Dabigatran etexilate Accord 75 mg kapsule tvrde
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Dabigatran 75 mg
Primarna prevencija venskih tromboembolijskih događaja (engl. venous thromboembolic events, VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu totalne zamene kuka ili kolena.
Terapija VTE i prevencija rekurentnih VTE kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 8 godina ili starijih (mlađih od 18 godina).
Za doziranje za različite uzraste, videti odeljak 4.2.
Doziranje
Lek Dabigatran etexilate Accord tvrde kapsule se može primenjivati kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 8 godina ili starijih, koji mogu da progutaju cele kapsule.
Dozu navedenu u odgovarajućoj tabeli za doziranje u pedijatrijskoj populaciji potrebno je propisati na osnovu telesne mase i uzrasta deteta.
Primarna prevencija VTE u ortopedskoj hirurgiji
Preporučena doza dabigatraneteksilata i trajanje terapije kod primarne prevencije VTE u ortopedskoj hirurgiji prikazani su u tabeli 1.
Tabela 1: Preporučene doze i trajanje terapije kod primarne prevencije VTE u ortopedskoj hirurgiji
| Početak terapije na | Doza održavanja | Trajanje | |
| dan hirurškog | počevši od prvog | primene doze | |
| zahvata | dana nakon | održavanja | |
| 1-4 sata nakon | hirurškog | ||
| završetka hirurškog | zahvata |
| zahvata | |||
| Pacijenti nakon elektivnog | jedna kapsula | 220 mg | 10 dana |
| hirurškog zahvata totalne | dabigatraneteksilata | dabigatraneteksilata | |
| zamene kolena | od 110 mg | uzetog | |
| Pacijenti nakon elektivnog | jednom dnevno u | 28-35 dana | |
| hirurškog zahvata totalne | vidu 2 kapsule od | ||
| zamene kuka | 110 mg | ||
| Preporučeno smanjenje doze | |||
| Pacijenti sa umerenim | jedna kapsula | 150 mg | 10 dana (totalna |
| oštećenjem | dabigatraneteksilata | dabigatraneteksilata | zamena kolena) |
| funkcije bubrega (klirens | od 75 mg | uzetog jednom | ili 28-35 dana |
| kreatinina, CrCL 30-50 ml/min) | dnevno u vidu 2 | (totalna zamena | |
| Pacijenti koji istovremeno | kapsule od 75 mg | kuka) | |
| primaju verapamil*, | |||
| amjodaron, hinidin | |||
| Pacijenti starosti 75 godina ili | |||
| stariji. |
*Za pacijente sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega koji se istovremeno leče verapamilom videti deo Posebne populacije
Kod oba tipa operacije, ako nije postignuta hemostaza, početak terapije treba odložiti. Ako se terapija ne započne na dan operacije, onda terapiju treba započeti sa 2 kapsule jednom dnevno.
Procena funkcije bubrega pre i tokom terapije dabigatraneteksilatom
Kod svih pacijenata, a posebno kod starijih (>75 godina), jer oštećenje funkcije bubrega može biti često u ovoj starosnoj grupi:
-
Funkciju bubrega treba procenjivati izračunavanjem klirensa kreatinina (CrCL) pre započinjanja terapije dabigatraneteksilatom da bi se isključili pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (tj. CrCL < 30 ml/min) (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2).
-
Funkciju bubrega treba procenjivati i kada se sumnja na slabljenje funkcije bubrega tokom terapije (npr. hipovolemija, dehidratacija, istovremena primena određenih lekova).
Za procenu funkcije bubrega (CrCL u ml/min) koristi se metoda Cockgroft-Gault. Propuštena doza
Preporučuje se da se nastavi terapija sa preostalim dnevnim dozama dabigatraneteksilata u isto vreme sledećeg dana.
Ne treba uzimati dvostruku dozu da bi se nadoknadile pojedinačne propuštene doze.
Prekid primene dabigatraneteksilata
Terapiju dabigatraneteksilatom ne treba prekidati bez saveta sa lekarom. Pacijente treba posavetovati da se obrate nadležnom lekaru ako se pojave gastrointestinalni simptomi kao što je dispepsija (videti odeljak 4.8).
Promena terapije
Prelaz sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans:
Pre nego što se pređe sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans, preporučuje se da se sačeka 24 sata od uzimanja poslednje doze (videti odeljak 4.5).
Prelaz sa terapije parenteralnim antikoagulansom na dabigatraneteksilat:
Treba prekinuti terapiju parenteralnim antikoagulansom i početi terapiju dabigatraneteksilatom 0-2 sata pre vremena predviđenog za sledeću dozu parenteralnog antikoagulansa, ili u trenutku obustave, u slučaju kontinuirane terapije (npr. intravenski nefrakcionisani heparin (engl. Unfractionated Heparin NFH)) (videti odeljak 4.5).
Posebne populaciije
Oštećenje funkcije bubrega
Terapija dabigatraneteksilatom kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL <30 ml/min) je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 30-50 ml/min), preporučuje se smanjenje doze (videti tabelu 1 u prethodnom tekstu i odeljke 4.4 i 5.1).
Istovremena primena dabigatraneteksilata sa blagim do umerenim inhibitorima P-glikoproteina (P-gp), npr. amjodaronom, hinidinom ili verapamilom
Doziranje treba smanjiti kako je prikazano u tabeli 1 (videti takođe odeljke 4.4 i 4.5). U toj situaciji dabigatraneteksilat i ove lekove treba uzimati u isto vreme.
Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega koji istovremeno primaju i verapamil, treba razmotriti smanjenje doze dabigatraneteksilata na 75 mg dnevno (videti odeljke 4.4 i 4.5).
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata >75 godina, preporučuje se smanjenje doze (videti tabelu 1 u prethodnom tekstu i odeljke 4.4 i 5.1).
Telesna masa
Postoji veoma ograničeno kliničko iskustvo kod pacijenata sa telesnom masom <50 kg ili >110 kg pri primeni preporučenog režima doziranja. Imajući u vidu raspoložive kliničke i kinetičke podatke, nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2), ali se preporučuje pažljivo kliničko praćenje (videti odeljak 4.4).
Pol
Nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primene dabigatraneteksilata u pedijatrijskoj populaciji u indikaciji primarna prevencija VTE kod pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu totalne zamene kuka ili totalne zamene kolena.
Terapija VTE i prevencija rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata
Terapiju VTE kod pedijatrijskih pacijenata treba započeti nakon lečenja parenteralnim antikoagulansom u trajanju od najmanje 5 dana. Za prevenciju rekurentnog VTE, lečenje treba započeti nakon prethodne terapije.
Dabigatraneteksilat kapsule treba uzimati dva puta dnevno, jednu dozu ujutro i jednu dozu uveče, približno u isto vreme svakog dana. Potrebno je da interval doziranja iznosi što je moguće bliže periodu od 12 sati.
Preporučena doza dabigatraneteksilat kapsula se bazira na telesnoj masi pacijenta i uzrastu pacijenta kao što je prikazano u tabeli 2. Dozu treba prilagoditi prema telesnoj masi i uzrastu tokom trajanja terapije.
Za kombinacije telesne mase i uzrasta koje nisu navedene u tabeli doziranja, ne mogu se dati preporuke za doziranje.
Tabela 2: Pojedinačne i ukupne dnevne doze dabigatraneteksilata u miligramima (mg) prema telesnoj masi pacijenta u kilogramima (kg) i njegovom uzrastu u godinama
| Kombinacija telesna masa/uzrast | Pojedinačna doza u mg | Ukupna dnevna doza mg | |
| Telesna masa u kg | Uzrast u godinama | ||
| 11 do < 13 | 8 do < 9 | 75 | 150 |
| 13 do < 16 | 8 do < 11 | 110 | 220 |
| 16 do <21 | 8 do < 14 | 110 | 220 |
| 21 do < 26 | 8 do < 16 | 150 | 300 |
| 26 do < 31 | 8 do < 18 | 150 | 300 |
| 31 do < 41 | 8 do < 18 | 185 | 370 |
| 41 do < 51 | 8 do < 18 | 220 | 440 |
| 51 do < 61 | 8 do < 18 | 260 | 520 |
| 61 do <71 | 8 do < 18 | 300 | 600 |
| 71 do <81 | 8 do < 18 | 300 | 600 |
| > 81 | 10 do<18 | 300 | 600 |
Pojedinačne doze za koje su potrebne kombinacije više od jedne kapsule: 300 mg: dve kapsule od 150 mg ili
četiri kapsule od 75 mg
260 mg: jedna kapsula od 110 mg plus jedna od 150 mg ili jedna kapsula od 110 mg plus dve kapsule od 75 mg
220 mg: dve kapsule od 110 mg
185 mg: jedna kapsula od 75 mg plus jedna od 110 mg 150 mg: jedna kapsula od 150 mg ili
dve kapsule od 75 mg
Procena funkcije bubrega pre i tokom lečenja
Pre početka lečenja potrebno je odrediti procenjenu brzinu glomerularne filtracije (engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR) primenom Schwartz-ove formule (proveriti u nadležnoj laboratoriji koja metoda se koristi za procenu kreatinina).
Terapija dabigatraneteksilatom kod pedijatrijskih pacijenata sa eGFR < 50 mL/min/1,73 m2 je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).
Pacijente sa eGFR ≥ 50 ml/min/1,73 m2 treba lečiti dozom koja je u skladu sa vrednostima iz tabele 2.
Za vreme terapije, funkciju bubrega treba procenjivati u određenim kliničkim situacijama kada se sumnja na mogućnost smanjenja ili pogoršanja funkcije bubrega (kao što je u stanjima hipovolemije, dehidratacije i kod istovremene primene određenih lekova, itd.).
Trajanje primene
Trajanje terapije treba individualno prilagoditi na osnovu procene odnosa koristi i rizika.
Propuštena doza
Ako je pacijent zaboravio da uzme propisanu dozu ona se može još uvek uzeti do 6 sati pre sledeće planirane doze prema rasporedu doziranja. Ukoliko je preostalo vreme do sledeće planirane doze kraće od 6 sati, propuštena doza se ne uzima.
Ne uzimajte duplu dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.
Prekid primene dabigatraneteksilata
Ne treba prekidati terapiju dabigatraneteksilatom bez saveta lekara. Pacijente ili osobe koje ih neguju treba uputiti da se obrate ordinirajućem lekaru ako se kod pacijenta jave gastrointestinalni simptomi, kao što je dispepsija (videti odeljak 4.8).
Promena terapije
Prelazak sa lečenja dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans:
Pre prelaska sa dabigatraneteksilata na parenteralni antikoagulans, preporučuje se da se sačeka 12 sati od uzimanja poslednje doze (videti odeljak 4.5).
