Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Lekovi
Lista interakcija
3

Informacije o izdavanju lekova

Lista RFZO

Leka nije na listi

Režim izdavanja

OR

Ostale informacije

Naziv leka

Omlyclo 150 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Sastav

Nema podataka.

Farmaceutski oblik

rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Proizvođač

Nuvisan France S.A.R.L.

Nosilac odobrenja

Oktal pharma d.o.o. Beograd

Poslednje ažuriranje SmPC-a

1. 5. 2026.
Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4,9 zvezdica, preko 20 hiljada ocena

SmPC - Omlyclo 150 mg

Terapijske indikacije

Alergijska astma

Lek Omlyclo je indikovan kod odraslih pacijenata, adolescenata i dece (6 do < 12 godina starosti).

Lečenje lekom Omlyclo može se uzeti u obzir samo za pacijente sa potvrđenom IgE (imunoglobulin E) posredovanom astmom (videti odeljak 4.2).

Odrasli i adolescenti (starosti 12 godina i stariji)

Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija za poboljšanje kontrole astme kod pacijenata sa teškim perzistentnim oblikom astme koji imaju pozitivan kožni test ili in vitro preosetljivost na perenijalni aeroalergen i kod kojih je smanjena plućna funkcija (FEV1 < 80%), kao i kod učestalih simptoma koji se

javljaju u toku dana ili buđenja u toku noći i kod kojih su zabeležene višestruke egzacerbacije teške astme uprkos primeni velikih dnevnih doza inhalacionih kortikosteroida uz dodatnu primenu dugodelujućih inhalacionih beta-2 agonista.

Deca (6 do < 12 godina starosti)

Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija za poboljšanje kontrole astme kod pacijenata sa teškim perzistentnim oblikom alergijske astme koji imaju pozitivan kožni test ili in vitro preosetljivosti na perenijalni aeroalergen i kod učestalih simptoma koji se javljaju u toku dana ili buđenja u toku noći i kod kojih su zabeležene višestruke egzacerbacije teške astme uprkos primeni velikih dnevnih doza inhalacionih kortikosterioda uz dodatnu primenu dugodelujućih inhalacionih beta-2 agonista.

Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija intranazalnim kortikosteroidima (INK) za lečenje odraslih pacijenata (18 godina i starijih) sa teškim HRS sa NP kod kojih terapija sa intranazalnim kortikosteroidima ne dovodi do adekvatne kontrole bolesti.

Hronična spontana urtikarija (HSU)

Lek Omlyclo je indikovan kao dodatna terapija za lečenje hronične spontane urtikarije kod odraslih i adolescenata (starosti 12 godina i stariji) sa neodgovarajućim odgovorom na lečenje antagonistima H1 histaminskih receptora.

Doziranje i način primene

Lek Omlyclo može da propiše samo lekar sa iskustvom u dijagnostikovanju i terapiji teške perzistentne astme ili hroničnog rinosinuzitisa sa nazalnim polipima (HRS sa NP) ili hronične spontane urtikarije.

Doziranje

Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Doziranje kod alergijske astme ili hroničnog rinosinuzitisa sa nazalnim polipima prati iste principe doziranja. Odgovarajuća doza i učestalost primene leka Omlyclo za ova stanja zavisi od početnih koncentracija IgE (IU/ml) izmerenih pre započinjanja terapije i telesne mase (kg) pacijenta. Pre započinjanja lečenja pacijentima se moraju, nekim od komercijalnih testova za određivanje ukupnog IgE u serumu, ustanoviti individualne koncentracije IgE. Shodno dobijenim rezultatima, doze se mogu kretati od 75 do 600 mg, u vidu 1-4 injekcije.

Mala je verovatnoća da pacijenti sa alergijskom astmom sa koncentracijom IgE u krvi manjom od 76 IU/ml mogu imati korist od terapije (videti odeljak 5.1). Nadležni lekar kod odraslih pacijenata i adolescenata sa IgE ispod 76 IU/ml i dece (6 do < 12 godina starosti) sa IgE ispod 200 IU/ml, pre uvođenja leka u terapiju, mora potvrditi postojanje in vitro pojačane reaktivnosti (RAST) na perenijalni aeroalergen.

Videti Tabelu 1 za preračunavanje doze i Tabele 2 i 3 za šemu određivanja doze.

Pacijentima kod kojih se početne koncentracije IgE u krvi ili telesna masa u kilogramima nalaze van granica doziranja navedenih u tabelama ne bi trebalo davati lek Omlyclo.

Maksimalna preporučena doza omalizumaba je 600 mg svake 2 nedelje.

Tabela 1: Preračunavanje doze prema broju injekcionih špriceva, broju injekcija i ukupnoj zapremini rastvora pri svakoj aplikaciji

Doza (mg) Broj injekcionih špriceva Broj injekcija Ukupna zapremina injekcija (ml)
75 mg 150 mg
75 1 0 1 0,5
150 0 1 1 1,0
225 1 1 2 1,5
300 0 2 2 2,0
375 1 2 3 2,5
450 0 3 3 3,0
525 1 3 4 3,5
600 0 4 4 4,0

*Ova tabela predstavlja najmanji broj injekcija za pacijente, međutim, postoje i druge moguće kombinacije doziranja šprica za postizanje željene doze.

Tabela 2: PRIMENA LEKA SVAKE 4 NEDELJE. Doze leka Omlyclo (mg/doza) date supkutano svake 4 nedelje

≥ 20-25* ≥ 25-30* ≥ 30-40 ≥ 40-50 ≥ 50-60 ≥ 60-70 ≥ 70-80 ≥ 80-90 ≥90-125 ≥ 125-150
75 75 75 150 150 150 150 150 300 300
150 150 150 300 300 300 300 300 450 600
150 150 225 300 300 450 450 450 600
225 225 300 450 450 450 600 600
225 300 450 450 600 600
300 300 450 600 600
300 450 600

Početna vrednost IgE (IU/ml)

≥ 30-100

> 100-200

> 200-300

> 300-400

> 400-500

> 500-600

> 600-700

> 700-800

> 800-900

> 900-1000

>1000-1100

Telesna masa (kg)

Primena leka svake 2 nedelje (videti Tabelu 3)

*Telesna masa ispod 30 kg nije ispitivana u pivotalnom ispitivanju za HRS sa NP

Tabela 3: PRIMENA LEKA SVAKE 2 NEDELJE. Doze leka Omlyclo (mg/doza) date supkutano svake 2 nedelje

Telesna masa (kg)

Početna vrednost IgE (IU/ml)

≥ 30-100

> 100-200

≥ 20-

25*

> 25-

30*

> 30-

40

> 40-

50

> 50-

60

> 60-

70

> 70-

80

> 80-

90

> 90-

125

> 125-

150

> 200-300

> 300-400

> 400-500

> 500-600

> 600-700

> 700-800

> 800-900

>900-1000

>1000-1100

>1100-1200

Primena leka svake 4 nedelje (videti Tabelu 2) 375

450 525

375 375 525 600

375 450 450 600

225 375 450 450 525

225 225 300 375 450 450 525 600

225 225 300 375 450 525 600

225 300 375 450 525 600

225 300 375 450 600

300 300 450 525 600

>1200-1300

>1300-1500

300 375 450 525

300 375 525 600

Nedovoljno podataka za preporuke za doziranje

*Telesna masa ispod 30 kg nije ispitivana u pivotalnom ispitivanju za HRS sa NP

Dužina trajanja terapije, procena efikasnosti i prilagođavanje doza

Alergijska astma

Lek Omlyclo je namenjen za dugotrajnu terapiju. Klinička ispitivanja su pokazala da je potrebno najmanje 12-16 nedelja da bi efekat terapije lekom Omlyclo bio vidljiv. U toku 16. nedelje nakon početka terapije lekom Omlyclo nadležni lekar bi trebalo da proceni efikasnost terapije pre nastavka aplikacije injekcija. Odluku o tome da li će terapija biti nastavljena posle 16 nedelja ili prilikom neke od sledećih poseta zasnovana je na tome da li postoji značajno poboljšanje kontrole svih simptoma astme (videti odeljak 5.1; opšta ocena lekara o efikasnosti terapije).

Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

U kliničkom ispitivanju HRS sa NP, izmene u skoru za nazalne polipe (NPS) i skoru za nazalnu kongestiju (NKS) su zapažene u 4. nedelji. Potrebu za nastavkom terapije treba periodično iznova procenjivati na osnovu težine oboljenja pacijenta i stepena kontrole simptoma.

Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Prekid terapije obično rezultuje povratkom na povećane koncentracije slobodnog IgE i povezanih simptoma. Koncentracije ukupnog IgE povećane su tokom lečenja i na tom nivou se održavaju i godinu

dana posle prekida primene terapije. Iz tog razloga, ponovljeno određivanje koncentracija IgE tokom terapije ne može se koristiti kao parametar za određivanje doze. Određivanje doze nakon prekida primene terapije koja je trajala manje od godinu dana, mora biti zasnovano na koncentracijama IgE u serumu pri inicijalnom određivanju doze. Ukupne koncentracije IgE u serumu se mogu ponovo utvrditi radi određivanja doze ako je lečenje bilo prekinuto 1 godinu ili duže.

Doze se moraju prilagoditi pri značajnoj promeni telesne mase pacijenta (videti Tabele 2 i 3).

Hronična spontana urtikarija (HSU)

Preporučena doza je 300 mg supkutanom injekcijom svake četiri nedelje. Svaka doza od 300 mg daje se kao dve supkutane injekcije od 150 mg.

Lekarima koji propisuju lek savetuje se da periodično ponovo procene potrebu za nastavkom terapije.

Iskustva iz kliničkih ispitivanja sa dugotrajnim lečenjem dužim od 6 meseci u ovoj indikaciji opisana su u odeljku 5.1.

Posebne populacije

Stariji pacijenti (65 godina i stariji)

Postoje ograničeni podaci o upotrebi leka Omlyclo kod pacijenata starijih od 65 godina, ali nema dokaza da je kod starijih pacijenata neophodno drugačije doziranje u odnosu na mlađe odrasle pacijente.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega

Ne postoje studije o efektu oštećenja funkcije bubrega ili jetre na farmakokinetiku leka Omlyclo. Pri kliničkim dozama, retikuloendotelni sistem (RES) kontroliše klirens omalizumaba i zbog toga je malo verovatno da će biti promenjen usled oštećenja funkcije bubrega ili jetre. Iako se ne preporučuje posebno prilagođavanje doze za ove pacijente, lek Omlyclo bi trebalo oprezno primenjivati (videti odeljak 4.4).

Pedijatrijska populacija

Kod alergijske astme, bezbednost i efikasnost omalizumaba nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 6 godina. Nema dostupnih podataka.

Kod HRS sa NP, bezbednost i efikasnost omalizumaba nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 18 godina.

Kod hronične spontane urtikarije, bezbednost i efikasnost omalizumaba nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 12 godina.

Način primene

Lek se primenjuje isključivo supkutano. Omalizumab se ne sme primenjivati intravenskim ili intramuskularnim putem.

Ako je za postizanje potrebne doze potrebno više od 1 injekcije, injekcije se moraju dati na dva ili više injekcionih mesta (Tabela 1).

Pacijenti koji tokom istorije bolesti nisu imali anafilaktičke reakcije, mogu sami na sebi primeniti lek Omlyclo ili im ga mogu primenjivati oni koji se o njima brinu, od 4. doze pa nadalje ako lekar utvrdi da je to prihvatljivo (videti odeljak 4.4). Pacijenti ili oni koji se brinu o pacijentima moraju biti podučeni o pravilnoj tehnici primene injekcija i prepoznavanju ranih znakova i simptoma ozbiljne alergijske reakcije.

Pacijentima ili onima koji se brinu o pacijentima treba da se naglasi da primene celokupnu količinu leka Omlyclo prema instrukcijama datim u Uputstvu za lek.

Kontraindikacije

Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Posebna upozorenja

Sledljivost

Kako bi se poboljšala sledljivosti bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.

Opšte

Omalizumab nije indikovan u terapiji akutnih egzacerbacija astme, akutnog bronhospazma ili status astmatikusa.

Omalizumab nije ispitivan kod pacijenata sa hiperimunoglobulin E sindromom, alergijskim oblikom bronhopulmonalne aspergiloze ili za prevenciju anafilaktičkih reakcija, uključujući one izazvane alergijom na hranu, atopijskim dermatitisom ili alergijskim rinitisom. Omalizumab nije indikovan za terapiju ovih stanja.

Omalizumab nije ispitivan kod pacijenata sa autoimunskim bolestima, stanjima posredovanim imunskim kompleksima ili sa već postojećim oštećenjem funkcije jetre ili bubrega (videti odeljak 4.2). Zbog toga se kod ove populacije pacijenata omalizumab mora oprezno primenjivati.

Nakon započinjanja terapije omalizumabom, nije preporučljiv nagli prekid terapije sistemskim kortikosteroidima ili inhalacionim kortikosteroidima kod alergijske astme i HRS sa NP. Smanjenje doze kortikosteroida treba sprovoditi pod lekarskim nadzorom i može zahtevati postepeno smanjivanje doze.

Poremećaji imunskog sistema

Alergijske reakcije tipa I

Primenom omalizumaba mogu se javiti sistemske ili lokalne alergijske reakcije tipa I, uključujući anafilaksu i anafilaktički šok, čak i posle dužeg perioda primene terapije. Ipak, u većini slučajeva, ove reakcije javljale su se unutar 2 sata od primene prve injekcije i narednih injekcija omalizumaba, ali neke reakcije su se javile i posle 2 sata od primene injekcije i čak nakon 24 sata od primene leka. Većina anafilaktičkih reakcija se javlja u toku primene prve 3 doze omalizumaba. Zbog toga, prve 3 doze omalizumaba se moraju primeniti od strane ili pod nadzorom zdravstvenog radnika. Anafilaksa u istoriji bolesti koja nije povezana sa omalizumabom može da bude faktor rizika za anafilaksu nakon primene omalizumaba. Zbog toga pacijentima koji su tokom istorije bolesti imali neku anafilaktičku reakciju, omalizumab mora dati zdravstveni radnik koji treba uvek da ima lekove za lečenje anafilaktičkih reakcija dostupne za neposrednu primenu posle primene omalizumaba. Ako se javi anafilaktička ili druga ozbiljna

alergijska reakcija, primena omalizumaba mora odmah da se prekine, i započne odgovarajuća medicinska terapija. Pacijentima treba reći da su ovakve reakcije moguće, i da će u tim situacijama biti sprovedene sve neophodne medicinske mere u zbrinjavanju alergijskih reakcija.

Antitela na omalizumab su se javila kod malog broja pacijenata u kliničkim studijama (videti odeljak 4.8). Nije dobro razjašnjen klinički značaj antitela na omalizumab.

Serumska bolest

Serumska bolest i reakcije slične serumskoj bolesti, koje predstavljaju odloženu alergijsku reakciju tipa III, uočene su kod pacijenata koji su na terapiji humanim monoklonskim antitelima uključujući omalizumab. Predloženi patofiziološki mehanizam uključuje stvaranje i taloženje imunskih kompleksa usled stvaranja antitela na omalizumab. Obično se javlja nakon 1 do 5 dana od primene prve doze ili ponovljenih injekcija kao i posle dugotrajne terapije. Simptomi koji ukazuju na serumsku bolest su artritis/artralgija, osip (urtikarija ili drugi oblici alergijskih reakcija), povišena telesna temperatura (groznica) i limfadenopatija. Antihistaminici i kortikosteroidi mogu da budu od koristi za prevenciju ili lečenje ovih poremećaja, a pacijente bi trebalo posavetovati da prijave bilo kakav sumnjivi simptom.

Churg-Strauss-ov sindrom i hipereozinofilni sindrom

Kod pacijenata sa teškim oblicima alergijske astme retko se može javiti hipereozinofilni sindrom ili alergijski eozinofilni granulomatozni vaskulitis (Churg-Strauss-ov sindrom). Ovi poremećaji leče se obično primenom sistemske kortikosteroidne terapije.

U retkim slučajevima, kod pacijenata koji uzimaju terapiju za lečenje astme, uključujući omalizumab, može se razviti sistemska eozinofilija i vaskulitis. Njihovo javljanje obično je vezano za smanjenje doza oralnih kortikosteroida.

Lekari uvek moraju imati u vidu da se kod ovih pacijenta mogu javiti izražena eozinofilija, vaskulitis sa osipom, pogoršanje plućne simptomatologije, abnormalnosti paranazalnih sinusa, srčani poremećaji i/ili neuropatije.

Prekid primene omalizumaba treba razmotriti kod svih teških slučajeva gore pomenutih poremećaja imunskog sistema.

Parazitske infekcije (helmintoze)

Koncentracije IgE mogu biti uključene u imunski odgovor koji prati pojedine parazitske infekcije. Kod pacijenata kod kojih je postojao hronično veliki rizik za razvoj parazitskih infekcija, u placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju pokazano je blago povećanje učestalosti infekcije sa omalizumabom, mada se klinički tok, težina i reagovanje na terapiju, nisu menjali. Učestalost parazitske infekcije u ukupnom kliničkom istraživanju, u kome nije planirano da se detektuju takve infekcije, iznosila je manje od 1 na 1000 pacijenata.

Međutim, neophodan je oprez kod pacijenata sa većim rizikom za dobijanje parazitskih infekcija, prvenstveno onih koji putuju u endemična područja sa parazitskim infekcijama. Ako pacijenti ne reaguju na propisanu terapiju antihelminticima, treba razmotriti prekid terapije omalizumabom.

