Omlyclo 75 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Omlyclo 75 mg
Alergijska astma
Lek Omlyclo je indikovan kod odraslih pacijenata, adolescenata i dece (6 do < 12 godina starosti).
Lečenje lekom Omlyclo može se uzeti u obzir samo za pacijente sa potvrđenom IgE (imunoglobulin E) posredovanom astmom (videti odeljak 4.2).
Odrasli i adolescenti (starosti 12 godina i stariji)
Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija za poboljšanje kontrole astme kod pacijenata sa teškim perzistentnim oblikom astme koji imaju pozitivan kožni test ili in vitro preosetljivost na perenijalni aeroalergen i kod kojih je smanjena plućna funkcija (FEV1 < 80%), kao i kod učestalih simptoma koji se javljaju u toku dana ili buđenja u toku noći i kod kojih su zabeležene višestruke egzacerbacije teške astme uprkos primeni velikih dnevnih doza inhalacionih kortikosteroida uz dodatnu primenu dugodelujućih inhalacionih beta-2 agonista.
Deca (6 do < 12 godina starosti)
Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija za poboljšanje kontrole astme kod pacijenata sa teškim perzistentnim oblikom alergijske astme koji imaju pozitivan kožni test ili in vitro preosetljivosti na perenijalni aeroalergen i kod učestalih simptoma koji se javljaju u toku dana ili buđenja u toku noći i kod kojih su zabeležene višestruke egzacerbacije teške astme uprkos primen
i velikih dnevnih doza inhalacionih kortikosterioda uz dodatnu primenu dugodelujućih inhalacionih beta-2 agonista.
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija intranazalnim kortikosteroidima (INK) za lečenje odraslih pacijenata (18 godina i starijih) sa teškim HRS sa NP kod kojih terapija sa intranazalnim kortikosteroidima ne dovodi do adekvatne kontrole bolesti.
Lek Omlyclo može da propiše samo lekar sa iskustvom u dijagnostikovanju i terapiji teške perzistentne astme ili hroničnog rinosinuzitisa sa nazalnim polipima (HRS sa NP).
Doziranje
Doziranje kod alergijske astme ili hroničnog rinosinuzitisa sa nazalnim polipima prati iste principe doziranja. Odgovarajuća doza i učestalost primene leka Omlyclo za ova stanja zavisi od početnih koncentracija IgE (IU/ml) izmerenih pre započinjanja terapije i telesne mase (kg) pacijenta. Pre započinjanja lečenja pacijentima se moraju, nekim od komercijalnih testova za određivanje ukupnog IgE u serumu, ustanoviti individualne koncentracije IgE. Shodno dobijenim rezultatima, doze se mogu kretati od 75 do 600 mg, u vidu 1-4 injekcije.
Mala je verovatnoća da pacijenti sa alergijskom astmom sa koncentracijom IgE u krvi manjom od 76 IU/ml mogu imati korist od terapije (videti odeljak 5.1). Nadležni lekar kod odraslih pacijenata i adolescenata sa IgE ispod 76 IU/ml i dece (6 do < 12 godina starosti) sa IgE ispod 200 IU/ml, pre uvođenja leka u terapiju, mora potvrditi postojanje in vitro pojačane reaktivnosti (RAST) na perenijalni aeroalergen.
Videti Tabelu 1 za preračunavanje doze i Tabele 2 i 3 za šemu određivanja doze.
Pacijentima kod kojih se početne koncentracije IgE u krvi ili telesna masa u kilogramima nalaze van granica doziranja navedenih u tabelama ne bi trebalo davati lek Omlyclo.
Maksimalna preporučena doza omalizumaba je 600 mg svake 2 nedelje.
Tabela 1: Preračunavanje doze prema broju injekcionih špriceva, broju injekcija i ukupnoj zapremini rastvora pri svakoj aplikaciji
| Doza (mg) | Broj injekcionih špriceva | Broj injekcija | Ukupna zapremina injekcija (ml) | |
| 75 mg | 150 mg | |||
| 75 | 1 | 0 | 1 | 0,5 |
| 150 | 0 | 1 | 1 | 1,0 |
| 225 | 1 | 1 | 2 | 1,5 |
| 300 | 0 | 2 | 2 | 2,0 |
| 375 | 1 | 2 | 3 | 2,5 |
| 450 | 0 | 3 | 3 | 3,0 |
| 525 | 1 | 3 | 4 | 3,5 |
| 600 | 0 | 4 | 4 | 4,0 |
* Ova tabela predstavlja najmanji broj injekcija za pacijente, međutim, postoje i druge moguće kombinacije doziranja šprica za postizanje željene doze.
Tabela 2: PRIMENA LEKA SVAKE 4 NEDELJE. Doze leka Omlyclo (mg/doza) date supkutano svake 4 nedelje
| ≥ 20-25* | ≥ 25-30* | ≥ 30-40 | ≥ 40-50 | ≥ 50-60 | ≥ 60-70 | ≥ 70-80 | ≥ 80-90 | ≥ 90-125 | ≥ 125-150 |
| 75 | 75 | 75 | 150 | 150 | 150 | 150 | 150 | 300 | 300 |
| 150 | 150 | 150 | 300 | 300 | 300 | 300 | 300 | 450 | 600 |
| 150 | 150 | 225 | 300 | 300 | 450 | 450 | 450 | 600 | |
| 225 | 225 | 300 | 450 | 450 | 450 | 600 | 600 | ||
| 225 | 300 | 450 | 450 | 600 | 600 | ||||
| 300 | 300 | 450 | 600 | 600 | |||||
| 300 | 450 | 600 |
Početna vrednost IgE (IU/ml)
≥ 30-100
> 100-200
> 200-300
> 300-400
> 400-500
> 500-600
> 600-700
> 700-800
> 800-900
> 900-1000
>1000-1100
Telesna masa (kg)
Primena leka svake 2 nedelje (videti Tabelu 3)
*Telesna masa ispod 30 kg nije ispitivana u pivotalnom ispitivanju za HRS sa NP
Tabela 3: PRIMENA LEKA SVAKE 2 NEDELJE. Doze leka Omlyclo (mg/doza) date supkutano svake 2 nedelje
| Telesna masa (kg) | ||||||||||
| Početna vrednost IgE (IU/ml) | ≥ 20-25* | > 25-30* | > 30-40 | > 40-50 | > 50-60 | > 60-70 | > 70-80 | > 80-90 | > 90-125 | > 125-150 |
| ≥ 30-100 | ||||||||||
| > 100-200 | ||||||||||
| > 200-300 Primena leka svake 4 nedelje (videti Tabelu 2) 375 | ||||||||||
| > 300-400 | 450 | 525 | ||||||||
| > 400-500 | 375 | 375 | 525 | 600 | ||||||
| > 500-600 | 375 | 450 | 450 | 600 | ||||||
| > 600-700 | 225 | 375 | 450 | 450 | 525 | |||||
| > 700-800 | 225 | 225 | 300 | 375 | 450 | 450 | 525 | 600 | ||
| > 800-900 | 225 | 225 | 300 | 375 | 450 | 525 | 600 | |||
| >900-1000 | 225 | 300 | 375 | 450 | 525 | 600 | ||||
| >1000-1100 | 225 | 300 | 375 | 450 | 600 | |||||
| >1100-1200 | 300 | 300 | 450 | 525 | 600 Nedovoljno podataka za preporuke zadoziranje | |||||
| >1200-1300 | 300 | 375 | 450 | 525 | ||||||
| >1300-1500 | 300 | 375 | 525 | 600 | ||||||
*Telesna masa ispod 30 kg nije ispitivana u pivotalnom ispitivanju za HRS sa NP
Dužina trajanja terapije, procena efikasnosti i prilagođavanje doza
Alergijska astma
Lek Omlyclo je namenjen za dugotrajnu terapiju. Klinička ispitivanja su pokazala da je potrebno najmanje 12-16 nedelja da bi efekat terapije lekom Omlyclo bio vidljiv. U toku 16. nedelje nakon početka terapije lekom Omlyclo nadležni lekar bi trebalo da proceni efikasnost terapije pre nastavka aplikacije injekcija. Odluku o tome da li će terapija biti nastavljena posle 16 nedelja ili prilikom neke od sledećih poseta zasnovana je na tome da li postoji značajno poboljšanje kontrole svih simptoma astme (videti odeljak 5.1; opšta ocena lekara o efikasnosti terapije).
