Victanyl® 100mcg/h transdermalni flaster
- fentanil
- A+A1
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Indikacija za RFZO
Smernice
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Victanyl 100mcg/h
Odrasli
Lek Victanyl je indikovan za terapiju jakog, hroničnog bola koji zahteva kontinuiranu dugotrajnu primenu opioida.
Deca
Dugotrajna terapija jakog hronićnog bola kod dece starije od 2 godine koja primaju opioidnu terapiju.
Doziranje
Doze leka Victanyl treba individualno prilagoditi na osnovu stanja pacijenta i treba ih procenjivati u redovnim intervalima nakon primene. Treba koristiti najnižu efektivnu dozu. Flasteri su dizajnirani tako da otpuštaju približno 25, 50, 75 i 100 mikrograma/h fentanila u sistemsku cirkulaciju, što predstavlja otprilike 0,6; 1,2; 1,8 i 2,4 mg dnevno.
Izbor početne doze
Izbor odgovarajuće početne doze leka Victanyl treba izvršiti na osnovu uvida u opioidne analgetike koje pacijent trenutno koristi. Preporučuje se upotreba leka Victanyl kod pacijenata kod kojih je utvrđena tolerancija na opioide. Ostali faktori koje treba razmotriti jesu opšte stanje i istorija bolesti pacijenata, uključujući veličinu tela, godine, stepen slabosti kao i stepen tolerancije na opioide.
Odrasli
Pacijenti koji su razvili toleranciju na opioide
Za konvertovanje sa terapije oralnim ili parenteralnim opioidima na terapiju lekom Victanyl kod pacijenata sa utvrđenom tolerancijom na opioide, videti odeljak Konverzija ekvianalgetske aktivnosti (u nastavku). Ukoliko je potrebno, doza se potom može titrirati ka višim ili nižim za po 25 mikrograma/h (ili 12 mikrograma/h, kada je dostupna jačina leka kojom je moguće postići pomenuto doziranje) do postizanja najniže odgovarajuće doze leka Victanyl u zavisnosti od odgovora i dodatnih analgetskih zahteva.
Pacijenti koji prethodno nisu primali opioide
Uopšteno, transdermalni put primene leka se ne preporučuje kod pacijenata koji prethodno nisu primali opioide analgetike. U ovom slučaju potrebno je razmotriti mogućnost alternativnog puta primene leka (oralno, parenteralno). Da bi se sprečilo predoziranje, preporučuje se da pacijenti koji prethodno nisu primali opioide primaju niske doze opioida sa trenutnim oslobađanjem (npr. morfin, hidromorfon, oksikodon, tramadol i kodein) koje je potrebno titrirati dok se ne postigne analgetska doza ekvivalentna transdermalnom fentanilu brzine otpuštanja 25 mikrograma/h (ili 12 mikrograma/h kada je dostupna jačina leka kojom je moguće postići pomenuto doziranje). Pacijenti se onda mogu prebaciti na lek Victanyl (odnosno na transdermalni fentanil brzine otpuštanja 12 mikrograma/h, ukoliko je dostupna ova jačina).
U okolnostima u kojima se početak terapije oralnim opijatima ne smatra mogućim i smatra se da je transdermalni fentanil jedina odgovarajuća opcija lečenja za pacijente koji prethodno nisu primali opioide, samo najnižu početnu dozu (tj. 12 mikrograma/h) treba uzeti u obzir. U takvim okolnostima, stanje pacijenta se mora pažljivo pratiti. Ozbiljna ili životno ugrožavajuća hipoventilacija je moguća čak i kada se najniža doza transdermalnog fentanila koristi za započinjanje terapije kod pacijenata koji prethodno nisu primali opioide (videti odeljke 4.4 i 4.9).
Lek Victanyl u jačinama registrovanim u Republici Srbiji nije namenjen za primenu kod pacijenata koji nisu prethodno primali opioide, s obzirom na to da lek Victanyl brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h nije registrovan u Republici Srbiji, što onemogućava adekvatno doziranje kod ovih pacijenata.
Konverzija ekvianalgetske aktivnosti
Kod pacijenata koji trenutno uzimaju opioidne analgetike, početna doza leka Victanyl treba da se zasniva na dnevnoj dozi prethodno primenjenog opioida. Da biste izračunali odgovarajuću početnu dozu leka Victanyl, sledite korake u nastavku.
-
Izračunati 24-časovnu dozu (mg/dan) opioida koji se trenutno koristi.
-
Konvertovati tu količinu u ekvianalgetsku 24-časovnu dozu oralnog morfina koristeći faktore množenja u Tabeli 1 za odgovarajući put primene.
-
Za dobijanje doze leka Victanyl koja odgovara izračunatoj 24-časovnoj, ekvianalgetskoj dozi morfina koristiti Tabelu 2 ili 3 za konverziju doza na sledeći način:
-
Tabela 2 se koristi za odrasle pacijente kojima je potrebna zamena opioida ili koji su manje klinički stabilni (odnos konverzije oralnog morfina na transdermalni fentanil iznosi približno 150 : 1).
-
Tabela 3 se koristi za odrasle pacijente koji su na stabilnoj opioidnoj terapiji koju dobro podnose (odnos konverzije oralnog morfina na transdermalni fentanil iznosi približno 100 : 1).
-
Tabela1: Tabela konverzije -Faktori množenja za konverziju dnevne doze prethodnog opioida u ekvianalgetsku 24- časovnu dozu oralnog morfina (mg/dan prethodnog opioida x faktor = ekvianalgetska 24-časovna oralna doza morfina)
| Prethodni opioid | Put primene | Faktor množenja |
| morfin | oralno parenteralno | 1a3 |
| buprenorfin | sublingvalno parenteralno | 75100 |
| kodein | oralno parenteralno | 0,150,23b |
| diamorfin | oralno parenteralno | 0,56b |
| fentanil | oralno parenteralno | - 300 |
| hidromorfon | oralno parenteralno | 420b |
| ketobemidon | oralno parenteralno | 13 |
| levorfanol | oralno parenteralno | 7,515b |
| metadon | oralno parenteralno | 1,53b |
| oksikodon | oralno parenteralno | 1,53 |
| oksimorfon | rektalno parenteralno | 330b |
| petidin | oralno parenteralno | - 0,4b |
| tapentadol | oralno parenteralno | 0,4- |
| tramadol | oralno parenteralno | 0,250,3 |
-
Oralna/i.m potentnost morfina bazirana je na kliničkom iskustvu kod pacijenata sa hroničnim bolom.
-
Zasnovano na studijama pojedinačnih doza u kojima su i.m. doze svake navedene aktivne supstance poređene sa morfinom kako bi se utvrdila relativna potentnost. Oralne doze su preporučene doze pri promeni sa parenteralnog na oralni način primene.
Reference: preuzeto iz 1) Foley KM. The treatment of cancer pain. NEJM 1985; 313 (2): 84-95 i 2) McPherson ML. Introduction to opioid conversion calculations. In: Demystifying Opioid Conversion Calculations: A Guide for Effective Dosing. Bethesda, MD: American Society of Health-System Pharmacists; 2010:1-15.
Tabela 2: Preporučene početne doze leka Victanyl zasnovane na dnevnim oralnim dozama morfina (za odrasle pacijente kojima je potrebna zamena opioida ili za klinički manje stabilne pacijente: odnos konverzije oralnog morfina u transdermalni fentanil iznosi približno 150 : 1). 1
| Oralna 24-časovna doza morfina (mg/dan) | Transdermalna doza fentanila (mikrograma/h) |
| < 90 | 12 |
| 90-134 | 25 |
| 135-224 | 50 |
| 225-314 | 75 |
| 315-404 | 100 |
| 405-494 | 125 |
| 495-584 | 150 |
| 585-674 | 175 |
| 675-764 | 200 |
| 765-854 | 225 |
| 855-944 | 250 |
| 945-1034 | 275 |
| 1035-1124 | 300 |
1U kliničkim studijama navedeni rasponi vrednosti dnevnih doza oralnog morfina su korišćeni kao osnova za konverziju na transdermalni fentanil.
