Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Lekovi

KIMMTRAK 100mcg/0.5mL koncentrat za rastvor za infuziju

Lista interakcija
47
Ograničenja

Informacije o izdavanju lekova

Lista RFZO

Leka nije na listi

Režim izdavanja

Z - Lek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi

Ostale informacije

Naziv leka

KIMMTRAK 100mcg/0.5mL koncentrat za rastvor za infuziju

Sastav

Nema podataka.

Farmaceutski oblik

koncentrat za rastvor za infuziju

Proizvođač

PROPHARMA GROUP THE NETHERLANDS B.V.

Nosilac odobrenja

MEDISON PHARMA D.O.O.

Poslednje ažuriranje SmPC-a

1. 12. 2023.
Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4,9 zvezdica, preko 20 hiljada ocena

SmPC - KIMMTRAK 100mcg/0.5mL

Terapijske indikacije

Lek KIMMTRAK je indikovan kao monoterapija za lečenje odraslih pacijenata koji su pozitivni na humani leukocitni antigen (HLA)-A*02:01 i imaju neresektabilni ili metastatski uvealni melanom.

Doziranje i način primene

Lek KIMMTRAK treba primenjivati prema uputstvima i pod nadzorom lekara sa iskustvom u primeni lekova za lečenje kancera i koji je pripremljen za lečenje sindroma oslobađanja citokina u uslovima u kojima je odmah dostupna sva oprema potrebna za reanimaciju. Preporučuje se hospitalizacija tokom primene najmanje prve tri infuzije leka KIMMTRAK (videti odeljak 4.4).

Pacijenti koji se leče lekom KIMMTRAK moraju imati HLA-A*02:01 genotip određen bilo kojim validiranim testom za HLA genotipizaciju.

Doziranje

Preporučena doza leka KIMMTRAK je 20 mikrograma 1. dana, 30 mikrograma 8. dana, 68 mikrograma

15. dana i posle toga 68 mikrograma jednom svake nedelje (videti odeljak 6.6). Lečenje lekom KIMMTRAK treba nastaviti sve dok pacijent ima kliničku korist i nije prisutna neprihvatljiva toksičnost (videti odeljak 5.1).

Premedikacija

Radi smanjenja rizika od hipotenzije povezane sa sindromom oslobađanja citokina (engl. cytokine release syndrome, CRS), pre započinjanja infuzije leka KIMMTRAK potrebno je primeniti intravenske tečnosti na osnovu kliničke procene i statusa volemije pacijenta.

Kod pacijenata sa postojećom adrenalnom insuficijencijom koji primaju terapiju održavanja sistemskim kortikosteroidima, potrebno je razmotriti prilagođavanje doze kortikosteroida radi regulisanja rizika od hipotenzije.

Prilagođavanja doze

Ne preporučuju se smanjivanja doze leka KIMMTRAK. Primenu leka KIMMTRAK treba privremeno ili trajno prekinuti zbog zbrinjavanja neželjenih reakcija, kako je opisano u Tabeli 1 i Tabeli 2.

Ako se sumnja na CRS, treba identifikovati simptome i hitno ih zbrinuti u skladu sa preporukama u Tabeli 1. Za smernice o zbrinjavanju akutnih reakcija na koži videti Tabelu 2.

Tabela 1: Vodič za određivanje stepena i zbrinjavanje CRS

Stepen CRS* Zbrinjavanje
1. stepenTemperatura ≥ 38 °CBez hipotenzje ili hipoksije Nastaviti lečenje i obezbediti simptomatsku potporu. Pratiti pacijenta zbog pogoršanja težineCRS.
2. stepenTemperatura ≥ 38 °CHipotenzija koja odgovara na tečnosti i ne zahteva primenu vazopresoraPotreba za kiseonikom uključuje nazalnu kanilu sa niskim protokom (isporuka kiseonika ≤ 6 L/min) ili dopremu kiseonika ispred nosa i usta pacijenta (engl. blow-by) Nastaviti lečenje i prema potrebi primeniti bolus intravenske tečnosti i kiseonik putem nazalne kanile sa niskim protokom ili dopreme kiseonika ispred nosa i usta pacijenta (engl. blow-by).Ako se hipotenzija i hipoksija ne poboljšaju unutar 3 sata ili se CRS pogorša, primeniti veliku dozu intravenskog kortikosteroida (npr. 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili drugog kortikosteroida u ekvivalentnoj dozi).Kod CRS 2. stepena koji je perzistentan (traje 2-3 sata) ili se ponavlja (pojava CRS ≥ 2. stepena sa više od jedne doze), primeniti premedikaciju kortikosteroidima (npr. deksametazon u dozi od 4 mg ili drugi kortikosteroid u ekvivalentnoj dozi)najmanje 30 minuta pre sledeće doze.
3. stepenTemperatura ≥ 38 °CZahteva primenu vazopresora sa ili bez vazopresina Privremeno prekinuti primenu leka KIMMTRAK dok se CRS i posledice ne povuku.Primeniti veliku dozu intravenskog kortikosteroida (npr. 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili drugog
Zahteva primenu nazalne kanile sa velikim protokom (isporuka kiseonika > 6 L/min), maske za lice ili maske sa rezervoarom (engl. non- rebreather mask) ili Venturijeve maske kortikosteroida u ekvivalentnoj dozi).Primeniti tocilizumab prema potrebiNastaviti primenu leka KIMMTRAK u istom nivou doze (tj. ne povećavati dozu ako se CRS 3. stepena javio tokom početnog postepenog povećanja doze; nastaviti sa postepenim povećanjem kada doza bude podnošljiva).Kod CRS 3. stepena primeniti premedikaciju kortikosteroidima (npr. deksametazon u dozi od 4mg ili drugi kortikosteroid u ekvivalentnoj dozi) najmanje 30 minuta pre sledeće doze.
4. stepenTemperatura ≥ 38 °CZahteva primenu više vazopresora (osim vazopresina)Zahteva primenu pozitivnog pritiska (npr. CPAP, [engl. continuous positive airway pressure], BiPAP, [engl. biphasic positive airway pressure],intubaciju i mehaničku ventilaciju). Trajno prekinuti primenu leka KIMMTRAK.Primeniti intravenski kortikosteroid (npr. 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili drugog kortikosteroida u ekvivalentnoj dozi).
  • pacijent telesne mase ≤ 30 kg: 12 mg/kg intravenski tokom 1 sata

  • pacijent telesne mase ≥ 30 kg: 8 mg/kg intravenski tokom 1 sata (maksimalna doza 800 mg).

