Ceftazidim Corapharm 2g prašak za rastvor za injekciju/infuziju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
RFZO napomena
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Ceftazidim 2g
Lek Ceftazidim Corapharm je indikovan u terapiji sledećih infekcija kod odraslih i dece, uključujući i novorođenčad (od rođenja):
-
Nozokomijalna pneumonija,
-
Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze,
-
Bakterijski meningitis,
-
Hronični supurativni otitis media,
-
Maligni otitis externa,
-
Komplikovane infekcije urinarnog trakta,
-
Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva,
-
Komlikovane intraabdominalne infekcije,
-
Infekcije kostiju i zglobova
-
Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata na kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (engl. Continuous ambulatory peritoneal dialysis, CAPD).
Ceftazidim se primenjuje u terapiji pacijenata sa bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa bilo kojom od gore navedenih infekcija.
Ceftazidim može da se primeni u terapiji pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom telesnom temperaturom, za koju se sumnja da je uzrokovana nekom bakterijskom infekcijom.
Ceftazidim može da se primenjuje kao perioperativna profilaksa infekcija urinarnog trakta kod pacijenata koji se podvrgavaju transuretralnoj resekciji prostate (TURP).
Pri izboru ceftazidima treba uzeti u obzir antibakterijski spektar, koji je uglavnom ograničen na aerobne Gram-negativne bakterije (videti odeljke 5.1).
Ceftazidim treba primenjivati zajedno sa drugim antibakterijskim lekovima kad god se opseg mogućih uzročnih bakterija ne podudara sa spektrom njegove aktivnosti.
Potrebno je uzeti u obzir zvanične smernice o pravilnom korišćenju antibakterijskih lekova.
Doziranje
Tabela 1: Odrasli i deca ≥ 40 kg
| Intermitentna primena | |
| Infekcija | Doza leka koju treba primeniti |
| Bronhopulmonalna infekcija kod cistične fibroze | doza od 100 do 150 mg/kg/dan svakih 8 sati,maksimalno 9 g dnevno1 |
| Febrilna neutropenija | doza od 2 g na svakih 8 sati |
| Nozokomijalna pneumonija | |
| Bakterijski meningitis | |
| Bakterijemija* | |
| Infekcije kostiju i zglobova | doza od 1 do 2 g svakih 8 sati |
| Komplikovanje infekcije kože i mekih tkiva | |
| Komplikovane intra-abdominalne infekcije | |
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata naCAPD | |
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta | doza od 1do2 g svakih 8 ili 12 sati |
| Perioperativna profilaksa kod transuretralneresekcije prostate (TURP) | doza od 1 g prilikom uvođenja u anesteziju, a drugadoza prilikom uklanjanja katetera |
| Hronični supurativni otitis media | doza od 1 do 2 g svakih 8 sati |
| Maligni otitis externa | |
| Kontinuirana infuzija | |
| Infekcija | Doza koju treba primeniti |
| Febrilna neutropenija | Udarna doza od 2 g, nakon toga putem kontinuirane infuzije 4 do 6 g svakih 24 sata1Pojedinačna infuzija rastvorenog leka ne treba da traje duže od 9 sati (vidi odeljak 6.3). |
| Nozokomijalna pneumonija | |
| Bronhopulmonalna infekcija kod cistične fibroze | |
| Bakterijski meningitis | |
| Bakterijemija* | |
| Infekcije kostiju i zglobova | |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | Prema tome, nakon rekonstitucije, jediničnu dozu u infuzionom rastvoru treba primeniti u toku 9 sati: npr. za dozu od 8 g dnevno, primenjuje se udarna doza od 2 g, nakon čega se primenjuje 2 gu vidu kontinuirane infuzije svakih 8 sati. |
| Komplikovane intraabdominalne infekcije | |
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata na CAPD | |
