Brufen® OTC 100mg/5mL sirup
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Smernice
Alati
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Brufen 100mg/5mL
Dismenoreja bez organskog uzroka. Bol blagog do umerenog intenziteta.
Deca uzrasta od 3 meseca do 12 godina (> 5 kg): akutni bol i povišena telesna temperatura povezani sa prehladom.
Doziranje
Lečenje treba započeti najmanjim efektivnim dozama koje se kasnije mogu prilagoditi, u skladu sa terapijskim odgovorom i eventualnim neželjenim dejstvima. Kod dugotrajne terapije treba se pridržavati što manje preporučene doze.
Neželjena dejstva mogu se smanjiti primenom najmanje efektivne doze u najkraćem periodu neophodnom za kontrolu simptoma (videti odeljak 4.4).
Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina (≥ 40 kg):
Dismenoreja: 400 mg (20 mL) jedan do tri puta dnevno, po potrebi. Razmak između doza treba da iznosi najmanje 4-6 sati. Terapiju treba započeti prilikom pojave prvih znakova menstrualne nelagodnosti.
Bol blagog do umerenog intenziteta: 200–400 mg (10–20 mL) u jednoj dozi ili tri do četiri puta dnevno. Razmak između doza treba da iznosi najmanje 4-6 sati. Nije pokazano da pojedinačne doze veće od 400 mg povećavaju analgetički efekat.
Odrasli pacijenti treba da se posavetuju sa lekarom ukoliko se simptomi nastave ili pogoršaju ili ako je lek potrebno uzimati duže od 3 dana u slučaju povišene telesne temperature, odnosno duže od 5 dana za terapiju bola.
Kod adolescenata, posavetovati se sa lekarom ukoliko se simptomi pogoršaju, ili ako je lek Brufen OTC sirup potrebno primenjivati duže od 3 dana.
Pedijatrijska populacija
Deca uzrasta od 3 meseca do 12 godina (> 5 kg):
Akutni bol i povišena telesna temperatura povezani sa prehladom: 5-7,5 mg/kg telesne mase kao pojedinačna doza ili 20-30 mg/kg telesne mase dnevno prema donjoj tabeli. Prilikom izračunavanja doze treba koristiti telesnu masu (navedeni uzrast je približan).
| Telesna masa | Uzrast | Doza |
| 5-7 kg | 3-6 meseci | 2,5 mL (50 mg) 2-3 puta na dan |
| 7-10 kg | 6-12 meseci | 2,5 mL (50 mg) 3 puta na dan |
| 10-14,5 kg | 1-2 godine | 2,5 mL (50 mg) 3-4 puta na dan |
| 14,5-25 kg | 3-7 godina | 5 mL (100 mg) 3-4 puta na dan |
| 25-40 kg | 8-12 godina | 10 mL (200 mg) 3-4 puta na dan |
Dozu treba primenjivati na 6 sati, do četiri puta dnevno.
Lek Brufen OTC ne sme da se primenjuje kod dece uzrasta ispod 3 meseca ili telesne mase ispod 5 kg.
Kod dece uzrasta od 3 do 6 meseci neophodno je posavetovati se sa lekarom ukoliko se simptomi pogoršaju, tj. ne čekati duže od 24 sata ukoliko se simptomi ne povlače.
Kod dece uzrasta iznad 6 meseci, potrebno je posavetovati se sa lekarom ukoliko se simptomi pogoršaju ili ako je lek Brufen OTC potrebno primenjivati duže od 3 dana.
Stariji pacijenti
Stariji pacijenti imaju povećan rizik od ozbiljnih posledica neželjenih reakcija. Ako se upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL) smatra neophodnom, treba koristiti najmanju efektivnu dozu, i to u najkraćem mogućem periodu. Tokom terapije NSAIL pacijenta treba redovno nadgledati zbog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta. Ako je oštećena funkcija bubrega ili jetre, doziranje treba proceniti pojedinačno.
Oštećenje funkcije bubrega
Potreban je oprez pri primeni ibuprofena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega. Doziranje treba individualno prilagoditi. Doza treba da je što je moguće manja, a potrebno je i praćenje bubrežne funkcije (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Potreban je oprez pri primeni kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Doziranje treba individualno prilagoditi, a zadržati što je moguće manju dozu (videti odeljak 4.3, 4.4 i 5.2).
Način primene
Za oralnu upotrebu.
Da bi se postigao brži početak dejstva leka, lek se može uzeti na prazan želudac. Pacijentima sa osetljivim želucem preporučeno je uzimaje leka sa hranom.
Dobro promućkajte bočicu pre upotrebe. Moguća je pojava prolaznog osećaja pečenja u ustima i grlu.
