Ciprocinal® T 500mg film tableta
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Ciprocinal 500mg
Lek Ciprocinal T, film tablete je indikovan za lečenje infekcija navedenih u nastavku (videti odeljke 5.1). Pre započinjanja terapije treba obratiti posebnu pažnju na dostupne informacije o rezistenciji na ciprofloksacin.
Treba uzeti u obzir zvanične vodiče za odgovarajuću upotrebu antibiotika.
Odrasli:
-
Infekcije donjeg respiratornog trakta prouzrokovane Gram-negativnim bakterijama:
-
egzacerbacija hronične opstruktivne bolesti pluća
U terapiji egzacerbacije hronične opstruktivne bolesti pluća, ciprofloksacin treba primeniti samo kada se primena drugih antibakterijskih agenasa koji se uobičajeno preporučuju za terapiju ovih infekcija smatra neadekvatnom.
-
bronhopulmonalna infekcija kod cistične fibroze ili kod bronhoektazija
-
pneumonija
-
-
Hronični supurativni otitis media
-
Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa naročito ukoliko je prouzrokovana Gram-negativnim bakterijama
-
Infekcije urinarnog trakta
-
Nekomplikovani akutni cistitis
Kod nekomplikovanog akutnog cistitisa ciprofloksacin treba primenjivati samo kada se primena drugih antibakterijskih agenasa koji se uobičajeno preporučuju za terapiju ovih infekcija smatra neadekvatnom.
-
Akutni pijelonefritis
-
Komplikovane infekcije urinarnog trakta
-
Bakterijski prostatitis
-
-
Infekcije genitalnog trakta
-
Gonokokni uretritis i cervicitis uzrokovani osetljivom bakterijom Neisseria gonorrhoeae
-
Epididimo-orhitis, uključujući i infekciju Neisseria gonorrhoeae
-
Pelvična inflamatorna bolest, uključujući i infekciju bakterijom Neisseria gonorrhoeae
-
-
Infekcije gastrointestinalnog trakta (kao što je putnička dijareja)
-
Intra-abdominalne infekcije
-
Infekcija kože i mekih tkiva prouzrokovane Gram-negativnim bakterijama
-
Maligni otitis externa
-
Infekcije kostiju i zglobova
-
Profilaksa invazivnih infekcija izazvanih bakterijom Neisseria meningitidis
-
Ciprofloksacin se može koristiti kod pacijenata sa neutropenijom i povišenom telesnom temperaturom za koje se sumnja da su posledica bakterijske infekcije.
-
Profilaksa infekcija kod pacijenata sa neutropenijom
Deca i adolescenti
-
Bronho-pulmonalne infekcije prouzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa kod pacijenata sa cističnom fibrozom
-
Komplikovane infekcije urinarnog trakta i pijelonefritis
-
Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja uzročniku i terapija)
Ciprofloksacin se takođe može koristiti u terapiji teških infekcija kod dece i adolescenata kada se proceni da je neophodno.
Terapiju treba da započne lekar koji ima iskustvo u lečenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod dece i adolescenata (videti odeljke 5.1).
Doziranje
Doziranje zavisi od indikacije, težine i mesta infekcije, osetljivosti uzročnika na ciprofloksacin, funkcije bubrega pacijenta i, kod dece i adolescenata, telesne mase.
Trajanje terapije zavisi od težine infekcije i kliničkog i bakteriološkog toka bolesti.
Terapija infekcija određenim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylococci) može zahtevati primenu većih doza ciprofloksacina i istovremenu primenu drugih odgovarajućih antibakterijskih agenasa.
Terapija pojedinih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod pacijenata sa neutropenijom i infekcije kostiju i zglobova) može zahtevati istovremenu primenu drugih odgovarajućih antibakterijskih agenasa, u zavisnosti od uključenog patogena.
Odrasli
| Indikacije | Dnevna doza u mg | Ukupno trajanje terapije (potencijalno uključujućiinicijalnu parenteralnu primenu ciprofloksacina) | |
| Infekcije donjih respiratornihputeva | 500 mg dva puta dnevno do 750mg dva puta dnevno | 7 do 14 dana | |
| Infekcije gornjih respiratornih puteva | Akutna egzacerbacija hroničnogsinuzitisa | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | 7 do 14 dana |
| Hronični supurativni otitismedia | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | 7 do 14 dana | |
| Maligni otitis externa | 750 mg dva puta dnevno | 28 dana do 3 meseca | |
| Infekcije urinarnog trakta (videti odeljak 4.4) | Nekomplikovani akutni cistitis | 250 mg dva puta dnevno do 500mg dva puta dnevno | 3 dana |
| Žene u premenopauzi, mogu uzimati pojedinačnu dozu od 500 mg | |||
| Komplikovani cistitis, akutnipijelonefritis | 500 mg dva puta dnevno | 7 dana | |
| Komplikovani pijelonefritis | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | najmanje 10 dana; može se produžiti na period duži od 21dan u određenim okolnostima (kao što su apscesi) | |
| Bakterijskiprostatitis | 500 mg dva puta dnevno do 750mg dva puta dnevno | 2-4 nedelje (akutni) do 4-6nedelja (hronični) | |
| Infekcije genitalnog trakta | Gonokokni uretritis i cervicitis uzrokovani osetljivom bakterijom Neisseriagonorrhoeae | 500 mg kao pojedinačna doza | 1 dan (pojedinačna doza) |
| Epididimo orhitis i pelvične inflamatorne bolesti uključujući one uzrokovane bakterijom Neisseriagonorrhoeae | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | najmanje 14 dana | |
| Infekcije gastro- intestinalnog trakta i intra- abdominalne infekcije | Dijareja prouzrokovana bakterijskim patogenima, kao što su Shigella spp osim Shigella dysenteriae tip 1 i empirijska terapija teških oblika putničkedijareje | 500 mg dva puta dnevno | 1 dan |
| Dijareja prouzrokovana bakterijom Shigelladysenteriae tip 1 | 500 mg dva puta dnevno | 5 dana | |
| Dijareja prouzrokovana sa Vibrio cholerae | 500 mg dva puta dnevno | 3 dana | |
| Tifusna groznica | 500 mg dva puta dnevno | 7 dana | |
| Intraabdominalne infekcije prouzrokovane Gram- negativnimbakterijama | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | 5 do 14 dana | |
| Infekcija kože i potkožnog tkivaprouzrokovane Gram-negativnim bakterijama | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | 7 do 14 dana | |
| Infekcije kostiju i zglobova | 500 mg dva puta dnevno do 750mg dva puta dnevno | maksimalno 3 meseca | |
