Beovu® 120mg/mL rastvor za injekciju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Beovu 120mg/mL
Lek Beovu je indikovan za lečenje neovaskularne (vlažne) senilne makularne degeneracije (engl. age-related macular degeneration, AMD) kod odraslih.
Lek Beovu sme da primenjuje isključivo specijalista oftalmologije sa iskustvom u primeni intravitrealnih injekcija.
Doziranje
Preporučena doza iznosi 6 mg brolucizumaba (0,05 mL rastvora) primenjena intravitrealnom injekcijom svake 4 nedelje (jednom mesečno) za prve 3 doze. Nakon toga, lekar može individualizovati intervale lečenja na osnovu aktivnosti bolesti, procenjene prema oštrini vida i/ili anatomskim parametrima. Preporučuje se da se napravi procena aktivnosti bolesti 16 nedelja (4 meseca) od početka lečenja. Kod pacijenata bez znakova aktivnosti bolesti treba razmotriti primenu terapije na svakih 12 nedelja (3 meseca). Kod pacijenata sa aktivnošću bolesti treba razmotriti primenu terapije na svakih 8 nedelja (2 meseca). Lekar može dalje individualizovati intervale lečenja na osnovu aktivnosti bolesti.
Ako vidni i anatomski ishodi ukazuju na to da pacijent nema koristi od nastavka lečenja, potrebno je prekinuti primenu leka Beovu.
Posebne populacije Stariji pacijenti
Pacijentima starosti od 65 i više godina nije potrebno prilagođavanje doziranja (videti odeljak 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Pacijentima sa oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doziranja (videti odeljak 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Brolucizumab nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavanje doziranja (videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost brolucizumaba kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljeni. Nema dostupnih podataka.
Način primene
Lek Beovu je namenjen isključivo za intravitrealnu primenu.
Pre primene, rastvor za injekciju treba vizuelno pregledati (videti odeljak 6.6).
Proceduru za primenu intravitrealne injekcije treba sprovoditi u aseptičnim uslovima, što uključuje hiruršku dezinfekciju ruku, sterilne rukavice, sterilnu kompresu, sterilni spekulum za očni kapak (ili ekvivalentni instrument). Pribor za sterilnu paracentezu treba da bude dostupan kao mera opreza. Pre sprovođenja intravitrealne procedure treba pažljivo proveriti istoriju bolesti pacijenta u odnosu na reakcije preosetljivosti (videti odeljak 4.3). Pre primene injekcije je potrebno primeniti odgovarajuću anesteziju i lokalni baktericid širokog spektra dejstva za dezinfekciju kože oko oka, očnog kapka i površine oka.
Iglu za injekciju treba uvesti 3,5 do 4,0 mm posteriorno od limbusa u vitrealnu šupljinu, u smeru središta očne jabučice, izbegavajući horizontalni meridijan. Zapreminu injekcije od 0,05 mL treba zatim lagano injektovati; za svaku sledeću injekciju treba koristiti drugo mesto na beonjači.
Odmah nakon primene intravitrealne injekcije, pacijente je potrebno pratiti zbog povećanja intraokularnog pritiska. Odgovarajuće praćenje se može sastojati od provere perfuzije glave optičkog nerva ili tonometrije. Za slučaj da bude potrebno, sterilni pribor za paracentezu treba da bude dostupan.
Nakon intravitrealne injekcije, pacijente treba uputiti da bez odlaganja prijave bilo koje simptome koji ukazuju na endoftalmitis (npr. bol u oku, crvenilo oka, fotofobija, zamućenje vida).
Bočica
Bočica je namenjena isključivo za jednokratnu upotrebu. Jedna bočica se sme koristiti samo za primenu na jednom oku.
Budući da je zapremina koja se nalazi u bočici (0,23 mL) veća od preporučene doze (0,05 mL), deo zapremine sadržane u bočici se mora izbaciti pre primene.
Injektovanje celokupne zapremine sadržaja bočice može dovesti do predoziranja. Da bi se izbacio mehurić vazduha zajedno sa viškom leka, vazduh treba pažljivo istisnuti iz injekcionog šprica i dozu poravnati s linijom oznake od 0,05 mL (što odgovara količini od 50 mikrolitara, tj. 6 mg brolucizumaba).
