Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Indikacija za RFZO
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Vazotal 10mg
Hipertenzija
Hronična stabilna angina pektoris
Vazospastična (Prinzmetalova) angina
Odrasli
Za hipertenziju kao i za anginu pektoris uobičajena početna doza leka Vazotal je 5 mg jednom dnevno, koja se može povećati do maksimalne doze od 10 mg u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta.
Kod hipertenzivnih pacijenata, lek Vazotal je korišćen u kombinaciji sa tiazidnim diureticima, alfa-blokatorima, beta-blokatorima ili inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). U terapiji angine pektoris, lek Vazotal se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antianginoznim lekovima kod pacijenata sa anginom koja ne reaguje na nitrate i/ili odgovarajuće doze beta-blokatora.
Nije potrebno prilagođavati dozu leka Vazotal ako se istovremeno daju tiazidni diuretici, beta blokatori i ACE inhibitori.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Primena leka Vazotal u sličnim dozama kod starijih i mlađih pacijenata jednako se dobro podnosi. Preporučuje se uobičajeni režim doziranja kod starijih pacijenata, ali povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre nisu ustanovljene preporuke za doziranje, tako da se određivanje doze mora sprovesti sa oprezom počevši od donje granice doznog opsega (videti odeljke 4.4 i 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Kod ovih pacijenata amlodipin treba uvesti u najmanjoj dozi uz dalju postepenu titraciju.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega, tako da se preporučuje primena uobičajenih doza. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Pedijatrijska populacija
Deca i adolescenti sa hipertenzijom uzrasta od 6 do 17 godina
Preporučena oralna doza za hipertenziju kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg* jednom dnevno kao početna doza, koja se može titrirati do 5 mg jednom dnevno ukoliko se ciljne vrednosti krvnog pritiska ne postignu nakon 4 nedelje terapije. Primena doza većih od 5 mg nije ispitivana kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljke 5.1 i 5.2).
*Dozu od 2,5 mg namenjena pedijatrijskoj populaciji nije moguće postići primenom leka Vazotal jačine 5 mg i 10 mg, jer ne postoji mogućnost deljenja tablete. Za postizanje ove doze koristiti lek odgovarajuće jačine dostupan na tržištu Republike Srbije kod kog postoji mogućnost deljenja tablete.
Deca mlađa od 6 godina
Nema dostupnih podataka.
Način upotrebe
Tablete su namenjene za oralnu upotrebu.
Amlodipin je kontraindikovan kod pacijenata sa:
-
poznatom preosetljivošću na dihidropiridine, amlodipin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1;
-
teškom hipotenzijom;
-
šokom (uključujući i kardiogeni šok);
-
opstrukcijom izlaznog trakta leve komore (npr. aortna stenoza visokog stepena);
-
hemodinamski nestabilnom srčanom insuficijencijom nakon akutnog infarkta miokarda.
Bezbednost i efikasnost primene amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena. Upotreba kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Pacijente sa srčanom insuficijencijom treba lečiti sa oprezom. U dugotrajnoj, placebo-kontrolisanoj studiji kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klase III i IV) zabeležena je veća incidencija pojave edema pluća u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na placebo (videti odeljak 5.1). Blokatore kalcijumovih kanala, uključujući amlodipin, treba primenjivati sa oprezom kod
pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog mogućeg povećanja rizika od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Poluvreme eliminacije amlodipina je produženo i vrednosti PIK su povišene kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, i za ove pacijente nisu ustanovljene preporuke za doziranje. Prema tome, kod ovih pacijenata lek treba uvesti u terapiju u dozi koja odgovara donjoj granici doznog opsega i oprezno ga primenjivati kako na početku terapije tako i prilikom povećanja doze. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre potrebna je postepena titracija doze i pažljivo praćenje stanja pacijenta.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Amlodipin kod ovih pacijenata treba primenjivati u uobičajenim dozama. Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Uticaj drugih lekova na amlodipin
CYP3A4 inhibitori
Istovremena primena amlodipina sa jakim ili umerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antigljivični lekovi, makrolidni antibiotici kao što su eritromicin i klaritromicin, verapamil ili diltiazem) mogu dovesti do značajno povećane izloženosti amlodipinu što rezultuje povećanim rizikom od hipotenzije. Kliničke posledice ovih farmakokinetičkih varijacija su izraženije kod starijih pacijenata, što može zahtevati klinički nadzor i podešavanje doze leka.