| Kod pacijenata sa neutropenijom i groznicom, za koje se sumnja da su posledica bakterijske infekcije; ciprofloksacin treba da se primeni zajedno sa drugim odgovarajućim antibakterijskim agensima u skladusa zvaničnim vodičima | 500 mg dva puta dnevno do 750 mg dva puta dnevno | terapija treba da traje tokom celokupnog perioda neutropenije | |
| Profilaksa invazivnih infekcija prouzrokovanih bakterijomNeisseria meningitidis | 500 mg kao pojedinačna doza | 1 dan (pojedinačna doza) | |
| Profilaksa inhalacijskog antraksa nakon izlaganja i terapija kod osoba kod kojih je moguća oralna upotreba, kada je klinički prikladno. Primena leka treba da počne što pre nakon suspektne ili potvrđeneekspozicije | 500 mg dva puta dnevno | 60 dana od potvrde ekspozicije bakteriji Bacillus anthracis | |
Pedijatrijska populacija
| Indikacije | Dnevna doza u mg | Ukupna dužina trajanja terapije (uz potencijalnu inicijalnu terapiju parenteralnimciprofloksacinom) |
| Cistična fibroza | 20 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 750 mg podozi | 10 do 14 dana |
| Komplikovana infekcija urinarnog trakta i akutni pijelonefritis | 10 mg/kg telesne mase dva puta dnevno do 20 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 750mg po dozi | 10 do 21 dan |
| Profilaksa inhalacijskog antraksa nakon izlaganja i terapija kod osoba kod kojih je moguća oralna primena, kada je klinički prikladno.Terapiju treba započeti što pre nakon suspektne ili potvrđeneekspozicije | 10 mg/kg telesne mase dva puta dnevno do 15 mg/kg telesne mase dva puta dnevno, maksimalno 500 mg po dozi | 60 dana od potvrde ekspozicije bakteriji Bacillus anthracis |
| Ostale teške infekcije | 20 mg/kg telesne mase dva putadnevno, maksimalno 750 mg po dozi | Zavisi od tipa infekcije |
Stariji pacijenti
Doza ciprofloksacina kod starijih pacijenta određuje se na osnovu težine infekcije i klirensa kreatinina pacijenta.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega i jetre
Preporučene početne doze i doze održavanja kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega:
| Klirens kreatinina (mL/min/1,73 m2) | Koncentracija kreatinina u serumu(mikromol/L) | Oralna doza (mg) |
| >60 | <124 | Videti uobičajeno doziranje |
| 30-60 | 124 do 168 | 250-500 mg svakih 12 sati |
| <30 | >169 | 250-500 mg svakih 24 sata |
| Pacijenti na hemodijalizi | >169 | 250-500 mg svakih 24 sata (nakondijalize) |
| Pacijenti na peritonealnoj dijalizi | >169 | 250-500 mg svakih 24 sata |
Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre nije potrebno prilagođavanje doze. Doziranje kod dece sa oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre nije ispitivano.
Način primene
Film tablete treba progutati bez žvakanja sa odgovarajućom količinom tečnosti. Mogu se uzeti nezavisno od obroka. Ako se uzmu na prazan stomak, aktivna supstanca se resorbuje brže. Ciprofloksacin tablete ne treba uzeti sa mlečnim proizvodima (npr. mleko, jogurt) ili voćnim sokovima obogaćenim mineralima (npr. sok od narandže obogaćen kalcijumom) (videti odeljak 4.5).
U teškim slučajevima, ili ukoliko pacijent nije sposoban da uzme tabletu (npr. pacijenti na enteralnoj ishrani), preporučuje se otpočinjanje terapije intravenskim ciprofloksacinom dok prelazak na oralnu primenu ne bude moguć.
Ukoliko se propusti doza, treba je uzeti bilo kada, ali ne kasnije od 6 sati pre sledeće zakazane doze. Ako je do sledeće doze ostalo manje od 6 sati, propuštenu dozu ne treba uzimati i lečenje treba nastaviti kako je propisano sa sledećom zakazanom dozom. Ne treba uzimati dvostruke doze da bi se nadoknadila propuštena doza.
-
Preosetljivost na aktivnu supstancu, druge hinolonske antibiotike ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
-
Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina (videti odeljak 4.5).
Primenu ciprofloksacina treba izbegavati kod pacijenata kod kojih su se ranije, pri primeni proizvoda koji sadrže hinolone ili fluorohinolone, javile ozbiljne neželjene reakcije (videti odeljak 4.8). Terapiju ovih pacijenata primenom ciprofloksacina treba započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika (videti takođe odeljak 4.3).
Teške infekcije i mešovite infekcije izazvane Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima
Monoterapija ciprofloksacinom nije pogodna za lečenje teških infekcija i infekcija prouzrokovanih Gram- pozitivnim ili anaerobnim patogenima. Kod ovakvih infekcija uz ciprofloksacin se moraju primeniti i drugi odgovarajući antibakterijski lekovi.
Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)
Ciprofloksacin se ne preporučuje u terapiji streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti.
Infekcije genitalnog trakta
Gonokokni uretritis, cervicitis, epididimo-orhitis i pelvične inflamatorne bolesti mogu biti prouzrokovani fluorohinolon-rezistentnim sojevima Neisseria gonorrhoeae.
U skladu s tim, ciprofloksacin treba primeniti za lečenje gonokoknog uretritisa ili cervicitisa jedino u slučaju da se može isključiti infekcija rezistentnom Neisseria gonnorrhoeae.
Za epididimo-orhitis i pelvične inflamatorne bolesti, empirijski ciprofloksacin treba razmotriti u kombinaciji sa drugim odgovarajućim antibakterijskim agensom (npr. cefalosporin) izuzev ako se može isključiti infekcija rezistentnom Neisseria gonnorrhoeae.
Ukoliko se kliničko poboljšanje ne postigne nakon 3 dana terapije, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti.
Infekcije urinarnog trakta
Otpornost Escherichia coli – najčešćeg patogena koji učestvuje u infekcijama urinarnog trakta na fluorohinolone – varira širom Evropske unije. Lekarima koji propisuju lekove savetuje se da uzmu u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije Escherichia coli na fluorohinolone.
Očekuje se da će jednokratna doza ciprofloksacina koja se može koristiti kod nekomplikovanog cistitisa kod žena u premenopauzi biti povezana sa manjom efikasnošću nego duže trajanje lečenja. Ovo je još više potrebno uzeti u obzir s obzirom na povećanje nivoa rezistencije Escherichia coli na hinolone.
Intra-abdominalne infekcije
Podaci o efikasnosti ciprofloksacina u terapiji post-hirurških intra-abdominalnih infekcija su ograničeni.
