Zolgensma 2 x 10^13 vektorskih genoma/ml rastvor za infuziju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Zolgensma 2 x
Lek Zolgensma je indikovan za lečenje:
-
pacijenata sa 5q spinalnom mišićnom atrofijom (SMA) sa bialelnom mutacijom SMN1 gena sa kliničkom dijagnozom SMA tipa 1, ili
-
pacijenata sa 5q SMA sa bialelnom mutacijom SMN1 gena i do 3 kopije SMN2 gena
Lečenje treba započeti i sprovesti u kliničkim centrima pod nadzorom lekara sa iskustvom u lečenju pacijenata sa SMA.
Pre primene onasemnogen abeparvoveka, treba uraditi osnovne laboratorijske analize koje uključuju, ali nisu ograničene na:
-
testiranje na prisustvo AAV9 antitela primenom adekvatno validiranog testa,
-
funkciju jetre: alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), ukupni bilirubin, albumin, protrombinsko vreme, parcijalno tromboplastinsko vreme (PTV) i internacionalni normalizovani odnos (INR),
-
kreatinin,
-
kompletnu krvnu sliku (uključujući hemoglobin i broj trombocita) i
-
troponin I.
Prilikom određivanja vremena lečenja onasemnogen abeparvovekom, treba razmotriti potrebu stalnog praćenja funkcije jetre ibroja trombocita nakon primene kao i potrebu lečenja kortikosteroidima (videti odeljak 4.4).
Zbog povećanog rizika od nastanka ozbiljnog sistemskog imunskog odgovora, preporučuje se da pacijenti budu klinički stabilni obzirom na opšte zdravstveno stanje (npr. stanje hidratacije i uhranjenosti, odsustvo infekcije) pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka. U slučaju akutnih ili hroničnih nekontrolisanih aktivnih infekcija, lečenje treba odložiti dok se infekcija ne izleči i dok pacijent ne postane klinički stabilan (videti pod-odeljke 4.2 „Imunomodulatorni režim“ i 4.4 „Sistemski imunski odgovor“).
Doziranje
Samo za jednokratnu intravensku infuziju.
Pacijenti će primiti nominalnu dozu od 1,1 x 1014 vg/kg onasemnogen abeparvoveka. Ukupni volumen se određuje na osnovu telesne mase pacijenta.
Tabela 1 navodi preporučeno doziranje za pacijente telesne mase između 2,6 kg i 21,0 kg.
Tabela 1 Preporučeno doziranje na osnovu telesne mase pacijenta
| Raspon telesne mase pacijenta(kg) | Doza (vg) | Ukupan volumen dozea(mL) |
| 2,6 – 3,0 | 3,3 × 1014 | 16,5 |
| 3,1 – 3,5 | 3,9 × 1014 | 19,3 |
| 3,6 – 4,0 | 4,4 × 1014 | 22,0 |
| 4,1 – 4,5 | 5,0 × 1014 | 24,8 |
| 4,6 – 5,0 | 5,5 × 1014 | 27,5 |
| 5,1 – 5,5 | 6,1 × 1014 | 30,3 |
| 5,6 – 6,0 | 6,6 × 1014 | 33,0 |
| 6,1 – 6,5 | 7,2 × 1014 | 35,8 |
| 6,6 – 7,0 | 7,7 × 1014 | 38,5 |
| 7,1 – 7,5 | 8,3 × 1014 | 41,3 |
| 7,6 – 8,0 | 8,8 × 1014 | 44,0 |
| 8,1 – 8,5 | 9,4 × 1014 | 46,8 |
| 8,6 – 9,0 | 9,9 × 1014 | 49,5 |
| 9,1 – 9,5 | 1,05 × 1015 | 52,3 |
| 9,6 – 10,0 | 1,10 × 1015 | 55,0 |
| 10,1 – 10,5 | 1,16 × 1015 | 57,8 |
| 10,6 – 11,0 | 1,21 × 1015 | 60,5 |
| 11,1 – 11,5 | 1,27 × 1015 | 63,3 |
| 11,6 – 12,0 | 1,32 × 1015 | 66,0 |
| 12,1 – 12,5 | 1,38 × 1015 | 68,8 |
| 12,6 – 13,0 | 1,43 × 1015 | 71,5 |
| 13,1 – 13,5 | 1,49 × 1015 | 74,3 |
| 13,6 – 14,0 | 1,54 × 1015 | 77,0 |
| 14,1 – 14,5 | 1,60 × 1015 | 79,8 |
| 14,6 – 15,0 | 1,65 × 1015 | 82,5 |
| 15,1 – 15,5 | 1,71 × 1015 | 85,3 |
| 15,6 – 16,0 | 1,76 × 1015 | 88,0 |
| 16,1 – 16,5 | 1,82 × 1015 | 90,8 |
| 16,6 – 17,0 | 1,87 × 1015 | 93,5 |
| 17,1 – 17,5 | 1,93 × 1015 | 96,3 |
| 17,6 – 18,0 | 1,98 × 1015 | 99,0 |
| 18,1 – 18,5 | 2,04 × 1015 | 101,8 |
| 18,6 – 19,0 | 2,09 × 1015 | 104,5 |
| 19,1 – 19,5 | 2,15 × 1015 | 107,3 |
| 19,6 – 20,0 | 2,20 × 1015 | 110,0 |
| 20,1 – 20,5 | 2,26 × 1015 | 112,8 |
| 20,6 – 21,0 | 2,31 × 1015 | 115,5 |
a NAPOMENA: Broj bočica po kompletu i potreban broj kompleta zavise od telesne mase. Volumen doze se izračunava korišćenjem gornje granice raspona telesne mase pacijenta.
Imunomodulatorni režim
Nakon primene onasemnogen abeparvoveka javlja se imunski odgovor na AAV9 kapsidu (videti odeljak 4.4). Ovo može dovesti do porasta nivoa aminotransferaza jetre, porasta nivoa troponina I, ili smanjenog broja trombocita (videti odeljke 4.4 i 4.8). Za ublažavanje imunskog odgovora
se preporučuje imunomodulacija kortikosteroidima. Kada je to izvodljivo, raspored vakcinacija pacijenta treba prilagoditi kako bi se omogućila istovremena primena kortikosteroida, pre i posle primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.5).
Pre započinjanja imunomodulatornog režima i pre primene onasemnogen abeparvoveka, potrebno je proveriti da li pacijent imaj znakove i simptome aktivne infekcije bilo koje prirode.
Počevši 24 sata pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka, preporučuje se započinjanje
imunomodulatornog režima pridržavajući se dole datog rasporeda (videti Tabelu 2). Ako u bilo kom trenutku pacijenti ne odgovore adekvatno na ekvivalent od 1 mg/kg/dan prednizolona datog peroralno, zavisno o pacijentovom kliničkom toku, treba je razmotriti hitnu konsultaciju sa pedijatrijskim gastroenterologom ili hepatologom i prilagoditi preporučeni imunomodulatorni režim, uključujući povećanje doze, duže trajanje ili produženo smanjivanje doze kortikosteroida (videti odeljak 4.4). Ako se oralna terapija kortikosteroidima ne podnosi, mogu se razmotriti intravenski kortikosteroidi prema kliničkoj indikaciji.
Tabela 2 Imunomodulatorni režim pre i posle primene infuzije
| Pre infuzije | 24 sata pre primene onasemnogen abeparvoveka | Prednizolon peroralno 1 mg/kg/dan (ili ekvivalentno ako se primeni drugi kortikosteroid) |
| Posle infuzije | 30 dana (uključujući dan primene onasemnogen abeparvoveka) | Prednizolon peroralno 1 mg/kg/dan (ili ekvivalentno ako se primenidrugi kortikosteroid) |
| Nakon čega sledi 28 dana:Za pacijente sa urednim nalazima (normalan klinički pregled, ukupni bilirubin i čije su koncentracije ALT i AST manje od 2 x gornje granice normale (GGN)) na kraju perioda od 30 dana:iliZa pacijente sa poremećajem funkcije jetre na kraju perioda od 30 dana: nastavljanje dok koncentracije AST-a i ALT-a nisu manje od 2 x GGN i dok se svi drugi parametri (npr. ukupni bilirubin) ne vrate u normalan raspon, nakon čega sledi smanjivanje doze tokom 28 dana ili duže, ako je potrebno. | Sistemske kortikosteroide treba postepeno smanjivati.Smanjivanje doze prednizolona (ili ekvivalenta ako se primeni drugi kortikosteroid), npr. 2 nedelje na 0,5 mg/kg/dan i zatim 2 nedelje na 0,25 mg/kg/dan prednizolona peroralno.Sistemski kortikosteroidi (ekvivalentno prednizolonu peroralno na 1 mg/kg/dan)Sistemske kortikosteroide treba postepeno smanjivati. |
Funkciju jetre (ALT, AST, ukupni bilirubin) treba pratiti u redovnim intervalima tokom
najmanje 3 meseca nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (nedeljno tokom prvih mesec dana pa tokom celog perioda postepenog smanjivanja doze kortikosteroida, nakon čega sledi svake dve nedelje tokom sledećeg meseca) i u ostalim situacijama prema kliničkoj indikaciji. Pacijente sa pogoršanjem parametara funkcije jetre i/ili znacima ili simptomima akutne bolesti treba
hitno klinički pregledati i pažljivo pratiti (videti odeljak 4.4).
