Norvasc® 5mg tableta
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Norvasc 5mg
Hipertenzija
Hronična stabilna angina pektoris Vazospastična (Prinzmetalova) angina
Doziranje
Odrasli
Za hipertenziju kao i za anginu pektoris uobičajena početna doza leka Norvasc je 5 mg jednom dnevno, koja se može povećati do maksimalne doze od 10 mg u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta.
Kod hipertenzivnih pacijenata, lek Norvasc je korišćen u kombinaciji sa tiazidnim diureticima, alfa-blokatorima, blokatorima beta-adrenergičkih receptora ili inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). U terapiji angine pektoris, lek Norvasc se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antianginoznim lekovima kod pacijenata sa anginom koja ne reaguje na nitrate i/ili odgovarajuće doze beta-blokatora.
Nije potrebno prilagođavati dozu leka Norvasc ako se istovremeno daju tiazidni diuretici, beta-blokatori i ACE inhibitori.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Primena leka Norvasc u sličnim dozama kod starijih i mlađih pacijenata jednako se dobro podnosi. Preporučuje se uobičajeni režim doziranja kod starijih pacijenata, ali povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre nisu ustanovljene preporuke za doziranje, tako da se određivanje doze mora sprovesti sa oprezom počevši od donje granice doznog opsega (videti odeljke 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Kod ovih pacijenata amlodipin treba uvesti u najnižoj dozi uz dalju postepenu titraciju.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega, tako da se preporučuje primena uobičajenih doza. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Pedijatrijska populacija
Deca i adolescenti sa hipertenzijom uzrasta od 6 do 17 godina
Preporučena oralna doza za hipertenziju kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg jednom dnevno kao početna doza, koja se može titrirati do 5 mg jednom dnevno ukoliko se ciljne vrednosti krvnog pritiska ne postignu nakon 4 nedelje terapije. Primena doza koje premašuju 5 mg nije ispitivana kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljke 5.2).
Deca mlađa od 6 godina
Nema dostupnih podataka.
Način primene
Tablete su namenjene za oralnu primenu.
Amlodipin je kontraindikovan kod pacijenata sa:
-
poznatom preosetljivošću na dihidropiridine, amlodipin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1
-
teškom hipotenzijom
-
šokom (uključujući i kardiogeni šok)
-
opstrukcijom izlaznog trakta leve komore (npr. aortna stenoza visokog stepena)
-
hemodinamski nestabilnom srčanom insuficijencijom nakon akutnog infarkta miokarda.
Bezbednost i efikasnost primene amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena. Upotreba kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Pacijente sa srčanom insuficijencijom treba lečiti sa oprezom. U dugotrajnoj, placebo kontrolisanoj studiji kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klase III i IV) zabeležena je veća incidenca pojave edema pluća u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na placebo (videti odeljak 5.1). Blokatore kalcijumovih kanala, uključujući amlodipin, treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog mogućeg povećanja rizika od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Poluvreme eliminacije amlodipina je produženo i vrednosti PIK su povećane kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, i za ove pacijente nisu ustanovljene preporuke za doziranje. Prema tome, kod ovih pacijenata
lek treba uvesti u terapiju u dozi koja odgovara donjoj granici doznog opsega i oprezno ga primenjivati kako na početku terapije tako i prilikom povećanja doze. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre potrebna je postepena titracija doze i pažljivo praćenje stanja pacijenta.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Amlodipin kod ovih pacijenata treba primenjivati u uobičajenim dozama. Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Natrijum
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, odnosno u suštini je bez natrijuma.
Efekti drugih lekova na amlodipin
CYP3A4 inhibitori
Istovremena primena amlodipina sa jakim ili umerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antigljivični lekovi, makrolidni antibiotici kao što su eritromicin i klaritromicin, verapamil ili diltiazem) mogu dovesti do značajno povećane izloženosti amlodipinu što rezultuje povećanim rizikom od hipotenzije. Kliničke posledice ovih farmakokinetičkih varijacija su izraženije kod starijih pacijenata, što može zahtevati klinički nadzor i podešavanje doze leka.
CYP3A4 induktori
Pri istovremenoj primeni sa lekovima za koje je poznato da indukuju CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može da varira. Stoga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti podešavanje doze tokom i nakon istovremene primene amlodipina, naročito sa jakim CYP3A4 induktorima (npr. rifampicin, kantarion).
Ne preporučuje se primena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta jer to može dovesti do povećane bioraspoloživosti amlodipina kod nekih pacijenata i posledično do pojačanog uticaja na sniženje krvnog pritiska.
