Tenox® 10mg tableta
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Indikacija za RFZO
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Tenox 10mg
-
Hipertenzija.
-
Hronična stabilna angina pektoris.
-
Vazospastična angina pektoris (Prinzmetalova angina).
Doziranje:
Odrasli
U lečenju hipertenzije i angine pektoris, uobičajena početna doza je 5 mg jednom dnevno koja se može povećati maksimalno do 10 mg, u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta.
Kod hipertenzivnih pacijenata, lek Tenox se može primenjivati u kombinaciji sa tiazidnim diuretikom, alfa blokatorom, beta blokatorom ili inhibitorom angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). U terapiji angine pektoris, lek Tenox se može primenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antianginoznim lekovima, kod pacijenata sa anginom koja ne reaguju na nitrate i/ili na odgovarajuće doze beta blokatora.
Nije potrebno prilagođavati dozu leka Tenox ako se istovremeno daju tiazidni diuretici, beta blokatori i ACE inhibitori.
Posebne populacije Starije osobe
Primena lekaTenox u sličnim dozama kod starijih i mlađih pacijenata jednako se dobro podnosi.
Preporučuje se uobičajeni režim doziranja kod starijih pacijenata, ali povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre nisu ustanovljene preporuke za doziranje, tako da se određivanje doze mora sprovesti sa oprezom počevši od donje granice doznog opsega (videti odeljke 4.4 i 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Kod ovih pacijenata amlodipin treba uvesti u najnižoj dozi uz dalju postepenu titraciju.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega, tako da se preporučuje primena uobičajenih doza. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Pedijatrijska populacija
Deca i adolescenti sa hipertenzijom uzrasta od 6 godina do 17 godina
Preporučena oralna doza za hipertenziju kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg jednom dnevno kao početna doza, koja se može titrirati do 5 mg jednom dnevno ukoliko se ciljne vrednosti krvnog pritiska ne postignu nakon 4 nedelje terapije. Primena doza koje premašuju 5 mg nije ispitivana kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljke 5.1 i 5.2).
Deca mlađa od 6 godina
Nisu dostupni odgovarajući podaci.
Način primene
Tablete su namenjene za oralnu primenu.
Amlodipin je kontraindikovan kod pacijenata sa:
-
poznatom preosetljivošću na dihidropiridine, amlodipin ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1;
-
teškom hipotenzijom;
-
šokom (uključujući i kardiogeni šok);
-
opstrukcijom izlaznog trakta leve komore (npr.aortna stenoza visokog stepena);
-
hemodinamski nestabilnom srčanom insuficijencijom nakon akutnog infarkta miokarda.
Bezbednost i efikasnost primene amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena.
Upotreba kod pacijenata sa insuficijencijom srca
Pacijente sa srčanom insuficijencijom treba lečiti sa oprezom. U dugotrajnoj, placebo-kontrolisanoj studiji kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klase III i IV) zabeležena je veća incidencija pojave edema pluća u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na placebo (videti odeljak 5.1). Blokatore kalcijumovih kanala, uključujući amlodipin, treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog mogućeg povećanja rizika od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.
Upotreba kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre
Poluvreme eliminacije amlodipina je produženo i vrednosti PIK su povećane kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, i za ove pacijente nisu ustanovljene preporuke za doziranje. Prema tome, kod ovih pacijenata lek treba uvesti u terapiju u dozi koja odgovara donjoj granici doznog opsega i oprezno ga primenjivati kako na početku terapije tako i prilikom povećanja doze. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre potrebna je postepena titracija doze i pažljivo praćenje stanja pacijenta.
Upotreba kod starijih pacijenata
Kod starijih pacijenata povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Upotreba kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega
Amlodipin kod ovih pacijenata treba primenjivati u uobičajenim dozama. Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega. Amlodipin ne podleže dijalizi.
Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, što odgovara esencijalnom "slobodnom natrijumu".