* Na osnovu konsenzusa o kriterijumima za određivanje stepena CRS Američkog društva za transplantaciju i ćelijsku terapiju (engl. American Society for Transplantation and Cellular Therapy, ASTCT) (Lee i sar. 2019.).

Tabela 2: Preporuke za zbrinjavanje i modifikacije doze kod akutnih reakcija na koži

Neželjene reakcije Težinaa Zbrinjavanje
Akutne reakcije na koži (videti odeljak 4.4) 2. stepen Privremeno prekinuti primenu leka KIMMTRAK do povlačenja na ≤ 1. stepen ili na početno stanje.Primeniti režim protiv pruritusa (npr. nesedativni dugodelujući antihistaminik).Za simptomatski osip koji ne odgovara na režim protiv pruritusa, primeniti topikalnu terapiju kortikosteroidima.Kod perzistentnih simptoma, primeniti sistemske steroide.Nastaviti sa postepenim povećanjem doze
leka KIMMTRAK ako je trenutna doza manja od 68 mikrograma, ili nastaviti primenu u istom nivou doze ako je postepenopovećavanje doze završeno.
3. stepen Privremeno prekinuti primenu leka KIMMTRAK do povlačenja na ≤ 1. stepen ili na početno stanje.Primeniti topikalni kortikosteroid i oralne kortikosteroide.Kod perzistentnih reakcija koje ne odgovaraju na oralne steroide, razmotriti primenu intravenskog kortikosteroida (npr. 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili drugog kortikosteroida u ekvivalentnoj dozi).Nastaviti primenu leka KIMMTRAK u istom nivou doze (tj. ne povećavati dozu ako su se reakcije na koži 3. stepena javile tokom početnog postepenog povećanja doze; nastaviti sa postepenim povećavanjem kadadoza bude podnošljiva).
4. stepen Trajno prekinuti primenu leka KIMMTRAK.Primeniti intravenski kortikosteroid (npr. 2mg/kg/dan metilprednizolona ili drugog kortikosteroida u ekvivalentnoj dozi).

a Na osnovu zajedničkih terminoloških kriterijuma za neželjene događaje (CTCAE) (engl. Common Terminology Criteria for Adverse Events, CTCAE), Nacionalnog instituta za kancer, verzija 4.03 (NCI CTCAEv4.03).

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Bezbednost i efikasnost leka KIMMTRAK kod dece uzrasta ispod 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata (starosti ≥ 65 godina).

Oštećenje funkcije bubrega

Na osnovu analiza bezbednosti i efikasnosti, nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagom do umerenom disfunkcijom bubrega. Za pacijente sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ne mogu se dati preporuke o doziranju zbog nedostatka farmakokinetičkih podataka; zbog toga, doziranje kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega treba sprovoditi uz oprez i pažljivo praćenje (videti odeljak 5.2).

Pacijenti sa bolešću srca u anamnezi

Lek KIMMTRAK nije ispitan kod pacijenata sa značajnom bolešću srca u anamnezi. Pacijente sa bolešću srca, produženjem QT intervala i faktorima rizika za insuficijenciju srca potrebno je pažljivo pratiti (videti odeljak 4.4).

Način primene

Lek KIMMTRAK je namenjen za intravensku upotrebu. Preporučeno trajanje infuzije je 15 do 20 minuta.

Lek KIMMTRAK se mora razblažiti sa 9 mg/mL (0,9%) rastvorom natrijum-hlorida za injekciju koji sadrži humani albumin za intravensku infuziju. Jedna bočica leka KIMMTRAK može se koristiti samo za jednu dozu. Ne protresati bočicu leka KIMMTRAK.

Za uputstva o razblaživanju i primeni leka videti odeljak 6.6.

Prve tri doze leka

Prve tri doze leka KIMMTRAK potrebno je primeniti u bolničkim uslovima uz praćenje preko noći tokom najmanje 16 sati radi uočavanja znakova i simptoma CRS. Potrebno je pratiti vitalne znakove pre primene doze i najmanje svaka 4 sata do povlačenja simptoma. Ako je klinički indikovano, treba sprovoditi češće praćenje ili produžiti hospitalizaciju.

Ako se kod pacijenata javi hipotenzija 3. ili 4. stepena tokom bilo koje od prve tri infuzije leka KIMMTRAK, pacijente treba ambulantno pratiti svakog sata tokom najmanje 4 sata kod primene naredne tri infuzije.

Sledeće doze leka

Nakon što nivo doze od 68 mikrograma bude podnošljiv od strane pacijenta (tj. nema hipotenzije ≥ 2. stepena koja zahteva medicinsku intervenciju), sledeće doze se mogu primeniti u odgovarajućoj ambulanti. Pacijente treba posmatrati najmanje 60 minuta nakon svake infuzije. Kod pacijenata koji su ambulantno primali lek KIMMTRAK najmanje 3 meseca i kod kojih nije bilo prekida dužih od 2 nedelje, ambulantno praćenje nakon infuzije se može smanjiti na minimalno 30 minuta prilikom primene sledećih doza.

Kontraindikacije

Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Posebna upozorenja

Sledljivost

Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, naziv i broj serije primenjenog leka potrebno je jasno evidentirati.

Sindrom oslobađanja citokina (CRS)

Kod većine pacijenata se nakon primene tebentafuspa infuzijom pojavio CRS. Dijagnoza CRS najčešće se zasnivala na pireksiji nakon koje je usledila hipotenzija i retko hipoksija. Drugi često uočeni simptomi kod CRS uključivali su drhtavicu, mučninu, povraćanje, umor i glavobolju.

U većini slučajeva, CRS se pojavio na dan infuzije sa medijanom vremena do povlačenja simptoma od 2 dana. Pireksija je bila primećena u gotovo svim slučajevima CRS, a kod tih pacijenata se povećanje telesne temperature obično javljalo tokom prvih 8 sati nakon primene infuzije tebentafuspa. CRS je retko (1,2%) doveo do prekida lečenja.

Pacijente radi uočavanja znakova ili simptoma CRS treba pratiti najmanje 16 sati nakon primene prve tri infuzije tebentafuspa u bolničkim uslovima u kojima su lekovi i oprema za reanimaciju za lečenje CRS odmah dostupni. Ako se uoči CRS, potrebno je hitno započeti suportivno lečenje koje obuhvata primenu antipiretika, intravenskih tečnosti, tocilizumaba ili kortikosteroida kako bi se sprečilo napredovanje do teških ili životno ugrožavajućih događaja, a praćenje je potrebno nastaviti do povlačenja simptoma.