Prelazak sa terapije parenteralnim antikoagulansima na terapiju dabigatraneteksilatom:
Potrebno je prekinuti primenu parenteralnog antikoagulansa i započeti terapiju dabigatraneteksilatom 0-2 sata pre vremena predviđenog za sledeću dozu parenteralnog antikoagulansa ili u trenutku prekida u slučaju kontinuiranog lečenja (npr. intravenski nefrakcionisani heparin (engl. Unfractionated Heparin, UFH)) (videti odeljak 4.5).
Prelazak sa terapije dabigatraneteksilatom na terapiju antagonistima vitamina K (engl. vitamin K antagonists, VKA):
Pacijenti treba da započnu primenu VKA 3 dana pre prekida terapije dabigatraneteksilatom.
Budući da dabigatraneteksilat može uticati na vrednosti internacionalnog normalizovanog odnosa (engl. international normalised ratio, INR), INR će bolje odražavati efekat VKA tek nakon što je prošlo najmanje 2 dana od prekida primene dabigatraneteksilata. Do tada, INR vrednosti treba tumačiti sa oprezom.
Prelazak sa terapije antagonistima vitamina K na dabigatraneteksilat:
Prekinuti primenu VKA. Dabigatraneteksilat se može primeniti čim vrednost normalizovanog internacionalnog odnosa (INR) bude < 2,0.
Način primene
Ovaj lek je namenjen za oralnu upotrebu.
Kapsule se mogu uzeti uz obrok ili nezavisno od njega. Kapsule treba progutati cele sa čašom vode kako bi se omogućilo da lakše dospeju do želuca.
Pacijente treba uputiti da ne otvaraju kapsule jer to može da poveća rizik od krvarenja (videti odeljke 5.2 i 6.6).
-
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
-
Teško oštećenje funkcije bubrega (CrCl <30 ml/min) kod odraslih pacijenata.
-
Vrednost eGFR <50 ml/min/1.73m2 kod pedijatrijskih pacijenata.
-
Aktivno klinički značajno krvarenje.
-
Lezija ili stanje, ako se smatra značajnim faktorom rizika za veće krvarenje. Ovo može da uključuje tekuću ili nedavnu gastrointestinalnu ulceraciju, prisustvo malignih neoplazmi sa velikim rizikom od krvarenja, nedavnu povredu mozga ili kičmene moždine, nedavni hirurški zahvati na mozgu, kičmenoj moždini ili očima, nedavna intrakranijalna hemoragija, poznate ili suspektne ezofagealne varikozitete, arteriovenske malformacije, vaskularne aneurizme ili veće intraspinalne ili intracerebralne vaskularne poremećaje.
-
Istovremena terapija bilo kojim drugim antikoagulansom npr. nefrakcionisani heparin (NFH), niskomolekularni heparini (enoksaparin, dalteparin itd), derivati heparina (fondaparinuks itd), oralni antikoagulansi (varfarin, rivaroksaban, apiksaban itd) izuzev u specifičnim uslovima. To su prelazak sa jedne na drugu antikoagulacionu terapiju (videti odeljak 4.2), kada se NFH primenjuje u dozi koja je neophodna za održavanje prohodnosti centralnog venskog ili arterijskog katetera, ili kada se NFH daje tokom kateterske ablacije kod atrijalne fibrilacije (videti odeljak 4.5).
-
Oštećenje ili oboljenje jetre koje bi moglo imati uticaj na preživljavanje pacijenta.
-
Istovremena primena sa sledećim snažnim P-gp inhibitorima: sistemski primenjenim ketokonazolom, ciklosporinom, itrakonazolom, dronedaronom i fiksnom kombinacijom glekaprevir/pibrentasvir (videti odeljak 4.5).
-
Prisustvo veštačkih srčanih zalistaka kod kojih je potrebna antikoagulantna terapija (videti odeljak 5.1).
pri upotrebi
Rizik od krvarenja
Dabigatraneteksilat treba pažljivo koristiti u stanjima sa povećanim rizikom od krvarenja, ili kada se istovremeno koriste lekovi koji utiču na hemostazu putem inhibicije agregacije trombocita. Krvarenje može da se desi na bilo kom mestu tokom terapije. Neobjašnjeno smanjenje vrednosti hemoglobina i/ili hematokrita ili krvnog pritiska zahteva nalaženje mesta krvarenja.
Za odrasle pacijente u situacijama životno ugrožavajućeg ili nekontrolisanog krvarenja, kada je potrebno brzo poništenje antikoagulantnog dejstva dabigatrana, dostupan je specifičan antagonist idarucizumab.
Nisu ustanovljene efikasnost i bezbednost idarucizumaba kod pedijatrijskih pacijenata.
Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom. Za odrasle pacijente druge moguće opcije su sveža puna krv ili sveža smrznuta plazma, koncentrovani koagulacioni faktori (aktivirani ili neaktivirani), rekombinantni faktor VIIa ili koncentrati trombocita (videti takođe odeljak 4.9).
Upotreba inhibitora agregacije trombocita kao što su klopidogrel i acetilsalicilna kiselina (ASK) ili nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL), kao i prisustvo ezofagitisa, gastritisa ili gastroezofagealnog refluksa povećava rizik od gastrointestinalnih (GIT) krvarenja.
Faktori rizika
U Tabeli 3 sažeto su prikazani faktori koji mogu da povećaju rizik od krvarenja.
Tabela 3: Faktori koji mogu da povećaju rizik od krvarenja
| Faktor rizika | |
| Farmakodinamski i farmakokinetički faktori | Starost ≥ 75 godina |
| Faktori koji povećavaju koncentracije dabigatrana u plazmi | Značajni:-Umereno oštećenje funkcije bubrega (30-50 ml/min CrCL)-Snažni P-gp inhibitori (videti odeljke 4.3 i 4.5)-Istovremena primena blagih do umerenih P-gp inhibitora (npr. amjodaron, verapamil, hinidini tikagrelor; videti odeljak 4.5)Manje značajni:-Mala telesna masa (< 50 kg) kod odraslih pacijenata |
| Farmakodinamske interakcije (videti odeljak 4.5) | -ASK i drugi inhibitori agregacije trombocita kao što je klopidogrel-NSAIL-SSRI ili SNRI-Ostali lekovi koji mogu negativno uticati na hemostazu |
| Bolesti / procedure sa posebnim rizicima od krvarenja | -Kongenitalni ili stečeni poremećaji koagulacije-Trombocitopenija ili funkcionalni defekti trombocita-Nedavna biopsija ili velika trauma-Bakterijski endokarditis-Ezofagitis, gastritis ili gastroezofagealni refluks |
Podaci za odrasle pacijente telesne mase < 50 kg su ograničeni (videti odeljak 5.2).
Nije ispitana istovremena primena dabigatraneteksilata i P-gp inhibitora kod pedijatrijskih pacijenata, ali može doći do povećanja rizika od krvarenja (videti odeljak 4.5).
Mere opreza i zbrinjavanje rizika od krvarenja
Za lečenje komplikacija krvarenja, videti takođe odeljak 4.9.
Procena odnosa koristi i rizika
Prisustvo lezija, stanja, procedura i/ili farmakoloških terapija (kao što su NSAIL, inhibitori agregacije trombocita, SSRI i SNRI, videti odeljak 4.5), koji značajno povećavaju rizik od velikog krvarenja iziskuju pažljivu procenu odnosa koristi i rizika. Dabigatraneteksilat treba primeniti samo ako je korist veća od rizika od krvarenja.
Za pedijatrijske pacijente sa faktorima rizika, uključujući pacijente sa aktivnim meningitisom, encefalitisom i intrakranijalnim apscesom, dostupni su ograničeni klinički podaci (videti odeljak 5.1). Kod tih pacijenata dabigatraneteksilat je potrebno dati samo ako očekivana korist prevazilazi rizike od krvarenja.
Pažljivo kliničko praćenje
Preporučuje se pažljivo praćenje zbog znakova krvarenja ili anemije tokom trajanja terapije, posebno u slučaju kombinacije faktora rizika (videti tabelu 5 u prehthodnom tekstu). Poseban oprez je potreban kada se dabigatraneteksilat primenjuje istovremeno sa verapamilom, amjodaronom, hinidinom ili klaritromicinom (P-gp inhibitori), posebno u slučaju krvarenja, naročito kod pacijenta koji imaju blago do umereno oštećenje funkcije bubrega (videti odeljak 4.5).
Preporučuje se pažljivo praćenje zbog uočavanja znakova krvarenja kod pacijenata koji istovemeno primaju NSAIL (videti odeljak 4.5).
Prekid terapije dabigatraneteksilatom
Pacijenti kod kojih dođe do razvoja akutne bubrežne insuficijencije moraju da prekinu lečenje dabigatraneteksilatom (videti takođe odeljak 4.3).
Ukoliko se javi teško krvarenje, terapija se mora prekinuti i istražiti izvor krvarenja, i može se razmotriti primena specifičnog antagoniste (idarucizumab) kod odraslih pacijenata. Nisu ustanovljeni efikasnost i bezbednost idarucizumaba kod pedijatrijskih pacijenata. Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom.
Primena inhibitora protonske pumpe
Da bi se sprečilo GI krvarenje, može se razmotriti primena inhibitora protonske pumpe (engl. proton-pump inhibitor, PPI). U slučaju pedijatrijskih pacijenata moraju se pratiti preporuke koje se nalaze u lokalnim informacijama o leku za inhibitore protonske pumpe.
Laboratorijski parametri koagulacije
Iako ovaj lek u principu ne zahteva rutinsko praćenje antikoagulacionog efekta, merenje antikoagulacionog efekta dabigatrana može biti korisno u otkrivanju preterano velike izloženosti dabigatranu u prisustvu dodatnih faktora rizika.
Razblaženo trombinsko vreme (engl. diluted thrombin time, dTT), ekarinsko vreme koagulacije (engl. ecarin clotting time, ECT) i aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme (aPTV) mogu da obezbede korisne informacije, ali njihove rezultate treba tumačiti sa oprezom zbog varijabilnosti između testova (videti odeljak 5.1).
Test za internacionalni normalizovani odnos (INR) je nepouzdan kod pacijenata koji uzimaju dabigatraneteksilat i prijavljivana su lažnopozitivna povećanja INR vrednosti. Zbog toga INR ne treba određivati.
Tabela 4 prikazuje granične vrednosti testova koagulacije pri kraju intervala doziranja za odrasle pacijente koje mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od krvarenja. Odgovarajuće granične vrednosti za pedijatrijske pacijente nisu poznate (videti odeljak 5.1).
Tabela 4: Granične vrednosti testova koagulacije za odrasle pacijente koje mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od krvarenja.
| Test (na kraju intervala doziranja) | Granične vrednosti |
| dTT [nanogram/ml] | > 67 |
| ECT [x-puta povećane vrednosti iznad gornje granice normalnih vrednosti] | Nema podataka |
| aPTT [x-puta povećane vrednosti iznad gornje granice normalnih vrednosti] | > 1,3 |
| INR | Ne treba određivati |
Primena fibrinolitičkih lekova u terapiji akutnog ishemijskog moždanog udara
Primena fibrinolitičkih lekova u terapiji akutnog ishemijskog moždanog udara se može razmotriti kod pacijenata čije vrednosti dTT, ECT ili aPTT ne prelaze gornju granicu normalnih vrednosti (GGN), prema referentnom lokalnom rasponu.