| 1Kod odraslih osoba sa očuvanom funkcijom bubrega nije bilo neželjenih dejstava kod primene doze od 9 g/dan.*Kada je povezana ili se sumnja da je povezana sa bilo kojom od infekcija navedenih u odeljku 4.1. | |
Tabela 2: Deca < 40 kg
| Odojčad i mala decauzrasta > 2 meseca, telesne mase < 40 kg | Infekcija | Uobičajena doza |
| Intermitentna primena | ||
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta | doza od 100 do 150 mg/kg/dan podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Hronični supurativni otitis media | ||
| Maligni otitis externa | ||
| Neutropenja kod dece | doza od 150 mg/kg/dan podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze | ||
| Bakterijski meningitis | ||
| Bakterijemija* | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | doza od 100 do 150 g/kg/dan podeljeno u tri doze, maksimalno 6 g/dan | |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| Komplikovane intra-abdominalne infekcije | ||
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenatana CAPD | ||
| Kontinuirana infuzija | ||
| Febrilna neutropenija | Udarna doza od 60-100 mg/kg a nakon toga kontinuirana infuzija od 100 do 200mg/kg/dan, maksimalno 6 g/dan | |
| Nozokomijalna pneumonija | ||
| Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze | ||
| Bakterijski meningitis | ||
| Bakterijemija* | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | ||
| Komplikovane intra-abdominalne infekcije | ||
| Peritonitis povezan sa dijalizom kod pacijenata sa CAPD | ||
| Novorođenčad iodojčad ≤ 2 meseca | Infekcija | Uobičajena doza |
| Intermitentna primena | ||
| Većina infekcija | doza od 25 do 60 mg/kg/danpodeljeno u dve doze1 | |
| 1Kod novorođenčadi i odojčadi uzrasta ≤ 2 meseca, poluvreme eliminacije ceftazidima u serumu može da bude tri do četiri puta duže nego kod odraslih.*Kada je povezana, ili se sumnja da je povezana sa bilo kojom infekcijom navedenom u odeljku 4.1. | ||
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost ceftazidima, primenjenog putem kontinuirane infuzije nije ustanovljena kod
novorođenčadi i odojčadi uzrasta ≤ 2 meseca nije utvrđena.
Stariji pacijenti
Uzevši u obzir sa starošću povezan smanjeni klirens ceftazidima kod starijih pacijenata, dnevna doza po pravilu ne sme da pređe 3 g kod pacijenata starijih od 80 godina.
Oštećenje funkcije jetre
Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagođavanjem doze kod blagog ili umerenog oštećenja funkcije jetre. Nema podataka iz studija kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti takođe odeljak 5.2). Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene ceftazidima kod ovih pacijenata.
Oštećenje funkcije bubrega
Ceftazidim se izlučuje putem bubrega u neizmenjenom obliku. Zbog toga dozu leka treba smanjiti kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti takođe odeljak 4.4).
Treba primeniti inicijalnu udarnu dozu od 1 g. Doze održavanja se određuju na osnovu klirensa kreatinina:
Tabela 3: Preporučene doze održavanja ceftazidima kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega – intermitentna infuzija
Odrasli i deca telesne mase ≥ 40 kg
| Klirens kreatinina(mL/min) | Približna vrednost kreatinina userumu mikromol/L (mg/dL) | Preporučena jediničnadoza ceftazidima (g) | Učestalost doziranja(sati) |
| 50-31 | 150-200(1,7-2,3) | 1 | 12 |
| 30-16 | 200-350(2,3-4,0) | 1 | 24 |
| 15-6 | 350-500(4,0-5,6) | 0,5 | 24 |
| < 5 | > 500(> 5,6) | 0,5 | 48 |
Kod pacijenata sa teškim infekcijama potrebno je povećati jediničnu dozu za 50% ili povećati učestalost doziranja. Kod dece klirens kreatinina treba prilagoditi telesnoj površini ili telesnoj masi bez masti (engl. lean body mass, LBM).