Putnička dijareja
Prilikom izbora ciprofloksacina treba imati u vidu informacije o rezistenciji patogenih sojeva na ciprofloksacin u zemljama koje su posećene.
Infekcije kostiju i zglobova
Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antibakterijskim lekovima, u zavisnosti od rezultata mikrobioloških nalaza.
Inhalacioni antraks
Primena kod ljudi je zasnovana na in vitro suspektibilnim podacima i na eksperimentalnim podacima na životinjama, uz ograničene podatke na ljudima. Lekari treba da se rukovode nacionalnim i/ili internacionalno prihvaćenim dokumentima u pogledu terapije antraksa.
Pedijatrijska populacija
Primena ciprofloksacina kod dece i adolescenata treba da je zasnovana na dostupnim, zvaničnim vodičima. Terapiju ciprofloksacinom treba započeti pod kontrolom lekara koji ima iskustvo u terapiji cistične fibroze i/ili teških infekcija kod dece i adolescenata.
Ispitivanja su pokazala da primena ciprofloksacina može prouzrokovati artropatiju u zglobovima koji nose masu tela kod nezrelih životinja. Sprovedena je randomizovana, dvostruko slepa studija koja je pratila upotrebu ciprofloksacina kod dece (ciprofloksacin: n = 335, prosečan uzrast = 6.3 godine; komparatori: n = 349, prosečan uzrast = 6.2 godine; raspon godina = 1 do 17). Rezultati su pokazali incidencu suspektne artropatije povezane sa primenom leka (različitu od kliničkih znakova i simptoma povezanih sa zglobovima) do +42. dana 7.2% i 4.6%. Incidenca lekom-prouzrokovane artropatije nakon 1-godišnjeg praćenja bila je 9,0% odnosno 5,7%. Povećanje suspektne lekom prouzrokovane artropatije tokom vremena nije bilo statistički značajno između ove dve grupe. Odluku o započinjanju terapije treba doneti nakon pažljive
procene odnosa koristi i rizika, zbog mogućih neželjenih reakcija na zglobovima i/ili okolnim tkivima (videti odeljak 4.8).
Bronho-pulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom
Klinička ispitivanja su rađena kod dece i adolescenata uzrasta od 5-17 godina. Iskustva primene ciprofloksacina kod dece uzrasta između 1 i 5 godina su ograničena.
Komplikovana infekcija urinarnog trakta i pijelonefritis
Ciprofloksacin se može koristiti u terapiji infekcija urinarnog trakta ukoliko se druge terapije ne mogu koristiti, i treba se bazirati na rezultatima mikrobioloških nalaza.
Klinička ispitivanja su uključivala i decu i adolescente uzrasta od 1 - 17 godina.
Ostale specifične teške infekcije
Ciprofloksacin se može koristiti u terapiji drugih ozbiljnih infekcija, ili nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika kada se druga terapija ne može koristiti, ili nakon neuspeha konvencionalne terapije, ako je to u saglasnosti sa zvaničnim terapijskim vodičima i nakon mikrobiološke potvrde.
Upotreba ciprofloksacina za specifične teške infekcije koje nisu prethodno pomenute nije proučavana u kliničkim studijama, a kliničko iskustvo je ograničeno. Zbog toga je potreban oprez kada se ciprofloksacin koristi u ovim slučajevima.
Preosetljivost
Preosetljivost i alergijske reakcije, uključujući anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije, mogu nastati nakon primene jedne doze (videti odeljak 4.8) i mogu biti životno-ugrožavajuće. Ukoliko nastanu ovakve reakcije, treba prekinuti terapiju ciprofloksacinom i primeniti adekvatan medicinski tretman.
Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije na lek
Prijavljeni su veoma retki slučajevi dugotrajnih (u trajanju od više meseci ili godina) onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija na lek koje su se manifestovale na različitim, ponekad i na više sistema organa (koštano-mišićni, nervni, psihijatrijski i čula) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone, nezavisno od njihove starosti i postojećih faktora rizika. Primenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti pri pojavi prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne neželjene reakcije i pacijenta treba savetovati da se obrati svom lekaru.
Tendinitis i ruptura tetive
U principu, ciprofloksacin ne treba koristiti kod pacijenata sa istorijom bolesti tetiva/poremećaja povezanih sa primenom hinolona. Međutim, u veoma retkim situacijama, nakon mikrobiološke potvrde i evaluacije odnosa korist/rizik, ciprofloksacin se može propisati ovim pacijentima za terapiju određenih teških infekcija, naročito posle neuspeha standardne terapije ili bakterijske rezistencije, kada mikrobiološki podaci mogu opravdati primenu ciprofloksacina.
Tendinitis i ruptura tetive (naročito, ali ne isključivo Ahilove tetive), ponekad bilateralne, mogu nastati u prvih 48 sati od započinjanja terapije hinolonima ili fluorohinolonima i mogu se javiti čak i nekoliko meseci nakon prestanka terapije (videti odeljak 4.8). Rizik od nastanka tendinitisa i rupture tetive je povećan kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, pacijenata sa transplantiranim organima i kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zbog navedenog, istovremenu primenu kortikosteroida treba izbegavati.
Na prvi znak tendinitisa (npr. bolno oticanje, inflamacija), terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti i razmotriti primenu druge odgovarajuće terapije. Potrebno je adekvatno tretiranje zahvaćenog ekstremiteta (npr. imobilizacija). U slučaju pojave znakova tendinopatije, kortikosteroide ne treba primenjivati.
Pacijenti sa miastenijom gravis
Ciprofloksacin treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer simptomi mogu da se pogoršaju (videti odeljak 4.8).
Aneurizma i disekcija aorte, regurgitacija/poremećaj srčanog zalistka
U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte nakon uzimanja fluorohinolona, posebno kod starijih pacijenata, kao i aortna i mitralna regurgitacija. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad iskomplikovani rupturom (uključujući i one sa smrtnim ishodom) i slučajevi regurgitacije/poremećaja bilo kog srčanog zalistka prijavljeni su kod pacijenata na terapiji fluorohinolonima (videti odeljak 4.8).
Stoga fluorohinolone treba primenjivati samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi ili kongenitalnim poremećajem srčanog zalistka, ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili oboljenje srčanog zalistka, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju
-
za aneurizmu i disekciju aorte i regurgitaciju/poremećaj srčanog zalistka (npr. poremećaj vezivnog tkiva kao što je Marfan-ov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Turner-ov sindrom, Bechet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
-
za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su Takayasu-ov arteritis, arteritis džinovskih ćelija arterija, poznata ateroskleroza ili Sjogren-ov sindrom) ili dodatno
-
za regurgitaciju/poremećaj srčanog zalistka (npr. infektivni endokarditis).
Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može takođe biti povećan kod pacijenata koji istovremeno primaju sistemske kortikosteroide.
U slučaju iznenadnog bola u predelu abdomena, grudi ili leđa, pacijente treba savetovati da se odmah obrate lekaru u hitnoj medicinskoj službi.
Pacijentima treba savetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, palpitacija ili pojave edema abdomena ili donjih ekstremiteta.
Poremećaji vida
Ukoliko tokom terapije dođe do slabljenja vida ili se ispolji bilo kakav efekat na oči, potrebno je odmah konsultovati oftalmologa.
Fotosenzitivnost
Ciprofloksacin može izazvati fotosenzitivne reakcije. Pacijentima koji uzimaju ciprofloksacin treba savetovati da izbegavaju izlaganje direktnoj sunčevoj svetlosti ili UV zračenju tokom terapije ciprofloksacinom (videti odeljak 4.8).
Napadi
Ciprofloksacin, kao i drugi hinoloni, može predstavljati okidač za nastanak konvulzija ili može spustiti prag za nastanak konvulzija. Bilo je izveštaja pojave status epilepticus. Ciprofloksacin treba da se koristi sa oprezom kod pacijenata sa poremećajima CNS-a koji mogu biti predispozicija za nastanak konvulzija. U slučaju pojave konvulzija, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti (videti odeljak 4.8).
Periferna neuropatija
Prijavljivani su slučajevi senzorne ili senzorno-motorne polineuropatije koja je rezultirala parestezijom, hipestezijom, dizestezijom, ili slabošću kod pacijenata na terapiji hinolonima ili fluorohinolonima. Pacijente na terapiji ciprofloksacinom treba informisati da obaveste svog lekara pre nastavka primene leka ukoliko osete simptome neuropatije kao što su bol, peckanje, mravinjanje, utrnulost ili slabost, u cilju prevencije razvoja potencijalno ireverzibilnog stanja (videti odeljak 4.8).
Psihijatrijske reakcije
Mogu se pojaviti psihijatrijske reakcije čak i nakon prve primene ciprofloksacina. U retkim slučajevima, depresija ili psihoza mogu progredirati do suicidalnih ideacija/misli, koje kulminiraju do pokušaja ili čak izvršenja samoubistva. Ukoliko se pojave depresija, psihotične reakcije, misli ili ponašanje povezano sa samoubistvom, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti.
Kardiološki poremećaji
Potreban je oprez kada se fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, primenjuju kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za prolongaciju QT intervala kao što su, na primer:
-
kongenitalno produžen QT sindrom
-
istovremena primena lekova za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. Klasa IA i III anti- aritmika, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
-
nekorigovan disbalans elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija)
-
srčana oboljenja (npr. srčana insuficijencija, infarkt miokarda, bradikardija)
-
stariji pacijenti i osobe ženskog pola mogu biti više osetljive na QT-prolongaciju izazvanu lekovima. Stoga je potreban oprez kod upotrebe fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod ovih grupa pacijenata.
(Videti odeljak 4.2 Stariji pacijenti, odeljak 4.5, odeljak 4.8, odeljak 4.9).
Disglikemija
Kao i kod drugih hnolona, registrovani su poremećaji glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju (videti odeljak 4.8), najčešće kod starijih pacijenata sa dijabetesom koji istovremeno primaju oralne hipoglikemijske agense (npr. glibenklamid), ili insulin. Registrovani su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod pacijenata sa dijabetesom, potrebno je pažljivo praćenje koncentracije glukoze u krvi.
Gastrointestinalni sistem
Pojava teške i uporne dijareje tokom ili nakon završetka terapije (uključujući nekoliko nedelja posle terapije) može ukazati na kolitis prouzrokovan antibioticima (životno ugrožavajući sa mogućim smrtnim ishodom), koji zahteva hitnu terapiju (videti odeljak 4.8). U ovim slučajevima potrebno je odmah prekinuti terapiju ciprofloksacinom i primeniti odgovarajuću terapiju.
Antiperistaltici su kontraindikovani u ovoj indikaciji.
Renalni i urinarni sistem
Zabeležena je kristalurija povezana sa primenom ciprofloksacina (videti odeljak 4.8). Pacijenti koji primaju ciprofloksacin treba da budu dobro hidrirani, uz izbegavanje ekscesivne alkalinizacije urina.
Oštećena funkcija bubrega
S obzirom na to da se ciprofloksacin u velikoj meri izlučuje nepromenjen putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je objašnjeno u odeljku 4.2, da bi se izbeglo povećanje neželjenih reakcija zbog akumulacije ciprofloksacina.
Hepatobilijarni sistem
Zabeleženi su slučajevi nekroze jetre i životno ugrožavajuće insuficijencije jetre pri primeni ciprofloksacina (videti odeljak 4.8). U slučaju pojave znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna mokraća, pruritus i bolni abdomen) terapiju treba prekinuti.
Deficijencija glukozo-6-fosfat dehidrogenaze
Zabeležene su hemolitičke reakcije kod pacijenata sa deficijencijom glukozo-6-fosfat dehidrogenaze pri primeni ciprofloksacina. Kod ovih pacijenata treba izbegavati primenu ciprofloksacina izuzev ukoliko potencijalna korist prevladava potencijalni rizik od primene. U tom slučaju, potrebno je pratiti potencijalnu pojavu hemolize.
Rezistencija
Tokom ili nakon terapije ciprofloksacinom može se izolovati bakterija rezistentna na ciprofloksacin, sa ili bez klinički vidljivih znakova superinfekcije. Postoji poseban rizik za izolaciju ciprofloksacin rezistentnih bakterija tokom produžene terapije i prilikom terapije nozokomijalnih infekcija (bolničke; izazvane bolničkim sojevima) i/ili infekcija prouzrokovanih vrstama Staphylococcus i Pseudomonas.
Citohrom P450
Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i tako može povećati koncentracije u serumu istovremeno primenjenih supstanci koje se metabolišu pomoću tog enzima (npr. teofilin, klozapin, olanzapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin). U skladu s tim, pacijente koji primenjuju ove lekove istovremeno sa
ciprofloksacinom bi trebalo pažljivo pratiti radi uočavanja kliničkih znakova predoziranja, i određivanje koncentracija u serumu, posebno teofilina, može da bude neophodno (videti odeljak 4.5). Istovremena primena ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovana.
Metotreksat
Istovremena primena ciprofloksacina i metotreksata se ne preporučuje (videti odeljak 4.5).