Efekti drugih lekova na amlodipin
CYP3A4 inhibitori
Istovremena primena amlodipina sa jakim ili umerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antigljivični lekovi, makrolidni antibiotici kao što su eritromicin i klaritromicin, verapamil ili diltiazem) mogu dovesti do značajno povećane izloženosti amlodipinu što rezultuje povećanim rizikom od hipotenzije. Kliničke posledice ovih farmakokinetičkih varijacija su izraženije kod starijih pacijenata, što može zahtevati klinički nadzor i podešavanje doze leka.
CYP3A4 induktori
Nakon istovremene primene poznatih induktora izoenzima CYP3A4, koncentracije amlodipina u plazmi mogu da variraju. Zbog toga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti prilagođavanje doze i tokom i nakon istovremene terapije, naročito ako ona uključuje snažne CYP3A4 induktore (npr. rifampicin, kantarion).
Ne preporučuje se primena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta jer to može dovesti do povećane bioraspoloživosti amlodipina kod nekih pacijenata i posledično do pojačanog uticaja na sniženje krvnog pritiska.
Dantrolen (infuzija)
Nakon primene verapamila i dantrolena intravenski kod životinja, uočene su letalne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom. Usled rizika od hiperkalemije, preporučuje se da se primena blokatora kalcijumovih kanala kao što je amlodipin izbegava kod pacijenata koji su skloni razvoju maligne hipertermije, kao i u terapiji zbrinjavanja maligne hipertermije.
Efekti drugih lekova na amlodipin
Amlodipin ima aditivan efekat na sniženje krvnog pritiska kada se primeni sa drugim antihipertenzivnim lekovima.
Takrolimus:
Prilikom istovremene primene takrolimusa i amlodipina postoji rizik od povećanja koncentracija takrolimusa u krvi, mada farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Da bi se sprečila toksičnost takrolimusa, prilikom primene amlodipina kod pacijenata koji su na terapiji takrolimusom treba pratiti koncentraciju takrolimusa u krvi i prilagoditi dozu takrolimusa kada je to potrebno.
Klaritromicin:
Klaritromicin je inhibitor izoenzima CYP3A4. Postoji povećan rizik od hipotenzije kod pacijenata koji dobijaju klaritromicin sa amlodipinom. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata kada se amlodipin primenjuje istovremeno sa klaritromicinom.
mTOR inhibitori:
mTOR inhibitori kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus su CYP3A supstrati. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A izoenzima. Kod istovremene primene mTOR inhibitora, amlodipin može da poveća izloženost mTOR inhibitorima.
Ciklosporin:
Studije interakcija između ciklosporina i amlodipina nisu sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kao ni kod drugih populacija osim kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, gde je primećeno varijabilno povećanje minimalnih koncentracija ciklosporina (u proseku 0%-40%). Kod pacijenata na amlodipinu kod kojih je izvršena transplantacija bubrega treba razmotriti praćenje koncentracije ciklosporina, a dozu ciklosporina treba smanjiti po potrebi.
Simvastatin:
Istovremena primena višestrukih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg dovodi do povećanja izloženosti simvastatinu od 77% u poređenju sa primenom samo simvastatina. Kod pacijenata koji primaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.
U kliničkim studijama koje su ispitivale interakcije lekova, amlodipin nije imao uticaja na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Bezbednost primene amlodipina kod žena u periodu trudnoće nije utvrđena.
U studijama na životinjama uočena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (videti odeljak 5.3). Amlodipin se u trudnoći može primeniti isključivo u slučajevima kada ne postoji bezbednija alternativna terapija i kada je rizik za majku i dete koji se odnosi na bolest veći od rizika terapije.
Dojenje
Amlodipin se izlučuje u majčino mleko. Udeo doze koju dobije odojče u odnosu na dozu koju primi majka se procenjuje sa interkvartilnim rasponom na 3–7%, a maksimalno 15%. Dejstvo amlodipina na odojčad nije poznato.
Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba doneti uzimajući u obzir korist dojenja za dete i korist terapije amlodipinom za majku.