Pri primeni narednih doza, pacijente je nakon terapije potrebno pažljivo pratiti radi ranog otkrivanja znakova i simptoma CRS (videti odeljak 4.2, Način primene). Pacijenti sa komorbiditetima, uključujući kardiovaskularne poremećaje, mogu imati povećan rizik od posledica povezanih sa CRS.

Lečenje tebentafuspom nije ispitano kod pacijenata sa klinički značajnom bolešću srca (videti odeljak 5.1). Zavisno od trajanja i težine CRS, lečenje tebentafuspom treba privremeno ili trajno prekinuti (videti odeljak 4.2, Tabela 1).

Akutne reakcije na koži

Pri primeni infuzije tebentafuspa prijavljene su akutne reakcije na koži, koje mogu biti zasnovane na njegovom mehanizmu delovanja i ekspresiji gp100 u normalnim melanocitima u koži. Akutne reakcije na koži većinom su uključivale osip, pruritus, eritem i edem kože (videti odeljak 4.8).

Akutne reakcije na koži tipično su se javile nakon primene svake od prve tri infuzije tebentafuspa, a sa vremenom se smanjila njihova težina i učestalost. Većina simptoma se povukla bez primene sistemskih kortikosteroida ili bilo kakvih dugotrajnih posledica.

Akutne reakcije na koži mogu se lečiti antihistaminicima i topikalnim kortikosteroidima. Kod perzistentnih ili teških simptoma potrebno je razmotriti primenu sistemskih steroida. Zbrinjavanje znakova i simptoma reakcija na koži može zahtevati privremeno odlaganje primene sledećih terapija tebentafuspom (videti odeljak 4.2, Tabela 2).

Bolest srca

Kod pacijenata koji su primali tebentafusp zapaženi su srčani događaji poput sinusne tahikardije i aritmije (videti odeljak 4.8). Pacijenti sa prethodno postojećim kardiovaskularnim poremećajima mogu biti pod povećanim rizikom od posledica povezanih sa CRS i potrebno ih je pažljivo pratiti. Svakog pacijenta sa znakovima ili simptomima koji su povezani sa srčanim događajima, potrebno je proceniti i hitno lečiti. Osim toga, potrebno je započeti odgovarajuće lečenje postojećeg CRS kao precipitirajućeg faktora.

Nakon lečenja tebentafuspom prijavljeni su slučajevi produženja QT intervala (videti odeljak 4.8). Lečenje tebentafuspom treba primenjivati uz oprez kod pacijenata koji u anamnezi imaju produženje QT intervala, ili imaju predispoziciju za produženje QT intervala i kod pacijenata koji uzimaju lekove za koje je poznato da produžavaju QT.

Kod svih pacijenata pre i nakon lečenja tebentafuspom treba uraditi elektrokardiogram (EKG) tokom prve 3 nedelje lečenja a kasnije prema kliničkim indikacijama. Ako QTcF premaši 500 milisekundi ili se poveća za ≥ 60 milisekundi od početne vrednosti, terapiju tebentafuspom treba privremeno prekinuti i kod pacijenata lečiti sve postojeće precipitirajuće faktore, uključujući poremećaje elektrolita. Terapiju tebentafuspom treba nastaviti kada se QTcF interval poboljša do vrednosti < 500 milisekundi ili ako je promena < 60 milisekundi od početne vrednosti. Zavisno od trajanja i težine srčanog događaja i povezanog CRS, lečenje tebentafuspom potrebno je privremeno ili trajno prekinuti (videti odeljak 4.2, Tabela 1).

Kontracepcija

Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste efikasne metode kontracepcije tokom lečenja i najmanje 1 nedelju nakon poslednje doze tebentafuspa (videti odeljak 4.6).

Pomoćne supstance

Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po mL, tj.suštinski je “bez natrijuma”.

Interakcije

Lista interakcija
0
47
0
0
Dodaj u interakcije

Nisu sprovedena formalna ispitivanja interakcija sa tebentafuspom.

Početak lečenja tebentafuspom uzrokuje prolazno oslobađanje citokina što može suprimirati CYP450 enzime. Najveći rizik od interakcije lekova postoji tokom prva 24 sata nakon primene prve tri doze tebentafuspa kod pacijenata koji istovremeno primaju supstrate CYP450, naročito one sa uskim terapijskim indeksom. Te pacijente je potrebno pratiti zbog toksičnosti (npr. varfarin) ili koncentracije leka (npr. ciklosporin). Prema potrebi se mora prilagoditi doza istovremeno primenjivanih lekova.

Trudnoća i dojenje

Žene u reproduktivnom periodu / kontracepcija

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste efikasnu kontracepciju tokom lečenja tebentafuspom i najmanje 1 nedelju nakon poslednje doze tebentafuspa.

Trudnoća

Nema podataka o primeni tebentafuspa kod trudnica. Nisu sprovedena ispitivanja reprodukcije sa tebentafuspom na životinjama (videti odeljak 5.3).

Ne preporučuje se korišćenje tebentafuspa tokom trudnoće i kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste mere kontracepcije. Pre početka lečenja tebentafuspom kod žena u reproduktivnom periodu treba proveriti status u odnosu na trudnoću.

Dojenje

Nema dovoljno informacija o izlučivanju tebentafuspa/metabolita u majčino mleko. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/odojčad. Dojenje treba prekinuti za vreme lečenja tebentafuspom.

Plodnost

Nisu sprovedena ispitivanja plodnosti sa tebentafuspom (videti odeljak 5.3). Dejstvo tebentafuspa na plodnost kod muškaraca i žena nije poznato.

Upravljanje vozilom

Tebentafusp nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva

Sažetak bezbednosnog profila

Najčešće neželjene reakcije leka kod pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK bile su sindrom oslobađanja citokina (88%), osip (85%), pireksija (79%), pruritus (72%), umor (66%), mučnina (56%), drhtavica

(55%), bol u abdomenu (49%), edem (49%), hipo/hiperpigmentacija (48%), hipotenzija (43%), suva koža

(35%), glavobolja (32%) i povraćanje (34%).

Neželjene reakcije su dovele do trajnog prekida lečenja kod 4% pacijenata koji su primali lek KIMMTRAK. Najčešća neželjena reakcija koja je dovela do prekida primene leka KIMMTRAK je bila sindrom oslobađanja citokina.