CYP3A4 induktori
Pri istovremenoj primeni sa lekovima za koje je poznato da indukuju CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može da varira. Stoga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti podešavanje doze tokom i nakon istovremene primene amlodipina, naročito sa jakim CYP3A4 induktorima (npr. rifampicin, kantarion).
Ne preporučuje se primena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta jer to može dovesti do povećane bioraspoloživosti amlodipina kod nekih pacijenata i posledično do pojačanog uticaja na sniženje krvnog pritiska.
Dantrolen (infuzija)
Nakon primene verapamila i dantrolena intravenski kod životinja, uočene su letalne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom. Usled rizika od hiperkalemije, preporučuje se da se primena blokatora kalcijumovih kanala kao što je amlodipin izbegava kod pacijenata koji su skloni razvoju maligne hipertermije, kao i u terapiji zbrinjavanja maligne hipertermije.
Uticaj amlodipina na druge lekove
Amlodipin ima aditivan efekat na sniženje krvnog pritiska kada se primeni sa drugim antihipertenzivnim lekovima.
Takrolimus
Prilikom istovremene primene takrolimusa i amlodipina postoji rizik od povećanja koncentracija takrolimusa u krvi, mada farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Da bi se sprečila toksičnost takrolimusa, prilikom primene amlodipina kod pacijenata koji su na terapiji takrolimusom treba pratiti koncentracije takrolimusa u krvi i prilagoditi dozu takrolimusa kada je to potrebno.
Inhibitori ciljne molekule rapamicina (engl. Mechanistic Target of Rapamycin – mTOR)
Inhibitori mTOR kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus su supstrati CYP3A. Amlodipin je slab CYP3A inhibitor. Istovremena primena amlodipina sa mTOR inhibitorima može povećati izloženost mTOR inhibitorima.
Ciklosporin
Studije interakcija između ciklosporina i amlodipina nisu sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kao ni kod drugih populacija osim kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, gde je primećeno varijabilno povećanje minimalnih koncentracija ciklosporina (u proseku 0% - 40%). Kod pacijenata na amlodipinu kod kojih je izvršena transplantacija bubrega treba razmotriti praćenje koncentracija ciklosporina, a dozu ciklosporina treba smanjiti po potrebi.
Simvastatin
Istovremena primena višestrukih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg dovodi do povećanja izloženosti simvastatinu od 77% u poređenju sa primenom samo simvastatina. Kod pacijenata koji primaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.
U kliničkim studijama koje su ispitivale interakcije lekova, amlodipin nije imao uticaja na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Bezbednost primene amlodipina kod žena u periodu trudnoće nije utvrđena.
Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost pri velikim dozama (videti odeljak 5.3).
Amlodipin se u trudnoći može primeniti isključivo u slučajevima kada ne postoji bezbednija alternativna terapija i kada je rizik za majku i dete koji se odnosi na bolest veći od rizika terapije.
Dojenje
Amlodipin se izlučuje u majčino mleko. Procenat doze leka koji se iz organizma majke prenosi na novorođenče/odojče procenjen je na 3-7% (interkvartilni opseg), sa maksimalnom vrednošću od 15%. Uticaj amlodipina na novorođenče/odojče je nepoznat. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba doneti uzimajući u obzir korist dojenja za dete i korist terapije amlodipinom za majku.
Plodnost
Reverzibilne biohemijske promene glave spermatozoida zabeležene su kod nekih pacijenata lečenih blokatorima kalcijumovih kanala. Klinički podaci su nedovoljni da bi se procenio mogući uticaj amlodipina na plodnost. U jednoj studiji na pacovima uočeni su neželjeni efekti na plodnost mužjaka (videti odeljak 5.3).