Hirurški zahvati ili druge intervencije
Pacijenti koji primaju dabigatraneteksilat i podvrgavaju se hirurškom zahvatu ili invazivnim procedurama, imaju povećan rizik od krvarenja. Prema tome, hirurške intervencije mogu da zahtevaju privremenu obustavu dabigatraneteksilata.
Kada se terapija privremeno obustavi zbog intervencije, potreban je oprez i praćenje koagulacije. Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom klirens dabigatrana može da potraje duže (videti odeljak 5.2). Ovo treba uzeti u obzir pre svake procedure. U takvim slučajevima test koagulacije (videti odeljke 4.4 i 5.1) može da pomogne da se utvrdi da li je hemostaza još uvek poremećena.
Hitni hirurški zahvati ili hitne procedure
Primenu dabigatraneteksilata potrebno je privremeno prekinuti. U slučajevima kada je potrebno brzo poništenje antikoagulantnog dejstva, dostupan je specifičan antagonist za dabigatran (idarucizumab) za odrasle pacijente. Nisu ustanovljeni efikasnost i bezbednost idarucizumaba kod pedijatrijskih pacijenata.
Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom.
Poništenje terapije dabigatranom izlaže pacijente riziku od tromboze zbog njihove osnovne bolesti. Terapija dabigatraneteksilatom može se ponovo započeti 24 sata nakon primene idarucizumaba, ako je pacijent klinički stabilan i ako je postignuta odgovarajuća hemostaza.
Subakutni hirurški zahvati/intervencije
Primenu dabigatraneteksilata potrebno je privremeno prekinuti. Hirurški zahvat/intervenciju je potrebno, ukoliko postoji mogućnost, odložiti za najmanje 12 sati nakon poslednje doze. Ako se hirurški zahvat ne može odložiti, rizik od krvarenja se može povećati. Potrebno je proceniti rizik od krvarenja u odnosu na hitnost intervencije.
Elektivni hirurški zahvati
Ukoliko postoji mogućnost, primenu dabigatraneteksilata je potrebno prekinuti najmanje 24 sata pre invazivnih ili hirurških postupaka. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od krvarenja ili u slučaju velikog hirurškog zahvata u kome može biti potrebna potpuna hemostaza, potrebno je razmotriti prekid primene dabigatraneteksilata 2 - 4 dana pre hirurškog zahvata.
U tabeli 5 dat je objedinjen prikaz pravila za obustavu terapije pre invazivnih ili hirurških procedura za odrasle pacijente.
Tabela 5: Pravila za obustavu terapije pre invazivnih ili hirurških procedura za odrasle pacijente
| Bubrežna | Procenjeno | Primenu dabigatraneteksilata treba prekinuti pre elektivne | |
| funkcija | poluvreme | hirurške procedure | |
| (CrCL uml/min) | eliminacije (sati) | Veliki rizik od krvarenja ili veliki hirurški zahvat | Standardni rizik |
| ≥ 80 | ~ 13 | 2 dana pre | 24 sata pre |
| ≥ 50-< 80 | ~ 15 | 2-3 dana pre | 1-2 dana pre |
| ≥ 30-< 50 | ~ 18 | 4 dana pre | 2-3 dana pre (> 48 sati) |
Pravila prekida lečenja pre invazivnih ili hirurških procedura za pedijatrijske pacijente sažeto su prikazana u tabeli 6.
Tabela 6: Pravila prekida terapije pre invazivnih ili hirurških postupaka za pedijatrijske pacijente
| Bubrežna funkcija (eGFR u ml/min/1.73 m2) | Prekinuti primenu dabigatrana pre elektivnog hirurškog zahvata |
| > 80 | 24 sata pre |
| 50-80 | 2 sata pre |
| < 50 | Ovi pacijenti nisu bili ispitani (videti odeljak 4.3). |
Spinalna anestezija/epiduralna anestezija/lumbalna punkcija
Procedure, kao što je spinalna anestezija, mogu da zahtevaju očuvanu hemostatsku funkciju.
Rizik od spinalnog ili epiduralnog hematoma može da bude povećan u slučajevima traumatske ili ponavljane punkcije i produžene upotrebe epiduralnih katetera. Posle uklanjanja katetera potrebno je da prođe interval od najmanje 2 sata pre primene prve doze dabigatraneteksilata. Kod ovih pacijenata je potrebna česta kontrola da se prepoznaju neurološki znaci i simptomi spinalnog ili epiduralnog hematoma.
Postoperativna faza
Terapiju dabigatraneteksilatom treba nastaviti/početi posle invazivne procedure ili hirurške intervencije što ranije, pod uslovom da to omogućava klinička slika i da je postignuta odgiovarajuća hemostaza.
Pacijente sa rizikom od krvarenja ili pacijente sa rizikom od prevelike izloženosti dabigatranu, pre svega pacijente sa smanjenom funkcijom bubrega (CrCL 30-50 ml/min), treba lečiti sa oprezom (videti odeljke 4.4 i 5.1).
Pacijenti sa velikim rizikom od mortaliteta prilikom hirurških intervencija i sa intrinzičnim faktorima rizika za tromboembolijske događaje
Podaci o efikasnosti i bezbednosti dabigatraneteksilata za ovu grupu pacijenata su ograničeni, pa zbog toga njih treba lečiti sa oprezom.
Hirurška intervencija kod preloma kuka
Nema podataka o upotrebi dabigatraneteksilata kod pacijenata koji se podvrgavaju operaciji zbog preloma kuka.
Stoga se ova terapija ne preporučuje. Oštećenje funkcije jetre
Pacijenti sa povećanim vrednostima enzima jetre > 2 vrednosti gornje granice normalnih vrednosti (GGN) bili su isključeni iz glavnih ispitivanja. Ne postoji iskustvo u lečenju ove podgrupe pacijenata, zato se u ovoj grupi upotreba dabigatraneteksilata ne preporučuje. Oštećenje funkcije jetre ili oboljenje jetre koja mogu uticati na preživljavanje su kontraindikacije za primenu (videti odeljak 4.3).
Interakcije sa induktorima P-glikoproteina
Očekuje se da istovremena primena induktora P-gp može da izazove smanjene koncentracije dabigatrana u plazmi pa je treba izbegavati (videti odeljke 4.5 i 5.2).
Pacijenti sa antifosfolipidnim sindromom
Upotreba direktnih oralnih antikoagulanasa (DOAC), uključujući dabigatraneteksilat, se ne preporučuje kod pacijenata koji u anamnezi imaju trombozu, a dijagnostikovan im je antifosfolipidni sindrom. Naročito se ne preporučuju kod pacijenata koji su pozitivni na sva tri antifosfolipidna testa (lupus antikoagulans, antikardiolipin antitela i anti-beta 2 glikoprotein I antitela), kod kojih bi terapija direktnim oralnim antikoagulansima mogla biti povezana sa povećanom stopom rekurentnih trombotičkih događaja, u poređenju sa terapijom antagonistima vitamina K.
Pacijenti sa kancerom u aktivnoj fazi bolesti (pedijatrijski VTE)
Postoje ograničeni podaci o efikasnosti i bezbednosti za pedijatrijske pacijente sa kancerom u aktivnoj fazi bolesti.
Pedijatrijska populacija
Za neke veoma specifične pedijatrijske pacijente, npr. pacijente sa bolešću tankog crijeva gde je možda promenjena resorpcija, potrebno je razmotriti primenu antikoagulansa koji se primenjuje parenteralnim putem.
Pomoćne supstance
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.
Interakcije na nivou transportnih mehanizama
Dabigatraneteksilat je supstrat za efluks transportnog P-gp. Očekuje se da će istovremena primena sa P-gp inhibitorima (videti tabelu 7) dovesti do povećanih koncentracija dabigatrana u plazmi.
Ukoliko nije drugačije opisano, pažljivo kliničko praćenje (u smislu praćenja znakova krvarenja ili anemije) se zahteva kada se dabigatran primenjuje istovremeno sa snažnim P-gp inhibitorima. Kod kombinacije sa nekim P-gp inhibitorima mogu biti potrebna smanjenja doze (videti odeljke 4.2, 4.3, 4.4 i 5.1).
