Roaccutan® 10mg kapsula, meka
Teški oblici akni (kao što su nodularne akne, akne konglobata ili akne sa rizikom od trajnih ožiljaka) koji su rezistentni na adekvatno primenjene standardne terapijske režime sistemskim antibioticima i lokalnu terapiju.
Doziranje
Propisivanje leka Roaccutan treba da obavljaju ili nadziru isključivo lekari koji su upoznati sa sistemskom upotrebom retinoida za lečenje teških akni i koji su upoznati sa rizicima koje nosi terapija izotretinoinom i potrebom za stalnim praćenjem.
Kapsule treba uzimati jednom ili dva puta dnevno uz obrok.
Pedijatrijska populacija
Lek Roaccutan se ne preporučuje za lečenje akni pre puberteta. Ne preporučuje se upotreba kod dece mlađe od 12 godina pošto nema dovoljno podataka o efikasnosti i bezbednosti.
Odrasli, uključujući adolescente i starije pacijente
Terapiju izotretinoinom treba započeti dozom od 0,5 mg/kg telesne mase dnevno. Terapijski odgovor na lek Roaccutan i njegova neželjena dejstva su dozno-zavisni i nisu isti kod svih pacijenta. Zbog toga je tokom terapije neophodno individualno podešavanje doze, kod svakog pacijenta posebno. Kod većine pacijenata doza se nalazi u okviru doznog opsega od 0,5 i 1,0 mg/kg telesne mase dnevno.
Dugotrajna remisija i stepen relapsa su više povezani sa primenjenom ukupnom dozom nego sa trajanjem lečenja ili dnevnom dozom. Pokazano je da se ne može očekivati dodatna korist od leka preko kumulativne doze od 120 do 150 mg/kg telesne mase. Trajanje terapije kod pacijenata, prema tome, zavisi od primenjene dnevne doze. Lečenje u trajanju od 16-24 nedelja je obično dovoljno da se postigne remisija.
Kod većine pacijenata potpuno povlačenje akni postiže se posle samo jednog terapijskog ciklusa. U slučaju očiglednog recidiva, može se ponoviti terapija izotretinoinom u istoj dnevnoj i istoj kumulativnoj terapijskoj dozi kao i ranije. Budući da se poboljšanje stanja, odnosno povlačenje akni može videti tek 8 nedelja po završetku terapije, ponovljena terapija se ne preporučuje pre isteka ovog perioda.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Kod pacijenata sa teškom bubrežnom insuficijencijom terapiju treba započeti nižom dozom (npr. 10 mg dnevno). Dozu je potom potrebno povećavati do 1 mg/kg/dan ili dok pacijent ne primi maksimalnu dozu koja se toleriše (videti odeljak 4.4).
Pacijenti koji ne podnose lek
Kod pacijenata koji dosta teško podnose preporučene doze, lečenje se može nastaviti sa manjom dozom što ima za posledicu duže trajanje terapije i veći rizik od recidiva. Da bi se kod ovih pacijenata postigao najbolji mogući efekat, lečenje treba nastaviti najvećom podnošljivom dozom.
Izotretinoin je kontraindikovan kod trudnica i žena koje doje (videti odeljak 4.6.).
Izotretinoin je kontraindikovan i kod žena u reproduktivnom periodu, osim ako su ispunjeni svi uslovi iz Programa za prevenciju trudnoće (videti odeljak 4.4).
Izotretinoin je kontraindikovan kod pacijenata koji su hipersenzitivni na izotretinoin ili bilo koju pomoćni supstancu navedenu u odeljku 6.1. Lek Roaccutan sadrži sojino ulje, delimično hidrogenizovano sojino ulje i hidrogenizovano sojino ulje. Prema tome, lek Roaccutan je kontraindikovan kod pacijenata koji su alergični na kikiriki ili soju.
Izotretinoin je, takođe, kontraindikovan kod pacijenata :
-
sa insuficijencijom jetre,
-
sa značajno povišenim vrednostima lipida u krvi,
-
sa već postojećim stanjem hipervitaminoze A,
-
koji istovremeno uzimaju terapiju tetraciklinima (videti odeljak 4.5).
-
Trudnica
-
Žena u reproduktivnom periodu, osim ako su ispunjeni svi uslovi iz Programa za prevenciju trudnoće.
Program za prevenciju trudnoćeOvaj lek je TERATOGEN.