Za uputstva o pripremi leka pre primene, videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Pacijenti sa aktivnim infekcijama oka ili periokularnog područja ili sa sumnjom na te infekcije.
Pacijenti sa aktivnom intraokularnom inflamacijom.
Praćenje
Kako bi se poboljšalo praćenje bioloških lekova, naziv i broj serije primenjenog leka je potrebno jasno evidentirati.
Endoftalmitis, intraokularno zapaljenje, traumatska katarakta, ablacija retine, retinalni vaskulitis i/ili retinalna vaskularna okluzija.
Primena intravitrealnih injekcija, uključujući primenu leka Beovu, je bila povezana sa pojavom endoftalmitisa, intraokularnog zapaljenja, traumatske katarakte i ablacije retine (videti odeljak 4.8). Pri primeni leka Beovu, mora se uvek koristiti odgovarajuća tehnika aseptične primene injekcije.
Retinalni vaskulitis i/ili retinalna vaskularna okluzija, obično u prisustvu intraokularnog zapaljenja, su prijavljeni uz primenu leka Beovu (videti odeljak 4.3 i 4.8). Kod pacijenata kod kojih se razviju ovi simptomi potrebno je prekinuti lečenje lekom Beovu, a simptome odmah zbrinuti.
Pacijente treba uputiti da bez odlaganja prijave bilo koji simptom koji ukazuje na gore navedena stanja. Rast intraokularnog pritiska
Zabeleženi su slučajevi prolaznog porasta intraokularnog pritiska unutar 30 minuta od primene intravitrealne injekcije uz inhibitore vaskularnog endotelnog faktora rasta (engl. vascular endothelial growth factor, VEGF), uključujući brolucizumab (videti odeljak 4.8). Posebne mere opreza su potrebne kod pacijenata s loše kontrolisanim glaukomom (nemojte primenjivati injekciju leka Beovu dok je intraokularni pritisak ≥30 mmHg). Zbog toga treba pratiti intraokularni pritisak i perfuziju glave optičkog nerva i adekvatno intervenisati.
Primena u oba oka
Bezbednost i efikasnost brolucizumaba istovremeno primenjenog u oba oka nisu ispitivane. Imunogenost
Budući da je ovo terapijski protein, postoji potencijal za imunogenost brolucizumaba (videti odeljak 4.8). Pacijente treba uputiti da obaveste svog lekara ako im se razviju simptomi poput bola u oku ili povećane nelagodnosti, pogoršanja crvenila oka, zamagljenog ili smanjenog vida, povećanog broja malih čestica u vidnom polju ili povećane osetljivosti na svetlost (videti odeljak 4.8).
Istovremena primena sa drugim anti-VEGF-om
Nema dostupnih podataka o istovremenoj primeni leka Beovu sa drugim anti-VEGF lekovima u isto oko. Brolucizumab se ne sme istovremeno primeniti sa drugim anti-VEGF lekovima (sistemskim ili oftalmološkim).
Prekid terapije
Kod intravitrealne anti-VEGF terapije, dozu ne treba primeniti, a lečenje ne treba nastaviti ranije od predviđenog termina za primenu iduće doze, u slučaju:
-
da se najbolja korigovana oštrina vida (BCVA) smanjila za ≥30 slova u odnosu na prethodnu procenu oštrine vida;
-
rascepa retnie;
-
subretinalnog krvarenja koje zahvata središte fovee, ili krvarenja koje zahvata ≥50% ukupne površine lezije;
-
intraokularne hirurške intervencije obavljene u prethodnih 28 dana ili planirane unutar narednih 28 dana.
Rascep pigmentnog epitela retine
Faktori rizika povezani sa rascepom pigmentnog epitela retine, nastalim nakon primene anti-VEGF lekova u svrhu lečenja vlažne AMD, uključuju opsežnu i/ili veliku ablaciju pigmentnog epitela retine. Potreban je oprez kod započinjanja terapije brolucizumabom kod pacijenata kod kojih postoje pomenuti faktori rizika za nastanak rascepa pigmentnog epitela retine.