Deca telesne mase < 40 kg
| Klirens kreatinina(mL/min)** | Približna vrednost kreatinina userumu * mikromol/L (mg/dL) | Preporučena individualnadoza u mg/kg telesne mase | Učestalost doziranja(sati) |
| 50-31 | 150-200(1,7-2,3) | 25 | 12 |
| 30-16 | 200-350(2,3-4,0) | 25 | 24 |
| 15-6 | 350-500(4,0-5,6) | 12,5 | 24 |
| < 5 | > 500(> 5,6) | 12,5 | 48 |
| *Vrednosti kreatinina u serumu predstavljaju smernice, koje ne moraju ukazivati na potpuno isti stepen | |||
| redukcije doze za sve pacijente sa smanjenom funkcijom bubrega.**Procena na osnovu telesne površine ili izmeren. |
Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Tabela 4: Preporučene doze održavanja ceftazidima kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega – kontinuirana infuzija
Odrasli i deca telesne mase ≥ 40 kg
| Klirens kreatinina(mL/min) | Približne vrednosti kreatinina userumu mikromol/L (mg/dL) | Učestalost doziranja (sati) |
| 50-31 | 150-200(1,7-2,3) | Udarna doza od 2 g, nakon toga 1 g do 3 g /24sata |
| 30-16 | 200-350(2,3-4,0) | Udarna doza od 2 g, nakon toga 1 g /24 sata |
| ≤ 15 | > 350(> 4,0) | Nije procenjeno |
Preporučuje se oprez prilikom izbora doze. Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Deca telesne mase < 40 kg
Nije utvrđena bezbednost i efikasnost ceftazidima, primenjenog putem kontinuirane infuzije kod dece telesne mase < 40 kg sa oštećenjem funkcije bubrega. Savetuje se pažljivo kliničko praćenje bezbednosti i efikasnosti primene leka.
Ako se kontinuirana infuzija primenjuje kod dece sa oštećenjem funkcije bubrega, klirens kreatinina treba korigovati prema telesnoj površini ili telesnoj masi bez masti (engl. lean body mass, LBM).
Hemodijaliza
Poluvreme eliminacije ceftazidima u serumu se tokom hemodijalize kreće od 3 do 5 sati.
Dozu održavanja ceftazidima koja je preporučena u tabelama 3 i 4 treba ponovo primeniti nakon svake hemodijalize.
Peritonealna dijaliza
Ceftazidim se može primenjivati kod pacijenata koji se podvrgavaju peritonealnoj dijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (CAPD).
Pored intravenske primene, ceftazidim se može dodati u tečnost za dijalizu (obično 125 do 250 mg na 2 litra rastvora za dijalizu).
Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom na kontinuiranoj arterio-venskoj hemodijalizi ili visokoprotočnoj hemofiltraciji u jedinicama intezivne nege: 1 g dnevno ili kao jedna doza ili podeljeno u više doza. Kod niskoprotočne hemofiltracije, potrebno je pridržavati se doziranja koje je preporučeno kod oštećenja funkcije bubrega.
Kod pacijenata na veno-venskoj hemofiltraciji ili veno-venskoj hemodijalizi, potrebno je pridržavati se preporuka o doziranju navedenim u tabelama 5 i 6 navedenim u nastavku.
Tabela 5: Smernice za doziranje u kontinuiranoj veno-venskoj hemofiltraciji:
| Rezidualna bubrežna funkcija(klirens kreatinina mL/min) | Doza održavanja (mg) pri brzini ultrafiltracije od (mL/min)1: | |||
| 5 | 16,7 | 33,3 | 50 | |
| 0 | 250 | 250 | 500 | 500 |
| 5 | 250 | 250 | 500 | 500 |
| 10 | 250 | 500 | 500 | 750 |
| 15 | 250 | 500 | 500 | 750 |
| 20 | 500 | 500 | 500 | 750 |
| 1Dozu održavanja treba primeniti svakih 12 sati. | ||||
Tabela 6: Smernice za doziranje u kontinuiranoj veno-venskoj hemodijalizi:
| Rezidualna bubrežna funkcija (klirens kreatinina u mL/min) | Doza održavanja (mg) za dijalizat pri brzini protoka1: | |||||
| 1,0 L/sat | 2,0 L/sat | |||||
| Brzina ultrafiltracije (L/sat) | Brzina ultrafiltracije (L/sat) | |||||
| 0,5 | 1,0 | 2,0 | 0,5 | 1,0 | 2,0 | |
| 0 | 500 | 500 | 500 | 500 | 500 | 750 |
| 5 | 500 | 500 | 750 | 500 | 500 | 750 |
| 10 | 500 | 500 | 750 | 500 | 750 | 1000 |
| 15 | 500 | 750 | 750 | 750 | 750 | 1000 |
| 20 | 750 | 750 | 1000 | 750 | 750 | 1000 |
| 1Dozu održavanja treba primeniti svakih 12 sati. | ||||||
Način primene
Doza zavisi od težine bolesti, osetljivosti uzročnika, mesta i vrste infekcije, kao i od starosnog doba i bubrežne funkcije pacijenta.