Dantrolen (infuzija)
Nakon primene verapamila i dantrolena intravenski kod životinja, uočene su letalne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom. Usled rizika od hiperkalemije, preporučuje se da se primena blokatora kalcijumovih kanala kao što je amlodipin izbegava kod pacijenata koji su skloni razvoju maligne hipertermije, kao i u terapiji zbrinjavanja maligne hipertermije.
Efekti amlodipina na druge lekove
Amlodipin ima aditivan efekat na sniženje krvnog pritiska kada se primeni sa drugim antihipertenzivnim lekovima.
Takrolimus
Prilikom istovremene primene takrolimusa i amlodipina postoji rizik od povećanja koncentracija takrolimusa u krvi, mada farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Da bi se sprečila toksičnost takrolimusa, prilikom primene amlodipina kod pacijenata koji su na terapiji takrolimusom treba pratiti koncentracije takrolimusa u krvi i prilagoditi dozu takrolimusa kada je to potrebno.
Inhibitori rapamicinske mete sisara (engl. Mechanistic Target of Rapamycin – mTOR)
Inhibitori mTOR kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus su supstrati CYP3A. Amlodipin je slab CYP3A inhibitor. Istovremena primena amlodipina sa mTOR inhibitorima može povećati izloženost mTOR inhibitorima.
Ciklosporin
Studije interakcija između ciklosporina i amlodipina nisu sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kao ni kod drugih populacija osim kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, gde je primećeno varijabilno povećanje minimalnih koncentracija ciklosporina (u proseku 0% - 40%). Kod pacijenata na amlodipinu kod kojih je izvršena transplantacija bubrega treba razmotriti praćenje koncentracija ciklosporina, a dozu ciklosporina treba smanjiti po potrebi.
Simvastatin
Istovremena primena višestrukih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg dovodi do povećanja izloženosti simvastatinu od 77% u poređenju sa primenom samo simvastatina. Kod pacijenata koji primaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.
U kliničkim studijama koje su ispitivale interakcije lekova, amlodipin nije imao uticaja na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Bezbednost primene amlodipina kod žena u periodu trudnoće nije utvrđena.
Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost pri velikim dozama (videti odeljak 5.3).
Amlodipin se u trudnoći može primeniti isključivo u slučajevima kada ne postoji druga bezbednija terapija i kada je rizik za majku i dete koji se odnosi na bolest veći od rizika terapije.
Dojenje
Amlodipin se izlučuje u majčino mleko. Procenat doze leka koji se iz organizma majke prenosi na novorođenče/odojče procenjen je na 3-7% (interkvartilni opseg), sa maksimalnom vrednošću od 15%. Uticaj amlodipina na novorođenče/odojče je nepoznat. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba doneti uzimajući u obzir korist dojenja za dete i korist terapije amlodipinom za majku.
Plodnost
Reverzibilne biohemijske promene glave spermatozoida zabeležene su kod nekih pacijenata lečenih blokatorima kalcijumovih kanala. Klinički podaci su nedovoljni da bi se procenio mogući uticaj amlodipina na plodnost. U jednoj studiji na pacovima uočeni su neželjeni efekti na plodnost mužjaka (videti odeljak 5.3).
Amlodipin ima neznatan do umeren uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ukoliko se kod pacijenta koji je na terapiji amlodipinom jave vrtoglavica, glavobolja, zamor ili mučnina, sposobnost obavljanja ovih aktivnosti može biti smanjena. Potreban je oprez, posebno na početku terapije.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće prijavljene neželjene reakcije tokom terapije amlodipinom su somnolencija, vrtoglavica, glavobolja, palpitacije, naleti crvenila, bol u abdomenu, mučnina, oticanje skočnih zglobova, otoci i zamor.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Sledeće neželjene reakcije su zabeležene tokom terapije amlodipinom sa sledećom učestalošću: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); retko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma retko (<1/10000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene po opadajućoj ozbiljnosti:
| Klasa sistema organa | Učestalost | Neželjene reakcije |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | veoma retko | leukopenija, trombocitopenija |
| Poremećaji imunskog sistema | veoma retko | alergijske reakcije |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | veoma retko | hiperglikemija |
| Psihijatrijski poremećaji | povremeno | depresija, promene raspoloženja (uključujući anksioznost), nesanica |
| retko | zbunjenost | |
| Poremećaji nervnog sistema | često | somnolencija, vrtoglavica, glavobolja (posebno na početku terapije) |
| povremeno | tremor, disgeuzija, sinkopa, hipoestezije, parestezije | |