Regmatogena ablacija retine ili makularnih rupa
Kod osoba sa regmatogenom ablacijom retine ili sa 3. ili 4. stepenom makularnih rupa, lečenje treba prekinuti.
Sistemska dejstva nakon intravitrealne primene
Sistemska neželjena dejstva, uključujući krvarenja koja nisu vezana za oko i arterijske tromboembolijske događaje, prijavljena su nakon intravitrealne injekcije inhibitora VEGF-a, pa postoji teorijski rizik njihove povezanosti sa inhibicijom VEGF-a. Postoje ograničeni podaci o bezbednosti lečenja pacijenata sa AMD-om koji u istoriji bolesti imaju moždani udar, tranzitorni ishemijski atak ili infarkt miokarda unutar poslednja 3 meseca. Ovakve pacijente je potrebno lečiti sa oprezom.
Sadržaj natrijuma
Lek Beovu sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je bez natrijuma.
Žene u reproduktivnom periodu
Žene u reproduktivnom periodu moraju koristiti efikasnu kontracepciju tokom lečenja brolucizumabom i najmanje jedan mesec nakon poslednje doze od prestanka lečenja brolucizumabom.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primeni brolucizumaba kod trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama nisu dovoljna za konačan zaključak o reproduktivnoj toksičnosti (videti odeljak 5.3). Iako je sistemska izloženost pri oftalmološkoj primeni vrlo mala, brolucizumab se ne sme koristiti tokom trudnoće, osim ako očekivana korist ne prevazilazi mogući rizik za plod.
Dojenje
Nije poznato da li se brolucizumab izlučuje u majčino mleko. Ne može se isključiti rizik za dojeno novorođenče/odojče. Brolucizumab se ne preporučuje tokom dojenja pa se sa dojenjem ne sme započeti
najmanje jedan mesec nakon primene poslednje doze brolucizumaba. Potrebno je odlučiti da li treba prekinuti dojenje ili ne primenjivati lečenje/suzdržati se od lečenja brolucizumabom uzimajući u obzir korist dojenja za dete i korist lečenja za ženu.
Plodnost
Nisu sprovedena ispitivanja uticaja na reproduktivni potencijal ili plodnost. Inhibicija VEGF-a dokazano utiče na folikularni razvoj, funkciju žutog tela i plodnost. Na osnovu mehanizma delovanja VEGF inhibitora, postoji mogući rizik za reproduktivni potencijal kod žena i embriofetalni razvoj.
Lek Beovu utiče neznatno na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama zbog mogućih privremenih poremećaja vida nakon primene intravitrealne injekcije i propratnog pregleda oka. Pacijenti ne treba da upravljaju vozilima ili rukuju mašinama dok se funkcija vida dovoljno ne oporavi.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće prijavljivane neželjene reakcije su bile smanjena oštrina vida (7,3%), katarakta (7,0%), krvarenje konjunktive (6,3%) i plutajuće mrlje u vidnom polju (5,1%).
Najozbiljnije neželjene reakcije su bile slepilo (0,8%), endoftalmitis (0,7%), okluzija arterije retine (0,8%) i ablacija retine (0,7%).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjene reakcije (Tabela 1) su navedene prema MedDRA klasifikaciji sistema organa. Unutar svake klase sistema organa, neželjene reakcije su poređane prema učestalosti, pri čemu su najčešće reakcije navedene prve. Odgovarajuća kategorija učestalosti za svaku neželjenu reakciju na lek definisana je na sledeći način: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), retko (≥1/10000 do
<1/1000), veoma retko (<1/10000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka). Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su predstavljene prema opadajućoj ozbiljnosti.