Izotretinoin je kontraindikovan kod žena u reproduktivnom periodu, osim ako su ispunjeni svi sledeći uslovi iz Programa za prevenciju trudnoće:
-
Pacijentkinja pati od teškog oblika akni (kao što su nodularne akne, acne konglobata ili akne koje mogu ostaviti trajne ožiljke) za koje primena standardnih načina lečenja uz pomoć sistemskih antibakterijskih lekova i lokalne terapije nije efikasna (videti odeljak 4.1).
-
Mogućnost nastanka trudnoće mora se proceniti kod svake pacijentkinje ponaosob.
-
Pacijentkinja razume rizik od teratogenog dejstva leka.
-
Pacijentkinja razume potrebu za strogim mesečnim kontrolama.
-
Pacijentkinja razume i prihvata potrebu za efikasnom, neprekidnom kontracepcijom, koja se mora koristiti mesec dana pre početka terapije, tokom celokupnog perioda primene terapije i još mesec dana po završetku terapije. Treba koristiti najmanje jednu visoko efikasnu metodu kontracepcije (tj. metodu koja ne zavisi od korisnika) ili dve komplementarne metode kontracepcije koje zavise od korisnika.
-
Pri odabiru kontraceptivne metode potrebno je proceniti specifične okolnosti svakog pojedinačnog slučaja i uključiti pacijentkinju u diskusiju kako bi se osiguralo njeno aktivno učestvovanje u terapiji i pridržavanje odabranih mera (komplijansa).
-
Pacijentkinja mora da prati sve savete o efikasnoj kontracepciji čak i ako ima amenoreju.
-
Pacijentkinja je detaljno obaveštena i razume moguće posledice trudnoće, kao i potrebu da se hitno obrati lekaru ako postoji rizik od trudnoće ili ako postoji mogućnost da je trudna.
-
Pacijentkinja razume potrebu za redovnim sprovođenjem testa na trudnoću i pristaje na njegovo sprovođenje pre početka terapije, po mogućnosti jednom mesečno tokom terapije i mesec dana nakon završetka terapije.
-
Pacijentkinja potvrđuje da razume opasnosti i potrebne mere predostrožnosti povezane sa primenom izotretinoina.
Ovi zahtevi se odnose i na žene koje trenutno nisu seksualno aktivne, osim ako lekar koji propisuje lek smatra da postoje uverljivi razlozi koji upućuju na to da ne postoji rizik od trudnoće.
Lekar koji propisuje lek mora se pobrinuti:
-
Da se pacijentkinja pridržava gore navedenih uslova za prevenciju trudnoće i da potvrdi da ih u potrebnoj meri razume
-
Da pacijentkinja pristaje na gore navedene uslove
-
Da pacijentkinja razume da mora dosledno i ispravno koristiti jednu visoko efektivnu metodu kontracepcije (tj. metodu koja ne zavisi od korisnika) ili dve komplementarne metode kontracepcije koje zavise od korisnika, i to najmanje mesec dana pre započinjanja terapije, tokom čitavog perioda trajanja terapije i najmanje mesec dana nakon završetka terapije.
-
Da su pre početka terapije, tokom trajanja terapije i mesec dana nakon završetka terapije dobijeni negativni rezultati testova na trudnoću. Datumi i rezultati testova na trudnoću treba da budu dokumentovani.
Ako je pacijentkinja zatrudnela tokom terapije izotretinoinom, terapija se mora prekinuti, a pacijentkinju treba uputiti radi procene i savetovanja specijalisti za teratologiju ili lekaru koji ima iskustva u oblasti teratologije. Ako do trudnoće dođe nakon završetka terapije, i dalje postoji rizik od teških i ozbiljnih malformacija ploda. Ovaj rizik je prisutan sve dok se lek potpuno ne eliminiše iz organizma, što se događa unutar mesec dana nakon završetka terapije.
KontracepcijaPacijentkinje moraju biti sveobuhvatno informisane o sprečavanju trudnoće, pa ih treba uputiti u savetovalište za kontracepciju ako ne koriste efektivnu kontracepciju. Ako lekar koji propisuje lek
pacijentkinjama ne može pružiti navedene informacije, pacijentkinju treba uputiti relevantnom zdravstvenom radniku.
Kao minimalni zahtev, pacijentkinje u reproduktivnom periodu moraju da koriste najmanje jednu visoko efektivnu metodu kontracepcije (tj. metodu koja ne zavisi od korisnika) ili dve komplementarne metode kontracepcije koje zavise od korisnika. Kontracepciju treba koristiti najmanje mesec dana pre početka terapije izotretinoinom, tokom celokupnog trajanja terapije i najmanje mesec dana nakon završetka terapije, čak i kod pacijentkinja sa amenorejom.