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
U kliničkom ispitivanju HRS sa NP, izmene u skoru za nazalne polipe (NPS) i skoru za nazalnu kongestiju (NKS) su zapažene u 4. nedelji. Potrebu za nastavkom terapije treba periodično iznova procenjivati na osnovu težine oboljenja pacijenta i stepena kontrole simptoma.
Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
Prekid terapije obično rezultuje povratkom na povećane koncentracije slobodnog IgE i povezanih simptoma. Koncentracije ukupnog IgE povećane su tokom lečenja i na tom nivou se održavaju i godinu dana posle prekida primene terapije. Iz tog razloga, ponovljeno određivanje koncentracija IgE tokom terapije ne može se koristiti kao parametar za određivanje doze. Određivanje doze nakon prekida primene terapije koja je trajala manje od godinu dana, mora biti zasnovano na koncentracijama IgE u serumu pri inicijalnom određivanju doze. Ukupne koncentracije IgE u serumu se mogu ponovo utvrditi radi određivanja doze ako je lečenje bilo prekinuto 1 godinu ili duže.
Doze se moraju prilagoditi pri značajnoj promeni telesne mase pacijenta (videti Tabele 2 i 3).
Posebne populacije
Stariji pacijenti (65 godina i stariji)
Postoje ograničeni podaci o upotrebi leka Omlyclo kod pacijenata starijih od 65 godina, ali nema dokaza da je kod starijih pacijenata neophodno drugačije doziranje u odnosu na mlađe odrasle pacijente.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega
Ne postoje studije o efektu oštećenja funkcije bubrega ili jetre na farmakokinetiku leka Omlyclo. Pri kliničkim dozama, retikuloendotelni sistem (RES) kontroliše klirens omalizumaba i zbog toga je malo verovatno da će biti promenjen usled oštećenja funkcije bubrega ili jetre. Iako se ne preporučuje posebno prilagođavanje doze za ove pacijente, lek Omlyclo bi trebalo oprezno primenjivati (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijska populacija
Kod alergijske astme, bezbednost i efikasnost omalizumaba nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 6 godina. Nema dostupnih podataka.
Kod HRS sa NP, bezbednost i efikasnost omalizumaba nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 18 godina.
Način primene
Lek se primenjuje isključivo supkutano. Omalizumab se ne sme primenjivati intravenskim ili intramuskularnim putem.
Ako je za postizanje potrebne doze potrebno više od 1 injekcije, injekcije se moraju dati na dva ili više injekcionih mesta (Tabela 1).
Pacijenti koji tokom istorije bolesti nisu imali anafilaktičke reakcije, mogu sami na sebi primeniti lek Omlyclo ili im ga mogu primenjivati oni koji se o njima brinu od 4. doze pa nadalje ako lekar utvrdi da je to prihvatljivo (videti odeljak 4.4). Pacijenti ili oni koji se brinu o pacijentima moraju biti podučeni o pravilnoj tehnici primene injekcija i prepoznavanju ranih znakova i simptoma ozbiljne alergijske reakcije.
Pacijentima ili onima koji se brinu o pacijentima treba da se naglasi da primene celokupnu količinu leka Omlyclo prema instrukcijama datim u Uputstvu za lek.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Sledljivost
Kako bi se poboljšala sledljivosti bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.
Opšte
Omalizumab nije indikovan u terapiji akutnih egzacerbacija astme, akutnog bronhospazma ili status astmatikusa.
Omalizumab nije ispitivan kod pacijenata sa hiperimunoglobulin E sindromom, alergijskim oblikom bronhopulmonalne aspergiloze ili za prevenciju anafilaktičkih reakcija, uključujući one izazvane alergijom na hranu, atopijskim dermatitisom ili alergijskim rinitisom. Omalizumab nije indikovan za terapiju ovih stanja.
Omalizumab nije ispitivan kod pacijenata sa autoimunskim bolestima, stanjima posredovanim imunskim kompleksima ili sa već postojećim oštećenjem funkcije jetre ili bubrega (videti odeljak 4.2). Zbog toga se kod ove populacije pacijenata omalizumab mora oprezno primenjivati.
Nakon započinjanja terapije omalizumabom, nije preporučljiv nagli prekid terapije sistemskim kortikosteroidima ili inhalacionim kortikosteroidima kod alergijske astme i HRS sa NP. Smanjenje doze kortikosteroida treba sprovoditi pod lekarskim nadzorom i može zahtevati postepeno smanjivanje doze.