Kontraindikacije za upotrebu leka Brufen OTC su:
-
preosetljivost na ibuprofen ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1
-
aktivni peptički ili duodenalni ulkus ili u istoriji bolesti poznati rekurentni gastrointestinalni ulkus/krvarenje (2 ili više različitih epizoda potvrđene ulceracije ili krvarenja)
-
teška insuficijencija jetre
-
teška srčana insuficijencija (NYHA IV)
-
teška insuficijencija bubrega (glomeluralna filtracija ispod 30 mL/min)
-
stanja koja uključuju povećanu mogućnost krvarenja
-
gastrointestinalno krvarenje ili perforacije povezane sa ranijom primenom NSAIL
-
treći trimestar trudnoće
Zbog ukrštenih reakcija, lek Brufen OTC ne treba davati pacijentima koji su ispoljili simptome astme, rinitisa ili urtikarije nakon primene acetilsalicilne kiseline ili drugih NSAIL.
Opšta upozorenja
Neželjena dejstva se mogu smanjiti korišćenjem najmanje efektivne doze u najkraćem mogućem periodu potrebnom za kontrolu simptoma (videti odeljak 4.2 i gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike naveden u nastavku teksta).
Kod dugotrajne primene bilo kog leka protiv bolova može se javiti glavobolja koja se ne sme lečiti povećanjem doze.
Pri istovremenom konzumiranju alkohola i primeni NSAIL, može doći do povećane učestalosti neželjenih reakcija vezanih za aktivnu supstancu, posebno onih koji se tiču gastrointestinalnog trakta ili centralnog nervnog sistema.
Postoje dokazi da lekovi koji inhibiraju ciklooksigenazu/sintezu prostaglandina mogu uticati na plodnost žena uticajem na ovulaciju. Proces je reverzibilan nakon prekida terapije.
Uticaj na kardiovaskularni sistem
Odgovarajuće praćenje stanja i savetovanje je neophodno kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili blagom do umerenom srčanom insuficijencijom u istoriji bolesti, jer je u toku primene NSAIL opisana retencija tečnosti i nastanak edema.
Kliničke studije ukazuju da primena ibuprofena, naročito u velikim dozama (2400 mg na dan) može dovesti do malog povećanja rizika od arterijskih trombotičkih događaja kao što je infarkt miokarda ili moždani udar. Sveobuhvatne epidemiološke studije ne ukazuju na vezu primene malih doza ibuprofena (npr. ≤ 1200 mg dnevno) sa povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja.
Kod pacijenata sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA II-III), ustanovljenom ishemijskom bolešću srca, bolešću perifernih arterija, i/ili cerebrovaskularnim oboljenjem, ibuprofen treba primenjivati samo nakon pažljivog razmatranja i procene, a velike doze ibuprofena (2400 mg na dan) treba izbeći.
Pažljivu procenu treba uraditi i pre uvođenja dugotrajne primene leka kod pacijenata sa faktorima rizika za nastanak kardiovaskularnih događaja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje), posebno ako se primenjuju velike doze ibuprofena (2400 mg na dan).
Potreban je oprez pri lečenju pacijenata sa istorijom hipertenzije i/ili srčane insuficijencije, jer su prijavljeni zadržavanje tečnosti i edem povezani sa primenom NSAIL.
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije i perforacije
Postoji značajna povezanost između doze i teškog gastrointestinalnog krvarenja. Treba izbegavati istovremenu primenu ibuprofena i drugih NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (COX- 2).
Kod starijih pacijenata je povećan rizik od nastanka neželjenih reakcija pri primeni NSAIL, naročito gastrointestinalnog krvarenja i perforacija koje mogu biti sa smrtnim ishodom.
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije ili perforacije koje mogu biti sa smrtnim ishodom, opisane su kod svih NSAIL, bilo kada u toku terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili ozbiljnih gastrointestinalnih događaja u istoriji bolesti.
Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracije ili perforacije se povećava sa povećanjem doze NSAIL, kod pacijenata sa čirom u istoriji bolesti, naročito ako je praćen krvarenjem ili perforacijama (videti odeljak 4.3), kao i kod starijih pacijenata. Ovi pacijenti bi trebalo da započnu lečenje najmanjom mogućom dozom leka. Za ove pacijente, kao i za pacijente koji uporedo koriste male doze acetilsalicilne kiseline ili druge lekove sa povećanim rizikom izazivanja gastrointestinalnih poremećaja (videti odeljak 4.5), preporučuje se istovremena primena lekova za zaštitu želudačne sluzokože (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe).
Pacijenti sa gastrointestinalnim oboljenjima u istoriji bolesti, naročito stariji pacijenti, treba da prijave sve neuobičajene abdominalne simptome (naročito gastrointestinalna krvarenja), posebno u početnim fazama terapije.
