AmBisome® 50mg prašak za koncentrat za disperziju za infuziju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Smernice
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - AmBisome 50mg
Lek AmBisome je indikovan u terapiji kod odraslih i dece uzrasta od jednog meseca do 18 godina:
-
kod sistemskih mikotskih infekcija, koje izazivaju mikroorganizmi osetljivi na ovaj lek, kao što su kriptokokoze, severnoameričke blastomikoze, diseminovane kandidijaze, kokcidioidomikoze, aspergiloze, histoplazmoze, mukormikoze i u terapiji nekih slučajeva američke mukokutane lajšmanijaze.
-
u terapiji groznice nepoznatog porekla (fever of unknown origin - FUO) kod pacijenata sa neutropenijom. U ovom kontekstu, FUO se definiše kao perzistirajuća groznica, bez odgovora na terapiju antibioticima u trajanju od najmanje 96 sati; ovakvo odsustvo terapijskog odgovora u populaciji ovih pacijenata veoma je indikativno za sistemsku gljivičnu infekciju. Pre otpočinjanja terapije lekom AmBisome, uobičajene virusne, parazitske ili mikobakterijske infekcije bi takođe trebalo isključiti kao uzroke utvrđene FUO, u meri u kojoj je to moguće.
-
kao primarna terapija visceralne lajšmanijaze kod imunokompetentnih pacijenata uključujući i odrasle i pedijatrijske pacijente. Lek AmBisome je takođe indikovan kod imunokompromitovanih pacijenata (na primer HIV pozitivnih) kao primarna terapija visceralne lajšmanijaze.
Ovaj lek ne bi trebalo da se koristi u terapiji uobičajenih klinički nemanifestnih oblika gljivičnih oboljenja koja pokazuju samo pozitivne kožne i serološke testove.
Odrasli pacijenti
Doziranje amfotericina B u obliku leka AmBisome mora biti prilagođeno pojedinačnim potrebama svakog pacijenta.
-
Za terapiju sistemskih mikotičkih infekcija, terapija se obično sprovodi u obliku dnevne doze od 1,0 mg/kg telesne mase i postepeno se povećava do 3,0 mg/kg ukoliko je neophodno. Uobičajena je ukupna doza od 1,0 do 3,0 g amfotericina B u obliku leka AmBisome tokom 3 do 4 sedmice. Mukormikoza: Terapija počinje dozom od 5mg/kg dnevno. Trajanje terapije se prilagođava svakom pacijentu zasebno. U kliničkoj praksi se uobičajeno koristi terapija u trajanju od 56 dana; duže trajanje terapije može da bude neophodno kod dubljih infekcija ili u slučajevima produžene hemioterapije ili neutropenije. Doze veće od 5mg/kg su korišćene u kliničkoj praksi i kliničkim ispitivnjima. Dostupni su ograničeni podaci o bezbednosti i efikasnosti leka AmBisome za lečenje mukormikoze većim dozama, zato je neophodna procena odnosa rizik/korist za svakog pacijenta ponaosob kako bi se utvrdilo da li korist od primene leka prevazilazi poznati povećani rizik od toksičnosti koja se javlja kod većih doza leka AmBisome (videti odeljak 4.4).
-
Za groznice nepoznatog porekla kod pacijenata sa neutropenijom, inicijalna dozabi trebala da bude od 1,0 mg/kg/dan, a doza može biti povećana do 3 mg/kg/dan ukoliko je indikovano.
-
Visceralna lajšmanijaza: za terapiju visceralne lajšmanijaze može se koristiti doza od 1,0 do 1,5 mg/kg/dan tokom 21 dana ili koristiti dozu od 3,0 mg/kg/dan tokom 10 dana. Kod imunokompromitovanih pacijenata (na primer HIV pozitivnih) može se koristiti doza od 1,0 do 1,5 mg/kg/dan tokom 21 dana. Zbog rizika od relapsa, može biti neophodna terapija održavanja ili ponovno uvođenje terapije.
Pedijatrijska populacija
Sistemske gljivične infekcije i groznica nepoznatog porekla uspešno se tretiraju lekom AmBisome kod pedijatrijskih pacijenata, bez izveštaja o neuobičajenim neželjenim događajima. Lek AmBisome je ispitan kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od jednog meseca do 18 godina. Doziranje se računa u odnosu na kilogram telesne mase kao i kod odraslih pacijenata. Bezbednost i efikasnost leka AmBisome nije ustanovljena kod dece mlađe od jednog meseca (novorođenčad).