Pomoćna supstanca sa poznatim dejstvom

Ovaj lek sadrži 0,40 mg polisorbata 20 (E 432) u jednom napunjenom injekcionom špricu, što odgovara 0,40 mg/ml. Polisorbati mogu izazvati alergijske reakcije. Pacijenti koji imaju alergiju na polisorbate ne smeju primati ovaj lek.

Interakcije

Lista interakcija
0
3
0
0
Dodaj u interakcije

S obzirom da IgE može da učestvuje u imunskom odgovoru na neke infekcije helmintima, omalizumab može indirektno da smanji efikasnost leka koji se koristi u terapiji infekcije helmintima ili drugih parazitskih infekcija (videti odeljak 4.4).

U klirens omalizumaba nisu uključeni enzimi citohroma P450, efluks pumpe i mehanizmi vezivanja za proteine;. zbog toga je mali potencijal za razvoj interakcija sa drugim lekovima. Nisu sprovedene studije o interakcijama omalizumaba sa drugim lekovima ili vakcinama. Ne postoji nijedan farmakološki razlog koji bi ukazao da se mogu očekivati interakcije između omalizumaba i uobičajeno propisivanih lekova za lečenje alergijske astme, HRS sa NP ili HSU.

Alergijska astma

Tokom kliničkih studija omalizumab je često primenjivan istovremeno sa inhalacionim i oralnim kortikosteroidima, inhalacionim kratko- i dugodelujućim beta-agonistima, modifikatorima leukotriena, teofilinom i oralnim antihistaminicima. Nema indikacija da je bezbednost omalizumaba promenjena upotrebom uobičajene terapije za lečenje astme. Dostupni su ograničeni podaci o upotrebi omalizumaba u kombinaciji sa specifičnom imunoterapijom (terapija hiposenzibilizacije). U kliničkim ispitivanjima gde je omalizumab primenjivan istovremeno sa imunskom terapijom, nije utvrđena razlika u efikasnosti i bezbednosti omalizumaba u kombinaciji sa specifičnom imunskom terapijom u odnosu na to kada se omalizumab primenjuje sam.

Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

U kliničkim ispitivanjima omalizumab je primenjen u kombinaciji sa intranazalnim sprejem mometazona prema protokolu. Drugi istovremeno korišćeni lekovi su uključivali druge intranazalne kortikosteroide, bronhodilatatore, antihistaminike, antagoniste leukotrijenskih receptora, adrenergike/simpatomimetike i lokalne nazalne anestetike. Nije bilo naznaka da je bezbednost omalizumaba izmenjena istovremenom primenom uobičajeno primenjenih lekova.

Hronična spontana urtikarija (HSU)

U kliničkim ispitivanjima HSU, omalizumab se primenjivao zajedno sa antihistaminicima (anti-H1, anti-H2) i antagonistima leukotrijenskih receptora. Nije bilo dokaza da je bezbednost omalizumaba bila promenjena kada se koristio sa tim lekovima u odnosu na njegov poznati bezbednosni profil kod alergijske astme. Štaviše, populaciona farmakokinetička analiza nije pokazala nikakvo relevantno dejstvo H2 antihistaminika i antagonista leukotrijenskih receptora na farmakokinetiku omalizumaba (videti odeljak 5.2).

Pedijatrijska populacija

Klinička ispitivanja HSU uključivala su neke pacijente starosti od 12 do 17 godina koji su primali omalizumab zajedno sa antihistaminicima (anti-H1, anti-H2) i antagonistima leukotrijenskih receptora. Nisu sprovedena ispitivanja kod dece mlađe od 12 godina.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ograničena količina podataka o trudnicama (između 300-1000 trudnoća) na osnovu registra trudnoća i

postmarketinškog spontanog prijavljivanja, ukazuje da nema malformativne ili feto/neonatalne toksičnosti. Prospektivna studija registra trudnoća (EXPECT) sa 250 trudnica sa astmom izloženih omalizumabu je pokazala sličnu prevalencu za opsežne kongenitalne anomalije (8,1% naspram 8,9%) između EXPECT-a i odgovarajućih pacijenata u pogledu bolesti (umerena i teška astma). Metodološka ograničenost studije, uključujući malu veličinu uzorka i ne-randomizovani dizajn, mogu da utiču na interpretaciju podataka.

Omalizumab prolazi kroz placentu. Ipak, studije na životinjama nisu pokazale ni direktne niti indirektne štetne uticaje u pogledu reproduktivne toksičnosti (videti odeljak 5.3).

Kod nečovekolikih primata omalizumab je izazvao pad broja trombocita koji je bio u direktnoj vezi sa životnom dobi, a mlađe životinje ispoljile su znatno veću osetljivost (videti odeljak 5.3).

Ako je klinički opravdano, primena omalizumaba se može razmotriti tokom trudnoće. Dojenje

Imunoglobulini G (IgG) su prisutni u majčinom mleku i zbog toga se očekuje da će omalizumab biti prisutan i u majčinom mleku. Dostupni podaci kod nečovekolikih primata pokazuju da se omalizumab izlučuje u mleko (videti odeljak 5.3).

U studiju EXPECT, bilo je uključeno 154 odojčeta koja su bila izložena omalizumabu tokom trudnoće i tokom dojenja i nije ukazala na neželjene reakcije kod odojčadi. Metodološka ograničenost studije, uključujući malu veličinu uzorka i ne-randomizovani dizajn, mogu da utiču na interpretaciju podataka.

Oralno primenjeni, proteini imunoglobulina G podležu intestinalnoj proteolizi i imaju slabu bioraspoloživost. Nisu očekivani efekti kod novorođenčadi/odojčadi koja su dojena. Posledično, ako je klinički opravdano, primena leka Omlyclo se može razmotriti tokom dojenja

Plodnost

Nema podataka o uticaju omalizumaba na plodnost kod ljudi. U specifično dizajniranim nekliničkim ispitivanjima plodnosti, kod nečovekolikih primata, uključujući studije parenja, nije zabeležen poremećaj plodnosti kod ženki i mužjaka posle ponovljenog doziranja sa lekom omalizumab do 75 mg/kg. Štaviše, nisu zabeleženi genotoksični uticaji u posebnoj nekliničkoj studiji genotoksičnosti.

Upravljanje vozilom

Omalizumab nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Neželjena dejstva

Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Sažetak bezbednosnog profila

Tokom kliničkih studija kod odraslih pacijenata i adolescenata uzrasta 12 godina i starijih sa alergijskom astmom, najčešće prijavljene neželjene reakcije su bile glavobolja i reakcije na mestu primene, uključujući bol na mestu primene, otok, crvenilo i svrab. U kliničkim studijama kod dece uzrasta 6 do < 12 godina, najčešće prijavljivane neželjene reakcije bile su glavobolja, pireksija i bol u gornjem delu stomaka. Većina reakcija su bile blage ili umerene po težini. U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata

uzrasta ≥ 18 godina sa HRS sa NP, najčešće prijavljivane neželjene reakcije su bile glavobolja, vrtoglavica, artralgija, bol u gornjem delu abdomena i reakcija na mestu primene injekcije.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

U Tabeli 4 navedene su neželjene reakcije prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i učestalosti, zabeležene u kliničkim ispitivanjima bezbednosti, kod ukupne populacije pacijenata koji imaju alergijsku astmu i HRS sa NP, lečene omalizumabom. U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane po opadajućoj težini. Kategorije učestalosti su definisane kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10 000 do < 1/1000) i veoma retko (< 1/10 000). Reakcije koji su zabeležene u post-marketinškom iskustvu su navedene kao nepoznato (ne može se proceniti iz dostupnih podataka).