Ako lekar primeni drugi kortikosteroid umesto prednizolona, treba primeniti slično razmatranje i pristup za smanjenje doze nakon 30 dana, prema potrebi.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Bezbednost i efikasnost onasemnogen abeparvoveka nisu utvrđene kod pacijenata sa oštećenom
funkcijom bubrega i potrebno je pažljivo razmotriti lečenje onasemnogen abeparvovekom. Prilagođavanje doze ne bi trebalo uzimati u obzir.
Oštećenje funkcije jetre
Pacijenti sa nivoima ALT, AST, ukupnog bilirubina (osim zbog neonatalne žutice) >2 × GGN ili pozitivne serologije na hepatitis B ili hepatitis C nisu ispitivani u kliničkim ispitivanjima sa onasemnogen abeparvovekom. Potrebno je pažljivo razmotriti lečenje onasemnogen abeparvovekom kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (videti odeljke 4.4 i 4.8). Prilagođavanje doze ne bi trebalo uzimati u obzir.
Genotip 0SMN1/1SMN2
Prilagođavanje doze ne bi trebalo uzimati u obzir kod pacijenata s bialelnom mutacijom SMN1 gena i samo jednom kopijom SMN2 (videti odeljak 5.1).
Anti-AAV9 antitela
Prilagođavanje doze ne bi trebalo uzimati u obzir kod pacijenata sa početnim titrom anti-AAV9 antitela iznad 1:50 (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost onasemnogen abeparvoveka kod prevremeno rođene dece pre dostizanja punog gestacijskog uzrasta nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka. Potrebno je pažljivo razmotriti primenu onasemnogen abeparvoveka jer istovremeno lečenje kortikosteroidima može štetno uticati na neurološki razvoj.
Postoji ograničeno iskustvo kod pacijenata starosti od 2 godine i više ili telesne mase veće od 13,5 kg. Bezbednost i efikasnost onasemnogen abeparvoveka kod ovih pacijenata nisu ustanovljeni.
Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljku 5.1. Prilagođavanje doze ne bi trebalo uzimati u obzir (videti Tabelu 1).
Način primene
Za intravensku primenu.
Onasemnogen abeparvovek se primenjuje kao jednodozna intravenska infuzija. Primenjuje se infuzijskom pumpom kao pojedinačna intravenska spora infuzija tokom približno 60 minuta. Lek se ne sme primeniti brzom intravenskom injekcijom ili intravenskim bolusom.
Preporučuje se uvođenje drugog (rezervnog) katetera u slučaju začepljenja primarnog katetera. Nakon završetka primene infuzije, liniju za infuziju treba isprati 0,9% (9 mg/mL) rastvorom natrijum hlorida za injekciju.
Mere opreza pri rukovanju ili primeni leka
Ovaj lek sadrži genetski modifikovan organizam. Zdravstveni radnici treba da preduzmu odgovarajuće mere opreza (korišćenje rukavica, zaštitnih naočara, laboratorijske mantile i rukave) prilikom rukovanja ili primene leka (videti odeljak 6.6).
Za detaljna uputstva o pripremi, rukovanju, slučajnom izlaganju i odlaganju (uključujući pravilno rukovanje telesnim izlučevinama) onasemnogen abeparvoveka, videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstnacu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
pri upotrebi
Sledljivost
Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.
Prethodno postojeći imunitet na AAV9
Stvaranje anti-AAV9 antitela može nastati nakon prirodnog izlaganja. Sprovedeno je nekoliko ispitivanja o prevalenciji antitela na AAV9 u opštoj populaciji koja pokazuju niske nivoe prethodnog izlaganja AAV9 u pedijatrijskoj populaciji. Pacijente treba testirati na prisustvo antitela na AAV9 pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka. Testiranje se može ponoviti ako su prijavljeni titri antitela na AAV9 veći od 1:50. Još uvek nije poznato da li se onasemnogen
abeparvovek može bezbedno i efikasno primeniti, i pod kojim uslovima, u slučaju prisustva anti-AAV9 antitela veći od 1:50 (videti odeljke 4.2 i 5.1).
Uznapredovali SMA
Budući da SMA rezultuje progresivnim i ireverzibilnim oštećenjem motornih neurona, korist onasemnogen abeparvoveka kod simptomatskih pacijenata zavisi od stepena opterećenja bolešću u trenutku lečenja, pri čemu ranije lečenje rezultuje većom potencijalnom koristi. Iako simptomatski pacijenti sa uznapredovalim SMA neće postići isti ukupni razvoj motoričke sposobnosti kao nezahvaćeni zdravi vršnjaci, mogu imati kliničke koristi od genske terapije, zavisno od stadijuma bolesti u trenutku lečenja (videti odeljak 5.1).
Nadležni lekar treba da uzme u obzir da je korist ozbiljno smanjena kod pacijenata sa jakom mišićnom slabošću i sa otežanim disanjem, pacijenata na trajnoj ventilaciji i kod pacijenata koji ne mogu da gutaju.
Odnos koristi i rizika onasemnogen abeparvoveka kod pacijenata s uznapredovalim SMA, koji se održavaju u životu uz pomoć trajne ventilacije i bez sposobnosti napredovanja nije utvrđena.
Reakcije povezane sa primenom infuzije i anafilaktičke reakcije
Reakcije povezane sa primenom infuzije, uključujući anafilaktičke reakcije, su se pojavile tokom i/ili ubrzo nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.8). Pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave kliničkih znakova i simptoma reakcija povezanih sa primenom infuzije. Ako se reakcija pojavi, primenu infuzije treba prekinuti i po potrebi pružiti odgovarajuće lečenje. Na osnovu kliničke procene i standardnih praksi, primena se može nastaviti uz oprez.
Imunogenost
Nakon primanja infuzije onasemnogen abeparvoveka javlja se imunski odgovor na AAV9 kapsidu, uključujući stvaranje antitela na AAV9 kapsidu i T-limfocitima posredovan imunski odgovor, uprkos imunomodulatornom režimu preporučenom u odeljku 4.2 (videti takođe odeljak „Sistemski imunski odgovor“ ispod)
Hepatotoksičnost
Imunski posredovana hepatotoksičnost se generalno manifestuje u vidu povišenih koncentracija ALT i/ili AST. Akutni ozbiljan poremećaj funkcije jetre i akutna insuficijencija jetre, uključujući smrtne slučajeve, su prijavljeni tokom primene onasemnogen abeparvoveka, obično unutar 2 meseca nakon primene infuzije i uprkos primanju kortikosteroida pre i posle primene infuzije. Imunski posredovana hepatotoksičnost može da zahteva prilagođavanje imunomodulatornog režima, uključujući duže trajanje, povećanje doze ili produženo smanjivanje doze kortikosteroida (videti odeljak 4.8).
-
Rizike i koristi terapije onasemnogen abeparvovekom treba pažljivo razmotriti kod pacijenata sa već postojećim oštećenjem funkcije jetre.
-
Pacijenti sa prethodno postojećim oštećenjem funkcije jetre ili akutnom virusnom infekcijom jetre mogu biti u većem riziku od akutnog ozbiljnog oštećenja funkcije jetre (videti odeljak 4.2).