2 Lek Victanyl, brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h, nije registrovan u Repubici Srbiji
Tabela 3: Preporučene početne doze transdermalno primenjenog fentanila zasnovane na dnevnim oralnim dozama morfina (za pacijente koji su duži period na stabilnom opioidnom režimu i imaju dobru podnošljivost: odnos konverzije oralnog morfina na transdermalni fentanil iznosi približno 100 : 1).
| Oralna 24-časovna doza morfina (mg/dan) | Transdermalna doza fentanila (mikrograma/h) |
| ≤44 | 121 |
| 45-89 | 25 |
| 90-149 | 50 |
| 150-209 | 75 |
| 210-269 | 100 |
| 270-329 | 125 |
| 330-389 | 150 |
| 390-449 | 175 |
| 450-509 | 200 |
| 510-569 | 225 |
| 570-629 | 250 |
| 630-689 | 275 |
| 690-749 | 300 |
1 Lek Victanyl, brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h, nije registrovan u Republici Srbiji
Inicijalna procena maksimalnog analgetskog dejstva leka Victanyl ne može se izvršiti pre nego što se flaster nosi tokom 24 časa. Ovo odlaganje je zbog postepenog povećanja koncentracije fentanila u serumu u okviru 24 časa posle prve primene flastera.
Prethodnu analgetsku terapiju treba postepeno ukidati nakon primene prve doze do postizanja analgetske efikasnosti leka Victanyl.
Titriranje doze i terapija održavanja
Flaster leka Victanyl se menja svaka 72 sata.
Dozu treba titrirati individualno na osnovu prosečne dnevne upotrebe dodatnih analgetika, sve do postizanja ravnoteže između analgetske efikasnosti i podnošljivosti.
Titraciju doze obično treba vršiti u koracima od 25 mikrograma/h (odnosno 12 mikrograma/h, kada je dostupna jačina leka kojom je moguće postići pomenuto doziranje), mada treba uzeti u obzir i zahteve za dodatnim analgeticima (45 mg oralnog morfina dnevno ≈ transdermalni fentanil 12 mikrograma/h, odnosno 90 mg oralnog morfina dnevno ≈ transdermalni fentanil 25 mikrograma/h), kao i status bola kod pacijenta. Posle povećanja doze, može proći i do 6 dana dok pacijent postigne ravnotežu na novom nivou doze. Zbog toga, nakon povećanja doze potrebno je da pacijent nosi flaster sa većom dozom tokom dve 72-časovne primene, pre bilo kakvog daljeg povećanja nivoa doze.
Može se upotrebiti više od jednog flastera leka Victanyl za doze više od 100 mikrograma/h. Pacijentima može biti povremeno potrebna dopunska doza kratkodelujućeg analgetika, za „probojni“ bol. Kod nekih pacijenata mogu biti potrebne dodatne ili alternativne metode primene opioida, ukoliko doziranje fentanila pređe preko 300 mikrograma/h.
Ukoliko nema adekvatne kontrole bola treba razmotriti mogućnost hiperalgezije, tolerancije i progresije osnovne bolesti (videti odeljak 4.4.)
Ukoliko je analgezija nedovoljna samo tokom prve primene, flaster leka Victanyl se može zameniti već nakon 48 sati flasterom iste doze, ili doza može biti povećana posle 72 sata.
Ukoliko se flaster mora zameniti (npr. flaster otpadne) pre isteka 72 sata, može se primeniti flaster iste jačine na drugo mesto na koži. To može dovesti do povećanih koncentracija u serumu (videti odeljak 5.2), te stanje pacijenta treba pažljivo pratiti.
Trajanje i ciljevi terapije
Pre početka terapije lekom Victanyl, potrebno je zajedno sa pacijentom dogovoriti strategiju terapije, uključujući trajanje i ciljeve terapije, kao i plan za završetak terapije, a u skladu sa smernicima za terapiju bola. Tokom terapije, trebalo bi da postoji stalna komunikacija između lekara i pacijenta kako bi se procenila potreba za nastavkom terapije, razmotrio prekid terapije i prilagodila doza ako je potrebno. U nedostatku adekvatne kontrole bola, potrebno je razmotriti mogućnost hiperalgezije, tolerancije i progresije osnovne bolesti (videti odeljak 4.4).
Prestanak primene leka Victanyl
Ukoliko je neophodno prekinuti primenu leka Victanyl, uvođenje drugog opioidnog analgetika treba vršiti postepeno. Počinje se sa manjim dozama drugog leka koje se zatim postepeno povećavaju. Ovaj postupak je neophodan, jer koncentracije fentanila postepeno opadaju posle uklanjanja transdermalnog fentanila. Može biti potrebno 20 ili više sati da bi se koncentracija fentanila u serumu smanjila za 50%.
Uopšte, obustavljanje primene opioidnih analgetika mora biti postepeno, da bi se izbegla pojava simptoma obustave leka (videti odeljak 4.8). Prijavljeni su slučajevi gde je nagli prekid primene opioidnih analgetika kod pacijenata sa fizičkom zavisnošću od opioida doveo do razvoja ozbiljnih simptoma obustave i nekontrolisanih bolova. Potrebno je postepeno smanjivati dozu na osnovu individualne doze, trajanja terapije i odgovora pacijenta u pogledu bola i simptoma obustave. Kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji možda će biti neophodno smanjivanje doze još postepenije. Kod pacijenata koji su bili kratko na terapiji može se razmotriti kraći interval smanjivanja doza.
Kod nekih pacijenata, nakon konverzije ili prilagođavanja doze, mogu se javiti simptomi obustave leka.
Tabele 1, 2 i 3 treba koristiti isključivo za konverziju sa drugih opioida na transdermalni fentanil, a ne sa transdermalnog fentanila na terapiju drugim analgeticima, kako bi se izbeglo pogrešno preračunavanje doze novog analgetika i izbeglo potencijalno predoziranje.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Stanje starijih pacijenata treba pažljivo pratiti i dozu treba individualno prilagoditi na osnovu stanja pacijenta (videti odeljak 4.4 i 5.2). ).
Lek Victanyl nije namenjen za primenu kod starijih pacijenata koji nisu prethodno primali opioide s obzirom na to da lek Victanyl brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h nije registrovan u Republici Srbiji, a da se kod pomenutih pacijenata terapija uzima u obzir samo ako korist nadmašuju rizike i u tim slučajevima, samo doziranje 12 mikrograma/h može se razmotriti za početak terapije.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Stanje pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre treba pažljivo pratiti i dozu treba individualno prilagoditi na osnovu stanja pacijenta (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Lek Victanyl nije namenjen za primenu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre koji nisu prethodno primali opioide, s obzirom na to da lek Victanyl brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h
nije registrovan u Republici Srbiji, a da se kod pomenutih pacijenata terapija uzima u obzir samo ako koristi nadmašuju rizike i u ovim slučajevima, samo doziranje 12 mikrograma/h može se razmotriti za početak terapije.
Pedijatrijska populacija
Deca uzrasta 16 godina i starija
Pratiti doziranje kod odraslih pacijenata.
Deca uzrasta između 2 i 16 godina
Lek Victanyl treba primenjivati samo kod pedijatrijskih pacijenata tolerantnih na opioide (uzrasta između 2 i 16 godina) i koji već primaju najmanje 30 mg ekvivalenata oralnog morfina dnevno, ukoliko je
dostupna jačina 12 mikrograma/h, odnosno dozu opioida ekvivalentnu najmanje 45 mg oralnog morfina dnevno za lek Victanyl u jačinama registrovanim u Republici Srbiji. Za konverziju sa oralnih ili parenteralnih opioida na lek Victanyl, kod pedijatrijskih pacijenata, koristiti Tabelu 1 (Konverzija ekvianalgetske aktivnosti) i Tabelu 4 (preporučene doze leka Victanyl zasnovane na dnevnim oralnim dozama morfina).
Tabela 4: Preporučene doze transdermalnog fentanila za pedijatrijske pacijente1 zasnovane na dnevnim oralnim dozama morfina2
| Oralna 24-časovna doza morfina (mg/dan) | Transdermalna doza fentanila (mikrograma/h) |
| 30-44 | 123 |
| 45-134 | 25 |
1Konverzija na transdermalne doze fentanila veće od 25 mikrograma/h je ista za pedijatrijske i odrasle pacijente (videti Tabelu 2).
2U kliničkim studijama je raspon dnevnih doza oralnog morfina korišćen kao osnova za prelazak na transdermalne flastere fentanila
3 Lek Victanyl brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h nije registrovan u Republici Srbiji.
U dve studije na pedijatrijskoj populaciji, potrebna doza fentanila iz transdermalnog flastera izračunata je konzervativno: 30 mg do 44 mg oralnog morfina dnevno ili ekvivalentna doza opioida je zamenjena jednim transdermalnim flasterom fentanila od 12 mikrograma/h. Treba naglasiti da se ovaj način konverzije kod dece koristi jedino pri prelasku sa terapije oralnim morfinom (ili njegovog ekvianalgetika) na terapiju
fentanil flasterima. Tabelu za konverziju ne treba koristiti za konverziju sa terapije transdermalnim fentanilom na terapiju drugim opioidima, kako bi se izbeglo potencijalno predoziranje.