Lek Ceftazidim Corapharm, 1 g treba primeniti kao intravensku injekciju ili infuziju, ili kao duboku intramuskularnu injekciju. Preporučena mesta za primenu intramuskularne injekcije su spoljni gornji kvadrant mišića gluteus maximus ili lateralni deo butine. Rastvori leka Ceftazidim Corapharm mogu da se primene direktno u venu ili da se uvedu kroz cevčicu sistema za infuziju, ako pacijent prima tečnost parenteralnim putem. Preporučeni standardni način primene je putem intravenske intermitentne injekcije ili intravenske kontinuirane infuzije. Intramuskularnu primenu treba razmotriti samo kada intravenska primena nije moguća ili kada je manje pogodna za pacijenta.
Lek Ceftazidim Corapharm, 2 g treba primeniti kao intravensku injekciju ili infuziju. Rastvori leka Ceftazidim Corapharm mogu da se daju direktno u venu ili da se uvedu kroz cevčicu sistema za infuziju, ako pacijent prima tečnost parenteralnim putem. Preporučeni standardni način primene je putem intravenske intermitentne injekcije ili intravenske kontinuirane infuzije.
Preosetljivost na ceftazidim, na bilo koji antibiotik iz grupe cefalosporina ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Prethodne teške reakcije preosetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koji beta-laktamski antibiotik (penicilini, monobaktami i karbapenemi).
Hipersenzitivnost
Kao i kod svih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne, a ponekad i reakcije preosetljivosti sa smrtnim ishodom. U slučaju pojave teških reakcija preosetljivosti, terapija ceftazidimom se mora odmah prekinuti i hitno započeti adekvatne terapijske mere.
Pre započinjanja terapije ceftazidinom, potrebno je utvrditi da li je pacijent u anamnezi imao ozbiljne reakcije preosetljivosti na ceftazidim, druge cefalosporine ili na bilo koje druge beta-laktamske antibiotike. Potreban je oprez kad se ceftazidim primenjuje pacijentima koji su ranije imali reakcije preosetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike koje nisu bile teške.
Spektar dejstva
Ceftazidim ima ograničen spektar antibakterijske aktivnosti. Ceftazidim ne treba primenjivati kao monoterapiju u lečenju nekih tipova ozbiljnih infekcija, izuzev u slučajevima kada je uzročnik infekcije poznat i kada je poznato da je osetljiv na ceftazidim ili kada se smatra da će patogen, izazivač infekcije najverovatnije biti osetljiv na terapiju ceftazdimom. Ovo se naročito odnosi na slučajeve kada se razmatra lečenje pacijenata sa bakterijemijom, terapiju bakterijskog meningitisa, infekcije kože i mekih tkiva kao i infekcije kostiju i zglobova. Pored toga, ceftazidim je osetljiv na hidrolitičko dejstvo nekoliko beta- laktamaza proširenog spektra delovanja (engl. extended spectrum beta-lactamases, ESBL). Zbog toga, prilikom izbora ceftazidima za lečenje, treba uzeti u obzir prevalencu mikroorganizama koji proizvode ESBL.