-
Podaci iz malog ispitivanja kod dece telesne mase ≥ 8,5 kg do ≤ 21 kg (starosti otprilike 1,5 do
9 godina) ukazuju na višu učestalost povišenih koncentracija AST ili ALT (u 23 od 24 pacijenata) u poređenju sa učestalošću povišenja koncentracije AST/ALT uočenim u drugim ispitivanjima kod pacijenata telesne mase < 8,5 kg (kod 31 od 99 pacijenata) (videti odeljak 4.8).
-
Primena AAV vektora često rezultuje porastom koncentracije aminotransferaza.
-
Pojavili su se akutni ozbiljni poremećaj funkcije jetre i akutna insuficijencija jetre sa onasemnogen abeparvovekom. Prijavljeni su slučajevi akutne insuficijencije jetre sa smrtnim ishodom (videti odeljak 4.8).
-
Pre primene infuzije, treba proceniti funkciju jetre svih pacijenata kliničkim pregledom i laboratorijskim ispitivanjima (videti odeljak 4.2).
-
U cilju ublažavanja mogućeg porasta koncentracije aminotransferaza, svim pacijentima treba primeniti
sistemski kortikosteroid pre i posle primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.2).
-
Funkciju jetre treba pratiti u redovnim intervalima tokom najmanje 3 meseca nakon primene infuzije i u drugim situacijama prema kliničkoj indikaciji (videti odeljak 4.2).
-
Pacijente sa pogoršanjem rezultata funkcije jetre i/ili znacima ili simptomima akutne bolesti treba hitno klinički pregledati i pažljivo pratiti.
-
U slučaju sumnje na oštećenje funkcije jetre, preporučuje se hitna konsultacija sa pedijatrijskim gastroenterologom ili hepatologom, prilagođavanje preporučenog imunomodulatornog režima kao i dodatno testiranje (npr. albumin, protrombinsko vreme, PTV i INR).
Potrebno je proceniti koncentracije AST/ALT/ukupnog bilirubina jednom nedeljno tokom prvih mesec dana nakon primanja infuzije onasemnogen abeparvoveka, kao i tokom celog perioda postepenog smanjivanja doze kortikosteroida. Smanjivanje doze prednizolona se ne sme razmatrati dok koncentracije AST/ALT ne budumanje od 2 x GGN i dok se svi drugi parametri (npr. ukupni bilirubin) ne vrate u normalan opseg (videti odeljak 4.2). Ako je pacijent klinički stabilan sa urednim nalazima na kraju perioda smanjivanja doze prednizolona, funkciju jetre treba pratiti svake dve nedelje tokom sledećeg meseca.
Trombocitopenija
Prolazna smanjenja broja trombocita, od kojih su neka zadovoljila kriterijume za trombocitopeniju, su primećena u kliničkim ispitivanjima onasemnogen abeparvoveka. U većini slučajeva, najniži broj trombocita se pojavilo u prvoj nedelji nakon primanja infuzije onasemnogen abeparvoveka.
Nakon stavljanja leka u promet, prijavljeni su slučajevi broja trombocita <25 x 109/L koji su se pojavili unutar tri nedelje od primene.
Potrebno je utvrditi broj trombocita pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka i treba ga pažljivo pratiti prve tri nedelje nakon primanja infuzije, kao i redovno nakon toga, najmanje svake nedelje tokom prvog meseca i svake druge nedelje tokom drugog i trećeg meseca dok se broj trombocita ne vrati na početne vrednosti.
Podaci iz malog ispitivanja kod dece telesne mase od ≥ 8,5 kg do ≤ 21 kg (uzrasta približno od 1,5 do 9 godina) ukazuju na veću učestalost trombocitopenije (kod 20 od 24 pacijenata) u poređenju sa učestalošću trombocitopenije uočene u drugim ispitivanjima kod pacijenata sa telesnom masom < 8,5 kg (kod 22 od 99 pacijenata) (videti odeljak 4.8)
Povišena koncentracija troponina I
Primećeni su porasti koncentracije srčanog troponina I nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.8). Povišene koncentracije troponina I izmerene kod nekih pacijenata mogu da ukažu na moguće oštećenje tkiva miokarda. Na osnovu tih nalaza i zapažene kardiotoksičnosti kod miševa, potrebno je utvrditi koncentracije troponina I pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka i pratiti ih tokom najmanje 3 meseca nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka ili dok se koncentracija ne vrati unutar normalnog referentnog raspona za pacijente sa SMA. Po potrebi treba razmotriti savetovanje sa kardiologom.
Trombotička mikroangiopatija
Prijavljeno je nekoliko slučajeva trombotičke mikroangiopatije (TMA) sa onasemnogen abeparvovekom (videti odeljak 4.8). Slučajevi su se generalno javili unutar prve dve nedelje od primene infuzije onasemnogen abeparvoveka. TMA je akutno i životno ugrožavajuće stanje koje karakteriše trombocitopenija i mikroangiopatska hemolitička anemija. Prijavljeni su smrtni ishodi.
Takođe je uočeno akutno oštećenje funkcije bubrega. U nekim slučajevima, prijavljena je istovremena aktivacija imunskog sistema (npr. infekcije, vakcine) (videti odeljke 4.2 i 4.5 za informacije o primeni vakcina).
Trombocitopenija je glavni simptom TMA, zbog čega se broj trombocita mora pažljivo pratiti unutar prve tri nedelje nakon primene infuzije i redovno nakon toga (videti odeljak „Trombocitopenija“). U slučaju trombocitopenije, potrebno je uraditi hitnu dodatnu procenu koja uključuje dijagnostičko ispitivanje hemolitičke anemije i oštećenja funkcije bubrega. Ako pacijenti imaju kliničke znake, simptome ili laboratorijske nalaze koji ukazuju na TMA, potrebno je odmah konsultovati specijalistu radi zbrinjavanja TMA prema kliničkoj indikaciji. Negovatelje treba informisati o znacima i
simptomima TMA i uputiti ih da zatraže hitnu lekarsku pomoć u slučaju pojave ovih simptoma.
Sistemski imunski odgovor
Zbog povećanog rizika od ozbiljnog sistemskog imunskog odgovora, preporučuje se da su
pacijenti klinički stabilni obzirom na celokupno zdravstveno stanje (npr. stanje hidratacije i uhranjenosti, odsustvo infekcije) pre primene infuzije onasemnogen abeparvoveka. Lečenje se ne sme započeti kada su prisutne aktivne infekcije, bilo da su akutne (kao što su akutne infekcije disajnih puteva ili akutni hepatitis) ili nekontrolisane hronične infekcije (kao što je hronični aktivni hepatitis B), sve dok se infekcija ne izleči i dok pacijent ne postane klinički stabilan (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Imunomodulatorni režim (videti odeljak 4.2) takođe može uticati na imunski odgovor na infekcije
(npr. respiratorne), što može rezultovati težim kliničkim tokom infekcije. Pacijenti sa infekcijom su bili isključeni iz učestvovanja u kliničkim ispitivanjima sa onasemnogen abeparvovekom. Preporučuje se povećan oprez u prevenciji, praćenju i lečenju infekcije pre i posle primanja infuzije onasemnogen abeparvoveka. Preporučuju se sezonska profilaktička lečenja koja sprečavaju infekcije respiratornim sincicijskim virusom (RSV) i moraju biti ažurna. Kada je to izvodljivo, raspored vakcinacije pacijenta
treba prilagoditi kako bi se omogućila istovremena primena kortikosteroida, pre i posle primanja infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.5).
Ako je lečenje kortikosteroidima produženo ili je doza povećana, nadležni lekar treba da bude svestan mogućnosti pojave adrenalne insuficijencije.
Rizik od karcinogenosti kao rezultat integracije vektora
Postoji teorijski rizik od karcinogenosti zbog integracije DNK AAV vektora u genom.
Onasemnogen abeparvovek se sastoji od nereplicirajućeg AAV9 vektora čiji se DNK većinom zadržava u epizomalnom obliku. Uz rekombinantni AAV su moguće retke pojave nasumične integracije vektora u ljudski DNK. Klinički značaj pojedinačnih događaja integracije nije poznat, ali je poznato da pojedinačni događaji integracije mogu potencijalno da doprinesu riziku od karcinogenosti.
Do sada nisu prijavljeni slučajevi malignih bolesti povezani sa lečenjem onasemnogen abeparvovekom. U slučaju pojave karcinoma, potrebno je kontaktirati nosioca dozvole za uputstva o prikupljanju uzoraka pacijenata za ispitivanje.