Analgetičko dejstvo prve doze fentanil flastera neće biti optimalno u toku prva 24 sata. Zbog toga, tokom prvih 12 sati nakon konverzije na lek Victanyl, pacijentu treba dati prethodnu redovnu dozu analgetika. U toku narednih 12 sati, ove analgetike treba davati na osnovu kliničke potrebe.
Preporučuje se praćenje pojave neželjenih događaja kod pacijenata, koji mogu uključivati hipoventilaciju, najmanje 48 sati od primene inicijalne terapije lekom Victanyl ili titracije na višu dozu (videti odeljak 4.4).
Lek Victanyl ne treba koristiti kod dece mlađe od 2 godine, zato što bezbednost i efikasnost još uvek nisu utvrđene.
Titracija i održavanje doze kod dece
Flaster leka Victanyl treba zameniti svaka 72 sata. Dozu treba titrirati individualno do postizanja ravnoteže između analgetske efikasnosti i podnošljivosti leka. Doza se ne sme povećavati u intervalima kraćim od 72 sata.
Ukoliko je analgetsko dejstvo leka Victanyl nedovoljno, treba primeniti morfin ili neki drugi kratkodelujući opioid. U zavisnosti od potrebe za dodatnim analgetikom i statusa bola kod deteta, može se odlučiti da se poveća doza. Povećanje doze se vrši postepeno sa po 12 mikrograma/h.
Lek Victanyl, transdermalni flaster, brzine otpuštanja fentanila 12 mikrograma/h, nije registrovan u Republici Srbiji.
Način primene
Lek Victanyl je namenjen za transdermalnu upotrebu.
Lek Victanyl treba da se primeni na neiritiranu i neozračenu kožu, na ravnoj površini trupa ili nadlaktica.
Kod male dece, poželjno je primeniti flaster na gornjem delu leđa, kako bi se smanjila mogućnost da dete ukloni flaster.
Malje na mestu primene (poželjno je područje koje nije maljavo) treba potkratiti (ne obrijati) pre primene. Ukoliko mesto primene leka Victanyl zahteva čišćenje pre primene flastera, to treba učiniti čistom vodom. Ne treba da se koriste sapuni, ulja, losioni, ili bilo koji drugi agensi koji bi mogli da iritiraju kožu ili izmene
njena svojstva. Koža treba da bude potpuno suva pre aplikacije flastera. Transdermalni flaster, pre primene, treba pregledati. Ukoliko je flaster isečen, podeljen ili oštećen, ne treba ga koristiti.
Lek Victanyl treba primeniti odmah nakon vađenja iz zapečaćenog pakovanja. Lek Victanyl treba najpre izvaditi iz zaštitne kesice, tako što je prvo savijete kod zareza (koji je obeležen strelicom na nalepnici kesice), a zatim pažljivo pocepate materijal kesice. Ukoliko se za otvaranje koriste makaze, zaštitnu kesicu treba iseći što bliže zavarenoj ivici, kako se ne bi oštetio flaster. Zaštitna prevlaka flastera je prorezana.
Savijte flaster na sredini i uklonite svaku polovinu prevlake odvojeno. Izbegavajte dodirivanje lepljive strane flastera. Nakon uklanjanja oba dela zaštitnog sloja sa poleđine, transdermalni flaster, na mestu primene, treba blago pritisnuti dlanom ruke otprilike 30 sekundi, nakon čega treba proveriti da li su ivice dobro zalepljene. Nakon primene ruke oprati čistom vodom.
Flaster leka Victanyl se može nositi neprekidno 72 sata.
Novi flaster treba primeniti na drugo mesto na koži nakon uklanjanja prethodnog transdermalnog flastera. Do ponovne primene flastera na isto mesto na koži, treba da prođe nekoliko dana.
Kako je flaster zaštićen spoljnim vodootpornim filmom, može se nositi i pri tuširanju. Povremeno, može biti potrebno da se flaster dodatno pričvrsti.
Tragovi transdermalnog flastera koji se zadrže na koži nakon što se on ukloni, mogu se očistiti obilnim korišćenjem sapuna i vode. Ne treba koristiti alkohol ili druge rastvarače za čišćenje jer mogu penetrirati u
kožu usled dejstva flastera.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Akutni ili postoperativni bol zbog toga što ne postoji mogućnost za titriranje doze tokom kratkotrajne primene kao i zbog moguće pojave ozbiljne ili životno-ugrožavajuće hipoventilacije.
Teška respiratorna depresija.
Stanje pacijenata koji su imali ozbiljne neželjene događaje potrebno je pratiti najmanje 24 sata nakon uklanjanja fentanil transdermalnog flastera ili duže u zavisnosti od kliničkih simptoma, jer koncentracija fentanila u serumu postepeno opada i smanjuje se za približno 50% nakon 20 do 27 sati.
Pacijente i njihove negovatelje treba informisati da lek Victanyl sadrži aktivnu supstancu u količini koja možebiti smrtonosna, posebno za dete. Zato, sve flastere pre i posle upotrebe, moraju čuvati van vidokruga i domašaja dece.
Zbog rizika, uključujući i rizik od smrtnog ishoda, povezanih sa slučajnom primenom ili unosom, pogrešnom upotrebom ili zloupotrebom, pacijentima i njihovim negovateljima se mora savetovati da lek Victanyl
čuvaju na bezbednom i obezbeđenom mestu koje nije dostupno drugima.
Pacijenti koji prethodno nisu primali opioide i pacijenti koji nisu razvili toleranciju na opioide.
Primena fentanil transdermalnog flastera kod pacijenata koji ranije nisu primali opioide bila je povezana sa veoma retkim slučajevima značajne respiratorne depresije i/ili smrtnim ishodom kada je korišćen kao inicijalna opioidna terapija, naročito kod pacijenata sa ne-kancerskim bolom. Mogućnost nastanka ozbiljne ili životno ugrožavajuće hipoventilacije postoji čak i kada se najmanja doza transdermalnog fentanila primenjuje kao inicijalna terapija kod pacijenata koji prethodno nisu primali opioide, naročito kod starijih ili pacijenta sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega. Tendencija za razvoj tolerancije široko varira između pojedinaca. Preporučljivo je koristiti lek Victanyl kod pacijenata koji su pokazali toleranciju na opioide (videti odeljak 4.2).
Respiratorna depresija
Kod nekih pacijenata se može javiti značajna respiratorna depresija pri primeni leka Victanyl transdermalni flaster; pacijenti se moraju pažljivo pratiti kako bi se uočila pojava ovih dejstava. Respiratorna depresija može trajati i posle uklanjanja flastera leka Victanyl. Učestalost pojave respiratorne depresije raste sa povećanjem doze transdermalnog fentanila (videti odeljak 4.9).
Opioidi mogu prouzrokovati poremećaje disanja povezane sa spavanjem uključujući centralnu apnoju u snu (engl. central sleep apnoea – CSA) i hipoksiju povezanu sa spavanjem. Primena opioida povećava rizik od CSA na dozno zavisan način. Kod pacijenata kod kojih se javila CSA treba razmotriti smanjenje ukupne doze opioida.
Rizik od istovremene primene depresora centralnog nervnog sistema (CNS), uključujući
sedative poput benzodiazepina ili sličnih lekova, alkohola i narkotičkih lekova koji su depresori CNS-a
Istovremena upotreba fentanila i sedativnih lekova kao što su benzodiazepini i srodni lekovi, alkohola ili narkotičkih lekova depresora centralnog nervnog sistema (CNS), može dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog navedenih rizika, propisivanje fentanila istovremeno sa sedativnim lekovima treba da bude rezervisano za pacijente kod kojih druge terapijske opcije nisu moguće. Ako se donese odluka
za propisivanje fentanila istovremeno sa sedativnim lekovima, treba koristiti najnižu efektivnu dozu i trajanje lečenja treba da bude najkraće moguće.
Kod pacijenata treba pažljivo pratiti pojavu znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. Zato se strogo preporučuje informisanje pacijenata i njihovih negovatelja da budu svesni ovih simptoma (videti odeljak 4.5).
Hronična oboljenja pluća
Lek Victanyl može izazvati ozbiljnija neželjena dejstva kod pacijenata sa hroničnim opstruktivnim ili drugim oboljenjima pluća. Kod takvih pacijenata, opijati mogu smanjiti respiratornu funkciju i povećati otpor u disajnim putevima.