Amlodipin ima neznatan do umeren uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ukoliko se kod pacijenta koji je na terapiji amlodipinom jave vrtoglavica, glavobolja, zamor ili mučnina, sposobnost obavljanja ovih aktivnosti može biti smanjena. Potreban je oprez, posebno na početku terapije.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće prijavljene neželjene reakcije tokom terapije amlodipinom su somnolencija, vrtoglavica, glavobolja, palpitacije, naleti crvenila, bol u abdomenu, mučnina, oticanje skočnih zglobova, otoci i zamor.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Sledeće neželjene reakcije su zabeležene tokom terapije amlodipinom sa sledećom učestalošću: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); retko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma retko (<1/10000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene po opadajućoj ozbiljnosti:
| Klasa sistema organa | Učestalost | Neželjene reakcije |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | veoma retko | leukopenija, trombocitopenija |
| Poremećaji imunskog sistema | veoma retko | alergijske reakcije |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | veoma retko | hiperglikemija |
| Psihijatrijski poremećaji | povremeno | depresija, promene raspoloženja (uključujući anksioznost), nesanica |
| retko | zbunjenost | |
| Poremećaji nervnog sistema | često | somnolencija, vrtoglavica, glavobolja (posebnona početku terapije) |
| povremeno | tremor, disgeuzija, sinkopa, hipoestezije,parestezije | |
| veoma retko | hipertonija, periferna neuropatija | |
| nepoznato | ekstrapiramidalni poremećaj | |
| Poremećaji oka | često | vizuelni poremećaji (uključujući diplopiju) |
| Poremećaji uha i labirinta | povremeno | tinitus |
| Kardiološki poremećaji | često | palpitacije |
| povremeno | aritmija (uključujući bradikardiju,ventrikularnu tahikardiju i atrijalnu fibrilaciju) | |
| veoma retko | infarkt miokarda | |
| Vaskularni poremećaji | često | crvenilo |
| povremeno | hipotenzija | |
| veoma retko | vaskulitis | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | često | dispneja |
| povremeno | kašalj, rinitis | |
| Gastrointestinalni poremećaji | često | abdominalni bol, mučnina, dispepsija, promenaučestalosti stolice (uključujući dijareju i konstipaciju) |
| povremeno | povraćanje, suvoća usta | |
| veoma retko | pankreatitis, gastritis, hiperplazija gingive | |
| Hepatobilijarni poremećaji | veoma retko | hepatitis, žutica, povećanje vrednosti enzimajetre* |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | povremeno | alopecija, purpura, promene u boji kože, pojačano znojenje, svrab, osip, egzantem,urtikarija |
| veoma retko | angioedem, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom,Quincke-ov edem, fotosenzitivnost | |
| nepoznato | toksična epidermalna nekroliza | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | često | oticanje skočnog zgloba, grčevi u mišićima |
| povremeno | artralgija, mialgija, bolovi u leđima | |
| Poremećaji bubrega i urinarnogsistema | povremeno | poremećaji mokrenja, noćno mokrenje,učestalo mokrenje |
| Poremećaji reproduktivnogsistema i dojki | povremeno | impotencija, ginekomastija |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | veoma često | edem |
| često | umor, astenija | |
| povremeno | bol u grudima, bol, malaksalost | |
| Ispitivanja | povremeno | povećanje telesne mase, smanjenje telesne mase |
*najčešće sa holestazom Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Podaci o namernom predoziranju kod ljudi su ograničeni. Simptomi
Dostupni podaci za amlodipin sugerišu da bi veliko predoziranje lekom moglo dovesti do prekomerne periferne vazodilatacije i moguće refleksne tahikardije. Zabeležena je izrazita, i verovatno produžena sistemska hipotenzija, uključujući stanje šoka sa smrtnim ishodom.
Nekardiogeni plućni edem retko je prijavljen kao posledica predoziranja amlodipinom, koji se može manifestovati sa odloženim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtevati respiratornu podršku.
Rane mere reanimacije (uključujući preopterećenje tečnošću) za održavanje perfuzije i minutnog volumena srca, mogu biti precipitirajući faktori.