Starija populacija
Ne zahtevaju se promene u dozi i učestalosti primene doze.
Oštećenje bubrega
Lek AmBisome se primenjivao u kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa oštećenjem renalne funkcije potvrđenim pre početka terapije u dozama od 1-5 mg/kg/dan, a prilagođavanje doze ili učestalosti primene nije bilo neophodno (videti odeljak 4.4).
Oštećenje jetre
Ne postoje dostupni podaci na osnovu kojih bi se odredila preporučena doza za pacijente sa oštećenjem funkcije jetre.
Vidite “Posebna upozorenja i mere opreza pri primeni leka” (videti odeljak 4.4).
Način primene
Probna doza (1 mg) bi trebalo da se primeni infuzijom u trajanju do 10 minuta, a stanje pacijenta treba da bude pažljivo praćeno 30 minuta nakon primene.
Lek AmBisome bi trebalo da se primenjuje intravenskom infuzijom u periodu od 30 do 60 minuta. Za doze veće od 5 mg/kg/dan, preporučuje se intravenska infuzija tokom perioda od 2 sata (videti odeljak 4.4). Preporučena koncentracija za intravensku infuziju je od 0,20 mg/mL do 2 mg/mL amfotericina u obliku leka AmBisome (videti odeljak 6.6).
Za uputstva o rekonstituciji i razblaživanju leka pre primene, videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci, navedenih u odeljku 6.1 osim ukoliko je, po mišljenju lekara, stanje koje zahteva terapiju lekom AmBisome opasno po život i mikroorganizmi osetljivi samo na terapiju lekom AmBisome.
Lek AmBisome sadrži sojino ulje. Ukoliko ste alergični na kikiriki ili soju, nemojte koristiti ovaj lek.
Anafilaktične i anafilaktoidne reakcije
Prijavljivane su anafilaktične i anafilaktoidne reakcije u vezi sa infuzijom leka AmBisome. Da bi se otkrile idiosinkratične anafilaktične reakcije i smanjila doza koja se primenjuje ukoliko se reakcija dogodi, na početku bi trebalo primeniti probnu dozu. Ukoliko se dogodi ozbiljna anafilaktična/anafilaktoidna reakcija, infuzija bi trebalo da odmah bude prekinuta, a pacijent ne bi trebalo da nastavi dalju infuziju leka AmBisome.
Reakcije u vezi sa infuzijom
Tokom primene lekova koji sadrže amfotericin B, uključujući i lek AmBisome mogu se javiti druge ozbiljne reakcije u vezi sa infuzijom (videti odeljak 4.8). Iako reakcije u vezi sa infuzijom obično nisu ozbiljne, treba uzeti u obzir mere predostrožnosti kako bi se one sprečile ili bi trebalo dati terapiju za ove reakcije pacijentima koji primaju terapiju lekom AmBisome. Manja brzina infuzije (preko 2 sata) ili uobičajene doze difenhidramina, paracetamola, petidina i/ili hidrokortizona su prijavljene kao uspešne u prevenciji ili terapiji.
Reakcije u vezi sa bubrezima
Lek AmBisome se pokazao kao značajno manje toksičan od konvencionalnog amfotericina B, naročito u odnosu na nefrotoksičnost, međutim, neželjena dejstva, uključujući i neželjena dejstva u vezi sa bubrezima, se i dalje mogu javiti.
U studijama poređenja doze leka AmBisome od 3 mg/kg/dan sa većim dozama (5, 6 ili 10 mg/kg/dan) zaključeno je da su incidence povećanog kreatinina u serumu, hipokalemije i hipomagnezemije bile značajno veće kod grupa sa visokim dozama.
Treba vršiti redovne laboratorijske procene elektrolita u serumu, naročito kalijuma i magnezijuma, kao i renalne, hepatične i hematopoezne funkcije. Ovo je naročito važno kod pacijenata koji istovremeno primaju nefrotoksične lekove (videti odeljak 4.5). Zbog rizika od hipokalemije, tokom trajanja primene leka AmBisome može biti neophodna odgovarajuća nadoknada kalijuma. Ukoliko se jave klinički značajna smanjenja u bubrežnoj funkciji ili pogoršanje drugih parametara, trebalo bi razmotriti smanjenje doze, pauziranje ili prekid terapije.