Dugoročni efekti terapije i tolerancija
Kod svih pacijenata, nakon ponovljene primene opioida, može doći do razvoja tolerancije na analgetička dejstva, hiperalgezije, fizičke zavisnosti i psihičke zavisnosti, dok se na neke neželjene efekte izazvane opioidima poput konstipacije razvija delimična tolerancija. Prijavljeni su slučajevi da dugoročna kontinuirana terapija opioidima nije dovela do značajnog poboljšanja u vezi sa intenzitetom bola, naročito kod pacijenata sa hroničnim bolom koji nije uzrokovan kancerom. Tokom lečenja, potrebno je da postoji čest kontakt između lekara i pacijenta kako bi se procenila potreba za nastavkom lečenja (videti odeljak 4.2). Kada se donese odluka da nema koristi od nastavka terapije, dozu treba postepeno smanjivati kako bi se smanjili simptomi obustave.
Ne treba naglo obustaviti primenu leka Victanyl kod pacijanata koji su fizički zavisni od opioida. Simptomi obustave leka se mogu javiti nakon naglog prekida terapije ili smanjenja doze.
Prijavljeni su slučajevi gde brzi prekid primene leka Victanyl kod pacijenata koji su fizički zavisni od opioida može dovesti do ozbiljnih simptoma obustave i nekontrolisanog bola (videti odeljak 4.2 i odeljak 4.8).
Kada pacijentu terapija više nije potrebna, preporučljivo je postepeno smanjivanje doze radi minimizacije simptoma obustave. Smanjivanje velike doze može trajati nedeljama ili mesecima. Sindrom obustave opioidnog leka se karakteriše nekim ili svim od sledećih simptoma: nemir, lakrimacija, rinoreja, zevanje, znojenje, drhtavica, mialgija, midrijaza i palpitacije. Drugi simptomi se takođe mogu javiti uključujući iritabilnost, agitaciju, anksioznost, hiperkineziju, tremor, slabost, insomniju, anoreksiju, abdominalne grčeve, mučninu, povraćanje, dijareju, povišen krvni pritisak, ubrzano disanje ili rada srca.
Poremećaj u primeni opioida (zloupotreba i zavisnost)
Prilikom ponovljene primene leka Victanyl može se razviti poremećaj u primeni opioida (engl. Opioid use disorder – OUD).
Veća doza i duže trajanje terapije opioidima mogu povećati rizik od razvoja OUD-a. Zloupotreba ili namerna pogrešna primena leka Victanyl mogu dovesti do predoziranja i/ili smrti. Pacijenti sa prethodnom ličnom ili porodičnom (roditelji ili rođena braća i sestre) istorijom zloupotrebe supstanci (uključujući zloupotrebu alkohola), pušači ili pacijenti sa ličnom istorijom drugih poremećaja mentalnog zdravlja (npr. velika depresija, anksioznost i poremećaji ličnosti) su u većem riziku od razvoja poremećaja u primeni opioida.
Pre početka terapije lekomVictanyl i tokom trajanja terapije, potrebno je zajedno sa pacijentom dogovoriti ciljeve terapije, kao i plan za završetak terapije (videti odeljak 4.2).
Takođe, pre i tokom terapije pacijent treba da bude obavešten o rizicima i znacima OUD. Ukoliko se ovi znaci pojave, pacijente treba savetovati da se obrate svom lekaru.
Pacijente koji su na terapiji opioidnim lekovima treba pratiti radi uočavanja znakova OUD, kao što je ponašanje karakteristično za traženje leka (na primer prerano zahtevanje ponovnog propisivanja), naročito kod pacijenata sa povećanim rizikom. To uključuje pregled istovremene primene opioida i psihoaktivnih lekova (kao što su benzodiazepini). Kada su u pitanju pacijenti sa znacima i simptomima OUD, treba razmotriti konsultaciju sa specijalistom za bolesti zavisnosti. Ukoliko je potreban, prekid primene opioida (videti odeljak 4.4).
Bolesti centralnog nervnog sistema uključujući povećanje intrakranijalnog pritiska
Lek Victanyl transdermalni flaster se mora primenjivati sa oprezom kod pacijenata koji bi mogli biti posebno osetljivi na intrakranijalna dejstva retencije CO2, kao što su pacijenti sa povećanim intrakranijalnim
pritiskom, poremećajem svesti ili u komi. Lek Victanyl transdermalni flaster se mora sa oprezom primenjivati kod pacijenata sa tumorom mozga.
Srčana oboljenja
Fentanil može prouzrokovati bradikardiju i zbog toga se mora sa oprezom primenjivati kod pacijenata sa bradiaritmijama.
Hipotenzija
Opioidi mogu izazvati hipotenziju, naročito kod pacijenata sa akutnom hipovolemijom. Pre početka primene transdermalnog fentanila treba korigovati simptome postojeće hipotenzije i/ili hipovolemije.
Oštećenje funkcije jetre
Pošto se fentanil metaboliše do inaktivnih metabolita u jetri, oštećenja funkcije jetre mogu usporiti njegovu eliminaciju. Ako pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre dobijaju lek Victanyl, treba ih pažljivo pratiti kako bi se uočili znaci toksičnosti fentanila i ukoliko je neophodno, smanjila doza leka Victanyl (videti odeljak 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Iako se ne očekuje da oštećenje funkcije bubrega utiče na eliminaciju fentanila u klinički relevantnoj meri, oprez se savetuje, jer farmakokinetika fentanila nije procenjivana u ovoj populaciji pacijenata (videti odeljak 5.2). Terapiju treba razmotriti samo ukoliko korist nadmašuje rizike. Ukoliko pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega dobijaju lek Victanyl, njihovo stanje treba pažljivo pratiti kako bi se uočili znaci toksičnosti fentanila i ukoliko je neophodno, smanjila doza. Dodatna ograničenja važe za pacijente koji prethodno nisu primali opioide, a imaju oštećenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.2).
Povišena telesna temperatura/ primena spoljašnjeg izvora toplote
Koncentracija fentanila može se povećati ako se poveća temperatura kože (videti odeljak 5.2). Zbog toga je potrebno pratiti pacijente sa povišenom telesnom temperaturom zbog moguće pojave neželjenih dejstava, a posledično ukoliko je potrebno treba prilagoditi dozu leka Victanyl.
Postoji mogućnost za temperaturno zavisno povećano oslobađanje fentanila što može dovesti do predoziranja i smrti.
Sve pacijente treba savetovati da mesta na kojima je aplikovan Victanyl transdermalni flaster ne izlažu direktnom spoljašnjem izvoru toplote kao što su grejni jastuci/podloge, električni pokrivači, zagrejani vodeni kreveti, lampe za grejanje ili sunčanje, sunčanje, termofori, dugotrajne tople kupke, saune i vruće spa kupke.
Serotoninski sindrom
Preporučuje se oprez kada se lek Victanyl primenjuje istovremeno sa lekovima koji utiču na serotoninski neurotransmiterski sistem.
Može doći do razvoja potencijalno životno ugrožvajućeg serotoninskog sindroma pri istovremenoj primeni serotonergičkih aktivnih supstanci, kao što su selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (engl. Selective Serotonin Re-uptake Inhibitors, SSRI) i inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (engl. Serotonin Norepinephrine Re-uptake Inhibitors, SNRI), i sa aktivnim supstancama koje narušavaju metabolizam serotonina (uključujući inhibitore monoaminooksidaze (engl. Monoamine Oxidase Inhibitors, MAOI)). Ovo se može dogoditi u okviru preporučenih doza (videti odeljak 4.5).
Serotoninski sindrom uključuje promene mentalnog stanja (npr. uznemirenost, halucinacije, koma), autonomnu nestabilnost (npr. tahikardija, nestabilan krvni pritisak, hipertermija), neuromuskularne abnormalnosti (npr. hiperrefleksija, inkoordinacija, rigiditet) i/ili gastrointestinalne simptome (npr. mučnina, povraćanje, dijareja).
Ukoliko se sumnja na serotoninski sindrom, treba prekinuti terapiju lekom Victanyl. Interakcije sa drugim lekovima
CYP3A4 inhibitori
Istovremena upotreba leka Victanyl transdermalni flaster sa inhibitorima citohroma P450 3A4 (CYP3A4) može dovesti do povećanja koncentracije fentanila u plazmi, što može da poveća ili prolongira i terapijska i neželjena dejstva i da prouzrokuje ozbiljnu respiratornu depresiju. Zbog toga se istovemena upotreba flastera
leka Victanyl i CYP3A4 inhibitora ne preporučuje, osim ukoliko koristi prevazilaze povećan rizik od neželjenih dejstava. Generalno, pacijent treba da sačeka 2 dana posle prekida terapije CYP3A4 inhibitorom pre primene prvog flastera leka Victanyl. Međutim, trajanje inhibicije varira i kod nekih inhibitora CYP3A4 sa dugim poluvremenom eliminacije, kao što je amiodaron, ili kod vremenski-zavisnih inhibitora poput eritromicina, idelalisiba, nikardipina i ritonavira, ovaj period će možda morati da bude duži. Zbog toga, pre prve primene transdermalnog flastera leka Victanyl mora se konsultovati Sažetak karakteristika leka inhibitora CYP3A4 za poluvreme eliminacije aktivne supstance i trajanje inhibitornog dejstva.
