| 0 | 250 | 250 | 500 | 500 |
| 5 | 250 | 250 | 500 | 500 |
| 10 | 250 | 500 | 500 | 750 |
| 15 | 250 | 500 | 500 | 750 |
| 20 | 500 | 500 | 500 | 750 |
| 1Dozu održavanja treba primenjivati svakih 12 sati. | ||||
Tabela 6 Smernice za doziranje kod kontinuirane veno-venske hemodijalize:
| Rezidualna bubrežna funkcija (klirens kreatinina mL/min) | Doza održavanja (mg) za dijalizat pri brzini protoka od1: | |||||
| 1,0 litar/sat | 2,0 litar/h | |||||
| Brzina ultrafiltracije (litar/sat) | Brzina ultrafiltracije (litar/h) | |||||
| 0,5 | 1,0 | 2,0 | 0,5 | 1,0 | 2,0 | |
| 0 | 500 | 500 | 500 | 500 | 500 | 750 |
| 5 | 500 | 500 | 750 | 500 | 500 | 750 |
| 10 | 500 | 500 | 750 | 500 | 750 | 1000 |
| 15 | 500 | 750 | 750 | 750 | 750 | 1000 |
| 20 | 750 | 750 | 1000 | 750 | 750 | 1000 |
| 1 Dozu održavanja treba primeniti na svakih 12 sati. | ||||||
Način primene
Doza zavisi od težine bolesti, osetljivosti uzročnika, mesta i vrste infekcije, kao i starosnog doba i bubrežne funkcije pacijenta.
Lek SALAZIDIME treba primeniti putem intravenske injekcije ili infuzije, ili kao duboku intramuskularnu injekciju. Preporučena mesta primene intramuskularne injekcije su gornji kvadrant mišića gluteus maximus ili lateralni deo butine. Rastvor leka SALAZIDIME se može primeniti direktno u venu ili se uvodi kroz cevčicu sistema za infuziju ako pacijent prima tečnost parenteralnim putem.
Standardni preporučeni način primene je intravenska intermitentna injekcija ili intravenska kontinuirana infuzija. Intramuskularnu primenu treba razmotriti samo kada intravenska primena nije moguća ili je za pacijenta manje prikladna.
Za uputstvo o rastvaranju leka pre primene videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na ceftazidim, na bilo koji antibiotik iz grupe cefalosporina, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1
Prethodne teške reakcije preosetljivosti (npr. anafilaktična reakcija) na bilo koji beta-laktamski antibiotik (penicilini, monobaktami ili karbapenemi).
Hipersenzitivnost
Kao i kod svih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne, a ponekad i reakcije preosetljivosti sa smrtnim ishodom. U slučaju pojave teških reakcija preosetljivosti, terapija ceftazidimom se mora odmah obustaviti i započeti odgovarajuće hitne terapijske mere.
Pre nego što se započne terapija ceftazidimom, treba utvrditi da li je pacijent ranije imao ozbiljne reakcije preosetljivosti na ceftazidim, druge cefalosporine ili na bilo koje druge beta-laktamske antibiotike. Potreban je oprez kad se ceftazidim primenjuje kod pacijenata koji su ranije imali reakcije preosetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike koje nisu bile teške.
Spektar dejstva
Ceftazidim ima ograničen spektar antibakterijske aktivnosti. Ceftazidim ne treba primenjivati kao monoterapiju u lečenju nekih tipova ozbiljnih infekcija, izuzev u slučajevima kada je uzročnik infekcije poznat i kada je poznato da je osetljiv na ceftazidim ili kada se smatra da će patogen, izazivač infekcije najverovatnije biti osetljiv na terapiju ceftazdimom. Ovo se naročito odnosi na terapiju kod pacijenata sa bakterijemijom, terapiju bakterijskog menengitisa, infekcije kože i mekih tkiva, kao i infekcija kostiju i zglobova. Pored toga, ceftazidim je osetljiv na hidrolizu koju izaziva nekoliko beta-laktamaza proširenog spektra delovanja (engl. extended spectrum beta-lactamases, ESBL). Zbog toga, prilikom odabira ceftazidime za terapiju, treba uzeti u obzir prevalencu mikroorganizama koji stvaraju ESBL.
