Vabysmo 120 mg/ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Vabysmo 120 mg/ml
Lek Vabysmo indikovan je za lečenje odraslih pacijenata sa:
-
neovaskularnom (vlažnom) senilnom makularnom degeneracijom (engl. neovascular age- related macular degeneration, nAMD),
-
oštećenjem vida uzrokovanim dijabetičkim makularnim edemom (DME)
-
oštećenjem vida uzrokovanim makularnim edemom kao posledicom okluzije retinalne vene (engl.
retinal vein oclusion, RVO) (okluzije grane retinalne vene ili centralne retinalne vene).
Ovaj lek mora da primeni kvalifikovani lekar sa iskustvom u primeni intravitrealnih injekcija. Doziranje
Neovaskularna (vlažna) senilna makularna degeneracija (nAMD)
Preporučena doza iznosi 6 mg (0,05 ml rastvora), a primenjuje se intravitrealnom injekcijom svake 4 nedelje (jednom mesečno) za prve 3 doze.
Nakon toga se preporučuje procena aktivnosti bolesti na osnovu anatomskih i/ili vidnih ishoda 16 i/ili 20 nedelja nakon početka terapije kako bi se lečenje moglo individualizovati. Kod pacijenata bez aktivne bolesti treba razmotriti primenu faricimaba svakih 16 nedelja (4 meseca). Kod pacijenata sa aktivnom bolešću treba razmotriti primenu terapije svakih 8 nedelja (2 meseca) ili 12 nedelja (3 meseca). Ako se anatomski i/ili vidni ishodi promene, potrebno je shodno tome prilagoditi interval primene leka, a ako se anatomski i/ili vidni ishodi pogoršaju, interval primene leka treba skratiti (videti odeljak 5.1). Podaci o bezbednosti primene u intervalima od 8 nedelja ili manje između injekcija su ograničeni (videti odeljak 4.4). Praćenje pacijenata u periodu između primena leka treba zakazati na osnovu stanja pacijenta i prema odluci lekara, ali nema zahteva za mesečnim praćenjem između injekcija.
Oštećenje vida uzrokovano dijabetičkim makularnim edemom (DME) i makularni edem kao posledica okluzije retinalne vene (RVO)
Preporučena doza iznosi 6 mg (0,05 ml rastvora), a primenjuje se intravitrealnom injekcijom svake 4 nedelje (jednom mesečno); može biti potrebno 3 ili više uzastopnih mesečnih injekcija.
Nakon toga, lečenje se individualno prilagođava prema pristupu „leči i produži“. Na osnovu procene lekara o anatomskim i/ili vidnim ishodima kod pacijenta, interval primene može se produžiti u koracima od najviše 4 nedelje. Ako se anatomski i/ili vidni ishodi promene, potrebno je shodno tome prilagoditi interval primene leka, a ako se anatomski i/ili vidni ishodi pogoršaju, interval primene leka treba skratiti (videti odeljak 5.1). Interval između dve injekcije kraći od 4 nedelje i duži od 4 meseca nije bio ispitivan. Praćenje pacijenata u periodu između primene leka treba zakazati na osnovu stanja pacijenta i prema odluci lekara, ali nema zahteva za mesečnim praćenjem između injekcija.
Trajanje terapije
Ovaj lek je namenjen za dugotrajno lečenje. Ako vidni i/ili anatomski ishodi ukažu na to da pacijent nema koristi od nastavka lečenja, primenu leka treba prekinuti.
Odložena ili propuštena doza
U slučaju odložene ili propuštene doze, pacijent treba da ode kod lekara radi procene u prvom sledećem slobodnom terminu i da nastavi lečenje zavisno od odluke lekara.
Posebne populacije
Starije osobe
Kod pacijenata starih 65 godina ili starijih nije potrebno nikakvo prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2). Podaci o bezbednosti primene kod pacijenata sa nAMD i RVO starosti ≥ 85 godina su ograničeni (videti odeljak 4.4).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primene ovog leka u pedijatrijskoj populaciji za indikacije nAMD, DME i RVO. Način primene
Samo za intravitrealnu upotrebu. Jedan napunjen injekcioni špric sme da se upotrebi samo za lečenje jednog oka.
Pre primene, lek Vabysmo treba vizuelno pregledati kako bi se utvrdilo da li sadrži čestice i da li je sadržaj promenio boju, a napunjen injekcioni špric se ne sme upotrebiti u tom slučaju.