Plodnost
Reverzibilne biohemijske promene glave spermatozoida zabeležene su kod nekih pacijenata lečenih blokatorima kalcijumovih kanala. Klinički podaci su nedovoljni da bi se procenio mogući uticaj amlodipina na plodnost. U jednoj studiji na pacovima uočeni su neželjeni efekti na plodnost mužjaka (videti odeljak 5.3).
Amlodipin ima neznatan do umeren uticaj na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama. Ukoliko se kod pacijenta koji je na terapiji amlodipinom jave vrtoglavica, glavobolja, zamor ili mučnina, sposobnost obavljanja ovih aktivnosti može biti smanjena. Potreban je oprez, posebno na početku terapije.
Sažet prikaz bezbednosnog profila
Najčešće prijavljene neželjene reakcije tokom terapije amlodipinom su somnolencija, vrtoglavica, glavobolja, palpitacije, naleti crvenila, bol u abdomenu, mučnina, oticanje skočnih zglobova, otoci i zamor.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjeni događaji zabeleženi u kliničkim ispitivanjima amlodipina su kategorisani prema organskim sistemima i učestalosti. Učestalost je definisana kao: veoma često (> 10%); često (>1% do <10%);
povremeno (>0,1% do <1%), retko (>0,01% do <0,1%) i veoma retko
(<0,01%).
U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene po opadajućoj ozbiljnosti:
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | trombocitopenija,leukocitopenija | veoma retka |
| Poremećaji imunskog sistema | alergijske reakcije | veoma retka |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | hiperglikemija | veoma retka |
| Psihijatrijski poremećaji | depresija, promena raspoloženja (uključujućianksioznost), nesanica | povremena |
| zbunjenost | retka | |
| Poremećaji nervnog sistema | somnolencija, vrtoglavica,glavobolja (posebno na početku terapije) | česta |
| tremor, promene ukusa, sinkopa, hipoestezije,parestezije | povremena | |
| hipertonija, periferna neuropatija | veoma retka | |
| ekstrapiramidalni poremećaj | nepoznata | |
| Poremećaji oka | vizuelni poremećaji(uključujući diplopiju) | česta |
| Poremećaji uha i labirinta | tinitus | povremena |
| Kardiološki poremećaji | palpitacije | česta |
| aritmija (uključujući bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju i atrijalnufibrilaciju) | povremena | |
| infarkt miokarda | veoma retka | |
| Vaskularni poremećaji | crvenilo | česta |
| hipotenzija | povremena | |
| vaskulitis | veoma retka | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalniporemećaji | dispneja | česta |
| kašalj, rinitis | povremena | |
| Gastrointestinalni poremećaji | abdominalni bol, mučnina, dispepsija, promena učestalosti stolice (uključujući dijareju ikonstipaciju) | česta |
| povraćanje, suva usta | povremena | |
| pankreatitis, gastritis,hiperplazija gingive | veoma retka | |
| Hepatobilijarni poremećaji | hepatitis, žutica i povećanjevrednosti enzima jetre * | veoma retka |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | alopecija, purpura, promene u boji kože, pojačano znojenje, svrab, osip, egzantem,urtikarija | povremena |
| angioedem, eritema multiforme, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Jonhson- ov sindrom, Quincke-ovedem, fotosenzitivnost | veoma retka |
| toksična epidermalnanekroliza | nepoznata | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema ivezivnog tkiva | oticanje skočnih zglobova,grčevi u mišićima | česta |
| artralgija, mialgija, bolovi uleđima | povremena | |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | poremećaji mokrenja, noćnomokrenje, učestalo mokrenje | povremena |
| Poremećaji reproduktivnog sistema idojki | impotencija, ginekomastija | povremena |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestuprimene | edem | veoma česta |
| umor, astenija | česta | |
| bol u grudima, bol,malaksalost | povremena | |
| Ispitivanja | povećanje telesne mase,gubitak telesne mase | povremena |
* najčešće sa holestazom
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Podaci o namernom predoziranju kod ljudi su ograničeni. Simptomi
Raspoloživi podaci ukazuju da kod masivnog predoziranja može nastati izražena periferna vazodilatacija i da je moguća refleksna tahikardija. Bilo je prijava izražene i verovatno dugotrajne sistemske hipotenzije uključujući stanje šoka sa fatalnim ishodom.