Tabela 7: Interakcije na nivou transportnih mehanizama
| P-gp inhibitori | |
| Istovremena primena je kontraindikovana (videti odeljak 4.3) | |
| Ketokonazol | Ketokonazol je povećao ukupne PIK0-∞ i Cmax vrednosti dabigatrana 2,38 puta odnosno 2,35 puta nakon pojedinačne doze od 400 mg uzete oralno, i 2,53 puta odnosno 2,49 puta nakon višestrukih doza od 400 mg ketokonazola uzetih oralno jednom dnevno. |
| Dronedaron | Kada su se dabigatraneteksilat i dronedaron primenjivali istovremeno, ukupne PIK0-∞,i Cmax vrednosti dabigatrana su se povećavale oko 2,4 puta, odnosno 2,3 puta nakon višestrukih doza od 400 mg dronedarona dva puta dnevno, i za oko 2,1put, odnosno 1,9 puta nakon pojedinačne doze od 400 mg dronedarona. |
| Itrakonazol, ciklosporin | Na osnovu rezultata u in vitro uslovima može se očekivati sličan efekat kao i sa ketokonazolom. |
| Glekaprevir/ pibrentasvir | Za istovremenu primenu dabigatraneteksilata sa fiksnom kombinacijom P-gpinhibitora glekaprevir/pibrentasvir pokazano je da povećava izloženost dabigatranu i može povećati rizik od krvarenja. |
| Istovremena primena se ne preporučuje | |
| Takrolimus | U in vitro uslovima je pokazano da takrolimus ima sličan inhibitorni efekat na P-gp kao itrakonazol i ciklosporin. Dabigatraneteksilat nije bio klinički ispitivan sa takrolimusom. Međutim, ograničeni klinički podaci sa drugim P-gp supstratom (everolimus) ukazuju da je inhibicija P-gp sa takrolimusom slabija od one uočene sa jakim P-gp inhibitorima. |
| Potreban oprez u slučaju istovremene primene (videti odeljke 4.2 i 4.4) | |
| Verapamil | Kada je dabigatraneteksilat (150 mg) primenjivan istovremeno sa oralno primenjenim verapamilom, Cmax i PIK dabigatrana su bili povećani, ali veličina ove promene se razlikuje u zavisnosti od vremena primene i formulacije verapamila (videti odeljke 4.2 i 4.4).Najveće povećanje izloženosti dabigatranu je bilo primećeno sa prvom dozom verapamila primenjenog kao formulacija sa trenutnim otpuštanjem supstance 1 sat pre uzimanja dabigatraneteksilata (povećanje Cmax od oko 2,8 puta i PIK od oko 2,5 puta). Efekat je bio progresivno smanjivan sa primenom verapamil formulacije sa produženim oslobađanjem supstance (povećanje Cmax od oko 1,9 puta i PIK od oko 1,7 puta), ili primenom više doza verapamila (povećanje Cmax od oko 1,6 puta i PIK od oko 1,5 puta).Nije primećena značajna interakcija kada je verapamil dat 2 sata posle dabigatraneteksilata (povećanje Cmax od oko 1,1 put i PIK od oko 1,2 puta). Ovo je objašnjeno kompletnom resorpcijom dabigatrana nakon 2 sata. |
| Amjodaron | Kada se dabigatraneteksilat primenjivao zajedno sa pojedinačnom oralnom dozom amjodarona od 600 mg, stepen i brzina resorpcije amjodarona i njegovog aktivnog metabolita DEA se suštinski nisu menjali. PIK i Cmax dabigatrana su bili povećani oko 1,6 puta, odnosno 1,5 puta. Zbog dugog poluvremena eliminacije amjodarona potencijal za interakcije sa lekovima može da postoji nedeljama nakon prekida terapije amjodaronom (videti odeljke 4.2.i 4.4). |
| Hinidin | Hinidin je primenjivan u dozi od 200 mg svaki drugi sat sve do doze od 1000 mg. Dabigatraneteksilat je primenjivan dva puta dnevno tokom tri uzastopna dana, a trećeg dana je dat sa ili bez hinidina. PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana su bili povećani uproseku za 1,53 puta, odnosno 1,56 puta tokom istovremene primene sa hinidinom (videti odeljke 4.2 i 4.4). |
| Klaritromicin | Kada se klaritromicin (500 mg dva puta dnevno) primenjivao istovremeno sa dabigatraneteksilatom kod zdravih dobrovoljaca, primećeno je povećanje PIK od |
| otprilike 1,19 puta i Cmax od oko 1,15 puta. | |
| Tikagrelor | Kada se pojedinačna doza dabigatraneteksilata od 75 mg primenjivala istovremeno sa udarnom dozom od 180 mg tikagrelora, PIK i Cmax dabigatrana povećavali su se za 1,73, odnosno 1,95 puta. Nakon ponovljenih doza tikagrelora 90 mg dva puta dnevno, povećano izlaganje dabigatranu je iznosilo 1,56 puta za Cmax i 1,46 puta za PIK.Istovremena primena udarne doze od 180 mg tikagrelora i 110 mg dabigatraneteksilata (u stanju dinamičke ravnoteže) povećavala je PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana za 1,49 puta i 1,65 puta, u poređenju sa monoterapijom dabigatraneteksilata. Kada se udarna doza od 180 mg tikagrelora primenjivala 2 sata posle 110 mg dabigatraneteksilata (u stanju dinamičke ravnoteže), povećanje PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana bilo je smanjeno 1,27 puta i 1,23 puta u poređenju s monoterapijom dabigatraneteksilata. Ovakav raspored doziranja udarnom dozom se preporučuje za početak primene tikagrelora.Istovremena primena 90 mg tikagrelora dva puta na dan (doza održavanja) sa 110 mg dabigatraneteksilata povećavala je prilagođeni PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana za 1,26 puta, odnosno 1,29 puta u poređenju sa monoterapijom dabigatraneteksilatom. |
| Posakonazol | Posakonazol takođe donekle inhibira P-gp, ali nije bio klinički ispitivan. Treba biti oprezan kada se dabigatraneteksilat primenjuje istovremeno sa posakonazolom. |
| Induktori P-gp | |
| Istovremenu primenu je potrebno izbegavati. | |
| npr. rifampicin, kantarion (Hypericum perforatum), karbamazepin ili fenitoin | Očekuje se da istovremena primena dovede do smanjenja koncentracije dabigatrana.Prethodna primena probnog induktora rifampicina pri dozi od 600 mg jednom dnevno tokom 7 dana je smanjila ukupnu maksimalnu koncentraciju dabigatrana i ukupnu izloženost leku za 65,5 % odnosno 67%. Induktorski efekat je bio smanjen što je dovelo do izloženosti dabigatranu koja je bila blizu referentne vrednosti sedmog dana nakon prestanka terapije rifampicinom. Nije bilo primećeno dalje povećanje bioraspoloživosti nakon dodatnih 7 dana. |
| Inhibitori proteaze kao što je ritonavir | |
| Istovremena primena se ne preporučuje | |
| npr. ritonavir i njegove kombinacije sa drugim inhibitorima proteaze | Deluju na P-gp (bilo kao inhibitor bilo kao induktor). Oni nisu bili proučavani i zbog toga se ne preporučuje njihova istovremena primena sa dabigatraneteksilatom. |
| Supstrati za P-gp | |
| Digoksin | U studiji u kojoj su bila uključena 24 zdrava ispitanika, pri primeni dabigatraneteksilata zajedno sa digoksinom, nije bilo promena u izloženosti digoksinu i nije bilo relevantnih kliničkih promena pri izloženosti dabigatranu. |
Antikoagulansi i inhibitori agregacije trombocita
Ne postoje iskustva, ili su veoma ograničena, u pogledu istovremene primene dabigatraneteksilata i sledećih lekova koji mogu povećati rizik od krvarenja: antikoagulansi kao što su nefrakcionisani heparini (NFH), niskomolekularni heparini (NMH), heparinski derivati (fondaparinuks, desirudin),
trombolitički lekovi i antagonisti vitamina K, rivaroksaban ili drugi oralni antikoagulansi (videti odeljak 4.3) i inhibitori agregacije trombocita kao što su antagonisti GPIIb/IIIa receptora, tiklopidin, prasugrel, tikagrelor, dekstran i sulfinpirazon (videti odeljak 4.4).
NFH mogu da se primene u dozama neophodnim da se održi ugrađeni centralni venski ili arterijski kateter kod atrijalne fibrilacije (videti odeljak 4.3).
Tabela 8: Interakcije s antikoagulansima i inhibitorima agregacije trombocita
| NSAIL | Pokazano je da NSAIL, kada se daju za kratkotrajnu analgeziju, nisu povezani sa povećanim rizikom od krvarenja kada se daju uz dabigatraneteksilat. Sahroničnom upotrebom NSAIL su u kliničkoj studiji faze III koja je poredila dabigatran sa varfarinom za prevenciju moždanog udara kod pacijenata s atrijalnom fibrilacijom (RE-LY), povećavali rizik od krvarenja za otprilike 50 % i uz dabigatraneteksilat i uz varfarin. |
| Klopidogrel | Kod mladih, zdravih dobrovoljaca muškog pola istovremena primena dabigatraneteksilata i klopidogrela nije dala veće produženje vremena kapilarnog krvarenja u odnosu na monoterapiju klopidogrelom. Uz to, PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana i mere koagulacije za dejstvo dabigatrana ili inhibicija agregacije trombocita kao mera dejstva klopidogrela ostaju u suštini neizmenjeni u poređenju sa kombinovanom terapijom i odgovarajućim monoterapijama. Sa udarnim dozama od 300 mg ili 600 mg klopidogrela, PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana povećani su za oko 30-40% (videti odeljak 4.4). |
| ASK | Istovremena primena ASK i 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan može da poveća rizik od bilo kakvog krvarenja za 12 % do 18 % sa 81 mg ASK, odnosno za 24 % sa 325 mg ASK (videti odeljak 4.4). |
| NMH | Istovremena upotreba NMH, kao što su enoksaparin i dabigatraneteksilat nije posebno ispitivana. Posle prebacivanja sa trodnevne terapije u kojoj je 40 mg enoksaparina primenjivano supkutano jednom dnevno, 24 sata posle poslednje doze enoksaparina izlaganje dabigatranu je bilo neznatno manje nego posle primene samo dabigatraneteksilata (jedna doza od 220 mg). Veći rizik od anti-FXa/FIIa aktivnosti zabeležen je posle primene dabigatraneteksilata sa pred-terapijom enoksaparinom u poređenju sa rizikom posle primene samog dabigatraneteksilata. Ovo se smatra posledicom prenošenja dejstva (carry-over effect) enoksaparina i nije klinički relevantno. Rezultati drugih testova antikoagulantnog dejstva dabigatrananisu se značajnije menjali pod uticajem prethodne terapije enoksaparinom. |
Druge interakcije
Tabela 9: Druge interakcije
| Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI) ili selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (engl. selective serotonin norepinephrine reuptake inhibitors, SNRI) | |
| SSRI, SNRI | SSRI i SNRI su povećavali rizik od krvarenja u svim grupama pacijenata, u kliničkom ispitivanju faze III, u kome su se upoređivali dabigatran i varfarin za prevenciju moždanog udara kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom (RE-LY). |
| Supstance koje utiču na pH želuca | |
| Pantoprazol | Kada se dabigatraneteksilat primenjivao zajedno sa pantoprazolom, zapaženo je smanjenje PIK dabigatrana od oko 30%. Pantoprazol i drugi inhibitori protonske pumpe (PPI) su primenjivani zajedno sa dabigatraneteksilatom u kliničkim ispitivanjima i nije primećen uticaj na krvarenje ili smanjenje efikasnosti dabigatraneteksilata. |
| Ranitidin | Primena ranitidina zajedno sa dabigatraneteksilatom nije imala klinički relevantanefekat na stepen resorpcije dabigatrana. |
Interakcije povezane sa dabigatraneteksilatom i metaboličkim profilom dabigatrana
Dabigatraneteksilat i dabigatran se ne metabolišu pomoću citohrom P450 sistema i nemaju in vitro efekte na enzime humanog citohroma P450. Zbog toga se ne očekuju interakcije lekova koji se ovim putem metabolišu sa dabigatranom.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija bila su sprovedena samo kod odraslih.
Žene u reproduktivnom periodu
Žene u reproduktivnom periodu treba da izbegavaju trudnoću tokom terapije lekom Dabigatran etexilate Accord.
Trudnoća
Podaci o primeni dabigatraneteksilata kod trudnica su ograničeni.
Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Potencijalni rizik kod ljudi nije poznat.
Lek Dabigatran etexilate Accord ne bi trebalo koristiti tokom trudnoće osim ukoliko za tim ne postoji jasna potreba.
Dojenje
Ne raspolaže se kliničkim podacima o efektima dabigatrana na odojčad tokom perioda dojenja. Dojenje treba prekinuti u toku terapije lekom Dabigatran etexilate Accord.
Plodnost
Nema raspoloživih podataka iz ispitivanja sprovedenih u humanoj populaciji.
U ispitivanjima na životinjama, uticaj na plodnost ženki je uočen u obliku smanjenja implantacije embriona i u povećanju gubitka embriona u preimplantaciji pri dozi od 70 mg/kg (što predstavlja 5 puta veću izloženost u plazmi u odnosu na pacijente). Nisu primećeni drugi efekti na plodnost ženki. Nije bilo uticaja na plodnost mužjaka. Pri dozama koje su bile toksične majkama (5-10 puta veća plazma izloženost nego kod pacijenata), smanjenje u fetalnoj telesnoj masi i embriofetalnoj vijabilnosti, zajedno sa povećanjem u fetalnim varijacijama su uočeni kod pacova i zečeva. U pre-i postnatalnoj studiji, povećanje u fetalnom mortalitetu je primećeno pri dozama koje su bile toksične kod ženki (doza koja odgovara plazma izloženosti na nivou 4 puta većem od onog uočenog kod pacijenata).