Izlučivanje
Pojavljuje se privremeno izlučivanje onasemnogen abeparvoveka, prvenstveno putem telesnih izlučevina. Negovatelje i porodice pacijenata treba savetovati o sledećim preporukama za pravilno rukovanje stolicama pacijenata:
-
potrebna je dobra higijena ruku prilikom direktnog kontakta sa telesnim izlučevinama pacijenata najmanje 1 mesec nakon lečenja onasemnogen abeparvovekom;
-
pelene za jednokratnu upotrebu se mogu zatvoriti u dvostruke plastične kese i baciti u kućni otpad (videti odeljak 5.2).
Doniranje krvi, organa, tkiva i stanica
Pacijenti lečeni lekom Zolgensma ne smeju donirati krv, organe, tkiva ili ćelije za transplantaciju.
Sadržaj natrijuma
Ovaj lek sadrži 4,6 mg natrijuma po mL, što odgovara 0,23% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama SZO za odraslu osobu. Jedna bočica od 5,5 mL sadrži 25,3 mg natrijuma, a jedna bočica od 8,3 ml sadrži 38,2 mg natrijuma.
Nisu sprovedena ispitivanja interakcija.
Iskustvo sa primenom onasemnogen abeparvoveka kod pacijenata koji primaju hepatotoksični lek ili koriste hepatotoksične supstance je ograničeno. Nije ustanovljena bezbednost primene onasemnogen abeparvoveka kod ovih pacijenata.
Iskustvo sa istovremenom primenom lekova koji ciljaju 5q SMA je ograničeno.
Vakcinacije
Kada je to izvodljivo, raspored vakcinacija pacijenta treba prilagoditi kako bi se omogućila istovremena primena kortikosteroida, pre i posle primene infuzije onasemnogen abeparvoveka (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Preporučuje se sezonska profilaksa za prevenciju RSV (videti odeljak 4.4). Žive vakcine, kao što su MMR i varičela, se ne smeju primenjivati kod pacijenata na imunosupresivnoj dozi steroida
(tj. ≥ 2 nedelje svakodnevne primene 20 mg ili 2 mg/kg telesne mase prednizolona ili ekvivalentno)
Nisu dostupni podaci o primeni ovog leka tokom trudnoće ili dojenja kod ljudi, a nisu sprovedena ispitivanja plodnosti ili uticaja na reprodukciju kod životinja.
Onasemnogen abeparvovek nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Bezbednost onasemnogen abeparvoveka je procenjena kod 99 pacijenata koji su primili onasemnogen abeparvovek u preporučenoj dozi (1,1 x 1014 vg/kg) u 5 otvorenih kliničkih ispitivanja. Najčešće prijavljivana neželjena dejstva koja su se pojavila nakon primene su bila povišenekoncentracije enzima jetre
(24,2%), hepatotoksičnost (9,1%), povraćanje (8,1%), trombocitopenija (6,1%), povišeni troponin
(5,1%) i pireksija (5,1%) (videti odeljak 4.4).
Tabela neželjenih dejstava
Neželjena dejstva utvrđena sa onasemnogen abeparvovekom kod svih pacijenata lečenih primenom intravenske infuzije u preporučenoj dozi sa uzročno posledičnom povezanošću sa lečenjem su prikazana u Tabeli 3. Neželjena dejstva su razvrstana prema klasifikaciji sistema organa MedDRA i prema učestalosti. Kategorije učestalosti su prikazane prema sledećim odrednicama: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i
<1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), retko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo retko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se proceniti iz dostupnih podataka). Unutar svake grupe
učestalosti, neželjena dejstva su preddstavljena prema opadajućoj ozbiljnosti
Tabela 3 Tabelarni prikaz neželjenih dejstava na onasemnogen abeparvovek
| Neželjena dejstva prema klasifikaciji sistema organa/preporučenim pojmovima MedDRA i učestalosti | |
| Poremećaji krvi i imfnog sistema | |
| Često | trombocitopenija1) |
| Povremeno | trombotička mikroangiopatija2)3) |
| Poremećaji imunskog sistema | |
| Retko | anafilaktiče reakcije |
| Poremećaji gastrointestinalnog sistema | |
| Često po | vraćanje |
| Poremećaji funkcije jetre i žuči | |
| Često | hepatotoksičnost4) |
| Povremeno | akutna insuficijencija jetre2)3) |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Često pi | reksija |
| Povremeno re | akcije povezane sa primenom infuzije |
| Ispitivanja | |
| Vrlo često | povišene koncentracije enzima jetre5) |
| Često | povišene koncentracije troponina6) |
| 1)Trombocitopenija uključuje trombocitopeniju i smanjen broj trombocita.2)Neželjena dejstva povezana sa lečenjem prijavljena izvan kliničkih ispitivanja pre stavljanje leka u promet, uključujući period nakon stavljanja leka u promet.3)Uključuje smrtne slučajeve.4)Hepatotoksičnost uključuje steatozu jetre i hipertransaminazemiju.5)Povišeni enzimi jetre uključuju: povišenukoncentraciju alanin aminotransferaze, povišenu koncentraciju amonijaka, povišena koncentracija aspartat aminotransferaze, povišena koncentracija gama glutamiltransferaze, povišena koncentracija enzima jetre, povišene vrednosti u laboratorijskim ispitivanjima funkcije jetre i povišene koncentracije transaminaza.6)Povišene koncentracije troponina uključuju povišenu vrednost troponina, povišenu vrednost troponina T i povišenu vrednost troponina I (prijavljeno van kliničkih ispitivanja, uključujući period nakon stavljanja leka u promet). | |
Opis odabranih neželjenih dejstava
Poremećaji funkcije jetre i žuči
U programu kliničkog razvoja (videti odeljak 5.1), povišene koncentracije transaminaza > 2 × GGN (i u nekim
slučajevima > 20 × GGN) su zapaženi kod 31% pacijenata lečenih preporučenom dozom. Ovi pacijenti su bili klinički asimptomatski i niko od njih nije imao klinički značajno povećanje koncentracije bilirubina. Povećane koncentracije serumskih transaminaza su se uglavnom povukla uz lečenje prednizolonom i pacijenti su se oporavili bez kliničkih posedica (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Nakon stavljanja leka u promet postojale su prijave o razvoju znakova i simptoma akutne insuficijencije jetre kod dece (npr. žutica, koagulopatija, encefalopatija) obično u roku od 2 meseca nakon lečenja onasemnogen abeparvovekom, uprkos primeni kortikosteroida pre i posle infuzije. Prijavljeni su slučajevi akutne insuficijencije jetre sa smrtnim ishodom.
U ispitivanju (COAV101A12306) koje je uključivalo 24 dece telesne mase od ≥ 8,5 kg do ≤ 21 kg (uzrasta približno od 1,5 do 9 godina; 21 je prekinulo prethodno lečenje SMA) povišene transaminaze su zabeležene kod 23 od 24 pacijenta.Pacijenti su bili asimptomatski i nisu imali povećan bilirubin.
Povećanja nivoa AST i ALT su lečena primenom kortikosteroida, obično tokom dužeg vremena (u
26. nedelji 17 pacijenata je i dalje primalo prednizolon, a u 52. nedelji 6 pacijenata je i dalje primalo prednizolon) i/ili u višoj dozi.
Prolazna trombocitopenija
U programu kliničkog razvoja (videti odeljak 5.1), prolazna trombocitopenija je zabeležena u više vremenskih intervala nakon doziranja i obično se vraćala u normalu u roku od dve nedelje. Smanjenja broja trombocita su bila značajnija tokom prve nedelje lečenja. Nakon stavljanja leka u promet, prijavljeni su slučajevi prolaznog smanjenja broja trombocita do nivoa <25 x 109 /L unutar tri
nedelje nakon primene (videti odeljak 4.4).
U ispitivanju (COAV101A12306) koje je uključivalo 24 dece telesne mase od ≥ 8,5 kg do ≤ 21 kg (uzrasta približno od 1,5 do 9 godina) trombocitopenija je zabeležena kod 20 od 24 pacijenta.
Porastkoncentracije troponina I
Zapaženje porast koncentracije srčanog troponina I do 0,2 µg/L nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka. U programu kliničkog ispitivanja nisu zapaženi klinički vidljivi kardiološki nalazi nakon primene onasemnogen abeparvoveka (videti odeljak 4.4).