Pri odabiru kontraceptivne metode potrebno je proceniti specifične okolnosti svakog pojedinačnog slučaja i uključiti pacijentkinju u diskusiju kako bi se osiguralo njeno aktivno učestvovanje u terapiji i pridržavanje odabranih mera.
Testiranje na trudnoćuU skladu sa lokalnom praksom, preporučuje se sprovođenje testova na trudnoću sa minimalnom osetljivošću od 25 mi.j./mL, i to pod medicinskim nadzorom, na sledeći način.
Pre početka terapije
Test na trudnoću pod medicinskim nadzorom treba uraditi najmanje mesec dana nakon što je pacijentkinja počela da koristi kontracepciju i neposredno (po mogućnosti nekoliko dana) pre prvog propisivanja leka. Tim testom treba da se potvrdi da pacijentkinja nije trudna u trenutku kad započinje terapiju izotretinoinom.
Kontrolni pregledi
Kontrolne preglede potrebno je zakazivati u redovnim intervalima, po mogućnosti jednom mesečno. U skladu sa lokalnom praksom i uzimajući u obzir seksualnu aktivnost pacijentkinje, podatke o nedavnim menstrualnim ciklusima (abnormalan ciklus, izostanak menstruacije ili amenoreja) i metod kontracepcije, potrebno je utvrditi da li je neophodno svakog meseca ponavljati testove na trudnoću pod medicinskim nadzorom. Ako su indikovani, kontrolne testove na trudnoću treba uraditi na dan posete lekaru koji propisuje lek ili 3 dana pre posete.
Završetak terapije
Poslednji test na trudnoću treba uraditi mesec dana nakon završetka terapije.
Ograničenja vezana za propisivanje i izdavanje lekaŽenama u reproduktivnom periodu poželjno je propisati količinu leka Roaccutan dovoljnu za 30-dnevnu terapiju kako bi se podstakle na redovne kontrole, uključujući praćenje i testiranje na trudnoću. Poželjno je test na trudnoću, propisivanje i izdavanje leka Roaccutan obaviti istog dana. Izdavanje izotretinoina treba da bude najkasnije 7 dana od propisivanja.
Mesečni kontrolni pregledi će omogućiti redovno praćenje i testiranje na trudnoću kako bi se uverili da pacijentkinja nije trudna pre početka sledećeg ciklusa lečenja.
Pacijenti muškog polaDostupni podaci ukazuju na to da nivo izloženosti majke leku putem semene tečnosti pacijenta koji je na terapiji lekom Roaccutan nije dovoljan da bi se povezao sa teratogenim efektima leka Roaccutan.
Pacijentima muškog pola treba napomenuti da ne smeju da dele lek sa drugim osobama, posebno ne sa ženama.
Dodatne mere oprezaPacijente treba uputiti da ovaj lek nikada ne daju drugoj osobi, kao i da po završetku terapije sve neiskorišćene kapsule vrate farmaceutu.
Pacijenti ne smeju davati krv tokom terapije, kao ni mesec dana nakon završetka terapije ovim lekom, zbog potencijalnog rizika po plod trudnica koje primaju transfuziju.
Edukativni materijalKako bi pomogao lekarima koji propisuju lek, farmaceutima i pacijentima da izbegnu izlaganje ploda izotretinoinu, nosilac dozvole za stavljanje leka u promet obezbeđuje edukativni materijal koji sadrži upozorenja o teratogenosti izotretinoina i savete o kontracepciji pre započinjanja terapije, kao i smernice o neophodnosti testiranja na trudnoću.
Svim pacijentima i muškog i ženskog pola, lekari treba da predoče sveobuhvatne informacije o teratogenim rizicima i strogim merama sprečavanja trudnoće koje su navedene u Programu za prevenciju trudnoće.
Psihijatrijski poremećaji
Kod pacijenata lečenih izotretinoinom prijavljeni su depresija, pogoršanje depresije, anksioznost, sklonost agresiji, promene raspoloženja, psihotični simptomi i veoma retko suicidalne misli, pokušaji samoubistva i samoubistvo (videti odeljak 4.8). Potreban je poseban oprez kod pacijenata sa depresijom u anamnezi, a sve pacijente treba pratiti kako bi se uočili mogući znaci depresije i treba ih, prema potrebi uputiti na odgovarajuće lečenje. Međutim, prekid terapije izotretinoinom možda neće biti dovoljan za ublažavanje simptoma, pa može biti potrebna dodatna psihijatrijska ili psihološka procena.