Pseudomembranozni kolitis
Kolitis izazvan antibioticima i pseudomembranozni kolitis se mogu javiti usled primene skoro svih antibiotskih lekova, uključujući i ceftazidim, i mogu se rangirati po težini u opsegu od blagih do životno ugrožavajućih. Zbog toga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se javi diareja tokom ili nakon primene terapije ceftazidimom (videti odeljak 4.8). Treba razmotriti prekid terapije ceftazidimom i primeniti specifične terapijske mere za Clostridium difficile. Ne treba primenjivati lekove koji inhibiraju peristaltiku.
Funkcija bubrega
Istovremena primena velikih doza cefalosporina i nefrotoksičnih lekova kao što su aminoglikozidi ili snažni diuretici (npr. furosemid) može nepovoljno delovati na funkciju bubrega.
Ceftazidim se izlučuje putem bubrega, zbog toga dozu treba smanjiti na osnovu stepena oštećenja funkcije bubrega. Pacijente sa oštećenjom funkcijom bubrega treba pažljivo pratiti u smislu efikasnosti i bezbednosti. Neurološke sekvele su povremeno bile prijavljivane u slučajevima kada doza leka nije bila smanjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljke 4.2 i 4.8).
Prekomerni rast neosetljivih organizama
Produžena upotreba leka može dovesti do prekomernog rasta mikroorganizama rezistetnih na ceftazidim (npr. enterokoke, gljivice) što može zahtevati prekid terapije ili primenu drugih odgovarajućih mera. Najvažnija je redovna kontrola stanja pacijenta.
Interakcije sa testovima i laboratorijskim ispitivanjima
Ceftazidim ne utiče na ispitivanje glikozurije pomoću enzimskih testova ali blaga interakcija (lažno pozitivni rezultati) na metode koje se zasnivaju na redukciji jona bakra (Benedict-ova, Fehling-ova, Clinitest).
Ceftazidim ne utiče na metodu određivanja kreatinina pomoću alkalnog pikrata.
Razvoj pozitivnog Coombs-ovog testa povezanog sa upotrebom ceftazidima kod oko 5% pacijenata može da utiče na unakrsnu analizu krvi.
Sadržaj natrijuma:
Ovaj lek sadrži 2,26 mmoL (52 mg) natrijuma po jednoj bočici što odgovara 2,6% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije (SZO) za odrasle. Savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.
Studije interakcija su sprovedene samo sa probenecidom i furosemidom.
Istovremena primena velikih doza nefrotoksičnih lekova može štetno delovati na funkciju bubrega (videti odeljak 4.4).
Hloramfenikol ima antagonističko dejstvo u in vitro studijama na ceftazidim i druge cefalosporine. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat, ali ukoliko se predlaže istovremena primena ceftazidima sa hloramfenikolom, treba uzeti u obzir mogućnost antagonističnog delovanja.
Trudnoća
Postoje ograničeni podaci o primeni ceftazidima kod trudnica. Rezultati studija na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (videti odeljak 5.3)
Ceftazidime se može primeniti tokom trudnoće samo ukoliko je očekivana korist za trudnoću veća od mogućeg rizika po plod.
Dojenje
Ceftazidim se izlučuje u majčino mleko u malim koncentracijama, koje ne bi trebalo da imaju štetmo dejstvo na odojče. Ceftazidim se može primenjivati kod žena tokom perioda dojenja.
Plodnost
Nema dostupnih podataka
Nisu sprovedene studije o uticaju ceftazidima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, mogu se javiti neželjena dejstva (npr. vrtoglavica), koja mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama (videti odeljak 4.8).