Pacijent koji je lečen lekom Victanyl treba da sačeka najmanje 1 nedelju posle uklanjanja poslednjeg flastera pre početka terapije inhibitorom CYP3A4.
Ukoliko se ne može izbeći istovremena primena leka Victanyl i inhibitora CYP3A4, opravdano je pažljivo praćenje pojave znakova ili simptoma povećanih ili produženih terapijskih dejstava i neželjenih dejstava fentanila (naročito respiratorne depresije), i doziranje leka Victanyl se mora smanjiti ili prekinuti, kako se smatra neophodnim (videti odeljak 4.5).
Slučajna izloženost prenosom flastera
Slučajni prenos flastera fentanila na kožu osobe kojoj nije namenjen (naročito deteta), prilikom deljenja kreveta ili pri bliskom fizičkom kontaktu sa osobom koja nosi flaster, može dovesti do predoziranja opioidom osobe kojoj nije namenjen. Pacijente treba savetovati da ukoliko se desi slučajni prenos flastera, zalepljeni flaster se mora odmah ukloniti sa kože osobe kojoj flaster nije namenjen (videti odeljak 4.9).
Primena kod starijih pacijenata
Podaci dobijeni ispitivanjem sa fentanilom koji je primenjen intravenskim putem pokazuju da kod starijih pacijenata može biti smanjen klirens i produženo poluvreme eliminacije, pa zato mogu biti osetljiviji na aktivnu supstancu nego mlađi pacijenti. Ukoliko stariji pacijenti počnu da primaju lek Victanyl potrebno je pažljivo pratiti i u slučaju pojave znakova toksičnosti fentanila, ukoliko je potrebno smanjiti dozu (videti odeljak 5.2).
Gastrointestinalni trakt
Opioidi povećavaju tonus i smanjuju propulzivne kontrakcije glatkih mišića gastrointestinalnog trakta. Produženo vreme prolaska kroz gastrointestinalni trakt može biti uzrok konstipacije uzrokovane fentanilom. Pacijente treba savetovati o merama za prevenciju konstipacije i treba razmotriti profilaktičku primenu laksativa. Poseban oprez se zahteva kod pacijenata sa hroničnom konstipacijom. Ukoliko je prisutan ili se sumnja na paralitički ileus, treba prestati sa terapijom lekom Victanyl.
Pacijenti sa mijastenijom gravis
Mogu se javiti ne-epileptičke (mio)klonične reakcije. Potreban je oprez prilikom lečenja pacijenata sa mijastenijom gravis.
Istovremena primena mešovitih opioidnih agonista/antagonista
Istovremena primena buprenorfina, nalbufina ili pentazocina se ne preporučuje (videti odeljak 4.5).
Skeniranje magnetnom rezonancom
Fentanil transdermalni flaster sadrži metal. Flaster treba ukloniti pre skeniranja magnetnom rezonancom jer se može pregrejati za vreme trajanja skeniranja i izazvati opekotine kože na mestu aplikacije.
Pedijatrijska populacija
Fentanil transdermalni flaster ne treba upotrebljavati kod pedijatrijskih pacijenata koji nisu ranije primali opioide (videti odeljak 4.2.). Mogućnost nastanka ozbiljne ili životno ugrožavajuće hipoventilacije postoji nezavisno od primenjene doze transdermalnog sistema leka Victanyl.
Primena leka Victanyl nije ispitivana kod dece mlađe od 2 godine. Lek Victanyl treba koristiti samo kod dece uzrasta 2 godine ili starije koji su pokazali toleranciju na opioide (videti odeljak 4.2.).
Kako bi se sprečila slučajna primena ili gutanje flastera kod dece, pažljivo izaberite mesto primene leka Victanyl (videti odeljak 4.2 i 6.6) i pažljivo pratite adheziju flastera.
Hiperalgezija indukovana opioidom
Hiperalgezija indukovana opioidom (engl. Opioid induced hyperalgesia – OIH) je paradoksalni odgovor na opioid kada je percepcija bola povećana uprkos stabilnoj ili povećanoj izloženosti opioidu. Razlikuje se od tolerancije gde je veća doza opioida potrebna da bi se postigao isti analgetski efekat ili lečio ponavljajući bol. OIH se može manifestovati kao povećanje nivoa bola, bol koji je više generalizovan (tj. manje fokusiran), ili kao bol kod uobičajenih (bezbolnih) stimulusa (alodinija) bez dokaza o progresiji bolesti. Kada se sumnja na OIH, dozu opioida treba smanjiti ili postepeno ukidati ako je moguće.
Interakcije povezane sa farmakodinamikom
Lekovi sa centralnim dejstvom/depresori centralnog nervnog sistema (CNS), uključujući alkohol i narkotičke lekove sa depresornim dejstvom na CNS
Istovremena upotreba fentanila i drugih depresora centralnog nervnog sistema (CNS) (uključujući benzodiazepine i druge sedative/hipnotike, opioide, opšte anestetike, fenotiazine, trankilizere, antihistaminike sa sedativnim dejstvom, alkohol i opioidne lekove depresore CNS-a) i relaksanasa skeletnih mišića i gabapentinoida (gabapentin i pregabalin), može rezultirati respiratornom depresijom, hipotenzijom, dubokom sedacijom, komom ili smrtnim ishodom. Zato primenu depresora CNS istovremeno sa lekom Victanyl treba propisivati samo pacijentima kod kojih nije moguće primeniti drugu terapijsku opciju. Upotreba bilo kog od ovih lekova zajedno sa lekom Victanyl zahteva pažljivo praćenje i posmatranje. Doza i dužina istovremene primene treba da budu ograničeni (videti odeljak 4.4).
Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
Primena flastera leka Victanyl se ne preporučuje kod pacijenata koji zahtevaju istovremenu primenu inhibitora MAO. Zapažene su ozbiljne i nepredvidive interakcije sa MAOI, uključujući potenciranje dejstava opijata ili potenciranje serotonergičkih dejstava. Zbog toga, lek Victanyl ne treba primenjivati najmanje 14 dana nakon prekida terapije MAOI.
Serotonergički lekovi
Istovremena primena fentanila sa lekovima kao što su lekovi koji selektivno inhibiraju preuzimanje serotonina (SSRI), lekovi koji inhibiraju prezimanje serotonina i norepinefrina (SNRI) i lekovi koji su inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori) može povećati rizik od nastanka serotoninskog sindroma, stanja koje potencijalno može ugroziti život.
Potreban je oprez prilikom istovremene primene. Potrebno je pažljivo pratiti pacijenta, naročito tokom započinjanja terapije i prilikom prilagođavanja doze (videti odeljak 4.4).
Istovremena primena mešovitih agonista/antagonista
Istovremena primena buprenorfina, nalbufina ili pentazocina se ne preporučuje. Oni imaju visoki afinitet za opioidne receptore sa relativno malom intrinzičkom aktivnošću i zato delimično antagonizuju analgetičko dejstvo fentanila i mogu indukovati pojavu simptoma obustave leka kod pacijenata koji su zavisni od opioida (videti odeljak 4.4).
Interakcije povezane sa farmakokinetikom
Citohrom P450 3A4 (CYP3A4) inhibitori
Fentanil, aktivna supstanca sa visokim klirensom, se brzo i ekstenzivno metaboliše uglavnom putem CYP3A4.
Istovremena primena transdermalnog fentanila sa inhibitorima citohroma P450 3A4 (CYP3A4) može dovesti do povećanja koncentracije fentanila u plazmi, što može da poveća ili prolongira i terapijska i neželjena dejstva i da prouzrokuje ozbiljnu respiratornu depresiju. Očekuje se da će stepen interakcije sa jakim inhibitorima CYP3A4 biti veći nego sa slabim ili umerenim inhibitorima CYP3A4. Slučajevi ozbiljne respiratorne depresije posle istovremene primene inhibitora CYP3A4 i transdermalnog fentanila su prijavljeni, uključujući slučaj sa smrtnim ishodom posle istovremene primene sa umerenim inhibitorom CYP3A4. Istovremena primena CYP3A4 inhibitora i transdermalnog fentanila se ne preporučuje, osim ukoliko se stanje pacijenta pažljivo prati (videti odeljak 4.4). Primeri aktivnih supstanci koje mogu povećati
koncentraciju fentanila su: amiodaron, cimetidin, klaritromicin, diltiazem, eritromicin, flukonazol, itrakonazol, ketokonazol, nefazodon, ritonavir, verapamil i vorikonazol (ova lista nije konačna).
