Cardipine® 5mg tableta
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Interakcije sa
Ograničenja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Cardipine 5mg
-
Hipertenzija
-
Hronična stabilna angina pektoris
-
Vazospastična (Prinzmetalova) angina
Doziranje
Odrasli
Za hipertenziju kao i za anginu pektoris uobičajena početna doza amlodipina je 5 mg jednom dnevno, koja se može povećati do maksimalne doze od 10 mg u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta.
Kod hipertenzivnih pacijenata, amlodipin je korišćen u kombinaciji sa tiazidnim diureticima, alfa- blokatorima, blokatorima beta-adrenergičkih receptora ili inhibitorima angiotensin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). U terapiji angine pectoris, amlodipin se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antianginoznim lekovima kod pacijenata sa anginom koji ne reaguju na nitrate i/ili
odgovarajuće doze beta-blokatora.
Nije potrebno prilagođavati dozu amlodipina ako se istovremeno daju tiazidni diuretici, beta-blokatori i ACE inhibitori.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Primena amlodipina u sličnim dozama kod starijih i mlađih pacijenata jednako se dobro podnosi. Preporučuje se uobičajeni režim doziranja kod starijih pacijenata, ali povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem jetre nisu ustanovljene preporuke za doziranje, tako da se određivanje doze mora sprovesti sa oprezom počevši od donje granice doznog opsega (videti odeljke 4.4 i 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Kod ovih pacijenata amlodipin treba uvesti u najnižoj dozi uz dalju postepenu titraciju.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega, tako da se preporučuje primena uobičajenih doza. Amlodipin se ne uklanja dijalizom.
Pedijatrijska populacija
Deca i adolescenti sa hipertenzijom uzrasta od 6 do 17 godina
Preporučena oralna doza za hipertenziju kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg jednom dnevno kao početna doza, koja se može titrirati do 5 mg jednom dnevno ukoliko se ciljne vrednosti krvnog pritiska ne postignu nakon 4 nedelje terapije. Primena doza koje premašuju 5 mg nije ispitivana kod pedijatriskih pacijenata (videti odeljke 5.1 i 5.2).
Primena amlodipina u dozi od 2,5 mg namenjena pedijatrijskoj populaciji nije moguća sa tabletama leka Cardipine jačine 5 mg i 10 mg, jer ne postoji mogućnost deljenja tableta na dva dela (tableta 5 mg) odnosno četiri dela (tableta 10 mg). Za postizanje doze od 2,5 mg koristiti drugi lek dostupan na tržištu Republike Srbije, adekvatnog farmaceutskog oblika i jačine, kojim se može postići navedena doza amlodipina.
Deca mlađa od 6 godina Nema dostupnih podataka. Način primene
Tablete su namenjene za oralnu primenu.
Lek Cardipine je kontraindikovan:
-
kod pacijenata kod kojih postoji preosetljivost na derivate dihidropiridina, amlodipin ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u tački 6.1.
-
kod pacijenata sa ozbiljnom hipotenzijom.
-
kod pacijenata sa šokom (uključujući i kardiogeni šok).
-
kod pacijenata sa opstrukcijom protoka krvi iz leve srčane komore (npr. visokostepena aortna stenoza.
-
kod pacijenata sa hemodinamski nestabilnom srčanom insuficijencijom nakon akutnog infarkta miokarda.