Poremećaji imunskog sistema
Alergijske reakcije tipa I
Primenom omalizumaba mogu se javiti sistemske ili lokalne alergijske reakcije tipa I, uključujući anafilaksu i anafilaktički šok, čak i posle dužeg perioda primene terapije. Ipak, u većini slučajeva, ove reakcije javljale su se unutar 2 sata od primene prve injekcije i narednih injekcija omalizumaba, ali neke reakcije su se javile i posle 2 sata od primene injekcije i čak nakon 24 sata od primene leka. Većina anafilaktičkih reakcija se javlja u toku primene prve 3 doze omalizumaba. Zbog toga, prve 3 doze omalizumaba se moraju primeniti od strane ili pod nadzorom zdravstvenog radnika. Anafilaksa u istoriji bolesti koja nije povezana sa omalizumabom može da bude faktor rizika za anafilaksu nakon primene omalizumaba. Zbog toga pacijentima koji su tokom istorije bolesti imali neku anafilaktičku reakciju, omalizumab mora dati zdravstveni radnik koji treba uvek da ima lekove za lečenje anafilaktičkih reakcija dostupne za neposrednu primenu posle primene omalizumaba. Ako se javi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primena omalizumaba mora odmah da se prekine, i započne odgovarajuća medicinska terapija. Pacijentima treba reći da su ovakve reakcije moguće, i da će u tim situacijama biti sprovedene sve neophodne medicinske mere u zbrinjavanju alergijskih reakcija.
Antitela na omalizumab su se javila kod malog broja pacijenata u kliničkim studijama (videti odeljak 4.8). Nije dobro razjašnjen klinički značaj antitela na omalizumab.
Serumska bolest
Serumska bolest i reakcije slične serumskoj bolesti, koje predstavljaju odloženu alergijsku reakciju tipa III, uočene su kod pacijenata koji su na terapiji humanim monoklonskim antitelima uključujući omalizumab. Predloženi patofiziološki mehanizam uključuje stvaranje i taloženje imunskih kompleksa
usled stvaranja antitela na omalizumab. Obično se javlja nakon 1 do 5 dana od primene prve doze ili ponovljenih injekcija kao i posle dugotrajne terapije. Simptomi koji ukazuju na serumsku bolest su artritis/artralgija, osip (urtikarija ili drugi oblici alergijskih reakcija), povišena telesna temperatura (groznica) i limfadenopatija. Antihistaminici i kortikosteroidi mogu da budu od koristi za prevenciju ili lečenje ovih poremećaja, a pacijente bi trebalo posavetovati da prijave bilo kakav sumnjivi simptom.
Churg-Strauss-ov sindrom i hipereozinofilni sindrom
Kod pacijenata sa teškim oblicima alergijske astme retko se može javiti hipereozinofilni sindrom ili alergijski eozinofilni granulomatozni vaskulitis (Churg-Strauss-ov sindrom). Ovi poremećaji leče se obično primenom sistemske kortikosteroidne terapije.
U retkim slučajevima, kod pacijenata koji uzimaju terapiju za lečenje astme, uključujući omalizumab, može se razviti sistemska eozinofilija i vaskulitis. Njihovo javljanje obično je vezano za smanjenje doza oralnih kortikosteroida.
Lekari uvek moraju imati u vidu da se kod ovih pacijenta mogu javiti izražena eozinofilija, vaskulitis sa osipom, pogoršanje plućne simptomatologije, abnormalnosti paranazalnih sinusa, srčani poremećaji i/ili neuropatije.
Prekid primene omalizumaba treba razmotriti kod svih teških slučajeva gore pomenutih poremećaja imunskog sistema.
Parazitske infekcije (helmintoze)
Koncentracije IgE mogu biti uključene u imunski odgovor koji prati pojedine parazitske infekcije. Kod pacijenata kod kojih je postojao hronično veliki rizik za razvoj parazitskih infekcija, u placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju pokazano je blago povećanje učestalosti infekcije sa omalizumabom, mada se klinički tok, težina i reagovanje na terapiju, nisu menjali. Učestalost parazitske infekcije u ukupnom kliničkom istraživanju, u kome nije planirano da se detektuju takve infekcije, iznosila je manje od 1 na 1000 pacijenata.
Međutim, neophodan je oprez kod pacijenata sa većim rizikom za dobijanje parazitskih infekcija, prvenstveno onih koji putuju u endemična područja sa parazitskim infekcijama. Ako pacijenti ne reaguju na propisanu terapiju antihelminticima, treba razmotriti prekid terapije omalizumabom.
Pomoćna supstanca sa poznatim dejstvom
Ovaj lek sadrži 0,20 mg polisorbata 20 (E 432) u jednom napunjenom injekcionom špricu, što odgovara 0,40 mg/ml. Polisorbati mogu izazvati alergijske reakcije. Pacijenti koji imaju alergiju na polisorbate ne smeju primati ovaj lek.
S obzirom da IgE može da učestvuje u imunskom odgovoru na neke infekcije helmintima, omalizumab može indirektno da smanji efikasnost leka koji se koristi u terapiji infekcije helmintima ili drugih parazitskih infekcija (videti odeljak 4.4).
U klirens omalizumaba nisu uključeni enzimi citohroma P450, efluks pumpe i mehanizmi vezivanja za proteine; zbog toga je mali potencijal za razvoj interakcija sa drugim lekovima. Nisu sprovedene studije o interakcijama omalizumaba sa drugim lekovima ili vakcinama. Ne postoji nijedan farmakološki razlog koji bi ukazao da se mogu očekivati interakcije između omalizumaba i uobičajeno propisivanih lekova za lečenje alergijske astme ili HRS sa NP.
Alergijska astma
Tokom kliničkih studija omalizumab je često primenjivan istovremeno sa inhalacionim i oralnim kortikosteroidima, inhalacionim kratko- i dugodelujućim beta-agonistima, modifikatorima leukotriena, teofilinom i oralnim antihistaminicima. Nema indikacija da je bezbednost omalizumaba promenjena upotrebom uobičajene terapije za lečenje astme. Dostupni su ograničeni podaci o upotrebi omalizumaba u kombinaciji sa specifičnom imunoterapijom (terapija hiposenzibilizacije). U kliničkim ispitivanjima gde je omalizumab primenjivan istovremeno sa imunskom terapijom, nije utvrđena razlika u efikasnosti i bezbednosti omalizumaba u kombinaciji sa specifičnom imunskom terapijom u odnosu na to kada se omalizumab primenjuje sam.
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
U kliničkim ispitivanjima omalizumab je primenjen u kombinaciji sa intranazalnim sprejem mometazona prema protokolu. Drugi istovremeno korišćeni lekovi su uključivali druge intranazalne kortikosteroide, bronhodilatatore, antihistaminike, antagoniste leukotrijenskih receptora, adrenergike/simpatomimetike i lokalne nazalne anestetike. Nije bilo naznaka da je bezbednost omalizumaba izmenjena istovremenom primenom uobičajeno primenjenih lekova.