Terapija
Klinički značajna hipotenzija usled predoziranja amlodipinom zahteva aktivnu kardiovaskularnu podršku, uključujući česte kontrole funkcije srca i disanja, podizanje ekstremiteta i kontrolu volumena cirkulišuće tečnosti i izlučivanja mokraće.
Davanje vazokonstriktora može pomoći u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ukoliko nema kontraindikacija za njegovu primenu. Intravenski kalcijum glukonat može povoljno delovati kao antagonist blokade kalcijumovih kanala.
Ispiranje želuca može biti korisno u nekim slučajevima. Pokazano je da primena aktivnog medicinskog uglja zdravim dobrovoljcima u periodu do dva sata posle unošenja doze od 10 mg amlodipina smanjuje stepen resorpcije amlodipina.
S obzirom na to da se amlodipin vezuje za proteine plazme u visokom procentu, ne može se očekivati korist od dijalize.
Farmakološki podaci - Tenox 10mg
Farmakoterapijska grupa: Selektivni blokatori kalcijumskih kanala sa pretežno vaskularnim delovanjem; Derivati dihidropiridina
ATC šifra: C08CA01
Amlodipin je inhibitor ulaska kalcijumovih jona (blokator sporih kanala ili antagonista kalcijuma), tipa dihidropiridina. Amlodipin inhibira transmembranski influks kalcijumovih jona u srčane i vaskularne glatke mišiće.
Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina proizilazi iz direktnog relaksantnog efekta na vaskularni glatki mišić. Precizni mehanizam preko kojeg amlodipin ublažava anginu nije sasvim ustanovljen, ali amlodipin smanjuje ukupnu ishemiju miokarda preko sledeća dva dejstva:
-
Amlodipin dilatira periferne arteriole i tako smanjuje ukupni periferni otpor (afterload) protiv kojeg radi srce. S obzirom da frekvenca rada srca ostaje stabilna, ovo rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kiseonikom.
-
Mehanizam dejstva amlodipina takođe verovatno uključuje dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, kako u zdravim tako i u delovima zahvaćenim ishemijom. Ova dilatacija povećava dopremu kiseonika u miokard kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetal-ova ili varijant angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, doziranje amlodipina jednom dnevno obezbeđuje klinički značajno sniženje krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju tokom intervala od 24 sata. Usled sporog početka dejstva, akutna hipotenzija se ne javlja posle primene amlodipina.
Kod pacijenata sa anginom, primena amlodipina jednom dnevno produžava ukupno vreme na testu opterećenja, vreme do početka anginoznog bola, i vreme do depresije ST segmenta za 1 mm, i smanjuje kako frekvencu napada angine tako i potrošnju tableta nitroglicerina.
Amlodipin ne prouzrokuje metabolička neželjena dejstva niti promene koncentracije lipida u plazmi te je pogodan za upotrebu kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom.
Upotreba kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija
Delotvornost amlodipina u prevenciji kliničkih događaja kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija je bila evaluirana u jednoj nezavisnoj, multicentričnoj, randomiziranoj, duplo slepoj, placebo-kontrolisanoj studiji na 1997 pacijenata poznatoj po akronimu CAMELOT (engl. Comparison of Amlodipine vs Enalapril to Limit Occurrence of Thrombosis). Od ovih pacijenata, 663 je lečeno amlodipinom 5-10 mg, 673 enalaprilom 10-20 mg, a 655 je dobijalo placebo, kao dodatak standardnoj terapiji: statini, beta blokatori, diuretici i acetilsalicilna kiselina (aspirin) – tokom 2 godine. Ključni rezultati efikasnosti prikazani su u tabeli 1. Rezultati ukazuju da kod pacijenata sa koronarnom bolešću lečenje amlodipinom smanjuje broj hospitalizacija zbog angine i smanjuje broj procedura revaskularizacije.