Pseudomembranozni kolitis
Kolitis izazvan primenom antibiotika i pseudomembranozni kolitis se mogu javiti pri primeni skoro svih antibiotskih lekova, uključujući i ceftazidim, i po svojoj težini mogu varirati od blagih do životno ugrožavajućih. Zbog toga je važno to uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnozi dijareje kod pacijenata tokom ili nakon primene ceftazidima (videti odeljak 4.8). Treba razmotriti prekid terapije ceftazidimom i primeniti specifične terapijske mere za Clostridium difficile. Lekovi koji inhibiraju peristaltiku ne smeju biti primenjivani.
Funkcija bubrega
Istovremena primena velikih doza cefalosporina i nefrotoksičnih lekova kao što su aminoglikozidi ili snažni diuretici (npr. furosemid) može štetno delovati na funkciju bubrega.
Ceftazidim se eliminiše putem bubrega, zbog toga dozu treba smanjiti prema stepenu oštećenja funkcije bubrega. Pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega treba pažljivo pratiti u smislu efikasnosti i bezbednosti primene leka. Povremeno je bila prijavljena pojava neuroloških sekvela kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega kod kojih doza ceftazidima nije bila smanjena (videti odeljke 4.8).
Prekomerni rast neosetljivih mikroorganizama
Produžena upotreba leka može dovesti do prekomernog rasta neosetljivih mikroorganizama na ceftazidim (npr. enterokoke, gljivice) što može zahtevati prekid terapije ili primenu drugih odgovarajućih mera.
Najvažnija je redovna kontrola stanja pacijenta.
Ponavljanje procene stanja pacijenta je od suštinskog značaja. Interakcije sa testovima i laboratorijskim ispitivanjima
Ceftazidim ne utiče na ispitivanje glikozurije pomoću enzimskih testova ali blaga interakcija (lažno pozitivni rezultati) na metode koje se zasnivaju na redukciji jona bakra (Benedict-ova, Fehling-ova, Clinitest).
Ceftazidim ne utiče na metodu određivanja kreatinina pomoću alkalnog pikrata.
Razvoj pozitivnog Coombs-ovog testa povezanog sa upotrebom ceftazidima kod oko 5% pacijenata može da utiče na unakrsnu analizu krvi.
Sadržaj natrijuma
Važna informacija o jednoj od pomoćnih supstanci u leku Ceftazidim Corapharm:
Lek Ceftazidim Corapharm, 1 g, sadrži 52 mg (2,26 mmoL) natrijuma po jednoj bočici, što odgovara 2,6% maksimalnog dnevnog unosa od 1 g natrijuma prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije (SZO ) za odrasle.
Lek Ceftazidim Corapharm, 2, g sadrži 104 mg (4,52 mmoL) natrijuma po jednoj bočici, što odgovara 5,2% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije (SZO) za odrasle.
Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.
Studije interakcija su sprovedene samo sa probenecidom i furosemidom.
Istovremena primena velikih doza ceftazidima sa nefrotoksičnim lekovima može štetno delovati na funkciju bubrega (videti odeljak 4.4).
Hloramfenikol ima antagonističko dejstvo u in vitro studijama na ceftazidim i druge cefalosporine. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat, ali ukoliko se predlaže istovremena primena ceftazidima sa hloramfenikolom, treba uzeti u obzir mogućnost antagonističnog delovanja.
Trudnoća
Postoje ograničeni podaci o primeni ceftazidima kod trudnica. Rezultati studija na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (videti odeljak 5.3).
Ceftazidim se može propisivati trudnicama samo ukoliko je očekivana korist za trudnoću veća od mogućeg rizika za plod.
Dojenje
Ceftazidim se izlučuje u majčino mleko u malim koncentracijama, koje ne bi trebalo da imaju štetno dejstvo na odojče. Ceftazidim se može primenjivati tokom perioda dojenja.
Plodnost
Nema dostupnih podataka.
Nisu sprovedene studije o uticaju ceftazidima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, mogu se javiti neželjena dejstva (npr. vrtoglavica), koja mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama (videti odeljak 4.8).