Oprez od strane porodice ili prijatelja može biti od koristi u cilju otkrivanja psihijatrijskih poremećaja. Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Na početku terapije može doći do akutne egzacerbacije akni. Međutim, ovo se obično povlači u roku od 7-10
dana tokom kontinuirane primene i normalno nije potrebno podešavanje doze.
Mora se izbegavati intenzivno izlaganje jakom suncu ili ultraljubičastom (UV) zračenju. Ako je neophodno, mora se koristiti preparat sa visokim faktorom zaštite od sunca (najmanje SPF15).
Agresivna hemijska dermoabrazija i tretman kože laserom se moraju izbegavati kod pacijenata tokom terapije izotretinoinom i najmanje 5-6 meseci po završetku terapije zbog opasnosti od hipertrofičnih ožiljaka na atipičnim površinama i, ređe, postinflamatorne hiper- ili hipopigmentacije tretiranih površina. Depilacija voskom se mora izbegavati u periodu od najmanje 6 meseci po završetku terapije kod pacijenata lečenih izotretinoinom zbog opasnosti od površinskog oštećenja kože.
Istovremena upotreba izotretinoina sa keratoliticima ili eksfolijativnim preparatima protiv akni koji se nanose lokalno na kožu, mora da se izbegava, jer to može da pojača lokalnu iritaciju (videti odeljak 4.5).
Pacijentima treba savetovati da od samog početka terapije koriste masti ili kreme za vlaženje kože i balzam za usne, jer će izotretinoin verovatno da dovede do suvoće kože i usana.
Tokom postmarketinškog perioda prijavljeni su slučajevi teških reakcija na koži (kao što su multiformni eritem (EM), Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN)) povezani sa upotrebom izotretinoina. Kako se ovi događaji teško mogu razlikovati od ostalih kožnih reakcija koje se mogu ispoljiti (videti odeljak 4.8), pacijente je potrebno obavestiti o znacima i simptomima i pažljivo ih pratiti zbog mogućnosti nastanka teških kožnih reakcija. Ako se sumnja na tešku kožnu reakciju, lečenje izotretioninom treba odmah prekinuti.
Alergijske reakcije
Anafilaktičke reakcije su retko zabeležene, u nekim slučajevima nakon prethodne lokalne primene retinoida. Retko su prijavljivane kožne alergijske reakcije. Prijavljeni su teži slučajevi alergijskog vaskulitisa, često sa purpurom (modrice i crvene fleke) na ekstremitetima i sa ekstrakutanom zahvaćenošću. Ove teške alergijske reakcije zahtevaju da se terapija momentalno prekine i da se pacijent pažljivo prati.
Poremećaji oka
Suve oči, zamućenost rožnjače, oslabljen noćni vid i keratitis obično nestaju po prekidu terapije. Upotreba masti za vlaženje očiju ili veštačkih suza može biti korisna u slučaju suvih očiju. Kod pacijenata se može javiti netolerancija na kontaktna sočiva zbog čega je neophodno da tokom ove terapije nose naočari.
Prijavljeni su i slučajevi oslabljenog vida tokom noći (videti odeljak 4.7) i kod nekih pacijenata je do ove pojave dolazilo iznenada. Pacijente sa očnim problemima treba uputiti oftalmologu na ispitivanje. Prekid terapije lekom Roaccutan može biti neophodan.
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Kod pacijenata koji primaju izotretinoin, posebno oni koji se bave intenzivnim fizičkim aktivnostima prijavljeni su mijalgija, artralgija i povećane vrednosti kreatin fosfokinaze u serumu (videti odeljak4.8). U nekim slučajevima, ovo može da preraste u životno ugrožavajuću rabdomiolizu.
Promene na kostima, kao što su prerano zatvaranje epifize, hiperostoza i kalcifikacija tetiva i ligamenata pojavljivale su se i nekoliko godina nakon primene visokih doza za lečenje poremećaja keratinizacije. Doze, trajanje terapije I ukupna kumulativna doza kod ovih pacijenata su po pravilu daleko preko onih koje se preporučuju za lečenje akni.