Tabela 1 Učestalost neželjenih dejstava u kliničkim ispitivanjima i u periodu nakon stavljanja lekau promet
| MedDRA klasifikacija sistema organa | Kategorija učestalosti |
| Poremećaji imunskog sistema | |
| Preosetljivost (uključujući urtikariju, osip, svrab, eritem) | Često |
| Poremećaji oka | |
| Smanjenje oštrine vida | Često |
| Krvarenje retine | Često |
| Uveitis | Često |
| Iritis | Često |
| Ablacija staklastog tela | Često |
| Rascep retine | Često |
| Katarakta | Često |
| Krvarenje konjunktive | Često |
| Plutajuće mrlje u vidnom polju | Često |
| Bol u oku | Često |
| Porast intraokularnog pritiska | Često |
| Konjunktivitis | Često |
| Rascep pigmentnog epitela retine | Često |
| Zamućen vid | Često |
| Abrazija rožnjače | Često |
| Punktatni keratitis | Često |
| Slepilo | Povremeno |
| Endoftalmitis | Povremeno |
| Okluzija arterije retine | Povremeno |
| Ablacija retine | Povremeno |
| Hiperemija konjunktive | Povremeno |
| Pojačano suzenje | Povremeno |
| Neuobičajen osećaj u oku | Povremeno |
| Ablacija pigmentnog epitela retine | Povremeno |
| Vitritis | Povremeno |
| Inflamacija prednje očne komore | Povremeno |
| Iridociklitis | Povremeno |
| Proteinska eksudacija u prednjoj očnoj komori | Povremeno |
| Edem rožnjače | Povremeno |
| Vitrealno krvarenje | Povremeno |
| Retinalna vaskularna okluzija | Nepoznato |
| Retinalni vaskulitis | Nepoznato |
Opis odabranih neželjenih dejstava
Imunogenost
Postoji potencijal za imunski odgovor kod pacijenata lečenih lekom Beovu. Nakon primene leka Beovu tokom 88 nedelja, kod 23-25% pacijenta je uočena pojava antitela na brolucizumab kao posledica lečenja. Među pacijentima sa antitelima nastalim zbog lečenja primećen je veći broj intraokularnih upala kao neželjenih dejstava. Klinički značaj antitela na brolucizumab vezan za bezbednost leka je trentno nejasan. Antitela na brolucizumab nisu bila povezana sa uticajem na kliničku efikasnost.
Neželjena dejstva povezana sa lekovima iste klase
Postoji teoretski rizik od nastanka arterijskih tromboembolijskih događaja, uključujući moždani udar i infarkt miokarda, nakon intravitrealne primene inhibitora VEGF-a. Mala stopa incidence arterijskih tromboembolijskih događaja uočena je u kliničkom ispitivanju brolucizumaba kod pacijenata sa AMD-om. Nije bilo većih zapaženih razlika između grupa lečenih brolucizumabom i grupa lečenih komparatorom.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Farmakološki podaci - Beovu 120mg/mL
Farmakoterapijska grupa: Oftalmološki lekovi, antineovaskularizujući agensi
ATC šifra: S01LA06 Mehanizam delovanja
Brolucizumab je jednolančani fragment Fv (scFv) humanizovanog monoklonskog antitela molekulske mase od ~26 kDa.
Povećani nivoi signaliziranja putem vaskularnog endotelnog faktora rasta A (engl. vascular endothelial growth factor A, VEGF-A) povezani su sa patološkom okularnom angiogenezom i edemom retine. Brolucizumab se sa visokim afinitetom vezuje za izoforme VEGF-A (npr. na VEGF110, VEGF121, i VEGF165), čime se sprečava vezivanje VEGF-A na njegove receptore VEGFR-1 i VEGFR-2. Inhibicijom vezivanja VEGF-A, brolucizumab suprimra proliferaciju endotelnih ćelija, smanjujući time patološku neovaskularizaciju i vaskularnu permeabilnost.
Farmakodinamsko dejstvo
Neovaskularnu (vlažnu) senilnu makularnu degeneraciju (AMD) karakteriše patološka horoidalna neovaskularizacija (engl. choroidal neovascularisation, CNV). Isticanje krvi i tečnosti iz CNV-a može prouzrokovati zadebljanje ili edem retine i/ili intraretinalno/subretinalno krvarenje, što rezultuje gubitkom oštrine vida.