Trudnoća
Ograničena količina podataka o trudnicama (između 300-1000 trudnoća) na osnovu registra trudnoća i postmarketinškog spontanog prijavljivanja, ukazuje da nema malformativne ili feto/neonatalne toksičnosti. Prospektivna studija registra trudnoća (EXPECT) sa 250 trudnica sa astmom izloženih omalizumabu je pokazala sličnu prevalencu za opsežne kongenitalne anomalije (8,1% naspram 8,9%) između EXPECT-a i odgovarajućih pacijenata u pogledu bolesti (umerena i teška astma). Metodološka ograničenost studije, uključujući malu veličinu uzorka i ne-randomizovani dizajn, mogu da utiču na interpretaciju podataka.
Omalizumab prolazi kroz placentu. Ipak, studije na životinjama nisu pokazale ni direktne niti indirektne štetne uticaje u pogledu reproduktivne toksičnosti (videti odeljak 5.3).
Kod nečovekolikih primata omalizumab je izazvao pad broja trombocita koji je bio u direktnoj vezi sa životnom dobi, a mlađe životinje ispoljile su znatno veću osetljivost (videti odeljak 5.3).
Ako je klinički opravdano, primena omalizumaba se može razmotriti tokom trudnoće. Dojenje
Imunoglobulini G (IgG) su prisutni u majčinom mleku i zbog toga se očekuje da će omalizumab biti prisutan i u majčinom mleku. Dostupni podaci kod nečovekolikih primata pokazuju da se omalizumab izlučuje u mleko (videti odeljak 5.3).
U studiju EXPECT, bilo je uključeno 154 odojčeta koja su bila izložena omalizumabu tokom trudnoće i tokom dojenja i nije ukazala na neželjene reakcije kod odojčadi. Metodološka ograničenost studije, uključujući malu veličinu uzorka i ne-randomizovani dizajn, mogu da utiču na interpretaciju podataka.
Oralno primenjeni, proteini imunoglobulina G podležu intestinalnoj proteolizi i imaju slabu bioraspoloživost. Nisu očekivani efekti kod novorođenčadi/odojčadi koja su dojena. Posledično, ako je klinički opravdano, primena leka Omlyclo se može razmotriti tokom dojenja
Plodnost
Nema podataka o uticaju omalizumaba na plodnost kod ljudi. U specifično dizajniranim nekliničkim ispitivanjima plodnosti, kod nečovekolikih primata, uključujući studije parenja, nije zabeležen poremećaj plodnosti kod ženki i mužjaka posle ponovljenog doziranja sa lekom omalizumab do 75 mg/kg. Štaviše, nisu zabeleženi genotoksični uticaji u posebnoj nekliničkoj studiji genotoksičnosti.
Omalizumab nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.
Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
Sažetak bezbednosnog profila
Tokom kliničkih studija kod odraslih pacijenata i adolescenata uzrasta 12 godina i starijih sa alergijskom astmom, najčešće prijavljene neželjene reakcije su bile glavobolja i reakcije na mestu primene, uključujući bol na mestu primene, otok, crvenilo i svrab. U kliničkim studijama kod dece uzrasta 6 do < 12 godina, najčešće prijavljivane neželjene reakcije bile su glavobolja, pireksija i bol u gornjem delu stomaka. Većina reakcija su bile blage ili umerene po težini. U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata uzrasta ≥ 18 godina sa HRS sa NP, najčešće prijavljivane neželjene reakcije su bile glavobolja, vrtoglavica, artralgija, bol u gornjem delu abdomena i reakcija na mestu primene injekcije.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
U Tabeli 4 navedene su neželjene reakcije prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i učestalosti, zabeležene u kliničkim ispitivanjima bezbednosti, kod ukupne populacije pacijenata koji imaju alergijsku astmu i HRS sa NP lečene omalizumabom. U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane po opadajućoj težini. Kategorije učestalosti su definisane kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10 000 do < 1/1000) i veoma retko (< 1/10 000). Reakcije koji su zabeležene u post-marketinškom iskustvu su navedene kao nepoznato (ne može se proceniti iz dostupnih podataka).
Tabela 4: Neželjene reakcije kod alergijske astme i HRS sa NP
| Infekcije i infestacije | |
| Povremeno Retko | Faringitis Parazitske infekcije |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | |
| Nepoznato | Idiopatska trombocitopenija, uključujući teške slučajeve |
| Poremećaji imunskog sistema | |
| RetkoNepoznato | Anafilaktička reakcija, druga ozbiljna alergijska stanja, razvoj antiomalizumab antitelaSerumska bolest, može uključiti povišenu |
| telesnu temperaturu (groznicu) i limfadenopatiju | |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Često Povremeno | Glavobolja*Sinkopa, parestezije, pospanost, vrtoglavica# |
| Vaskularni poremećaji | |
| Povremeno | Posturalna hipotenzija, naleti crvenila praćeni osećajem toplote |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Povremeno Retko Nepoznato | Alergijski bronhospazam, kašalj Edem larinksaAlergijski granulomatozni vaskulitis (npr.Churg-Strauss - ov sindrom) |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Često Povremeno | Bol u gornjem delu stomaka**,#Znaci i simptomi dispepsije, dijareja, mučnina |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Povremeno Retko Nepoznato | Fotosenzibilnost, urtikarija, osip, svrab AngioedemAlopecija |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | |
| Često Retko Nepoznato | Artralgija†Sistemski lupus eritematozus (SLE) Mialgija, otok zglobova |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Veoma često ČestoPovremeno | Pireksija**Reakcije na mestu primene kao što su: otok, crvenilo, bol, svrabSimptomi slični gripu, otok gornjih ekstremiteta, povećanje telesne mase, umor |
*: Veoma često kod dece uzrasta 6 do < 12 godina
**: Kod dece uzrasta 6 do < 12 godina
#: Često u ispitivanjima sa nazalnim polipima
†: Nepoznato u ispitivanjima sa alergijskom astmom Opis odabranih neželjenih reakcija
Poremećaji imunskog sistema
Za detaljnije informacije videti odeljak 4.4.
Anafilaksa
Anafilaktičke reakcije su bile retke u kliničkim studijama. Ipak, u post-marketinškim podacima, koji su sledili nakon kumulativnog ispitivanja baze bezbednosnih podataka, je zabeleženo ukupno 898 slučajeva anafilakse. Na osnovu procene izloženosti 566 923 pacijent/terapija/godina, utvrđeno je da je stopa prijavljivanja približno 0,20%.