Terapija
Klinički značajna hipotenzija usled predoziranja amlodipinom zahteva aktivnu kardiovaskularnu podršku, uključujući česte kontrole funkcije srca i disanja, podizanje ekstremiteta i kontrolu volumena cirkulišuće tečnosti i izlučivanja mokraće.
Davanje vazokonstriktora može pomoći u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ukoliko nema kontraindikacija za njegovu primenu. Intravenski kalcijum-glukonat može povoljno delovati kao antagonist blokade kalcijumskih kanala.
Ispiranje želuca može biti korisno u nekim slučajevima. Pokazano je da primena aktivnog medicinskog uglja kod zdravih dobrovoljaca u periodu do dva sata posle uzimanje doze od 10 mg amlodipina smanjuje stepen resorpcije amlodipina.
S obzirom na to da se amlodipin vezuje za proteine plazme u visokom procentu, ne može se očekivati korist od dijalize.
Farmakološki podaci - Vazotal 10mg
Farmakoterapijska grupa: selektivni blokatori kalcijumskih kanala sa pretežno vaskularnim delovanjem; derivati dihidropiridina
ATC šifra: C08CA01
Amlodipin je inhibitor ulaska jona kalcijuma (blokator sporih kanala ili antagonista kalcijuma), tipa dihidropiridina. Amlodipin inhibira transmembranski influks jona kalcijuma u srčani mišić i glatke mišiće krvnih sudova.
Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina proizilazi iz direktnog relaksantnog dejstva na glatke mišiće krvnih sudova. Precizan mehanizam preko kojeg amlodipin ublažava anginu nije sasvim ustanovljen, ali amlodipin smanjuje ukupnu ishemiju miokarda preko sledeća dva načina:
-
Amlodipin dilatira periferne arteriole i tako smanjuje ukupni periferni otpor (engl. afterload) protiv kojeg radi srce. S obzirom na to da srčana frekvenca ostaje stabilna, ovo rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kiseonikom.
-
Mehanizam dejstva amlodipina takođe verovatno uključuje dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, kako u zdravim tako i u delovima zahvaćenim ishemijom. Ova dilatacija povećava dopremanje kiseonika u miokard kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetal-ova ili varijantna angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, doziranje amlodipina jednom dnevno obezbeđuje klinički značajno sniženje krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju tokom intervala od 24 sata. Usled sporog početka dejstva, akutna hipotenzija se ne javlja posle primene amlodipina.
Kod pacijenata sa anginom, primena amlodipina jednom dnevno produžava ukupno vreme na testu opterećenja, vreme do početka anginoznog bola, i vreme do depresije ST segmenta za 1 mm, i smanjuje kako učestalost napada angine tako i upotrebu nitroglicerina.
Amlodipin ne dovodi do bilo kog neželjenog metaboličkog dejstva niti do promene koncentracije lipida u plazmi te je pogodan za upotrebu kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom.
Upotreba kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija
Efikasnost amlodipina u prevenciji kliničkih događaja kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija je bila ispitivana u jednoj nezavisnoj, multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko slepoj, placebo-kontrolisanoj studiji kod 1997 pacijenata poznatoj pod nazivom CAMELOT (engl. Comparison of Amlodipine vs Enalapril to Limit Occurrence of Thrombosis). Od navedenog broja pacijenata, 663 je lečeno amlodipinom u dozi od 5 mg do 10 mg, 673 enalaprilom u dozi od 10 mg do 20 mg, a 655 je dobijalo placebo, kao dodatak standardnoj terapiji: statinima, beta-blokatorima, diureticima i acetilsalicilnom kiselinom (aspirinom) – tokom 2 godine. Ključni rezultati efikasnosti prikazani su u Tabeli 1. Rezultati ukazuju da kod pacijenata sa koronarnom bolešću lečenje amlodipinom smanjuje broj hospitalizacija zbog angine i smanjuje broj procedura revaskularizacije.
