Haemonine 1000 100i.j./mL prašak i rastvarač za rastvor za injekciju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Haemonine 1000 100i
Terapija i profilaksa krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom B (kongenitalna deficijencija faktora IX). Lek Haemonine 1000 je indikovan kod odraslih, adolescenata i dece uzrasta iznad 6 godina.
Terapiju sme da započne i vodi samo lekar koji ima iskustva u lečenju hemofilije.
Praćenje terapije
U toku terapije, preporučuje se odgovarajuće određivanje nivoa faktora koagulacije IX i prema tome određivanje doza i učestalosti ponavljanja primene. Individualni pacijenti mogu da variraju u svom odgovoru na faktor IX, dostižući različite nivoe in vivo recovery vrednosti i pokazujući različita poluvremena eliminacije datog leka.
Doze zasnovane na telesnoj masi zahtevaju podešavanje kod pacijenata sa manjom ili prekomernom telesnom masom. U slučaju većih hirurških intervencija, pažljivo praćenje supstitucione terapije pomoću koagulacionih analiza (aktivnost faktora IX) je preko potrebno.
Doziranje
Doziranje i trajanje supstitucione terapije zavise od težine deficijencije faktora IX, lokacije i rasprostranjenosti krvarenja i od kliničkog stanja pacijenta.
Broj primenjenih jedinica faktora IX izražava se u internacionalnim jedinicama (i.j.) koje su određene prema važećem standardu Svetske zdravstvene organizacije. Aktivnost faktora koagulacije IX u plazmi se izražava ili u procentu (u odnosu na normalne vrednosti u humanoj plazmi) ili u internacionalnim jedinicama (u odnosu na internacionalne standarde za faktor koagulacije IX u plazmi).
Aktivnost jedne internacionalne jedinice (i.j.) faktora IX je ekvivalentna količini faktora IX u 1 mL uobičajene humane plazme.
Terapija po potrebi
Izračunavanje potrebne doze faktora IX se zasniva na empirijskom znanju da 1 i.j. faktora IX po kg telesne mase podiže aktivnost faktora IX u plazmi za 1-2% od normalne vrednosti. Potrebne doze se izračunavaju po sledećoj formuli:
Potrebne jedinice = telesna masa (kg) x željeni porast aktivnosti faktora IX (%) (i.j./dL) x 0,8
Doza i učestalost primene moraju uvek da budu zasnovane na kliničkoj efikasnosti u pojedinačnom slučaju.
U slučaju sledećih hemoragijskih događaja, aktivnost faktora koagulacije IX ne sme da bude manja od predviđene koncentracije (u % od normalne aktivnosti ili u i.j./dL) u plazmi u odgovarajućem vremenskom periodu. Sledeća tabela se može koristiti kao vodič za doziranje kod epizoda krvarenja i operacija:
| Stepen krvarenja/Tip hiruške intervencije | Potrebna koncentracija faktora IX (%) (i.j./dL) | Učestalost doziranja (sati)/ Trajanje terapije (dani) |
| Krvarenja | ||
| Rana hemartroza, krvarenje iz mišića ili krvarenje u usnoj duplji | 20-40 | Ponavljati svaka 24 sata. Najmanje1 dan, sve dok se epizodakrvarenja, na koju ukazuje bol, ne povuče ili ne dođe do ozdravljenja. |
| Intenzivnija hemartroza, krvarenje iz mišića ili hematomi | 30-60 | Ponavljati primenu svaka 24 sata tokom 3 – 4 dana ili više, sve dokse bol i akutna nesposobnost ne prevaziđu. |
| Krvarenja po život ugrožavajuća | 60-100 | Ponavljati primenu svakih 8 do 24sata dok se ne otkloni opasnost. |
| Operacije | ||
| Manje operacije, uključujućivađenje zuba | 30-60 | Svaka 24 sata najmanje 1 dan, dokse ne postigne izlečenje. |
| Veće operacije | 80-100(pre- i postoperativno) | Ponavljati primenu svakih 8 do 24 sata dok se ne postigne adekvatno zaceljenje rane; nakon toga sledi terapija najmanje tokom 7 dana dabi se održala stalna aktivnost faktora IX od 30-60% (i.j./dL). |
Profilaksa
U toku dugotrajne profilakse krvarenja kod pacijenata sa teškom hemofilijom B, uobičajene doze su 20 do 40
i.j. faktora IX po kilogramu telesne mase u intervalima od 3 do 4 dana. U nekim slučajevima, posebno kod mlađih pacijenata, mogu biti potrebni kraći dozni intervali između doza ili veće doze.