Arterijski tromboembolijski događaji (ATD)
U kontrolisanim kliničkim studijama i tokom privremenih analiza posmatranog ispitivanja primećen je numerički disbalans arterijskih tromboembolijskih događaja. Definicija kompozitnih mera ishoda ATD je uključivala moždani udar, prolazni ishemijski napad, infarkt miokarda, nestabilnu anginu i
kardiovaskularnu smrt (uključujući smrt nepoznatog uzroka). U završnoj analizi posmatranog ispitivanja, stopa ATD-a na 1000 pacijent-godina bila je 7,52 (115/15 286 pacijent-godina) za pacijente lečene omalizumabom i 5,12 (51/9963 pacijent-godina) za kontrolne pacijente. U multivarijantnoj analizi uz kontrolu dostupnih početnih faktora kardiovaskularnog rizika, odnos štetnosti bio je 1,32 (95%-tni interval pouzdanosti 0,91-1,91). U odvojenoj analizi objedinjenih kliničkih ispitivanja, koja je uključivala sva randomizovana, dvostruko slepa, placebom kontrolisana klinička ispitivanja koja su trajala 8 ili više nedelja, stopa ATD-a na 1000 pacijent-godina bila je 2,69 (5/1856 pacijent-godina) za pacijente lečene omalizumabom i 2,38 (4/1680 pacijent-godina) za pacijente koji su dobijali placebo (odnos stopa 1,13, 95%-tni interval pouzdanosti 0,24-5,71).
Trombociti
Tokom kliničkih ispitivanja kod nekoliko pacijenata zapažen je broj trombocita ispod donje granice normalnih laboratorijskih vrednosti. Zabeleženi izolovani slučajevi idiopatskih trombocitopenija opisanih u post-marketinškom ispitivanju uključujući teške slučajeve.
Parazitske infekcije
Kod pacijenata sa hroničnim visokim rizikom od infekcije helmintima, u placebo-kontrolisanoj studiji zabeleženo je blago povećanje broja infekcija kod primene omalizumaba koje nije bilo statistički značajno. Tok, težina i odgovor na terapiju infekcije su bili nepromenjeni (videti odeljak 4.4).
Sistemski lupus eritematozus
U kliničkim studijama i postmarketinškom ispitivanju su prijavljivani slučajevi sistemskog lupus eritematozusa (SLE) kod pacijenata sa umerenom do teškom astom i HSU. Patogeneza SLE nije u potpunosti razjašnjena.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Maksimalna podnošljiva doza leka Omlyclo nije određena. Jednokratna intravenska doza do 4000 mg data je pacijentima bez dokazane dozno zavisne toksičnosti. Najviša kumulativna doza od 44 000 mg data pacijentima u toku perioda od 20 nedelja nije dovela do bilo kakvih akutnih neželjenih efekata.
Kada se sumnja na predoziranje, pacijent se mora pratiti na bilo koje neuobičajene znake ili simptome. Lečenje mora biti adekvatno započeto i vođeno.
Farmakološki podaci - Omlyclo 75 mg
Farmakoterapijska grupa: Ostali lekovi za sistemsku primenu u opstruktivnim plućnim bolestima; ATC kod: R03DX05
Lek Omlyclo je biološki sličan lek (tzv. biosimilar). Detaljnije informacije su dostupne na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Mehanizam dejstva
Omalizumab je rekombinantno, humanizovano monoklonsko antitelo poreklom iz DNK koje se selektivno vezuje za humani imunoglobulin E (IgE) i sprečava vezivanje IgE za FcεRI (receptor sa velikim afinitetom za IgE) na bazofilima i mastocitima, dovodeći tako do smanjenja vrednosti slobodnog IgE koji je glavni okidač alergijske kaskade. Antitelo je IgG1 kapa sa humanom osnovom, dok je regija koja određuje komplementarnost i vezuje se za IgE dobijena iz mišjeg matičnog antitela.
Kod lečenja subjekata sa atopijom sa omalizumabom došlo je do značajne nishodne regulacije FcεRI receptora na bazofilima. Terapija omalizumabom inhibira inflamaciju posredovanu IgE-om što je dokazano redukovanim eozinofilima u krvi i tkivu i smanjenjem medijatora inflamacije, uključujući IL-4, IL-5 i IL-13 od urođenih, adaptivnih i ne-imunskih ćelija.
Farmakodinamska dejstva
Alergijska astma
U in vitro uslovima kod subjekata koji su tretirani omalizumabom došlo je do smanjenja količine histamina oslobođenog iz bazofila, posle stimulacije sa alergenom za oko 90% u poređenju sa vrednostima pre primene leka.
U kliničkim studijama kod pacijenata sa alergijskom astmom, vrednosti serumskog slobodnog IgE koje su dozno-zavisne, su snižene u toku jednog sata od prve doze i održavaju se i između doza. Posle jedne godine od prekida primene omalizumaba, koncentracije IgE su se vratile na koncentracije pre lečenja bez zabeleženog skoka u nivou IgE posle potpune eliminacije leka.
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa HRS sa NP, terapija omalizumabom je dovela do smanjenja koncentracije IgE u serumu (približno 95%) i povećanja ukupne koncentracije IgE u serumu, na sličan opseg koji je zapažen kod pacijenata sa alergijskom astmom. Ukupne koncentracije u serumu se povećavaju zbog formiranja kompleksa omalizumab-IgE koji imaju sporiju stopu eliminacije u poređenju sa slobodnim IgE.
Klinička efikasnost i bezbednost
Alergijska astma
Odrasli i adolescenti ≥ 12 godina starosti
Efikasnost i bezbednost primene omalizumaba prikazana je u dvostruko slepoj, placebom kontrolisanoj studiji koja je trajala 28 nedelja i uključila 419 pacijenata sa teškom alergijskom astmom (studija 1) uzrasta od 12 do 79 godina, sa redukovanom plućnom funkcijom (FEV1, očekivano 40%-80%) i slabom kontrolom simptoma astme uprkos primeni velikih doza inhalacionih kortikosteroida i dugo-delujućih beta2-agonista. Izabrani pacijenti su imali učestale egzacerbacije astme koje su zahtevale primenu sistemskih kortikosteroida, ili su morali da budu hospitalizovani, ili su bili primljeni na urgentni tretman zbog teške egzacerbacije astme u toku prethodnih godinu dana uprkos kontinuiranoj primeni velikih doza
inhalacionih kortikosteroida i dugo-delujućih beta2-agonista. Supkutane injekcije omalizumaba ili placebo, uvedene su kao dopunska terapija uz > 1000 mikrograma beklometazon dipropionata (ili analognog preparata) i dugodelujućeg beta2-agoniste. Dozvoljena je bila i terapija održavanja oralnim kortikosteroidima, teofilinom i modifikatorima leukotriena (zastupljena redom kod 22%, 27% i 35% ispitanika).