Dabigatraneteksilat nema ili ima zanemarljiv uticaj, na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Dabigatraneteksilat je bio procenjivan u ukupnim kliničkim ispitivanjima kod približno 64 000 pacijenata, od toga je približno 35 000 pacijenata bilo lečeno dabigatraneteksilatom.
U aktivno kontrolisanim studijama za prevenciju VTE, 6 684 pacijenta su dnevno primali terapiju u dozi od 150 mg ili 220 mg dabigatraneteksilata.
Najčešće prijavljivani neželjeni događaji su krvarenja koja su se desila kod ukupno 14% pacijenata; frekvencija velikih krvarenja (uključujući krvarenje iz rane) je manja od 2%.
Iako retko prijavljivana u kliničkim studijama, mogu se javiti velika ili ozbiljna krvarenja koja, nezavisno od lokalizacije, mogu da budu onesposobljavajuća, životno-ugrožavajuća ili da čak dovedu do smrtnih ishoda.
Tabelaran prikaz neželjenih reakcija
Tabela 10 prikazuje neželjene reakcije navedene prema klasama sistema organa i prema učestalosti, koristeći sledeću konvenciju: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do
<1/100), retko (≥1/10 000 do <1/1000); veoma retko (<1/10 000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu raspoloživih podataka).
Tabela 10: Neželjene reakcije
| Klasa sistema organa/Preporučeni termin | Učestalost |
| Poremećaj krvi i limfnog sistema | |
| Smanjenje vrednosti hemoglobina | često |
| Anemija | povremeno |
| Smanjenje hematokrita | povremeno |
| Trombocitopenija | retko |
| Neutropenija | nepoznato |
| Agranulocitoza | nepoznato |
| Poremećaju imunskog sistema | |
| Preosetljivost na lek | povremeno |
| Anafilaktička reakcija | retko |
| Angioedem | retko |
| Urtikarija | retko |
| Osip | retko |
| Pruritus | retko |
| Bronhospazam | nepoznato |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Intrakranijalno krvarenje | retko |
| Vaskularni poremećaji | |
| Hematom | povremeno |
| Krvarenje iz rane | povremeno |
| Krvarenje | retko |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Epistaksa | povremeno |
| Hemoptiza | retko |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Gastrointestinalno krvarenje | povremeno |
| Rektalno krvarenje | povremeno |
| Hemoroidalno krvarenje | povremeno |
| Dijareja | povremeno |
| Mučnina | povremeno |
| Povraćanje | povremeno |
| Gastrointestinalni ulkus, uključujući ezofagealni ulkus | retko |
| Gastroezofagitis | retko |
| Gastroezofagealna refluksna bolest | retko |
| Bol u abdomenu | retko |
| Dispepsija | retko |
| Disfagija | retko |
| Hepatobilijarni poremećaji | |
| Poremećaj funkcije jetre/poremećeni rezultati testova funkcije jetre | često |
| Povećanje vrednosti alanin-aminotransferaze | povremeno |
| Povećanje vrednosti aspartat-aminotransferaze | povremeno |
| Povećanje vrednosti enzima jetre | povremeno |
| Hiperbilirubinemija | povremeno |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Krvarenje kože | povremeno |
| Alopecija | nepoznato |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | |
| Hemartroza | povremeno |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | |
| Genitourološko krvarenje, uključujući hematuriju | Povremeno |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Krvarenje na mestu primene injekcije | retko |
| Krvarenje na mestu uvođenja katetera | retko |
| Krvavi iscedak | retko |
| Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije | |
| Traumatsko krvarenje | povremeno |
| Postproceduralni hematom | povremeno |
| Postproceduralno krvarenje | povremeno |
| Postproceduralni iscedak | povremeno |
| Sekrecija iz rane | povremeno |
| Krvarenje na mestu incizije | retko |
| Postoperativna anemija | retko |
| Hirurške i medicinske procedure | |
| Drenaža rane | retko |
| Postproceduralna drenaža | retko |
Opis odabranih neželjenih reakcija
Reakcije krvarenja
Zbog farmakološkog načina dejstva, primena dabigatraneteksilata može biti povezana sa povećanim rizikom od okultnog ili vidljivog krvarenja iz bilo kog tkiva ili organa. Znaci, simptomi i težina (uključujući smrtni ishod) razlikovaće se zavisno od mesta i stepena ili opsežnosti krvarenja i/ili anemije. U kliničkim ispitivanjima češća su bila krvarenja iz sluznica (npr. gastrointestinalno, urogenitalno) tokom dugotrajne terapije dabigatraneteksilata u poređenju sa terapijom antagonistima vitamina K (VKA). Stoga, uz odgovarajuće kliničko praćenje, korisno je i laboratorijsko određivanje hemoglobina/hematokrita za otkrivanje okultnog krvarenja. Rizik od krvarenja može biti povećan u određenim grupama pacijenata, npr. pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega i/ili na istovremenoj terapiji koja utiče na hemostazu ili na terapiji snažnim P-gp inhibitorima (videti deo 4.4 Rizik od krvarenja). Hemoragijske komplikacije mogu se manifestovati kao slabost, bledilo, vrtoglavica, glavobolja ili neobjašnjeno oticanje, dispneja i neobjašnjeni šok.
Pri primeni dabigatraneteksilata zabeležene su poznate komplikacije krvarenja poput kompartment sindroma i akutne bubrežne insuficijencije zbog hipoperfuzije i nefropatije povezane sa antikoagulansima kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima rizika.. Stoga je prilikom procene stanja svakog pacijenta koji prima antikoagulantnu terapiju potrebno uzeti u obzir mogućnost krvarenja. Za odrasle pacijente, u slučaju krvarenja koje se ne može kontrolisati, dostupan je poseban antagonist koji poništava dejstvo dabigatrana, idarucizumab (videti odeljak 4.9).
Tabela 11 prikazuje broj (%) pacijenata koji su imali neželjene reakcije krvarenja tokom perioda lečenja za indikaciju primarne prevencije VTE nakon hirurškog zahvata ugradnje veštačkog kuka ili kolena u dva ključna klinička ispitivanja, prema dozi.
Tabela 11: Broj (%) pacijenata koji su imali krvarenje kao neželjenu reakciju
| Dabigatraneteksilat 150 mgN (%) | Dabigatraneteksilat 220 mgN (%) | Enoksaparin N (%) | |
| Broj lečenih pacijenata | 1866 (100,0) | 1825 (100,0) | 1848 (100,0) |
| Veliko krvarenje | 24 (1,3) | 33 (1,8) | 27 (1,5) |
| Sva krvarenja | 258 (13,8) | 251 (13,8) | 247 (13,4) |
Agranulocitoza i neutropenija
Agranulocitoza i neutropenija prijavljene su veoma retko tokom primene dabigatraneteksilata nakon stavljanja u promet dabigatraneteksilata. S obzirom da su neželjene reakcije prijavljene tokom praćenja nakon stavljanja leka u promet iz populacije nepouzdane veličine, nije moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost. Prijavljena stopa je bila procenjena na 7 događaja na 1 milion pacijent-godina za agranulocitozu i 5 događaja na 1 milion pacijent-godina za neutropeniju.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost dabigatraneteksilata u lečenju VTE i prevenciji rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata bila je ispitivana u dva ispitivanja faze III (DIVERSITY i 1160.108). Ukupno 328 pedijatrijskih pacijenata je bilo lečeno dabigatraneteksilatom. Pacijenti su primili formulaciju dabigatraneteksilata odgovarajuću za njihov uzrast i u dozama koje su bile prilagođene njihovom uzrastu i telesnoj masi.
Generalno, očekuje se da je bezbednosni profil kod dece isti kao kod odraslih.
Kod ukupno 26 % pedijatrijskih pacijenata lečenih dabigatraneteksilatom za VTE i za prevenciju rekurentnog VTE javile su se neželjene reakcije.
Tabelaran prikaz neželjenih reakcija
Tabela 12 prikazuje neželjene reakcije identifikovane u ispitivanjima lečenja VTE i prevencije rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata. Neželjene reakcije su navedene prema klasama sistema organa i učestalosti, koristeći sledeću konvenciju: veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do <1/100), retko (≥1/10 000 do <1/1000); veoma retko (<1/10 000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu raspoloživih podataka).
Table 12: Neželjene reakcije
| Učestalost | |
| Klasa sistema organa/Preporučeni termin | Lečenje VTE i prevencija rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata |
| Poremećaj krvi i limfnog sistema | |
| Anemija | često |
| Smanjenje vrednosti hemoglobina | povremeno |
| Trombocitopenija | često |
| Smanjenje hematokrita | povremeno |
| Neutropenija | povremeno |
| Agranulocitoza | nepoznato |
| Poremećaji imunskog sistema | |
| Preosetljivost na lek | povremeno |
| Osip | često |
| Pruritus | povremeno |
| Anafilaktička reakcija | nepoznato |
| Angioedem | nepoznato |
| Urtikarija | često |
| Bronhospazam | nepoznato |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Intrakranijalno krvarenje | povremeno |
| Vaskularni poremećaji | |
| Hematom | često |
| Krvarenje | nepoznato |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Epistaksa | često |
| Hemoptiza | povremeno |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Gastrointestinalno krvarenje | povremeno |
| Bol u abdomenu | povremeno |
| Dijareja | često |
| Dispepsija | često |
| Mučnina | često |
| Rektalno krvarenje | povremeno |
| Hemoroidalno krvarenje | nepoznato |
| Gastrointestinalni ulkus, uključujući ezofagealni ulkus | nepoznato |
| Gastroezofagitis | povremeno |
| Gastroezofagealna refluksna bolest | često |
| Povraćanje | često |
| Disfagija | povremeno |
| Hepatobilijarni poremećaji | |
| Poremećaj funkcije jetre/izmenjeni rezultati testova funkcije jetre | nepoznato |
| Povećanje vrednosti alanin-aminotransferaze | povremeno |
| Povećanje vrednosti aspartat-aminotransferaze | povremeno |
| Povećanje vrednosti enzima jetre | često |
| Hiperbilirubinemija | povremeno |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Krvarenje kože | povremeno |
| Alopecija | često |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | |
| Hemartroza | nepoznato |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | |
| Urogenitalno krvarenje, uključujući hematuriju | povremeno |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Krvarenje na mestu primene injekcije | nepoznato |
| Krvarenje na mestu uvođenja katetera | nepoznato |
| Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije | |
| Traumatsko krvarenje | povremeno |
| Krvarenje na mestu incizije | nepoznato |
Reakcije krvarenja
U dva ispitivanja faze III za indikaciju lečenja VTE i prevencije rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata, ukupno 7 pacijenata (2,1 %) je imalo događaj velikog krvarenja, 5 pacijenata (1,5 %) je imalo događaj klinički značajnog krvarenja koje nije bilo veliko, a 75 pacijenata (22,9 %) je imalo
događaj manjeg krvarenja. Učestalost krvarenja ukupno je bila veća u grupi najstarijeg uzrasta (12 do
< 18 godina: 28,6 %) nego u grupama mlađeg uzrasta (rođenje do < 2 godine: 23,3 %; 2 do < 12 godina: 16,2 %). Veliko ili teško krvarenje, bez obzira na mesto, može dovesti do onesposobljavajućih, životno ugrožavajućih ili čak smrtnih ishoda.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Doze dabigatraneteksilata koje premašuju preporučene doze, izlažu pacijenta povećanom riziku od krvarenja.