Pedijatrijska populacija
Nema dovoljno podataka da bi se preporučila primena leka Haemonine 1000 kod dece uzrasta ispod 6 godina.
Način primene
Intravenska upotreba.
Za uputstvo o rastvaranju leka pre primene, videti odeljak 6.6. Preporučuje se da se ne prekorači maksimalna brzina primene od 5 mL/min.
Preosetljivost na aktivnu supstancu, na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1 ili na heparin.
Preosetljivost
Kod primene leka Haemonine 1000, moguće su alergijske reakcije tipa preosetljivosti. Lek Haemonine 1000 sadrži, pored faktora IX, tragove drugih humanih proteina. Ako se pojave simptomi preosetljivosti, pacijente treba savetovati da odmah prekinu terapiju i kontaktiraju svog lekara. Pacijenti moraju biti informisani o ranim znacima reakcija preosetljivosti uključujući osip, generalizovanu urtikariju, stezanje u grudima, zviždanje u plućima, hipotenziju i anafilaksu.
U slučaju šoka, moraju se primeniti važeći medicinski standardi za terapiju šoka.
Inhibitori
Nakon ponovljene primene lekova koji sadrže humani faktor koagulacije IX, pacijente je neophodno pratiti zbog razvoja neutrališućih antitela (inhibitora), koja se moraju kvanitifikovati u Bethesda jedinicama (B.j.), uz pomoć odgovarajućeg biološkog testa.
U literaturi je zabeleženo da postoji korelacija između pojave inhibitora faktora IX i alergijskih reakcija. Prema tome, pacijente kod kojih se jave alergijske reakcije treba ispitati na prisustvo inhibitora. Treba imati u vidu da pacijenti koji imaju inhibitore faktora IX mogu biti izloženi povećanom riziku od anafilakse pri naknadnom izlaganju faktoru IX.
Usled rizika od alergijskih reakcija kod primene lekova koji sadrže faktor IX, početna primena faktora IX treba, na osnovu procene ordinirajućeg lekara, da bude sprovedena pod medicinskim nadzorom koji omogućava adekvatno zbrinjavanje alergijskih reakcija.
Tromboembolizam
Zbog potencijalnih rizika od trombotičkih komplikacija, kliničko praćenje ranih znakova tromboze i potrošne koagulopatije treba započeti odgovarajućim biološkim testiranjem kada se ovaj lek primenjuje kod pacijenata sa oboljenjem jetre, posle operacije, kod novorođenčadi ili pacijenata sa rizikom od trombotičkih događaja ili diseminovane intravaskularne koagulacije (engl. DIK). U svakoj od ovih situacija, treba izvršiti procenu koristi od terapije lekom Haemonine 1000 u poređenju sa rizikom od ovih komplikacija.
Usled potencijalnih aditivnih ili sinergističkih farmakodinamskih efekata, istovremena primena antifibrinolitičkih lekova sa lekovima koji sadrže antiinhibitorski kompleks faktora koagulacije ili kompleks faktora koagulacije IX može povećati rizik od tromboze.
Kardiovaskularni događaji
Kod pacijenata sa postojećim faktorima rizika za kardiovaskularne događaje, supstituciona terapija faktorom koagulacije IX, može da uveća kardiovaskularni rizik.
Komplikacije vezane za primenu kateterom
Ako je potreban centralni venski kateter (engl. central venous access device, CVAD) treba uzeti u obzir rizik od komplikacija povezanih sa centralnim venskim kateterom, koje uključujući lokalne infekcije, bakteriemiju i trombozu na mestu primene katetera.
Transmisioni agensi
Standardne mere za sprečavanje infekcija pri upotrebi lekova proizvedenih iz humane krvi ili plazme uključuju selekciju donora, skrining pojedinačnih donacija i pulova plazme na specifične znake infekcija, kao i uključivanje efikasnih koraka proizvodnog procesa za inaktivaciju/ uklanjanje virusa. I pored toga, pri primeni lekova pripremljenih iz humane krvi ili plazme, moguće prenošenje infektivnih agenasa ne može se u potpunosti isključiti. Ovo takođe važi i za nepoznate ili nove viruse koji se pojavljuju i druge patogene.