Najčešće neželjene reakcije su eozinofilija, trombocitoza, flebitis ili tromboflebitis kod intravenske primene, dijareja, prolazno povećanje vrednosti enzima jetre, makulopapulozni osip ili urtikarija, bol i/ili zapaljenje nakon intramuskularne injekcije kao i pozitvan Coombs-ov test.
Korišćeni su podaci iz sponzorisanih i nesponzorisanih kliničkih studija radi određivanja učestalosti čestih i povremenih neželjenih dejstava. Učestalost ostalih neželjenih dejstava je uglavnom određena na osnovu postmarketinških podataka i odnosi se pre svega na stopu prijavljivanja, a ne na stvarnu učestalost. U okviru svake grupe učestalosti, neželjeni efekti su prikazani prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.
Navedena neželjena dejstva su klasifikovana prema sistemima organa i prema sledećoj konvenciji za klasifikaciju učestalosti:
Veoma često (≥1/10) Često (≥1/100 do <1/10)
Povremeno (≥1/1000 do <1/100) Retko (≥1/10000 do<1/1000) Veoma retko (<1/10000)
Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)
| Klasa sistema organa | Često | Povremeno | Veoma retko | Nepoznatato |
| Infekcije i | Kandidijaza | |||
| infestacije | (uključujući | |||
| vaginitis i oralnu | ||||
| kandidijazu) | ||||
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Eozinofilija Trombocitoza | NeutropenijaLeukopenija Trombocitopenija | AgranulocitozaHemolitička anemija Limfocitoza | |
| Poremećaji | Anafilaksa | |||
| imunskog sistema | (uključujući | |||
| bronhospazam i/ili | ||||
| hipotenziju) (videti | ||||
| odeljak 4.4) | ||||
| Poremećaji nervnog sistema | GlavoboljaVrtoglavica | Neurološke sekvele1Parestezija | ||
| Vaskularni | Flebitis ili | |||
| poremećaji | tromboflebitis kod | |||
| intravenske | ||||
| primene | ||||
| Gastrointestinalni | Dijareja | Dijareja i kolitis2 | Neprijatan ukus u | |
| poremećaji | kao posledica | ustima | ||
| primene | ||||
| antibakterijskih | ||||
| lekova (videti | ||||
| odeljak 4.4) |
| Abdominalni bol Mučnina Povraćanje | ||||
| Hepatobilijarni poremećaji | Prolazno povećanje vrednosti jednog ili više enzimajetre3 | Žutica | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Makupapulozni osip ili urtikarija | Svrab | Toksična epidermalna nekroliza | |
| Stevens-Johnson-ov sindromErythema multiforme Angioedem | ||||
| Reakcija na lek praćena eozinofilijom i sistemskim simptomima(DRESS)4 | ||||
| Poremećaji | Prolazna | Intersticijlni | ||
| bubrega i | povećanja | nefritis | ||
| urinarnog sistema | koncentracije uree | Akutna | ||
| i azotnih materija u | bubrežna | |||
| krvi, i/ili kreatinina | insuficijencija | |||
| u serumu | ||||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Bol i/ili zapaljenje nakon primeneintramuskularne injekcije | Groznica (povišena telesna temperatura) | ||
| Ispitivanja | Pozitivan Coombs- ov test5 |
1 Bilo je izveštaja o neurološkim sekvelama, uključujući tremor, mioklonus, konvulzije, encefalopatiju i komu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega kod kojih doza ceftazidima nije adekvatno redukovana
2 Diareja i kolitis mogu biti povezani sa bakterijom Clostridium difficile i mogu se manifestovati kao pseudomembranozni kolitis
3ALT (SGPT), AST (SGOT), LDH, GGT, alkalna fosfataza
4Prijavljeni su retki slučajevi DRESS sindroma povezanog sa primenom ceftazidima
5 Pozitivan Coombs-ov test se javlja kod oko 5 % pacijenata i može uticati na unakrsno ispitivanje krvi. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na nežljene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
faks: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Predoziranje lekom SALAZIDIME može dovesti do neuroloških simptoma uključujući encefalopatiju, konvulzije i komu.
