Pantoprazol NORMON 40mg prašak za rastvor za injekciju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Pantoprazol 40mg
-
Refluksni ezofagitis
-
Gastrični i duodenalni ulkus
-
Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja
Ovaj lek treba da primenjuje zdravstveni stručnjak pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.
Intravenska primena leka Pantoprazol NORMON se preporučuje samo kada oralna primena nije moguća. Dostupni su podaci o intravenskoj primeni za period do 7 dana. Zbog toga, odmah čim je to moguće, parenteralnu terapiju lekom Pantoprazol NORMON treba obustaviti i umesto nje uvesti oralnu primenu 40 mg pantoprazola.
Doziranje
Refluksni ezofagitis, gastrični i duodenalni ulkus
Preporučena intravenska doza je jedna bočica leka Pantoprazol NORMON (40 mg pantoprazola) na dan.
Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja
Za dugotrajnu terapiju Zollinger-Ellison-ovog sindroma i drugih patoloških hipersekretornih stanja lečenje treba započeti dnevnom dozom od 80 mg leka Pantoprazol NORMON. Nakon toga, doza se može titrirati po potrebi, u vidu povećanja ili smanjenja, u zavisnosti od dobijenih rezultata merenja sekrecije želudačne kiseline. U slučaju doza većih od 80 mg na dan, treba ih podeliti i dati dva puta na dan. Moguće je kratkotrajno povećavanje doze pantoprazola iznad 160 mg na dan, ali se ne sme sprovoditi duže nego što je potrebno da se postigne odgovarajuća kontrola lučenja želudačne kiseline.
U slučaju kada je potrebna brza kontrola lučenja želudačne kiseline, kod većine pacijenta dovoljna je početna doza od 2 x 80 mg leka Pantoprazol NORMON za postizanje smanjenja sekrecije kiseline u željenom rasponu (<10 mEq/h) u toku jednog sata.
Posebne populacije
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne treba prekoračiti dnevnu dozu od 20 mg pantoprazola (polovinu bočice od 40 mg) (videti odeljak 4.4).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2).
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost primene leka Pantoprazol NORMON, 40 mg, prašak za rastvor za injekciju, kod dece uzrasta mlađeg od 18 godina, nisu utvrđene. Zbog toga se primena leka Pantoprazol NORMON, 40 mg, prašak za rastvor za injekciju ne preporučuje za primenu kod pacijenata mlađih od 18 godina.
Trenutno dostupni podaci opisani su u odeljku 5.2, međutim, ne može se dati preporuka o doziranju na osnovu zaključaka iz navedenih informacija.
Način primene
Rastvor spreman za primenu se priprema sa 10 mL 0,9% natrijum-hlorida (9 mg/mL). Za uputstvo o rekonstituciji i razblaživanju leka pre primene, videti odeljak 6.6.
Pripremljen rastvor se može primeniti direktno ili se može dati nakon daljeg razblaživanja sa 100 mL 0,9%- tnog rastvora natrijum-hlorida (9 mg/mL) ili 5%-tnog rastvora glukoze (55 mg/mL).
Nakon pripreme rastvor mora biti upotrebljen u roku od 12 sati.
Lek treba primeniti intravenskim putem u periodu od 2 do 15 minuta.
Preosetljivost na aktivnu supstancu, supstituisane benzimidazole ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Malignitet želuca
Simptomatski odgovor na terapiju pantoprazolom može maskirati simptome maligniteta želuca i može odložiti postavljanje dijagnoze. U prisustvu bilo kog upozoravajućeg simptoma (npr. značajan nenameran gubitak telesne mase, rekurentno povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada je gastrični ulkus suspektan ili prisutan, potrebno je isključiti malignitet.
Ukoliko se pored odgovarajuće terapije simptomi ne povlače, potrebno je razmotriti sprovođenje dodatnih ispitivanja.