Neželjene reakcije koje su imale za posledicu prekid primene najmanje jedne doze javile su se kod 26% pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK (nedeljna primena doze) i rezultovale su medijanom od jedne preskočene doze. Neželjene reakcije zbog kojih je bilo potrebno prekinuti doziranje kod ≥ 2% pacijenata uključivale su umor (3%; 1.-3. stepen), pireksiju (2,7%; 1.-3. stepen), povećanu vrednost alanin

aminotransferaze (2,4%; 1.- 4. stepen), povećanu vrednost aspartat aminotransferaze (2,4%; 1.-3. stepen),

bol u abdomenu (2,1%; 1.-3. stepen) i povećanu vrednost lipaze (2,1%; 1.-3. stepen).

Neželjene reakcije koje su dovele do najmanje jedne promene doze javile su se kod 4,2% pacijenta u grupi lečenoj lekom KIMMTRAK. Neželjene reakcije zbog kojih je bilo potrebno menjati dozu kod ≥ 1% pacijenata bile su sindrom oslobađanja citokina (1,9%; 1.-3. stepen) i hipotenzija (1,1%; 2.-4. stepen).

Tabelarna lista neželjenih reakcija

Tabela 3 objedinjuje neželjene reakcije koje su se javile kod 378 pacijenata sa metastatskim uvealnim melanomom iz dve kliničke studije (IMCgp100-102 i IMCgp100-202) koji su primali lek KIMMTRAK prema preporučenom režimu doziranja od 20 mikrograma 1. dana, 30 mikrograma 8. dana i 68 mikrograma 15. dana i posle toga 68 mikrograma jednom nedeljno.

Učestalost neželjene reakcije je navedena prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i preporučenom terminu. Učestalost javljanja neželjenih reakcija je definisana kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i

< 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100), retko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vema retko (< 1/10 000). Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene redosledom prema opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 3: Neželjene reakcije kod pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK u monoterapiji

Neželjene reakcije
Infekcije i infestacije
Često Nazofaringitis
Poremećaji imunskog sistema
Veoma često Sindrom oslobađanja citokina1
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma često Smanjen apetit, hipomagnezemija, hiponatremija, hipokalcemija, hipokalemija
Povremeno Sindrom lize tumora
Psihijatrijski poremećaji
Veoma često Nesanica
Često Anksioznost
Poremećaji nervnog sistema
Veoma često Glavobolja2, vrtoglavica, parestezija
Često Poremećaj ukusa
Kardiološki poremećaji
Veoma često Tahikardija2
Često Aritmija2, atrijalna fibrilacija2
Povremeno Angina pektoris2, srčana insuficijencija2
Vaskularni poremećaji
Veoma često Hipotenzija2, naleti vrućine, hipertenzija
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Veoma često Kašalj, dispneja
Često Orofaringealni bol, hipoksija2
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često Mučnina2, povraćanje2, dijareja, abdominalni bol, konstipacija, dispepsija
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Veoma često Osip, pruritis, suva koža, hipo/hiperpigmentacija4, eritem
Često Alopecija, noćno znojenje
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Veoma često Artralgija, bol u leđima, mijalgija, bol u ekstremitetima
Često Spazam mišića
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Veoma često Pireksija2, umor3, drhtavica2, edem5, bolest slična gripu
Ispitivanja
Veoma često Povećana vrednost aspartat aminotransferaze, povećana vrednost alanin aminotransferase, povećana koncentracija bilirubina u krvi, povećana vrednost lipaze, anemija, smanjen broj limfocita, smanjena vrednost fosfata u krvi,povećana koncentracija kreatinina u krvi
Često Povećana vrednost amilaze, povećana vrednost gama glutamiltransferaze, povećan broj belih krvnih ćelija, povećana vrednost alkalne fosfataze u krvi,povećana koncentracija glukoze u krvi
Povremeno Produženje QT intervala na elektrokardiogramu

1 CRS je procenjen prema konsenzusu ASTCT o kriterijumima za određivanje stepena CRS (Lee i sar. 2019.). Procenjeni CRS naveden je umesto CRS prijavljenog od strane istraživača.

2 Neki događaji mogu biti povezani sa CRS ili mogu biti izolovani prijavljeni događaji.

3 Uključuje umor i asteniju.

4 Uključuje stečenu ahromotrihiju, efelide, diskoloraciju trepavica, hipopigmentaciju trepavica, promene boje kose, lentigo, poremećaj pigmentacije, retinalnu depigmentaciju, depigmentaciju kože, diskoloraciju kože, hiperpigmentaciju kože, hipopigmentaciju kože, solarni lentigo, vitiligo.

5 Uključuje edem očiju, oticanje očiju, edem očnog kapka, periorbitalno oticanje, periorbitalni edem, oticanje očnog kapka, faringealni edem, edem usana, oticanje usana, edem lica, generalizovani edem, lokalizovani edem, edem, periferni edem, periferno oticanje, oticanje, oticanje lica.

Opis odabranih neželjenih reakcija

Sindrom oslobađanja citokina (CRS)

U kliničkoj studiji IMCgp100-202, sindrom oslobađanja citokina (procenjen na osnovu ASTCT konsenzusa za određivanje stepena iz 2019. godine) se javio kod 89% pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK. Ukupna incidenca CRS uključivala je 12% događaja 1. stepena, 76% 2. stepena i 0,8% 3. stepena. Najčešće zapaženi simptomi kod CRS uključivali su drhtavicu, mučninu, povraćanje, umor, hipotenziju i glavobolju. Događaji 3. stepena koji se mogu uočiti, a da su povezani sa CRS uključuju tahikardiju, hipoksiju, anginu pektoris, atrijalni flater i disfunkciju leve komore.

Većina (84%) epizoda CRS započela je na dan primene infuzije. Medijana vremena do povlačenja CRS je bila 2 dana. CRS je retko (1,2%) doveo do prekida lečenja. Svi simptomi CRS bili su reverzibilni i uglavnom su mogli biti zbrinuti intravenskim tečnostima, antipireticima ili jednokratnom dozom kortikosteroida. Dva pacijenta (0,8%) su primila tocilizumab.

Za kliničko zbrinjavanje CRS videti odeljak 4.2, Tabela 1.

Akutne reakcije na koži

U studiji IMCgp100-202, akutne reakcije na koži javile su se kod 91% pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK uključujući bilo koji stepen osipa (83%), pruritus (69%), eritem (25%) i edem kože (27%). Većina reakcija na koži bile su 1. (28%) ili 2. (44%) stepena, a kod nekih pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK javili su se događaji 3. stepena (21%). Među pacijentima sa uočenim osipom, pacijenti su često imali osip (55%), makulo-papularni osip (31%) i ljuštenje kože (21%). Neželjene reakcije tipa osipa 3. stepena bile su prijavljene kod 5% pacijenata, a uključivale su osip (2,4%) i makulo-papularni osip (1,6%).