Imunogenost
U kliničkim ispitivanjima izmereni su titri anti-AAV9 antitela pre i posle primanja genske terapije (videti odeljak 4.4). Svi pacijenti koji su primili onasemnogen abeparvovek su imali titre anti-AAV9 jednako ili manje od 1:50 pre lečenja.. Porast srednje vrednosti titra AAV9 u odnosu na početak ispitivanja je primećen kod svih pacijenata u svim vremenskim tačkama osim jedne za nivoe titra antitela na peptid AAV9, što odražava normalan odgovor na strani virusnog antigena. Kod nekoliko pacijenata titri AAV9 su premašili nivo određivanja količine, međutim većina tih pacijenata nije imala potencijalno klinički značajna neželjena dejstva. Stoga nije ustanovljen odnos između visokih titara anti-AAV9 antitela i mogućih neželjenih dejstava ili parametara efikasnosti.
U kliničkom ispitivanju AVXS-101-CL-101, napravljen je odabir 16 pacijenata na titar anti-AAV9 antitela: 13 je imalo titre manje od 1:50 i bilo je uključeno u ispitivanje; tri pacijenta su imala
titre veće od 1:50, od kojih je dvoje bilo ponovo testirano nakon prekida dojenja i imalo je izmerene titre manje od 1:50 i oba su uključena u ispitivanje. Nema dostupnih informacija da li treba izbegavati dojenje kod majki koje su možda seropozitivne na anti-AAV9 antitela. Svi pacijenti su imali titar anti-AAV9 antitela manji ili jednak 1:50 pre lečenja onasemnogen abeparvovekom i zatim su imali porast titra anti-AAV9 antitela na najmanje 1:102 400 i do više od 1:819 200.
Detekcija stvaranja antitela posebno zavisi od osetljivosti i specifičnosti testa. Dalje, na zabeleženu incidencu pozitivnosti antitela (uključujući neutralšuća antitela) u testu može uticati
nekoliko faktora, uključujući metodologiju testiranja, rukovanje uzorkom, vreme uzimanja uzorka, istovremenu primenu drugih lekova i osnovnu bolest.
Nijedan pacijent lečen onasemnogen abeparvovekom nije pokazao imunski odgovor na transgen.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Nisu dostupni podaci iz kliničkih ispitivanja vezani za predoziranje onasemnogen abeparvovekom. Preporučuje se podešavanje doze prednizolona, detaljno kliničko posmatranje i praćenje laboratorijskih parametara (uključujući kliničku hemiju i hematologiju) za sistemski imunski odgovor (videti
odeljak 4.4).
Farmakološki podaci - Zolgensma 2 x
Farmakoterapijska grupa: Farmakoterapijska grupa: Ostali lekovi za lečenje bolesti mišićno-koštanog sistema
ATC kod: M09AX09
Mehanizam delovanja
Onasemnogen abeparvovek je genska terapija napravljena da uvede funkcionalnu kopiju SMN1 gena (engl. survival motor neuron gene) u transducirane ćelije radi rešavanja monogenskog osnovnog uzroka bolesti. Pružajući alternativni izvor ekspresije SMN proteina u motornim neuronima, očekuje se podsticanje preživljavanja i funkcije transduciranih motornih neurona. Onasemnogen abeparvovek je nereplicirajući, rekombinantni AAV vektor koji koristi AAV9 kapsid za isporuku stabilnog, potpuno funkcionalnog ljudskog SMN transgena. Dokazana je sposobnost prolaska AAV9 kapsida kroz krvno-
moždanu barijeru i transdukcije motornih neurona. SMN1 gen prisutan u onasemnogen abeparvoveku je dizajniran tako da ostane kao epizomalna DNK u jezgru transduciranih ćelija i očekuje se da se stabilno izražava kroz produženo vreme u postmitotičkim ćelijama. Nije poznato da AAV9 virus uzrokuje bolest kod ljudi. Transgen se uvodi u ciljne ćelije kao samokomplementaran dvolančani molekul. Ekspresiju transgena podstiče konstitutivni promotor (hibrid pilećeg β-aktina pojačanog citomegalovirusom), što rezultuje kontinuiranom i dugotrajnom ekspresijom SMN proteina. Dokaz mehanizma delovanja podupiru pretklinička ispitivanja i podaci biodistribucije kod ljudi.
Klinička efikasnost i bezbednost
Ispitivanje faze 3 AVXS-101-CL-303 kod pacijenata sa SMA tipa 1
AVXS-101-CL-303 (ispitivanje CL-303) je otvoreno ispitivanje faze 3, s jednom grupom pacijenata i jednom dozom, u kome je ispitana intravenska primena onasemnogen abeparvoveka pri terapijskoj dozi (1,1 × 1014 vg/kg). Uključeno je 22 pacijenta sa SMA tipa 1 i s 2 kopije SMN2. Pre lečenja onasemnogen abeparvovekom, nijednom od 22 pacijenata nije bila potrebna neinvazivna ventilatorna
podrška i svi se pacijenti mogli hraniti isključivo peroralno (tj. nije im bila potrebna neperoralna ishrana). Srednja vrednost rezultata Testa za neuromuskularnu bolest kod odojčeta Dečije bolnice u
Filadelphiji (engl. Children’s Hospital of Philadelphia Infant Test of Neuromuscular Disorders, CHOP-INTEND) na je početku ispitivanja bila 32,0 (raspon od 18 do 52). Srednja vrednost uzrasta 22 pacijenta u vreme lečenja je bila 3,7 meseci (od 0,5 do 5,9 meseci).
Od 22 uključena pacijenata, 21 pacijent je preživeo bez trajne ventilacije (tj. preživljavanje bez neželjenog događaja) do uzrasta od ≥10,5 meseci, 20 pacijenata preživelo je do uzrasta od ≥14 meseci (koprimarna mera ishoda efikasnosti), a 20 pacijenata je preživelo bez neželjenog događaja do uzrasta od 18 meseci.
Troje pacijenata nije završilo ispitivanje, od kojih su 2 pacijenta imala neželjen događaj (smrt ili trajnu ventilaciju), što je dovelo do 90,9% (95% CI: 79,7%; 100,0%) preživljavanja bez neželjenog događaja (živ bez trajne ventilacije) u uzrastu od 14 meseci, videti Sliku 1.
Uzrast
Verovatnoća preživljavanja bez neželjenog događaja
Slika 1 Vreme (meseci) do smrti ili trajne ventilacije prema podacima iz ispitivanja i.v. primene onasemnogen abeparvoveka (CL-101, CL-302, CL-303, CL-304-2 kopije kohorta)
Coh 2 = 2. kohorta; 2 Copy = 2 kopije
PNCR = Pedijatrijsko neuromišićno kliničko ispitivanje sa kohortom za istraživanje prirodnog toka bolesti NeuroNext (engl. Network for Excellence in Neuroscience Clinical Trials)
Kod 14 pacijenata u ispitivanju CL-303 koji su postigli prekretnicu samostalnog sedenja najmanje 30 sekundi u bilo kojoj poseti tokom ispitivanja, medijana uzrasta, kada je ta prekretnica prvi put dokazana, je bila 12,6 meseci (raspon: od 9,2 do 18,6 meseci). Trinaest pacijenata (59,1%) je potvrdilo prekretnicu samostalnog sedenja tokom najmanje 30 sekundi prilikom poseta u 18. mesecu (koprimarna mera ishoda, p<0,0001). Jedan pacijent je postigao prekretnicu samostalnog sedenja u trajanju od 30 sekundi u uzrastu od 16 meseci, ali ta prekretnica nije potvrđena prilikom posete u 18. mesecu.
Razvojne prekretnice potvrđene video snimcima za pacijente u ispitivanju CL-303 su predstavljene u Tabeli 4. Troje pacijenata nije postiglo nijednu motoričku prekretnicu (13,6%), a druga 3 pacijenata (13,6%) su postigla kontrolu glave kao maksimalnu motoričku prekretnicu pre konačnog pregleda u ispitivanju u uzrastu od 18 meseci.