| Tabela 1. Incidencija klinički značajnih ishoda u CAMELOT studiji | |||||
| Stopa kardiovaskularnih događajabroj (%) | amlopidin u odnosu na placebo | ||||
| Ishodi | amlopidin | placebo | enalapril | Odnos rizika (engl. Hazard Ratio)(95% CI) | P vrednost |
| Primarni parametar praćenja | |||||
| Neželjeni kardiovaskularnidogađaji | 110 (16,6) | 151 (23,1) | 136 (20,2) | 0,69 (0,54-0,88) | 0,003 |
| Pojedinačne komponente | |||||
| Koronarnarevaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73 (0,54-0,98) | 0,03 |
| Hospitalizacija usledangine pektoris | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58 (0,41-0,82) | 0,002 |
| Nefatalni infarkt miokarda | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73 (0,37-1,46) | 0,37 |
| Moždani udar ili TIA | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50 (0,19-1,32) | 0,15 |
| Kardiovaskularna smrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46 (0,48-12,7) | 0,27 |
| Hospitalizacija usled CHF | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59 (0,14-2,47) | 0,46 |
| Reanimirani srčani zastoj | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | nije primenljivo | 0,04 |
| Novootkrivena perifernavaskularna bolest | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 8 (1,2) | 2,6 (0,50-13,4) | 0,24 |
Skraćenice: CHF - kongestivna srčana insuficijencija (engl. congestive heart failure); CI - interval pouzdanosti (engl. confidence interval); TIA - prolazni ishemijski napad (engl. transient ischemic attack).
Upotreba kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Hemodinamske studije i kontrolisane kliničke studije zasnovane na testu opterećenja kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase II-IV su pokazale da amlodipin ne dovodi do pogoršanja mereno podnošenjem opterećenja, ejekcionom frakcijom leve komore i kliničkom simptomatologijom.
Placebom kontrolisana studija (PRAISE) bila je dizajnirana da proceni pacijente sa srčanom insuficijencijom iz NYHA klase III-IV koji su dobijali digoksin, diuretike i ACE inhibitore i pokazala je da amlodipin ne dovodi do povećanja rizika za mortalitet ili kombinovanog rizika za mortalitet i morbiditet kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
U dugotrajnom, placebom kontrolisanom follow-up ispitivanju (PRAISE-2) amlodipina kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji ukazuju na ishemijsku bolest srca kao uzrok, na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, amlodipina nije imao uticaja na ukupni kardiovaskularni mortalitet. U istoj populaciji, primena amlodipina bila je povezana sa učestalijom prijavom edema pluća.
Terapija za prevenciju infarkta miokarda (ALLHAT)
Randomizovana, dvostruko slepa studija morbiditeta i mortaliteta poznata kao ALLHAT (engl. Antihypertensive and Lipid-Lowering treatment to prevent Heart Attack Trial) sprovedena je sa ciljem da se uporede novi lekovi: amlodipin u dozi od 2,5 mg do 10 mg/dan (blokator kalcijumskih kanala), lizinopril u dozi od 10 mg do 40 mg/dan (ACE inhibitor) kao lekovi iz prve linije terapije sa tiazidnim diuretikom hlortalidonom u dozi od 12,5 mg do 25 mg/dan kod blage ili umerene hipertenzije.
Ukupno 33357 pacijenata sa hipertenzijom starosti 55 godina ili starijih, je bilo randomizovano i praćeno tokom prosečno 4,9 godina. Pacijenti su imali bar još jedan faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući infarkt miokarda ili moždani udar > 6 meseci pre uključenja u studiju ili potvrdu o ostalim ateroskleroznim kardiovaskularnim bolestima (ukupno 51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL- holesterol < 35 mg/dL (11,6%), hipertrofiju leve komore dijagnostikovanu pomoću elektrokardiograma ili ehokardiografijom (20,9%) ili su bili aktivni pušači (21,9%).