Mere koje se preduzimaju, mogu se smatrati efikasnim za viruse sa omotačem kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), hepatitis B virus (HBV) i hepatitis C virus (HCV), kao i za hepatitis A virus (HAV), koji nema omotač.
Preduzete mere mogu imati ograničeni efekat protiv virusa bez omotača kao što je Parvovirus B19. Infekcija Parvovirusom B19 može biti opasna za trudnice (fetalna infekcija) i za osobe sa imunodeficijencijom ili povećanom eritropoezom (npr. u hemolitičnoj anemiji).
Treba razmotriti odgovarajuću vakcinaciju (hepatitis A i B) za pacijente koji redovno/ponovljeno primaju lekove koji sadrže faktor IX proizvedene iz humane plazme.
Strogo se preporučuje da se pri svakoj primeni leka Haemonine 1000 pacijentu, vodi evidencija i upisuje ime pacijenta i broj serije leka, kako bi se održala veza između pacijenta i primenjene serije leka.
Pedijatrijska populacija
Navedena upozorenja i mere opreza za odrasle mogu se primeniti i na odrasle i na decu stariju od 6 godina (videti takođe odeljak 4.2).
Ovaj lek sadrži maksimalno 4,9 mmol (113 mg) natrijuma po standardnoj dozi od 2000 i.j. Savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.
Nisu sprovedene studije interakcije. Nema prijavljenih interakcija lekova koji sadrže humani faktor koagulacije IX, sa drugim lekovima.
Pedijatrijska populacija
Sve interakcije se odnose i na odrasle i na decu stariju od 6 godina.
Nema dostupnih podataka o uticaju na plodnost.
Reproduktivne studije na životinjama nisu sprovedene sa faktorom koagulacije IX. Uzimajući u obzir retku pojavu hemofilije B kod žena, nema iskustva o primeni faktora IX za vreme trudnoće i dojenja. Zbog toga se faktor IX može primenjivati za vreme trudnoće i dojenja samo ako je jasno indikovano.
Lek Haemonine 1000 nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Reakcije preosetljivosti ili alergijske reakcije (koje mogu da uključe angioedem, peckanje i bol na mestu primene infuzije, jezu, crvenilo, groznicu, generalizovanu urtikariju, glavobolju, osip, hipotenziju, letargiju, mučninu, uznemirenost, tahikardiju, stezanje u grudima, osećaj mravinjanja, povraćanje, zviždanje u grudima) su retko primećene kod pacijenata koji se leče lekovima koji sadrže faktor koagulacije IX i u nekim slučajevima vode ka teškom obliku anafilakse (uključujući šok). U nekim slučajevima, ove reakcije mogu progresivno da dovedu do teške anafilakse, što je vremenski tesno povezano sa razvojem inhibitora faktora IX (videti takođe odeljak 4.4).
Prijavljena je pojava nefrotskog sindroma nakon pokušaja indukcije imunske tolerancije kod pacijenata sa hemofilijom B i inhibitorima na faktor IX i alergijskim reakcijama u istoriji bolesti.
Lek 1000 može da sadrži tragove heparina, ispod granice određivanja (0,1 i.j./mL), što može da dovede do reakcija preosetljivosti i smanjenja broja krvnih ćelija, i da utiče na koagulacionu kaskadu. Pacijenti koji u istoriji bolesti imaju alergijske reakcije izazvane heparinom, trebalo bi da izbegavaju uzimanje lekova koji sadrže heparin.
Kod pacijenata sa hemofilijom B mogu se razviti neutrališuća antitela (inhibitori) na faktor IX. Ako se ovi inhibitori pojave, stanje će se manifestovati kao nedovoljni klinički odgovor. U tim slučajevima, preporučuje se da se posete specijalizovani centri za hemofiliju.
Postoji potencijalni rizik za pojavu tromboembolijskih epizoda nakon primene lekova koji sadrže faktor IX, sa većim rizikom kod primene niskoprečišćenih preparata. Primena niskoprečišćenih faktora IX udružena je sa pojavom infarkta miokarda, diseminovanom intravaskularnom koagulacijom, venskom trombozom i plućnom embolijom. Primena visokoprečišćenih faktora IX je retko udružena sa ovim neželjenim dejstvima.