U slučaju sumnje na predoziranje, koagulacioni testovi mogu da pomognu da se odredi rizik za krvarenje (videti odeljke 4.4 i 5.1). Kalibrisani kvantitativni dTT test ili repetitivna dTT merenja dozvoljavaju predviđanje vremena kada određene koncentracije dabigatrana mogu da budu postignute (videti odeljak 5.1), takođe u slučaju da budu započete dodatne mere npr. dijaliza.
Prekomerna inhibicija koagulacije može da zahteva prekid terapije dabigatraneteksilatom. S obzirom da se dabigatran izlučuje uglavnom putem bubrega, mora se održavati odgovarajuća diureza. Kako je vezivanje za proteine malo, dabigatran može da bude dijaliziran. postoji ograničeno kliničko iskustvo da se prikaže korisnost ovog pristupa u kliničkim ispitivanjima (videti odeljak 5.2).
Lečenje komplikacija krvarenja
U slučaju hemoragijskih komplikacija, terapija dabigatraneteksilatom mora da se prekine, a izvor krvarenja mora da se ispita. Zavisno od kliničke situacije, potrebno je sprovesti suportivno lečenje, kao što su hirurška hemostaza ili nadoknada volumena krvi, prema odluci nadležnog lekara.
Za odrasle pacijente u situacijama u kojima je potrebno brzo poništenje antikoagulantnog dejstva dabigatrana dostupan je specifičan antagonist (idarucizumab) koji antagonizuje farmakodinamski efekat dabigatrana. Nisu ustanovljeni efikasnost i bezbednost idarucizumaba kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljak 4.4).
Mogu se uzeti u obzir koncentrati faktora koagulacije (aktivirani ili neaktivirani) ili rekombinantni Faktor VIIa. Postoje određeni eksperimentalni dokazi koji podržavaju ulogu ovih agenasa u neutralizovanju (reverziji) antikoagulantnog dejstva dabigatrana, ali podaci o njihovoj korisnosti u kliničkim uslovima i mogućem riziku od povratne („rebound“) tromboembolije su veoma oskudni. Testovi koagulacije mogu da postanu nepouzdani nakon primene predloženih koncentrata faktora koagulacije. Treba biti oprezan kada se tumače rezultati ovih testova. Treba razmisliti o mogućnosti primene koncentrata trombocita u slučajevima u kojima postoji trombocitopenija ili ako su korišćeni antitrombocitni agensi dugog dejstva. Svu simptomatsku terapiju treba dati po odluci ordinirajućeg lekara.
U zavisnosti od lokalne dostupnosti, u slučaju velikih krvarenja, treba konsultovati hematologa.
Farmakološki podaci - Dabigatran 75 mg
Farmakoterapijska grupa: antitrombotik, direktni inhibitori trombina, ATC kod: B01AE07
Mehanizam dejstva
Dabigatraneteksilat je prolek u vidu malog molekula koji ne ispoljava nikakvu farmakološku aktivnost.
Nakon oralne primene, dabigatraneteksilat se brzo resorbuje i pretvara u dabigatran putem hidrolize katalizirane esterazama u plazmi i jetri. Dabigatran je snažan, kompetitivan, reverzibilan direktan inhibitor trombina i glavni je aktivni princip u plazmi.
S ozirom da trombin (serin proteaza) u toku koagulacione kaskade omogućava pretvaranje fibrinogena u fibrin, njegova inhibicija sprečava stvaranje tromba. Dabigatran inhibira slobodni trombin, trombin vezan za fibrin i agregaciju trombocita indukovanu trombinom.
Farmakodinamska dejstva
Studije na životinjama in vivo i ex vivo pokazale su antitrombotičnu efikasnost i antikoagulantno dejstvo dabigatrana nakon intravenske primene i dabigatraneteksilata nakon oralne primene na raznim životinjskim modelima tromboze.
Postoji jasna korelacija između koncentracije dabigatrana u plazmi i stepena antikoagulantnog efekta na osnovu podataka iz studija II faze. Dabigatran produžava trombinsko vreme (engl. thrombin time, TT), ECT i aPTT.
Test kalibrisanog kvantitativnog razblaženog trombinskog vremena (dTT) obezbeđuje procenu koncentracije dabigatrana u plazmi koja može da se uporedi sa očekivanom koncentracijom dabigatrana u plazmi. Kada je rezultat koncentracija dabigatrana u plazmi dobijen kalibrisanim dTT testom jednak ili ispod granice kvantifikacije, potrebno je razmotriti uvođenje dodatnog testa koagulacije kao što su TT, ECT ili aPTT.
ECT test može neposredno da ukaže na aktivnost direktnih inhibitora trombina.
Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme (aPTT) je test koji se široko koristi i omogućava da se aproksimativno odredi intenzitet antikoagulacije postignut dabigatranom. Međutim, aPTT test ima ograničenu osetljivost i nije adekvatan za preciznu kvantifikaciju antikoagulantnog efekta, naročito pri visokim koncentracijama dabigatrana u plazmi. Mada velike vrednosti aPTT treba da tumačiti sa oprezom, visoke aPTT vrednosti ukazuju na antikoagulaciju kod pacijenta.
U principu, može se pretpostaviti da ova merenja antikoagulacione aktivnosti odražavaju vrednosti dabigatrana i da mogu da pomognu pri proceni rizika od krvarenja, npr. u slučaju da prelaze 90. percentil početnih vrednosti dabigatrana ili početnih vrednosti aPTT testa (za aPTT prag videti tabelu 4 u odeljku 4.4), smatra se da je rizik za nastanak krvarenja povećan.
Primarna prevencija VTE u ortopedskoj hirurgiji
Geometrijska srednja vrednost najveće koncetracije dabigatrana u plazmi u stanju ravnoteže (posle 3 dana), merena 2 sata nakon primene 220 mg dabigatraneteksilata iznosila je 70,8 nanograma/ml, sa opsegom 35,2 – 162 nanograma/ml (opseg 25. – 75. percentila). Geometrijska sredina minimalne koncentracije dabigatrana merene na kraju doznog intervala (tj. 24 sata nakon poslednje doze dabigatrana od 220 mg), iznosila je u proseku oko 22 nanograma/ml, sa opsegom 13.0 – 35,7 nanograma/ml (opseg 25. – 75. percentila).
U ispitivanju sprovedenom isključivo kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina, CrCl 30 - 50 ml/min) koji su lečeni dabigatraneteksilatom 150 mg jednom dnevno, geometrijska srednja vrednost minimalne koncentracije dabigatrana merene na kraju doznog intervala bila je u proseku 47,5 nanograma/ml, s rasponom 29,6 – 72,2 nanograma/ml (percentilni raspon 25.-75.).
Kod pacijenata lečenih za prevenciju VTE nakon operacije zamene kolena ili kuka sa 220 mg dabigatraneteksilata jednom dnevno:
-
90. percentil koncentracije dabigatrana u plazmi iznosio je 67 nanograma/ml, mereno pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (20-28 sati nakon prethodne doze) (videti odeljke 4.4 i 4.9),
-
90. percentil aPTT pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (20-28 sati nakon prethodne doze) iznosio je 51 sekundu, što predstavlja 1,3 puta povećanje u odnosu na gornju granicu normalnih vrednosti.
ECT nije meren kod pacijenata lečenih za prevenciju VTE nakon operacije zamene kolena ili kuka lečenih sa 220 mg dabigatraneteksilata jednom dnevno.
Klinička efikasnost i bezbednost
Etničko poreklo
Nisu uočene klinički relevantne razlike među pacijentima pripadnicima bele rase, Afro-Amerikanacima, Hispanoamerikancima, Japancima ili Kinezima.
Kliničke studije u profilaksi VTE posle velikih operacija zamene zgloba
U 2 velike randomizovane, dvostruko slepe, studije sa paralelnim grupama za potvrđivanje adekvatnosti doza, pacijenti koji su predviđeni za veliku elektivnu ortopedsku operaciju (jedna studija za operaciju zamene kolena, a druga za operaciju zamene kuka) primili su dabigatraneteksilat od 75 mg ili 110 mg u roku od 1-4 sata nakon operacije, a zatim 150 mg ili 220 mg jednom dnevno, pošto je procenjeno da je hemostaza normalna, ili enoksaparin od 40 mg na dan pre operacije, a posle toga svakog dana.
U studiji RE-MODEL (zamena kolena), terapija je trajala 6-10 dana, a u studiji RE-NOVATE (zamena kuka) 28-35 dana. Tretirano je ukupno 2076 pacijenata (koleno) i 3494 pacijenta (kuk).
Primarni parametar efikasnosti za obe studije su činili kombinacija ukupnog VTE (uključujući plućnu emboliju (PE), proksimalnu i distalnu trombozu dubokih vena (DVT), bilo simptomatsku ili asimptomatsku detektovanu rutinskom venografijom) i smrtnost zbog svih uzroka. Kombinacija velike VTE (uključujući PE i proksimalnu DVT bilo simptomatsku ili asimptomatsku detektovanu rutinskom venografijom) i mortaliteta povezanog sa VTE činila je sekundarni parametar praćenja efikasnosti i smatrano je da ima veću kliničku relevantnost.
Rezultati obe studije su pokazali da je antitrombotski efekat dabigatraneteksilata 220 mg i 150 mg bio statistički neinferioran u odnosu na efekat enoksaparina na ukupnu VTE i ukupni mortalitet. Procena incidence velike VTE i mortaliteta povezanog sa VTE za dozu od 150 mg je bila nešto lošija od efekta enoksaparina (tabela 13). Bolji rezultati su bili kod primene doze od 220 mg gde je konačni rezultat za velike VTE bio nešto bolji nego kod primene enoksaparina (tabela 13).
Kliničke studije su sprovođene kod pacijenata čija je prosečna starost bila >65 godina.
Nije bilo razlika između muškaraca i žena u fazi III kliničkih studija kada su u pitanju podaci o efikasnosti i bezbednosti.