Reakcije u vezi sa plućima
Prijavljena je akutna pulmonalna toksičnost kod pacijenata koji su primali amfotericin B (u obliku kompleksa natrijum deoksiholata) tokom ili neposredno nakon transfuzije leukocita. Preporučeno je da ove infuzije budu u što većem mogućem razmaku, kao i da se prate pulmonalne funkcije.
Pacijenti sa dijabetesom
Treba imati u vidu da lek AmBisome sadrži približno 900 mg saharoze u svakoj bočici.
Pacijenti na bubrežnoj dijalizi
Podaci pokazuju da nisu neophodne promene u dozi kod pacijenata koji su na dijalizi ili proceduri filtracije. Međutim, treba izbegavati primenu leka AmBisome tokom procedure.
Lek AmBisome sadrži približno 900 mg saharoze (šećera) u svakoj bočici. Obavestite svog lekara ukoliko imate dijabetes.
Lek AmBisome sadrži 7 mg natrijuma po bočici. U slučaju da sadržaj natrijuma prevazilazi 23 mg po dozi, savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.
Nisu sprovedene posebne studije interakcije leka AmBisome sa drugim lekovima. Međutim, poznato je da sledeći lekovi imaju interakciju sa amfotericinom B i mogu da imaju interakciju sa lekom AmBisome.
Nefrotoksični lekovi: istovremena primena leka AmBisome sa drugim nefrotoksičnim lekovima, (na primer, ciklosporinom, aminoglikozidima ili pentamidinom) mogu da povećaju mogućnost renalne toksičnosti prouzrokovane lekovima kod nekih pacijenata. Međutim, kod pacijenata koji istovremeno primaju ciklosporin i/ili aminoglikozide, lek AmBisome je povezan sa značajno manjom nefrotoksičnošću u poređenju sa amfotericinom B.
Preporučuje se redovno praćenje renalne funkcije kod pacijenata koji primaju lek AmBisome sa bilo kojim nefrotoksičnim lekovima.
Kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) i diuretici: kod istovremene upotrebe kortikosteroida, ACTH i diuretika (Henleove petlje i tiazidnih) može se javiti hipokalemija.
Glikozidi digitalisa
Hipokalemija uzrokovana lekom AmBisome i može pojačati toksičnost digitalisa.
Miorelaksansi
Hipokalemija uzrokovana lekom AmBisome može da poveća kurariformno dejstvo miorelaksanasa (na primer, tubokurarina).
Antifungicidi
Istovremena upotreba sa flucitozinom može da poveća toksičnost flucitozina potencijalnim povećanjem njegovog ćelijskog preuzimanja/ili uticajem na njegovu bubrežnu ekskreciju.
Antineoplastici
Istovremena upotreba antineoplastika može da poveća potencijalnu bubrežnu toksičnost, bronhospazam i hipotenziju. Antineoplastici treba da se daju istovremeno uz mere opreza.
Transfuzije leukocita
Prijavljena je akutna pulmonalna toksičnost kod pacijenata koji su primali amfotericin B (u obliku kompleksa natrijum deoksiholata) tokom ili neposredno nakon transfuzije leukocita. Preporučeno je da ove infuzije budu u što većem mogućem razmaku, kao i da se prati pulmonalna funkcija.
Trudnoća
Bezbednost leka AmBisome kod trudnica nije dokazana. Lek AmBisome bi trebalo upotrebljavati tokom trudnoće samo ukoliko su potencijalne krajnje koristi veće od potencijalnih rizika po majku i fetus. Sistemske gljivične infekcije su bile uspešno lečene kod trudnica konvencionalnim oblikom amfotericina B bez očiglednog dejstva na fetus, ali broj prijavljenih slučajeva je nedovoljan da bi se izveo zaključak o bezbednosti leka AmBisome u trudnoći.
Dojenje
Nije poznato da li se lek AmBisome izlučuje u majčino mleko. Odluku o tome da li da se nastavi ili prekine dojenje za vreme terapije lekom AmBisome treba doneti uzimajući u obzir moguće rizike za dete, kao i koristi od dojenja za dete i koristi od terapije lekom AmBisome za majku.