Posebna upozorenje i mere opreza pri upotrebi leka
Bezbednost i efikasnost primene leka Cardipine (amlodipina) u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena. Pacijenti sa srčanom insuficijencijom
Pacijente sa srčanom insufucijencijom treba lečiti sa oprezom. U dugotrajnoj placebom kontrolisanoj studiji na pacijentima sa ozbiljnom insuficijencijom srca (NYHA III i IV stepena), prijavljena incidenca plućnog edema bila je veća u grupi tretiranoj amlodipinom nego u grupi tretiranoj placebom (videti odeljak 5.1). Blokatore kalcijumovih kanala, uključujući i lek Cardipine (amlodipin), treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom, jer mogu povećati rizik od pojave budućih kardiovaskularnih događaja i smrtnosti.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre
Poluvreme eliminacije leka Cardipine (amlodipina) je produženo i PIK vrednosti su povećane kod pacijenata sa poremećenom funkcijom jetre, pa kod ove grupe pacijenata nisu utvrđene preporučene doze. Stoga se amlodipin treba uvesti u najnižoj mogućoj dozi i treba biti vrlo oprezan i kod inicijalne terapije i pri povećanju doze kod ovih pacijenata. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre treba primeniti sporiju titraciju doze i sprovesti pažljivo praćenje.
Stariji pacijenti
Povećanje doze kod starijih pacijenata treba sprovesti sa oprezom.(videti odeljke 4.2 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Cardipin (amlodipin) se kod takvih pacijenata može primenjivati u uobičajenim dozama. Promene koncentracija amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega. Lek Cardipine (amlodipin) se ne može ukloniti dijalizom.
Natrijum
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, odnosno u suštini je bez natrijuma.
Nismo uspeli da konvertujemo ovo poglavlje Sažetka karakteristika leka (SPC). Proverite PDF dokument.
sa drugim lekovima i druge vrste interakcije
Uticaj drugih lekova na lek Cardipine
CYP3A4 inhibitori: Istovremena upotreba leka Cardipine (amlodipina) sa jakim do umerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antimikotici, makrolidi kao što su eritromicin i klaritromicin, verapamil i diltiazem) mogu dovesti do značajnog povećanja izloženosti amlodipinu rezultujući povećanom riziku za hipotenziju. Klinička značajnost ovih farmakokinetičkih varijacija može biti više izrazena kod starijih pacijenata. Može biti potrebno kliničko praćenje i prilagođavanje doze.
CYP3A4 induktori: Pri istovremenoj primeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija u plazmi amlodipina može varirati. Zbog toga, krvni pritisak se mora kontrolisati i doza prilagoditi tokom i posle istovremene upotrebe lekova koji su dokazani induktori CYP3A4 (npr. rifampicin, kantarion).
Uzimanje grejpfruta ili soka od grejpfruta u toku primene leka Cardipine (amlodipina) nije preporučljivo jer može dovesti do povećane bioraspoloživosti amlodipina što kod nekih pacijenata može pojačati efekat dejstva amlodipina na sniženje krvnog pritiska.
Dantrolen (infuzija)
Nakon primene verapamila i dantrolena intravenski kod životinja, uočene su letalne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom. Usled rizika od hiperkalemije, preporučuje se da se primena blokatora kalcijumovih kanala kao što je amlodipin izbegava kod pacijenata koji su skloni razvoju maligne hipertermije, kao i u terapiji zbrinjavanja maligne hipertermije.
Efekat leka Cardipine- na druge lekove
Amlodipin ima aditivan efekat na sniženje krvnog pritiska kada se primeni sa drugim antihipertenzivnim lekovima.
Takrolimus
Postoji rizik od povećanja koncentracije takrolimusa u krvi kada se istovremeno primenjuje sa amlodipinom, ali farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti jasan. Da bi se izbegla toksičnost takrolimusa, primena amlodipina kod pacijenata lečenih takrolimusom zahteva praćenje koncentracije takrolimusa u krvi i prilagođavanje doze takrolimusa kada je to potrebno.
Inhibitori rapamicinske mete sisara (engl. Mechanistic Target of Rapamycin – mTOR) mTOR inhibitori kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus su CYP3A supstrati. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istovremenu primenu mTOR inhibitora, amlodipin može povećati izloženost mTOR inhibitorima.
Ciklosporin
Studije interakcija između ciklosporina i amlodipina nisu sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kao ni kod drugih populacija osim kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, gde je primećeno varijabilno povećanje minimalnih koncentracija ciklosporina (u proseku 0% - 40%). Kod pacijenata na amlodipinu kod kojih je izvršena transplantacija bubrega treba razmotriti praćenje koncentracija ciklosporina, a dozu ciklosporina treba smanjiti po potrebi.