Simptomi predoziranja se mogu javiti ukoliko se doza ne redukuje adekvatno kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Hemodijaliza ili peritonealna dijaliza mogu smanjiti koncentraciju ceftazidima u serumu.
Farmakološki podaci - SALAZIDIME 1g
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski lekovi za sistemsku primenu; cefalosporini III generacije
ATC šifra: J01DD02 Mehanizam dejstva:
Ceftazidim inhibira sintezu ćelijskog zida bakterije nakon vezivanja za penicillin-vezujući protein (engl.
penicillin binding protein, PBP). Posledica toga je prekid biosinteze ćelijskog zida (peptidoglikana), što dalje dovodi do lize bakterijske ćelije i njene smrti.
Odnos FK/FD
Za cefalosporine, najvažniji farmakokinetičko-farmakodinamski indeks koji koreliše sa in vivo efikasnošću je procenat doznog intervala u toku kojeg se nevezana koncentracija antibiotika održava iznad minimalne inhibitorne koncentracije (engl. minimum inhibitory concentration, MIK) ceftazidima za određene sojeve mikroorganizama (npr. %T > MIK).
Mehanizam rezistencije
Bakterijska rezistencija na ceftazidim može se razviti kao posledica jednog ili više mehanizama:
-
Hidroliza beta-laktamazama. Ceftazidim može biti efikasno hidrolizovan od strane beta-laktamaza proširenog spektra (EBSL), uključujući SHV familiju ESBL, kao i hromozomski enkodiranim (AmpC) enzimima, koji se mogu indukovati ili su stalno aktivni kod određenih aerobnih vrsta Gram-negativnih bakterijskih sojeva.
-
Smanjen afinitet penicilin-vezujućih proteina za ceftazidim.
-
Nepropustljivost spoljašnje membrane, usled čega je otežano vezivanje ceftazidima za penicilin- vezujuće proteine Gram-negativnih mikroorganizama.
-
Bakterijske pumpe za efluks leka Granične vrednosti
Granične vrednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK), koje je utvrdio Evropski Komitet za testiranje osetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antibacterical Suspectibility Testing, EUCAST).
Vrednosti su sledeće:
| Mikroorganizam | Granične vrednosti (mg/L) | ||
| S | I | R | |
| Enterobacteriaceae | ≤1 | 2-4 | >4 |
| Pseudomonas aeruginosa | ≤81 | - | >8 |
| Granične vrednosti koje nisu povezanesa vrstom2 | ≤4 | 8 | >8 |
S (susceptible) = osetljive, I (intermediate) = umereno osetljive, R (resistant) = rezistentne
1 Granične vrednosti se odnose na terapiju velikim dozama (2 g x 3).
2Granične vrednosti koje nisu vezane za sojeve su određene uglavnom na osnovu FK/FD podataka i ne zavise od MIK distribucije specifičnih vrsta. Ove vrednosti se odnose samo na vrste koje nisu navedene u tabeli ili fusnotama.
Mikrobiološka osetljivost
Prevalenca stečene rezistencije može da varira u zavisnosti od geografskog položaja i vremena kod određenih vrsta bakterija, te su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebno pri lečenju teških infekcija. Prema potrebi, treba potražiti savet stručnjaka ukoliko je lokalna prevalenca rezistencije takva da je korist od primene ceftazidima diskutabilna, bar kod nekih tipova infekcija.