Preporučuje se oprez kod pacijenata koji istovremeno upotrebljavaju lekove koji mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortiskosteroidi, antikoagulansi kao što je varfarin, selektivni inhibitori preuzimanja serotonina ili antitrombotici kao što je acetilsalicilna kiselina (videti odeljak 4.5).
Ukoliko se kod pacijenata na terapiji lekom Brufen OTC pojavi gastrointestinalno krvarenje ili ulceracija, terapiju treba prekinuti.
Oprez je potreban pri primeni NSAIL kod pacijenata koji u istoriji bolesti imaju gastrointestinalna oboljenja, npr. ulcerozni kolitis ili Crohn-ovu bolest, jer se ova stanja mogu pogoršati (videti odeljak 4.8).
Uticaj na bubrege
Potreban je oprez pri uvođenju terapije ibuprofenom kod znatno dehidriranih pacijenata. U riziku od oštećenja funkcije bubrega su naročito dehidrirana deca, adolescenti i stariji pacijenti.
Dugotrajna primena ibuprofena, kao i drugih NSAIL, može dovesti do renalne papilarne nekroze, kao i drugih patoloških promena bubrega. Renalna toksičnost primećena je kod pacijenata kod kojih renalni prostaglandini imaju kompenzatornu ulogu u održavanju renalne perfuzije. Kod ovih pacijenata primena NSAIL može dovesti do dozno-zavisnog smanjenja stvaranja prostaglandina i posledično do sniženog protoka krvi kroz bubrege, što može usloviti nastanak bubrežne insuficijencije. Pacijenti sa najvećim rizikom od ove reakcije su pacijenti sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega, insuficijencijom srca, oštećenjem funkcije jetre, pacijenti na terapiji ACE inhibitorima i diureticima, kao i stariji pacijenti. Prekid terapije NSAIL obično dovodi do oporavka bubrežne funkcije.
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, jetre ili srca koristiti najmanju efektivnu dozu u što kraćem vremenskom periodu i pratiti funkciju bubrega, naročito kod pacijenata koji dugo uzimaju lek (videti odeljak 4.3).
Hematološka dejstva
Ibuprofen može inhibirati agregaciju trombocita i produžiti vreme krvarenja.
Respiratorni poremećaji
Oprez je potreban pri primeni ibuprofena kod pacijenata koji boluju ili su prethodno u istoriji bolesti imali bronhijalnu astmu, hronični rinitis ili alergijska oboljenja, jer je prijavljeno da ibuprofen može da izazove bronhospazam, urtikariju ili angioedem kod ovih pacijenata.
Kožne reakcije
Primena NSAIL veoma retko može dovesti do izuzetno ozbiljnih kožnih reakcija, potencijalno sa smrtnim ishodom, kakve su eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (videti odeljak 4.8). Najveći rizik za pojavu ovih reakcija je kod pacijenata na početku terapije, u većini slučajeva u toku prvog meseca lečenja. Prijavljeni su slučajevi akutne generalizovane egzantematozne pustuloze (AGEP) povezani sa proizvodima koji sadrže ibuprofen. Terapiju lekom Brufen OTC treba prekinuti pri prvoj pojavi osipa na koži, mukoznih lezija ili drugih znakova preosetljivosti.
Infekcije i infestacije
Izuzetno, varičela može biti uzrok ozbiljnih komplikacija infekcija kože i mekih tkiva.
Do danas, se ne može isključiti uloga NSAIL u pogoršanju ovih infekcija. Zbog toga se preporučuje izbegavanje primene leka Brufen OTC u slučaju varičele.
Maskiranje simptoma osnovnih infekcija
Lek Brufen OTC može maskirati simptome infekcije, što može dovesti do odloženog započinjanja odgovarajućeg lečenja i time pogoršati ishod infekcije. Ovo je primećeno kod bakterijske vanbolnički stečene pneumonije i bakterijskih komplikacija varičele. Kada se lek Brufen OTC daje za povišenu telesnu temperaturu ili ublažavanje bolova u vezi sa infekcijom, savetuje se praćenje infekcije. U vanbolničkim uslovima, pacijent treba da se obrati lekaru ako simptomi potraju ili se pogoršaju.
Aseptični meningitis
U retkim slučajevima kod pacijenata na terapiji ibuprofenom opisana je pojava aseptičnog meningitisa. Iako se aseptični meningitis češće javlja kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom i drugim bolestima vezivnog tkiva, prijavljeni su slučajevi i kod pacijenata koji nisu imali hronične bolesti.
Stanje pacijenata sa gastrointestinalnim problemima, sistemskim eritemskim lupusom, hematološkim ili poremećajima koagulacije i astmom treba pažljivo pratiti tokom lečenja NSAIL, s obzirom na to da NSAIL mogu dovesti do pogoršanja njihovog stanja.