Akutne reakcije na koži obično su se javile nakon svake od prve tri infuzije leka KIMMTRAK, sa opadajućom učestalošću reakcija ≥ 3. stepena (1. doza: 17%; 2. doza: 10%, 3. doza: 8%; 4. doza: 3%). Medijana vremena do početka akutnih reakcija na koži iznosila je 1 dan kod pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK, a medijana vremena do poboljšanja na ≤ 1. stepen je iznosila 6 dana.

Za kliničko zbrinjavanje akutnih reakcija na koži videti odeljak 4.2, Tabela 2.

Povećane vrednosti enzima jetre

U studiji IMCgp100-202 u kojoj je 95% pacijenata imalo prethodno postojeće metastaze na jetri, povećanje vrednosti ALT/AST na ≥ 1. stepen bilo je zapaženo kod 65% pacijenata lečenih lekom KIMMTRAK. Povećanja koncentracije bilirubina prijavljena su kod 27% pacijenata, a to je bilo prvenstveno povezano sa povećanjem veličine metastaza na jetri. Većina povećanja vrednosti ALT/AST

3. ili 4. stepena obično se javila unutar prve 3 infuzije leka KIMMTRAK. Kod većine pacijenata koji su imali povećanje ALT/AST 3. ili 4. stepena došlo je do poboljšanja na ≤ 1. stepen unutar 7 dana.

Imunogenost

Antitela na lek (engl. anti-drug antibodies, ADA) protiv tebentafuspa su bila otkrivena tokom lečenja kod 33% pacijenata koji su primali tebentafusp u bilo kojoj dozi u studiji IMCgp100-102, odnosno kod 29% pacijenata u studiji IMCgp100-202. Medijana vremena početka stvaranja antitela na lek je bila 6 do 9 nedelja nakon početka lečenja tebentafuspom.

Nije bilo dokaza da antitela na lek utiču na bezbednost ili efikasnost tebentafuspa, iako mali broj pacijenata kod kojih se razvio visok titar antitela na lek onemogućava čvrste zaključke u pogledu njihovog kliničkog značaja.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website: www.alims.gov.rs

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje

Nema informacija o predoziranju tebentafuspom. U slučaju predoziranja, pacijente je potrebno pažljivo pratiti radi uočavanja znakova ili simptoma neželjenih reakcija i potrebno je odmah uvesti odgovarajuće simptomatsko lečenje.

Farmakološki podaci - KIMMTRAK 100mcg/0.5mL

Farmakodinamika

Farmakoterapijska grupa: antineoplastični lekovi, ostali antineoplastični lekovi

ATC šifra: L01XX75 Mehanizam delovanja

Tebentafusp je bispecifičan fuzionisani protein koji se sastoji od T-ćelijskog receptora (engl. T cell receptor, TCR; ciljajući domen) fuzionisanog sa fragmentom antitela koji cilja na CD3 (engl. cluster of differentiation 3, CD3; efektorski domen). TCR kraj se velikim afinitetom vezuje za peptid gp100 predstavljen humanim leukocitnim antigenom – A*02:01 (HLA-A*02:01) na ćelijskoj površini tumorskih ćelija uvealnog melanoma, a efektorski domen se vezuje za CD3 receptor na poliklonskoj T-ćeliji.

Imunska sinapsa nastaje kada se TCR ciljajući domen tebentafuspa veže za ćelije uvealnog melanoma, a CD3 efektorski domen se veže za poliklonske T-ćelije. Ta imunska sinapsa rezultuje preusmeravanjem i aktivacijom poliklonskih T-ćelija bez obzira na nativnu specifičnost njihovog TCR. Poliklonske T-ćelije aktivirane tebentafuspom oslobađaju inflamatorne citokine i citolitičke proteine što dovodi do direktne lize tumorskih ćelija uvealnog melanoma.

Farmakodinamska dejstva

Nakon lečenja tebentafuspom zapaženo je prolazno i klinički beznačajno smanjenje broja limfocita u krvi. Broj limfocita smanjio se dan nakon prve 3 doze i vratio se na početnu vrednost pre sledećih doza.

Nakon lečenja tebentafuspom zapažena su prolazna povećanja nivoa proinflamatornih citokina i hemokina u serumu u uzorcima prikupljenima nakon prve tri doze. Maksimalni nivoi su bili zapaženi između 8 i 24 sata nakon lečenja tebentafuspom, a vratili su se na početne vrednosti pre sledećih doza.

Klinička efikasnost i bezbednost

Studija IMCgp100-202: Prethodno nelečeni metastatski uvealni melanom

Studija IMCgp100-202 je bila randomizovana, otvorena, multicentrična studija u koju su uključeni pacijenti sa HLA-A*02:01 pozitivnim metastatskim uvealnim melanomom koji prethodno nisu primali sistemsku terapiju. Pacijenti prethodno nisu mogli primati sistemsku terapiju niti lokalizovanu terapiju (usmerenu na jetru) za metastatski uvealni melanom osim prethodne hirurške resekcije kod oligometastatske bolesti. Nisu bili uključeni pacijenti sa simptomatskim ili nelečenim metastazama u mozgu, simptomatskom kongestivnom insuficijencijom srca, QT intervalom korigovanim po Fredericia formuli (QTcF) > 470 milisekundi ili sa kongenitalnim sindromom dugog QT intervala, akutnim infarktom miokarda ili nestabilnom anginom pektoris manje od 6 meseci pre početka lečenja.

Pacijenti su bili randomizovani (2:1) na nedeljno primanje tebentafuspa intravenskom infuzijom prema režimu doziranja za pojedinog pacijenta preporučenom u odeljku 4.2 ili na lečenje prema izboru istraživača (pembrolizumab, ipilimumab ili dakarbazin) u odobrenim dozama za te lekove sve do progresije bolesti ili neprihvatljive toksičnosti.

Pacijenti su mogli da primaju tebentafusp, pembrolizumab ili ipilimumab tokom lečenja nakon progresije bolesti ako su bili klinički stabilni, imali kliničke koristi i nisu pokazivali znakove neprihvatljive toksičnosti prema proceni istraživača. Bili su dozvoljeni prekidi u lečenju u trajanju do 2 uzastopne nedelje. Randomizacija je bila stratifikovana prema statusu laktat dehidrogenaze (LDH), poznatom prognostičkom faktoru za neresektabilni ili metastatski uvealni melanom.