Najčešće neželjene reakcije su eozinofilija, trombocitoza, flebitis ili tromboflebitis pri intravenskoj primeni, dijareja, prolazno povećanje vrednosti enzima jetre, makulopapulozni osip ili urtikarija, bol i/ili zapaljenje nakon intramuskularne injekcije kao i pozitvan Coombs-ov test.
Korišćeni su podaci iz iz sponzorisanih i nesponzorisanih kliničkih studija radi određivanja učestalosti čestih i povremenih neželjenih dejstava. Učestalosti koje su naznačene za sva ostala neželjena dejstva su uglavnom bile određene korišćenjem postmarketinških podataka i više su odraz učestalosti prijavljivanja nego stvarne učestalosti samog neželjenog dejstva. U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana prema opadajućem stepenu ozbiljnosti. Navedena neželjena dejstva su klasifikovana prema sistemima organa i prema sledećoj konvenciji za klasifikaciju učestalosti:
Veoma često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 do < 1/10)
Povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100) Retko (≥ 1/10000 do < 1/1000) Veoma retko (< 1/10000)
Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)
| Klasa sistema organa | Često | Povremeno | Veoma retko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | Kandidijaza (uključujući vaginitis i oralnukandidijazu) | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Eozinofilija Trombozitoza | Neutropenija LeukopenijaTrombocitopenija | Agranulocitoza Hemolitička anemijaLimfocitoza | |
| Poremećaji imunskog sistema | Anafilaksa (uključujući bronhospazam i/ili hipotenziju) (videtiodeljak 4.4) | |||
| Poremećaji nervnogsistema | GlavoboljaVrtoglavica | Neurološke sekvele1Parestezija | ||
| Vaskularni poremećaji | Flebitis ili tromboflebitis priintravenskoj primeni | |||
| Gastrointestinalni poremećaji | Dijareja | Dijareja i kolitis kao posledica primene antibakterijskih lekova2 (videti odeljak 4.4) Abdominalni bol MučninaPovraćanje | Neprijatan ukus u ustima | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Prolazna povećanja | Žutica |
| vrednosti jednogili više enzima jetre3 | ||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Makulopapulozni osip ili urtikarija | Svrab | Toksična epidermalna nekrolizaStevens-Johnson-ov sindromErythema multiformni AngioedemReakcija na lek praćena eozinofilijom i sistemskim simptomima(DRESS)4 | |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Prolazna povećanja koncentracije uree i azotnih materija u krvi i/ilikreatinina u serumu | Intersticijalni nefritis Akutna bubrežna insuficijencija | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Bol i/ili zapaljenje nakon primene intramuskularneinjekcije | Groznica (povišena telesna temperatura) | ||
| Ispitivanja | PozitivanCoombs-ov test5 |
1Bilo je izveštaja o neurološkim sekvelama uključujući tremor, mioklonus, konvulzije, encefalopatiju i komu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega kod kojih doza ceftazidima nije adekvatno redukovana.
2Dijareja i kolitis mogu biti povezani sa bakterijom Clostridium difficile i mogu se manifestovati kao pseudomembranozni colitis.
3ALT (SGPT), AST (SGOT), LDH, GGT, alkalna fosfataza.
4Prijavljeni su retki slučajevi DRESS sindromu povezanog sa primenom ceftazidima.
5Pozitivan Coombs-ov test se razvija kod oko 5% pacijenata i može uticati na unakrsno ispitivanje krvi. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na nežljene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
faks: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Predoziranje može dovesti do neuroloških sekvela uključujući encefalopatiju, konvulzije i komu.
Simptomi predoziranja se mogu javiti ukoliko se doza ne redukuje na odgovarajući način kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljke 4.4).
Hemodijaliza ili peritonealna dijaliza mogu smanjiti koncentracije ceftazidima u serumu.
Farmakološki podaci - Ceftazidim 2g
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski lekovi za sistemsku primenu; cefalosporini III generacije
ATC šifra: J01DD02 Mehanizam dejstva
Ceftazidim inhibira sintezu ćelijskog zida bakterije nakon vezivanja za penicilin-vezujuće proteine (engl. penicillin binding proteins, PBPs). Posledica toga je prekid biosinteze ćelijskog zida (peptidoglikana), što dalje dovodi do lize bakterijske ćelije i njene smrti.