Simvastatin
Istovremena primena višestrukih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg dovodi do povećanja izloženosti simvastatinu od 77% u poređenju sa primenom samo simvastatina. Kod pacijenata koji primaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.
U kliničkim studijama koje su ispitivale interakcije lekova, amlodipin nije imao uticaja na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Bezbednost primene leka Cardipine (amlodipina) u trudnoći nije utvrđena.
U studijama na životinjama je primećena reproduktivna toksičnost pri velikim dozama (videti odeljak 5.3)
Primena u trudnoći se preporučuje samo ukoliko ne postoji druga odgovarajuća i bezbedna terapija i ukoliko sama bolest nosi veći rizik po bezbednost majke i fetusa.
Dojenje
Amlodipin se izlučuje u majčino mleko. Procenat doze leka koji se iz organizma majke prenosi na
novorođenče/odojče procenjen je na 3-7% (interkvartilni opseg), sa maksimalnom vrednošću od 15%. Uticaj amlodipina na novorođenče/odojče je nepoznat. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba doneti uzimajući u obzir korist dojenja za dete i korist terapije amlodipinom za majku
Fertilnost
Prijavljene su reverzibilne biohemijske promene glave spermatozoida kod nekih pacijenata koji su primali blokatore kalcijumovih kanala. Klinički podaci vezano za potencijalno dejstvo leka Cardipine (amlodipina) na fertilnost su nedovoljni. U jednoj studiji na pacovima (videti deo 5.3) amlodipin je uticao na fertilitet mužjaka.
Ako pacijent koji uzima amlodipin oseti vrtoglavicu, glavobolju ili mučninu sposobnost njegove reakcije može biti poremećena. Oprez se posebno savetuje na početku terapije.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće prijavljena neželjena dejstva tokom terapije leka Cardipine (amlodipinom) su somnolencija, vrtoglavica, glavobolja, palpitacije, crvenilo, abdominalni bol, mučnina, otok skočnog zgloba, edem i malaksalost.
Tabelarni prikaz neželjenih efekata
Sledeća neželjena dejstva su primećena i zabelezena tokom tretmana amlodipinom sa sledećom učestalosti: veoma često (≥1/10),
često (≥1/100 <1/10), povremeno (≥1/1000<1/100), retko (≥1/10000 <1/1000), veoma retko (≤1/10000),
učestalost nepoznata (ne može se odrediti iz dostupnih podataka).
Unutar svake grupe neželjena dejstva su prikazana po opadajućoj ozbiljnosti
| MedDRA klasifikacija, premasistemima organa | Neželjena dejstva | Učestalost |
| Poremećaji krvi i limfnogsistema | trombocitopenija, leukocitopenija | veoma retko |
| Imunski poremećaji | alergijske reakcije | veoma retko |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | hiperglikemija | veoma retko |
| Psihijatrijski poremećaji | insomnija, promene raspoloženja(uključujući anksioznost), depresija | povremeno |
| Konfuzija | retko | |
| Poremećaji nervnog sistema | somnolencija, vrtoglavica, glavobolja(naročito na početku terapije) | često |
| tremor, poremećaj ukusa, sinkopa,hipoestezija, parastezija | povremeno | |
| ekstrapiramidalni poremećaji | nije poznato | |
| periferna neuropatija, hipertonija | veoma retko |
| Poremećaji oka | poremećaji vida (uključujućidiplopiju) | često |
| Poremećaji uha i centra zaravnotežu | tinitus | povremeno |
| Kardiološki poremećaji | palpitacija | često |
| infarkt miokarda | veoma retko | |
| aritmija (uključujući ventrikularnutahikardiju, bradikardiju i i atrijalnufibrilaciju) | povremeno | |
| Vaskularni poremećaji | prolazno crvenilo | često |
| hipotenzija | povremeno | |
| vaskulitis | veoma retko | |
| Respiratorni, torakalni imedijastinalni poremećaji | dispneja, | često |
| kašalj, rinitis | povremeno | |