Tabela 4 Medijana vremena do videodokumentovanog postignuća motoričkih prekretnica u ispitivanju CL-303 u ispitivanju CL-303
| Video dokumentovana prekretnica | Broj pacijenara koji su postigli prekretnicu n/N (%) | Medijana uzrasta do postizanja prekretnice(meseci) | 95% Interval pouzdanosti |
| Kontrola glave | 17 /20* (85,0) | 6,8 | (4,77; 7,57) |
| Okreće se sa leđa na bokove | 13/22 (59, I) | 11,5 | (7,77; 14,53) |
| Sedi bez oslonca30 sekundi (Bavlev) | 14/22 (63,6) | 12,5 | (10,17; 15,20) |
| Sedi bez oslonca najmanje 10 sekundi(WHO) | 14/22 (63,6) | 13,9 | (11,00; 16,17) |
* 2 pacijenta imala su kontrolu glave na početku ispitivanja prema proceni lekara.
Jedan pacijent (4,5%) je mogao da hoda uz pomoć u uzrastu od 12,9 meseci. Na osnovu
prirodnog toka bolesti, nije se očekivalo da će pacijenti koji su zadovoljili kriterijume za uključivanje u ispitivanje postići sposobnost sedenja bez oslonca. Dodatno, 18 od 22 pacijenata je bilo nezavisno od ventilacijske podrške u uzrastu od 18 meseci.
Poboljšanja motoričke funkcije su zapažena i izmerena testom CHOP-INTEND, videti Sliku 2. Dvadeset i jedan pacijent (95,5%) je postigao CHOP-INTEND rezultat ≥ 40,
14 pacijenata (63,6%) je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 50, a 9 pacijenata (40,9%) je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 58. Pacijenti sa nelečenim SMA tipa 1 skoro nikad ne postignu
CHOP-INTEND rezultat ≥ 40. Postignuća motoričkih prekretnica su primećena kod nekoliko pacijenata usprkos platou krive CHOP-INTEND. Nije primećena jasna korelacija između rezultata CHOP-INTEND i postignuća motoričkih prekretnica.
Slika 2 Rezultati motoričke funkcije CHOP-INTEND u ispitivanju CL-303 (N=22)
Uzrast
CHOP-INTEND
Ispitivanje faze 3 AVXS-101-CL-302 kod pacijenata sa SMA tipa 1
AVXS-101-CL-302 (ispitivanje CL-302) je otvoreno ispitivanje faze 3, sa jednom grupom pacijenata i jednom dozom, u kojem je ispitana intravenska primena onasemnogen abeparvoveka pri terapijskoj dozi (1,1 × 1014 vg/kg). Uključeno je 33 pacijenata sa SMA tipa 1 i s 2 kopije SMN2. Pre lečenja onasemnogen abeparvovekom, 9 pacijenata (27,3%) je prijavilo potrebu za respiratornom podrškom i 9 pacijenata (27,3%) je prijavilo potrebu za podrškom pri hranjenju. Srednja vrednost
CHOP-INTEND rezultata za 33 pacijenta na početku ispitivanja je bila 27,9 (raspon od 14 do 55). Srednja vrednost uzrasta 33 pacijenata u trenutku lečenja je bila 4,1 mesec (raspon od 1,8 do
6,0 meseci).
Od 33 uključena pacijenata (populacija koja je završila ispitivanje efikasnosti), jedan pacijent (3%) je bio doziran van raspona za uzrast definisanog planom ispitivanja zbog čega nije bio uključen u
populaciju predviđenu za lečenje (engl. intent-to-treat, ITT). Od 32 pacijenata u ITT populaciji, jedan pacijent (3%) je umro tokom ispitivanja zbog progresije bolesti.
Od 32 pacijenata u ITT populaciji, 14 pacijenata (43,8%) je postiglo prekretnicu sedenja bez oslonca najmanje 10 sekundi u bilo kojoj poseti do i uključujući posetu u 18. mesecu (mera primarnog
ishoda efikasnosti). Medijana uzrasta kada je ta prekretnica prvi put postignuta je bila 15,9 meseci (raspon od 7,7 do 18,6 meseci). Trideset i jedan pacijent (96,9%) u ITT populaciji je preživeo bez trajne ventilacije (tj. preživljavanje bez neželjenog događaja) do uzrasta od ≥14 meseci (mera sekundarnog ishoda efikasnosti).
Dodatni važne razvojne prekretnice su potvrđene video snimcima za pacijente u populaciji koja je završila ispitivanje efikasnosti u ispitivanju CL-302 u bilo kojoj poseti do i uključujući posetu u
18. mesecu sažeti su u Tabeli 5.
Tabela 5 Medijana vremena do videodokumentovanog postignuća motorički važnih prekretnica u ispitivanju CL-302 (populacija koja je završila ispitivanje efikasnosti)
| Videodokumentovana prekretnica | Broj pacijenata koji postigli prekretnicu n/N (%) | Medijanado postignućaprekretnice (meseci) | 95%CI |
| Kontrola glave | 23/30* (76, 7) | 8,0 | (5,8; 9,2) |
| Okrece se sa leda nabokove | 19/33 (57,6) | 15,3 | (12,5; 17,4) |
| Sedi bez osloncanajmanje 30 sekundi | 16/3 3 (48,5) | 14,3 | (8,3; 18,3) |
* 3 pacijenta su imala kontrolu glave na početku ispitivanja prema proceni lekara.
Jedan pacijent (3%) je do uzrasta od 18 meseci postigao motoričke prekretnice puzanja, stajanja uz pomoć, samostalnog stajanja, hodanja uz pomoć i samostalnog hodanja.
Od 33 uključena pacijenta, 24 pacijenata (72,7%) je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 40,
14 pacijenata (42,4%) je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 50 i 3 pacijenta (9,1%) je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 58 (videti Sliku 3). Pacijenti sa nelečenim SMA tipa 1 skoro nikad ne postignu CHOP-INTEND rezultat ≥ 40.
Slika 3 CHOP-INTEND rezultati motoričke funkcije u ispitivanju CL-302 (populacija koja je završila ispitivanje efikasnosti; N=33)*
Uzrast
*Napomena: ukupni rezultat programski izračunat za jednog pacijenta ( ) u 7. mesecu (ukupan rezultat=3) se smatra nevažećim. Rezultati svih testova nisu bili ocenjeni pa je ukupan rezultat trebao biti prikazan kao da nedostaje (odnosno da nije izračunat)
Ispitivanje faze 1 AVXS-101-CL-101 kod pacijenata sa SMA tipa 1
Rezultati zabeleženi u ispitivanju CL-303 podržani su ispitivanjem AVXS-101-CL-101 (ispitivanje CL-101), ispitivanjem faze 1 kod pacijenata sa SMA tipa 1 u kome je onasemnogen abeparvovek
primenjen kao jednokratna intravenska infuzija kod 12 pacijenata od 3,6 kg do 8,4 kg (uzrasta od 0,9 do 7,9 meseci). U uzrastu od 14 meseci, ni kod jednog od lečenih pacijenata se nisu pojavili neželjeni događaji, tj. preživeli su bez trajne ventilacije, u poređenju sa 25% u kohorti za ispitivanje prirodnog toka bolesti. Na kraju ispitivanja (24 meseca nakon doze) ni kod jednog lečenog pacijenta se nisu
javili neželjeni događaji, u poređenju sa manje od 8% u grupi za ispitivanje prirodnog toka bolesti, videti Sliku 1.
Nakon 24 meseca praćenja nakon primene doze, 10 od 12 pacijenata je moglo da sedi bez pomoći
≥10 sekundi, 9 pacijenata je moglo da sedi bez pomoći ≥30 sekundi i 2 pacijenta su mogla da stoje i da samostalno hodaju. Jedan od 12 pacijenata nije postigao kontrolu glave kao maksimalnu motoričku
prekretnicu pre uzrasta od 24 meseca. Deset od 12 pacijenata iz ispitivanja CL-101 nastavljaju da budu praćeni u dugoročnom ispitivanju (u trajanju do 6,6 godina nakon doziranja) i svih 10 pacijenata je bilo živo i bez trajne ventilacije na dan 23. maja 2021. Svi pacijenti su održali prethodno postignute prekretnice ili postigli nove prekretnice kao što su sedenje uz oslonac, stajanje uz oslonac i
samostalno hodanje. Pet od 10 pacijenata je istovremeno primilo i lečenje nusinersenom ili risdiplamom u određenom trenutku tokom dugoročnog ispitivanja. Održavanje efikasnosti i postizanje prekretnica se zato ne može pripisati samo onasemnogen abeparvoveku kod svih pacijenata. Prekretnicu stajanja uz oslonac su nedavno stekla 2 pacijenta koji nisu dobili nusinersen ili risdiplam ni u kom trenutku pre postizanja ove prekretnice.