U ispitivanjima HAWK i HARRIER, povezani anatomski parametri su bili deo procene aktivnosti bolesti na kojima su se zasnivale odluke vezane za lečenje. Smanjenje zadebljanja fovealnog dela retine (engl. central subfield thickness, CST) i prisustva intraretinalne/subretinalne tečnosti (engl. intraretinal/subretinal fluid, IRF/SRF) ili tečnosti u subretinalnom pigmentnom epitelu (engl. sub-retinal pigment epithelium, sub-RPE) su primećena kod pacijenata na terapiji lekom Beovu već 4 nedelje od početka terapije pa sve do 48. i 96. nedelje.
U 16. nedelji, smanjenje CST-a je statistički bilo značajno kod terapije lekom Beovu u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: -161 u odnosu na -134 mikrona; HARRIER: -174 u odnosu na -134 mikrona). Ovo smanjenje u odnosu na početnu vrednost CST-a je takođe bilo statistički značajno u 48. nedelji (HAWK: -173 u odnosu na -144 mikrona; HARRIER: -194 u odnosu na -144 mikrona) i održalo se do kraja svakog ispitivanja u 96. nedelji (HAWK: -175 u odnosu na -149 mikrona; HARRIER: -198 u odnosu na -155 mikrona).
U 16. nedelji, razlika u procentu pacijenata sa IRF-om i/ili SRF-om je bila statistički značajna kod terapije lekom Beovu u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: 34% u odnosu na 52%; HARRIER: 29% u odnosu na 45%). Ova razlika je takođe bila statistički značajna u 48. nedelji (HAWK: 31% u odnosu na 45%; HARRIER: 26% u odnosu na 44%) i održana je do kraja svakog ispitivanja u 96. nedelji (HAWK: 24% u odnosu na 37%; HARRIER: 24% u odnosu na 39%).
U 16. nedelji, razlika u procentu pacijenata sa tečnošću u sub-RPE-u je bila statistički značajna kod terapije lekom Beovu, u odnosu na aflibercept u oba ispitivanja (HAWK: 19% u odnosu na 27%; HARRIER: 16% u odnosu na 24%). Ova razlika je takođe bila statistički značajna u 48. nedelji (HAWK: 14% u odnosu na 22%; HARRIER: 13% u odnosu na 22%) i održana je do kraja svakog ispitivanja u 96. nedelji (HAWK: 11% u odnosu na 15%; HARRIER: 17% u odnosu na 22%).
U tim ispitivanjima, smanjenja veličine CNV lezija kod pacijenata na terapiji lekom Beovu su primećena već nakon 12 nedelja, zatim u 48. i 96. nedelji nakon početka lečenja.
Klinička efikasnost i bezbednost
Efikasnost i bezbednost leka Beovu su procenjivane u dva randomizovana, multicentrična, duplo maskirana, aktivno kontrolisana ispitivanja faze III (HAWK i HARRIER) kod pacijenata sa neovaskularnom (vlažnom) senilnom makularnom degeneracijom. Ukupno je 1817 pacijenata bilo lečeno u ovim ispitivanjima tokom dve godine (1088 je primalo lek Beovu, a 729 je primalo aflibercept kao komparator). Pacijenti su bili starosti od 50 do 97 godina, uz prosečnu starost od 76 godina.
U oba ispitivanja, nakon prve tri mesečne doze (0., 4. i 8. nedelja), pacijenti koji su primali brolucizumab su primali terapiju svakih 12 nedelja, uz mogućnost prilagođavanja intervala doziranja svakih 8 nedelja na osnovu aktivnosti bolesti. Aktivnost bolesti je procenjivao lekar tokom prvog 12-nedeljnog intervala (u 16. i
20. nedelji) i prilikom svakog narednog termina za terapiju u redovnim 12-nedeljnim intervalima. Pacijentima kod kojih je utvrđena aktivnost bolesti (npr. smanjena oštrina vida, povećano CST i/ili prisustvo IRF-a/SRF-a ili tečnosti u sub-RPE-u) prilikom bilo kog od ovih termina, terapija je prilagođena na 8- nedeljni interval doziranja. Komparator aflibercept je bio primenjivan svakih 8 nedelja nakon prve 3 mesečne doze.