| Gastrointestinalni poremećaji | abdominalni bol, mučnina, dispepsija,promene ritma pražnjenja creva (uključujući dijareju i opstipaciju) | često |
| povraćanje, sušenje usta | povremeno | |
| pankreatitis, gastritis, hiperplazija gingive | veoma retko | |
| Hepatobilijarni poremećaji | hepatitis, holestatska žutica i porast koncentracijeenzima jetra (uglavnom u slučajuholestaze) | veoma retko |
| Poremećaji kože ipotkožnog tkiva | angioneurotski edem,eritema multiforme, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson sindrom,Quincke edem, fotosenzitivnost | veoma retko |
| alopecija, purpura, promena boje kože,pojačano znojenje, pruritus,osip, egzantem, urtikarija | povremeno | |
| toksična epidermalna nekroliza | nepoznato | |
| Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva | otok skočnih zglobova, grčevi umišićima | često |
| artralgija, mijalgija, bol u leđima | povremeno | |
| Poremećaji bubrega iurinarnog sistema | poremećaj mokrenja, nokturija,učestalo mokrenje | povremeno |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | Impotencija, ginekomastija | povremeno |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestuprimene | edem | veoma često |
| umor, astenija | često | |
| bol u grudima, bol, malaksalost | povremeno | |
| Ispitivanja | povećanje telesne mase, smanjenje telesnemase | povremeno |
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
faks: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
email: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Iskustvo sa namernim predoziranjem je ograničeno. Simptomi
Raspoloživi podaci ukazuju da značajno predoziranje može rezultirati prekomernom perifernom vazodilatacijom i refleksnom tahikardijom. Prijavljena je izražena i produžena hipotenzija koja može dovesti do pojave šoka sa smrtnim ishodom.
Retko je prijavljen nekardiogeni plućni edem kao posledica predoziranja amlodipinom koji se može manifestovati odloženim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtevati respiratornu podršku. Rane mere oživljavanja (uključujući preopterećenje tečnošću) za održavanje perfuzije i srčanog minutnog volumena mogu biti precipitirajući faktori.
Tretman
Pojava klinički značajne hipotenzije nastale usled predoziranja leka Cardipine (amlodipinom) zahteva primenu aktivne suportivne kardiovaskularne terapije, uključujući česte provere srčane i respiratorne funkcije. Pacijenta treba postaviti u ležeći položaj sa uzdignutim nogama i obratiti pažnju na volumen cirkulišućih fluida i količinu izlučenog urina.
Može biti korisna primena vazokonstriktora u svrhu normalizacije vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ali pod uslovom da ne postoje kontraindikacije za njihovu primenu. Intravenska primena kalcijum-glukonata može takođe biti korisna u sprečavanju efekata nastalih usled blokade kalcijumskih kanala.
U nekim slučajevima može biti korisna gastrična lavaža. Pokazalo se da kod zdravih dobrovoljaca, primena aktivnog uglja odmah ili do 2 sata nakon unošenja 10 mg amlodipina značajno smanjuje resorpciju
amlodipina.
S obzirom da se lek Cardipine (amlodipin) u velikoj meri vezuje za proteine plazme, dijaliza ne bi verovatmo bila od koristi.
Farmakološki podaci - Cardipine 5mg
Farmakoterapijska grupa: selektivni blokatori kalcijumskih kanala sa pretežno vaskularnim delovanjem.
ATC šifra: C08CA01
Lek Cardipine (amlodipin) je inhibitor ulaska kalcijumovih jona (blokator sporih kalcijumskih kanala ili antagonist kalcijumovih jona), dihidropiridinske strukture. On inhibira transmembranski ulazak jona kalcijuma u glatke mišiće srca i krvnih sudova.
Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina potiče od direktnog relaksantnog efekta na glatke mišiće krvnih sudova.
Tačan mehanizam kojim lek Cardipine (amlodipin) ublažava anginu pektoris nije potpuno ustanovljen, ali lek Cardipine (amlodipin) smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje na dva načina:
-
Lek Cardipine (amlodipin) širi periferne arteriole i time smanjuje ukupan periferni otpor (afterload) protiv kojeg srce radi. S obzirom na to da srčana frekvencija ostaje stabilna, rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kiseonikom.
-
Mehanizam dejstva leka Cardipine (amlodipina) verovatno uključuje i dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola kako u normalnim, tako i u ishemijskim regijama miokarda. Ova dilatacija povećava dopremu kiseonika u miokard kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetalova ili varijant angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, primena leka Cardipine (amlodipina) jednom dnevno obezbeđuje klinički značajno sniženje krvnog pritiska u intervalu od 24 sata i u ležećem i u stojećem položaju. Usled sporog nastupanja dejstva prilikom upotrebe Cardipine (amlodipina) ne dolazi do pojave akutne hipotenzije.
Kod pacijenata sa anginom pektoris, primena leka Cardipine (amlodipina) jednom dnevno produžava ukupno vreme fizičkog napora, odlaže vreme početka napada angine i produžava vreme do snižavanja ST segmenta za 1 mm. Lek Cardipine (amlodipin) smanjuje učestalost napada angine pektoris i uzimanje tableta gliceriltrinitrata.
Lek Cardipine (amlodipin) nije povezan ni sa kakvim metaboličkim neželjenim dejstvima niti sa promenama koncentracije lipida u plazmi, pa je prikladan za primenu kod pacijenata s astmom, dijabetesom i gihtom.
Primena kod pacijenata sa koronarnom arterijskom bolešću (CAD)
Efikasnost leka Cardipine (amlodipina) u prevenciji kliničkih događaja kod pacijenata sa koronarnom arterijskom bolešću (CAD) je procenjivana u nezavisnoj, multicentričnoj randomiziranoj, dvostruko slepoj, placebo kontrolisanoj studiji na 1997 pacijenata; Poređenje leka Cardipine (amlodipina) u odnosu na Enalapril vezano za ograničenu pojavu tromboze (CAMELOT). Kod ovih pacijenata, 663 je bilo tretirano sa Cardipine (amlodipinom) 5-10 mg, 673 pacijenta su bila tretirana sa enalaprilom 10-20 mg, i 655 pacijenata je bilo tretirano sa placebom, kao dodatak redovnoj terapiji koja je uključivala statine, beta blokatore, diuretike, i aspirin, tokom 2 godine. Ključni rezultati (pokazatelji efikasnosti) prikazani su u tabeli 1. Rezultati pokazuju da je lečenje lekom Cardipine (amlodipinom) povezano sa manjim rizikom od
hospitalizacije usled angine pektoris, i manjim rizikom za revaskularizacione procedure kod pacijenata sa CAD.