Informacije vezane za pomoćne supstance
Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharoza-izomaltaze, ne smeju koristiti ovaj lek. Brufen OTC sirup sadrži 3 g saharoze po dozi od 5 mL. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata sa dijabetes melitusom. Može biti štetno za zube.
Ovaj lek sadrži 500 mg sorbitola na 5 mL sirupa. Sorbitol je izvor fruktoze. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu (HFI) ne smeju uzimati/davati ovaj lek. Sorbitol može da izazove gastrointestinalnu nelagodnost i blagi laksativni efekat.
Lek Brufen OTC sirup sadrži metilhidroksibenzoat i propilhidroksibenzoat. Mogu izazvati alergijske reakcije (moguće odložene).
Lek Brufen OTC sirup sadrži sunset yellow (E110). Može izazvati alergijske reakcije.
Ovaj lek sadrži 12,5 mg natrijum benzoata na 5 mL sirupa. Natrijum-benzoat može pojačati žuticu (žuta prebojenost kože i očiju) kod novorođenčadi (uzrasta do 4 nedelje). Lek Brufen OTC se ne sme davati deci mlađoj od tri meseca ili deci koja imaju telesnu masu ispod 5 kg.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Sledeće kombinacije sa lekom Brufen OTC treba izbegavati:
Antikoagulansi: NSAIL mogu da pojačaju dejstvo antikoagulanasa, kao što je varfarin. Eksperimentalne studije ukazuju da ibuprofen pojačava dejstvo varfarina na vreme krvarenja. NSAIL i dikumarolska grupa se metabolišu istim enzimom, CYP2C9.
Inhibitori agregacije trombocita: NSAIL ne treba kombinovati sa inhibitorima agregacije trombocita kao što je tiklopidin zbog dodatne inhibicije funkcije trombocita (videti u nastavku teksta).
Metotreksat: NSAIL mogu inhibirati tubularnu sekreciju i metaboličkim interakcijama smanjiti eliminaciju metotreksata. Zbog toga kod primene velikih doza metotreksata uvek treba izbeći primenu NSAIL (videti u nastavku teksta).
Acetilsalicilna kiselina: istovremena primena ibuprofena i acetilsalicilne kiseline se ne preporučuje zbog potencijalnog povećanja rizika od neželjenih reakcija.
Eksperimentalni podaci ukazuju na to da pri istovremenoj upotrebi ibuprofen može kompetitivno inhibirati uticaj primene malih doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita. Iako postoje nejasnoće u vezi ekstrapolacije ovih podataka u kliničku praksu, mogućnost da redovna, dugotrajna upotreba ibuprofena može da redukuje kardioprotektivno dejstvo malih doza acetilsalicilne kiseline se ne može isključiti. Nijedan klinički relevantni uticaj nije verovatan pri povremenoj primeni (videti odeljak 5.1).
Kardiotonični glikozidi: NSAIL mogu pogoršati srčanu insuficijenciju, smanjiti stepen glomerularne filtracije i povećati koncentraciju kardiotoničnih glikozida u plazmi (npr. digoksin).
Mifepriston: smanjena efikasnost leka teoretski se može dogoditi zbog osobina NSAIL da inhibiraju sintezu prostaglandina. Ograničena saznanja ukazuju da istovremena primena NSAIL uključujući i acetilsalicilnu kiselinu na dan primene prostaglandina ne utiče neželjeno na dejstva mifepristona ili prostaglandina na sazrevanje cerviksa ili kontraktilnost uterusa i ne smanjuje kliničku efikasnost medicinskog prekida trudnoće.
Derivati sulfoniluree: retko je opisivana hipoglikemija kod pacijenata koji su na terapiji sulfonilureom i koji su primali ibuprofen.
Zidovudin: postoje dokazi o povećanom riziku od hemartroze i hematoma kod HIV (+) osoba sa hemofilijom koje istovremeno primaju zidovudin i ibuprofen.
Sledeće kombinacije sa lekom Brufen OTC mogu zahtevati prilagođavanje doze:
NSAIL mogu umanjiti dejstvo diuretika i antihipertenziva. Diuretici takođe mogu povećati rizik od nefrotoksičnosti NSAIL.
NSAIL mogu smanjiti eliminaciju aminoglikozida. Deca: potreban je oprez tokom istovremene primene ibuprofena i aminoglikozida.
Litijum: ibuprofen smanjuje bubrežni klirens litijuma, a kao rezultat toga koncentracija litijuma u serumu može porasti. Kombinaciju treba izbegavati ukoliko nije moguće postići česte kontrole serumskog litijuma i smanjenje doze litijuma.