Rezultati
Primarni parametar praćenja efikasnosti za ova ispitivanja je bila promena najbolje korigovane oštrine vida (engl. best corrected visual acuity, BCVA) od početka do 48. nedelje, merena skalom za slova prema ispitivanju ranog lečenja dijabetične retinopatije (engl. early treatment diabetic retinopathy study, ETDRS), pri čemu je primarni cilj bilo dokazati neinferiornost leka Beovu u odnosu na aflibercept. U oba ispitivanja se pokazalo da je lek Beovu (primenjen u režimu doziranja na svakih 12 nedelja ili svakih 8 nedelja) neinferioran u pogledu efikasnosti u odnosu na aflibercept 2 mg (primenjen svakih 8 nedelja). Poboljšanje oštrine vida, primećeno u prvoj godini, se održalo i u drugoj godini.
Detaljni rezultati oba ispitivanja su prikazani u Tabeli 2 i na Slici 1 u nastavku.
Tabela 2 Ishodi oštrine vida u 48. i 96. nedelji u ispitivanjima faze III –HAWK i HARRIER
| HAWK | HARRIER | ||||||
| Ishod efikasnosti | Nedelja | Beovu 6 mg (n=360) | Aflibercept 2 mg (n=360) | Razlika (95% CI)brolucizumab– aflibercept | Beovu 6 mg (n=370) | Aflibercept 2 mg (n=369) | Razlika (95% CI)brolucizumab– aflibercept |
| Srednja vrednost promene BCVA u odnosu na početnu (merena skalom za slova prema ETDRS-u) | 48 | 6,6 (SE=0,71) | 6,8 (SE=0,71) | -0,2(-2,1; 1,8) P<0,0001 a) | 6,9 (SE=0,61) | 7,6 (SE=0,61) | -0,7(-2,4; 1,0)P <0,0001 a) |
| 36 -48 b) | 6,7 (SE=0,68) | 6,7 (SE=0,68) | 0,0(-1,9; 1,9)P<0,0001 a) | 6,5 (SE=0,58) | 7,7 (SE=0,58) | -1,2(-2,8; 0,4)P=0,0003 a) | |
| 96 | 5,9 (SE=0,78) | 5,3 (SE=0,78) | 0,5(-1,6; 2,7) | 6,1 (SE=0,73) | 6,6 (SE=0,73) | -0,4(-2,5;1,6) | |
| % pacijenata kojima se povećala oštrina vida za najmanje15 slova | 48 | 33,6 | 25,4 | 8,2(2,2; 15,0) | 29,3 | 29,9 | -0,6(-7,1; 5,8) |
| 96 | 34,2 | 27,0 | 7,2(1,4; 13,8) | 29,1 | 31,5 | -2,4(-8,8; 4,1) | |
| % pacijenata kojima se smanjila oštrina vida (%) (izgubljeno≥15 slova u BCVA) | 48 | 6,4 | 5,5 | 0,9(-2,7; 4,3) | 3,8 | 4,8 | -1,0(-3,9; 2,2) |
| 96 | 8,1 | 7,4 | 0,7(-3,6; 4,6) | 7,1 | 7,5 | -0,4(-3,8; 3,3) | |
| BCVA (engl. best corrected visual acuity): Najbolje korigovana oštrina vida; podaci koji nedostaju ubačeni su pomoću metode zadnjeg opažanja prenesenog dalje (engl. last observation carried forward, LOCF)ETDRS (engl. early treatment diabetic retinopathy study): Ispitivanje ranog lečenja dijabetične retinopatijea) P-vrednost koja se odnosi na hipotezu o neinferiornosti uz marginu neinferiornosti od 4,0 slova.b) Ključni sekundarni parameter koji objašnjava razlike u terminima lečenja lekom Beovu i afliberceptom. | |||||||
Slika 1 Srednja promena oštrine vida od početka do 96. nedelje u ispitivanjima HAWK i HARRIER
HAWK
Promena oštrine vida od početne (slova)
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96
Vreme (nedelje)
Beovu 6 mg (n=360) aflibercept 2 mg (n=360)
HARRIER
10
Promena oštrine vida od početne (slova)
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40 44 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96
Vreme (nedelje)
Beovu 6 mg (n=370) aflibercept 2 mg (n=369)
Navedena poboljšanja oštrine vida su postignuta kod 56% odnosno 51% pacijenata na terapiji lekom Beovu 6 mg na 12-nedeljnom intervalu doziranja u 48. nedelji, zatim 45% odnosno 39% pacijenata u 96. nedelji u ispitivanju HAWK, odnosno ispitivanju HARRIER. Od pacijenata za koje je utvrđeno da su odgovarajući za 12-nedeljni režim doziranja tokom prvog 12-nedeljnog intervala, 85% odnosno 82% je ostalo na 12- nedeljnom intervalu doziranja do 48. nedelje. Od pacijenata na 12-nedeljnom intervalu doziranja u 48. nedelji, 82% odnosno 75% je ostalo na 12-nedeljnom intervalu doziranja do 96. nedelje.