| Tabela 1. Incidenca klinički značajnih ishoda za CAMELOT | |||||
| Stopa kardiovaskularnih događajaBroj (%) | amlodipin u odnosu naplacebo | ||||
| Ishodi | amlodipin | Placebo | enalapril | Odnos rizika(95% CI) | Pvrednost |
| Glavni parametarispitivanja | |||||
| Neželjenikardiovaskularnidogađaji | 110 (16,6) | 151 (23,1) | 136 (20,2) | 0,69 (0,54-0,88) | 0,003 |
| Individualnekomponente | |||||
| Koronarnarevaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73 (0,54-0,98) | 0,03 |
| Hospitalizacija zbogangine pektoris | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58 (0,41-0,82) | 0,002 |
| MI koji nije fatalan | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73 (0,37-1,46) | 0,37 |
| Srčani udar ili TIA | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50 (0,19-1,32) | 0,15 |
| Kardiovaskularnasmrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46 (0,48-12,7) | 0,27 |
| Hospitalizacija zbogCHF | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59 (0,14-2,47) | 0,46 |
| Ponovni srčani zastoj | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | NA | 0,04 |
| Nova pojava periferne vaskularne bolesti | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 8 (1,2) | 2,6 (0,50-13,4) | 0,24 |
Skraćenice: CHF-kongestivna srčana insuficijencija; CI-interval pouzdanosti; MI-infarkt miokarda; TIA- prolazni ishemijski napad
Primena kod pacijenata sa insuficijencijom srca
Hemodinamske studije i kontrolisana klinička ispitivanja bazirana na praćenju fizičkog opterećenja kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase II-IV, pokazale su da nema kliničkog pogoršanja, merenog kao tolerancija fizičke aktivnosti, ejekciona frakcija leve komore i klinička simptomatologija.
Placebom kontrolisana klinička studija (PRAISE) u kojoj su ispitivani pacijenti sa insuficijencijom srca NYHA III-IV stepena, koji su primali digoksin, diuretike i ACE inhibitore, pokazala je da amlodipin nije doveo do povećanja rizika od mortaliteta ili od mortaliteta i morbiditeta zajedno kod pacijenata sa insuficijencijom srca.
U dugotrajnoj placebom kontrolisanoj studiji (PRAISE-2) koja se odnosila na primenu amlodipina kod pacijenata sa insuficijencijom srca NYHA III i IV stepena, kod kojih nije bilo kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji bi nagoveštavali ili potvrđivali postojanje ishemijske bolesti, a koji su bili na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, amlodipin nije uticao na ukupni kardiovaskularni mortalitet. U ovoj istoj populaciji, amlodipin je bio povezan sa povećanjem broja slučajeva plućnog edema.
Ispitivanje tretmana u prevenciji srčanog napada (ALLHAT)
Randomizirana, dvostruko slepa studija morbiditeta/mortaliteta ALLHAT (Antihypertensive and Lipid- Lowering Treatment to Prevent Heart Attack Trial) je sprovedena sa ciljem da se uporede novije terapije: amlodipin 2,5-10 mg/d (blokator kalcijumskih kanala) ili lizinopril 10-40 mg/d (ACE inhibitor) kao terapija prve linije sa tiazidnim diuretikom hlortalidonom od 12,5 – 25 mg/dan u lečenju blage do umerene
hipertenzije.
Ukupno 33357 hipertenzivnih pacijenata starosti 55 godina i starijih je randomizirano i praćeno tokom prosečno 4,9 godina. Pacijenti su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika za koronarnu bolest srca (CHD) uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar koje su pretrpeli pre više od 6 meseci od uključenja u studiju, ili potvrdu drugih aterosklerotičnih kardiovaskularnih oboljenja (51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL-C <35 mg/dL (11,6 %), hipertrofiju leve komore koja je dijagnostifikovana elektrokardiogramom ili ehokardiografijom (20,9%), pušenje (21,9%).
Primarni parametar ispitivanja (end point) činili su koronarna bolest srca sa smrtnim ishodom ili infarkt miokarda bez smrtnog ishoda. Nije bilo značajne razlike u primarnom parametru ispitivanja između lečenja amlodipinom i lečenja hlortalidonom: RR 0,98 95% CI (0,90-1,07) p=0.65. Među sekundarnim ciljevima, incidenca srčane insuficijencije (komponenta udruženog kombinovanog kardiovaskularnog ishoda), bila je statistički značajno viša u grupi lečenoj amlodipinom u poređenju sa grupom lečenom hlortalidonom (10,2% prema 7,7% RR 1,38, 95% CI (1,25-1,52) p<0,001). Međutim, nije bilo statički značajne razlike u smrtnosti usled bilo kog uzroka među grupama lečenim amlodipinom i hlortalidonom RR 0,96 95% CI (0,89-1,02) p=0,20.