Ispitivanje faze 3 AVXS-101-CL-304 kod pacijenata sa presimptomatskim SMA
Ispitivanje CL-304 je globalno, otvoreno ispitivanje faze 3, sa jednom grupom pacijenata i jednom dozom intravenski primenjenog onasemnogen abeparvoveka kod presimptomatskih novorođenih pacijenata uzrasta do 6 nedelja sa 2 (1. kohorta, n=14) ili 3 (2. kohorta, n=15) kopije SMN2.
-
kohorta
Četrnaest lečenih pacijenata sa 2 kopije SMN2 je praćeno je do uzrasta od 18 meseci. Svi pacijenti su preživeli bez neželjenih događaja do uzrasta od ≥ 14 meseci bez trajne ventilacije.
Svih 14 pacijenata je postiglo samostalno sedenje najmanje 30 sekundi pri bilo kojoj poseti do posete u uzrastu od 18 meseci (mera primarnog ishoda efikasnosti), u uzrastu između 5,7 i
11,8 meseci, a 11 od 14 pacijenata je postiglo samostalno sedenje u uzrastu od 279 dana ili ranije, što je
99. percentil za razvoj te prekretnice. Devetoro pacijenata je postiglo prekretnicu samostalnog hodanja (64,3%). Svih 14 pacijenata je postiglo CHOP-INTEND rezultat ≥ 58 pri bilo kojoj poseti do posete u uzrastu od 18 meseci. Nijednom pacijentu nije bila potrebna nikakva respiratorna podrška ili podrška pri hranjenju tokom ispitivanja.
-
kohorta
Petnaest lečenih pacijenata sa 3 kopije SMN2 je praćeno do uzrasta od 24 meseca. Svi pacijenti su preživeli bez neželjenih događaja do uzrasta od 24 meseca bez trajne ventilacije.
Svih 15 pacijenata je moglo samostalno da stoji bez oslonca najmanje 3 sekunde (mera primarnog ishoda efikasnosti), uzrasta u rasponu od 9,5 do 18,3 meseca, a 14 od 15 pacijenata moglo je samostalno da stoji u uzrastu od 514 dana ili ranije, što je 99. percentil za razvoj te prekretnice.
Četrnaest pacijenata (93,3%) je moglo da hoda najmanje pet koraka samostalno. Svih 15 pacijenata je postiglo skalirani rezultat od ≥ 4 na Bayley-III podtestovima grube i fine motorike unutar
2 standardne devijacije srednje vrednosti za uzrast pri bilo kojoj poseti nakon početka ispitivanja pa do uzrasta od 24 meseca. Nijednom pacijentu nije bila potrebna nikakva respiratorna podrška ili podrška pri hranjenju tokom ispitivanja.
Ispitivanje faze 3 COAV101A12306 kod pacijenata sa SMA telesne mase od ≥ 8,5 kg do ≤ 21 kg
Ispitivanje COAV101A12306 je završeno, otvoreno, multicentrično ispitivanje faze 3, sa jednom grupom pacijenata i jednom dozom, u kome je ispitivana intravenska primena onasemnogen 6/10 abeparvoveka pri terapijskoj dozi (1,1 × 1014 vg/kg) kod 24 pedijatrijska pacijenta sa SMA telesne mase od ≥ 8,5 kg do
≤ 21 kg (medijana telesne mase: 15,8 kg). Pacijenti su bili uzrasta od približno 1,5 do 9 godina u trenutku primene terapije. Pacijenti su imali od 2 do 4 kopije SMN2 gena (dve [n=5], tri [n=18], četiri [n=1] kopije). Pre lečenja onasemnogen abeparvovekom, 19/24 pacijenata je prethodno primalo nusinersen sa medijanom trajanja od 2,1 godine (raspon od 0,17 do 4,81 godine), a 2/24 pacijenta je prethodno primalo risdiplam sa medijanu trajanja od 0,48 godina (raspon od 0,11 do 0,85 godina). Na početku ispitivanja, pacijenti su imali srednju vrednost rezultata Hammersmithove proširene lestvice za ocenu motorne funkcije (engl.Hammersmith Functional Motor Scale – Expanded, HFMSE) od 28,3 i srednju vrednost rezultata Revidiranog modula za ocenu funkcije gornjih ekstremiteta (engl. Revised Upper Limb Module, RULM) od 22,0. Uz to, kod svih pacijenata su postigli važne prekretnice kontrole glave i sedenja sa potporom, dvadeset i jedan pacijent je mogao da sedi bez potpore, a šest pacijenata je postiglo najveću moguću važnu prekretnicu samostalnog stajanja i samostalnog hodanja.
U 52. nedelji, srednja vrednost promene ukupnog HFMSE rezultata od početka ispitivanja je bila 3,7 (18/24 pacijenata). Srednja vrednost povećanja ukupnog RULM rezultata je bila 2,0 (17/24 pacijenata) u
52. nedelji. Četiri pacijenta su postigla nove važne razvojne prekretnice. Prekretnice uočene u početnoj poseti su održane do 52. nedelje za većinu pacijenata. Dva pacijenta koji nisu održali prethodno postignute razvojne prekretnice su pokazala poboljšanje HFMSE rezultata od početka ispitivanja do 52. nedelje.
Onasemnogen abeparvovek nije bio ispitivan u kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa bialelnom mutacijom SMN1 gena i samo jednom kopijom SMN2.
Evropska agencija za lekove je odložila obavezu podnošenja rezultata ispitivanja onasemnogen abeparvoveka u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije sa spinalnom mišićnom atrofijom za odobrenu indikaciju (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primeni).
Sprovedena su ispitivanja izlučivanja vektora onasemnogen abeparvoveka, koja su procenila količinu vektora eliminisanog iz tela kroz salivu, urin, feces i nazalni sekret.
Vektorska DNK onasemnogen abeparvoveka se mogla detektovati u uzorcima izlučivanja nakon primene infuzije. Izlučivanje onasemnogen abeparvoveka se prvenstveno odvijalo putem fecesa. Vrhunac izlučivanja kod većine pacijenata je zabeležen unutar 7 dana posle primene doze za feces, i unutar 2 dana posle primene doze za salivu, urin i nazalni sekret. Većina vektora se uklonila u roku od 30 dana nakon primene doze.
Biodistribucija je procenjena kod 2 pacijenata koji su umrli 5,7 meseci odnosno 1,7 meseci nakon primene infuzije onasemnogen abeparvoveka u dozi od 1,1 x 1014 vg/kg. U oba slučaja najviše koncentracije vektorske DNK su pronađene u jetri. Vektorska DNK je pronađena i u slezeni, srcu, pankreasu, preponskim limfnim čvorovima, skeletnim mišićima, perifernim nervima, bubrezima, plućima, crevima, polnim žlezdama, kičmenoj moždini, mozgu i timusu. Imunološka ispitivanja na protein SMN su pokazala generalizovanu ekspresiju SMN u spinalnim motornim neuronima, neuronskim i glija ćelijama mozga, zatim u srcu, jetri, skeletnim mišićima i drugim pregledanim tkivima.
Farmaceutski podaci - Zolgensma 2 x
trometamin magnezijum hlorid natrijum hlorid poloksamer 188
hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH) voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima
2 godine
Nakon odmrzavanja
Nakon odmrzavanja lek se ne sme ponovno zamrzavati i može se čuvati tokom 14 dana u frižideru na temperaturi između 2°C i 8°C u originalnom pakovanju.
Nakon što je volumen doze uvučen u špric, mora biti primenjen infuzijom u roku od 8 sati. Bacite špric koji sadrži vektor ukoliko nije primenjen infuzijom unutar vremenskog okvira od 8 sati.
Čuvati i transportovati zamrznuto (≤ -60°C).
Čuvati u frižideru (2°C - 8°C) odmah nakon preuzimanja. Čuvati u originalnom pakovanju.
Uslove čuvanja nakon odmrzavanja leka videti u odeljku 6.3.
Pre čuvanja leka u frižideru treba je označiti datum preuzimanja leka na originalnoj kutiji.