Plodnost
U studijama u kojima se ispituje teratogenost kod pacova i kunića je zaključeno da lek AmBisome nema teratogeni potencijal kod ovih vrsta.
Nisu sprovedena ispitivanja o uticaju na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Neki od neželjenih dejstava leka AmBisome koja su navedena u nastavku teksta mogu da utiču na sposobnost za vožnju i upotrebu mašina.
Pregled neželjenih reakcija
Sledeće ozbiljne reakcije se povezuju sa lekom AmBisome, zasnovano na podacima dobijenim iz kliničkih ispitivanja i iskustva nakon stavljanja u promet. Učestalost je zasnovana na grupnoj analizi 688 pacijenata koji su primali terapiju lekom AmBisome: učestalost ozbiljnih reakcija zabeleženih nakon stavljanja u promet nije poznata. Ozbiljne reakcije su date u nastavku teksta, po klasifikaciji sistema organa u organizmu koristeći MedDRA i poređane su po učestalosti.
Informacije o učestalosti:
Veoma često (≥1/10)
Često (≥1/100 do <1/10)
Povremeno (≥1/1000 do <1/100)
Veoma retko (<1/10000)
Nepoznate učestalosti (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)
U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana u opadajućem nizu u odnosu na ozbiljnost.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Povremeno: trombocitopenija
Nepoznate učestalosti: anemija
Poremećaji imunskog sistema
Povremeno: anafilaktična reakcija
Nepoznate učestalosti: anafilaktične reakcije, hipersenzitivnost
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma često: hipokalemija
Često: hiponatremija, hipokalcemija, hipomagnezemija, hiperglikemija
Poremećaji nervnog sistema
Često: glavobolja
Povremeno: konvulzije
Kardiološki poremećaji
Često: tahikardija
Nepoznate učestalosti: zastoj srca, aritmija
Vaskularni poremećaji
Često: hipotenzija, vazodilatacija, crvenilo
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: dispnea
Povremeno: bronhospazam
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: mučnina, povraćanje
Često: dijareja, bol u stomaku
Hepatobilijarni poremećaji
Često: testovi funkcije jetre van referentnih vrednosti, hiperbilirubinemija, povišene vrednosti alkalne fosfataze
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Često: osip
Nepoznate učestalosti: angioneurotični edem
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Često: bolovi u leđima
Nepoznate učestalosti: rabdomioliza (povezana sa hipokalemijom), mišićno-skeletni bol (opisan
kao artralgija ili bol u kostima)
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Često: povećane koncentracije kreatinina, povećana koncentracija urea u krvi Nepoznate učestalosti: bubrežna insuficijencija
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Veoma često: drhtavica, pireksija
Često: bol u grudima
Povremeno: flebitis
Opis odabranih neželjenih dejstava
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Groznica i jeza/drhtavica su najčešće reakcije u vezi sa infuzijom za koje se očekuje da se jave tokom primene leka AmBisome. Manje česte reakcije u vezi sa infuzijom mogu da sadrže jedan ili više sledećih simptoma: stezanje ili bol u grudima, dispneu, bronhospazam, crvenilo, tahikardiju, hipotenziju i mišićno- skeletni bol (opisan kao artralgija, bol u leđima ili bol u kostima). Ovi simptomi se povlače ubrzo nakon prekida infuzije i ne moraju se javiti kod narednih doza ili kod upotrebe manje brzine infuzije (preko 2 sata).
Uz to, reakcije u vezi sa infuzijom se takođe mogu sprečiti upotrebom premedikacije. Međutim, ozbiljne reakcije u vezi sa infuzijom mogu zahtevati trajni prekid primene leka AmBisome (videti odeljak 4.4)
U dve dvostruko slepe komparativne studije, kod pacijenata koji su primali terapiju lekom AmBisome zabeležena je značajno niža incidenca reakcija u vezi sa infuzijom, u poređenju sa pacijentima koji su primali terapiju konvencionalnim amfotericinom B ili lipidnim kompleksom amfotericina B.