Tabela 4: Neželjene reakcije kod alergijske astme i HRS sa NP

Infekcije i infestacije
Povremeno Retko Faringitis Parazitske infekcije
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Nepoznato Idiopatska trombocitopenija, uključujući teške slučajeve
Poremećaji imunskog sistema
RetkoNepoznato Anafilaktička reakcija, druga ozbiljna alergijska stanja, razvoj antiomalizumab antitelaSerumska bolest, može uključiti povišenu telesnu temperaturu (groznicu) i limfadenopatiju
Poremećaji nervnog sistema
Često Povremeno Glavobolja*Sinkopa, parestezije, pospanost, vrtoglavica#
Vaskularni poremećaji
Povremeno Posturalna hipotenzija, naleti crvenila praćeni osećajem toplote
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Povremeno Retko Nepoznato Alergijski bronhospazam, kašalj Edem larinksaAlergijski granulomatozni vaskulitis (npr.Churg-Strauss - ov sindrom)
Gastrointestinalni poremećaji
Često Povremeno Bol u gornjem delu stomaka**,#Znaci i simptomi dispepsije, dijareja, mučnina
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Povremeno Retko Nepoznato Fotosenzibilnost, urtikarija, osip, svrab AngioedemAlopecija
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Često Retko Nepoznato Artralgija†Sistemski lupus eritematozus (SLE) Mialgija, otok zglobova
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Veoma često Često Pireksija**Reakcije na mestu primene kao što su: otok,
Povremeno crvenilo, bol, svrabSimptomi slični gripu, otok gornjih ekstremiteta, povećanje telesne mase, umor

*: Veoma često kod dece uzrasta 6 do < 12 godina

**: Kod dece uzrasta 6 do < 12 godina

#: Često u ispitivanjima sa nazalnim polipima

†: Nepoznato u ispitivanjima sa alergijskom astmom Hronična spontana urtikarija (HSU)

Sažetak bezbednosnog profila

Bezbednost i podnošljivost omalizumaba ispitivane su sa dozama od 75 mg, 150 mg i 300 mg svake četiri nedelje kod 975 pacijenata sa HSU, od kojih je 242 primalo placebo. Ukupno je 733 pacijenata bilo lečeno omalizumabom do 12 nedelja, a 490 pacijenata do 24 nedelje. Od njih, 412 pacijenata je bilo lečeno do 12 nedelja, a 333 pacijenata je bilo lečeno do 24 nedelje dozom od 300 mg.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Posebna tabela (Tabela 5) navodi neželjene reakcije za indikaciju HSU koje su bile rezultat razlika u dozama i među lečenim populacijama (sa značajno različitim faktorima rizika, komorbiditetima, istovremeno primenjivanim lekovima i starosti [npr. ispitivanja astme su uključivala decu starosti od 6-12 godina]).

Tabela 5 navodi neželjene reakcije (događaje koji se javljaju kod ≥1% pacijenata u bilo kojoj terapijskoj grupi i ≥ 2% češće u bilo kojoj terapijskoj grupi koja je primala omalizumab u odnosu na placebo (nakon medicinske revizije) zabeležene sa 300 mg u tri objedinjena ispitivanja faze III. Navedene neželjene reakcije podeljene su u dve grupe: one uočene u 12-nedeljnom i one uočene u 24-nedeljnom periodu lečenja.

Neželjene reakcije su navedene prema klasifikaciji organskih sistema po MedDRA. U okviru svakog organskog sistema neželjene reakcije su navedene po učestalosti, počevši od najučestalijih. Odgovarajuće kategorije učestalosti za svaku neželjenu reakciju zasnivaju se na sledećoj konvenciji: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥1/1000 do < 1/100); retko (≥ 1/10 000 do < 1/1000); veoma retko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se proceniti iz dostupnih podataka).

Tabela 5: Neželjene reakcije iz objedinjene baze bezbednosnih podataka o HSU (od 1. dana do 24. nedelje) sa 300 mg omalizumaba

12-nedeljno 1, 2. i 3. ispitivanje omalizumaba objedinjeno Kategorija učestalosti
Placebo N=242 300 mg N=412
Infekcije i infestacije
Sinuzitis 5 (2,1%) 20 (4,9%) Često
Poremećaji nervnog sistema
Glavobolja 7 (2,9%) 25 (6,1%) Često
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Artralgija 1 (0,4%) 12 (2,9%) Često
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Reakcije na mestu primljene injekcije* 2 (0,8%) 11 (2,7%) Često
24-nedeljno 1, 2. i 3. ispitivanje omalizumaba objedinjeno Kategorija
učestalosti
Placebo N=163 300 mg N=333
Infekcije i infestacije
Infekcija gornjeg delarespiratornog trakta 5 (3,1%) 19 (5,7%) Često

* Uprkos tome što ne pokazuju razliku od 2% u odnosu na placebo, reakcije na mestu primene injekcije bile su uključene budući da se za sve slučajeve procenilo da su uzročno povezani sa ispitivanim lekom

Tokom 48-nedeljne studije, 81 pacijent sa HSU je primao omalizumab 300 mg svake 4 nedelje (videti odeljak 5.1). Bezbednosni profil nakon dugotrajne primene je bio je sličan bezbednosnom profilu zapaženom u 24-nedeljnoj studiji sa HSU.

Opis odabranih neželjenih reakcija

Poremećaji imunskog sistema

Za detaljnije informacije videti odeljak 4.4.

Anafilaksa

Anafilaktičke reakcije su bile retke u kliničkim studijama. Ipak, u post-marketinškim podacima, koji su sledili nakon kumulativnog ispitivanja baze bezbednosnih podataka, je zabeleženo ukupno 898 slučajeva anafilakse. Na osnovu procene izloženosti 566 923 pacijent/terapija/godina, utvrđeno je da je stopa prijavljivanja približno 0,20%.

Arterijski tromboembolijski događaji (ATD)

U kontrolisanim kliničkim studijama i tokom privremenih analiza posmatranog ispitivanja primećen je numerički disbalans arterijskih tromboembolijskih događaja. Definicija kompozitnih mera ishoda ATD je uključivala moždani udar, prolazni ishemijski napad, infarkt miokarda, nestabilnu anginu i kardiovaskularnu smrt (uključujući smrt nepoznatog uzroka). U završnoj analizi posmatranog ispitivanja, stopa ATD-a na 1000 pacijent-godina bila je 7,52 (115/15 286 pacijent-godina) za pacijente lečene omalizumabom i 5,12 (51/9963 pacijent-godina) za kontrolne pacijente. U multivarijantnoj analizi uz kontrolu dostupnih početnih faktora kardiovaskularnog rizika, odnos štetnosti bio je 1,32 (95%-tni interval pouzdanosti 0,91-1,91). U odvojenoj analizi objedinjenih kliničkih ispitivanja, koja je uključivala sva randomizovana, dvostruko slepa, placebom kontrolisana klinička ispitivanja koja su trajala 8 ili više nedelja, stopa ATD-a na 1000 pacijent-godina bila je 2,69 (5/1856 pacijent-godina) za pacijente lečene omalizumabom i 2,38 (4/1680 pacijent-godina) za pacijente koji su dobijali placebo (odnos stopa 1,13, 95%-tni interval pouzdanosti 0,24-5,71).

Trombociti

Tokom kliničkih ispitivanja kod nekoliko pacijenata zapažen je broj trombocita ispod donje granice normalnih laboratorijskih vrednosti. Zabeleženi izolovani slučajevi idiopatskih trombocitopenija opisanih u post-marketinškom ispitivanju uključujući teške slučajeve.

Parazitske infekcije

Kod pacijenata sa hroničnim visokim rizikom od infekcije helmintima, u placebo-kontrolisanoj studiji zabeleženo je blago povećanje broja infekcija kod primene omalizumaba koje nije bilo statistički značajno. Tok, težina i odgovor na terapiju infekcije su bili nepromenjeni (videti odeljak 4.4).

Sistemski lupus eritematozus

U kliničkim studijama i postmarketinškom ispitivanju su prijavljivani slučajevi sistemskog lupus eritematozusa (SLE) kod pacijenata sa umerenom do teškom astom i HSU. Patogeneza SLE nije u potpunosti razjašnjena.

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.

Predoziranje

Maksimalna podnošljiva doza leka Omlyclo nije određena. Jednokratna intravenska doza do 4000 mg data je pacijentima bez dokazane dozno zavisne toksičnosti. Najviša kumulativna doza od 44 000 mg data pacijentima u toku perioda od 20 nedelja nije dovela do bilo kakvih akutnih neželjenih efekata.

Kada se sumnja na predoziranje, pacijent se mora pratiti na bilo koje neuobičajene znake ili simptome. Lečenje mora biti adekvatno započeto i vođeno.

Farmakološki podaci - Omlyclo 150 mg

Farmakodinamika

Farmakoterapijska grupa: Ostali lekovi za sistemsku primenu u opstruktivnim plućnim bolestima, ATC kod: R03DX05

Lek Omlyclo je biološki sličan lek (tzv. biosimilar). Detaljnije informacije su dostupne na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.

Alergijska astma i hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Mehanizam dejstva

Omalizumab je rekombinantno, humanizovano monoklonsko antitelo poreklom iz DNK koje se selektivno vezuje za humani imunoglobulin E (IgE) i sprečava vezivanje IgE za FcεRI (receptor sa velikim afinitetom za IgE) na bazofilima i mastocitima, dovodeći tako do smanjenja vrednosti slobodnog IgE koji je glavni okidač alergijske kaskade. Antitelo je IgG1 kapa sa humanom osnovom, dok je regija koja određuje komplementarnost i vezuje se za IgE dobijena iz mišjeg matičnog antitela.