Oštećenje funkcije jetre
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, tokom terapije pantoprazolom treba pratiti vrednosti enzima jetre. U slučaju povećanja vrednosti enzima jetre, ovu terapiju treba prekinuti (videti odeljak 4.2).
Istovremena primena sa inhibitorima HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primena pantoprazola i inhibitora HIV proteaze čija resorpcija zavisi od pH vrednosti želudačnog sadržaja (kao što je atazanavir), zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (videti odeljak 4.5).
Gastrointestinalne infekcije izazvane bakterijama
Terapija lekom Pantoprazol NORMON može dovesti do blagog povećanja rizika od pojave gastrointestinalnih infekcija uzrokovanih bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter ili C.difficile.
Hipomagnezemija
Težak oblik hipomagnezemije je retko prijavljen kod pacijenata koji su lečeni inhibitorima protonske pumpe (IPP), kao što je pantoprazol, u periodu od najmanje tri meseca, a u većini slučajeva tokom godinu dana. Ozbiljne manifestacije hipomagnezemije kao što su zamor, grčenje mišića, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularne aritmije se mogu javiti, ali u početku mogu biti prikrivene i zato se mogu prevideti. Hipomagnezemija može dovesti do hipokalcemije i/ili hipokalemije (videti odeljak 4.8). Kod većine ovih pacijenata, nakon nadoknade magnezijuma i prekida primene inhibitora protonske pumpe došlo je do poboljšanja hipomagnezemije (kao i hipokalcemije i/ili hipokalemije povezane sa hipomagnezemijom).
Kod pacijenata kod kojih se očekuje da će biti na dugoročnoj terapiji inhibitorima protonske pumpe ili za pacijente koji su istovremeno na terapiji digoksinom ili lekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezemiju (npr. diuretici), lekar mora razmotriti određivanje koncentracije magnezijuma u krvi pre započinjanja terapije i periodično tokom same terapije inhibitorima protonske pumpe.
Frakture kostiju
Inhibitori protonske pumpe, posebno kada se primenjuju u velikim dozama i tokom dužeg vremenskog perioda (duže od godinu dana), mogu umereno povećati rizik od frakture kuka, ručnog zgloba i kičme, naročito kod starijih pacijenata ili u prisustvu drugih ustanovljenih faktora rizika. Opservacione studije ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od frakture za 10-40%. Ovo povećanje delimično može biti posledica drugih faktora rizika. Pacijenti sa povećanim rizikom od osteoporoze zahtevaju posebnu negu, u skladu sa važećim kliničkim smernicama i uz obezbeđenje odgovarajućeg unosa vitamina D i kalcijuma.
Teške neželjene reakcije na koži (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs)
Prijavljene su teške neželjene reakcije kože (SCARs) nepoznate učestalosti, uključujući multiformni eritem, Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) povezane sa lečenjem pantoprazolom, a koje mogu biti životno-ugrožavajuće ili sa smrtnim ishodom (videti odeljak 4.8)
Pacijente je potrebno savetovati o znakovima i simptomima ovih reakcija i pažljivo ih pratiti zbog moguće pojave istih. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na navedene reakcije, treba odmah prekinuti sa primenom pantoprazola i razmotriti upotrebu druge terapije.
Subakutni kutani eritemski lupus (engl. Subacute Cutaneous Lupus Erythematosus, SCLE)
Primena inhibitora protonske pumpe je veoma retko povezana sa slučajevima SCLE. U slučaju pojave lezija, posebno na delovima kože izloženim sunčevom zračenju, i ukoliko su praćene artralgijom, pacijent treba što pre da se obrati lekaru, koji treba da razmotri obustavu terapije lekom Pantoprazol NORMON.
Pojava SCLE nakon terapije jednim inhibitorom protonske pumpe može povećati rizik od pojave SCLE pri terapiji drugim lekom iz ove grupe.