Postupak primene intravitrealne injekcije sprovodi se u aseptičnim uslovima, koji uključuju hiruršku dezinfekciju ruku, upotrebu sterilnog prekrivača i sterilnog spekuluma za očne kapke (ili ekvivalentnog instrumenta). Pre sprovođenja postupka primene intravitrealne injekcije treba temeljno proveriti da li pacijent u istoriji bolesti ima reakcije preosetljivosti (videti odeljak 4.8). Pre injekcije treba primeniti odgovarajuću anesteziju i topikalni mikrobicid širokog spektra radi dezinfekcije kože periokularnog područja, kapaka i površine oka.
Napunjen injekcioni špric sadrži višak zapremine. Višak zapremine neophodno je istisnuti pre primene preporučene doze. Ubrizgavanje ukupne zapremine koja se nalazi u napunjenom injekcionom špricu može dovesti do predoziranja.
Da biste istisnuli mehuriće vazduha zajedno sa viškom leka, polako pritiskajte klip sve dok se donja ivica kupole gumenog graničnika ne poravna sa oznakom doze od 0.05 ml (videti odeljke 4.9 i 6.6).
Iglu za injekciju sa filterom (nalazi se u pakovanju) treba uvesti u vitrealnu šupljinu 3.5 do 4.0 mm posteriorno u odnosu na limbus, izbegavajući horizontalni meridijan i ciljajući središte očne jabučice. Zatim treba polako ubrizgavati zapreminu injekcije od 0.05 ml; naredne injekcije treba primeniti u drugi deo sklere.
Praćenje nakon primene injekcije
Nakon primene injekcije, svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba odložiti u skladu sa važećim propisima.
Neposredno nakon intravitrealne injekcije, pacijente treba pratiti zbog mogućeg povišenja intraokularnog pritiska. Odgovarajuće praćenje može uključivati proveru perfuzije glave optičkog nerva ili tonometriju. Sterilna oprema za paracentezu treba da bude dostupna po potrebi.
Nakon intravitrealne injekcije pacijente treba uputiti da odmah prijave sve simptome koji ukazuju na endoftalmitis (npr. gubitak vida, bol u oku, crvenilo oka, fotofobiju, zamagljen vid).
Za uputstva o rukovanju lekom pre primene, videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Aktivna ili suspektna infekcija oka ili periokularnog područja.
Aktivno intraokularno zapaljenje.
Sledljivost
Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.
Reakcije povezane sa intravitrealnom injekcijom
Intravitrealne injekcije, uključujući injekcije faricimaba, povezane su sa pojavom endoftalmitisa, intraokularnog zapaljenja, regmatogenog odvajanja mrežnjače, rascepa mrežnjače i jatrogene traumatske katarakte (videti odeljak 4.8). Pri primeni leka Vabysmo uvek se moraju koristiti pravilne aseptične tehnike primene injekcije. Pacijente treba uputiti da odmah prijave sve simptome, kao što su
bol, gubitak vida, fotofobija, zamagljen vid, plutajuće (lebdeće) mrlje u vidnom polju (engl. floaters) ili crvenilo, koji ukazuju na endoftalmitis ili bilo koje od prethodno navedenih neželjenih reakcija, kako bi se omogućilo brzo i adekvatno lečenje. Pacijenti koji češće primaju injekcije mogu imati povećan rizik od proceduralnih komplikacija.
Povišenja intraokularnog pritiska
Prolazna povišenja intraokularnog pritiska zabeležena su unutar 60 minuta od intravitrealne injekcije, uključujući injekcije faricimaba (videti odeljak 4.8). Kod pacijenata sa slabo kontrolisanim glaukomom treba preduzeti posebne mere opreza (lek Vabysmo se ne sme ubrizgavati dok je intraokularni pritisak ≥ 30 mmHg). U svim slučajevima se moraju pratiti i na odgovarajući način zbrinjavati intraokularni pritisak i perfuzija glave optičkog nerva.