Onasemnogen abeparvovek se isporučuje u bočici (volumena 10 mL, izrađenoj od polimera „Crystal Zenith“) sa čepom (20 mm, hlorobutilna guma) i zatvaračem (aluminijski, flip-off) sa obojenom kapicom (plastičnom), u dva različita volumena punjenja bočica: 5,5 mL ili 8,3 mL.
Doza onasemnogen abeparvoveka i tačan broj bočica potrebnih za jednog pacijenata se izračunava Na osnovu telesne mase pacijenata (videti odeljak 4.2 i Tabelu 6 u nastavku)
Spoljnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi i Uputstvo za lek.
Tabela 6 Konfiguracije kutije/kompleta
| Težina pacijenta (kg) | Bočicaa od 5,5 mL | Bočicab od 8,3 mL | Ukupno bočica po kutiji |
| 2,6 – 3,0 | 0 | 2 | 2 |
| 3,1 – 3,5 | 2 | 1 | 3 |
| 3,6 – 4,0 | 1 | 2 | 3 |
| 4,1 – 4,5 | 0 | 3 | 3 |
| 4,6 – 5,0 | 2 | 2 | 4 |
| 5,1 – 5,5 | 1 | 3 | 4 |
| 5,6 – 6,0 | 0 | 4 | 4 |
| 6,1 – 6,5 | 2 | 3 | 5 |
| 6,6 – 7,0 | 1 | 4 | 5 |
| 7,1 – 7,5 | 0 | 5 | 5 |
| 7,6 – 8,0 | 2 | 4 | 6 |
| 8,1 – 8,5 | 1 | 5 | 6 |
| 8,6 – 9,0 | 0 | 6 | 6 |
| 9,1 – 9,5 | 2 | 5 | 7 |
| 9,6 – 10,0 | 1 | 6 | 7 |
| 10,1 – 10,5 | 0 | 7 | 7 |
| 10,6 – 11,0 | 2 | 6 | 8 |
| 11,1 – 11,5 | 1 | 7 | 8 |
| 11,6 – 12,0 | 0 | 8 | 8 |
| 12,1 – 12,5 | 2 | 7 | 9 |
| 12,6 – 13,0 | 1 | 8 | 9 |
| 13,1 – 13,5 | 0 | 9 | 9 |
| 13,6 – 14,0 | 2 | 8 | 10 |
| 14,1 – 14,5 | 1 | 9 | 10 |
| 14,6 – 15,0 | 0 | 10 | 10 |
| 15,1 – 15,5 | 2 | 9 | 11 |
| 15,6 – 16,0 | 1 | 10 | 11 |
| 16,1 – 16,5 | 0 | 11 | 11 |
| 16,6 – 17,0 | 2 | 10 | 12 |
| 17,1 – 17,5 | 1 | 11 | 12 |
| 17,6 – 18,0 | 0 | 12 | 12 |
| 18,1 – 18,5 | 2 | 11 | 13 |
| 18,6 – 19,0 | 1 | 12 | 13 |
| 19,1 – 19,5 | 0 | 13 | 13 |
| 19,6 – 20,0 | 2 | 12 | 14 |
| 20,1 – 20,5 | 1 | 13 | 14 |
| 20,6 – 21,0 | 0 | 14 | 14 |
a Nominalna koncentracija bočice je 2 × 1013 vg/mL i sadrži volumen koji se može ekstrahovati ne manji od 5,5 mL.
b Nominalna koncentracija bočice je 2 × 1013 vg/mL i sadrži volumen koji se može ekstrahovati ne manji od 8,3 mL
Posebne mere opreza za odlaganje <i druga rukovanja lekom>
Preuzimanje i odmrzavanje bočica
-
Bočice se prevoze zamrznute (≤ -60ºC). Nakon preuzimanja bočica, treba ih odmah staviti u frižider na temperaturu između 2°C i 8°C, u originalnom pakovanju. Terapiju onasemnogen abeparvovekom treba započeti u roku od 14 dana nakon preuzimanja bočica.
-
Bočice se moraju odmrznuti pre upotrebe. Onasemnogen abeparvovek se ne sme primeniti ako nije odmrznut.
-
Za pakovanja koja sadrže do 9 bočica, lek će se odmrznuti nakon približno 12 sati u frižideru. Za pakovanja koja sadrže do 14 bočica, lek će se odmrznuti nakon
približno 16 sati u frižideru. Alternativno, i za trenutnu primenu, odmrzavanje se može obaviti na sobnoj temperaturi.
-
Za pakovanja koja sadrže do 9 bočica, odmrzavanje će se postići od zamrznutog stanja nakon približno 4 sata na sobnoj temperaturi (od 20°C do 25°C). Za
pakovanja koja sadrže do 14 bočica, odmrzavanje će se postići od zamrznutog stanja nakon približno 6 sati na sobnoj temperaturi (od 20°C do 25°C).
-
Pre uvlačenja volumena doze u špric, lagano vrtite odmrznuti lek. NE mućkati.
-
Ovaj lek se ne sme primeniti ako primetite čestice ili promenu boje nakon odmrzavanja zamrznutog leka i pre primene.
-
Nakon odmrzavanja, lek se ne sme ponovno zamrzavati.
-
Nakon odmrzavanja, onasemnogen abeparvovek se mora primeniti što pre. Nakon što je volumen doze uvučen u špric, mora biti primenjen infuzijom u roku od 8 sati. Bacite špric koji sadrži vektor ako nije primenjen infuzijom unutar vremenskog okvira od 8 sati.
Primena onasemnogen abeparvoveka kod pacijenata
Za primenu onasemnogen abeparvoveka uvucite ceo volumen doze u špric. Izbacite sav vazduh iz šprica pre intravenske infuzije kroz venski kateter.
Mere opreza pri rukovanju, odlaganju i slučajnom izlaganju leku
Ovaj lek sadrži genetski modifikovane organizme. Potrebno je pridržavati se odgovarajućih mera opreza za rukovanje, odlaganje ili slučajno izlaganje onasemnogen abeparvoveku:
-
Potrebno je rukovati špricem sa onasemnogen abeparvovekom aseptički u sterilnim uslovima.
-
Potrebno je nositi zaštitnu opremu (uključujući rukavice, zaštitne naočare, laboratorijski mantil i duge rukave) tokom rukovanja ili primene onasemnogen abeparvoveka. Osoblje ne sme da rukuje onasemnogen abeparvovekom ako ima posekotine ili ogrebotine na koži.
-
Ako dođe do prolivanja onasemnogen abeparvoveka, mora se obrisati upijajućom kompresom od gaze, a područje prolivanja mora biti dezinfikovano rastvorom izbeljivača, a potom alkoholnim maramicama. Sav materijal za čišćenje mora biti spakovan u dvostruke vrećice i odložen u skladu s nacionalnim propisima za rukovanje biološkim otpadom.
-
Neiskorišćeni lek ili otpadni materijal treba odložiti u skladu sa nacionalnim propisima za rukovanje biološkim otpadom.
-
Sav materijal koji je možda došao u kontakt s onasemnogen abeparvovekom (npr. bočice, sav materijal korišćen za injekcije, uključujući sterilne poklopce i igle) se mora odložiti u skladu sa nacionalnim propisima za rukovanje biološkim otpadom.
-
Slučajno izlaganje onasemnogen abeparvoveku se mora izbeći. U slučaju izlaganja kože, zahvaćeno područje se mora detaljno prati sapunom i vodom tokom najmanje 15 minuta. U slučaju izlaganja očiju, zahvaćeno područje se mora temeljno ispirati vodom tokom najmanje 15 minuta.
Izlučivanje
Može se pojaviti privremeno izlučivanje onasemnogen abeparvoveka, prvenstveno putem telesnih izlučevina. Negovatelje i porodice pacijenata treba savetovati o sledećim uputstvima za pravilno rukovanje telesnim tečnostima i izlučevinama pacijenata:
-
Potrebna je dobra higijena ruku (nošenje zaštitnih rukavica i naknadno temeljno pranje ruku sapunom i toplom tekućom vodom, ili sredstvom za definfekciju za ruke na bazi alkohola) kada dođu u direktan dodir sa telesnim tečnostima i izlučevinama pacijenata najmanje 1 mesec nakon lečenja onasemnogen abeparvovekom.
-
Pelene za jednokratnu upotrebu treba hermetički zatvoriti u dvostruke plastične kesice koje se mogu se baciti u kućni otpad.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.