Ciljni parametar za procenu efikasnosti terapije bila je učestalost egzacerbacija astmatičnih napada koja je zahtevala primenu sistemskih kortikosteroida. Omalizumab je smanjio učestalost egzacerbacija astme za 19% (p=0,153). Dalja procena pokazala je da je omalizumab statistički značajno (p < 0,05) umanjio teške egzacerbacije (kod pacijenata kod kojih je plućna funkcija bila redukovana ispod 60% od normalne i koji su primali sistemske kortikosteroide) i smanjena je potreba za hitnim posetama lekaru zbog astme (učestalim hospitalizacijama, boravcima u jedinicama intenzivne nege ili vanrednim posetama lekaru) i dobra efikasnost tretmana po proceni lekara je dovela do poboljšanja života pacijenata AQL (engl. Asthma-related Quality of Life), simptoma astme i funkcije pluća.
Analiza po podgrupama pokazala je da je kod ispitanika sa početnim koncentracijama IgE ≥ 76 IU/ml verovatnije da postoji klinički značajna korist od omalizumaba. U studiji 1 omalizumab je smanjio učestalost egzacerbacija astme za 40% (p=0,002). Dodatno, još pacijenata je imalo klinički značajan odgovor kod populacije sa IgE ≥ 76 IU/ml u sprovođenju programa tretmana teške astme sa omalizumabom. Tabela 5 prikazuje rezultate kod učesnika u studiji 1.
Tabela 5: Rezultati studije 1
| Ukupan broj učesnika u studiji 1 | |||
| omalizumab (N=209) | Placebo (N=210) | ||
| Egzacerbacije astmeUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost | 0,74 | 19,4%, p = 0,153 | 0,92 |
| Teške egzacerbacije astmeUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost | 0,24 | 50,1%, p = 0,002 | 0,48 |
| Hitne posete lekaruUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost | 0,24 | 43,9%, p = 0,038 | 0,43 |
| Opšta ocena lekara o efikasnosti terapije% sa pozitivnim terapijskim odgovorom* p-vrednost ** | 60,5% | < 0,001 | 42,8% |
| Poboljšanje AQL% pacijenata sa ≥ 0,5 poboljšanjem p-vrednost | 60,8% | 0,008 | 47,8% |
* značajno poboljšanje ili potpuna kontrola simptoma
** p-vrednost za ukupnu raspodelu efikasnosti
U studiji 2 procenjena je efikasnost i bezbednost primene omalizumaba u populaciji od 312 pacijenata sa teškom alergijskom astmom koji odgovaraju populaciji iz studije 1. U ovom otvorenom ispitivanju, kod 61% pacijenata ostvareno je klinički značajno smanjenje učestalosti egzacerbacija astme u poređenju samo sa primenom uobičajenih lekova protiv astme.
Sprovedene su i 4 dodatne, obimne, placebom kontrolisane studije u kojima je procenjivana efikasnost i bezbednost omalizumaba koji je primenjivan u periodu od 28 do 52 nedelje i koje su uključile 1722 odrasle osobe i adolescenta (studije 3, 4, 5, 6) sa dugotrajnom perzistentnom astmom. Većina pacijenata nije adekvatno kontrolisana, ali su istovremeno primali manje doze uobičajenih lekova za terapiju astme nego pacijenti u studijama 1 i 2. U ispitivanjima 3-5 ciljni parametar je bila egzacerbacija bolesti, dok je studija 6 primarno procenjivala uštedu inhalacionih kortikosteroida.
U studijama 3, 4 i 5 kod pacijenata koji su primali omalizumab zabeleženo je smanjenje učestalosti egzacerbacija astme od 37,5% (p=0,027), 40,3% (p < 0,001) i 57,6% (p < 0,001) u poređenju sa placebom.
U studiji 6, kod pacijenata sa veoma teškim oblikom alergijske astme, primenom omalizumaba, bilo je moguće smanjiti uobičajenu dozu flutikazona na ≤ 500 mikrograma/dan bez nepovoljnog uticaja na kontrolu astme (60,3%) u poređenju sa placebo grupom (45,8%, p < 0,05).
Ukupan kvalitet života procenjivan je Juniperovim upitnikom (engl. Juniper Asthma-related Quality of Life Questionnaire). U svih šest studija dokazano je statistički značajno poboljšanje kvaliteta života od početka studije kod pacijenata koji su dobijali omalizumab u odnosu na grupu koja je primala placebo ili kontrolnu grupu.
Opšta ocena lekara o efikasnosti terapije:
Opšta procena lekara izvedena u pet od navedenih studija bila je jasna mera u postupcima lekara za kontrolu astme. Lekari su uzimali u obzir vrednosti PEF (engl. peak expiratory flow), simptome u toku dana i noći, upotrebljene lekove, spirometriju i egzacerbacije. U svih pet studija zabeležen je značajno veći broj pacijenata koji su tretirani omalizumabom i kod kojih je postignuto ili značajno poboljšanje ili potpuna kontrola astme u poređenju sa placebo pacijentima.
Deca 6 do < 12 godina starosti
Osnovni podaci o efikasnosti i bezbednosti omalizumaba u grupi uzrasta 6 do < 12 godina potiču iz jedne randomizovane, dvostruko-slepe, placebom kontrolisane, multicentrične studije (studija 7).
Studija 7 je placebom kontrolisana studija koja uključuje specifičnu podgrupu (N=235) pacijenata kao što je definisano u sadašnjoj indikaciji, koja je na terapiji velikim dozama inhalacionih kortikosteroida (≥ 500 mikrograma/dan ekvivalenta flutikazonu) uz dodatnu primenu dugo-delujućih beta agonista.
Klinički značajna egzacerbacija je definisana kao pogoršanje simptoma astme, po kliničkoj proceni istraživača, koja zahteva dupliranje početnih doza inhalacionih kortikosteroida tokom najmanje 3 dana i/ili upotrebljenih sistemskih (oralnih ili intravenskih) kortikosteroida tokom najmanje 3 dana terapije.
U specifičnoj podgrupi pacijenata na velikim dozama inhalacionih kortikosteroida, grupa sa omalizumabom je imala statistički značajno manju stopu klinički značajne egzacerbacije astme u odnosu na grupu sa placebom. U 24. nedelji, razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 34% (odnos stopa 0,662, p=0,047) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na placebo. U drugom dvostruko-slepom 28-nedeljnom terapijskom periodu razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 63% (odnos stopa 0,37, p < 0,001) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na placebo.
Tokom 52–nedeljnog dvostruko-slepog terapijskog perioda (uključujući 24-nedeljnu fazu fiksne doze sterioda i 28-nedeljnu fazu podešavanja doze steroida) razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 50% (odnos stopa 0,504, p < 0,001) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na egzacerbacije.