Kod lečenja subjekata sa atopijom sa omalizumabom došlo je do značajne nishodne regulacije FcεRI receptora na bazofilima. Terapija omalizumabom inhibira inflamaciju posredovanu IgE-om što je dokazano redukovanim eozinofilima u krvi i tkivu i smanjenjem medijatora inflamacije, uključujući IL-4, IL-5 i IL-13 od urođenih, adaptivnih i ne-imunskih ćelija.

Farmakodinamska dejstva

Alergijska astma

U in vitro uslovima kod subjekata koji su tretirani omalizumabom došlo je do smanjenja količine histamina oslobođenog iz bazofila, posle stimulacije sa alergenom za oko 90% u poređenju sa vrednostima pre primene leka.

U kliničkim studijama kod pacijenata sa alergijskom astmom, vrednosti serumskog slobodnog IgE koje su dozno-zavisne, su snižene u toku jednog sata od prve doze i održavaju se i između doza. Posle jedne godine od prekida primene omalizumaba, koncentracije IgE su se vratile na koncentracije pre lečenja bez zabeleženog skoka u nivou IgE posle potpune eliminacije leka.

Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa HRS sa NP, terapija omalizumabom je dovela do smanjenja koncentracije IgE u serumu (približno 95%) i povećanja ukupne koncentracije IgE u serumu, na sličan opseg koji je zapažen kod pacijenata sa alergijskom astmom. Ukupne koncentracije u serumu se povećavaju zbog formiranja kompleksa omalizumab-IgE koji imaju sporiju stopu eliminacije u poređenju sa slobodnim IgE.

Hronična spontana urtikarija (HSU)

Mehanizam dejstva

Omalizumab se DNK-rekombinantno humanizovano monoklonsko antitelo koje se selektivno vezuje sa humani imunoglobulin E (IgE) i smanjuje koncentraciju slobodnog IgE. To je antitelo IgG1 kapa koje sadrži ljudske osnovne regije, dok su regije koje određuju komplementarnost dobijene iz izolovnog mišjeg antitela koje se veže za IgE. Posledično tome, dolazi do nishodne regulacije IgE receptora ( FcεRI) na ćelijama. Nije potpuno jasno kako to rezultuje poboljšanjem simptoma HSU.

Farmakodinamska dejstva

U kliničkim studijama kod pacijenata sa HSU najveća supresija slobodnog IgE-a bila je uočena 3 dana nakon prve supkutane doze. Nakon ponovnog doziranja jednom u svake 4 nedelje vrednosti slobodnog IgE u serumu pre doze su ostale stabilne između 12 i 24 nedelje lečenja. Nakon prekida primene omalizumaba, vrednosti slobodnog IgE su se povećale prema vrednostima pre lečenja tokom 16-nedeljnog perioda praćenja bez terapije.

Klinička efikasnost i bezbednost

Alergijska astma

Odrasli i adolescenti ≥ 12 godina starosti

Efikasnost i bezbednost primene omalizumaba prikazana je u dvostruko slepoj, placebom kontrolisanoj studiji koja je trajala 28 nedelja i uključila 419 pacijenata sa teškom alergijskom astmom (studija 1) uzrasta od 12 do 79 godina, sa redukovanom plućnom funkcijom (FEV1, očekivano 40%-80%) i slabom kontrolom simptoma astme uprkos primeni velikih doza inhalacionih kortikosteroida i dugo-delujućih beta2-agonista. Izabrani pacijenti su imali učestale egzacerbacije astme koje su zahtevale primenu sistemskih kortikosteroida, ili su morali da budu hospitalizovani, ili su bili primljeni na urgentni tretman zbog teške egzacerbacije astme u toku prethodnih godinu dana uprkos kontinuiranoj primeni velikih doza inhalacionih kortikosteroida i dugo-delujućih beta2-agonista. Supkutane injekcije omalizumaba ili placebo, uvedene su kao dopunska terapija uz > 1000 mikrograma beklometazon dipropionata (ili analognog preparata) i dugodelujućeg beta2-agoniste. Dozvoljena je bila i terapija održavanja oralnim

kortikosteroidima, teofilinom i modifikatorima leukotriena (zastupljena redom kod 22%, 27% i 35% ispitanika).

Ciljni parametar za procenu efikasnosti terapije bila je učestalost egzacerbacija astmatičnih napada koja je zahtevala primenu sistemskih kortikosteroida. Omalizumab je smanjio učestalost egzacerbacija astme za 19% (p=0,153). Dalja procena pokazala je da je omalizumab statistički značajno (p < 0,05) umanjio teške egzacerbacije (kod pacijenata kod kojih je plućna funkcija bila redukovana ispod 60% od normalne i koji su primali sistemske kortikosteroide) i smanjena je potreba za hitnim posetama lekaru zbog astme (učestalim hospitalizacijama, boravcima u jedinicama intenzivne nege ili vanrednim posetama lekaru) i dobra efikasnost tretmana po proceni lekara je dovela do poboljšanja života pacijenata AQL (engl. Asthma-related Quality of Life), simptoma astme i funkcije pluća.

Analiza po podgrupama pokazala je da je kod ispitanika sa početnim koncentracijama IgE ≥ 76 IU/ml verovatnije da postoji klinički značajna korist od omalizumaba. U studiji 1 omalizumab je smanjio učestalost egzacerbacija astme za 40% (p=0,002). Dodatno, još pacijenata je imalo klinički značajan odgovor kod populacije sa IgE ≥ 76 IU/ml u sprovođenju programa tretmana teške astme sa omalizumabom. Tabela 6 prikazuje rezultate kod učesnika u studiji 1.

Tabela 6: Rezultati studije 1

Ukupan broj učesnika u studiji 1
omalizumab (N=209) Placebo (N=210)
Egzacerbacije astmeUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost 0,74 19,4%, p = 0,153 0,92
Teške egzacerbacije astmeUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost 0,24 50,1%, p = 0,002 0,48
Hitne posete lekaruUčestalost tokom perioda od 28 nedelja% redukcije, p-vrednost 0,24 43,9%, p = 0,038 0,43
Opšta ocena lekara o efikasnosti terapije% sa pozitivnim terapijskim odgovorom* p-vrednost ** 60,5% < 0,001 42,8%
Poboljšanje AQL% pacijenata sa ≥ 0,5 poboljšanjem p-vrednost 60,8% 0,008 47,8%

* značajno poboljšanje ili potpuna kontrola simptoma

** p-vrednost za ukupnu raspodelu efikasnosti

U studiji 2 procenjena je efikasnost i bezbednost primene omalizumaba u populaciji od 312 pacijenata sa teškom alergijskom astmom koji odgovaraju populaciji iz studije 1. U ovom otvorenom ispitivanju, kod 61% pacijenata ostvareno je klinički značajno smanjenje učestalosti egzacerbacija astme u poređenju samo sa primenom uobičajenih lekova protiv astme.

Sprovedene su i 4 dodatne, obimne, placebom kontrolisane studije u kojima je procenjivana efikasnost i bezbednost omalizumaba koji je primenjivan u periodu od 28 do 52 nedelje i koje su uključile 1722 odrasle osobe i adolescenta (studije 3, 4, 5, 6) sa dugotrajnom perzistentnom astmom. Većina pacijenata nije adekvatno kontrolisana, ali su istovremeno primali manje doze uobičajenih lekova za terapiju astme

nego pacijenti u studijama 1 i 2. U ispitivanjima 3-5 ciljni parametar je bila egzacerbacija bolesti, dok je studija 6 primarno procenjivala uštedu inhalacionih kortikosteroida.

U studijama 3, 4 i 5 kod pacijenata koji su primali omalizumab zabeleženo je smanjenje učestalosti egzacerbacija astme od 37,5% (p=0,027), 40,3% (p < 0,001) i 57,6% (p < 0,001) u poređenju sa placebom.

U studiji 6, kod pacijenata sa veoma teškim oblikom alergijske astme, primenom omalizumaba, bilo je moguće smanjiti uobičajenu dozu flutikazona na ≤ 500 mikrograma/dan bez nepovoljnog uticaja na kontrolu astme (60,3%) u poređenju sa placebo grupom (45,8%, p < 0,05).

Ukupan kvalitet života procenjivan je Juniperovim upitnikom (engl. Juniper Asthma-related Quality of Life Questionnaire). U svih šest studija dokazano je statistički značajno poboljšanje kvaliteta života od početka studije kod pacijenata koji su dobijali omalizumab u odnosu na grupu koja je primala placebo ili kontrolnu grupu.

Opšta ocena lekara o efikasnosti terapije:

Opšta procena lekara izvedena u pet od navedenih studija bila je jasna mera u postupcima lekara za kontrolu astme. Lekari su uzimali u obzir vrednosti PEF (engl. peak expiratory flow), simptome u toku dana i noći, upotrebljene lekove, spirometriju i egzacerbacije. U svih pet studija zabeležen je značajno veći broj pacijenata koji su tretirani omalizumabom i kod kojih je postignuto ili značajno poboljšanje ili potpuna kontrola astme u poređenju sa placebo pacijentima.