U grupnoj studiji podataka dobijenih u randomizovanim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima poređenja leka AmBisome sa terapijom konvencionalnim amfotericinom B kod više od 1000 pacijenata prijavljene neželjene reakcije su bile značajno manje ozbiljne i manje učestalosti kod pacijenata koji su primali terapiju lekom AmBisome u poređenju sa pacijentima koji su primali terapiju konvencionalnim amfotericinom B.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Nefrotoksičnost se javlja u određenoj meri kod većine pacijenata koji su intravenski primali terapiju konvencionalnim amfotericinom B. U dve dvostruko slepe studije, incidenca nefrotoksičnosti leka AmBisome (mereno povećanjem koncentracije kreatinina u serumu većim od 2 puta u odnosu na početne vrednosti) je približno duplo manja od incidence koja je prijavljena kod konvencionalnog amfotericina B ili lipidnog kompleksa amfotericina B.
Interferenca sa testom na fosfor
Može se javiti lažno povećanje koncentracije fosfata u serumu pri analizi uzoraka pacijenta koji je na terapiji lekom AmBisome korišćenjem testa PHOSm (na primer, korišćeni kod Beckman Coulter analizatora, uključujući Synchron LX20). Ovaj test je namenjen kvantitativnom određivanju vrednosti neorganskog fosfora u serumu, plazmi i uzorcima urina pacijenta.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Toksičnost leka AmBisome usled akutnog predoziranja nije određena.
Ukoliko se dogodi predoziranje, odmah prekinite sa primenom. Pažljivo pratite kliničko stanje uključujući funkcije bubrega i jetre, elektrolite u serumu i hematološko stanje. Hemodijaliza ili peritonealna dijaliza nisu pokazale uticaj na eliminaciju leka AmBisome.
Posebne populacije (uključujući pedijatrijsku populaciju):
Ne postoje dodatne informacije u vezi posebnih populacija.
Farmakološki podaci - AmBisome 50mg
Farmakoterapijska grupa: Antimikotici za sistemsku upotrebu, antibiotici;
ATC šifra: J02AA01
Mehanizam delovanja i farmakodinamskih efekata
Amfotericin B je makrociklični polienski antimikotik koga proizvodi Streptomyces nodosus.
Lipozomi su zatvorene sferične vezikule oblikovane iz mnoštva amfifilnih supstanci kao što su fosfolipidi. Fosfolipidi se organizuju u dvoslojne membrane kada su izloženi vodenim rastvorima.
Lipofilni kraj amfotericina omogućuje da lek bude integrisan u dvostruke slojeve lipida lipozoma.
Amfotericin B ispoljava fungistatsko ili fungicidno dejstvo u zavisnosti od dostignute koncentracije u telesnim tečnostima i osetljivosti gljivica. Smatra se da lek deluje vezivanjem sterola iz ćelijske membrane gljivica, što dovodi do promene u propustljivosti membrane i dozvoljava prolazak različitih malih molekula. Membrane ćelija sisara takođe sadrže sterole i pretpostavlja se da oštećenja na ljudskim ćelijama i ćelijama gljivica uzrokovana amfotericinom B imaju zajedničke mehanizme.
Mikrobiologija
Amfotericin B, antifungalna komponenta leka AmBisome, pokazuje visok nivo aktivnosti u in vitro uslovima protiv mnogih vrsta gljivica. Većina sojeva Histoplasma capsulatum, Coccidioides immitis, Candida spp., Blastomyces dermatitidis, Rhodotorula, Cryptococcus neoformans, Sporothrix schenkii, Mucor mucedo i Aspergillus fumigatus, su inhibirane koncentracijom amfotericina B u rasponu od 0,03 do 1,0 mikrogram/mL u in vitro uslovima. Amfotericin B ima minimalni ili nikakav uticaj na bakterije i viruse.
Lek AmBisome se pokazao efektivnim na životinjskim modelima visceralne lajšmanijaze (prouzrokovane sojevima Leishmania infantum i Leishmania donovani). Kod miševa inficiranih sojem Leishmania infantum i koji su primali 3 mg/kg od 3 do 7 doza leka AmBisome, svi dozni režimi leka AmBisome su izlečili miševe brže nego natrijum stiboglukonat i nije zabeležena toksičnost. Kod miševa inficiranih sojem Leishmania donovani, lek AmBisome je bio efektivan > 5 puta i manje toksičan > 25 puta od amfotericina B.