Primarni parametar praćenja bio je sastavljen od koronarne bolesti srca sa smrtnim ishodom ili infarkta miokarda bez smrtnog ishoda. Nije bilo značajne razlike u primarnom parametru praćenja između terapije bazirane na amlodipinu i terapije zasnovane na hlortalidonu: RR (relativni rizik) 0,98; 95% CI [0,90-1,07]; p = 0,65. Među sekundarnim parametrima praćenja uočena je značajno veća incidenca srčane insuficijencije (komponenta složenog kombinovanog kardiovaskularnog parametra praćenja) u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na grupu koja je primala hlortalidon (10,2% u
odnosu na 7,7%, RR 1,38; 95% CI [1,25-1,52] p<0,001). Ipak, nije bilo značajne razlike u mortalitetu usled svih uzroka između terapije zasnovane na amlodipinu i terapije zasnovane na hlortalidonu: RR 0,96; 95% CI [0,89-1,02]; p = 0,20.
Upotreba kod dece (uzrasta 6 godina i starijih)
U studiji u koju je bilo uključeno 268 dece uzrasta od 6 do 17 godina sa prevashodno sekundarnom hipertenzijom, koja je upoređivala primenu amlodipina u dozi 2,5 mg i 5 mg u odnosu na placebo, pokazano je da obe doze amlodipina dovode do značajnog sniženja sistolnog krvnog pritiska u poređenju sa placebom. Razlika između dve primenjene doze nije bila statistički značajna.
Dugotrajno dejstvo amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj nije ispitivano. Nije utvrđena dugotrajna efikasnost terapije amlodipinom u detinjstvu u cilju smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta u odraslom dobu.
Resorpcija/distribucija/vezivanje za proteine plazme
Posle oralne primene terapijskih doza, amlodipin se dobro resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u krvi 6-12 sati posle unošenja. Procenjena apsolutna bioraspoloživost je od 64 do 80%. Volumen distribucije je približno 21 L/kg. In vitro studije su pokazale da je približno 97,5% amlodipina u cirkulaciji vezano za proteine plazme.
Hrana ne utiče na bioraspoloživost amlodipina.
Biotransformacija/eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije amlodipina je približno 35-50 sati, i održava se pri doziranju jednom dnevno. Amlodipin se u velikoj meri metaboliše u jetri do neaktivnih metabolita, a 10% nepromenjenog leka i 60% metabolita se izlučuje urinom.
Oštećenje funkcije jetre
Dostupni su veoma ograničeni podaci o primeni amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Klirens amlodipina je smanjen kod pacijenata sa insuficijencijom jetre što rezultuje produženim poluvremenom eliminacije i povećanjem vrednostima PIK od približno 40-60%.
Starija populacija
Vreme za koje se postižu maksimalne koncentracije amlodipina u plazmi je slično kod starijih i mlađih ispitanika. Klirens amlodipina pokazuje tendenciju smanjivanja sa posledičnim povećanjem vrednosti PIK i produžavanjem poluvremena eliminacije kod starijih pacijenata. Povećanja vrednosti PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom su bila prema očekivanjima za starosnu grupu ispitivanih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Populaciona farmakokinetička studija sprovedena je kod 74 dece sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 17 godina (34 pacijenta uzrasta od 6 do 12 godina i 28 pacijenata uzrasta 13 do 17 godina), koji su dobijali amlodipin u dozi između 1,25 mg i 20 mg jednom ili dva puta dnevno. Kod dece uzrasta od 6 do 12 godina uobičajena vrednost oralnog klirensa (CL/F) je iznosila 22,5 L/h kod dečaka i 16,4 L/h kod devojčica, dok su vrednosti kod adolescenata uzrasta od 13 do 17 godina bile 27,4 L/h kod dečaka odnosno 21,3 L/h kod devojčica. Uočena je velika interindividualna varijabilnost u izloženosti leku. Podaci zabeleženi kod dece mlađe od 6 godina su ograničeni.
Farmaceutski podaci - Vazotal 10mg
Celuloza, mikrokristalna, silikonizovana; Skrob, preželatinizovani;
Magnezijum-stearat.
Čuvati na temperaturi do 25oC u originalnom pakovanju u cilju zaštite od svetlosti.
Unutrašnje pakovanje je PVC/PVdC-Al blister koji sadrži 10 tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lek.