Benigna intrakranijalna hipertenzija
Prijavljeni su i slučajevi benigne intrakranijalne hipertenzije, od kojih su neki uključivali istovremenu upotrebu tetraciklina (videti odeljak 4.3 i 4.5). U znakove i simptome benigne intrakranijalne hipertenzije spadaju glavobolja, mučnina i povraćanje, poremećaji vida i edem papile. Pacijenti kod kojih dođe do pojave benigne intrakranijalne hipertenzije moraju odmah da prestanu da uzimaju lek Roaccutan.
Hepatobilijarni poremećaji
Pre započinjanja terapije moraju se proveriti enzimi jetre, zatim mesec dana nakon započinjanja terapije, a potom u intervalima od 3 meseca, osim ako je klinički indikovana češća kontrola. Prijavljeni su slučajevi prolaznih i reverzibilnih poremećaja transaminaza jetre. U mnogim slučajevima ove promene su ostajale u normalnim rasponima, a vrednosti su se i tokom same terapije vraćale na nive početnih vrednosti. Međutim, ako klinički relevantno povećanje vrednosti transaminaza potraje duže, mora se razmisliti o smanjenju doze ili prekidu terapije.
Bubrežna insuficijencija
Oštećenje funkcije bubrega i insuficijencija bubrega ne utiču negativno na farmakokinetiku izotretinoina. Prema tome, izotretinoin se može davati pacijentima sa bubrežnom insuficijencijom. Ipak, preporučuje se da se kod ovakvih pacijenata terapija započne sa manjom dozom i da se ona potom postepeno povećava do maksimalne doze koju pacijent podnosi (videti odeljak 4.2).
Metabolizam lipida
Lipidi u serumu (izmereni u stanju gladovanja) se moraju proveravati pre početka terapije, mesec dana po njenom uvođenju i potom na svaka 3 meseca, osim ako je klinički indikovano češće praćenje. Povećane vrednosti lipida u serumu po pravilu se vraćaju na normalu nakon smanjenja doze ili prekida terapije, a mogu reagovati i na promene u načinu ishrane.
Izotretinoin je doveden u vezu i sa povećanjem vrednosti triglicerida u plazmi. Ako se hipertrigliceridemija ne može adekvatno kontrolisati, ili ako se pojave simptomi pankreatitisa (videti odeljak 4.8), treba prekinuti terapiju izotretinoinom. Vrednosti preko 800 mg/dL ili 9 mmol/L ponekad su povezani sa akutnim pankreatitisom, koji može biti fatalan.
Gastrointestinalni poremećaji
Izotretinoin je povezan sa inflamatornom bolesti creva (uključujući i regionalni ileitis) kod pacijenata bez prethodne istorije intestinalnih poremećaja. Pacijenti kod kojih se razvije teška hemoragična dijareja treba odmah da prestanu sa uzimanjem izotretinoina.
Intolerancija na fruktozu
Lek Roaccutan sadrži sorbitol. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu ne smeju koristiti ovaj lek.
Visokorizični pacijenti
Pacijenti koji boluju od dijabetesa, imaju prekomernu težinu, alkoholičari su ili imaju poremećaj metabolizma lipida i koji se podvrgavaju terapiji izotretinoinom mogu biti podvrgnuti češćoj kontroli nivoa lipida u serumu i/ili glukoze u krvi. Zabeleženi su slučajevi povišenih nivoa glukoze u krvi izjutra na prazan stomak kao i nekoliko slučajeva dijabetesa koji je dijagnostikovan tokom terapije izotretinoinom.
-
Lek Roaccutan se ne sme davati istovremeno sa vitaminom A zbog rizika od razvoja hipervitaminoze A.
Slučajevi intrakranijalne hipertenzije (pseudotumor cerebri) su zabeleženi kod istovremene primene izotretinoina i tetraciklina. Zbog toga treba izbegavati istovremenu terapiju sa tetraciklinima (videti odeljke 4.3 i 4.4).
Treba izbegavati istovremenu primenu izotretinoina sa keratoliticima ili eksfolijativnim preparatima protiv akni koji se primenjuju lokalno, jer se može pojačati lokalna iritacija (videti odeljak 4.4).