Pedijatrijska populacija
Farmakodinamski profil leka AmBisome kod pedijatrijske populacije konzistentan je sa onim opisan kod odraslih.
Farmakokinetički profil leka AmBisome, zasnovan na ukupnoj koncentraciji amfotericina B u plazmi, određen je kod pacijenata obolelih od raka sa febrilnom neutropenijom i kod pacijenata sa transplantacijom koštane srži koji su primali lek AmBisome tokom infuzije u trajanju od 1 sata, doze od 1 do 7,5 mg/kg/dan tokom 3 do 20 dana. Lek AmBisome ima značajno drugačiji farmakokinetički profil u odnosu na ono što je objavljeno u literaturi za klasične prezentacije amfotericina B, s višim koncentracijama amfotericina B u plazmi (Cmax) i povećanom ekspozicijom (PIK0-24) nakon primene leka AmBisome u odnosu na klasični amfotericin B.
Nakon prve i poslednje doze, farmakokinetički parametri leka AmBisome (srednja vrednost ± standardna devijacija) bili su u opsegu od:
Cmax: 7,3 mikrogram/mL (±3,8) do 83,7 mikrogram/mL (±43,0)
T½: 6,3 h (±2,0) do 10,7 h (±6.4)
PIK0-24: 27 mikrogram·h//mL (±14) do 555 mikrogram·h/mL (±311)
Klirens (Cl): 11 mL/h/kg (±6) do 51 mL/h/kg (±44)
Volumen distribucije (Vss): 0,10 L/kg (±0,07) do 0,44 L/kg (±0,27)
Minimalne i maksimalne farmakokinetičke vrednosti ne proističu nužno iz najnižih, odnosno najviših doza, respektivno. Nakon primene leka AmBisome, stabilno stanje se brzo dostiže (uglavnom u okviru 4 dana doziranja).
Resorpcija
Farmakokinetika leka AmBisome nakon prve doze se pokazala nelinearnom tako što su koncentracije leka AmBisome u serumu veće od proporcionalnih sa povećavanjem doze.
Smatra se da je ovaj neproporcionalni dozni odgovor posledica saturacije retikuloendotelnog klirensa leka AmBisome. Nije bilo značajne akumulacije leka u plazmi nakon ponovljene primene doze od 1 do 7,5 mg/kg/dan.
Distribucija
Volumen distribucije 1. dana i u ravnotežnom stanju pokazuju da postoji značajna distribucija leka AmBisome u tkivo.
Eliminacija
Nakon ponovljene primene leka AmBisome krajnje poluvreme eliminacije (t½ß) leka AmBisome je približno 7 sati.
Izlučivanje leka AmBisome nije ispitano. Metabolički putevi amfotericina B i leka AmBisome nisu poznati. Usled veličine lipozoma, lek AmBisome se ne eliminiše glomerularnom filtracijom iz bubrega, čime se izbegava interakcija amfotericina B sa ćelijama distalnih tubula i smanjuje se potencijalna nefrotoksičnost koja je uočena kod uobičajenih oblika amfotericina B.
Druge posebne populacije:
Oštećenje funkcije bubrega
Uticaj oštećenja funkcije bubrega na farmakokinetiku leka AmBisome nije ispitan. Podaci pokazuju da nisu neophodne promene u dozi kod pacijenata koji su na dijalizi ili proceduri filtracije. Međutim, treba izbegavati primenu leka AmBisome tokom procedure.
Farmaceutski podaci - AmBisome 50mg
Hidrogenizovani sojin fosfatidilholin Holesterol
Distearoil-fosfatidilglicerol Alfa-tokoferol
Saharoza
Dinatrijum-sukcinat, heksahidrat Natrijum hidroksid Hlorovodonična kiselina
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onima koji su navedeni u odeljku 6.6.
Lek AmBisome je nekompatibilan sa slanim rastvorima i ne sme se mešati sa drugim lekovima ili elektrolitima.
Neotvoreni lek:
Četiri (4) godine.
Rok upotrebe leka nakon prvog otvaranja:
S mikrobiološkog stanovišta, kada je rekonstituisan, lek se mora odmah upotrebiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, vreme čuvanja tokom upotrebe i uslovi pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi trebalo da bude duže od 24 sata na 2-8 °C, osim ukoliko su rekonstitucija i razblaživanje izvršeni u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Lek rekonstituisan vodom za injekcije:
Ukoliko su rekonstitucija i razblaživanje izvršeni u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima, kod određivanja vremena upotrebe se može koristiti sledeće.