| veoma retko | hipertonija, periferna neuropatija | |
| nepoznato | ekstrapiramidalni poremećaj | |
| Poremećaji oka | često | vizuelni poremećaji (uključujući diplopiju) |
| Poremećaji uha i labirinta | povremeno | tinitus |
| Kardiološki poremećaji | često | palpitacije |
| povremeno | aritmija (uključujući bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju i atrijalnu fibrilaciju) | |
| veoma retko | infarkt miokarda | |
| Vaskularni poremećaji | često | crvenilo |
| povremeno | hipotenzija | |
| veoma retko | vaskulitis | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | često | dispneja |
| povremeno | kašalj, rinitis | |
| Gastrointestinalni poremećaji | često | abdominalni bol, mučnina, dispepsija, promena učestalosti stolice (uključujući dijareju i konstipaciju) |
| povremeno | povraćanje, suvoća usta | |
| veoma retko | pankreatitis, gastritis, hiperplazija gingive | |
| Hepatobilijarni poremećaji | veoma retko | hepatitis, žutica, povećanje vrednosti enzima jetre* |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | povremeno | alopecija, purpura, promene u boji kože, pojačano znojenje, svrab, osip, egzantem, urtikarija |
| veoma retko | angioedem, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom, Quincke-ov edem, fotosenzitivnost | |
| nepoznato | toksična epidermalna nekroliza | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | često | oticanje skočnog zgloba, grčevi u mišićima |
| povremeno | artralgija, mialgija, bolovi u leđima | |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | povremeno | poremećaji mokrenja, noćno mokrenje, učestalo mokrenje |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | povremeno | impotencija, ginekomastija |
| Klasa sistema organa | Učestalost | Neželjene reakcije |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | veoma često | edem |
| često | zamor, astenija | |
| povremeno | bol u grudima, bol, malaksalost | |
| Ispitivanja | povremeno | povećanje telesne mase, smanjenje telesne mase |
*najčešće sa holestazom
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Podaci o namernom predoziranju kod ljudi su ograničeni. Simptomi
Raspoloživi podaci ukazuju da kod velikog predoziranja može nastati izražena periferna vazodilatacija i da je moguća refleksna tahikardija. Bilo je prijava izražene i verovatno dugotrajne sistemske hipotenzije uključujući stanje šoka sa smrtnim ishodom.
Terapija
Klinički značajna hipotenzija usled predoziranja amlodipinom zahteva aktivnu kardiovaskularnu podršku, uključujući česte kontrole funkcije srca i disanja, podizanje ekstremiteta i kontrolu volumena cirkulišuće tečnosti i izlučivanja mokraće.
Davanje vazokonstriktora može pomoći u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ukoliko nema kontraindikacija za njegovu primenu. Intravenski kalcijum-glukonat može povoljno delovati kao antagonist blokade kalcijumskih kanala.
Ispiranje želuca može biti korisno u nekim slučajevima. Pokazano je da primena aktivnog medicinskog uglja kod zdravih dobrovoljaca u periodu do dva sata posle uzimanja doze od 10 mg amlodipina smanjuje stepen resorpcije amlodipina.
S obzirom na to da se amlodipin vezuje za proteine plazme u visokom procentu, ne može se očekivati korist od dijalize.
Farmakološki podaci - Norvasc 5mg
Farmakoterapijska grupa: Selektivni blokatori kalcijumskih kanala sa pretežno vaskularnim delovanjem; Derivati dihidropiridina
ATC šifra: C08CA01
Amlodipin je inhibitor ulaska jona kalcijuma (blokator sporih kanala ili antagonista kalcijuma), tipa dihidropiridina. Amlodipin inhibira transmembranski influks jona kalcijuma u srčani mišić i glatke mišiće krvnih sudova.
Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina proizilazi iz direktnog relaksantnog dejstva na glatke mišiće krvhih sudova. Precizan mehanizam preko kojeg amlodipin ublažava anginu nije u potpunosti utvrđen, ali amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje na sledeća dva načina:
-
Amlodipin dilatira periferne arteriole i tako smanjuje ukupni periferni otpor (engl. afterload) protiv kojeg radi srce. S obzirom na to da srčana frekvenca ostaje stabilna, ovo rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije i potrebe za kiseonikom u miokardu.
-
Mehanizam dejstva amlodipina takođe verovatno uključuje dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, kako u zdravim tako i u delovima zahvaćenim ishemijom. Ova dilatacija povećava dopremanje kiseonika u miokard kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetal-ova ili varijantna angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, doziranje amlodipina jednom dnevno obezbeđuje klinički značajno sniženje krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju tokom intervala od 24 sata. Usled sporog početka dejstva, akutna hipotenzija se ne javlja posle primene amlodipina.