Grupa na omalizumabu je pokazala veće smanjenje upotrebe beta-agonista u odnosu na placebo grupu, na kraju 52-nedeljnog terapijskog perioda, mada razlika između terapijskih grupa nije statistički značajna. Za globalnu procenu efektivnosti terapije na kraju 52-nedeljnog dvostruko-slepog terapijskog perioda u podgrupi teških pacijenata na velikim dozama inhalacionih kortikosterioda i dugo-delujućih beta-agonista, proporcija pacijenata rangiranih kao ''odlična'' efikasnost terapije bila je veća, a proporcija pacijenata rangiranih kao ''umerena'' i ''slaba'' efikasnost terapije bila je manja u grupi sa omalizumabom u odnosu na placebo grupu; razlika između grupa je statistički značajna (p < 0,001), dok nije bilo razlika u subjektivnoj oceni kvaliteta života između grupe pacijenata sa omalizumabom i placebom.
Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)
Bezbednost i efikasnost primene omalizumaba je procenjena u dva randomizovana, dvostruko slepa, placebom kontrolisana ispitivanja kod pacijenata sa HRS sa NP (Tabela 7). Pacijenti su supkutano primali omalizumab ili placebo svake 2 ili 4 nedelje (videti odeljak 4.2). Svi pacijenti su primali osnovnu terapiju intranazalnim mometazonom tokom ispitivanja. Prethodna sinonazalna operacija ili prethodna primena sistemskih kortikosterioda nisu bile potrebne za uključivanje u studiju. Pacijenti su primali omalizumab ili placebo tokom 24 nedelje sa 4-nedeljnim periodom praćenja. Demografske i početne karakteristike, uključujući alergijske komorbiditete, su opisane u Tabeli 6.
Tabela 6: Demografski podaci i početne karakteristike ispitivanja sa nazalnim polipima
| Parametar | Ispitivanje nazalnih polipa 1 N=138 | Ispitivanje nazalnih polipa 2 N=127 |
| Srednja starost (godine) (SD) | 51,0 (13,2) | 50,1 (11,9) |
| % Muškaraca | 63,8 | 65,4 |
| Pacijenti koji su primenjivali sistemske kortikosteroide u prethodnoj godini (%) | 18,8 | 26,0 |
| Skor bilateralnih nazalnih polipa (NPS): srednja vrednost (SD), raspon 0-8 | 6,2 (1,0) | 6,3 (0,9) |
| Rezultat za nazalnu kongestiju (NCS): srednja vrednost (SD), raspon 0-3 | 2,4 (0,6) | 2,3 (0,7) |
| Skor za osećaj mirisa: srednjavrednost (SD), raspon 0-3 | 2,7 (0,7) | 2,7 (0,7) |
| Ukupni skor SNOT-22: srednja vrednost (SD) raspon 0-110 | 60,1 (17,7) | 59,5 (19,3) |
| Eozinofili u krvi (ćelije/mikrolitar): srednja vrednost (SD) | 346,1 (284,1) | 334,6 (187,6) |
| Ukupni IgE IU/ml: srednjavrednost (SD) | 160,9 (139,6) | 190,2 (200,5) |
| Astma (%) | 53,6 | 60,6 |
| blaga (%) | 37,8 | 32,5 |
| umerena (%) | 58,1 | 58,4 |
| teška (%) | 4,1 | 9,1 |
| Respiratorna bolest pogoršana aspirinom (%) | 19,6 | 35,4 |
| Alergijski rinitis | 43,5 | 42,5 |
SD = standardna devijacija; SNOT-22 = upitnik za procenu 22 sinonazalna simptoma (engl. Sino-Nasal Outcome Test 22 Questionnaire); IgE = imunoglobulin E; IU = internacionalne jedinice. Kod NPS-a, NCS-a i SNOT-22, veći rezultati ukazuju na veću težinu bolesti.
Ko-primarni parametri su bili skorovi bilateralnih nazalnih polipa (NPS, engl. Nasal polyps score) i prosečni dnevni skor za nazalnu kongestiju NCS (engl. Nasal congestion score) u 24. nedelji. U oba ispitivanja sa nazalnim polipima 1 i 2, pacijenti koji su primali omalizumab su imali statistički značajno veća poboljšanja NPS-a i prosečnog nedeljnog NCS-a u 24. nedelji u odnosu na početak, u odnosu na pacijente koji su primali placebo. Rezultati ispitivanja nazalnih polipa 1 i 2 su prikazani u tabeli 7.
Tabela 7: Promena u kliničkim skorovima u 24. nedelji u odnosu na početne vrednosti u studiji 1 nazalnih polipa, studiji 2 nazalnih polipa i objedinjenim podacima
| Ispitivanje nazalnih polipa 1 | Ispitivanje nazalnih polipa 2 | Objedinjeni rezultati za nazalne polipe | ||||
| Placebo | omali-zumab | Placebo | omali-zumab | Placebo | omali-zumab | |
| N | 66 | 72 | 65 | 62 | 131 | 134 |
| Skor za nazalne polipe (NPS) | ||||||
| Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji | 6,320,06 | 6,19-1,08 | 6,09-0,31 | 6,44-0,90 | 6,21-0,13 | 6,31-0,99 |
| Razlika (95%) CIp-vrednost | -1,14 (-1,59; -0,69)< 0,0001 | -0,59 (-1,05; -0,12)0,0140 | -0,86 (-1,18; -0,54)< 0,0001 | |||
| 7-dnevni prosek dnevnog rezultata za nazalnu kongestiju | ||||||
| Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji | 2,46-0,35 | 2,40-0,89 | 2,29-0,20 | 2,26-0,70 | 2,38-0,28 | 2,34-0,80 |
| Razlika (95%) CIp-vrednost | -0,55 (-0,84; -0,25)0,0004 | -0,50 (-0,80; -0,19)0,0017 | -0,52 (-0,73; -0,31)< 0,0001 | |||
| TNSS | ||||||
| Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji | 9,33-1,06 | 8,56-2,97 | 8,73-0,44 | 8,37-2,53 | 9,03-0,77 | 8,47-2,75 |
| Razlika (95%) p-vrednost | -1,91 (-2,85; -0,96)0,0001 | -2,09 (-3,00; -1,18)<0,0001 | -1,98 (-2,63; -1,33)<0,0001 | |||
| SNOT-22 | ||||||
| Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene | 60,26-8,58 | 59,82-24,70 | 59,80-6,55 | 59,21-21,59 | 60,03-7,73 | 59,54-23,10 |
| u 24. nedelji | |||
| Razlika (95%) | -16,12 (-21,86; -10,38) | -15,04 (-21,26; -8,82) | -15,36 (-19,57; -11,16) |
| p-vrednost | < 0,0001 | < 0,0001 | < 0,0001 |
| (MID = 8,9) | |||
| UPSIT | |||
| Početna srednja | 13,56 12,78 | 13,27 12,87 | 13,41 12,82 |
| vrednost | |||
| LS srednja | 0,63 4,44 | 0,44 4,31 | 0,54 4,38 |
| vrednost promene | |||
| u 24. nedelji | |||
| Razlika (95%) CI | 3,81 (1,38; 6,24) | 3,86 (1,57; 6,15) | 3,84 (2,17; 5,51) |
| p-vrednost | 0,0024 | 0,0011 | < 0,0001 |
LS = metoda najmanjih kvadrata (engl. Least-square); CI = interval pouzdanosti; TNSS = ukupni skor za nazalne simptome (engl. Total nasal symptom score); SNOT-22 = upitnik za procenu 22 sinonazalna simptoma (engl. Sino-Nasal Outcome Test 22 Questionnaire); UPSIT = test prepoznavanja mirisa prema Univerzitetu u Pensilvaniji (engl. University of Pennsylvania Smell Identification Test); MID = minimalna važna razlika (engl. Minimal important difference).