| Uobičajeno osetljive vrste |
| Gram-pozitivno aerobne bakterije:Streptococcus pyogenes Streptococcus agalactiae |
| Gram-negativne aerobne bakterije:Citrobacter koseri Haemophilus influenzae Moraxella catarrhalis Neisseria meningitidis Pasteurella multocida Proteus mirabilis Proteus spp. (ostale)Providencia spp. |
| Vrste kod kojih stečena rezistentnost može biti problem |
| Gram-negativne aerobne bakterije Acinetobacter baumanni*+ Burkholderia cepaciaCitrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumoniae Klebsiella spp. (ostale) Pseuodomonas aeruginosa Serratia spp.Morganella morganii |
| Gram-pozitivne aerobne bakterije Staphylococcus aureus* Streptococcus pneumoniae**Viridans group streptococcus |
| Gram-pozitivne anaerobne bakterije:Clostridium perfringens Peptostreptococcus spp. |
| Gram negativne-anaerobne bakterije:Fusobacterium spp. |
| Inherentno rezistentni mikroorganizmi |
| Gram-pozitivno aerobne bakterije:Enterococcus spp. (uključujući Enterococcus faecalis i Enterococcus faecium Listeria spp. |
| Gram-pozitivne anaerobne bakterijeClostridium difficile |
| Gram-negativne anaerobne bakterije:Bacteroides spp. (mnogi sojevi Bacteroides fragilis su rezistentne) |
| Ostale: Chlamydia spp Mycoplasma spp.Legionella spp. |
| *Smatra se da meticilin-osetljiv S.aureus ima inherentnu slabu osetljivost na ceftazidim. Svi meticilin-rezistentni sojevi S.Aureus su rezistentni na ceftazidim.** Može se očekivati da S.pneumoniae koji pokazuje umerenu osetljivost ili je rezistentan na penicillin, mogu pokazati barem smanjenu osetljivost na ceftazidim+ Velike stope rezistencije su primećene u jednoj ili više oblasti/država/regiona u okviru Evropske Unije. |
Resorpcija:
Nakon intramuskularne primene 500 mg i 1 g ceftazidima, maksimalne vrednosti u plazmi od 18 mg/L i 37 mg/L se brzo postižu. Pet minuta nakon intravenske bolus injekcije 500 mg, 1 g ili 2 g, vrednosti u plazmi su 46 mg/mL, 87 mg/L i 170 mg/L. Kinetika ceftazidima je linearna u okviru raspona pojedinačne doze u opsegu od 0,5 do 2 g nakon intravenske ili intramuskularne primene.
Distribucija:
Vezivanje ceftazidima za proteine u serumu je slabo i iznosi oko 10%. Veće koncentracije od MIK za česte patogene se mogu postići u tkivima kao što su kosti, srce, žuč, sputum, očna vodica, sinovijalna, pleuralna i peritonealna tečnost. Ceftazidim lako prolazi placentu i izlučuje se u majčino mleko. Prolazak kroz intaktnu hematoencefalnu barijeru je slab, zbog čega se u cerebrospinalnoj tečnosti postižu male koncentracije u slučaju kada nisu prisutni zapaljenjski procesi. Međutim, koncentracije od 4 do 20 mg/L ili veće, postižu se u cerebrospinalnoj tečnosti u slučaju zapaljenja moždanih ovojnica.
Biotransformacija:
Ceftazidim se ne metaboliše.
Eliminacija:
Nakon parenteralne primene koncentracija u plazmi se smanjuje, sa poluvremenom eliminacije od oko približno 2 sata. Ceftazidim se izlučuje u neizmenjenom obliku urinom putem glomeluralne filtracije. Oko 80% do 90% doze se može naći u urinu tokom 24 sata. Manje od 1% se izlučuje putem žuči.
Posebne populacije pacijenata
Oštećenje funkcije bubrega
Eliminacija ceftazidima je smanjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, zbog čega je kod njih potrebno smanjiti dozu leka (videti odeljak 4.2.).
Oštećenje funkcije jetre
Prisustvo blagog do umerenog oštećenja funkcije jetre ne utiče na farmakaokinetiku ceftazidima kod pojedinaca kod kojih se primenjuje 2 g intravenski na svakih 8 sati, tokom 5 dana, a da im pritom nije bila oštećena funkcija bubrega (videti odeljak 4.2).