Kod pacijenata sa anginom, primena amlodipina jednom dnevno produžava ukupno vreme na testu opterećenja, vreme do početka anginoznog bola i vreme do depresije ST segmenta za 1 mm i smanjuje kako učestalost napada angine tako i potrošnju tableta gliceriltrinitrata.
Amlodipin nije povezan sa bilo kojim neželjenim metaboličkim dejstvima ili promenama u vrednostima lipida u plazmi i pogodan je za upotrebu kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom.
Upotreba kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija
Delotvornost amlodipina u prevenciji kliničkih događaja kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija je procenjivana u nezavisnoj, multicentričnoj, randomizovanoj, duplo slepoj, placebo kontrolisanoj studiji sa 1997 pacijenata, pod nazivom CAMELOT (engl. Comparison of Amlodipine vs Enalapril to Limit Occurrence of Thrombosis). Od ovih pacijenata, 663 je lečeno amlodipinom u dozi od 5-10 mg, 673 je lečeno enalaprilom u dozi od 10-20 mg, a 655 je dobijalo placebo, kao dodatak standardnoj terapiji statinima, beta-blokatorima, diureticima i acetilsalicilnoj kiselini, tokom 2 godine. Ključni rezultati efikasnosti su prikazani u tabeli 1. Rezultati ukazuju da je terapija amlodipinom bila povezana sa manjim brojem hospitalizacija zbog angine i manjim brojem postupaka revaskularizacije kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija.
Tabela 1. Incidenca klinički značajnih ishoda u CAMELOT studiji
Stopa kardiovaskularnih događaja broj (%)
amlopidin u odnosu na placebo
Ishodi amlopidin placebo enalapril Odnos rizika
(engl. Hazard Ratio) (95% CI)
P vrednost
Primarni parameter praćenja Neželjeni kardiovaskularni događaji
Pojedinačne komponente
110 (16,6) 151 (23,1) 136 (20,2) 0,69 (0,54-0,88) 0,003
| Koronarna revaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73 (0,54-0,98) | 0,03 |
| Hospitalizacija zbog angine | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58 (0,41-0,82) | 0,002 |
| Nefatalni infarkt miokarda | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73 (0,37-1,46) | 0,37 |
| Moždani udar ili TIA | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50 (0,19-1,32) | 0,15 |
| Kardiovaskularna smrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46 (0,48-12,7) | 0,27 |
| Hospitalizacija zbog CHF | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59 (0,14-2,47) | 0,46 |
| Reanimirani srčani zastoj | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | nije primenljivo | 0,04 |
Novootkrivena periferna vaskularna bolest
5 (0,8) 2 (0,3) 8 (1,2) 2,6 (0,50-13,4) 0,24
Skraćenice: CHF - kongestivna srčana insuficijencija (engl. congestive heart failure); CI - interval pouzdanosti (engl. confidence interval); TIA - prolazni ishemijski napad (engl. transient ischemic attack).
Upotreba kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Hemodinamske studije i kontrolisane kliničke studije zasnovane na testu opterećenja kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase II-IV su pokazale da lek Norvasc ne dovodi do kliničkog pogoršanja, mereno podnošenjem opterećenja, ejekcionom frakcijom leve komore i kliničkom simptomatologijom.
Placebo kontrolisana studija (PRAISE), dizajnirana da proceni pacijente sa srčanom insuficijencijom NYHA klase III-IV koji su dobijali digoksin, diuretike i ACE inhibitore, pokazala je da lek Norvasc ne dovodi do povećanja rizika za mortalitet ili kombinovanog rizika za mortalitet i morbiditet kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
U dugotrajnoj, placebo kontrolisanoj follow-up studiji (PRAISE-2) leka Norvasc kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji ukazuju na ishemijsku bolest srca kao uzrok, na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, lek Norvasc nije imao uticaja na ukupni kardiovaskularni mortalitet. U istoj populaciji, primena leka Norvasc bila je povezana sa učestalijom prijavom edema pluća.
Terapija za prevenciju infarkta miokarda (ALLHAT)
Randomizovana, duplo slepa studija morbiditeta i mortaliteta pod nazivom ALLHAT (engl. Antihypertensive and Lipid-Lowering treatment to prevent Heart Attack Trial) je sprovedena sa ciljem da se uporede terapije novijim lekovima: amlodipin u dozi od 2,5 – 10 mg/dan (blokator kalcijumskih kanala) ili lizinopril u dozi od 10 – 40 mg/dan (ACE inhibitor) kao terapije prve linije sa tiazidnim diuretikom hlortalidonom u dozi od 12,5 – 25 mg/dan kod blage do umerene hipertenzije.
