Somatostatin Lyomark 3mg prašak za rastvor za infuziju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Somatostatin 3mg
-
Ozbiljno, akutno krvarenje gastroduodenalnog čira
-
Ozbiljno, akutno krvarenje kod akutnog erozivnog ili hemoragičnog gastritisa.
-
Profilaksa postoperativnih pankreatičnih komplikacija posle operacije pankreasa.
-
Dodatna terapija za inhibiranje sekrecije ozbiljnih postoperativnih sekretornih fistula pankreasa i gornjeg dela tankog creva.
Doziranje
Ukoliko nije drugačije propisano, sledeće doze se preporučuju prema kliničkom iskustvu:
3,5 mikrorama somatostatina po kg telesne mase na sat, kao kontinuirana intravenska infuzija tokom celog trajanja terapije.
Injekcija saturacione doze:
U početku se može dati samo jedna saturaciona doza od 3,5 mikrograma somatostatina po kg telesne mase (na primer pacijentu od 75 kg doza od 250 mikrograma somatostatina), razblaženih u 1 mL sterilnog, izotoničnog,
apirogenog rastvora natrijum- hlorida, kao spora intravenska injekcija (duže od jednog minuta).
Infuzija doze održavanja:
Kao doza održavanja, somatostatin se daje kao kontinuirana intravenska infuzija prema opštim preporukama za doziranje (3,5mikrograma/kg/sat)
| Telesna masa (kg) | 50 | 60 | 70 | 80 |
| Doza (mikrograma/h) | 170 | 200 | 250 | 270 |
U kliničkoj praksi se pojavio internacionalni uglavnom standardizovan režim doziranja od 250 mikrograma po satu. Prema tome, primenjuje se 3 mg na 12 sati i 2 puta po 3 mg na 24 sata.
Način i/ili put davanja
Za telesnu masu 70-75 kg i trajanje infuzije od 12 sati, važi sledeći primer:
-
Infuzija sa perfuzorom
3 mg somatostatin praška za rastvor za injekciju i/ili infuziju se razblaži u 36 mL sterilnog, apirogenog, izotoničnog rastvora natrijum-hlorida. Ovaj rastvor se izvuče u 50 mL perfuzor šprica. Perfuzor se podesi na 3 mL po satu što je jednako 250 mikrograma somatostatina po satu. Zamena infuzije posle 12 sati mora biti veoma brza.
-
Intravensko kapanje
3 mg somatostatin praška za rastvor za injekciju i /ili infuziju se rastvara u 480 mL sterilnog, apirogenog, izotoničnog rastvora natrijum-hlorida. Brzina kapanja je tako podešena da obezbeđuje protok od 40 mL po satu, što je jednako 250 mikrograma somatostatina po satu.
Zahteva se stroga kontrola kontinuiteta intravenskog kapanja.
Napomena:
Sa aspekta mikrobiološke stabilnosti, pripremljen rastvor somatostatina treba da se upotrebi odmah po pripremanju, a najkasnije u roku 24 sata.
Zbog kratkog poluvremena eliminacije somatostatina, davanje infuzije, ako je to moguće, ne treba prekidati na više od jednog minuta, pošto terapijski uspeh može biti odložen i zahtevano trajanje terapije produženo zbog posledica povratnog (rebound) efekta. Prema tome, zamena infuzije, mora biti što je moguće brža da bi se održala konstantna koncentracija hormona u plazmi.
Trajanje terapije
U zavisnosti od indikacije, intravenska infuzija traje:
50-60 sati:Krvarenje gastroduodenalnog čira, erozivni i hemoragični gastritis
Iz iskustva je poznato da krvarenje prestaje posle 6-8 sati. Ukoliko se krvarenje nastavi i posle 12-14 sati, mora se odabrati klinička procedura, ako je moguće, nakon ponovljene endoskopije. Kada je krvarenje prestalo, treba nastaviti terapiju lekom Somatostatin Lyomark, još 1 do 2 dana, da bi se sprečilo ponavljanje istog. Da bi se izbegao rizik od krvarenja usled zamene infuzije u kritičnoj fazi, predlaže se zamena infuzije tek posle 24 sata, prvog dana terapije.
120-140 sati: Profilaksa postoperativnih pankreasnih komplikacija posle operacije pankreasa.