Uticaj na laboratorijska ispitivanja
Povećane vrednosti hromogranina A (CgA) može ometati ispitivanja neuroendokrinih tumora. Kako bi se izbegla ova interferencija, terapiju lekom Pantoprazol NORMON treba obustaviti najmanje 5 dana pre utvrđivanja vrednosti CgA (videti odeljak 5.1). Ukoliko se nakon inicijalnog određivanja koncentracije CgA i gastrina ne vrate na referentne vrednsoti, potrebno je ponoviti analizu 14 dana nakon prestanka primene terapije inhibitorom protonske pumpe.
Natrijum
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmoL (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez „natrijuma“.
Lekovi čija farmakokinetika (resorpcija) zavisi od pH vrednosti želudačnog sadržaja
Usled izražene i dugotrajne inhibicije sekrecije želudačne kiseline, primena pantoprazola može uticati na resorpciju drugih lekova čija bioraspoloživost nakon oralne primene bitno zavisi od pH želudačnog sadržaja (npr. neki azolni antimikotici kao što su ketokonazol, itrakonazol, posakonazol i drugi lekovi kao što je erlotinib).
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primena pantoprazola sa inhibitorima HIV proteaze, čija resorpcija zavisi od pH vrednosti želudačnog sadržaja (kao što je atazanavir) jer može doći do značajnog smanjenja bioraspoloživosti ovih lekova (videti odeljak 4.4).
Ukoliko je istovremena primena inhibitora HIV proteaze sa inhibitorom protonske pumpe neophodna, preporučuje se pažljivo kliničko praćenje (npr. putem virus load testa). Doza pantoprazola od 20 mg na dan ne treba da se prekorači. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze inhibitora HIV proteaze.
Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)
Istovremena primena pantoprazola sa varfarinom ili fenprokumonom nije imala uticaja na farmakokinetiku varfarina, fenprokumona ili vrednost INR (engl. International Normalised Ratio). Međutim, bilo je izveštaja o povećanju INR-a i protrombinskog vremena (PT) kod pacijenata na istovremenoj terapiji pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom. Povećanja vrednosti INR i PT mogu dovesti do odgovarajućeg krvarenja, čak i do smrtnog ishoda. Pacijenti na terapiji pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom će možda zahtevati medicinski nadzor u cilju praćenja eventualnog povećanja vrednosti INR i PT.
Metotreksat
Prijavljeno je da istovremena primena velikih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe dovodi do povećanja koncentracije metotreksata kod nekih pacijenata. Zbog toga će u slučajevima, kada se metotreksat primenjuje u velikoj dozi (npr. terapija karcinoma i psorijaze), možda biti neophodno razmatranje privremenog obustavljanja terapije pantoprazolom.
Ostale studije interakcija
Pantoprazol se intenzivno metaboliše u jetri putem sistema enzima citohroma P450. Dominantan metabolički put je demetilacija putem CYP2C19, dok drugi metabolički putevi uključuju oksidaciju preko CYP3A4. Studije interakcija sa lekovima koji se metabolišu istim putevima, kao što su karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonorgestrel i etinilestradiol nisu ukazala na klinički značajne interakcije.
Ne može se isključiti interakcija pantoprazola sa drugim lekovima ili jedinjenjima koji se metabolišu putem istog sistema enzima.
Rezultati opsežnih studija interakcija pokazale su da pantoprazol ne utiče na metabolizam aktivnih supstanci koje se metabolišu putem CYP1A2 (kao što su kofein i teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol) i ne utiče na resorpciju digoksina povezanu sa p-glikoproteinom.
Nije bilo interakcija sa istovremeno primenjenim antacidima.
Takođe su sprovedene studije u kojima je istovremeno primenjivan pantoprazol sa odgovarajućim antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Nisu zabeležene klinički značajne interakcije.