Deca 6 do < 12 godina starosti

Osnovni podaci o efikasnosti i bezbednosti omalizumaba u grupi uzrasta 6 do < 12 godina potiču iz jedne randomizovane, dvostruko-slepe, placebom kontrolisane, multicentrične studije (studija 7).

Studija 7 je placebom kontrolisana studija koja uključuje specifičnu podgrupu (N=235) pacijenata kao što je definisano u sadašnjoj indikaciji, koja je na terapiji velikim dozama inhalacionih kortikosteroida (≥ 500 mikrograma/dan ekvivalenta flutikazonu) uz dodatnu primenu dugo-delujućih beta agonista.

Klinički značajna egzacerbacija je definisana kao pogoršanje simptoma astme, po kliničkoj proceni istraživača, koja zahteva dupliranje početnih doza inhalacionih kortikosteroida tokom najmanje 3 dana i/ili upotrebljenih sistemskih (oralnih ili intravenskih) kortikosteroida tokom najmanje 3 dana terapije.

U specifičnoj podgrupi pacijenata na velikim dozama inhalacionih kortikosteroida, grupa sa omalizumabom je imala statistički značajno manju stopu klinički značajne egzacerbacije astme u odnosu na grupu sa placebom. U 24. nedelji, razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 34% (odnos stopa 0,662, p=0,047) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na placebo. U drugom dvostruko-slepom 28-nedeljnom terapijskom periodu razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 63% (odnos stopa 0,37, p < 0,001) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na placebo.

Tokom 52–nedeljnog dvostruko-slepog terapijskog perioda (uključujući 24-nedeljnu fazu fiksne doze sterioda i 28-nedeljnu fazu podešavanja doze steroida) razlika u stopi između terapijskih grupa je prikazana kao smanjenje za 50% (odnos stopa 0,504, p < 0,001) kod pacijenata na omalizumabu u odnosu na egzacerbacije.

Grupa na omalizumabu je pokazala veće smanjenje upotrebe beta-agonista u odnosu na placebo grupu, na kraju 52-nedeljnog terapijskog perioda, mada razlika između terapijskih grupa nije statistički značajna. Za globalnu procenu efektivnosti terapije na kraju 52-nedeljnog dvostruko-slepog terapijskog perioda u

podgrupi teških pacijenata na velikim dozama inhalacionih kortikosterioda i dugo-delujućih beta-agonista, proporcija pacijenata rangiranih kao ''odlična'' efikasnost terapije bila je veća, a proporcija pacijenata rangiranih kao ''umerena'' i ''slaba'' efikasnost terapije bila je manja u grupi sa omalizumabom u odnosu na placebo grupu; razlika između grupa je statistički značajna (p < 0,001), dok nije bilo razlika u subjektivnoj oceni kvaliteta života između grupe pacijenata sa omalizumabom i placebom.

Hronični rinosinuzitis sa nazalnim polipima (HRS sa NP)

Bezbednost i efikasnost primene omalizumaba je procenjena u dva randomizovana, dvostruko slepa, placebom kontrolisana ispitivanja kod pacijenata sa HRS sa NP (Tabela 8). Pacijenti su supkutano primali omalizumab ili placebo svake 2 ili 4 nedelje (videti odeljak 4.2). Svi pacijenti su primali osnovnu terapiju intranazalnim mometazonom tokom ispitivanja. Prethodna sinonazalna operacija ili prethodna primena sistemskih kortikosterioda nisu bile potrebne za uključivanje u studiju. Pacijenti su primali omalizumab ili placebo tokom 24 nedelje sa 4-nedeljnim periodom praćenja. Demografske i početne karakteristike, uključujući alergijske komorbiditete, su opisane u Tabeli 7.

Tabela 7: Demografski podaci i početne karakteristike ispitivanja sa nazalnim polipima

Parametar Ispitivanje nazalnih polipa 1 N=138 Ispitivanje nazalnih polipa 2 N=127
Srednja starost (godine) (SD) 51,0 (13,2) 50,1 (11,9)
% Muškaraca 63,8 65,4
Pacijenti koji su primenjivali sistemske kortikosteroide u prethodnoj godini (%) 18,8 26,0
Skor bilateralnih nazalnih polipa (NPS): srednja vrednost(SD), raspon 0-8 6,2 (1,0) 6,3 (0,9)
Rezultat za nazalnu kongestiju (NCS): srednja vrednost (SD), raspon 0-3 2,4 (0,6) 2,3 (0,7)
Skor za osećaj mirisa: srednjavrednost (SD), raspon 0-3 2,7 (0,7) 2,7 (0,7)
Ukupni skor SNOT-22: srednja vrednost (SD) raspon 0-110 60,1 (17,7) 59,5 (19,3)
Eozinofili u krvi (ćelije/mikrolitar): srednja vrednost (SD) 346,1 (284,1) 334,6 (187,6)
Ukupni IgE IU/ml: srednja vrednost (SD) 160,9 (139,6) 190,2 (200,5)
Astma (%) 53,6 60,6
blaga (%) 37,8 32,5
umerena (%) 58,1 58,4
teška (%) 4,1 9,1
Respiratorna bolest pogoršana aspirinom (%) 19,6 35,4
Alergijski rinitis 43,5 42,5

SD = standardna devijacija; SNOT-22 = upitnik za procenu 22 sinonazalna simptoma (engl. Sino-Nasal Outcome Test 22 Questionnaire); IgE = imunoglobulin E; IU = internacionalne jedinice. Kod NPS-a, NCS-a i SNOT-22, veći rezultati ukazuju na veću težinu bolesti.

Ko-primarni parametri su bili skorovi bilateralnih nazalnih polipa (NPS, engl. Nasal polyps score) i prosečni dnevni skor za nazalnu kongestiju NCS (engl. Nasal congestion score) u 24. nedelji. U oba ispitivanja sa nazalnim polipima 1 i 2, pacijenti koji su primali omalizumab su imali statistički značajno veća poboljšanja NPS-a i prosečnog nedeljnog NCS-a u 24. nedelji u odnosu na početak, u odnosu na pacijente koji su primali placebo. Rezultati ispitivanja nazalnih polipa 1 i 2 su prikazani u tabeli 8.

Tabela 8: Promena u kliničkim skorovima u 24. nedelji u odnosu na početne vrednosti u studiji 1 nazalnih polipa, studiji 2 nazalnih polipa i objedinjenim podacima

Ispitivanje nazalnih polipa 1 Ispitivanje nazalnih polipa 2 Objedinjeni rezultati za nazalne polipe
Placebo omali-zumab Placebo omali-zumab Placebo omali-zumab
N 66 72 65 62 131 134
Skor za nazalne polipe (NPS)
Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji 6,320,06 6,19-1,08 6,09-0,31 6,44-0,90 6,21-0,13 6,31-0,99
Razlika (95%) CI p-vrednost -1,14 (-1,59; -0,69)< 0,0001 -0,59 (-1,05; -0,12)0,0140 -0,86 (-1,18; -0,54)< 0,0001
7-dnevni prosek dnevnog rezultata za nazalnu kongestiju
Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji 2,46-0,35 2,40-0,89 2,29-0,20 2,26-0,70 2,38-0,28 2,34-0,80
Razlika (95%) CIp-vrednost -0,55 (-0,84; -0,25)0,0004 -0,50 (-0,80; -0,19)0,0017 -0,52 (-0,73; -0,31)< 0,0001
TNSS
Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji 9,33-1,06 8,56-2,97 8,73-0,44 8,37-2,53 9,03-0,77 8,47-2,75
Razlika (95%) p-vrednost -1,91 (-2,85; -0,96)0,0001 -2,09 (-3,00; -1,18)< 0,0001 -1,98 (-2,63; -1,33)< 0,0001
SNOT-22
Početna srednja vrednostLS srednja vrednost promene u 24. nedelji 60,26-8,58 59,82-24,70 59,80-6,55 59,21-21,59 60,03-7,73 59,54-23,10
Razlika (95%) p-vrednost (MID = 8,9) -16,12 (-21,86; -10,38)< 0,0001 -15,04 (-21,26; -8,82)< 0,0001 -15,36 (-19,57; -11,16)< 0,0001
UPSIT
Početna srednja 13,56 12,78 13,27 12,87 13,41 12,82
vrednost
LS srednja 0,63 4,44 0,44 4,31 0,54 4,38
vrednost promene
u 24. nedelji
Razlika (95%) CI 3,81 (1,38; 6,24) 3,86 (1,57; 6,15) 3,84 (2,17; 5,51)
p-vrednost 0,0024 0,0011 < 0,0001

LS = metoda najmanjih kvadrata (engl. Least-square); CI = interval pouzdanosti; TNSS = ukupni skor za nazalne simptome (engl. Total nasal symptom score); SNOT-22 = upitnik za procenu 22 sinonazalna simptoma (engl. Sino-Nasal Outcome Test 22 Questionnaire); UPSIT = test prepoznavanja mirisa prema Univerzitetu u Pensilvaniji (engl. University of Pennsylvania Smell Identification Test); MID = minimalna važna razlika (engl. Minimal important difference).