Upotreba kod dece (uzrasta 6 godina i starija)
U ispitivanju u kome je učestvovalo 268 dece uzrasta od 6 do 17 godina sa predominantno sekundarnom hipertenzijom, upoređivane su doze amlodipina od 2,5 i 5,0 mg i placebo. Pokazano je da obe doze značajno snižavaju sistolni krvni pritisak statistički značajno više u odnosu na placebo. Razlika između dve doze nije bila statistički značajna.
Nisu ispitivani dugotrajni efekti amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj. Takođe nije utvrđena efikasnost terapije amlodipinom u detinjstvu na redukovanje kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta u odraslom dobu.
Resorpcija, distribucija, vezivanje za proteine plazme
Nakon oralne primene terapijskih doza leka Cardipine (amlodipina) se dobro resorbuje i maksimalne koncentracije u krvi se postižu između 6 i 12 sati nakon primene. Procenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi između 64% i 80%. Volumen distribucije iznosi približno 21 L/kg. Unos hrane ne utuče na bioraspoloživost amlodipina. Studije in vitro su pokazale da se približno 97,5% cirkulišućeg leka Cardipine (amlodipina) vezuje za proteine plazme.
Biotransformacija/eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije u plazmi iznosi 35-50 sati i konzistentno je sa jednodnevnim doziranjem. Lek Cardipine (amlodipin) se u jetri ekstenzivno metaboliše u neaktivne metabolite, a 10% ostaje u nepromenjenom obliku. 60% metabolita se izlučuje urinom.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Dostupni su veoma ograničeni klinički podaci vezano za primenu leka Cardipine (amlodipina) kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre. Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre imaju smanjen klirens leka Cardipine (amlodipina) što rezultira dužim poluvremenom eliminacije i povećanjem vrednosti PIK za približno 40-60%.
Starija populacija
Vreme koje je potrebno za postizanje maksimalnih koncentracija Cardipine (amlodipina) u plazmi kod starijih je slično kao kod mlađih osoba. Klirens leka Cardipine (amlodipina) ima tendenciju sniženja što rezultira povećanjem PIK (površina ispod krive) i poluvremena eliminacije kod starijih pacijenata. Povećanje PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom srčanom slabošću je u skladu sa očekivanjima za ispitivanu starosnu grupu.
Pedijatrijska populacija
Populaciona farmakokinetička studija je sprovedena na 74-oro dece sa hipretenzijom i starosti od 12 meseci
do 17 godina (sa 34 pacijenta starosti od 6 do 12 godina i 28 pacijenata starosti od 13 do 17 godina) koji su primali lek Cardipine (amlodipin) u dozama između 1,25 mg i 20 mg primenjenih jednom ili dva puta dnevno. Kod dece starosti od 6 do 12 godina i kod adolescenata starosti od 13 do 17 godina tipičan oralni klirens (CL/F) je bio 22,5 i 27,4 L/h redom za mušku decu i 16,4 i 21,3 L/h redom za žensku decu. Primećena je velika varijabilnost u individualnoj izloženosti. Prijavljeni podaci ispitivanja kod dece mlađe od 6 godina su ograničeni.
Farmaceutski podaci - Cardipine 5mg
Cardipine, 5 mg, tablete i Cardipine, 10 mg, tablete:
Celuloza, mikrokristalna;
Kalcijum-hidrogenfosfat, bezvodni; Kopovidon;
Natrijum-skrobglikolat;
Silicijum-dioksid, koloidni, bezvodni; Magnezijum-stearat.
Lek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju, zbog zaštite od svetlosti.
Cardipine, 5 mg, tablete:
Unutrašnje pakovanje je PA/Al/PVC-Al blister koji sadrži 10 tableta.
Spoljšnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lek.
Cardipine, 10 mg, tablete:
Unutrašnje pakovanje je PA/Al/PVC-Al blister koji sadrži 10 tableta.
Spoljšnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lek.