Nakon istovremene primene slabih, umerenih ili jakih inhibitora CYP3A4 i kratkoročne intravenske primene fentanila, smanjenje klirensa fentanila je uglavnom iznosilo ≤25%, međutim sa ritonavirom (jakim CYP3A4 inhibitorom), klirens fentanila je smanjen na prosečno 67%. Obim interakcija inhibitora CYP3A4 sa dugoročnom transdermalnom primenom fentanila nije poznat, ali može biti veći nego kod kratkoročne intravenske primene.
Citohrom P450 3A4 (CYP3A4) induktori
Istovremena primena transdermalnog fentanila sa CYP3A4 induktorima može rezultirati smanjenjem koncentracije fentanila u plazmi i smanjenim terapijskim dejstvom. Savetuje se oprez pri istovremenoj primeni CYP3 A4 induktora i leka Victanyl. Možda će biti potrebno povećati dozu leka Victanyl ili preći na drugu analgetički aktivnu supstancu. Smanjenje doze fentanila i pažljivo praćenje je opravdano u očekivanju prekida istovremenog lečenja sa CYP3A4 induktorom. Dejstva induktora se smanjuju postepeno i može doći do povećanih koncentracija fentanila u plazmi, što može povećati ili produžiti i terapijska i neželjena dejstva i može izazvati ozbiljnu respiratornu depresiju. Pažljivo praćenje treba nastaviti sve do postizanja stabilnih dejstava leka. Primeri aktivnih supstanci koje mogu da smanje koncentracije fentanila u plazmi uključuju: karbamazepin, fenobarbital, fenitoin i rifampicin (ovaj spisak nije sveobuhvatan).
Pedijatrijska populacija
Studije interakcije su sprovođene samo kod odraslih.
Trudnoća
Nema odgovarajućih podataka o primeni transdermalnog fentanila kod trudnica. Ispitivanja na životinjama su pokazale izvesnu reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3.). Nije poznat eventualni rizik za čoveka, mada je otkriveno da fentanil kao intravenski anestetik prolazi kroz placentu u trudnoći kod ljudi. Kod novorođenčadi čije su majke hronično upotrebljavale transdermalni fentanil, prijavljen je neonatalni sindrom obustave. Lek Victanyl se ne sme koristiti u trudnoći osim ukoliko to nije zaista neophodno.
Upotreba leka Victanyl u toku porođaja se ne preporučuje zato što se ne sme koristiti za terapiju akutnog ili postoperativnog bola (videti odeljak 4.3). Dodatno, pošto fentanil prolazi kroz placentu, primena transdermalnog flastera Victanyl može da prouzrokuje respiratornu depresiju kod novorođenčeta ukoliko se primenjuje tokom porođaja.
Dojenje
Fentanil se izlučuje u majčino mleko i može izazvati sedaciju/respiratornu depresiju kod dojenog odojčeta. Potrebno je prekinuti dojenje tokom terapije lekom Victanyl i ne započinjati ga još najmanje 72 sata nakon uklanjanja flastera.
Plodnost
Nema kliničkih podataka o uticaju fentanila na plodnost. U nekim studijama na pacovima je otkrivena smanjena plodnost i povećana smrtnost embriona pri dozama toksičnim za majku (videti odeljak 5.3).
Lek Victanyl može imati uticaj na mentalne i fizičke sposobnosti potrebne za izvođenje potencijalno rizičnih aktivnosti kao što su upravljanje vozilima i rukovanje mašinama.
Bezbednost transdermalnog fentanila je utvrđena kod 1565 odraslih i 289 pedijatrijskih pacijenata koji su učestvovali u 11 kliničkih studija (1 dvostruko slepa, placebom kontrolisana; 7 otvorenih ispitivanja sa aktivnom kontrolom; 3 otvorene studije bez kontrole) korišćenog u terapiji hroničnog bola kod maligniteta i terapiji hroničnog bola koji nije posledica maligniteta.
Ovi ispitanici su primili bar jednu dozu transdermalnog fentanila pri čemu su dobijani podaci o bezbednosti
leka. Na osnovu zbirnih bezbednosnih podataka dobijenih iz ovih kliničkih studija, najčešće prijavljena neželjena dejstva (tj. učestalost ≥10%) su bila: mučnina (35,7%), povraćanje (23,2%), konstipacija (23,1%), pospanost (15,0%), vrtoglavica (13,1%) i glavobolja (11,8%).
Neželjene reakcije koje su prijavljene prilikom primene transdermalnog fentanila u ovim kliničkim studijama, uključujući i napred navedena neželjena dejstva, kao i post-marketinškim praćenjem leka su navedene u Tabeli 5.
Prikazane kategorije učestalosti definisane su na sledeći način:
Veoma često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 do <1/10)
Povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100) Retko (≥ 1/10000 do < 1/1000) Veoma retko (<1/10000)
Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih kliničkih podataka).
Neželjene reakcije su prikazane po klasi sistema organa i po redosledu opadajuće ozbiljnosti u okviru svake kategorije učestalosti.
| Tabela 5: Neželjene reakcije kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata | |||||
| Klasa sistema organa | |||||
| Kategorija učestalosti | |||||
| Veoma često | Često | Povremeno | Retko | Nepoznata učestalost | |
| Poremećaji imunskog sistema | hipersenzitiv- nost | anafilaktički šok,anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija | |||
| Endokrini poremećaji | androgena deficijencija | ||||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | anoreksija | ||||
| Psihijatrijski poremećaji | nesanica depresija,anksioznost, stanje konfuzije, halucinacije | agitacija, dezorijentacija,euforično raspoloženje | zavisnost, delirijum | ||
| Poremećaji nervnog sistema | pospanost, vrtoglavica, glavobolja | tremor, parestezija | hipoestezija, konvulzije (uključujući kloničke i grand mal konvulzije), amnezija, smanjen nivo svesti, gubitaksvesti | ||
| Poremećaji oka | zamagljen vid | mioza | |||
| Poremećaji uha i labirinta | vertigo | ||||
| Kardiološki poremećaji | palpitacije, tahikardija | bradikardija, cijanoza | |||
| Vaskularni poremećaji | hipertenzija | hipotenzija | |||
| Respiratorni, torakalni imedijastinalni poremećaji | dispnea | respiratorna depresija, respiratornidistres | apnea, hipoventilacija | bradipnea | |
| Gastrointestinalni poremećaji | mučnina,povraćanje, konstipacija | dijareja,suva usta, abdominalni bol, bol u gornjem delu abdomena,dispepsija | ileus, disfagija | subileus | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | hiperhidroza, pruritis, osip,eritem | ekcem, alergijski dermatitis,poremećaji kože, dermatitis, kontaktni dermatitis | |||
| Poremećaji mišićno-koštanog sistemai vezivnog tkiva | spazam mišića | trzaji mišića | |||
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | retencija urina | ||||
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | erektilnadisfunkcija, seksualna disfunkcija | ||||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | umor,periferni edemi, astenija, slabost,osećaj hladnoće | reakcije na mestuprimene, oboljenje slično gripu,osećaj promene telesne temperature, hipesenzitivnost na mestu primene, sindrom obustave leka, pireksija* | dermatitis namestu primene, ekcem na mestu primene | tolerancija na lek |
* dodeljena učestalost (povremeno) se zasniva na analizi učestalosti koja je uključivala samo odrasle i pedijatrijske ispitanike sa nekancerskim bolom iz kliničkih studija.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost transdermalnog fentanila procenjivana je kod 289 pedijatrijskih ispitanika (<18 godina) koji su učestvovali u tri kliničke studije terapije hroničnog ili kontinuiranog bola malignog ili nemalignog porekla. Ovi ispitanici su primili najmanje jednu dozu leka fentanil kako bi se obezbedili podaci o
bezbednosti (videti odeljak 5.1.).
Bezbednosni profil kod dece i adolescenata lečenih transdermalnim fentanilom bio je sličan onom registrovanom kod odraslih. Nije identifikovan rizik u pedijatrijskoj populaciji, izvan onog očekivanog prilikom upotrebe opioida za olakšanje bola povezanog sa ozbiljnom bolešću, i ne postoji ni jedan specifičan rizik vezan za pedijatrijske pacijente povezan sa primenom leka Victanyl kod dece uzrasta od 2 godine, kada se primenjuje prema preporučenom režimu.