Davanje somatostatina počinje na početku operacije i nastavlja se bar pet dana, postoperativno. Terapija somatostatinom je komplementarna sa uobičajenom terapijom.
5-14 dana: Postoperativne fistule digestivnog trakta i pankreasa
Kontinuitet intravenskog kapanja sa lekom Somatostatin Lyomark je imperativ za uspeh terapije. Postojeća terapija i konzervativna terapija treba da se nastave. Terapija lekom Somatostatin Lyomark treba da se nastavi od jedan do tri dana kroz kompletan tok smanjenja sekrecije fistule da bi se izbegao rebound efekat, pri čemu se predlaže i postepeno smanjenje doze.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Arterijske hemoragije u mlazevima, moraju se lečiti hirurški.
Treba izbegavati ponavljanje terapije lekom Somatostatin Lyomark, pošto se rizik od senzibilizacije ne može isključiti.
Pedijatrijska populacija:
Lek Somatostatin Lyomark se može koristiti kod dece i adolescenata mlađih od 16 godina samo kada je jasno indikovano, s obzirom na to da nema dovoljno iskustva sa ovom uzrasnom grupom.
Zbog kratkog poluvremena eliminacije somatostatina, infuziju ne treba prekidati duže od jednog minuta (videti odeljak 4.2).
Injekciju somatostatina treba davati sporo (otprilike duže od 1 minut), da bi se izbegla ili umanjila neželjena dejstva (videti odeljak 4.8).
Za vreme terapije treba redovno kontrolisati koncentraciju glukoze u krvi (otprilike na 3-4 sata) (videti odeljak 4.8). Primena somatostatina može inicijalno dovesti do pada koncentracije glukoze u krvi zbog inhibicije sekrecije glukagona u krvi. Pacijenti sa insulin zavisnim dijabetes melitusom mogu ući u hipoglikemiju ako insulinska terapija ostane nepromenjena. Smanjenje koncentracije glukoze u krvi je samo privremeno i posle 2-3 sata dolazi do povećanja njene koncentracije u krvi (hiperglikemija), izazvanog istovremenom inhibicijom insulinske sekrecije.
Pojačana insulinska sekrecija sa posledičnom hipoglikemijom je opisana posle 30 minuta od početka infuzije somatostatina. Istovremeno davanje šećera koji zavise od insulina, ako je moguće, treba izbegavati.
Infuzije somatostatina mogu uticati na brzo i evidentno smanjenje renalnog protoka plazme, zapremine glomerularne filtracije i zapremine urina, kao i povećanu osmolalnost urina. Prema tome, izlučivanje urina i ravnotežu elektrolita treba redovno kontrolisati (videti odeljak 4.8 ).
Negativno dejstvo intravenske infuzije somatostatina na agregaciju trombocita, i smanjenje koncentracije trombocita (smanjenje broja trombocita), dan posle primanja infuzije somatostatina, je veoma retko opisano.
Lek Somatostatin Lyomark produžava vreme spavanja pod barbituratima i pojačava dejstvo pentetrazola.
Istovremeno davanje somatostatina i propranolola (beta-blokatora) može da pojača somatostatin-zavisno povećanje koncentracije glukoze u krvi. Istovremena primena fentolamina (supstanca koja se koristi kod visokog krvnog pritiska) može još pojačati redukcioni uticaj somatostatina na koncentraciju glukoze u krvi. Istovremeno davanje insulin-zavisnih šećera treba izbegavati.
Koncentraciju glukoze u krvi treba pažljivo kontrolisati.
Lek Somatostatin Lyomark ne treba primenjivati tokom trudnoće, peri- i postnatalnog perioda i tokom dojenja.
Za procenu učestalosti neželjenih dejstava koriste se sledeći kriterijumi: Veoma često (≥ 1/10)
Često (≥ 1/100 do < 1/10)
Povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100) Retko (≥ 1/10000 do < 1/1000)
Veoma retko (< 1/10000)
Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene:
Povremeno: osećaj vrućine
Gastrointestinalni poremećaji:
Povremeno: abdominalni bol, mučnina, povraćanje, dijareja
Poremećaji krvi i limfnog sistema:
Nepoznato: trombocitopenija
Poremećaji metabolizma i ishrane:
Nepoznato: hipoglikemija, hiperglikemija (videti odeljak 4.4)
Poremećaji nervnog sistema:
Povremeno: vrtoglavica
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:
Veoma retko: respiratorni zastoj (može se lečiti)
Kardiološki poremećaji:
Veoma retko: ventrikularne ekstrasistole
Vaskularni poremećaji:
Nepoznato: porast krvnog pritiska (kada se infuzija brzo daje)
Poremećaji kože i potkožnog tkiva:
Povremeno: generalizovan svrab
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema:
Veoma retko: intoksikacija vodom sa zadržavanjem vode, hiponatremijom i hipoosmolarnom komom.