U svakom od ispitivanja, efekti lečenja u podgrupama pogodnim za procenu (npr. uzrast, pol, rasa, početna oštrina vida, početna debljina retine, vrsta lezije, veličina lezije, status tečnosti) su uglavnom bili u skladu sa rezultatima u ukupnim populacijama.
Aktivnost bolesti je procenjena promenama oštrine vida i/ili anatomskih parametara, uključujući CST i/ili prisustvo IRF-a/SRF-a ili sub-RPE-a. Aktivnost bolesti je procenjena tokom ispitivanja. Anatomski parametri aktivnosti bolesti su se smanjili u 48. i u 96. nedelji sa lekom Beovu u poređenju sa afliberceptom (videti odeljak Farmakodinamsko dejstvo).
Razlika u procentu pacijenata sa aktivnom bolešću u 16. nedelji je bila statistički značajna kod terapije lekom Beovu u odnosu na aflibercept (24% u odnosu na 35% u HAWK ispitivanju, p=0,0013; 23% u odnosu na 32% u HARRIER ispitivanju, p=0,0021).
U oba ispitivanja, lek Beovu je pokazao klinički značajna povećanja u odnosu na početne vrednosti u unapred utvrđenom sekundarnom parametru praćenja efikasnosti koji se sastojao od ishoda koje su prijavili sami pacijenti, putem Upitnika o vidnoj funkciji Nacionalnog instituta za oči (engl. National Eye Institute Visual Function Questionnaire, NEI VFQ-25). Opseg tih promena je bio sličan onom u objavljenim ispitivanjima, a odgovarao je povećanju za 15 slova u BCVA-u. Benefit u ishodima koje su prijavili pacijenti su se održali i u drugoj godini.
Nisu pronađene klinički značajne razlike između leka Beovu i aflibercepta u promenama ukupnog rezultata i podrezultata NEI VFQ-25 od početka do 48. nedelje (opšti vid, bol u oku, aktivnosti koje zahtevaju vid na blizinu, aktivnosti koje zahtevaju vid na daljinu, socijalno funkcionisanje, mentalno zdravlje, poteškoće s ulogama, zavisnost, upravljanje vozilima, raspoznavanje boja i periferni vid).
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za lekove izuzela je od obaveze podnošenja rezultata ispitivanja leka Beovu u svim podgrupama pedijatrijske populacije u neovaskularnoj senilnoj makularnoj degeneraciji (videti odeljak 4.2 za informacije o upotrebi u pedijatrijskoj populaciji).
Lek Beovu se primenjuje direktno u staklasto telo kako bi postigao lokalno dejstvo u oku. Resorpcija i distribucija
Nakon intravitrealne primene 6 mg brolucizumaba po oku, pacijentima sa neovaskularnom senilnom makularnom degeneracijom (nAMD), geometrijska srednja vrednost Cmax slobodnog brolucizumaba u plazmi je iznosila 49,0 nanograma/mL (raspon: 8,97 do 548 nanograma/mL) i postignuta je za 1 dan.