Stariji pacijenti
Smanjenje klirensa koje je uočeno kod starijih pacijenata primarno nastaje zbog smanjenja renalnog klirensa ceftazidima koje je povezano sa starosnom dobi. Prosečno poluvreme elimenacije se kreće od 3,5 do 4 sata, nakon pojedinačne doze ili primene 2 puta dnevno tokom 7 dana, 2 g putem primene intravenske bolus injekcije kod pacijenata, starosti 80 godina ili više.
Pedijatrijska populacija
Poluvreme eliminacije je produženo kod prevremeno rođenih i novorođenčadi rođenih u terminu za 4,5 do 7,5 sati nakon primene doza od 25 do 30 mg/kg. Međutim, od 2.meseca života, poluvreme eliminacije je u okviru onog koje je karakteristično za odrasle.
Farmaceutski podaci - SALAZIDIME 1g
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onima koji su navedeni u odeljku 6.6.
Lek SALAZIDIME je manje stabilan u rastvoru natrijum-hidrogenkarbonata, nego u drugim rastvorima za intravensku primenu. Zbog toga se rastvor natrijum-hidrogenkarbonata ne preporučuje kao rastvarač.
Lek SALAZIDIME i aminoglikozidi se ne smeju mešati unutar istog infuzionog seta ili šprica.
Opisana je pojava precipitacije prilikom dodavanja vankomicina u rastvor ceftazidima. Preporučuje se ispiranje setova i linija za intravensku primenu između primene ova dva leka.
Rok upotrebe neotvorene bočice leka: 2 godine
Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaživanja leka: upotrebiti odmah
Nakon rastvaranja:
Sa mikrobiološke tačke gledišta, rekonstituisani rastvor se mora odmah upotrebiti. Ukoliko se odmah ne upotrebi, vreme čuvanja u toku upotrebe, kao i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi trebalo da budu duže od 24 sata na temperaturi 2ºC do 8ºC, osim ako se rekonstitucija nije izvodila u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti. Za uslove čuvanja nakon rastavaranja leka, videti odeljak 6.3.
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna staklena bočica (hidrolitičke odpornosti tip II) zapremine 20 mL sa gumenim zatvaračem od brombutil gume, aluminijumskom kapicom i plastičnim poklopcem (flip-off zatvarač), koja sadrži 1 g ceftazidima u obliku pentahidrata.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna staklena bočica sa 1 g ceftazidima u obliku pentahidrata i Uputstvo za lek.
Sve bočice leka SALAZIDIME su pod smanjenim pritiskom. Prilikom rastvranja leka, oslobađa se ugljen- dioksid i stvara se pozitivni pritisak. Mehurići ugljen-dioksida u napravljenom rastvoru se mogu zanemariti.
Uputstvo za rekonstituciju leka:
Lek SALAZIDIME se može primeniti dubokom intramuskularnom injekcijom (IM) ili intravenski (IV). U tabeli ispod su prikazane količine rastvarača koje treba dodati za rekonstituciju leka SALAZIDIME:
| Doza | Način primene | Količina dodatog rastvarača (mL) | Prosečna koncentracija (mg/mL) |
| 1g | Intramuskularno | 3 mL | 260 |
| 1g | Intravenski bolus | 10 mL | 90 |
| 1g | Intravenska infuzija | 50 mL* | 20 |
* Dodavanje rastvarača se odvija u dve faze
Boja rastvora ceftazidima se kreće od svetložute do boje ćilibara u zavisnosti od koncentracije, sredstva za razblaživanje i uslova čuvanja. U okviru navedenih preporuka, navedene razlike u boji ne utiču negativno na efikasnost leka.