ACE inhibitori, antagonisti angiotenzina-II: povećan je rizik od akutne bubrežne insuficijencije, obično reverzibilno, kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (npr. dehidrirani i/ili stariji pacijenti) kada se ACE inhibitori ili angiotenzin-II antagonisti daju istovremeno sa NSAIL, uključujući i selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2. Kombinaciju, dakle, treba pažljivo primenjivati kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, naročito kod starijih pacijenata. Pacijente treba adekvatno hidrirati i proveravati bubrežnu funkciju nakon otpočinjanja kombinovanog lečenja i u redovnim intervalima tokom lečenja (videti odeljak 4.4).
Beta-blokatori: NSAIL onemogućavaju antihipertenzivno dejstvo lekova koji blokiraju beta- adrenoreceptore.
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI): I SSRI i NSAIL povećavaju rizik od krvarenja, npr. iz gastrointestinalnog trakta. Ovaj rizik se povećava kombinovanom terapijom. Mehanizam se može povezati sa mogućim smanjenjem preuzimanja serotonina u trombocite (videti odeljak 4.4).
Ciklosporin: smatra se da istovremena primena NSAIL i ciklosporina povećava rizik od nefrotoksičnosti usled smanjene sinteze prostaciklina u bubrezima. Zbog toga, u slučaju kombinovanog lečenja treba pratiti bubrežnu funkciju.
Kaptopril: eksperimentalne studije ukazuju na to da ibuprofen neutrališe dejstvo kaptoprila na izlučivanje natrijuma.
Holestiramin: istovremena primena ibuprofena i holestiramina smanjuje (za 25%) resorpciju ibuprofena. Ove lekove treba dati u intervalu od najmanje 2 sata.
Tiazidi, tiazidima slični lekovi i diuretici Henleove petlje: NSAIL mogu delovati suprotno diuretičkom dejstvu furosemida i bumetanida, verovatno kroz inhibiciju sinteze prostaglandina. Takođe, mogu delovati suprotno antihipertenzivnom dejstvu tiazida.
Takrolimus: smatra se da istovremena primena NSAIL i takrolimusa povećava rizik od nefrotoksičnosti zbog smanjene sinteze prostaciklina u bubregu. Zbog toga, u slučaju kombinovane primene treba pažljivo pratiti bubrežnu funkciju.
Metotreksat: treba uzeti u obzir rizik od potencijalne interakcije između NSAIL i metotreksata pri primeni male doze metotreksata, posebno kod pacijenata sa bubrežnim poremećajem. Kad god se daje kombinovana terapija, treba pratiti bubrežnu funkciju. Posebno treba obratiti pažnju ako se NSAIL i metotreksat daju u roku od 24 sata, jer se koncentracije metotreksata u plazmi mogu povećati, što dovodi do povećane toksičnosti (videti prethodno).
Kortikosteroidi: istovremena primena povećava rizik od nastanka gastrointestinalnih ulceracija ili krvarenja.
Inhibitori agregacije trombocita: povećan je rizik od gastrointestinalnog krvarenja (videti prethodno).
CYP2C9 inhibitori: istovremena primena ibuprofena i CYP2C9 inhibitora može povećati izloženost ibuprofenu (CYP2C9 supstrat). U studiji sa vorikonazolom i flukonazolom (CYP2C9 inhibitori), zabeležena je povećana izloženost S(+)-ibuprofenu za oko 80 do 100%. Smanjenje doze ibuprofena treba razmotriti kada se istovremeno primenjuju snažni CYP2C9 inhibitori, naročito kada se primenjuju velike doze ibuprofena zajedno sa vorikonazolom ili flukonazolom.
Studije interakcija su sprovedene samo kod odraslih.
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može nepovoljno uticati na trudnoću i/ili na embrio-fetalni razvoj. Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na povećan rizik od spontanih pobačaja, srčanih malformacija i gastrošize nakon primene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik od kardiovaskularnih malformacija povećan je sa manje od 1% do oko 1,5%. Veruje se da se rizik povećava sa povećanjem doze i dužine terapije. Kod životinja je pokazano da je primena inhibitora sinteze prostaglandina povećala pre- i postimplatacione gubitke i embrio-fetalnu smrtnost. Pored toga, povećana je incidenca različitih malformacija kod životinja, uključujući kardiovaskularne, ukoliko se inhibitori sinteze prostaglandina daju u periodu organogeneze.
Lek Brufen OTC ne treba primenjivati u toku prvog i drugog trimestra trudnoće, osim ukoliko je neophodno. Ako lek Brufen OTC koriste žene koje pokušavaju da zatrudne ili tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, doze treba da su najmanje, a terapija što je kraće moguća.
U toku trećeg trimestra trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu izložiti plod sledećim rizicima:
-
kardiopulmonalna toksičnost (sa preranim zatvaranjem ductus arteriosus-a i plućnom hipertenzijom)
-
renalna disfunkcija koja može da progredira u renalnu insuficijenciju sa oligohidramniozom.