Biotransformacija i eliminacija
Brolucizumab je fragment monoklonskog antitela i nisu sprovedena ispitivanja metabolizma. Kao jednolančani fragment antitela, očekuje se da će se slobodni brolucizumab eliminisati dispozicijom zavisnom od vezivanja za ciljno mesto putem vezivanja na slobodni endogeni VEGF, pasivnom eliminacijom putem bubrega i metabolizmom putem proteolize.
Nakon primene intravitrealnih injekcija brolucizumab je eliminisan uz prividno sistemsko poluvreme eliminacije od 4,4 dana. Koncentracije su uglavnom bile blizu ili ispod granice kvantifikacije (<0,5 nanograma/mL) približno 4 nedelje nakon doziranja kod većine pacijenata. Brolucizumab se nije kumulirao u serumu kada se primenjivao intravitrealno svake 4 nedelje.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Nije bilo relevantnih razlika u sistemskoj farmakokinetici nakon primene intravitrealne injekcije u ispitivanju na 22 pacijenta starosti od 65 do 74 godine, 18 pacijenta starosti od 75 do 84 godine i 3 pacijenta starosti ≥85 godina.
Oštećenje funkcije bubrega
Sistemska farmakokinetika brolucizumaba je procenjivana kod pacijenata sa nAMD-om sa normalnom funkcijom bubrega (≥90 mL/min [n=21]), s blagim (60 do <90 mL/min [n=22]) ili umerenim (30 do <60 mL/min [n=7]) oštećenjem funkcije bubrega. Iako su srednje vrednosti sistemskog klirensa za pacijente sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije bubrega bile uglavnom manje nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, nije uočen značajan uticaj blagog i umerenog oštećenja funkcije bubrega na ukupnu sistemsku izloženost brolucizumabu. Pacijenti sa teškim (<30 mL/min) oštećenjem funkcije bubrega nisu ispitivani.
Oštećenje funkcije jetre
Brolucizumab nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Blago do teško oštećenje funkcije jetre ne bi trebalo da utiče na ukupnu sistemsku izloženost brolucizumabu, zato što se metabolizam odvija putem proteolize i ne zavisi od funkcije jetre.
Farmaceutski podaci - Beovu 120mg/mL
Natrijum-citrat
Natrijum-hidroksid (za podešavanje pH) Saharoza
Polisorbat 80 Voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lek se ne sme primenjivati sa drugim lekovima.
Čuvati u frižideru (2°C - 8°C). Ne zamrzavati.
Bočicu čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Pre upotrebe, neotvorena bočica se može čuvati na sobnoj temperaturi (do 25°C) do 24 sata.
Unutrašnje pakovanje sadrži 0,230 mL sterilnog rastvora u staklenoj bočici sa obloženim gumenim čepom zatvorenim aluminijskim zatvaračem sa ljubičastim plastičnim flip-off poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica, 1 tupa filterska igla (18G x 1½″, 1,2 mm x 40 mm, 5 μm) i Uputstvo za lek.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
Bočica sadrži više od preporučene doze od 6 mg. Zapremina koju je moguće izvući iz bočice (0,23 mL) se ne sme u potpunosti primeniti. Višak zapremine je potrebno izbaciti pre primene injekcije. Injektovanje celokupne zapremine bočice može da dovede do predoziranja. Doza injekcije se mora namestiti na liniju oznake doze od 0,05 mL, što odgovara 6 mg brolucizumaba.
Nakon što se izvadi iz frižidera, pre primene, rastvor je potrebno vizuelno pregledati. Ako sadrži vidljive čestice ili je zamućen, bočica se ne sme koristiti i moraju se slediti odgovarajući postupci za zamenu.
Sadržaj bočice i filterska igla su sterilni i samo za jednokratnu upotrebu. Ne sme se koristiti ako su pakovanje, bočica i/ili igla s filterom oštećeni ili je istekao rok upotrebe. Detaljna uputstva za upotrebu se nalaze u Uputstvu za lek.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.