Interakcije sa laboratorijskim testovima
In vitro aktivnost ciprofloksacina protiv Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativan bakteriološki test u uzorcima prikupljenim od pacijenata koji su u tom periodu primenjivali ciprofloksacin.
Efekti drugih proizvoda na ciprofloksacin:
Lekovi za koje se zna da produžavaju QT interval
Kao i druge fluorohinolone, ciprofloksacin treba sa oprezom primenjivati kod pacijenta koji primaju lekove za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. Klasa IA i III antiaritmika, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (videti odeljak 4.4).
Formiranje helatnih kompleksa
Istovremena primena ciprofloksacina (oralno) i lekova i mineralnih suplemenata koji sadrže multivalentne katjone (npr. kalcijum, magnezijum, aluminijum ili gvožđe), polimere koji vezuju fosfate (npr. sevelamer ili lantan karbonat), sukralfata ili antacida i lekova sa velikim puferskim kapacitetom (npr. tablete didanozina) koji sadrže magnezijum, aluminijum ili kalcijum, smanjuje resorpciju ciprofloksacina. U skladu s tim, ciprofloksacin treba primenjivati 1-2 sata pre, ili najmanje 4 sata posle primene ovih lekova. Ovo ograničenje se ne odnosi na primenu antacida koji pripadaju grupi blokatora H2 receptora.
Hrana i mlečni proizvodi
Normalna ishrana koja sadrži kalcijum ne utiče značajno na resorpciju ciprofloksacina. Međutim, treba izbegavati istovremenu primenu mlečnih proizvoda ili napitaka obogaćenih mineralima (npr. mleko, jogurt, sok od narandže obogaćen kalcijumom) i ciprofloksacina, zbog mogućeg smanjenja resorpcije ciprofloksacina.
Probenecid
Probenecid interferira sa renalnom ekskrecijom ciprofloksacina. Istovremena primena probenecida i ciprofloksacina povećava koncentraciju ciprofloksacina u serumu.
Metoklopramid
Metoklopramid ubrzava resorpciju ciprofloksacina (primenjenog oralnim putem) što dovodi do kraćeg vremena za dostizanje maksimalnih koncentracija u plazmi. Nisu zapaženi efekti na bioraspoloživost ciprofloksacina.
Omeprazol
Istovremena primena ciprofloksacina i lekova koji sadrže omeprazol dovodi do blagog smanjenja vrednosti Cmax i PIK ciprofloksacina.
Efekat ciprofloksacina na druge lekove:
Tizanidin
Tizanidin se ne sme primenjivati istovremeno sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.3). U kliničkoj studiji sprovedenoj kod zdravih dobrovoljaca, zapaženo je povećanje koncentracije tizanidina u serumu (sedmostruko povećanje Cmax, raspon: 4-21 puta; desetostruko povećanje PIK, raspon: 6-24 puta) kada je primenjivan istovremeno sa ciprofloksacinom. Povećane vrednosti koncentracije tizanidina u serumu mogu potencirati hipotenzivne i sedativne efekte.
Metotreksat
Istovremena primena ciprofloksacina može da inhibira bubrežni tubularni transport metotreksata, i potencijalno da dovede do povećanja koncentracija metotreksata u plazmi i povećanja rizika od toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Istovremena upotreba metotreksata i ciprofloksacina se ne preporučuje (videti odeljak 4.4).
Teofilin
Istovremena primena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog povećanja koncentracije teofilina u serumu. Ovo može dovesti do neželjenih efekata uzrokovanih teofilinom koji mogu biti životno ugrožavajući ili sa smrtnim ishodom. Tokom perioda istovremene primene, potrebno je praćenje koncentracije teofilina u serumu, i po potrebi smanjivanje doze teofilina (videti odeljak 4.4).
Ostali ksantinski derivati
Pri istovremenoj primeni ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (okspentifilina), beleženo je povećanje koncentracija ovih ksantinskih derivata u serumu.
Fenitoin
Istovremena primena ciprofloksacina i fenitoina može dovesti do povećanja ili smanjenja koncentracije fenitoina u serumu, tako da je potrebno praćenje koncentracija u serumu.
Ciklosporin
Prolazno povećanje koncentracije kreatinina u serumu je zabeleženo kada se istovremeno primenjuje ciprofloksacin i proizvodi koji sadrže ciklosporin. Zbog toga je potrebno često (dva puta nedeljno) kontrolisati koncentraciju kreatinina u serumu kod ovih pacijenata.
Antagonisti vitamina K
Pri istovremenoj primeni, ciprofloksacin može potencirati antikoagulantne efekte antagonista vitamina K. Rizik može da varira u zavisnosti od vrste infekcije, životnog doba i opšteg statusa pacijenta, tako da je uticaj fluorohinolona na povećanje parametra INR (engl. „international normalised ratio“) teško proceniti. Preporučuje se često praćenje INR-a tokom i kratko nakon istovremene primene ciprofloksacina i antagonista vitamina K (kao što su varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).
Duloksetin
U kliničkim ispitivanjima, pokazano je da istovremena upotreba duloksetina i snažnih inhibitora CYP450 1 A2 izoenzima kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja PIK i Cmax duloksetina. Iako nema dostupnih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti pri istovremenoj primeni (videti odeljak 4.4).
Ropinirol
Klinička studija je pokazala da istovremena primena ropinirola, umerenog inhibitora CYP450 1A2 izozima i ciprofloksacina dovodi do povećanja Cmax i PIK ropinirola za 60% odnosno 84%. Stoga se preporučuje praćenje dozno-zavisnih neželjenih dejstava i adekvatno prilagođavanje doze ropinirola, tokom i neposredno nakon perioda istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4).
Lidokain
Kod zdravih dobrovoljaca je pokazano da istovremena primena lekova koji sadrže lidokain i ciprofloksacina, umerenog inhibitora CYP450 1A2 izoenzima, smanjuje klirens intravenski primenjenog lidokaina za 22%. Iako se terapija lidokainom dobro podnosi od strane pacijenata, prilikom istovremene primene može doći do ispoljavanja interakcija sa ciprofloksacinom, sa potencijalnim neželjenim dejstvima.
Klozapin
Nakon istovremene primene 250 mg ciprofloksacina i klozapina tokom 7 dana, koncentracije klozapina i N- desmetilklozapina u serumu su povećane za 29% odnosno 31%. Savetuje se klinički nadzor i adekvatno prilagođavanje doze klozapina tokom i neposredno nakon perioda istovremene primene sa ciprofloksacinom (videti odeljak 4.4).
Sildenafil
Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih ispitanika nakon oralne primene doze od 50 mg sildenafila primenjene istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Zbog toga je potreban oprez kada se ciprofloksacin propisuje istovremeno sa sildenafilom, uzimajući u obzir rizik i korist od terapije.