| Tabela 1. Incidencija klinički značajnih ishoda u CAMELOT studiji | |||||
| Stopa kardiovaskularnih događaja No. (%) | Amlodipin vs. Placebo | ||||
| Ishodi | Amlodipin | Placebo | Enalapril | Odnos rizika(Hazard Ratio)(95% Cl) | P vrednost |
| Primarni cilj | |||||
| Neželjenikardiovaskularni događaji | 110 (16,6) | 151 (23,1) | 136 (20,2) | 0,69 (0,54-0,88) | 0,003 |
| Pojedinačne komponente | |||||
| Koronarnarevaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73 (0,54-0,98) | 0,03 |
| Hospitalizacijausled angine pektoris | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58 (0,41-0,82) | 0,002 |
| Nefatalni infarktmiokarda | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73 (0,37-1,46) | 0,37 |
| Moždani udar iliTIA | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50 (0,19-1,32) | 0,15 |
| Kardiovaskularnasmrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46 (0,48-12,7) | 0,27 |
| Hospitalizacijausled CHF | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59 (0,14-2,47) | 0,46 |
| Reanimiranizastoj srca | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | nije primenljivo | 0,04 |
| Novootkrivenaperiferna vaskularna bolest | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 8 (1,2) | 2,6 (0,50-13,4) | 0,24 |
Skraćenice: CHF - kongestivna srčana insuficijencija (congestive heart failure); CI - interval pouzdanosti (confidence interval); TIA - prolazni ishemijski napad (transient ischemic attack).
Upotreba kod pacijenata sa insuficijencijom srca
Hemodinamske studije i kontrolisane kliničke studije zasnovane na testu opterećenja kod pacijenata sa insuficijencijom srca NYHA klase II-IV su pokazale da amlodipin ne prouzrokuje pogoršanje mereno podnošenjem opterećenja, ejekcionom frakcijom leve komore i kliničkom simptomatologijom.
Placebo-kontrolisana studija (PRAISE) bila je dizajnirana da evaluira pacijente sa insuficijencijom srca iz NYHA klase III-IV koji su dobijali digoksin, diuretike i inhibitore angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE) i pokazala je da amlodipin ne dovodi do povećanja rizika za mortalitet ili kombinovanog rizika za mortalitet i morbiditet kod pacijenata sa insuficijencijom srca.
U dugotrajnom, placebo-kontrolisanom follow-up ispitivanju (PRAISE-2) amlodipina kod pacijenata sa insuficijencijom srca NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji ukazuju na ishemijsku bolest srca kao uzrok, na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, amlodipin nije imao uticaja na ukupni kardiovaskularni mortalitet. U istoj populaciji, primena amlodipina bila je povezana sa učestalijom prijavom edema pluća.
Terapija za prevenciju infarkta miokarda (ALLHAT)
Randomizirana, duplo-slepa studija morbiditeta i mortaliteta poznata kao ALLHAT (Antihypertensive and Lipid-Lowering treatment to prevent Heart Attack Trial) sprovedena je sa ciljem da se uporede novi lekovi: amlodipin 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijumovih kanala), lizinopril 10-40 mg/dan (ACE inhibitor) kao lekovi iz prve linije terapije sa tiazidnim diuretikom hlortalidonom 12,5-25 mg/dan kod blage ili umerene
hipertenzije.
Ukupno 33 357 pacijenata sa hipertenzijom starosti 55 godina ili više, je bilo randomizovano i praćeno tokom prosečno 4,9 godina. Pacijenti su imali bar još jedan faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući infarkt miokarda ili moždani udar bar 6 meseci pre uključenja u studiju ili potvrdu o ostalim ateroskleroznim bolestima srca (ukupno 51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL-holesterol < 35 mg/dl (11,6%), hipertrofiju leve komore dijagnostikovanu pomoću elektrokardiograma ili ehokardiografijom (20,9%) ili su bili aktivni pušači (21,9%).