Lekovi koji inhibiraju ili indukuju CYP2C19:
Inhibitori CYP2C19, kao što je fluvoksamin, mogu povećati sistemsku izloženost pantoprazolu. Može se razmotriti smanjenje doze kod pacijenata na dugoročnoj terapiji velikim dozama pantoprazola, ili kod onih sa oštećenjem funkcije jetre.
Induktori CYP2C19 i CYP3A4, kao što su rifampicin i kantarion (Hypericum perforatum), mogu smanjiti koncentracije inhibitora protonske pumpe u plazmi, koji se metabolišu posredstvom ovih enzima.
Interakcije lekova i laboratorijskih testova
Postoje izveštaji o lažno pozitivnim rezultatima u nekim testovima urina za tetrahidrokanabinol (THC) kod pacijenata koji primaju pantoprazol. Potrebno je razmotriti primenu druge metode za proveru pozitivnih rezultata.
Trudnoća
Ograničeni podaci kod trudnica (između 300-1000 ishoda trudnoće) ukazuju da pantoprazol nema malformativno dejstvo kao ni feto/neonatalnu toksičnost.
Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3).
Kao mera opreza, preporučuje se izbegavanje primene leka Pantoprazol NORMON tokom trudnoće.
Dojenje
Studije na životinjama su pokazale da se pantoprazol izlučuje u mleko. Nema dovoljno podataka o izlučivanju pantoprazola u majčino mleko kod ljudi, iako je izlučivanje u majčino mleko kod ljudi prijavljeno. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/odojče. Zbog toga, odluku o tome da li treba prekinuti dojenje ili prekinuti/uzdržati se od terapije lekom Pantoprazol NORMON treba doneti uzimajući u obzir korist od dojenja za dete i korist terapije pantoprazolom za majku.
Plodnost
U studijama na životinjama nije bilo dokaza o umanjenoj plodnosti nakon primene pantoprazola (videti odeljak 5.3).
Pantoprazol nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljama vozilima i rukovanja mašinama. Mogu se javiti neželjene reakcije, kao što su vrtoglavica i poremećaj vida (videti odeljak 4.8). U slučaju pojave ovih neželjenih reakcija, pacijenti ne treba da upravljaju vozilom i rukuju mašinama.
Kod približno 5% pacijenata može se očekivati neželjena reakcija na lek.
U tabeli u nastavku navedene su neželjene reakcije prijavljene tokom primene pantoprazola, prema sledećoj klasifikaciji učestalosti:
Veoma često (≥1/10); Često (≥1/100 do <1/10);
Povremeno (≥1/1000 do <1/100); Retko (≥1/10000 do <1/1000); Veoma retko (<1/10000);
Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Za sve neželjene reakcije koje su prijavljene tokom postmarketinškog iskustva nije moguće utvrditi njihovu učestalost, pa su zato one navedene u kategoriji nepoznata učestalost.
Unutar svake kategorije učestalosti, neželjene reakcije su prikazane po opadajućoj ozbiljnosti. Tabela 1. – Neželjene reakcije na pantoprazol u kliničkim studijama i postmarketinškom praćenju
| Klasa sistema organa | Učestalost | ||||
| Često | Povremeno | Retko | Veoma retko | Nepoznato | |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Agranulocitoza | Trombocito- penija, leukopenija, pancitope-nija | |||
| Poremećaji imunskog sistema | Preosetljivost (uključujući anafilaktičke reakcije ianafilaktički šok) | ||||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Hiperlipidemije i povećanje koncentracije lipida (triglicerida, holesterola), promene utelesnoj masi | Hiponatremija, hipomagne- zemija (videti odeljak 4.4), hipokalcemija(1), hipokalemija(1) | |||
| Psihijatrijski poremećaji | Poremećaji spavanja | Depresija (sa svim pogoršanjima) | Dezorijenta- cija (sa svim pogoršanjim a) | Halucinacije, konfuzija (posebno kod predisponiranih pacijenata, kao i pogoršanja kod pacijenata sa već prisutnim navedenimsimptomima u anamnezi) | |