Trudnoća
Trudnoća je apsolutna kontraindikacija za terapiju izotretinoinom (videti odeljak 4.3). Žene u reproduktivnom periodu moraju da primenjuju efikasnu kontracepciju tokom i jedan mesec nakon terapije. Ako do trudnoće dođe uprkos svim merama predostrožnosti tokom terapije lekom Roaccutan ili u periodu od mesec dana po prekidu ove terapije, postoji veliki rizik da će plod imati izuzetno teške i ozbiljne malformacije.U fetalne malformacije koje su povezane sa izlaganjem izotretinoinu spadaju abnormalnosti centralnog nervnog sistema (hidrocefalus, cerebelarne malformacije/abnormalnosti, mikrocefalus), facijalna dismorfija, rascep nepca, abnormalnosti spoljašnjeg uha (odsustvo ušne školjke, mali ili nepostojeći spoljašnji slušni kanali), abnormalnosti očiju (mikroftalmija), kardiovaskularne abnormalnosti (konotrunkalne malformacije kao što je Fallot-ova tetrada (tetralogy of Fallot), transpozicija velikih krvnih sudova, septalni defekti) i abnormalnosti timusa i paratiroidne žlezde. Postoji i povećana učestalost spontanih pobačaja.
Ako kod žene koja prima izotretinoin dođe do trudnoće, terapija mora odmah da se prekine i pacijentkinja uputi na ispitivanje i savetovanje kod lekara koji ima iskustva u ovoj oblasti.
Dojenje
Budući da je izotretinoin izrazito lipofilan, veoma je verovatno da se izlučuje u majčino mleko. Prema tome, zbog potencijalnih neželjenih dejstava kod dece izložene preko majčinog mleka, primena leka Roaccutan je kontraindikovana kod majki koje doje (videti odeljak 4.3).
Plodnost
Izotretinoin u terapijskim dozama ne utiče na broj spermatozoida, njihovu pokretljivost ili morfologiju, pa korišćenje leka Roaccutan od strane pacijenata muškog pola ne ugrožava nastajanje i razvoj embriona.
Lek Roaccutan bi potencijalno mogao da ima uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.
Nekoliko slučajeva oslabljenog noćnog vida se javilo tokom terapije izotretinoinom i u retkim slučajevima je trajalo i nakon terapije (videti odeljke 4.4 i 4.8). Budući da se ovaj problem u nekim slučajevima razvijao naglo, pacijente treba upozoriti na ovakvu mogućnost i savetovati im oprez ako moraju da upravljaju vozilima ili rukuju mašinama.
Pospanost, vrtoglavica i vizuelne smetnje prijavljivane su veoma retko. Pacijente treba upozoriti da, ukoliko im se jave ovakve smetnje, ne treba da voze, rukuju mašinama, ili da učestvuju u bilo kakvim aktivnostima gde bi mogli da ugroze sebe ili druge.
Sažetak bezbednosnog profila
Neka od neželjenih dejstava koja su povezana sa upotrebom izoretinoina su dozno zavisna. Neželjena dejstva su uglavnom reverzibilna sa promenom doze ili sa prekidom terapije, ali neka se mogu zadržati i posle prekida terapije. Sledeći simptomi su najčešće zabeležena neželjena dejstva izotretinoina: suvoća kože, suvoća mukoznih membrana npr. usana (heilitis), nosne sluznice (epistaksa) i očiju (konjunktivitis).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Učestalost neželjenih reakcija izračunat iz zbirnih podataka iz kliničkih studija u kojima su učestvovala 824 pacijenta i iz podataka nakon puštanja leka u promet prikazani su u tabeli ispod. Neželjene reakcije su navedene ispod po MeDRA klasi sistema organa (SOC) i kategorijama učestalosti. Kategorije učestalosti su definisane kao veoma česte (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), povremene (≥1/1000 do <1/100), retke (≥1/10000 do <1/1000), veoma retke (<1/10000) i nepoznate (nije moguće proceniti iz raspoloživih podataka). Sa svakom grupom učestalosti i SOC, neželjene reakcije su prikazane po opadajućem redu ozbiljnosti.