Slika 1 Srednja vrednost promene skora za nazalnu kongestiju od početka i srednja vrednost promene skora za nazalne polipe od početka praćenja, prema grupi na terapiji u studiji 1 i studiji 2 nazalnih polipa
U prethodno određenoj objedinjenoj analizi terapije za akutno ublažavanje simptoma (sistemski kortikosteroidi tokom ≥ 3 uzastopna dana ili nazalna polipektomija) tokom 24-nedeljnog perioda terapije, deo pacijenata kojima je bila potrebna terapija za akutno ublažavanje simptoma bio je manji kod onih koji su primali omalizumab u poređenju sa onima koji su primali placebo (2,3% u odnosu na 6,2%). Razmera mogućnosti uzimanja terapije za akutno ublažavanje simptoma kod pacijenata koji su primali omalizumab u poređenju sa onima koji su primali placebo bila je 0,38 (95% CI: 0,10; 1,49). Nije bilo prijavljenih sinonazalnih operacija ni u jednom ispitivanju.
Dugoročna efikasnost i bezbednost omalizumaba kod pacijenata sa hroničnim rinosinuzitisom sa nazalnim polipima (HRS sa NP) koji su učestvovali u studijama 1 i 2 o nazalnim polipima procenjene su u otvorenom produžetku ispitivanja. Podaci o efikasnosti iz ove studije ukazuju na to da je klinička korist
postignuta u 24. nedelji održana do 52. nedelje. Podaci o bezbednosti bili su generalno u skladu sa poznatim bezbednosnim profilom omalizumaba.
Farmakokinetika omalizumaba ispitivana je kod odraslih pacijenata i adolescenata sa alergijskom astmom kao i kod odraslih pacijenata sa hroničnim rinosinuzitisom sa nazalnim polipima. Opšte farmakokinetičke karakteristike omalizumaba su slične u ovim populacijama pacijenata.
Resorpcija
Posle supkutane primene leka, omalizumab se resorbuje i prosečna apsolutna biološka raspoloživost je 62%. Posle jednokratne primene supkutane doze kod odraslih pacijenata i adolescenata sa astmom, resorpcija omalizumaba je spora, maksimalna koncentracija u serumu se postiže nakon prosečno 7-8 dana.
Pri dozama većim od 0,5 mg/kg farmakokinetika omalizumaba je linearna. Posle višestrukog doziranja omalizumaba, AUC (površine ispod krive) od dana 0 do 14, u stanju ravnoteže su bile oko 6 puta veće nego nakon prve doze.
Primena omalizumaba koji se proizvodi u liofilizovanom obliku ili kao rastvor dovodi do sličnih profila koncentracije/vreme omalizumaba u serumu.
Distribucija
In vitro, omalizumab sa IgE formira komplekse ograničene veličine. Kompleksi koji se talože ili oni molekulske mase veće od 1 milion Daltona, nisu posmatrani u in vitro ili in vivo ispitivanjima. Zabeleženi volumen distribucije kod pacijenata sa astmom posle supkutane primene leka je 78 ± 32 ml/kg.
Eliminacija
Klirens omalizumaba uključuje i klirens IgG, kao i klirens kompleksa u kome je IgE kao krajnji ligand specifično vezan. Eliminacija IgG putem jetre podrazumeva razgradnju u retikuloendotelnom sistemu i endotelnim ćelijama. Intaktni IgG takođe se izlučuje i putem žuči. Kod pacijenata sa astmom poluvreme eliminacije omalizumaba iz seruma je prosečno 26 dana sa očiglednim prosečnim klirensom 2,4 ± 1,1 ml/kg/dan. Dodatno, dvostruko povećanje telesne mase dovelo je do udvostručavanja vrednosti prividnog klirensa.
Farmakokinetičke karakteristike u specifičnim grupama pacijenata
Uzrast, rasa/ etnička pripadnost, pol, indeks telesne mase
Populaciona farmakokinetika omalizumaba je ispitivana radi procene uticaja demografskih karakteristika na lek. Analizom ograničenih podataka utvrđeno je da prilagođavanje doze nije potrebno bez obzira na uzrast (6-76 godina za pacijente sa alergijskom astmom; 18 do 75 godina za pacijente sa HRS sa NP), rasu, etničku pripadnost, pol ili indeks telesne mase (videti odeljak 4.2).
Oštećenje funkcije jetre ili bubrega
Nema farmakokinetičkih i farmakodinamskih podataka kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Farmaceutski podaci - Omlyclo 75 mg
L-arginin-hidrohlorid;
L-histidin-hidrohlorid, monohidrat; L-histidin;
Polisorbat 20 (E 432); Voda za injekcije.
Čuvati u frižideru (2 °C - 8 °C). Ne zamrzavati.
Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Lek Omlyclo 75 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu sadrži 0,5 ml rastvora u telu napunjenog injekcionog šprica (staklo tip I), s pričvršćenom posebnom tankom iglom od 27 G (nerđajući čelik), (tip I) čepom klipa (elastomer) i kapicom za iglu (elastomer i polipropilen).
Napunjen injekcioni špric nije napravljen od prirodnog lateksa. Pakovanje sadrži jedan napunjen injekcioni špric.
Napunjeni injekcioni špric je za jednokratnu i individualnu upotrebu. Špric treba izvaditi iz frižidera 30 pre primene kako bi se postigla sobna temperatura.
Instrukcije za odlaganje
Odložite iskorišćeni špric odmah u kontejner za oštre predmete.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.