Farmakokinetički (FK)/Farmakodinamski (FD) odnos
Za cefalosporine, najvažniji farmakokinetičko-farmakodinamski indeks koji koreliše sa in vivo efikasnošću je procenat doznog intervala u toku kojeg se nevezana koncentracija antibiotika održava iznad minimalne inhibitorne koncentracije (engl. minimum inhibitory concentration, MIK) ceftazidima za određene sojeve mikroorganizama (npr. %T > MIK).
Mehanizam rezistencije
Za rezistenciju bakterija na ceftazidim mogu biti odgovorni jedan ili više sledećih mehanizama:
-
hidroliza posredovana beta-laktamazama. Ceftazidim može biti efikasno hirolizovan od strane beta-laktamaza proširenog spektra (ESBL), uključujući SHV familiju ESBL, kao ihromozomski enkodiranim (AmpC) enzimima, koji se mogu indukovati ili su stalno aktivni kod određenih aerobnih vrsta Gram-negativnih bakterijskih sojeva;
-
smanjen afinitet penicilin-vezujućih proteina za ceftazidim;
-
nepropustljivost spoljašnje membrane, usled čega je otežano vezivanje ceftazidima za penicillin vezujuće ograničava pristup ceftazidimu u Gram-negativnim mikroorganizmima;
-
bakterijske pumpe za efluks leka.
Granične vrednosti
Granične vrednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK), koje je utvrdio je Evropski Komitet za ispitivanje osetljivosti na antimikrobne lekove (engl. European Committee on Antimicrobial Suspectibility Testing, EUCAST) su sledeće:
| Mikroorganizam | Granične vrednosti (mg/L) | ||
| S | I | R | |
| Enterobacteriaceae | ≤1 | 2-4 | > 4 |
| Pseudomonas aeruginosa | ≤ 81 | - | > 8 |
| Granične vrednosti koje nisu specifične za određenu vrstu2 | ≤ 4 | 8 | > 8 |
S (susceptible) = osetljiv, I (intermediate) = umereno osetljiv, R (resistant) = rezistentne
1Granične vrednosti se odnose na terapiju velikim dozama (2 g x 3).
2Granične vrednosti koje nisu specifične za određenu vrstu su određene uglavnom na osnovu podataka o PK/PD i ne zavise od MIK distribucije specifičnih vrsta. Ove vrednosti se odnose samo na vrste koje nisu navedene u tabeli ili fusnotama.
Mikrobiološka osetljivost
Prevalenca stečene rezistencije može da varira u zavisnosti od geografskog položaja i vremena kod određenih vrsta bakterija, te su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebno pri lečenju teških infekcija. Prema potrebi, treba potražiti savet stručnjaka ukoliko je lokalna prevalenca rezistencije takva da je korišćenje ceftazidima upitno kod barem nekih vrsta infekcija.