Primena inhibitora sinteze prostaglandina na kraju trudnoće može imati sledeće rizike po majku ili novorođenče:
-
produženje vremena krvarenja
-
inhibicija kontrakcija uterusa što može dovesti do odlaganja ili usporavanja porođaja. Zbog toga je lek Brufen OTC kontraindikovan u trećem trimestru trudnoće.
Dojenje
Ibuprofen se izlučuje u majčino mleko, ali je rizik po odojče pri kratkotrajnoj primeni terapijskih doza malo verovatan. U slučaju dugotrajne primene treba razmotriti prekid dojenja.
Plodnost
Upotreba ibuprofena može uticati na plodnost i nije preporučljiva kod žena koje pokušavaju da zatrudne. Kod žena koje imaju poteškoća da zatrudne ili se leče od neplodnosti, treba razmotriti prekid primene ibuprofena.
Primena ibuprofena kod pojedinih pacijenata može uticati na vreme reagovanja. Ovo treba uzeti u obzir u situacijama koje zahtevaju povećanu budnost, npr. vožnja automobila. Ovo se u najvećoj meri odnosi na kombinovanu primenu sa alkoholom. Studije o uticaju na psihofizičke sposobnosti nisu sprovedene.
Neželjena dejstva prijavljena za ibuprofen slična su onima kao kod primene drugih NSAIL.
-
Gastrointestinalni poremećaji
Najčešće zabeležena neželjena dejstva su gastrointestinalni poremećaji. Mučnina, povraćanje, dijareja, flatulencija, konstipacija, dispepsija, bol u abdomenu, melena, hematemeza, ulcerozni stomatitis, gastrointestinalno krvarenje i pogoršanje kolitisa i Crohn-ove bolesti (videti odeljak 4.3) mogu se javiti posle primene ibuprofena. Ređe se mogu javiti gastritis, ulkus duodenuma, ulkus želuca i gastrointestinalne perforacije.
Gastrointestinalni ulkusi, perforacije i krvarenje ponekad mogu biti sa smrtnim ishodom, naročito kod starijih pacijenata (videti odeljak 4.4).
Pri primeni leka Brufen OTC sirupa može se javiti prolazno pečenje u ustima ili grlu.
-
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
U izuzetnim slučajevima, mogu da se jave ozbiljne komplikacije infekcija kože i mekih tkiva tokom infekcije varičelom. Opisana su pogoršanja inflamacija povezanih sa infekcijom (npr. razvoj nekrotizirajućeg fasciitisa) tokom primene NSAIL.
-
Kardiološki i vaskularni poremećaji
Kliničke studije ukazuju na to da upotreba ibuprofena, naročito u velikim dozama (2400 mg na dan) može da dovede do malog povećanja rizika od nastanka arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda ili moždani udar, videti odeljak 4.4).
Edem, hipertenzija i srčana insuficijencija su prijavljeni tokom terapije sa NSAIL.
-
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Ibuprofen može dovesti do produženog vremena krvarenja reverzibilnom inhibicijom agregacije trombocita.
-
Infekcije i infestacije
U većini prijavljenih slučajeva aseptičnog meningitisa u osnovi je bilo neko autoimunsko oboljenje (naročito sistemski eritemski lupus i mešovita oboljenja vezivnog tkiva).
Sledeće neželjene reakcije mogu biti povezane sa ibuprofenom i prikazane su prema MedDRA klasifikaciji učestalosti: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma retko (< 1/10000) i nepoznate učestalosti (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Klasa sistema organa Učestalost Neželjena reakcija Infekcije i infestacije Povremeno Rinitis Retko Aseptični meningitis (videti odeljak 4.4) Poremećaji krvi i limfnog sistema Povremeno Leukopenija, trombocitopenija,agranulocitoza, aplastična anemija, hemolitička anemija Poremećaji imunskog sistema Povremeno Hipersenzitivnost Retko Anafilaktička reakcija Psihijatrijski poremećaji Povremeno Nesanica, anksioznost Retko Depresija, konfuzija Poremećaji nervnog sistema Često Glavobolja, vrtoglavica Povremeno Parestezija, pospanost Retko Optički neuritis Poremećaji oka Povremeno Oštećenje vida Retko Toksična optička neuropatija Poremećaji uha i labirinta Povremeno Oštećenje sluha Retko Tinitus, vertigo Respiratorini, torakalni i medijastinalniporemećaji Povremeno Astma, bronhospazam, dispnea Gastrointestinalni poremećaji Često Dispepsija, dijareja, mučnina, povraćanje, abdominalni bol, flatulencija,konstipacija, melena, hematemeza, gastrointestinalno krvarenje Povremeno Gastritis, ulkus duodenuma, ulkus želuca, ulceracije u