Primarni ishod efikasnosti je bio ukupno preživljavanje (engl. overall survival, OS) kod svih pacijenata randomizovanih u studiji. Procene tumora su se sprovodile svakih 12 nedelja. Dodatni ishodi efikasnosti bili su preživljavanje bez progresije bolesti (engl. progression free survival, PFS) prema oceni istraživača. Ukupno je bilo randomizovano 378 pacijenata; 252 u grupu lečenu tebentafuspom, a 126 u grupu lečenu prema izboru istraživača (pembrolizumab: 82%; ipilimumab: 12% ili dakarbazin: 6%). Medijana starosti je bila 64 godine (opseg od 23 do 92 godine); sa 49,5% pacijenata ≥ 65 godina; 87% su bili pripadnici bele rase, a 50% su bile ženskog pola. Početni funkcionalni status prema skali Istočne kooperativne onkološke grupe (engl. Eastern Cooperative Oncology Group, ECOG) bio je 0 (72%), ili 1 (20,4%) ili 2 (0,3%), 36% je imalo povećanu vrednost LDH, a 95% je imalo metastaze na jetri.

U ovoj studiji IMCgp100-202, 43% pacijenata je primalo terapiju tebentafuspom nakon progresije pri čemu nisu otkrivena nova bezbednosna upozorenja. Medijana trajanja lečenja tebentafuspom nakon progresije iznosila je 8 nedelja. Od ukupnog broja primenjenih infuzija tebentafuspa tokom studije, 21,5% je primenjeno nakon progresije.

Nakon završetka primarne analize efikasnosti, pacijentima iz grupe lečene prema izboru istraživača bilo je dozvoljeno da pređu na lečenje tebentafuspom. Uz medijanu trajanja praćenja od 22,4 meseca, ažurirano ukupno preživljavanje (OS) i dalje je bilo u korist grupe lečene tebentafuspom (HR = 0,58; 95% CI: 0,44; 0,77). U vreme analize, 16 pacijenata prešlo je na lečenje tebentafuspom.

Rezultati za efikasnost sažeti su u Tabeli 4 i na Slici 1.

Tabela 4: Rezultati za efikasnost u studiji IMCgp100-202

Primarni i sekundarni parametri praćenja KIMMTRAK (N = 252) Terapija prema izboru istraživača(N = 126)
Ukupno preživljavanje (OS) 1
Broj smrtnih slučajeva 87 (34,5%) 63 (50%)
Medijana meseci (95% CI) 21,7 (18,6; 28,6) 16,0 (9,7; 18,4)
HR (95% CI) 2,4 0,51 (0,37; 0,71)
Stratifikovana log-rank p-vrednost2 p = < 0,0001
Preživljavanje bez progresije (PFS)3,4
Broj (%) pacijenata sa događajem 198 (78,6%) 97 (77%)
Medijana u mesecima 3,3 (3,0; 5,0) 2,9 (2,8; 3,0)
HR (95% CI) 0,73 (0,58; 0,94)
Stratifikovana log-rank p-vrednost2 p = 0,0139
Stopa objektivnog odgovora (engl. objective response rate, ORR)6
n (%) 26 (10,3) 6 (4,8)
95% CI 6,9; 14,8 1,8; 10,1
Potpuni odgovor (engl. complete response, CR) 1 (0,4) 0
Delimični odgovor (engl. partial response, PR) 25 (9,9) 6 (4,8)
Stabilna bolest (engl. stable disease, SD)5 52 (20,6) 16 (12,7)
Medijana trajanja odgovora
Meseci (95% CI) 9,9 (5,6; 22,1) 9,7 (2,7; --)

CI = interval pouzdanosti (engl. confidence interval), HR = hazard ratio

1 U prethodno specificiranoj privremenoj analizi, zapaženo je 150 događaja OS, a granica p-vrednosti za prijavljivanje efikasnosti (0,006) bila je određena pomoću Lan-Demets-ove alfa funkcije potrošnje sa tipom granice O’Brien Fleming.

2 Dvostrana p-vrednost zasnovana na log-rank testu stratifikovanom prema statusu LDH.

3 Prema proceni istraživača korišćenjem kriterijuma RECIST v1.1.

4 Hazard ratio prema modelu proporcionalnih rizika stratifikovanom prema statusu LDH.

5 Na osnovu ≥ 24 nedelje.

6 Ažurirano na osnovu svih pacijenata kod kojih je postojala mogućnost za najmanje 3 radiološke procene.

Slika 1: Kaplan-Meier-ove krive ukupnog preživljavanja u studiji IMCgp100-202

Studija IMCgp100-102: Prethodno lečeni metastatski uvealni melanom

Studija IMCgp100-102 je bila otvorena, multicentrična studija faze 2 sprovedena kod 127 pacijenata koji su bili lečeni prema šemi doziranja preporučenoj u odeljku 4.2. Pacijenti su morali biti HLA-A*02:01 pozitivni. Pacijenti su bili prikladni za uključenje u studiju ako je došlo do progresije bolesti nakon najmanje 1 ili više prethodnih linija terapije usmerene na jetru ili sistemske terapije koja je uključivala inhibitore imunoloških kontrolnih tačaka (engl. immune check point inhibitors) kod metastatske bolesti. Isključeni su pacijenti zbog klinički značajne bolesti srca i prisutnosti simptomatskih ili nelečenih metastaza u mozgu.

Glavne mere ishoda efikasnosti uključivale su potvrđeni ORR procenjen prema nezavisnoj centralnoj oceni (engl. Independent Central Review, ICR) koriščenjem kriterijuma za ocenu odgovora kod solidnih tumora (engl. Response Evaluation Criteria in Solid Tumours, RECIST) v1.1. Sekundarni ishodi efikasnosti uključivali su PFS, DCR, DOR i OS.

Medijana životne dobi je bila 61 godinu, 50% su bile osobe ženskog pola, 99% su bili pripadnici bele rase, funkcionalni status prema ECOG skali bio je 0 (70%) ili 1 (30%), a 96% pacijenata imalo je metastaze na jetri. Prethodno lečenje uključivalo je imunoterapiju (73% pacijenata) uključujući inhibitore imunoloških kontrolnih tačaka (PD-1/PD-L1; 65%; CTLA-4; 31%) i terapiju usmerenu na jetru 45%. Rezultati za efikasnost iz studije IMCgp100-102 objedinjeni su u Tabeli 5.