U ispitivanoj populaciji pacijenata u studijama RE-MODEL i RE-NOVATE (5539 pacijenata je bilo uključeno), 51% je bolovalo od hipertenzije, 9% od dijabetesa, 9% od koronarne arterijske bolesti i 20% je u istoriji bolesti imalo vensku insuficijenciju. Nijedna od ovih bolesti nije pokazala uticaj na efekte dabigatrana na prevenciju VTE ili stepen krvarenja.
Podaci o velikoj VTE i mortalitetu povezanom sa VTE kao parametrima efikasnosti su bili homogeni u odnosu na primarni parametar praćenja efikasnosti studije kao što je prikazano u tabeli 13.
Podaci o ukupnoj VTE i ukupnom mortalitetu kao parametru praćenja efikasnosti su prikazani u tabeli 14.
Broj
Podaci o velikim krvarenjima kao parametrima praćenja efikasnosti su prikazani u tabeli 15 u nastavku.
Tabela 13: Analiza velike VTE i VTE-povezanog mortaliteta tokom terapijskog perioda u RE-MODEL i RE-NOVATE ortopedskim hirurškim studijama
| Studija | dabigatraneteksilat 220 mg | dabigatraneteksilat 150 mg | enoksaparin 40 mg |
| RE-NOVATE (kuk) | |||
| N | 909 | 888 | 917 |
| Incidence (%) | 28 (3,1) | 38 (4,3) | 36 (3,9) |
| Odnos rizika u odnosu naenoksaparin | 0,78 | 1,09 | |
| 95% CI | 0,48; 1,27 | 0,70; 1,70 | |
| RE-MODEL (koleno) | |||
| N | 506 | 527 | 511 |
| Incidence (%) | 13 (2,6) | 20 (3,8) | 18 (3,5) |
| Odnos rizika u odnosu naenoksaparin | 0,73 | 1,08 | |
| 95% CI | 0,36; 1,47 | 0,58; 2,01 | |
Tabela 14: Analiza ukupne VTE i smrtnosti usled svih uzroka tokom terapijskog perioda u RE-NOVATE i RE-MODEL ortopedskim hirurškim studijama
| Studija | dabigatraneteksilat 220 mg | dabigatraneteksilat 150 mg | enoksaparin 40 mg |
| RE-NOVATE (kuk) | |||
| N | 880 | 874 | 897 |
| Incidence (%) | 53 (6,0) | 75 (8,6) | 60 (6,7) |
| Odnos rizika u odnosu na enoksaparin | 0,9 | 1,28 | |
| 95% CI | (0,63; 1,29) | (0,93; 1,78) | |
| RE-MODEL (koleno) | |||
| N | 503 | 526 | 512 |
| Incidence (%) | 183 (36,4) | 213 (40,5) | 193 (37,7) |
| Odnos rizika u odnosu na enoksaparin | 0,97 | 1,07 | |
| 95% CI | (0,82; 1,13) | (0,92; 1,25) | |
| Studija | dabigatraneteksilat 220 mg | dabigatraneteksilat 150 mg | enoksaparin 40 mg |
| RE-NOVATE (kuk) | |||
| Broj pacijenata na terapiji N | 1146 | 1163 | 1154 |
| Broj većih događaja krvarenja N (%) | 23 (2,0) | 15 (1,3) | 18 (1,6) |
| RE-MODEL (koleno) | |||
| Broj pacijenata na terapiji N | 679 | 703 | 694 |
| Broj većih događajakrvarenja N (%) | 10 (1,5) | 9 (1,3) | 9 (1,3) |
Tabela 15: Veliki događaji krvarenja po terapiji u individualnim studijama RE-MODEL i RE-NOVATE
Kliničke studije u prevenciji tromboembolije kod pacijenata sa veštačkim srčanim zaliscima
Klinička studija faze II ispitivala je dabigatraneteksilat i varfarin kod ukupno 252 pacijenata sa nedavno ugrađenim mehaničkim srčanim zaliscima (tj. tokom trenutne hospitalizacije) i kod pacijenata kojima su mehanički srčani zalisci ugrađeni pre više od tri meseca. Više tromboembolijskih događaja (uglavnom moždanih udara i simptomatske/asimptomatske tromboze veštačkog zaliska) i više događaja krvarenja uočeno je s dabigatraneteksilatom nego sa varfarinom. Kod pacijenata u ranoj postoperativnoj fazi, veliko krvarenje se uglavnom manifestovalo kao hemoragijski perikardijalni izlivi, naročito kod pacijenata koji su rano započeli terapiju dabigatraneteksilatom (npr. trećeg dana) nakon ugrađivanja srčanog zaliska (videti odeljak 4.3).
Pedijatrijska populacija:
Klinička ispitivanja profilakse VTE nakon velikog hirurškog zahvata ugradnje veštačkog zgloba
Evropska agencija za lekove izuzela je od obaveze podnošenja rezultata ispitivanja referentnog leka koji sadrži dabigatraneteksilat u svim podgrupama pedijatrijske populacije u prevenciji tromboembolijskih događaja za indikaciju primarne prevencije VTE kod pacijenata koji su bili podvrgnuti elektivnom hirurškom zahvatu ugradnje veštačkog kuka ili kolena (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primeni).
Terapija VTE i prevencija rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata
Ispitivanje DIVERSITY bilo je sprovedeno kako bi se prikazala efikasnost i bezbednost dabigatraneteksilata u poređenju sa standardnim lečenjem VTE kod pedijatrijskih pacijenata od njihova rođenja do manje od 18 godina starosti. Ispitivanje je bilo osmišljeno kao otvoreno, randomizovano ispitivanje neinferiornosti paralelnih grupa. Uključeni pacijenti bili su randomizovani prema šemi 2:1 u jednu od grupa sa formulacijom odgovarajućom za njihov uzrast (kapsule, obložene granule ili oralni rastvor) dabigatraneteksilata (doze prilagođene uzrastu i telesnoj masi) ili u grupu standardnog lečenja koje je obuhvatalo niskomolekularni heparin (LMWH) ili antagoniste vitamina K (VKA) ili fondaparinuks (1 pacijent uzrasta od 12 godina). Primarni parametar praćenja bila je kompozitni parametar praćenja kod pacijenta sa potpunim nestankom tromba, izostankom rekurentnog VTE i izostankom smrtnosti povezane sa VTE. Kriterijumi isključenja uključivali su aktivni meningitis, encefalitis i intrakranijalni apsces.
Ukupno je 267 pacijenata bilo randomizovano. Od toga je 176 pacijenata bilo lečeno dabigatraneteksilatom, a 90 pacijenata standardnim lečenjem (1 randomizovan pacijent nije bio lečen). 168 pacijenata bilo je uzrasta od 12 do manje od 18 godina, 64 pacijenta 2 do manje od 12 godina, a 35 pacijenata je bilo mlađe od 2 godine.
Od 267 randomizovanih pacijenata, 81 pacijent (45,8 %) u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i 38 pacijenata (42,2 %) u grupi sa standardnim lečenjem, ispunjavalo je kriterijume kompozitne primarne parametre praćenja (potpuna razgradnja tromba, izostanak rekurentnog VTE i izostanak smrtnosti povezane sa VTE). Odgovarajuća stopa razlike pokazala je neinferiornost dabigatraneteksilata u odnosu na standardno lečenje. Konzistentni rezultati su takođe generalno bili uočeni u svim podgrupama: nije bilo značajnih razlika u efektu lečenja za podgrupe prema uzrastu, polu, regiji i prisutnosti određenih faktora rizika. Za 3 različite uzrastne stratifikacije, udeo pacijenata koji su ispunjavali primarni parametar praćenja efikasnosti bio je u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i grupi standardnog lečenja 13/22 (59,1 %) i 7/13 (53,8 %) za pacijente od rođenja do < 2 godine, 21/43 (48,8 %) i 12/21 (57,1 %) za pacijente uzrasta od 2 do < 12 godina i 47/112 (42,0 %) i 19/56 (33,9 %) za pacijente uzrasta od 12 < 18 godina.
Pojava velikih krvarenja bila je prijavljena kod 4 pacijenta (2,3 %) u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i 2 pacijenta (2,2 %) u grupi standardnog lečenja. Nije bilo statistički značajne razlike u vremenu do prvog događaja velikog krvarenja. Trideset i osam pacijenata (21,6 %) u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i 22 pacijenta (24,4 %) u grupi standardnog lečenja imalo je pojavu nekog događaja krvarenja, većina njih je bila kategorizovana kao manje krvarenje. Kompozitni parametar praćenja pojave događaja velikog krvarenja ili klinički značajnog krvarenja koje nije veliko
(tokom lečenja) bila je prijavljena kod 6 (3,4 %) pacijenata u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i 3 (3,3 %) pacijenta u grupi standardnog lečenja.
Otvoreno, multicentrično ispitivanje faze III sa jednom grupom prospektivne kohorte (1160.108) sprovedeno je radi procene bezbednosti primene dabigatraneteksilata za prevenciju rekurentnog VTE kod pedijatrijskih pacijenata od njihovog rođenja do manje od 18 godina. Pacijentima kojima je i dalje bila potrebna antikoagulacija zbog prisutnosti kliničkog faktora rizika nakon završetka početnog lečenja za potvrđeni VTE (u trajanju od najmanje 3 meseca) ili nakon završetka ispitivanja DIVERSITY, bilo je dopušteno da budu uključeni u ispitivanje.
Odgovarajući pacijenti primali su dabigatraneteksilat u formulaciji prilagođenoj za njihov uzrast (kapsule, obložene granule ili oralni rastvor) i u dozi prilagođenoj njihovom uzrastu i telesnoj masi sve dok nisu nestali klinički faktori rizika ili u trajanju od maksimalno 12 meseci. Primarni parametri praćenja ispitivanja uključivali su ponovnu pojavu VTE, događaje velikog i manjeg krvarenja i smrtnost (ukupnu i povezanu sa trombotskim ili tromboembolijskim događajima) u 6. i 12. mesecu. O događajima ishoda odlučivalo je nezavisna slepa komisija za procenu ishoda.
Ukupno je 214 pacijenata uključeno u ispitivanje. Od toga 162 pacijenta u uzrastnoj stratifikaciji 1 (uzrasta od 12 do manje od 18 godina), 43 pacijenta u uzrastnoj stratifikaciji 2 (uzrasta od 2 do manje od 12 godina) i 9 pacijenata u uzrastnoj stratifikaciji 3 (uzrasta od rođenja do manje od 2 godine). Tokom perioda lečenja, 3 pacijenta (1,4 %) su imala potvrđenu pojavu rekurentnog VTE unutar prvih 12 meseci nakon početka lečenja.
Potvrđena pojava krvarenja tokom perioda lečenja bila je prijavljena je kod 48 pacijenata (22,5 %) unutar prvih 12 meseci. Većina događaja su bila manja krvarenja. Kod 3 pacijenta (1,4 %) se javila potvrđena pojava događaja velikog krvarenja unutar prvih 12 meseci. Kod 3 pacijenta (1,4 %) prijavljena je potvrđena pojava klinički relevantnog krvarenja koje nije bilo veliko unutar prvih 12 meseci.