Na osnovu prikupljenih zbirnih bezbednosnih podataka iz ova 3 klinička ispitivanja kod pedijatrijskih pacijenata, najčešće su prijavljivane (tj. učestalost ≥ 10%) sledeće neželjene reakcije: povraćanje (33,9%), mučnina (23,5%), glavobolja (16,3%), konstipacija (13,5%), dijareja (12,8%) i pruritis (12,8%).
Tolerancija
Tolerancija se može razviti pri ponavljanoj upotrebi.
Zavisnost od leka
Ponavljana upotreba leka Victanyl može dovesti do zavisnosti od leka, čak i pri terapijskim dozama. Rizik od zavisnosti od leka može da varira u zavisnosti od individualnih faktora rizika pacijenta, doze i trajanja terapije opioidima (videti odeljak 4.4) .
Simptomi obustave opioida (kao što su mučnina, povraćanje, dijareja, anksioznost i drhtavica) se mogu pojaviti kod nekih pacijenata nakon prevođenja sa prethodnog opioidnog analgetika na lek Victanyl ili ukoliko se terapija prekine naglo (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Neonatalni sindrom obustave leka je veoma retko prijavljivan kod novorođenčadi čije su majke tokom trudnoće hronično uzimale fentanil transdermalno (videti odeljak 4.6.).
Slučajevi serotoninskog sindroma prijavljeni su kada je fentanil primenjen istovremeno sa visoko serotonergičnim lekovima (videti odeljak 4.4 i 4.5).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Simptomi i znaci
Simptomi predoziranja fentanilom predstavljaju zapravo ekstenziju njegovih farmakoloških dejstava. Najozbiljniji simptom predoziranja fentanilom je respiratorna depresija. Kod predoziranja fentanilom, uočena je i toksična leukoencefalopatija.
Terapija
U slučaju respiratorne depresije hitne kontramere uključuju uklanjanje Victanyl flastera sa kože i fizički i verbalno stimulisanje pacijenta. Sem ovih postupaka može se primeniti specifični antagonist opioida kao što je nalokson. Respiratorna depresija nakon predoziranja može trajati duže od dužine delovanja opioidnog
antagonista.Treba pažljivo odmeriti interval između intravenske primene odgovarajućih doza antagonista jer postoji mogućnost re-narkotizacije nakon što je flaster uklonjen; ponavljana primena ili kontinuirana infuzija naloksona može biti neophodna. Prekid narkotičkih dejstava može dovesti do akutne pojave bola i oslobađanja kateholamina.
Ukoliko kliničko stanje zahteva, potrebno je osigurati i održavati prohodnost disajnih puteva, po mogućstvu pomoću orofaringealnog ili endotrahealnog tubusa i treba primeniti kiseonik i asistirati ili kontrolisati respiraciju, prema potrebi. Takođe, potrebno je održavati normalnu telesnu temperaturu i odgovarajući unos tečnosti.
Ukoliko dođe do teške i uporne hipotenzije, treba imati u vidu i hipovolemiju, i stanje treba lečiti odgovarajućim parenteralnim unosom tečnosti.
Farmakološki podaci - Victanyl 100mcg/h
Farmakoterapijska grupa: Analgetici, opioidi, derivati fenilpiperidina.
ATC šifra: N02AB03
Mehanizam dejstva
Fentanil je opioidni analgetik, koji uglavnom ulazi u interakcije sa μ (mi)-opioidnim receptorima. Njegova primarna terapijska dejstva su analgezija i sedacija.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost primene transdermalnog flastera fentanila procenjena je u 3 otvorene studije kod 289 pedijatrijskih ispitanika uzrasta od 2 do 17 godina sa honičnim bolom. Osamdesetoro dece je bilo uzrasta 2 do 6 godina. Od 289 ispitanika uključenih u ove tri studije, 110 je započelo terapiju transdermalnim
fentanilom dozom od 12 mikrograma/h. Od ovih 110 ispitanika, 23 (20,9%) prethodno je primalo <30 mg ekvivalneta oralnog morfina dnevno, 66 (60,0%) je primalo 30 do 44 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno i 12 (10,9%) je primalo najmanje 45 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno (nedostaju podaci za 9 [8,2%] ispitanika).
Početne doze od 25 mikrograma/h i više, korišćene su kod preostalih 179 ispitanika, od kojih je 174 (97,2%) bilo na opioidnim dozama od najmanje 45 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno. Među preostalih pet ispitanika koji su bili na početnoj dozi od najmanje 25 mikrograma/h, čija je prethodna doza opioida iznosila
<45 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno, 1 (0,6%) je ranije primao <30 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno, a 4 (2,2%) je primalo 30 to 44 mg ekvivalenta oralnog morfina dnevno (videti odeljak 4.8).
Resorpcija
Transdermalni fentanil omogućava kontinuirano sistemsko snabdevanje fentanilom tokom 72 sata od primene flastera. Nakon primene transdermalnog fentanila, koža ispod sistema resorbuje fentanil i depo fentanila se koncentriše u gornjim slojevima kože. Fentanil tada postaje dostupan sistemskoj cirkulaciji. Polimerni matriks i difuzija fentanila kroz slojeve kože obezbeđuju da se fentanil oslobađa relativno konstantnom brzinom. Postoji koncentracijski gradijent između sistema i nižih koncentracija u koži što dovodi do oslobađanja leka. Prosečna bioraspoloživost fentanila nakon aplikacije transdermalnog flastera je 92%.
Nakon prve primene transdermalnog flastera, koncentracija fentanila u serumu postepeno raste, dostižući terapijski nivo između 12 i 24 h od početka primene i ostaje relativno konstantna tokom preostalog vremena do isteka 72 h od primene. Do kraja druge 72-časovne primene, koncentracija u serumu postiže stanje ravnoteže i održava se tokom narednih primena flastera iste veličine. Zbog akumulacije leka vrednosti PIK i Cmax u stanju ravnoteže tokom intervala doziranja su približno 40% više u odnosu na vrednosti pri
pojedinačnoj primeni. Pacijenti dostižu i održavaju stanje ravnoteže u skladu sa individualnim varijacijama u propustljivosti kože i brzini eliminacije fentanila iz organizma. Zapažen je visok stepen varijabilnosti u plazma koncentraciji fentanila kod ispitanika.
Farmakokinetički model ukazuje da se serumske koncentracije fentanila mogu povećati za 14% (raspon 0- 26%) ukoliko se novi flaster primeni nakon 24 h, umesto nakon preporučenih 72 h.
Povećanje temperature kože može povećati resorpciju nakon transdermalno primenjenog fentanila (videti odeljak 4.4.). Povećanje temperature kože putem primene grejnih jastuka/podloga na niskom stepenu rada preko sistema transdermalnog fentanila tokom prvih 10 sati jednokratne primene povećalo je srednju vrednost PIK-a fentanila 2,2 puta i srednje koncentracije na kraju izlaganja toploti za 61%.
Distribucija
Fentanil se brzo distribuira u različita tkiva i organe, što pokazuje veliki volumen distribucije (3 do 10 L/kg nakon intravenskog doziranja kod pacijenata). Fentanil se akumulira u skeletnim mišićima i masnom tkivu i odatle se polako oslobađa u krv. U studiji kod pacijenata sa kancerom lečenih transdermalnim fentanilom, vezivanje za proteine plazme je u proseku iznosilo 95% (raspon 77-100%). Fentanil lako prolazi krvno- moždanu barijeru. Takođe prolazi placentarnu barijeru i izlučuje se u majčinom mleku.
Biotransformacija
Fentanil je aktivna supstanca sa visokim klirensom i brzo se i u velikoj meri metaboliše preko CYP3A4 enzima u jetri. Glavni metabolit, norfentail, i ostali metaboliti su neaktivni. Koža ne metaboliše fentanil primenjen transdermalno. Ovo je utvrđeno pri ispitivanju na ljudskim keratinocitima i u kliničkim studijama u kojima se 92% doze oslobođene iz transdermalnog sistema pojavilo kao nepromenjeni fentanil koji se pojavio u sistemskoj cirkulaciji.
Eliminacija
Nakon 72-časovne primene flastera, srednje poluvreme eliminacije fentanila varira između 20 i 27 sati. Kao rezultat kontinuirane resorpcije fentanila iz depoa u koži nakon uklanjanja flastera, poluvreme eliminacije fentanila nakon transdermalne primene je otprilike 2 do 3 puta duže nego kod intravenske primene.