Pri koncentracijama leka između 1 mg/mL i 40 mg/mL ceftazidim je kompatibilan sa sledećim dole navedenim rastvorima za infuziju:
-
0,9% rastvor natrijum-hlorida za injekcije (9 mg/mL),
-
1/6 rastvor natrijum-laktata za injekcije,
-
Hartmanov rastvor (složeni rastvor natrijum-laktata za injekcije),
-
5% rastvor glukoze za injekcije,
-
Rastvor 0,225% natrijum-hlorida i 5% rastvor glukoze za injekcije,
-
Rastvor 0,45% natrijum-hlorida i 5% rastvor glukoze za injekcije,
-
Rastvor 0,9% natrijum-hlorida i 5% rastvor glukoze za injekcije,
-
Rastvor 0,18% natrijum-hlorida i 4% rastvor glukoze za injekcije,
-
10% rastvor glukoze za injekcije,
-
Dekstran 40, 10% rastvor za injekcije u 0,9% rastvoru natrijum-hlorida za injekcije,
-
Dekstran 40, 10% rastvor za injekcije u 5% rastvoru glukoze za injekcije,
-
Dekstran 70, 6% rastvor za injekcije u 0,9% rastvoru natrijum-hlorida za injekcije,
-
Dekstran 70, 6% rastvor za injekcije u 5% rastvoru glukoze za injekcije.
Pri koncentracijama leka između 0,05% mg/mL i 0,25 mg/mL, ceftazidim je kompatibilan sa rastvorom za peritonealnu dijalizu (laktat)
Rastvor ceftazidima za intramuskularnu primenu se može pripremiti sa 0,5% ili 1% rastvora lidokain- hidrohlorida rastvorom za injekciju.
# U Republici Srbiji nije komercijalno dostupan 0,5% lidokain-hidrohlorid rastvor za injekcije.
Priprema rastvora za bolus injekciju:
-
Ubacite iglu šprica kroz zatvarač bočice i ubrizgajte preporučeni volumen rastvarača. Prisustvo vakuma može pomoći ubrizgavanju rastvarača. Izvadite iglu šprica.
-
Promućkajte sadržaj bočice, kako bi se rastvorio: doći će do oslobađanja ugljen-dioksida i rastvor će postati bistar nakon oko 1-2 minuta.
-
Okrenite bočicu naopako. Držeći klip šprica do kraja pritisnut, probušite iglom šprica zatvarač bočice i uvucite svu količinu rastvora u špric (pritisak u bočici može pomoći uvlačenje rastvora). Proverite da se igla šprica sve vreme nalazi u rastvoru, i ne ulazi u deo u kome je gas. Uvučeni rastvor može sadržati mehuriće ugljen-dioksida; oni se mogu zanemariti.
Prilikom intravenske primene, ovako pripremljeni rastvori se mogu primeniti direktno u venu ili se mogu uvoditi u liniju seta za infuziju, ukoliko pacijent prima parenetralne tečnosti. Lek SALAZIDIME je kompatibilan sa većinom tečnosti za intravensku primenu koje se najčešće koriste.
Priprema rastvora za intravensku infuziju:
Rastvor se priprema dodavanjem ukupno 50 mL kompatibilnog rastvrača (navedeni gore), koji se dodaje u dva koraka kako je dole opisano:
-
Ubacite iglu šprica kroz zatvarač bočice i u bočicu ubrizgajte 10 mL odgovarajućeg rastvarača.
-
Izvucite iglu i promućkajte bočicu dok se rastvor ne izbistri.
-
Nemojte ubacivati iglu koja služi za oslobađanje gasa, sve dok se prašak ne rastvori. Kad se prašak rastvori, ubacite iglu za oslobađanje gasa kroz gumeni zatvarač bočice, kako bi se pritisci izjednačili.
-
Rekonstituisani rastvor prebacite u konačni sistem za infuziju, tako da se dobije ukupna zapremina od najmanje 50 mL infuzionog rastvora. Intravensku infuziju primenite u trajanju od 15 do 30 minuta.
Napomena: Da bi se očuvala sterilnost proizvoda, veoma je važno da se igla za osobađanje gasa ne ubacuje kroz zatvarač bočice, sve dok se prašak potpuno ne rastvori.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.