S mikrobiološke tačke gledišta lek treba odmah upotrebiti.
Hemijska i fizička stabilnost su dokazane u sledećim uslovima čuvanja:
Staklene bočice: 24 sata na 25±2 °C izložene veštačkom svetlu. Staklene bočice: do 7 dana na 2-8 °C
Polipropilenski špricevi: do 7 dana na 2-8 °C. Ne zamrzavati.
Lek rekonstituisan vodom za injekcije i dodatno razblažen glukozom:
S mikrobiološke tačke gledišta lek treba odmah upotrebiti.
Hemijska i fizička stabilnost su dokazane u sledećim uslovima čuvanja kod korišćenja infuzije sa glukozom kao medijumom za razblaživanje u PVC ili poliolefinskim kesama za infuziju.
Tabela 1: stabilnost leka rekonstituisanog vodom za injekcije i dodatno razblaženog glukozom
| Rastvarač | Razblaženje | Koncentracijaamfotericina | MaksimalnoB trajanje čuvanja | Maksimalnona trajanje čuvanja |
| 1 u 2 | mg/mL2,0 | 2-8 °C7 dana | na 25±2 °C 48 sati | |
| Glukoza5% | 1 u 8 | 0,5 | 7 dana | 48 sati |
| 1 u 20 | 0,2 | 4 dana | 24 sata | |
| Glukoza10% | 1 u 2 | 2,0 | 48 sati | 72 sata |
| Glukoza20% | 1 u 2 | 2,0 | 48 sati | 72 sata |
Neotvoreni lek:
Čuvati na temperaturi do 25°C
NE ČUVATI delimično korišćene bočice radi upotrebe kod pacijenta u budućnosti. Za uslove čuvanja rekonstituisanog leka, videti odeljak 6.3.
Unutrašnje pakovanje:
Lek AmBisome je pakovan u sterilnim staklenim bočicama tip I od 15 mL, 20 mL ili 30 mL. Zatvarač se sastoji iz butilnog gumenog čepa i aluminijumskog utisnutog prstena uklopljenog u plastični čep koji se otvara.
Spoljašnje pakovanje:
Složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 bočica za pojedinačne doze sa 10 filtera i Uputstvo za lek.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
PRE OTPOČINJANJA REKONSTITUCIJE PAŽLJIVO I U POTPUNOSTI PROČITAJTE OVAJ ODELJAK.
Lek AmBisome se NE može uzajamno menjati drugim lekom amfotericinom.
Lek AmBisome se mora rekonstituisati uz pomoć sterilne vode za injekciju (bez bakteriostatskog agensa) i razblažiti rastvorom glukoze (5%, 10% ili 20%) namenjenim samo za infuziju.
Upotreba bilo kog drugog rastvora od onih koji su preporučeni ili prisustvo bakteriostatskog agensa (na primer, benzil alkohola) u rastvoru, može da prouzrokuje precipitaciju leka AmBisome.
Lek AmBisome NIJE kompatibilan sa fiziološkim rastvorom i ne sme se rekonstituisati ni razblažiti fiziološkim rastvorom, niti primeniti putem intravenske linije koja je prethodno korišćena za fiziološki rastvor, osim ukoliko je prethodno isprana rastvorom glukoze za infuziju (5%,10% ili 20%). Ukoliko to nije izvodljivo, lek AmBisome treba primeniti putem posebne linije.
NEMOJTE mešati lek AmBisome sa drugim lekovima ili elektrolitima.
Mora se primenjivati aseptična tehnika kod bilo kog rukovanja, pošto ne postoji konzervans ili bakteriostatski agens u leku AmBisome niti u materijalu koji je određen za rekonstituciju i razblaživanje.
Bočice leka AmBisome koje sadrže 50 mg amfotericina pripremaju se na sledeći način:
-
Dodajte 12 mL vode za injekciju u svaku bočicu leka AmBisome kako bi se povećala zapremina rastvora koji sadrži 4 mg/mL amfotericina.