Tokom lečenja nije bilo smrtnih slučajeva. Tokom perioda lečenja, kod 3 pacijenta (1,4 %) razvio se posttrombotski sindrom (PTS) ili pogoršanje PTS unutar prvih 12 meseci.
Nakon oralne primene leka, dabigatraneteksilat se brzo i potpuno konvertuje u dabigatran, koji je aktivan oblik leka u plazmi. Pretvaranje proleka dabigatraneteksilata hidrolizom koja je katalizovana esterazom u aktivni princip dabigatran je pretežno metabolička reakcija. Apsolutna bioraspoloživost dabigatrana nakon oralnog unošenja dabigatraneteksilata je oko 6,5%.
Nakon oralne primene dabigatraneteksilata kod zdravih dobrovoljaca, farmakokinetički profil dabigatrana u plazmi se karakteriše brzim povećanjem koncentracija u plazmi sa Cmax koje se održavaju između 0,5 i 2,0 sata nakon primene.
Resorpcija
Studija za procenu postoperativne resorpcije dabigatraneteksilata, 1-3 sata nakon operacije, pokazala je relativno sporu resorpciju u poređenju sa onom kod zdravih dobrovoljaca, pokazujući blagu krivu odnosa koncentracije leka u plazmi i vremena bez velikih maksimalnih koncentracija. Maksimalne koncentracije u plazmi dostižu se 6 sati posle primene u postoperativnom periodu kao posledica faktora kao što su anestezija, GI pareza i uticaj operacije i ne zavisi od oralne formulacije primenjenog leka. U jednoj od dodatnih studija je primećeno da je spora i odložena resorpcija leka obično prisutna samo na dan operacije. Tokom sledećih dana resorpcija dabigatrana je brza i sa maksimalnim koncentracijama u plazmi koje se postižu 2 sata nakon primene leka.
Hrana ne utiče na bioraspoloživost dabigatraneteksilata, ali odlaže vreme do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi za 2 sata.
Cmax i PIK bile su proporcionalne dozi.
Oralna bioraspoloživost može da bude povećana za 75% nakon pojedinačne doze i 37% u stanju dinamičke ravnoteže u odnosu na referentnu formulaciju kapsule kada se pelete uzimaju bez omotača
kapsule od hidroksipropilmetilceluloze (HPMC). Tako, integritet HPMC kapsula treba uvek da bude sačuvan tokom kliničke primene kako bi se izbeglo nenamerno povećanje bioraspoloživosti dabigatraneteksilata (videti odeljak 4.2).
Distribucija
Zapaženo je slabo (34-35 %) vezivanje dabigatrana za humane plazma proteine koje je nezavisno od koncentracije. Volumen distribucije dabigatrana od 60-70 L je bio veći od ukupnog volumena telesne tečnosti što ukazuje na umerenu distribuciju dabigatrana u tkiva.
Biotransformacija
Metabolizam i izlučivanje dabigatrana ispitani su kod zdravih ispitanika muškog pola kojima je intravenski primenjena jednokratna doza radioaktivno obeleženog dabigatrana. Posle intravenske primene, radioaktivnost koja potiče od dabigatrana eliminisana je primarno putem urina (85%). Procenjeno je da je 6% od primenjene doze izlučeno putem fecesa. Ukupno je izlučeno 88-94% unete radioaktivne doze, 168 sati nakon unošenja.
Dabigatran se konjuguje formirajući farmakološki aktivne acilglukuronide. Postoje četiri pozicijska izomera, 1-O, 2-O, 3-O, 4-O-acilglukuronid, pri čemu je udeo svakog od njih manji od 10% od ukupnog dabigatrana u plazmi. Tragovi drugih metabolita mogli su se primetiti samo uz pomoć visoko osetljivih analitičkih metoda. Dabigatran se izlučuje uglavnom u neizmenjenom obliku u urinu, brzinom od oko 100 ml/min koja odgovara brzini glomerularne filtracije.
Eliminacija
Koncentracije dabigatrana u plazmi su pokazale bieksponencijalni pad sa srednjim terminalnim poluvremenom od 11 sati kod zdravih starijih dobrovoljaca. Nakon ponovljenih doza terminalno poluvreme eliminacije je iznosilo 12-14 sati. Poluvreme eliminacije je bilo dozno nezavisno. Ukoliko je bubrežna funkcija oštećena poluvreme eliminacije je produženo, kao što je prikazano u tabeli 16.
Posebne populacije
Bubrežna insuficijencija
U studijama faze I izloženost (PIK) dabigatrana posle oralne primene dabigatraneteksilata je oko 2,7 puta veća kod odraslih dobrovoljaca sa umerenom bubrežnom insuficijencijom (CrCL između 30-50 ml/min) u odnosu na one bez bubrežne insuficijencije.
Kod malog broja odraslih dobrovoljaca sa teškom bubrežnom insuficijencijom (CrCL 10-30 ml/min), površina ispod krive (PIK) dabigatrana bila je oko 6 puta veća, a poluvreme eliminacije oko 2 puta duže nego kod pacijenata koji nemaju bubrežnu insuficijenciju (videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.4).
Tabela 16: Poluvreme eliminacije dabigatrana kod zdravih ispitanika i pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega
| Brzina glomerularne filtracije (CrCL,) [ml/min] | Geometrijska srednja vrednost (gCV%; opseg) poluvremeeliminacije [sati] |
| ≥ 80 | 13,4 (25,7%; 11,0-21,6) |
| ≥ 50-< 80 | 15,3 (42,7%; 11,7-34,1) |
| ≥ 30-< 50 | 18,4 (18,5%; 13,3-23,0) |
| < 30 | 27,2 (15,3%; 21,6-35,0) |
Osim toga, izloženost dabigatranu (minimalna - pred narednu dozu i maksimalna) bila je procenjena u prospektivnom, otvorenom, randomizovanom farmakokinetičkom ispitivanju kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom (NVAF) i teškim oštećenjem funkcije bubrega (definisanim kao
klirens kreatinina [CrCl] 15-30 ml/min) koji su primali dabigatraneteksilat u dozi od 75 mg dvaput dnevno.
Ovaj režim doveo je do geometrijske srednje vrednosti minimalne koncentracije od 155 nanograma/ml (gCV od 76,9 %), izmerene neposredno pre primene sledeće doze i geometrijske srednje vrednosti maksimalne koncentracije od 202 nanograma/ml (gCV od 70,6%) izmerene dva sata nakon primene poslednje doze.
Klirens dabigatrana uz pomoć hemodijalize bio je ispitivan kod 7 odraslih pacijenata sa terminalnim stadijumom bolesti bubrega (engl. end-stage renal disease, ERSD) koji nisu imali atrijalnu fibrilaciju. Dijaliza je sprovedena sa brzinom protoka dijalizata od 700 ml/min, tokom 4 sata, i sa brzinom protoka krvi od 200 ml/min ili 350-390 ml/min. Ovo je imalo za posledicu eliminaciju 50%, odnosno 60% koncentracije dabigatrana. Količina supstance uklonjena dijalizom je bila proporcionalna brzini protoka krvi do brzine protoka krvi od 300 ml/min. Antikoagulantna aktivnost dabigatrana se smanjivala sa smanjenjem njegove koncentracije u plazmi, ali ovo nije imalo uticaja na odnos PK/PD.
Stariji pacijenti
Posebne farmakokinetičke studije faze I u koje su bili uključeni stariji ispitanici pokazale su povećanje PIK od 40-60% i više od 25% u Cmax u poređenju sa mlađim ispitanicima.
Uticaj životnog doba na izloženost dabigatranu potvrđen je u RE-LY studiji, pri čemu su koncentracije pred narednu dozu bile oko 31% veće kod ispitanika ≥ 75 godina, a za oko 22% manje kod ispitanika
< 65 godina u poređenju sa ispitanicima između 65 i 75 godina (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
Nisu uočene promene u izloženosti dabigatranu kod 12 odraslih ispitanika sa umerenom insuficijencijom jetre (Child Pugh B) u poređenju sa 12 kontrolnih ispitanika (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Telesna masa
Minimalne koncentracije dabigatrana su bile 20% manje kod odraslih pacijenata sa telesnom masom > 100 kg u poređenju sa pacijentima sa telesnom masom od 50 do 100 kg. Većina ispitanika (80,8% ) je bila u kategoriji onih sa telesnom masom ≥ 50 kg i <100 kg, bez jasno vidljivih razlika (videti odeljke 4.2 i 4.4). Klinički podaci za odrasle pacijente sa telesnom masom < 50 kg su ograničeni.
Pol
U studijama primarne prevencije VTE izloženost leku kod pacijenata ženskog pola je bila oko 40% do 50% veća nego kod pacijenata muškog pola i nije potrebno prilagođavanje doze.
Etničko poreklo
Nisu uočene klinički značajne međuetničke razlike među pripadnicima bele rase, Afro-Amerikancima, Hispanoamerikancima, Japancima ili Kinezima u pogledu farmakokinetike i farmakodinamike dabigatrana.
Pedijatrijska populacija
Oralna primena dabigatraneteksilata prema protokolom definisanom algoritmu doziranja imala je kao ishod izloženost unutar raspona uočenog kod odraslih sa DVT/PE. Na osnovu grupne analize farmakokinetičkih podataka iz studija DIVERSITY i 1160.108, uočene geometrijske srednje vrednosti minimalne izloženosti bile su 53,9 nanograma/ml, 63,0 nanograma/ml odnosno 99,1 nanograma/ml u grupama pedijatrijskih pacijenata sa VTE od 0 do < 2 godine, 2 do < 12 godina, odnosno 12 do < 18 godina.
Farmakokinetičke interakcije
In vitro ispitivanja interakcija nisu pokazala nikakvu inhibiciju ili indukciju glavnih izoenzima citohroma P450. To su potvrdile studije in vivo sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kod kojih nije bilo nikakve interakcije između ove terapije i sledećih aktivnih supstanci: atorvastatina (CYP3A4), digoksina (interakcija sa transportnim P-glikoproteinom) i diklofenaka (CYP2C9).
Farmaceutski podaci - Dabigatran 75 mg
Sadržaj kapsule:
vinska kiselina (E334); hipromeloza (E464); talk (E553b);
hidroksipropilceluloza (E463); kroskarmeloza natrijum (E468); magnezijum stearat (E572).
Omotač kapsule:
titan dioksid (E171); hipromeloza (E464).
Crno mastilo za štampu: šelak (E904); propilenglikol (E1520);
gvožđe(III)-oksid, crni (E172); kalijum-hidroksid (E525).
Kutija sadrži 3 x 10 tvrdih kapsula u OPA/Alu/desikant PE-PET/Alu/PE blisteru.
Kutija sadrži 3 x (10 x 1) tvrdih kapsula u OPA/Alu/desikant PE-PET/Alu/PE blisteru deljivom na pojedinačne doze.