Za bezbednosne informacije u vezi transmisionih agenasa, videti odeljak 4.4. Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Učestalost je procenjena na osnovu sledeće konvencije:
| Veoma često | ≥1/10 |
| Često | ≥1/100 do <1/10 |
| Povremeno | ≥1/1000 do <1/100 |
| Retko | ≥1/10000 do 1/ 1000 |
| Veoma retko | ≤1/10000 |
| Nepoznato | ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka |
Učestalost Neželjenih reakcija (ADRs) u kliničkim studijama sa lekom Haemonine 1000 (preračunata po lečenom pacijentu, n=36):
| MedDRA klasifikacija prema sistemima organa | Učestalost | Neželjene reakcije |
| Poremećaji imunskog sistema | veoma često* | preosetljivost |
| Psihijatrijski poremećaji | često | anksioznost |
| Poremećaji nervnog sistema | često | hiperestezija |
| Gastrointestinalni poremećaji | često | mučnina |
| Poremećaji na nivou kože i | često | alergijski dermatitis, urtikarija |
| potkožnog tkiva | ||
| Poremećaji mišićno-koštanogsistema i vezivnog tkiva | često | bol u leđima |
| Vaskularni poremećaji | često | crvenilo |
| Respiratorni, torakalni imedijastinalni poremećaji | često | dispnea |
| Opšti poremećaji i reakcije namestu primene | često | Osećaj hladnoće, reakcije na mestuprimene injekcije (uključujući bol i osip) |
| Ispitivanja | nepoznata** | Inhibicija faktora IX |
* Preosetljivost mogu biti alergiske ili ne-alergiske reakcije. Prave alergijske reakcije su retke.
** Objavljeno na osnovu post-marketinških izvora.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Inhibicija faktora IX
Razvoj inhibitornih antitela je poznata komplikacija u terapiji osoba sa hemofilijom B. Do sada nema iskustava sa prethodno nelečenim pacijentima (engl. previously untreated patients, PUPs). U toku kliničkog razvoja, nije primećena indukcija inhibitora faktora IX kod prethodno lečenih pacijenata (engl. previously treated patients, PTPs; n=36) u toku izloženosti od 1493 dana.
Pedijatrijska populacija
Očekuje se da su učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih reakcija kod dece uzrasta 6 godina i starije, isti kao kod odraslih.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: + 381 (0)11 39 51 131
website:www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Farmakološki podaci - Haemonine 1000 100i
Farmakoterapijska grupa: Antihemoragici, faktori koagulacije krvi
ATC šifra: B02BD04
Faktor IX je jednolančani glikoprotein sa molekulskom masom od oko 68000 Daltona. To je koagulacioni faktor koji je zavisan od vitamina K, a sintetiše se u jetri. Faktor IX se aktivira faktorom XIa u unutrašnjem koagulacionom putu i faktorom VII/ kompleks tkivnog faktora u spoljašnjem putu. Aktivirani faktor IX, u kombinaciji sa aktiviranim faktorom VIII, aktivira faktor X. Aktivirani faktor X konvertuje protrombin u trombin. Trombin, zatim pretvara fibrinogen u fibrin i formira se koagulum.
Hemofilija B je nasledni poremećaj koagulacije krvi, povezan sa polom, nastao usled smanjenog nivoa faktora IX i kao rezultat toga dolazi do obilnog krvarenja u zglobovima, mišićima ili unutrašnjim organima, spontano ili kao rezultat slučajne povrede ili hirurške traume. Supstitucionom terapijom se povećava nivo faktora IX u plazmi, i tako se omogućava privremena korekcija nedostatka faktora IX i tendencije ka krvarenju.
Pedijatrijska populacija
Nema dovoljno podataka da bi se preporučila primena leka Haemonine 1000 kod dece uzrasta ispod 6 godina.
Jedna farmakokinetička studija sa 13 pacijenata dala je sledeće rezultate:
Koristeći bifazni model, srednje inicijalno poluvreme eliminacije je iznosilo 2,2 ± 1,9 sata prilikom inicijalne posete, a 3,1 ± 2,9 sata nakon tri meseca. Srednje terminalno poluvreme eliminacije je iznosilo 28,5 ± 12,1 sata prilikom inicijalne posete, a 30,1 ± 14,7 sati nakon tri meseca. Vrednost postepenog oporavka (engl. incremental recovery) za lek Haemonine 1000 je bila 69,8 ± 21,6% prilikom inicijalne posete, a 72,2 ± 22,2 % nakon tri meseca. Ovo odgovara incremental recovery vrednosti od 0,015 ± 0,005 i.j./mL/i.j./kg telesne mase pri inicijalnoj poseti i 0,016± 0,005 i.j./mL/i.j./kg telesne mase nakon tri meseca.