ustima, gastrointestinalneperforacije Veoma retko Pankreatitis Nepoznateučestalosti Pogoršanje kolitisa i Crohn-ove bolesti Hepatobilijarni poremećaji Povremeno Hepatitis, žutica, abnormalna funkcijajetre Retko Povreda jetre Veoma retko Insuficijencija jetre Poremećaji kože i potkožnog tkiva Često Osip Povremeno Urtikarija, pruritus, purpura, angioedem, reakcije fotosenzitivnosti Veoma retko Teški oblici kožnih reakcija (multiformni eritem, bulozne reakcije, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnuepidermalnu nekrolizu) Nepoznate učestalosti Reakcija na lek sa eozinofilijom isistemskim simptomima (DRESS sindrom) Akutna generalizovana egzantematoznapustuloza (AGEP) Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Povremeno Različiti oblici nefrotoksičnosti kao što sutubulointersticijalni nefritis, nefrotski sindrom i insuficijencija bubrega Opšti poremećaji i reakcije na mestuprimene Često Zamor Retko Edem Kardiološki poremećaji Nepoznateučestalosti Srčana insuficijencija, infarkt miokarda(videti odeljak 4.4) Vaskularni poremećaji Nepoznateučestalosti Hipertenzija Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
-
Toksičnost
Rizik za pojavu simptoma je pri dozama > 80-100 mg/kg. Pri dozama > 200 mg/kg postoji rizik od teških simptoma, mada sa značajnim varijacijama između pojedinaca. Doza od 560 mg/kg kod deteta uzrasta 15 meseci izaziva jaku intoksikaciju, 3,2 g kod 6-godišnjaka blago do umereno trovanje, 2,8-4 g kod jednoipogodišnjaka, a 6 g kod 6-godišnjaka do teške intoksikacije čak i nakon gastrične lavaže, 8 g kod odraslih dovodi do umerene intoksikacije, a >20 g kod odraslih do veoma teške intoksikacije. 8 g datih 16- godišnjaku utiče na bubrege, a 12 g u kombinaciji sa alkoholom datih tinejdžeru doveli su do akutne tubularne nekroze.
Simptomi
Najčešće prijavljeni simptomi predoziranja su u vezi sa gastrointestinalnim traktom, npr. mučnina, povraćanje (moguće sa pojavom krvi), bol u abdomenu, glavobolja, tinitus, konvulzija i nistagmus. Pri velikim dozama javljaju se gubitak svesti, konvulzije (uglavnom kod dece). Prijavljeni su i slučajevi bradikardije, pada krvnog pritiska, metaboličke acidoze, hipernatremije, oštećenja bubrega, hematurije, mogućeg oštećenja jetre, hipotermija i akutni respiratorni distres sindrom.
Terapijske mere
Razmotriti primenu gastrične lavaže, aktivnog uglja. U slučaju gastričnih tegoba dati antacide. U slučaju hipotenzije intravenski dati tečnost i ukoliko je potrebno dodatne inotropne mere. Potrebno je omogućiti diurezu. Korigovati acido-bazne poremećaje i poremećaje elektrolita. Primeniti i drugu simptomatsku terapiju.
Farmakološki podaci - Brufen 100mg/5mL
Farmakoterapijska grupa: Antiinflamatorni i antireumatski proizvodi; derivati propionske kiseline.
ATC šifra: M01AE01
Mehanizam dejstva
Lek Brufen OTC pripada grupi nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL). Sadrži derivat propionske kiseline p-izobutil-hidrotropnu kiselinu pod generičkim imenom ibuprofen. Ibuprofen ima antiinflamatorno, analgetsko i antipiretsko dejstvo. Antiinflamatorni efekat je uporediv sa aspirinom i indometacinom. Farmakološki efekat ibuprofena verovatno je povezan sa njegovom osobinom da inhibira sintezu prostaglandina. Ibuprofen produžava vreme krvarenja kroz reverzibilnu inhibiciju agregacije trombocita.
Klinička efikasnost i bezbednost
Eksperimentalni podaci ukazuju da, pri istovremenoj upotrebi, primena ibuprofena može kompetitivno inhibirati dejstva malih doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita. Neke farmakodinamske studije su pokazale da primena jedne doze od 400 mg ibuprofena 8 sati pre ili pola sata nakon primene acetilsalicilne kiseline (oblik sa trenutnim oslobađanjem, 81 mg) dovodi do smanjenja dejstva acetilsalicilne kiseline na stvaranje tromboksana ili agregaciju trombocita. Iako postoje nejasnoće u ekstrapolaciji ovih podataka na kliničku praksu, ne može se isključiti mogućnost da redovna, dugotrajna upotreba ibuprofena može redukovati kardioprotektivna dejstva malih doza acetilsalicilne kiseline. Smatra se da povremena upotreba ibuprofena nema klinički značajno dejstvo (videti odeljak 4.5).