| Uobičajeno osetljive vrste |
| Gram-pozitivne aerobne bakterije:Streptococcus pyogenes Streptococcus agalactiae |
| Gram-negativne aerobne bakterije:Citrobacter koseri Haemophilus influenza Moraxella catarrhalis Neisseria menigitidis Pasteurella multocida Proteus mirabilis Proteus spp (ostali)Providencia spp |
| Vrste kod kojih stečena rezistencija može biti problem |
| Gram-negativne aerobne bakterije: Acinetobacter baumannii+ Burkholderia cepaciaCitrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumonia Klebsiella spp (ostale) Pseudomonas aeruginosa Serratia sppMorganella morganii |
| Gram-pozitivne aerobne bakterije: Staphylococcus aureus£ Staphylococcus pneumoniae££Viridans group streptococcus |
| Gram-pozitivne anaerobne bakterije:Clostridium perfringens Peptostreptococcus spp. |
| Gram-negativne anaerobne bakterijeFusobacterium spp. |
| Inherentno rezistentni mikroorganizmi |
| Gram-pozitivne aerobne bakterije:Enterococcus spp (uključujući Enterococcus faecalis i Enterococcus faecium) Listeria spp |
| Gram-pozitivne anaerobne bakterije:Clostridium difficile |
| Gram-negativne anaerobne bakterijeBacteroides spp. (mnogi sojevi Bacteroides fragilis su rezistentni). |
| Ostale: Chlamydia spp Mycoplasma sppLegionella spp |
| £Smatra se da meticilin osetljiv S. aureus ima inherentnu slabu osetljivost na ceftazidim. Svi meticilinrezistentni sojevi S. aureus su rezistentni na ceftazidim.££Može se očekivati da S. pneumoniae, koji pokazuje umerenu osetljivost ili je rezistentan na penicillin, mogu pokazati barem smanjenu osetljivost na ceftazidim.+Velike stope rezistencije su primećene u jednoj ili više oblasti/zemalja/regiona u okviru Evropske Unije. |
Resorpcija:
Nakon intramuskularne primene 500 mg i 1 g ceftazidima, maksimalne vrednosti u plazmi od 18 mg/L, odnosno 37 mg/L se brzo postižu. Pet minuta nakon intravenske bolus injekcije od 500 mg, 1 g ili 2 g, vrednosti u plazmi iznose 46 mg/L, 87 mg/L odnosno 170 mg/L. Kinetika ceftazidima je linearna u okviru raspona pojedinačne doze u opsegu od 0,5 do 2 g nakon intravenske ili intramuskularne primene.
Distribucija:
Vezivanje ceftazidima za proteine u serumu je slabo i iznosi oko 10%. Koncentracije ceftazidima veće od MIK za uobičajene patogene se mogu postići u tkivima kao što su kosti, srce, žuč, sputum, očna vodica, sinovijalna, pleuralna i peritonealna tečnost. Ceftazidim lako prolazi placentu i izlučuje se u majčino mleko. Prolazak kroz intaktnu hematoencefalnu barijeru je slab, zbog čega se u cerebrospinalnoj tečnosti postižu male koncentracije u slučaju kada nisu prisutni zapaljenjski procesi. Međutim, koncentracije od 4 do 20 mg/L ili veće postižu se u cerebrospinalnoj tečnosti kada postoji zapaljenje moždanih ovojnica.
Biotransformacija Ceftazidim se ne metaboliše.
Eliminacija
Nakon parenteralne primene, koncentracija u plazmi se smanjuje sa poluvremenom eliminacije od oko približno 2 sata. Ceftazidim se izlučuje u neizmenjenom obliku urinom putem glomeluralne filtracije; oko 80% do 90% doze se može naći u urinu tokom 24 sata. Manje od 1% se izlučuje putem žuči.
Posebne populacije pacijenata
Oštećenje funkcije bubrega
Eliminacija ceftazidima je smanjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, zbog čega je kod njih potrebno smanjiti dozu leka (videti odeljak 4.2.)
Oštećenje funkcije jetre
Prisustvo blagog do umerenog oštećenja funkcije jetre ne utiče na farmakokinetiku ceftazidima kod pojedinaca kod kojih se primenjuje 2 g intravenski svakih 8 sati, tokom 5 dana, pod uslovom da im nije bila oštećena funkcija bubrega (videti odeljak 4.2)
Stariji pacijenti
Smanjenje klirensa, koje je uočeno kod starijih pacijenata, primarno nastaje zbog smanjenja renalnog
klirensa ceftazidima koje je povezano sa starosnom dobi. Prosečno poluvreme eliminacije se kreće od 3,5 do 4 sata, nakon pojedinačne doze ili primene dva puta dnevno tokom 7 dana, 2 g putem primene intravenske bolus injekcije kod pacijenata starosti 80 godina ili više.
Pedijatrijska populacija
Kod prevremeno rođene dece i dece rođene u terminu, poluvreme eliminacije ceftazidime je produženo za 4,5 do 7,5 sati, nakon primene doza od 25 do 30 mg/kg. Međutim, od 2. meseca života, poluvreme eliminacije je u okviru onog koje je karakteristično za odrasle.