Drugi farmakokinetički parametri za lek Haemonine 1000 su: površina ispod krive (PIK): oko 25 i.j.x h/mL; Srednje vreme zadržavanja (SVZ): oko 33 sata; Klirens: oko 200 mL/h.
Farmaceutski podaci - Haemonine 1000 100i
Prašak za rastvor za injekciju:
arginin; lizin;
natrijum-hlorid; natrijum-citrat.
Rastvarač za rastvor za injekciju:
voda za injekcije
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.
Samo priloženi injekcioni set treba koristiti zbog greški koje mogu da se dese kao posledica adsorpcije humanog faktora koagulacije IX na unutrašnje površine neke druge opreme za primenu injekcije.
Lek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti. Ne zamrzavati.
Unutrašnje pakovanje leka je za:
-
prašak za rastvor za injekciju: staklena bočica sa praškom zapremine 20 mL, staklo tip I (Ph.Eur.) zatvorena hlorbutil gumenim čepom, tip I (Ph.Eur.) i aluminijumskim zatvaračem sa sigurnosnim plastičnim poklopcem;
-
rastvarač za rastvor za injekciju: staklena bočica sa rastvaračem (10 mL), staklo tip I, (Ph.Eur) zatvorena bromobutil gumenim čepom, tip I (Ph.Eur.) i aluminijumskim zatvaračem sa sigurnosnim plastičnim poklopcem.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica sa praškom za rastvor za injekciju, jedna bočica sa rastvaračem za rastvor za injekciju, jedan injekcioni špric za jednokratnu upotrebu (10 mL) jedan dupli-filter transferni sistem, jedna i.v. kanila sa krilcima i portom i Uputstvo za lek.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
Mora se voditi računa o aseptičnim uslovima u svim koracima procedure!
Rastvaranje praška:
-
Zagrejati rastvarač (voda za injekcije) i prašak u neotvorenim bočicama do sobne temperature (maksimalno 35°C) i tu temperaturu održavati za vreme procesa rastvaranja (oko 10 minuta). Ukoliko se za zagrevanje koristi vodeno kupatilo, mora se strikno voditi računa da voda ne dođe u kontakt sa čepom bočice. To bi moglo dovesti do kontaminacije leka.
-
Ukloniti zatvarač i sa bočice sa praškom i sa bočice sa rastvaračem da se otkrije centralni deo gumenog čepa.
-
Očistiti čep dezinfekcionim sredstvom.
-
Otvoriti pakovanje transfer sistema.
-
Na bočicu sa vodom (rastvaračem), koja stoji uspravno, staviti otvorenu stranu pakovanja (plavi deo transfer sistema).
-
Ukloniti pakovanje da se vidi providni deo transfer sistema.
-
Okrenuti spojene, bočicu sa vodom i transfer sistem naopako, prema bočici sa praškom koja stoji uspravno i ubaciti providni deo transfer sistema u bočicu sa praškom. Vakum će povući rastvarač u bočicu sa praškom.
Odvrnuti plavi deo transfer sistema zajedno sa bočicom za vodu. Nežno udaranje po bočici pomaže rastvaranje praška. Blago protresite bočicu sa praškom da se izbegne stvaranje pene! Rastvor treba da bude bistar ili blago opalescentan.
-
Rekonstituisani rastvor treba upotrebiti odmah nakon rastvaranja. Ne koristiti rastvore koji su zamućeni ili imaju čestice ili talog.
Primena injekcija:
-
Pošto se rastvori prašak, kao što je opisano, zavrnuti špric sa Luer-Lock konektorom na bočicu sa rastvorom i transparentnim delom transfer sistema.
Na ovaj način se rekonstituisani rastvor lako povlači u špric. Odvojeni filter nije neophodan jer transfer sistem poseduje svoj integralni filter.
-
Pažljivo se odvrne bočica sa transparentnim delom transfer sistema i primenjuje se lek polako u venu koristeći priloženu i.v. kanilu sa krilcima i portom. Brzina ubrizgavanja injekcije: 2-3 mL/minuti.
Posle upotrebe, i.v. kanila se osigura zaštitnom kapicom.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.