Primarni ishod je bio zbir fatalne koronarne bolesti srca ili nefatalnih infarkta miokarda. Nije bilo značajne razlike u primarnim ishodima između terapije bazirane na amlodipinu i na hlortalidonu: RR (relativni rizik) 0,98; 95% CI [0,90-1,07]; p = 0,65. Među sekundarnim ishodima uočena je značajno veća incidencija srčane insuficijencije (komponenta složenog kombinovanog kardiovaskularnog ishoda) u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na grupu koja je primala hlortalidon (10,2% vs. 7,7%, RR 1,38; 95% CI [1,25-1,52] p<0,001). Ipak, nije bilo značajne razlike u mortalitetu usled svih uzroka između terapije zasnovane na amlodipinu i na hlortalidonu: RR 0,96; 95% CI [0,89-1,02]; p = 0,20.
Upotreba kod dece (uzrasta 6 godina i starijih)
U studiji u koju je bilo uključeno 268 dece uzrasta od 6 do 17 godina sa prevashodno sekundarnom hipertenzijom, koja je upoređivala primenu amlodipina u dozi 2,5 mg i 5 mg u odnosu na placebo, pokazano je da obe doze amlodipina dovode do značajnog sniženja sistolnog krvnog pritiska u poređenju sa placebom. Razlika između dve primenjene doze nije bila statistički značajna.
Dugotrajno dejstvo amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj nije ispitivano. Nije utvrđena dugotrajna efikasnost terapije amlodipinom u detinjstvu u cilju smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta u odraslom dobu.
Resorpcija/distribucija/vezivanje za proteine plazme
Posle oralne primene terapijskih doza, amlodipin se dobro resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u krvi 6-12 sati posle unošenja. Procenjena apsolutna bioraspoloživost je od 64-80%. Volumen distribucije je oko 21 L/kg. In vitro studije su pokazale da je oko 97,5% amlodipina u cirkulaciji vezano za proteine plazme.
Hrana ne utiče na bioraspoloživost amlodipina.
Biotransformacija/eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije amlodipina je 35-50 sati, i održava se pri doziranju jednom dnevno. Amlodipin se obimno metaboliše u jetri do neaktivnih metabolita, a 10% nepromenjenog leka i 60% metabolita se izlučuje mokraćom.
Upotreba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre
Dostupni su veoma ograničeni podaci o primeni amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Klirens amlodipina je smanjen kod pacijenata sa insuficijencijom jetre što rezultuje produženim poluvremenom eliminacije i povišenim vrednostima PIK od približno 40-60%.
Upotreba kod starijih osoba
Vreme za koje se postižu maksimalne koncentracije amlodipina u plazmi je jednako kod starijih i mlađih osoba. Klirens amlodipina pokazuje tendenciju smanjivanja sa posledičnim povećanjem PIK i produžavanjem poluvremena eliminacije kod starijih osoba. Povećanja PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca su bila prema očekivanjima za starosnu grupu ispitivanih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Populaciona farmakokinetička studija sprovedena je kod 74 dece sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 17 godina (34 pacijenta uzrasta od 6 do 12 godina i 28 pacijenata uzrasta 13 do 17 godina), koji su dobijali amlodipin u dozi između 1,25 mg i 20 mg jednom ili dva puta dnevno. Kod dece uzrasta 6 – 12 godina uobičajena vrednost oralnog klirensa (CL/F) je iznosila 22,5 L/h kod dečaka i 16,4 L/h kod devojčica, dok su vrednosti kod adolescenata starosti 13 – 17 godina bile 27,4 L/h kod dečaka odnosno 21,3 L/h kod devojčica. Uočena je velika interindividualna varijabilnost u izloženosti leku. Podaci zabeleženi kod dece mlađe od 6 godina su ograničeni.