Tabela 5: Rezultati za efikasnost u studiji IMCgp100-102

Primarni i sekundarni parametri praćenja KIMMTRAK (N = 127)
Potvrđena stopa objektivnog odgovora1 6 (4,7%)
(95% CI) (1,8%; 10%)
Potpuni odgovor (CR) 0
Delimični odgovor (PR) 6 (4,7%)
Stabilna bolest (SD)2 23 (18,1%)
Medijana trajanja odgovora
Meseci (95% CI) 8,7 (5,6; 24,5)

1 Procenjeno nezavisnom centralnom ocenom korišćenjem kriterijuma RECIST v1.1.

2 Na osnovu ≥24 nedelje.

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za lekove izuzela je od obaveze podnošenje rezultata ispitivanja leka KIMMTRAK u svim podgrupama pedijatrijske populacije za lečenje okularnog melanoma (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primeni).

Farmakokinetika

Resorpcija

Farmakokinetika tebentafuspa deluje linearno i proporcionalno dozi u rasponu doza od 20 mikrograma do

68 mikrograma. Nakon nedeljne intravenske infuzije kod pacijenata sa metastatskim uvealnim melanomom, maksimalne koncentracije u plazmi (Cmax) dostigle su vrednosti od 4,2 nanograma/mL - 13,7 nanograma/mL odmah po završetku infuzije (T = 0,5 sati). Nije zapažena akumulacija kod primene nedeljnog režima doziranja pri ciljnim terapijskim dozama.

Distribucija

Tebentafusp se nije obimno distribuirao i imao je volumen distribucije uporediv sa volumenom krvi (5,25 L).

Biotransformacija

Metabolički put tebentafuspa nije okarakterisan. Očekuje se da će se tebentafusp, poput drugih proteinskih lekova, kataboličkim putevima razgraditi u male peptide i aminokiseline.

Eliminacija

Izlučivanje tebentafuspa nije potpuno okarakterisano. Na osnovu njegove veličine molekule koja je blizu praga veličine pri kojoj je glomerularna filtracija isključena, male količine tebentafuspa bi se mogle izlučiti u urinu.

Nakon primene tebentafuspa kod pacijenata sa metastatskim uvealnim melanomom, procenjeni sistemski klirens iznosio je 4,29 L/d sa terminalnim poluvremenom eliminacije od 6 do 8 sati.

Posebne populacije

Populaciona farmakokinetička analiza pokazala je da nije bilo značajnog uticaja telesne mase (43 do 163 kg), pola, rase i životne dobi (23 do 91 godina) na klirens tebentafuspa.

Oštećenje funkcije bubrega

Nisu sprovedene formalne farmakokinetičke studije tebentafuspa kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.

Nije otkriven uticaj na parametre bezbednosti ili efikasnosti kod pacijenata sa blagim (klirens kreatinina [CrCL] koji se kreće od 60 do 89 mL/min) do umerenim (CrCL koji se kreće od 30 do 59 mL/min) oštećenjem funkcije bubrega te se ne preporučuje prilagođavanje doze. Podaci o pacijentima sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega su ograničeni (< 5%), a o pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL < 30 mL/min) nema dostupnih informacija.

Oštećenje funkcije jetre

Nisu sprovedena formalna farmakokinetička ispitivanja tebentafuspa kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Populacione farmakokinetičke analize pokazale su da početne vrednosti i povećanje ALT/AST tokom lečenja nisu uticali na farmakokinetiku tebentafuspa. Ne preporučuje se prilagođavanje doze na osnovu vrednosti ALT/AST.

Farmaceutski podaci - KIMMTRAK 100mcg/0.5mL

Lista pomoćnih supstanci

Limunska kiselina, monohidrat (E330) Dinatrijum-fosfat (E339)

Manitol (E421) Trehaloza

Polisorbat 20 (E432) Voda za injekcije

Inkompatibilnost

Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onima koji su navedeni u odeljku 6.6.

Rok upotrebe

Rok upotrebe neotvorene bočice:

3 godine.

Rok upotrebe i uslovi čuvanja nakon razblaživanja:

Hemijska i fizička stabilnost rastvora, pripremljenog sa natrijum-hloridom 9 mg/mL (0,9%) koji sadrži humani albumin za intravensku infuziju dokazana je za period najduže do 24 sata nakon razblaživanja ako se čuva na temperaturi od 2 °C do 8 °C.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, proizvod treba odmah upotrebiti. Ako se ne primeni odmah, vreme i uslovi čuvanja do primene predstavljaju odgovornost korisnika.

Posebne mere opreza pri čuvanju

Čuvati i transportovati u frižideru (2 °C - 8 °C).

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.

Za uslove čuvanja nakon razblaživanja leka, videti odeljak 6.3.

Priroda i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje je bočica od stakla tipa I (providno borosilikatno staklo) sa bromobutilnim gumenim čepom i aluminijumskom kapicom sa flip-off poklopcem, koja sadrži 0,5 mL koncentrata.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna staklena bočica sa koncentratom za rastvor za infuziju (1 x 0,5 mL) i Uputstvo za lek.

Posebne mere opreza pri odlaganju

(i druga uputstva za rukovanje lekom)

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Opšte mere opreza

Rastvor za infuziju treba da pripremi zdravstveni radnik korišćenjem odgovarajuće aseptične tehnike tokom rukovanja ovim lekom.

Pri razblaživanju i pripremi doziranih rastvora za primenu koristite aseptičnu tehniku.

Za pripremu doze rastvora za infuziju leka KIMMTRAK ne smeju se koristiti zatvoreni sistemi za prenos (engl. closed system transfer devices, CSTDs).

Parenteralne lekove i kese za infuziju potrebno je pre primene vizuelno pregledati radi otkrivanja prisutnosti čestica i promene boje kod rastvora i kontejnera, kad god je to moguće.

Priprema

Lek KIMMTRAK se pre intravenske primene mora razblažiti.

Pre nego što pripremite lek KIMMTRAK za primenu obezbedite da Vam bude dostupan sledeći pribor:

  • Sterilni špricevi od 1 mL gradusani na 2 decimalna mesta.

  • Sterilne igle.

  • Humani albumin; koristite koncentraciju koja je lokalno dostupna. Lokalno dostupne koncentracije uključuju 4% (40 g/L), 5% (50 g/L), 20% (200 g/L), 25% (250 g/L), ali ne moraju biti ograničene samo na njih.