Ukupno 33357 hipertenzivnih pacijenata starosti 55 godina ili starijih, bilo je randomizovano i praćeno tokom prosečno 4,9 godina. Pacijenti su imali bar jedan dodatni faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (>6 meseci pre uključenja u studiju) ili dokumentovana druga aterosklerotska kardiovaskularna oboljenja (ukupno 51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL-holesterol <35 mg/dL (11,6%), hipertrofiju leve komore dijagnostikovanu pomoću elektrokardiograma ili ehokardiografijom (20,9%), status aktivnih pušača (21,9%).
Primarni parametar praćenja bio je sastavljen od fatalne koronarne bolesti srca ili nefatalnog infarkta miokarda. Nije bilo značajne razlike u primarnom parametru praćenja između terapije zasnovane na amlodipinu i terapije zasnovane na hlortalidonu: RR (relativni rizik) 0,98; 95% CI [0,90-1,07]; p = 0,65. Među sekundarnim parametrima praćenja, incidenca srčane insuficijencije (komponenta složenog kombinovanog kardiovaskularnog parametra praćenja) bila je značajno veća u grupi koja je dobijala amlodipin u odnosu na grupu koja je dobijala hlortalidon (10,2% u odnosu na 7,7%; RR 1,38; 95% CI [1,25-1,52]; p<0,001). Međutim, nije bilo značajne razlike u mortalitetu usled svih uzroka između terapije zasnovane na amlodipinu i terapije zasnovane na hlortalidonu: RR 0,96; 95% CI [0,89-1,02]; p = 0,20.
Upotreba kod dece (uzrasta 6 godina i starijih)
U studiji u koju je bilo uključeno 268 dece uzrasta od 6 do 17 godina sa prevashodno sekundarnom hipertenzijom, koja je upoređivala primenu amlodipina u dozi 2,5 mg i 5 mg u odnosu na placebo, pokazano je da obe doze amlodipina dovode do značajnog sniženja sistolnog krvnog pritiska u poređenju sa placebom. Razlika između dve primenjene doze nije bila statistički značajna.
Dugotrajno dejstvo amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj nije ispitivano. Nije utvrđena dugotrajna efikasnost terapije amlodipinom u detinjstvu u cilju smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta u odraslom dobu.
Resorpcija/distribucija/vezivanje za proteine plazme
Posle oralne primene terapijskih doza, amlodipin se dobro resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u krvi 6-12 sati posle unošenja. Procenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi između 64 i 80%. Volumen
distribucije je približno 21 L/kg. In vitro studije su pokazale da je približno 97,5% amlodipina u cirkulaciji vezano za proteine plazme.
Na bioraspoloživost amlodipina ne utiče unos hrane. Biotransformacija/eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije iz plazme je oko 35-50 sati i u skladu je sa doziranjem jednom dnevno. Amlodipin se obimno metaboliše u jetri do neaktivnih metabolita, a 10% nepromenjenog leka i 60% metabolita se izlučuje urinom.
Oštećenje funkcije jetre
Dostupni su veoma ograničeni podaci o primeni amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Klirens amlodipina je smanjen kod pacijenata sa insuficijencijom jetre, što rezultuje produženim poluvremenom eliminacije i povećanjem vrednosti PIK od približno 40-60%.
Starija populacija
Vreme do postizanja maksimalnih koncentracija amlodipina u plazmi je slično kod starijih i mlađih ispitanika. Kod starijih pacijenata klirens amlodipina pokazuje tendenciju smanjivanja, što rezultuje povećanjem vrednosti PIK i produžavanjem poluvremena eliminacije. Povećanja vrednosti PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom su bila prema očekivanjima za starosnu grupu ispitivanih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Populaciona farmakokinetička studija sprovedena je kod 74 dece sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 17 godina (34 pacijenta uzrasta od 6 do 12 godina i 28 pacijanata uzrasta 13 do 17 godina), koja su dobijala amlodipin u dozi između 1,25 mg i 20 mg jednom ili dva puta dnevno. Kod dece uzrasta od 6 do 12 godina uobičajena vrednost oralnog klirensa (CL/F) je iznosila 22,5 L/h kod dečaka i 16,4 L/h kod devojčica, dok su vrednosti kod adolescenata uzrasta od 13 do 17 godina bile 27,4 L/h kod dečaka i 21,3 L/h kod devojčica. Uočena je velika interindividualna varijabilnost u izloženosti leku. Podaci zabeleženi kod dece mlađe od 6 godina su ograničeni.