Agomelatin
U kliničkim studijama je pokazano da fluvoksamin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno inhibira metabolizam agomelatina što dovodi do 60 puta veće izloženosti agomelatinu. Iako nisu dostupni klinički podaci u vezi mogućih interakcija sa ciprofloksacinom, koji je umereni inhibitor CYP450 1A2, mogu se očekivati slični efekti nakon istovremene primene (videti deo „Citohrom P450“ u odeljku 4.4).
Zolpidem
Istovremena primena sa ciprofloksacinom može povećati koncentraciju zolpidema u krvi, tako da se kombinovanje ne preporučuje.
Trudnoća
Dostupni podaci o primeni ciprofloksacina kod trudnica nisu pokazali malformacije ili feto/neonatalnu toksičnost ciprofloksacina. Studije na životinjama nisu pokazale direktne ili indirektne štetne efekte na reproduktivnu toksičnost.
Kod mladih i prenatalnih životinja izloženih hinolonima, zabeleženi su efekti na nezrelu hrskavicu, tako da se ne može isključiti štetni efekat ovog leka na zglobnu hrskavicu kod humanih jedinki koje nisu okončale razvoj ili fetusa (videti odeljak 5.3).
Kao mera opreza, potrebno je da se izbegava primena ciprofloksacina tokom trudnoće.
Dojenje
Ciprofloksacin se izlučuje u majčino mleko. Zbog potencijalnog rizika od oštećenja zglobova, ciprofloksacin ne treba koristiti tokom dojenja.
Usled svojih neuroloških efekata, ciprofloksacin može uticati na brzinu reagovanja. Prema tome, sposobnost upravljana motornim vozilima ili rukovanja mašinama može biti smanjena.
Najčešće prijavljivana neželjena dejstva su nauzeja i dijareja.
Neželjena dejstva iz kliničkih studija i postmarketinškog praćenja ciprofloksacina (oralna, intravenska i sekvencijalna terapija) razvrstana prema učestalosti su prikazana u sledećoj tabeli. Podacima o učestalosti obuhvaćeni su podaci dobijeni iz oralne i intravenske primene ciprofloksacina.
| Klasa Sistema organa | Često≥ 1/100 do< 1/10 | Povremeno≥ 1/1000 do< 1/100 | Retko≥ 1/10000 do< 1/1000 | Veoma retko< 1/10000 | Nepoznata učestalost (ne može se utvrditi na osnovu dostupnihpodataka) |
| Infekcije iinfestacije | Superinfekcijagljivicama | ||||
| Poremećaji krvnog i limfnog sistema | Eozinofilija | Leukopenija Anemija Neutropenija LeukocitozaTrombocitopenija Trombocitemija | Hemolitička anemija Agranulocitoza Pancitopenija(životno ugrožavajuća) |
| Depresija koštane srži (životnougrožavajuća) | |||||
| Poremećaji imunskog sistema | Alergijska reakcija Alergijski edem/ angioedem | Anafilaktička reakcija Anafilaktički šok (životno- ugrožavajući) (videti odeljak 4.4).Reakcija slična serumskojbolesti | |||
| Poremećaji endokrinog sistema | Sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona(SADH) | ||||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Smanjen apetit | Hiperglikemija Hipoglikemija (videti odeljak 4.4) | Hipoglikemijska koma (videti odeljak 4.4) | ||
| Psihijatrijski poremećaji* | Psihomotorna hiperaktivnost/ agitacija | Konfuzija i dezorijentacija Anksiozna reakcija Neuobičajeni snovi Depresija (potencijalno može kulminirati suicidalnim mislima ili pokušajem i čak izvršenjem samoubistva)(videti odeljak 4.4) Halucinacije | Psihotične reakcije (potencijalno može kulminirati suicidalnim mislima ili pokušajem i čak izvršenjem samoubistva) (videti odeljak 4.4). | Manija, Hipomanija | |
| Poremećaj nervnog sistema* | Glavobolja Vrtoglavica Poremećaj spavanja Poremećaj ukusa | Parestezija i dizestezija Hipoestezija Tremor Konvulzije (uključujući status epilepticus) (videti odeljak 4.4) Vertigo | Migrena Poremećaj koordinacije Poremećaj hoda Poremećaj olfaktornog nerva Intrakranijalna hipertenzija i pseudotumorcerebri | Periferna neuropatija i polineuropatija (videti odeljak 4.4) | |
| Poremećaji oka* | Poremećaji vida(npr. diplopija) | Poremećajpercepcije boja | |||
| Poremećaji uha i labirinta* | Tinitus Gubitak sluha/Oštećenje sluha | ||||
| Kardiološki | Tahikardija | Ventrikularna |
| poremećaji** | aritmija i Torsades de pointes (zabeleženi prevashodno kod pacijenata sa faktorima rizika za QT prolongaciju); QT prolongacija na EKG-u (videti odeljke4.4 i 4.9). | ||||
| Vaskularni poremećaji** | VazodilatacijaHipotenzija Sinkopa | Vaskulitis | |||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalniporemećaji | Dispneja (uključujući astmatično stanje) | ||||
| Gastrointestinalni poremećaji | Nauzeja Dijareja | Povraćanje Gastrointestinalni i abdominalni boloviDispepsija Flatulencija | Kolitis povezan sa primenom antibiotika (veoma retko, sa mogućimsmrtnim ishodom) (videti odeljak 4.4) | Pankreatitis | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Povećane vrednosti transaminaza Povećana vrednost bilirubina | Oštećenje jetre Holestatski ikterus Hepatitis | Nekroza jetre (veoma retko progresija do životno ugrožavajućeg oštećenja funkcije jetre (videti odeljak4.4) | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip Pruritus Urtikarija | Reakcije fotosenzitivnosti (videti odeljak 4.4) | Petehije Eritema multiforme Eritema nodozum Stevens- Johnson-ov sindrom (potencijalno životno ugrožavajući) Toksična epidermalna nekroliza (potencijalno životno ugrožavajuća) | Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP)Reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS) | |
| Poremećajimišićno-koštanog | Muskulo-skeletnibol (npr. bol u | MijalgijaArtritis | Mišićnaslabost |
| sistema i vezivnog tkiva | ekstremitetima, leđima i grudima) Artralgija | Povećan tonus i grčevi u mišićima | Tendinitis Reptura tetive (prvenstveno Ahilove tetive) (videti odeljak 4.4)Egzacerbacija simptoma miastenije gravis (videtiodeljak 4.4) | ||
| Poremećaji bubrega i urinarnog trakta | Oštećenje funkcije bubrega | Insuficijencija bubrega Hematurija Kristalurija (videti odeljak 4.4)Tubulointersticijalni nefritis | |||
| Opšti poremećajii reakcije na mestu primene* | AstenijaPovišena telesna temperatura | EdemZnojenje (hiperhidroza) | |||
| Ispitivanja | Povećanje vrednosti alkalne fosfataze u krvi | Povećanje vrednosti amilaze | Povećan INR („international normalised ratio“), kod pacijenata na terapiji antagonistimaVitamina K |
*Veoma retki slučajevi produženih (više meseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih reakcija na lek koji pogađaju nekoliko, ponekad više klasa sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što je tendonitis, ruptura tetive, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije udružene sa parestezijom i neuralgijom, umorom, psihijatrijskim simptomima (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, panične napade, depresiju i suicidalne misli), poremećaj memorije i koncentracije, poremećaj čula sluha, vida, ukusa i mirisa) registrovani su u vezi sa primenom hinolona i fluorohinolona u nekim slučajevima nezavisno od postojećih faktora rizika (videti odeljak 4.4).