| Poremećaji nervnogsistema | Glavobolja, vrtoglavica | Poremećaji čula ukusa | Parestezije | ||
| Poremećaji oka | Poremećaj vida/zamućenvid | ||||
| Gastrointesti- nalni poremećaji | Benigni polipi žlezda na fundusu želuca | Dijareja, mučnina/povraća- nje, abdominalna distenzija i nadimanje, konstipacija, suva usta, bol i nelagodnost uabdomenu | Mikroskopski kolitis | ||
| Hepatobilijarni poremećaji | Povećane koncentacije enzima jetre (transaminaze,gama-GT) | Povećane koncentracije bilirubina | Hepatocelularno oštećenje, žutuca, hepatocelularna insuficijencija | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip/egzantem/ erupcije, pruritus | Urtikarija, angioedem | Stevens-Johnson sindrom, Lyell sindrom (TEN), reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS),multiformni eritem, fotosenzitivnost, subakutni kutani eritemski lupus(videti odeljak 4.4) |
| Poremećaji mišićno- koštanog sistema ivezivnog tkiva | Fraktura kuka, ručnog zgloba ili kičme (videti odeljak 4.4) | Artralgija, mijalgija | Spazam mišića(2) | ||
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Tubulointersticija lni nefritis (TIN) (sa mogućom progresijom do insuficijencijebubrega) | ||||
| Poremećaji reproduktivnogsistema i dojki | Ginekomastija | ||||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Trombofle- bitis na mestu primeneinjekcije | Astenija, malaksalost i slabost | Povišena telesna temperatura, periferni edem |
1 Hipokalcemija i/ili hipokalemija mogu biti povezane sa pojavom hipomagnezemije (videti odeljak 4.4)
2 Mišićni spazam kao posledica disbalansa elektrolita
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Nema poznatih simptoma predoziranja kod ljudi.
Sistemska izloženost pantoprazolu u dozi do 240 mg koja je primenjena intravenski tokom 2 minuta se dobro podnosila.
S obzirom na to da se pantoprazol u velikom obimu vezuje za proteine plazme, ne može se lako ukloniti dijalizom.
U slučaju predoziranja praćenog kliničkim znacima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, ne mogu se dati druge specifične preporuke.
Farmakološki podaci - Pantoprazol 40mg
Farmakoterapijska grupa: Lekovi za poremećaj aciditeta, inhibitori protonske pumpe
ATC šifra: A02BC02 Mehanizam dejstva
Pantoprazol je substituisani benzimidazol koji inhibira sekreciju hlorovodonične kiseline u želucu putem specifične blokade protonske pumpe parijetalnih ćelija.
Pantoprazol se konvertuje u svoj aktivni oblik u kiseloj sredini parijetalnih ćelija gde inhibira enzim H+/K+- ATP-azu, odnosno završnu fazu produkcije hlorovodonične kiseline u želucu. Stepen inhibicije je dozno zavisan i utiče kako na bazalnu tako i na stimulisanu sekreciju kiseline. Kod većine pacijenata, povlačenje simptoma se očekuje unutar dve nedelje. Kao i kod drugih inhibitora protonske pumpe i antagonista H2 receptora, terapija pantoprazolom uzrokuje smanjenu kiselost želudačnog sadržaja i time proporcionalno povećava lučenje gastina, srazmerno smanjenoj kiselosti. Povećanje sekrecije gastrina je reverzibilne prirode. Kako se pantoprazol vezuje za enzim distalno u odnosu na nivo ćelijskog receptora, to može inhibirati sekreciju hlorovodonične kiseline nezavisno od stimulacije drugim neurotransmiterima/hormonima (acetilholin, histamin, gastrin). Dejstvo nije zavisno od načina primene, tj. isto je pri oralnoj ili inravenskoj primeni leka.