Slika 1 Srednja vrednost promene skora za nazalnu kongestiju od početka i srednja vrednost promene skora za nazalne polipe od početka praćenja, prema grupi na terapiji u studiji 1 i studiji 2 nazalnih polipa

U prethodno određenoj objedinjenoj analizi terapije za akutno ublažavanje simptoma (sistemski kortikosteroidi tokom ≥ 3 uzastopna dana ili nazalna polipektomija) tokom 24-nedeljnog perioda terapije, deo pacijenata kojima je bila potrebna terapija za akutno ublažavanje simptoma bio je manji kod onih koji su primali omalizumab u poređenju sa onima koji su primali placebo (2,3% u odnosu na 6,2%). Razmera mogućnosti uzimanja terapije za akutno ublažavanje simptoma kod pacijenata koji su primali omalizumab u poređenju sa onima koji su primali placebo bila je 0,38 (95% CI: 0,10; 1,49). Nije bilo prijavljenih sinonazalnih operacija ni u jednom ispitivanju.

Dugoročna efikasnost i bezbednost omalizumaba kod pacijenata sa hroničnim rinosinuzitisom sa nazalnim polipima (HRS sa NP) koji su učestvovali u studijama 1 i 2 o nazalnim polipima procenjene su u otvorenom produžetku ispitivanja. Podaci o efikasnosti iz ove studije ukazuju na to da je klinička korist postignuta u 24. nedelji održana do 52. nedelje. Podaci o bezbednosti bili su generalno u skladu sa poznatim bezbednosnim profilom omalizumaba.

Hronična spontana urtikarija (HSU)

Efikasnost i bezbednost omalizumaba su bile pokazane u dve randomizovane, placebom kontrolisane studije faze III (studija 1 i 2) kod pacijenata sa HSU koji su i dalje imali simptome iako su lečeni H1 antihistaminikom u odobrenoj dozi. Treća studija (studija 3) primarno je ocenjivala bezbednost omalizumaba kod pacijenata sa HSU koji su i dalje imali simptome iako su lečeni H1 antihistaminicima u dozi koja je bila do četiri puta veća od odobrene doze i H2 antihistaminikom i/ili terapijom antagonistom leukotrijenskih receptora. U te tri studije bilo je uključeno 975 pacijenata starosti od 12 do 75 godina (prosečna starost 42,3 godine; 39 pacijenata 12-17 godina, 54 pacijenata ≥ 65 godina; 259 muškaraca i 716 žena). Svi pacijenti su morali imati neodgovarajuću kontrolu simptoma, procenjenu nedeljnim rezultatom za aktivnost urtikarije (UAS7, engl. weekly urticaria activity score, raspon 0-42) od ≥16, i nedeljnim rezultatom za težinu svraba (koji je komponenta UAS7; raspon 0-21) od ≥ 8 tokom 7 dana pre randomizacije, uprkos tome što su uzimali antihistaminik najmanje 2 nedelje pre toga.

U studijama 1 i 2 pacijenti su imali srednji nedeljni rezultat za težinu svraba između 13,7 i 14,5 na početku i srednji UAS7 rezultat od 29,5 odnosno 31,7. Pacijenti u studiji bezbednosti 3 su imali srednji nedeljni rezultat za težinu svraba od 13,8 i srednji UAS7 rezultat od 31,2 na početku. U sve tri studije pacijenti su prijavili primanje prosečno 4 do 6 lekova (uključujući H1 antihistaminike) za simptome HSU pre uključivanja u ispitivanje. Pacijenti su primali omalizumab u dozi od 75 mg, 150 mg ili 300 mg ili placebo supkutanom injekcijom svake 4 nedelje tokom 24 nedelje u studiji 1 i tokom 12 nedelja u studiji 2, a 300 mg ili placebo supkutanom injekcijom svake 4 nedelje tokom 24 nedelje u studiji 3. Sve studije su imale 16-nedeljni period naknadnog praćenja bez lečenja.

Primarni parametar praćenja u studiji je bila promena od početne vrednosti do 12. nedelje u nedeljnom rezultatu za težinu svraba. Omalizumab u dozi od 300 mg je smanjio nedeljni rezultat za težinu svraba za 8,55, do 9,77 (p < 0,0001) u poređenju sa smanjenjem od 3,63, do 5,14, za placebo (videti Tabelu 9). Statistički značajni rezultati su bili nadalje uočeni u broju osoba sa odgovorom UAS7 ≤ 6 (u 12. nedelji) kojih je bilo više u terapijskim grupama koje su primale 300 mg, sa rasponom od 52-66% (p < 0,0001) u poređenju sa 11-19% za placebo grupe, a kompletan odgovor (UAS7=0) je postiglo 34-44% (p < 0,0001) pacijenata lečenih dozom od 300 mg u poređenju sa 5-9% pacijenata u placebo grupama. Pacijenti u terapijskoj grupi koja je primala 300 mg postigli su najviši srednji udeo dana bez angioedema od 4. do 12. nedelje, (91,0-96,1%; p < 0,001) u poređenju sa placebo grupama (88,1-89,2%). Srednja promena od početne vrednosti do 12. nedelje u ukupnom rezultatu dermatološkog indeksa kvaliteta života (DLQI) za terapijske grupe koje su primale 300 mg bila je veća (p < 0,001) nego za placebo, sa poboljšanjem u rasponu od 9,7-10,3 poena u poređenju sa 5,1-6,1 poena za odgovarajuće placebo grupe.

Tabela 9: Promena od početne vrednosti do 12. nedelje u nedeljnom rezultatu za težinu svraba, studije 1, 2 i 3 (populacija mITT*)

Placebo Omalizumab 300 mg
Studija 1
N 80 81
Srednja vrednost (SD) -3,63 (5,22) -9,40 (5,73)
Razlika u LS srednjim vrednostima u odnosu na placebo1 - -5,80
95% CI za razliku - -7,49; -4,10
P-vrednost u odnosu na placebo2 - < 0,0001
Studija 2
N 79 79
Srednja vrednost (SD) -5,14 (5,58) -9,77 (5,95)
Razlika u LS srednjim vrednostima u odnosu na placebo1 - -4,81
95% CI za razliku - -6,49; -3,13
P-vrednost u odnosu na placebo2 - < 0,0001
Studija 3
N 83 252
Srednja vrednost (SD) -4,01 (5,87) -8,55 (6,01)
Razlika u LS srednjim vrednostima u odnosu na placebo1 - -4,52
95% CI za razliku - -5,97; -3,08
P-vrednost u odnosu na placebo2 - < 0,0001

*Modifikovana populacija sa namerom lečenja (engl. modified intent-to-treat -mITT): je uključivala sve pacijente koji su bili randomizovani i primili najmanje jednu dozu ispitivanog leka.

BOCF (engl. Baseline Observation Carried Forward - početno zapažanje preneseno nadalje) upotrebljen je za unos podataka koji nedostaju.

1LS srednja vrednost (srednja vrednost dobijena metodom najmanjih kvadrata) bila je procenjena upotrebom modela ANCOVA. Nivoi su bili početni nedeljni rezultat za težinu svraba (< 13 prema ≥13) i početna težina (< 80 kg prema ≥80 kg).

2 p-vrednost je izvedena iz ANCOVA t-testa.

Slika 2 pokazuje srednji nedeljni rezultat za težinu svraba tokom vremena u studiji 1. Srednji nedeljni rezultati za težinu svraba značajno su se smanjili, sa najvećim efektom oko 12. nedelje koji se održao tokom 24-nedeljnog perioda lečenja. Rezultati su bili slični u studiji 3.

U sve tri studije, srednji nedeljni rezultat za težinu svraba povećao se postepeno tokom 16-nedeljnog perioda naknadnog praćenja bez terapije, što je u skladu sa ponovnom pojavom simptoma. Srednje vrednosti na kraju perioda praćenja su bile slične onima u placebo grupi, ali niže nego odgovarajuće srednje početne vrednosti.

Slika 2: Srednji nedeljni rezultat za težinu svraba tokom vremena, studija 1 (mITT populacija)

BOCF=početno zapažanje preneseno nadalje; mITT=modifikovana populacija sa namerom lečenja

Mera postignute efikasnosti uočena u 24. nedelji lečenja bila je uporediva sa onom uočenom u 12. nedelji: Za 300 mg, u studijama 1 i 3, srednje smanjenje u odnosu na početnu vrednost nedeljnog rezultata za težinu svraba bilo je 9,8 odnosno 8,6, udeo pacijenata sa UAS7 ≤ 6 je bio 61,7% odnosno 55,6%, a udeo pacijenata sa kompletnim odgovorom (UAS7=0) je bio 48,1% odnosno 42,5%, (za sve p < 0,0001, u poređenju sa placebom).