**Prijavljeni su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad iskomplikovani rupturom (uključujući i one sa smrtnim ishodom) i regurgitacije/oštećenja bilo kog srčanog zalistka kod pacijenata koji su primali fluorohinolone (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijski pacijenti
Incidenca prethodno pomenute artropatije (artralgija, artritis) se odnosi na podatke prikupljene u studijama na odraslima. Kod dece, prijavljivano je da se artropatija javlja često (videti odeljak 4.4).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Predoziranje sa 12 g ciprofloksacina bilo je praćeno blagim simptomima toksičnosti. Akutno predoziranje sa 16 g izazvalo je akutnu renalnu insuficijenciju.
Simptomi predoziranja su vrtoglavica, tremor, glavobolja, umor, konvulzije, halucinacije, konfuzija, abdominalna nelagoda, oštećenje funkcije bubrega i jetre, kao i kristalurija i hematurija. Zabeležena je reverzibilna renalna toksičnost.
Pored rutinskih urgentnih mera, kao što je ventrikularno pražnjenje praćeno primenom medicinskog uglja, potrebno je praćenje funkcije bubrega, praćenje urinarnog pH i po potrebi povećanje aciditeta radi prevencije kristalurije. Pacijenti treba da budu dobro hidrirani. Antacidi koji sadrže kalcijum i magnezijum teorijski mogu smanjiti resorpciju ciprofloksacina kod predoziranja.
Samo mali deo ciprofloksacina (<10%) se može eliminisati hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
U slučaju predoziranja, treba primeniti simptomatsku terapiju. Potrebno je sprovesti EKG monitoring, zbog moguće prolongacije QT intervala.
Farmakološki podaci - Ciprocinal 500mg
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski lekovi za sistemsku primenu, Fluorohinoloni
ATC šifra: J01MA02
Mehanizam dejstva:
Ciprofloksacin je fluorohinolonski antibiotik, koji antibakterijsku aktivnost ostvaruje inhibicijom tip II topoizomeraze (DNA-giraze) i topoizomeraze IV, koje su neophodne za replikaciju, transkripciju, reparaciju i rekombinaciju DNK bakterije.
Odnos farmakokinetike i farmakodinamike (PK/PD):
Efikasnost uglavnom zavisi od odnosa između maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) ciprofloksacina prema bakterijskom patogenu i odnosa između površine ispod krive (PIK) i MIC-a.
Mehanizam rezistencije:
In vitro rezistencija na ciprofloksacin može biti stečena kroz postepen proces određivanja mesta mutacije na DNK girazi i topoizomerazi IV. Stepen ukrštene rezistencije između ciprofloksacina i drugih fluorohinolona je varijabilan. Pojedinačna mutacija ne mora da dovede do kliničke rezistencije, ali multiple mutacije, u principu, dovode do kliničke rezistencije na mnoge ili sve aktivne supstance u okviru klase.
Nepermeabilnost i/ili rezistencija mehanizmom efluksa aktivne supstance može imati različite efekte na osetljivost na fluorohinolone, što zavisi od fizičko-hemijskih osobina različitih aktivnih supstanci u okviru klase i afiniteta za transportne sisteme svake aktivne supstance. Svi in vitro mehanizmi rezistencije se obično zapažaju u kliničkim izolatima. Mehanizmi rezistencije koji inaktiviraju druge antibiotike kao što je prolazna barijera (uobičajena kod Pseudomonas aeruginosa) i efluksni mehanizam mogu imati uticaj na osetljivost prema ciprofloksacinu.
Prijavljena je rezistencija posredovana plazmidima koja je kodirana qnr-genima.
Spektar antibakterijske aktivnosti:
Kriterijumi za tumačenje minimalne inhibitorne koncentracije (engl. minimum inhibitory concentration, MIC), ustanovljeni su od strane Evropskog komiteta za testiranje osetljivosti na antimikrobne lekove
(EUCAST) i navedeni su ovde: https://www.ema.europa.eu/documents/other/minimum-inhibitory- concentration-mic-breakpoints_en.xlsx
Prevalencija rezistencije za određene vrste može da varira geografski i sa vremenom, i poželjna je lokalna informacija o rezistenciji, posebno kada se leče teške infekcije. Po potrebi, treba potražiti stručni savet u slučaju kad je učestalost lokalne rezistencije takva da je efikasnost leka kod nekih tipova infekcija dovedena u pitanje.