Nepoznato: smanjenje protoka bubrežne plazme, zapremine glomerularne filtracije i zapremine urina, povećanje osmolalnosti urina (videti odeljak 4.4)
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija Fax:+381(0)113951131
Website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Zbog kratkog poluvremena eliminacije somatostatina (1,1-3,0 minuta), intoksikacija je malo verovatna.
U slučaju predoziranja sa kliničkim simptomima (videti odeljak 4.8), treba uzeti u obzir simptomatsku terapiju.
Farmakološki podaci - Somatostatin 3mg
Farmakoterapijska grupa: Hormoni hipofize i hipotalamusa i analozi; somatostatin i analozi.
ATC šifra:H01CB01
Somatostatin je sintetski tetradekapeptid identičan prirodnom somatostatinu po strukturi i dejstvu.
Terapijsko dejstvo somatostatina je bazirano uglavnom na inhibitornom dejstvu na egzokrine i endokrine sekretorne funkcije gornjeg digestivnog trakta kao i na smanjenju cirkulacije u splanhičnoj regiji.
Sledeći opsežni mehanizmi su detaljno razmatrani i odnose se na farmakološku efikasnost somatostatina:
-
Kod gastrointestinalnog krvarenja gornjeg dela GIT-a:
-
inhibicija bazalnog i pentagastrin-stimulisanog gastričnog lučenja kiseline
-
inhibicija lučenja pepsina
-
inhibicija lučenja gastrina
-
smanjenje cirkulacije u organima splanhnične regije za otprilike 28% pri dozi od 250 mikrograma/satu somatostatina
-
-
Kod profilakse postoperativnih komplikacija posle operacije pankreasa kao i inhibicije sekrecije ozbiljnihsekretornih postoperativnih fistula pankreasa i gornjeg dela tankog creva:
-
inhibicija lučenja egzokrinog pankreasnog
-
Uticaj somatostatina na koncentraciju glukoze u krvi (videti odeljak 4.8) uzrokovan je inhibicijom endokrinog lučenja pankreasa (glukagon, insulin). Osetljivost na somatostatin alfa ćelija koje proizvode glukagon, inicijalno je četiri puta veća od osetljivosti beta ćelija koje proizvode insulin, što može dovesti do inicijalnog smanjenja koncentracije glukoze u krvi. Ipak kasnije dolazi do povećanja koncentracije glukoze u krvi zbog zakasnele ozbiljne inhibicije insulinske sekrecije.
Kod pacijenata sa cirozom jetre posmatralo se smanjenje hepatičnog klirensa za indocijanin zeleno tj. metabolička aktivnost jetre. Postoje kontradiktorni podaci o uticaju somatostatina na cirkulaciju krvi jetre. Stimulacija sekrecije ADH somatostatinom može dovesti do smanjenja zapremine urina i povećanja osmolalnosti urina (videti odeljak 4.8.)
Nakon intravenske infuzije somatostatina, radioimuno ispitivanjem su izmerena sledeća poluvremena eliminacije:
-
Zdrave osobe: 1,1-3,0 min.
-
Pacijenti sa hroničnim oboljenjem jetre: 1,2-4,8 min
-
Pacijenti sa insuficijencijom bubrega: 2,6-4,9 min
Zbog veoma kratkog poluvremena eliminacije, somatostatin mora da se daje kao kontinuirana infuzija.
Način i mesto razlaganja somatostatina nisu tačno poznati. Razlaganje je verovatno potpomognuto endopeptidazama u plazmi, bubrezima i jetri.
Druge napomene:
Zbog kratkog poluvremena eliminacije, infuziju ne treba prekinuti, ako je to moguće, na duže od jednog minuta,pošto uspeh terapije i traženo vreme terapije mogu biti prolongirani zbog povratnog (rebound) efekta.
Promena infuzije treba da se izvede što je moguće brže zbog održavanja konstantne koncentracije u plazmi.