Nakon intravenske primene, srednja vrednost klirensa fentanila prema podacima iz studija iznosi između 34 i 66 L/h.
U roku od 72 sata od intravenske primene fentanila, prbližno 75% doze izlučuje se putem urina i 9% putem fecesa. Izlučivanje je primarno u obliku metabolita, sa manje od 10% doze ekskretovane u obliku nepromenje aktivne supstance.
Linearnost/nelinearnost
Koncentracija fentanila u serumu proporcionalna je veličini flastera.
Farmakokinetika transdermalno primenjenog fentanila se ne menja pri ponovljenoj primeni. Odnos farmakokinetike i farmakodinamike leka
Među pojedincima postoji velika varijabilnost u farmakokinetici fentanila, u odnosima između koncentracije fentanila, terapijskih i neželjenih dejstava, i u toleranciji na opioide. Minimalna efektivna koncentracija fentanila zavisi od intenziteta bola i prethodne upotrebe opioidne terapije. I minimalna efektivna koncentracija i toksična koncentracija se povećavaju sa tolerancijom. Zbog toga se ne može ustanoviti optimalni opseg terapijskih koncentracija. Individualno doziranje se zbog toga mora bazirati na odgovoru pacijenta i stepenu tolerancije. Vreme do početka dejstva (tlag) od 12 do 24 sata nakon nanošenja prvog flastera i posle povećanja doze mora se uzeti u obzir.
Posebne populacije
Stariji
Podaci iz studija sa intravenski primenjenim fentanilom pokazuju da kod starijih pacijenata može doći do
smanjenog klirensa, produženog poluvremena eliminacije i veće osetljivosti na lek nego kod mlađih pacijenata. U studiji sa transdermalnim fentanilom, farmakokinetika se kod zdravih starijih pacijenata nije značajno razlikovala od one kod zdravih mlađih ispitanika, iako je maksimalna koncentracijau serumu bila manja i srednje poluvreme eliminacije je bilo produženo na približno 34 sata. Starije pacijentetreba pažljivo pratiti i obratiti pažnju na pojavu znakova toksičnosti i ukoliko je potrebno smanjiti dozu (videti odeljak 4.4.).
Oštećenje funkcije bubrega
Očekuje se ograničen uticaj oštećenja funkcije bubrega na farmakokinetiku fentanila jer urinarna ekskrecija nepromenjenog fentanila iznosi manje od 10% i nisu poznati aktivni metaboliti koji se eliminišu putem bubrega. Budući da uticaj oštećenja funkcije bubrega na farmakokinetiku fentanila nije ispitivan, preporučuje se oprez (videti odeljke 4.2. i 4.4.).
Oštećenje funkcije jetre
Pacijente sa oštećenjem funkcije jetre treba pažljivo pratiti zbog znakova toksičnosti fentanila i dozu transdermalnog fentanila treba smanjiti ako je potrebno (videti odeljak 4.4).
Podaci kod ispitanika sa cirozom i simulirani podaci kod ispitanika sa različitim stepenom oštećenja funkcije jetre, lečenih transdermalnim fentanilom, ukazuju da se koncentracija fentanila može povećati, a fentanil klirens smanjiti u odnosu na ispitanike sa normalnom funkcijom jetre. Simulacije ukazuju da bi PIK u stanju ravnoteže kod pacijenata sa oboljenjem jetre Child-Pugh klase B (Child-Pugh skor = 8) bila oko 1,36 puta veća u poređenju sa pacijentima sa normalnom funkcijom jetre (Stepen A; Child-Pugh skor = 5,5). Što se tiče pacijenata sa bolešću jetre stepena C (Child-Pugh skor = 12,5), rezulati ukazuju da se koncentracija fentanila akumulira sa svakom primenom, vodeći do toga da ovi pacijenti imaju oko 3,72 puta veću PIK u stanju ravnoteže.
Pedijatrijska populacija
Koncentracija fentanila je određivana kod više od 250 dece uzrasta 2 do 17 godina kojoj su primenjeni flasteri fentanila u opsegu doza od 12,5 do 300 mikrograma/h. Uz prilagođavanje telesnoj masi, izgleda da je klirens (L/h/kg) oko 80% veći kod dece uzrasta 2 do 5 godina i 25% veći kod dece uzrasta 6 do 10 godina u poređenju sa decom uzrasta 11 do 16 godina, za koju se očekuje da imaju sličan klirens kao odrasli. Ovi nalazi su uzeti u obzir prilikom određivanja preporuka za doziranje kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljak 4.2 i 4.4).
Farmaceutski podaci - Victanyl 100mcg/h
Poliakrilatni adhezivni sloj Durotak 387-2510; Zadnji sloj PP folija 40 mikrometara;
PET folija silikonizovana 100 mikrometara;
boja za obeležavanje, plava (N 466 blue/Perfect blue ili AXR 600B)
Kreme, ulja, losione ili puder ne treba primenjivati na površini kože na koju se aplicira transdermalni flaster, kako bi se sprečila interferencija sa adhezivnim slojem Victanyl transdermalnog flastera.
Victanyl, 25 mikrograma/h, transdermalni flaster:
Unutrašnje pakovanje je kesica (zapečaćena) koja se sastoji iz 4 sloja: obloženi papir, polietilen niske gustine, aluminijumska folija, surlyn-Coex i sadrži jedan transdermalni flaster.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 kesica i Uputstvo za lek.
Victanyl, 50 mikrograma/h, transdermalni flaster:
Unutrašnje pakovanje je kesica (zapečaćena) koja se sastoji iz 4 sloja: obloženi papir, polietilen niske gustine, aluminijumska folija, surlyn-Coex i sadrži jedan transdermalni flaster.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 kesica i Uputstvo za lek.
Victanyl, 75 mikrograma/h, transdermalni flaster:
Unutrašnje pakovanje je kesica (zapečaćena) koja se sastoji iz 4 sloja: obloženi papir, polietilen niske gustine, aluminijumska folija, surlyn-Coex i sadrži jedan transdermalni flaster.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 kesica i Uputstvo za lek.
Victanyl, 100 mikrograma/h, transdermalni flaster:
Unutrašnje pakovanje je kesica (zapečaćena) koja se sastoji iz 4 sloja: obloženi papir, polietilen niske gustine, aluminijumska folija, surlyn-Coex i sadrži jedan transdermalni flaster.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 kesica i Uputstvo za lek.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Pogledati i deo 4.2 vezano za instrukcije o primeni transdermalnog flastera. Nema bezbednosnih niti farmakokinetičkih podataka o aplikaciji leka na drugim mestima primene.
Nakon uklanjanja, iskorišćeni flaster treba presaviti na pola, sa lepljivom stranom okrenutom ka unutra, vratiti u originalnu zaštitnu kesicu i zatim odložiti na mesto koje nije dostupno deci.
Nakon primene ili uklanjanja flastera ruke treba oprati vodom. Pre upotrebe pažljivo pregledati flaster.
Lek sadrži aktivnu supstancu koja pripada grupi opojnih droga.
OPOJNA DROGA (obavezno propisivanje recepta u duplikatu, vođenje evidencije o propisivanju i izdavanju, duplikat recepta mora biti označen sa ,,kopija”).
PDF dokumenti
Pakovanje i cena
Lista RFZO
DDD
JKL
(ne sme se koristiti u akutnim pogoršanjima hroničnog kancerskog bola), i to:
- kao opioid druge linije kod bolesnika kod kojih su se u toku lečenja oralnim morfinom razvila neželjena dejstva koja se teško kontrolišu
i nisu prihvatljiva za bolesnika;
-kao opioid prve linije kod bolesnika sa simptomima i komplikacijama maligne bolesti koje onemogućavaju oralnu primenu morfina
(često povraćanje, kompletna mehanička opstrukcija creva, disfagija);
-kao opioid prve linije kod bolesnika sa simptomima i komplikacijama maligne bolesti koje sprečavaju primenu morf…
Lista RFZO
DDD
JKL
-nespecifična neuralgija (M79.2),
-postherpetička i postraumatska neuralgija (G53.0),
- trigeminalna neuralgija (G50)
- dijabetička amiotrofija (G73.0),
- bolna oftalmoplegija (H47.0),
- kauzalgija (R52.1),
- spondilodiscitis (M50.1; M51.1),
- dermatopoliomiozitis (M33; M63) koji se tokom dvomesečne primene drugih analgetičkih sredstava (triciklički antidepresivi, nesteroidni antireumatici, neopioidni analgetici, kortikosteroidi, antiepileptici) pokazao rezistentnim uz participaciju osiguranika 75%.