Grupisanje relevantnih vrsta prema osetljivosti na ciprofloksacin. (za Streptococcus vrste videti odeljak 4.4)
| UOBIČAJENO OSETLJIVI ORGANIZMI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiBacillus anthracis (1) |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiAeromonas spp.Brucella spp. Citrobacter koseri Francisella tularensis Haemophilus ducreyi Haemophilus influenzae* Legionella spp.Moraxella catarrhalis* Neisseria meningitidis Pasteurella spp.Salmonella spp.* Shigella spp.* Vibrio spp.Yersinia pestis |
| Anaerobni mikroorganizmiMobiluncus |
| Drugi mikroorganizmi Chlamydia trachomatis ($) Chlamydia pneumoniae ($) Mycoplasma hominis ($)Mycoplasma pneumoniae ($) |
| VRSTE KOD KOJIH STEČENA REZISTENCIJA MOŽE BITI PROBLEM |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecalis ($)Staphylococcus spp. *(2) |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiAcinetobacter baumannii+ Burkholderia cepacia+ * Campylobacter spp.+ * Citrobacter freundii* Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae* Escherichia coli* Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae* Morganella morganii* Neisseria gonorrhoeae* Proteus mirabilis* Proteus vulgaris* Providencia spp.Pseudomonas aeruginosa* |
| Pseudomonas fluorescensSerratia marcescens* |
| Anaerobni mikro-organizmiPeptostreptococcus spp.Propionibacterium acnes |
| INHERENTNO REZISTENTNI ORGANIZMI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikro-organizmiActinomycesEnteroccus faecium Listeria monocytogenes |
| Aerobni Gram-negativni mikro-organizmiStenotrophomonas maltophilia |
| Anaerobni mikro-organizmiIzuzeti kao već navedeni |
| Drugi mikro-organizmiMycoplasma genitalium Ureaplasma urealitycum |
* Klinička efikasnost je potvrđena za osetljive sojeve u odobrenim kliničkim indikacijama
+ Nivo rezistencije ≥ 50% u jednoj ili više zemalja EU
($): Prirodna intermedijalna osetljivost u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije
-
: Sprovedene su studije na eksperimentalnim životinjama inficiranim inhalacijom Bacillus anthracis
spora;
Ove studije su pokazale da antibiotici primenjeni rano nakon ekspozicije onemogućavaju ispoljavanje bolesti ukoliko je terapija kreirana tako da smanjuje broj spora kod organizama, ispod infektivne doze. Preporučena primena kod ljudi se bazira prvenstveno na in vitro osetljivosti i na eksperimentalnim podacima dobijenim na životinjama uz ograničene podatke na ljudima. Dvomesečna terapija odraslih osoba ciprofloksacinom primenjenim oralnim putem u dozi od 500 mg dva puta dnevno, se smatra efikasnom u prevenciji infekcije antraksa kod ljudi. Ordinirajući lekar treba da se pridržava nacionalnih i/ili internacionalnih zvaničnih dokumenata koji se odnose na terapiju antraksa.
-
: Meticilin-rezistentni S. aureus veoma često pokazuje ko-rezistenciju na fluorohinolone. Stepen rezistencije na meticilin je oko 20 do 50% među svim Staphylococcus vrstama i obično je viši u bolničkim izolatima.
Resorpcija
Nakon oralne primene jedne doze od 250 mg, 500 mg i 750 mg ciprofloksacin tableta, ciprofloksacin se resorbuje brzo i ekstenzivno, uglavnom iz tankog creva, dostižući maksimalnu koncentraciju u serumu 1-2 sata kasnije.
Pojedinačna doza od 100-750 mg izaziva dozno-zavisnu maksimalnu koncentraciju (Cmax) u serumu između 0,56 i 3,7 mg/L. Koncentracija u serumu se povećava proporcionalno sa dozama do 1000 mg.
Apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 70-80%.
Pokazano je da oralna doza od 500 mg primenjivana na svakih 12 sati daje vrednost površine ispod krive koja pokazuje odnos koncentracije i vremena (PIK) u serumu ekvivalentan površini ispod krive koja se dobija nakon intravenske infuzije 400 mg ciprofloksacina, date u trajanju od 60 minuta, na svakih 12 sati.
Distribucija
Vezivanje ciprofloksacina za proteine plazme je malo (20-30%). Ciprofloksacin je u plazmi, u najvećem delu, prisutan u ne-jonizovanom obliku i ima veliki volumen distribucije (2-3 L/kg telesne mase) u stanju ravnoteže. Ciprofloksacin dostiže velike koncentracije u različitim tkivima kao što su pluća (epitelijalna
tečnost, alveolarne makrofage, uzorak tkiva za biopsiju), sinusi, inflamirane lezije (plik posle ujeda španske mušice), urogenitalni trakt (urin, prostata, endometrijum) gde ukupna koncentracija prevazilazi one koje se dostižu u plazmi.
Biotransformacija
Zabeležene su male koncentracije 4 metabolita, identifikovana kao: dezetilenciprofloksacin (M 1), sulfociprofloksacin (M 2), oksociprofloksacin (M 3) i formilciprofloksacin (M 4). Ovi metaboliti pokazuju antimikrobnu aktivnost in vitro, ali u nižem stepenu nego početni, neizmenjeni molekul.
Ciprofloksacin je umereni inhibitor CYP 450 1A2 izoenzima.
Eliminacija
Ciprofloksacin se uglavnom izlučuje u nepromenjenom obliku putem bubrega i, u manjem delu, preko fecesa. Poluvreme eliminacije iz seruma kod osoba sa očuvanom funkcijom bubrega je približno 4-7 sati.
| Ekskrecija ciprofloksacina (% doze) | ||
| Oralna primena | ||
| Urin | Feces | |
| Ciprofloksacin | 44,7 | 25,0 |
| Metaboliti (M1-M4) | 11,3 | 7,5 |
Renalni klirens iznosi između 180-300 mL/kg/h a ukupan klirens je između 480-600 mL/kg/h. Ciprofloksacin podleže glomerularnoj filtraciji i tubularnoj sekreciji. Teško oštećenje funkcije bubrega dovodi do povećanja poluvremena eliminacije do 12 sati.
Nerenalni klirens ciprofloksacina uglavnom čini aktivna transintestinalna sekrecija i metabolizam. 1% doze se izlučuje bilijarnim putem. Ciprofloksacin je prisutan u velikim koncentracijama u žuči.
Pedijatrijski pacijenti
Farmakokinetički podaci u pedijatrijskoj populaciji su ograničeni.
U studiji sa decom, Cmax i PIK nisu bili zavisni od uzrasta (iznad 1 godine života). Nije zapaženo značajno povećanje Cmax i PIK nakon višestrukog doziranja (10 mg/kg tri puta dnevno).
Kod desetoro dece sa teškom sepsom Cmax je iznosila 6,1 mg/L (opseg 4,6-8,3 mg/L) nakon jednočasovne intravenske infuzije 10 mg/kg kod dece uzrasta mlađeg od 1 godine, u poređenju sa 7,2 mg/L (opseg 4,7-11,8 mg/L) za decu uzrasta između 1 i 5 godina. Vrednosti PIK bile su 17,4 mg*h/L (opseg 11,8-32,0 mg*h/L) i 16,5 mg*h/L (opseg 11,0-23,8 mg*h/L) u zasebnim uzrasnim grupama.
Ove vrednosti su u opsegu onih zabeleženih kod odraslih u terapijskim dozama. Bazirano na populacionim farmakokinetičkim analizama pedijatrijskih pacijenata sa različitim infekcijama, predviđeno srednje poluvreme eliminacije kod dece je približno 4-5 sati, a biološka raspoloživost oralne suspenzije varira u opsegu od 50 do 80%.