Podaci iz kliničkih studija na adolescentima (starosti od 12 do 17 godina) su uključivali ukupno 39 pacijenata, od kojih je 11 primalo dozu od 300 mg. Rezultati za 300 mg dostupni su za 9 pacijenata nakon 12 nedelja i za 6 pacijenata nakon 24 nedelje i pokazuju sličan odnos odgovora na lečenje omalizumabom u poređenju sa odraslom populacijom. Srednja promena u odnosu na početnu vrednost u nedeljnom rezultatu za težinu svraba je pokazala smanjenje od 8,25 nakon 12 nedelja i od 8,95 nakon 24 nedelje. Broj osoba sa odgovorom je bio: 33% nakon 12 nedelja i 67% nakon 24 nedelje za UAS7=0, i 56% nakon 12 nedelja i 67% nakon 24 nedelje za UAS7 ≤ 6.

U studiji koja je trajala 48 nedelja, 206 pacijenata starosti između 12 i 75 godina uključeno je u 24-nedeljni otvoreni period lečenja omalizumabom 300 mg svake 4 nedelje. Pacijenti koji su odgovorili na terapiju u ovom otvorenom periodu su zatim randomizovani da primaju omalizumab 300 mg (81 pacijent) ili placebo (53 pacijenta) svake 4 nedelje tokom dodatne 24 nedelje.

Od pacijenata koji su ostali na lečenju omalizumabom 48 nedelja, 21% je doživelo kliničko pogoršanje (UAS7 rezultat ≥ 12 tokom najmanje 2 uzastopne nedelje nakon randomizacije između 24. i 48. nedelje), u odnosu na 60,4% onih koji su lečeni placebom u 48. nedelji (razlika -39,4%, p < 0,0001, 95% CI: – 54,5%, –22,5%).

Farmakokinetika

Farmakokinetika omalizumaba ispitivana je kod odraslih pacijenata i adolescenata sa alergijskom astmom kao i kod odraslih pacijenata sa hroničnim rinosinuzitisom sa nazalnim polipima i odraslih pacijenata i adolescenata sa hroničnom spontanom urtikarijom. Opšte farmakokinetičke karakteristike omalizumaba su slične u ovim populacijama pacijenata.

Resorpcija

Posle supkutane primene leka, omalizumab se resorbuje i prosečna apsolutna biološka raspoloživost je 62%. Posle jednokratne primene supkutane doze kod odraslih pacijenata i adolescenata sa astmom ili HSU, resorpcija omalizumaba je spora, maksimalna koncentracija u serumu se postiže nakon prosečno 6-8 dana. Kod pacijenata sa astmom, posle višestrukog doziranja omalizumaba, AUC (površine ispod krive serumska koncentracija-vreme) od dana 0 do 14, u stanju ravnoteže su bile oko 6 puta veće nego nakon prve doze.

Pri dozama većim od 0,5 mg/kg farmakokinetika omalizumaba je linearna. Nakon doza od 75 mg, 150 mg ili 300 mg primenjenih svake 4 nedelje kod pacijenata sa HSU, minimalne koncentracije omalizumaba u serumu su se povećavale proporcionalno sa nivoom doze.

Primena omalizumaba koji se proizvodi u liofilizovanom obliku ili kao rastvor dovodi do sličnih profila koncentracije/vreme omalizumaba u serumu.

Distribucija

In vitro, omalizumab sa IgE formira komplekse ograničene veličine. Kompleksi koji se talože ili oni molekulske mase veće od 1 milion Daltona, nisu posmatrani u in vitro ili in vivo ispitivanjima. Na osnovu populacione farmakokinetike, raspodela omalizumaba je bila slična kod pacijenata sa alergijskom astmom i kod pacijenata sa HSU. Zabeleženi volumen distribucije kod pacijenata sa astmom posle supkutane primene leka je 78±32 ml/kg.

Eliminacija

Klirens omalizumaba uključuje i klirens IgG, kao i klirens kompleksa u kome je IgE kao krajnji ligand specifično vezan. Eliminacija IgG putem jetre podrazumeva razgradnju u retikuloendotelnom sistemu i endotelnim ćelijama. Intaktni IgG takođe se izlučuje i putem žuči. Kod pacijenata sa astmom poluvreme eliminacije omalizumaba iz seruma je prosečno 26 dana sa očiglednim prosečnim klirensom 2,4±1,1 ml/kg/dan. Dvostruko povećanje telesne mase dovelo je do udvostručavanja vrednosti prividnog klirensa. Kod pacijenata sa HSU, na osnovu simulacije populacione farmakokinetike, poluvreme eliminacije omalizumaba iz seruma u stanju ravnoteže je prosečno 24 dana, sa očiglednim prosečnim klirensom 3,0 ml/kg/dan kod pacijenta od 80 kg telesne mase.

Farmakokinetičke karakteristike u specifičnim grupama pacijenata

Uzrast, rasa/ etnička pripadnost, pol, indeks telesne mase

Pacijenti sa alergijskom astmom i hroničnim rinosinuzitisom sa nazalnim polipima (HRS sa NP) Populaciona farmakokinetika omalizumaba je ispitivana radi procene uticaja demografskih karakteristika na lek. Analizom ograničenih podataka utvrđeno je da prilagođavanje doze nije potrebno bez obzira na uzrast (6-76 godina za pacijente sa alergijskom astmom; 18 do 75 godina za pacijente sa HRS sa NP), rasu, etničku pripadnost, pol ili indeks telesne mase (videti odeljak 4.2).

Pacijenti sa HSU

Efekti demografskih karakteristika i drugih faktora na izloženost omalizumabu procenjivani su na osnovu populacione farmakokinetike. Dodatno, mešoviti efekti su procenjivani analizom odnosa između koncentracija omalizumaba i kliničkih odgovora. Ove analize sugerišu da nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa HSU u odnosu na uzrast (12-75 godina), rasu, etničku pripadnost, pol, telesnu masu, indeks telesne mase, početnu vrednost IgE, anti-FcεRI antitela ili istovremenu upotrebu H2 antihistaminika ili antagonista leukotrijenskih receptora.

Oštećenje funkcije jetre ili bubrega

Nema farmakokinetičkih i farmakodinamskih podataka kod pacijenata sa alergijskom astmom ili HSU koji imaju oštećenje funkcije jetre ili bubrega (videti odeljke 4.2 i 4.4).

Farmaceutski podaci - Omlyclo 150 mg

Lista pomoćnih supstanci

L-arginin-hidrohlorid;

L-histidin-hidrohlorid, monohidrat; L-histidin;

Polisorbat 20 (E 432); Voda za injekcije.

Inkompatibilnost

Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.

Rok upotrebe

2 godine.

Lek se može čuvati ukupno 7 dana na 25 °C.

Posebne mere opreza pri čuvanju

Čuvati u frižideru (2 °C - 8 °C). Ne zamrzavati.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.

Priroda i sadržaj pakovanja

Lek Omlyclo 150 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu sadrži 1 ml rastvora u telu napunjenog injekcionog šprica (staklo tip I), s pričvršćenom posebnom tankom iglom od 27 G (nerđajući čelik), (tip I) čepom klipa (elastomer) i kapicom za iglu (elastomer i polipropilen).

Napunjen injekcioni špric nije napravljen od prirodnog lateksa. Pakovanje sadrži jedan napunjen injekcioni špric.

Posebne mere opreza pri odlaganju

Napunjeni injekcioni špric je za jednokratnu i individualnu upotrebu. Špric treba izvaditi iz frižidera 30 pre primene kako bi se postigla sobna temperatura.

Instrukcije za odlaganje

Odložite iskorišćeni špric odmah u kontejner za oštre predmete.

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

PDF dokumenti

Pakovanje i cena

Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu; 150 mg; 1 napunjeni injekcioni špric (staklo) (1 ml) (150 mg/ml)
Cena
-
Doplata
-

Lista RFZO

Pakovanje nije na listi

DDD

-

JKL

0119206

Izvori

Paralele

Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4.9

Više 36k ocene

Instaliraj

Idite dalje od informacija o lekovima uz PRO

Rešite interakcije, pregledajte ograničenja upotrebe i pronađite sve ostale odgovore uz pomoć svog AI asistenta Elly.

Preveri, kaj ponuja PRO
Koristimo kolačiće Kolačići nam pomažu da pružimo najbolje iskustvo na našoj veb stranici. Korišćenjem naše veb stranice saglasni ste sa upotrebom kolačića. Više o tome kako koristimo kolačiće saznajte u našoj Politici kolačića.