Tabela 1 Tabelarna lista neželjenih reakcija kod pacijenata lečenih izotretinoinomKlasa Sistema Organa | Veoma često | Često | Retko | Veoma retko | Nepoznato* |
Infekcije i infestacije | Gram pozitivna (mukokutana) bakterijska infekcija | ||||
Poremećaji krvii limfnog sistema | Trombocitope nija, anemija, trombocitoza, povećana sedimentacija crvenih krvnih zrnaca | Neutropenija | Limfadenopatija | ||
Poremećaji imunskog sistema | Anafilaktička reakcija, preosetljivost, alergijska reakcija po koži | ||||
Poremećaji metabolizma i ishrane | Dijabetes melitus, hiperurikemija | ||||
Pshijatrijski | Depresija, | Samoubistvo, | |||
poremećaji | pogoršanje | pokušaj | |||
depresije, | samoubistva, | ||||
sklonost ka | ideje o | ||||
agresiji, | samoubistvu, | ||||
anksioznost, | psihotični |
Klasa Sistema Organa | Veoma često | Često | Retko | Veoma retko | Nepoznato* |
promene raspoloženja | poremećaji, abnormalno ponašanje | ||||
Poremećaji nervnog sistema | Glavobolja | Benigna intrakranijalna hipertenzija, konvulzije, pospanost, vrtoglavica | |||
Poremećaji oka | Blefaritis, konjunktivitis, suve oči, iritacija očiju, | Papiloedem (znak benigne intrakranijalne hipertenzije), katarakta, daltonizam (nesposobnost razlikovanja boja), netolerancija kontaktnih sočiva, neprozračnost rožnjače, slabiji vid noću, keratitis, fotofobija, smetnje u vidu, zamućen vid. | |||
Poremećaji uha i labirinta | Oštećenje sluha | ||||
Vaskularni poremećaji | Vaskulitis (npr. Wegener-ova granulomatoza, alergijski vaskulitis) | ||||
Respiratorni, torakalni, i medijastinalni poremećaji | Nazofaringitis, Epistaksa, suvoća nos | Bronhospazam (pogotovo kod pacijenata sa astmom), promuklost | |||
Gastrointestina lni poremećaji | Inflamatorne bolesti creva, kolitis, ileitis, pankreatitis, gastrointestinaln a krvarenja, hemoragična dijareja, mučnina, suvo grlo (videti odeljak 4.4) | ||||
Hepatobilijarni poremećaji | Povećane vrednosti | Hepatitis |
Klasa Sistema Organa | Veoma često | Često | Retko | Veoma retko | Nepoznato* |
transaminaze (videti odeljak 4.4) | |||||
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Pruritus, eritematozni osip, dermatitis, heilitis, suva koža, lokalizovana eksfolijacija, osetljivost kože (rizik od povreda trenjem) | Alopecija | Akutne ulcerativne akne,pogoršanje akni, crvenilo lica, egzantem, poremećaji sa kosom, maljavost po telu, poremećaj noktiju,infekcija korena nokta, fotosenzitivnost, piogeni granulom, hiperpigmetacija kože, pojačano znojenje | Multiformni eritem, Stevens- Johnson–ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza | |
Poremećaj mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva | Artralgina, mialgija, bol u leđima (pogotovo kod dece i adolescenata) | Artritis, kalcinoza (kalcifikacija ligamenata i tetiva), prerano srastanje epifize, eksostoza, (povećan rast kostiju), smanjenagustina kostiju, tendinitis | Rabdomioliza (razgradnja mišićnog tkiva) | ||
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Glomerulonefrit is | ||||
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | Seksualna disfunkcija, uključujući erektilnu disfunkciju i smanjen libido, ginekomastija, vulvovaginalna suvoća | ||||
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Granulacija tkiva (povećano stvaranje), slabost | ||||
Ispitivanja | Povećane | Povećane | Povećane |
Klasa Sistema Organa | Veoma često | Često | Retko | Veoma retko | Nepoznato* |
vrednosti triglicerida u krvi, smanjena vrednost HDL- a | vrednosti holesterola u krvi, povećane koncentracije glukoze u krvi, hematurija, proteinurija | vrednosti kreatin fosfokinaze u krvi |
* Ne može biti procenjeno iz raspoloživih podataka Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Izotretinoin je derivat vitamina A. Iako je akutna toksičnost izotretinoina mala, znaci hipervitaminoze A mogu da se jave kod slučajnog predoziranja. Manifestacije akutne toksičnosti vitamina A uključuju tešku glavobolju, mučninu ili povraćanje, pospanost, razdražljivost i pruritus. Znaci i simptomi nehotičnog ili namernog predoziranja izotretinoinom bi verovatno bili slični. Može se pretpostaviti da su takvi simptomi reverzibilni i da se povlače bez potrebe za specifičnom terapijom.
Izotretinoin je sintetski stereoizomer all- trans retinoične kiseline (tretinoina). Tačan mehanizam dejstva
izotretinoina još nije potpuno razjašnjen, ali je utvrđeno da je poboljšanje kliničke slike kod teških oblika akni povezano sa smanjenjem aktivnosti lojnih žlezda i histološki potvrđenom smanjenju veličine lojnih žlezda. Nadalje, utvrđeno je protivupalno delovanje izotretinoina na kožu. Osim toga, pokazano je i da izotretinoin ima antiinflamatorno dejstvo na kožu.