-
ODMAH nakon dodavanja vode, SNAŽNO PROTRESITE BOČICU tokom 30 sekundi kako bi se lek AmBisome u potpunosti rastvorio. Nakon rekonstitucije, koncentrat je providna, žuta disperzija. Vizuelno proverite bočice u pogledu ostataka čestica i nastavite da tresete sve dok se ne postigne potpuna disperzija. Nemojte koristiti ukoliko postoji dokaz o precipitaciji strane supstance.
-
Izračunajte količinu rekonstituisanog (4 mg/mL) leka AmBisome koji će potom biti dodatno razblažen (vidite tabelu u nastavku).
-
Rastvor za infuziju se dobija razblaživanjem rekonstituisanog leka AmBisome sa 1 do 19 delova rastvora glukoze (5%, 10% ili 20%) za infuziju volumenom, kako bi se dobila krajnja koncentracija u preporučenom rasponu od 2,00 mg/mL do 0,20 mg/mL amfotericina u obliku leka AmBisome (vidite tabelu u nastavku).
-
Izvucite izračunatu zapreminu rekonstituisanog leka AmBisome u sterilni špric. Uz pomoć petomikronskog filtera koji je obezbeđen, ukapajte rastvor leka AmBisome u sterilnu bocu sa ispravnom količinom rastvora glukoze (5%, 10% ili 20%) za infuziju.
Za intravensku infuziju leka AmBisome se može koristiti filter sa membranom u liniji. Međutim, prosek prečnika otvora filtera ne bi trebalo da bude manji od 1,0 mikrona.
Priprema leka AmBisome za infuziju
U tabeli u nastavku je dat primer pripreme razblaživanja leka AmBisome za infuziju u dozi 3 mg/kg/dan u rastvoru 5% glukoze za infuziju. Imajte u vidu da se ova tabela odnosi samo na doze od 3 mg/kg/dan, međutim pacijentu se mogu propisati doze različite od ove. Ukoliko je pacijentu propisana druga doza od doze 3 mg/kg/dan moraju se izvršiti odgovarajuća izračunavanja i tabela u nastavku se ne može upotrebiti.
Tabela 2: primer pripreme disperzije leka AmBisome za infuziju u dozi 3 mg/kg/dan u rastvoru 5% glukoze za infuziju
| Telesna | Broj bočica | Količina leka | Zapremina | Za pripremu | Za pripremu rastvora |
| masa | neophodnih | AmBisome | rekonstituisanog | rastvora krajnje | krajnje koncentracije |
| pacijenta | za pripremu | koja je | leka AmBisome | koncentracije 0,2 | 2,0 mg/mL |
| (kg) | doze* | neophodna | koja će se izvući | mg/mL |
| pacijentu (koja će se izvući radi daljeg razblaživanja)(mg) | radi daljeg razblaživanja (mL)** | (razblaženje 1 u 20) | (razblaženje 1 u 2) | ||||
| Potrebna | Ukupna | Potrebna | Ukupna | ||||
| zapremina | zapremina | zapremina | zapremina (mL; | ||||
| 5% | (mL; | 5% | AmBisome plus | ||||
| glukoze | AmBisome | glukoze | 5% glukoza) | ||||
| (mL) | plus 5% | (mL) | |||||
| glukoza) | |||||||
| 10 | 1 | 30 | 7,5 | 142,5 | 150 | 7,5 | 15 |
| 25 | 2 | 75 | 18,75 | 356,25 | 375 | 18,75 | 37,5 |
| 40 | 3 | 120 | 30 | 570 | 600 | 30 | 60 |
| 55 | 4 | 165 | 41,25 | 783,75 | 825 | 41,25 | 82,5 |
| 70 | 5 | 210 | 52,5 | 997,5 | 1050 | 52,5 | 105 |
| 85 | 6 | 255 | 63,75 | 1211,25 | 1275 | 63,75 | 127,5 |
* Možda neće biti neophodan celokupni sadržaj bočice(a) za pripremu doze za pacijenta.
** Svaka bočica leka AmBisome (50 mg) se rekonstituiše sa 12 mL vode za injekciju kako bi se dobila koncentracija od 4 mg/mL amfotericina B.
Samo za jednokratnu upotrebu. Odložiti sav neiskorišćen sadržaj.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti u skladu sa važećim lokalnim propisima.