Farmakodinamsko dejstvo
Pod uticajem pantoprazola rastu vrednosti gastrina u stanju gladovanja. Pri kratkotrajnoj primeni, u većini slučajeva oni ne prelaze gornju graničnu vrednost. Kod dugoročne primene, u većini slučajeva vrednosti gastrina se udvostručuju. Ipak, do izrazitog povećanja vrednosti gastrina dolazi samo u izolovanim slučajevima. Posledično, uočeno je blago do umereno povećanje broja specifičnih endokrinih (ECL) ćelija želuca kod manjeg broja pacijenata pri dugoročnoj terapiji (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Međutim, prema do sada sprovedenim ispitivanjima formiranje karcionoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili karcinoidi želuca otkriveni u eksperimentima na životinjama, (videti odeljak 5.3), nisu uočeni kod ljudi.
Prema rezultatima studija na životinjama ne može se potpuno isključiti uticaj dugotrajne terapije pantoprazolom (preko godinu dana) na endokrine parametre tireoidne žlezde.
Tokom terapije antisekretornim lekovima, kao odgovor na smanjeno lučenje hlorovodonične kiseline, dolazi do povećanja vrednosti gastrina u serumu. Takođe, dolazi do povećanja vrednosti CgA usled smanjenja kiselosti želudačnog sadržaja. Povećane vrednosti CgA mogu uticati na ispitivanja u cilju postavljanja dijagnoze neuroendokrinih tumora.
Dostupni publikovani podaci ukazuju da primenu inhibitora protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 nedelje pre planiranog merenja vrednosti CgA, a kako bi se eventualno lažno povećane vrednosti CgA, uzrokovane primenom inhibitora protonske pumpe, vratile u raspon referentnih vrednosti.
Opšti farmakokinetički podaci
Farmakokinetika nakon pojedinačne ili ponovljene primene se ne razlikuje. U rasponu doze od 10 do 80 mg, kinetika pantoprazola u plazmi je linearna kako nakon oralne tako i nakon intaravenske primene.
Distribucija
Vezivanje pantoprazola za proteine seruma je otprilike 98%. Volumen distribucije je otprilike 0,15 L/kg.
Biotransformacija
Pantoprazol se gotovo potpuno metaboliše u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija putem izoenzima CYP2C19 praćena konjugacijom sulfata, dok drugi metabolički put uključuje oksidaciju izoenzimom CYP3A4.
Eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije je otprilike 1 sat, dok klirens iznosi otprilike 0,1 L/h/kg. Bilo je nekoliko slučajeva ispitanika sa odloženom eliminacijom. Zbog specifičnog vezivanja pantoprazola za enzime protonske pumpe parijetalnih ćelija, poluvreme eliminacije ne korelira sa mnogo dužim vremenom trajanja dejstva (inhibicija sekrecije želudačne kiseline).
Metaboliti pantoprazola se uglavnom eliminišu putem bubrega što predstavlja glavni put ekskrecije (otprilike 80%), ostatak se izlučuje fecesom. Glavni metabolit u serumu i urinu je desmetilpantoprazol konjugovan sulfatnom grupom. Poluvreme eliminacije dominantnog metabolita (otprilike 1,5 sat) nije mnogo duže od onog za pantoprazol.
Posebne populacije
Slabi metabolizeri
Kod približno 3% evropske populacije, javlja se nedostatak funkcionalnog enzima CYP2C19, pa se ova populacija naziva „slabi metabolizeri” (engl. poor metabolisers). Kod ovih pacijenata metabolizam pantoprazola je verovatno u najvećoj meri katalizovan preko izoenzima CYP3A4. Nakon primene pojedinačne doze od 40 mg pantoprazola, srednja vrednost površine ispod krive koncentracije u plazmi (PIK) bila je oko 6 puta veća kod „slabih metabolizera” u odnosu na pacijente koji imaju funkcionalan izoenzim CYP2C19 („snažni metabolizeri”). Srednje vrednosti maksimalnih koncentracija u plazmi bile su povećane za otprilike 60%. Ovo nema uticaja na doziranje pantoprazola.