Klinička efikasnost i bezbednost
Kod akni, hiperkeratinizacija epitelnog sloja pilosebacealne jedinice dovodi do odbacivanja korneocita u kanalić, što dovodi do blokiranja kanala keratinom i povećane akumulacije sebuma. Ovo je praćeno nastankom komedona, i na kraju i inflamatornom lezijom. Izotretinoin inhibira proliferaciju sebacealnih ćelija i izgleda da svoje dejstvo na akne vrši vraćanjem na uobičajeni proces diferencijacije. Budući da je sebum važan supstrat rasta Propionibacterium acnes, smanjena produkcija sebuma sprečava bakterijsku kolonizaciju lojnih kanalića.
Resorpcija
Resorpcija izotretinoina iz gastrointestinalnog trakta je varijabilna i linearno je povezana sa dozom u okviru cele terapijske širine. Njegova apsolutna bioraspoloživost još nije utvrđena jer nema oblika za intravensku primenu kod ljudi. Međutim, ekstrapolacija rezultata sa ispitivanja na psima ukazuje na malu i promenljivu sistemsku bioraspoloživost. Ako se izotretinoin uzima sa hranom, bioraspoloživost je dva puta veća nego kada se uzima na prazan stomak.
Distribucija
Izotretinoin se u velikoj meri vezuje za proteine plazme, uglavnom za albumin (99,9%). Volumen distribucije izotretinoina kod ljudi nije utvrđen jer za ljudsku upotrebu ne postoji oblik za intravensku primenu. Ne zna se mnogo o distribuciji izotretinoina u humanom tkivu. Koncentracija izotretinoina u epidermu je upola manja nego u serumu. Koncentracija izotretinoina u plazmi je približno 1,7 puta veća od koncentracije u krvi jer mala količina izotretinoina ulazi u crvena krvna zrnca.
Biotransformacija
Nakon oralne primene izotretinoina, u plazmi su identifikovana tri glavna metabolita: 4-okso-izotretinoin, tretinoin (all-trans retinoična kiselina), i 4-okso-tretinoin. Ovi metaboliti su pokazali biološku aktivnost u nekoliko in vitro testova. U kliničkim studijama se pokazalo da 4-okso-izotretinoin značajno doprinosi aktivnosti izotretinoina (smanjenje nivoa ekskrecije sebuma bez povećanja nivoa izotretinoina i tretinoina u plazmi). Ostali manji metaboliti predstavljaju konjugate glukoronida. Glavni metabolit je 4-okso- izotretinoin, koji u stanju ravnoteže postiže koncentracije u plazmi koje su 2,5 puta veće od koncentracija koje postiže osnovno jedinjenje.
Budući da se i izotretinoin i tretinoin (all-trans-retinoična kiselina) reverzibilno konvertuju jedan u drugi, metabolizam tretinoina je tesno povezan sa metabolizmom izotretinoina. Procenjeno je da 20-30% doze izotretinoina biva metabolizovano izomerizacijom.
Enterohepatička cirkulacija može imati značajnu ulogu u farmakokinetici izotretinoina kod ljudi. Metabolička ispitivanja in vitro pokazala su da je nekoliko CYP enzima uključeno u konverziju izotretinoina u 4-okso-tretinoin. U ovom smislu nijedna izoforma se nije pokazala predominantnom. Izotretinoin i njegovi metaboliti ne utiču značajno na aktivnost enzima citohrom peroksidaze.
Eliminacija
Približno jednaki delovi doze izlučuju se urinom i fecesom nakon oralne primene radioaktivno obeleženog izotretinoina. Srednje terminalno poluvreme eliminacije neizmenjenog leka, nakon oralnog unošenja kod pacijenata sa aknama iznosi 19 sati.
Terminalno poluvreme eliminacije 4-okso-izotretinoina je duže, u proseku 29 sati.
Izotretinoin je retinoid koji prirodno nastaje. Endogene koncentracije retinoida se dostižu u roku od oko dve nedelje po prestanku terapije lekom Roaccutan.
Oštećenje funkcije jetre
Budući da je izotretinoin kontraindikovan kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom jetre, informacije o kinetici izotretinoina kod ovih pacijenata su ograničene.
Oštećenje funkcije bubrega
Bubrežna insuficijencija ne dovodi do značajnog smanjenja klirensa iz plazme bilo izotretinoina ili 4-okso- izotretinoina.