Ibuprofen inhibira sintezu prostaglandina u bubrezima. Kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega ovo dejstvo nema posebnog značaja. Kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom, srčanom dekompenzacijom ili insuficijencijom jetre i stanjima koja uključuju promene zapremine plazme, inhibicija sinteze prostaglandina može da dovede do akutne bubrežne insuficijencije, zadržavanja tečnosti i insuficijencije srca (videti odeljak 4.3).
Resorpcija
Nakon oralne primene, ibuprofen se brzo resorbuje iz gastrointestinalnog trakta sa bioraspoloživošću od 80 do 90%. Maksimalna koncentracija u serumu se postiže nakon 1-2 sata od primene. Ukoliko se uzima sa hranom maksimalne koncentracije u serumu su niže i postižu se sporije nego kada se uzima na prazan stomak. Hrana ne utiče na ukupnu bioraspoloživost.
Distribucija
Ibuprofen se u značajnom procentu vezuje za proteine plazme (99%). Ibuprofen ima mali volumen distribucije, oko 0,12-0,2 L/kg kod odraslih.
Biotransformacija
Ibuprofen se brzo metaboliše u jetri putem citohroma P450, prvenstveno CYP2C9, do dva neaktivna metabolita 2-hidroksiibuprofena i 3-karboksiibuprofena. Nakon oralne primene, nešto manje od 90% primenjene doze se može naći u urinu u obliku oksidativnih metabolita i njihovih glukuronskih konjugata. Veoma malo ibuprofena se izlučuje urinom u nepromenjenom obliku.
Eliminacija
Izlučivanje putem bubrega je brzo i potpuno. Poluvreme eliminacije je oko 2 sata. Izlučivanje ibuprofena je gotovo potpuno 24 sata od poslednje doze.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
U slučaju da nema oštećenja bubrežne funkcije, postoje samo male razlike u farmakokinetičkom profilu i izlučivanju putem urina između mlađih i starijih osoba, koje nisu klinički značajne.
Pedijatrijska populacija
Sistemska izloženost ibuprofenu doziranom prema telesnoj težini (5-10 mg/kg telesne mase) kod dece uzrasta od godinu dana i više, slična je kao kod odraslih. Deca uzrasta od 3 meseca do 2,5 godine imaju veći volumen distribucije (L/kg) i klirens (L/kg/h) ibuprofena nego deca od 2,5 do12 godina starosti.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega primećen je porast slobodnog (S)-ibuprofena, više PIK vrednosti za (S)-ibuprofen i viša PIK vrednost odnosa enantiomera (S/R) u poređenju sa zdravim osobama.
Kod pacijenata koji su u terminalnom stadijumu bolesti i koji su na dijalizi srednja slobodna frakcija ibuprofena bila je oko 3% u poređenju sa 1% kod zdravih dobrovoljaca. Ozbiljna oštećenja bubrežne funkcije mogu da dovedu do akumulacije metabolita ibuprofena. Značaj ovog efekta još nije poznat. Mataboliti se mogu eliminisati hemodijalizom (videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
Kod oboljenja jetre uzrokovanih alkoholom, sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre, farmakokinetički parametri nisu bili značajno izmenjeni.
Kod pacijenata sa cirozom i umerenim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh skor 6-10) primena racemskog ibuprofena duplo je produžila poluvreme eliminacije, a značajno je smanjen PIK odnosa enantiomera (S/R) u odnosu na zdrave osobe, ukazujući na poremećaj metaboličke inverzije (R)-ibuprofena u aktivni (S)- enantiomer (videti odeljak 4.2, 4.3 i 4.4).
Farmaceutski podaci - Brufen 100mg/5mL
Metilparahidroksibenzoat (E218); Propilparahidroksibenzoat (E216); Limunska kiselina, monohidrat; Glicerol;
Saharoza;
Sorbitol, tečni, nekristališući; Natrijum-benzoat (E211); Boja sunset yellow (E110);
Aroma pomorandže D717 BBA (sadrži: aromatične supstance, prirodne aromatične preparate, benzilalkohol, propilenglikol (E1520) i alfa-tokoferol (E307));
Polisorbat 80; Agar;
Voda, prečišćena.
3 godine
Posle prvog otvaranja čuvati na temperaturi do 30°C u dobro zatvorenoj boci, najduže 30 dana.
Čuvati u originalnom pakovanju.
Lek na zahteva posebne uslove čuvanja.
Unutrašnje pakovanje je boca od polietilenteraftalata (PET), smeđe boje sa aluminijumskim zatvaračem sa navojem i LDPE uloškom.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija koja sadrži jednu bocu sa 100 mL sirupa i sredstvo za doziranje: polipropilenski špric od 5 mL ili polistirensku kašiku (graduisanu sa jedne strane sa 2,5 mL i sa 5 mL sa druge strane) i Uputstvo za lek.