  • Kesa za infuziju od 100 mL koja sadrži rastvor natrijum-hlorida za injekciju od 9 mg/mL (0,9%):

    • Kesa za infuziju trebalo bi da bude napravljena od poliolefina (PO) [kao što je polietilen (PE) i polipropilen (PP)] ili od polivinil hlorida (PVC).

  • Sterilan, apirogeni komplet za infuziju sa ugrađenim filterom od 0,2 mikrona koji slabo vezuje proteine, za primenu finalne kese za infuziju.

Razblaživanje i primena

Za pripremu finalne doze leka KIMMTRAK potreban je postupak od 2 koraka:

  1. korak: Priprema kese za infuziju

    Korišćenjem aseptične tehnike, pripremite kesu za infuziju na sledeći način:

    1. Pomoću šprica od 1 mL i sterilne igle izvucite izračunatu zapreminu humanog albumina u špric (videti Tabelu 6 u nastavku) i dodajte je u kesu za infuziju od 100 mL koja sadrži rastvor natrijum- hlorida za injekciju od 9 mg/mL (0,9%) kako bi se dobila finalna koncentracija humanog albumina između 225 mikrograma/mL i 275 mikrograma/mL.

      Tabela 6: Primeri koncentracije humanog albumina i prihvatljivih zapremina za izvlačenje

      Koncentracija humanog albumina Prihvatljivi raspon zapremine humanog albumina za dodavanje u kesu za infuziju od 100 mL da bi se dobila koncentracija između 225mikrograma/mL i 275 mikrograma/mL
      4% (40 g/L) 0,63 mL (0,57 do 0,69 mL)
      5% (50 g/L) 0,50 mL (0,45 mL do 0,55 mL)
      20% (200 g/L) 0,13 mL (0,12 mL do 0,14 mL)
      25% (250 g/L) 0,10 mL (0,09 mL do 0,11 mL)
    2. Lagano homogenizujte razblaženi rastvor izvođenjem sledećih koraka:

      1. Preokrenite kesu za infuziju kesu tako da ulazni otvor bude na vrhu kese i lagano udarite na stranu otvora cevi kako biste bili sigurni da se ostatak rastvora pomešao sa glavninom rastvora.

      2. Pomešajte rastvor laganim okretanjem kese po dužini za 360 stepeni iz obrnutog položaja najmanje 5 puta. NEMOJTE protresati kesu za infuziju.

      3. Ponoviti korake (i) i (ii) još tri puta.

  2. korak: Priprema rastvora za infuziju leka KIMMTRAK

  1. Korišćenjem šprica od 1 mL i sterilne igle, izvucite potrebnu zapreminu leka KIMMTRAK 100 mikrograma/0,5 mL koja se zahteva za dozu (prikazano u Tabeli 7 u nastavku) i dodajte je u pripremljenu kesu za infuziju od 100 mL koja sadrži rastvor natrijum-hlorida za injekciju od 9 mg/mL (0,9%) i humani albumin.

  2. Prilikom prenosa NEMOJTE ispirati iglu i špric. Bočicu koja sadrži neiskorišćeni deo leka KIMMTRAK odbacite u skladu sa važećim propisima. Nemojte pripremati više od jedne doze iz bočice.

    Tabela 7: Zapremine leka KIMMTRAK potrebne za dodavanje u kesu za infuziju

    Dan lečenja Doza (mikrogrami) lekaKIMMTRAK Zapremina (mL) lekaKIMMTRAK
    1. dan 20 0,10
    8. dan 30 0,15
    15. dan i posle toga jednom nedeljno 68 0,34
  3. Pomešajte sadržaj kese za infuziju sledeći isti postupak kao onaj naveden u koraku 1b.

Primena

  • Lek KIMMTRAK primenjujte samo kao intravensku infuziju.

  • Infuziju primenite odmah tokom 15 do 20 minuta kroz posebnu intravensku liniju. Potrebno je koristiti sterilan, apirogeni komplet za infuziju sa ugrađenim filterom od 0,2 mikrona koji slabo vezuje proteine. Primenite pacijentu sav sadržaj kese za infuziju sa lekom KIMMTRAK.

  • Nakon što se primena infuzije leka KIMMTRAK završi, isperite liniju za infuziju odgovarajućom zapreminom sterilnog rastvora za injekciju natrijum-hlorida od 9 mg/mL (0,9%) kako biste bili sigurni da je primenjen celokupni sadržaj kese za infuziju. Nemojte primenjivati lek KIMMTRAK u obliku brze intravenske ili bolus injekcije. Nemojte mešati lek KIMMTRAK sa drugim lekovima ili primenjivati druge lekove kroz istu intravensku liniju.

    Čuvanje pripremljene infuzione kese

  • Lek KIMMTRAK ne sadrži konzervans. Pripremljenu kesu za infuziju potrebno je primeniti najduže do 4 sata od trenutka pripreme uključujući trajanje infuzije. Tokom tog 4-satnog perioda, kesu za infuziju sa lekom KIMMTRAK čuvati na temperaturi do 30 °C.

  • Ako se ne primeni odmah, kesu za infuziju sa lekom KIMMTRAK čuvati u frižideru na temperaturi od 2 °C do 8 °C najduže do 24 sata od trenutka pripreme, što uključuje i vreme koje je dozvoljeno za izjednačavanje temperature kese za infuziju sa sobnom temperaturom i trajanje primene infuzije.

  • Nakon što se jednom izvadi iz frižidera, kesa za infuziju sa lekom KIMMTRAK ne sme se ponovno vraćati u frižider. Kad istekne preporučeno vreme čuvanja, neiskorišćen rastvor leka KIMMTRAK odbaciti.

PDF dokumenti

Pakovanje i cena

koncentrat za rastvor za infuziju; 100mcg/0.5mL; bočica staklena, 1x0.5mL
Cena
-
Doplata
-

Lista RFZO

Pakovanje nije na listi

DDD

-

JKL

0039040

Izvori

Paralele

Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4.9

Više 36k ocene

Instaliraj

Idite dalje od informacija o lekovima uz PRO

Rešite interakcije, pregledajte ograničenja upotrebe i pronađite sve ostale odgovore uz pomoć svog AI asistenta Elly.

Preveri, kaj ponuja PRO
Koristimo kolačiće Kolačići nam pomažu da pružimo najbolje iskustvo na našoj veb stranici. Korišćenjem naše veb stranice saglasni ste sa upotrebom kolačića. Više o tome kako koristimo kolačiće saznajte u našoj Politici kolačića.