Oštećenje funkcije bubrega
Ne preporučuje se smanjenje doze pri primeni pantoprazola kod pacijenata sa oštećejem funkcije bubrega (uključujući pacijente na dijalizi). Kao i kod zdravih ispitanika, poluvreme eliminacije pantoprazola je kratko. Samo veoma male količine pantoprazola podležu dijalizi. Iako je poluvreme eliminacije glavnog metabolita umereno produženo (2-3 sata), ekskrecija je ipak dovoljno brza da ne dolazi do akumulacije.
Oštećenje funkcije jetre
Iako je kod pacijenata sa cirozom jetre (klase A i B po Child-u) došlo do produženja vrednosti poluvremena eliminacije na 7 do 9 sati, a vrednosti površine ispod krive (PIK) povećane za faktor 5-7, maksimalna koncentracija u serumu je samo blago povećana za faktor 1,5 u poređenju sa zdravim ispitanicima.
Stariji pacijenti
Blago povećanje vrednosti PIK i Cmax kod starijih u poređenju sa mlađim ispitanicima takođe nije od kliničkog značaja.
Pedijatrijska populacija
Nakon primene pojedinačnih intravenskih doza od 0,8 ili 1,6 mg/kg pantoprazola deci uzrasta 2-16 godina nije bilo značajnije povezanosti klirensa pantoprazola i uzrasta ili telesne mase. Vrednosti PIK i volumen distribucije bili su u skladu sa podacima dobijenim kod odraslih osoba.
Farmaceutski podaci - Pantoprazol 40mg
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onima koji su navedeni u odeljku 6.6.
Rok upotrebe neotvorenog leka:
2 godine.
Rok upotrebe nakon rekonstitucije i razblaživanja:
Nakon rekonstitucije ili rekonstitucije i razblaživanja fizička i hemijska stabilnost su dokazane u periodu od 12 sati na temperaturi do 25 °C.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor treba upotrebiti odmah. Ukoliko se ne upotrebi odmah, uslovi i vreme čuvanja su odgovornost korisnika.
Uslovi čuvanja pre otvaranja
Čuvati na temperaturi do 30°C u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije i razblaživanja leka, videti odeljak 6.3.
Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog stakla hidrolitičke otpornosti tip I sa hlorobutil gumenim čepom i aluminijumskom „flip-off“ kapicom.
Intermedijerno pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 25 staklenih bočica sa praškom za rastvor za injekciju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze dva intermedijerna pakovanja sa po 25 staklenih bočica (ukupno 50 staklenih bočica) i jedno Uputstvo za lek.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
Rastvor spreman za upotrebu priprema se ubrizgavanjem 10 mL 0,9% natrijum-hlorida (9 mg/mL), rastvora za injekciju u bočicu sa praškom. Rastvor dobijen rekonstitucijom je bistar, bezbojan do blago žućkast. Ovaj rastvor se može primeniti direktno ili se može primeniti nakon daljeg razblaživanja sa 100 mL 0,9%-tnog rastvora natrijum-hlorida (9 mg/mL) ili 5% rastvora glukoze (55 mg/mL). Za razblaživanje treba upotrebiti stakleni ili plastični kontejner.
Nakon rekonstitucije ili rekonstitucije i razblaživanja fizička i hemijska stabilnost su dokazane u periodu od 12 sati na temperaturi do 25°C.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor treba upotrebiti odmah.
Lek Pantoprazol NORMON ne treba rekonstituisati niti mešati sa drugim rastvaračima, osim prethodno navedenih.
Lek treba primeniti intravenskim putem u periodu od 2 do 15 minuta. Sadržaj bočice je za jednokratnu upotrebu.
Svu neiskorišćenu količinu leka kao i lek koji je promenio izgled (npr. ukoliko se uoči zamućenost ili pojava
taloga) treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.