Sistemska dejstva
Nakon intravitrealne injekcije inhibitora vaskularnog endotelnog faktora rasta (engl. vascular endothelial growth factor, VEGF) prijavljeni su sistemski neželjeni događaji, uključujući arterijske tromboembolijske događaje, pa postoji teoretski rizik da bi oni mogli biti povezani sa inhibicijom VEGF. U kliničkim ispitivanjima faricimaba kod pacijenata sa nAMD, DM i RVO zabeležena je mala stopa incidence arterijskih tromboembolijskih događaja. Ovo je slično onome što je prijavljeno u drugim kliničkim ispitivanjima sa anti-VEGF inhibitorima kod pacijenata. Postoje ograničeni podaci o bezbednosti lečenja faricimabom kod pacijenata sa DME koji imaju visok krvni pritisak (≥ 140/90 mmHg) i vaskularnu bolest i kod pacijenata sa nAMD i RVO starosti ≥ 85 godina.
Imunogenost
Pošto je faricimab terapijski protein, postoji mogućnost imunogenosti (videti odeljak 4.8). Pacijente treba uputiti da obaveste lekara o svim znacima ili simptomima intraokularnog zapaljenja, kao što su: gubitak vida, bol u oku, pojačana osetljivost na svetlost, plutajuće mrlje u vidnom polju ili pogoršanje crvenila oka, koji bi mogli da budu klinički znaci koji se mogu pripisati preosetljivosti na faricimab (videti odeljak 4.8).
Bilateralna terapija
Bezbednost i efikasnost istovremene primene faricimaba u oba oka nisu ispitivane. Bilateralna terapija mogla bi da dovede do neželjenih reakcija u oba oka i/ili da potencijalno poveća sistemsku izloženost leku, a time i rizik od sistemskih neželjenih reakcija. Dok ne budu dostupni podaci o istovremenoj primeni u oba oka, postoji teoretski rizik za takvu primenu faricimaba.
Istovremena primena drugih anti-VEGF lekova
Nema dostupnih podataka o istovremenoj primeni faricimaba i drugih anti-VEGF lekova u isto oko. Faricimab ne treba primenjivati istovremeno sa drugim anti-VEGF lekovima (sistemskim ili intraokularnim).
Upotreba sa drugim iglama za injekciju sa napunjenim injekcionim špricem
Napunjen injekcioni špric koristite samo sa iglom za injekciju sa filterom koja se nalazi u istom pakovanju sa njim. Ne postoje raspoloživi klinički podaci o upotrebi drugih igala za injekciju sa napunjenim injekcionim špricem.
Odlaganje terapije
Terapiju treba odložiti kod pacijenata koji imaju:
-
regmatogeno odvajanje mrežnjače, makularne rupe 3. ili 4. stepena, pucanje mrežnjače; lečenje se ne sme nastaviti sve dok se oštećenje na odgovarajući način ne popravi,
-
smanjenje najbolje korigovane oštrine vida (engl. Best Corrected Visual Acuity, BCVA) povezano sa lečenjem za ≥ 30 slova u odnosu na poslednju procenu oštrine vida; lečenje se ne sme nastaviti pre sledećeg planiranog termina primene leka,
-
intraokularni pritisak ≥ 30 mmHg,
-
subretinalno krvarenje koje zahvata centralni deo fovee ili krvarenje koje zahvata ≥ 50% ukupne površine lezije,
-
intraokularni hirurški zahvat sproveden u prethodnih 28 dana ili planiran u sledećih 28 dana; lečenje se ne sme nastaviti pre sledećeg planiranog termina primene leka.
Rascep pigmentnog epitela mrežnjače
Rascep pigmentnog epitela mrežnjače je komplikacija odvajanja pigmentnog epitela (engl. pigment epithelial detachment, PED) kod pacijenata sa nAMD. Faktori rizika povezani sa razvojem rascepa pigmentnog epitela mrežnjače nakon lečenja nAMD anti-VEGF terapijom uključuju veliko i/ili visoko odvajanje pigmentnog epitela. Pri uvođenju terapije faricimabom, potreban je oprez kod pacijenata koji imaju navedene faktore rizika za rascep pigmentnog epitela mrežnjače. Rascep pigmentnog epitela mrežnjače često se javlja je kod pacijenata sa nAMD i PED lečenih intravitrealnim anti-VEGF lekovima, uključujući faricimab. Stopa rascepa pigmentnog epitela mrežnjače bila je veća u grupi pacijenata lečenoj faricimabom (2,9%) nego u grupi koja je primala aflibercept (1,5%). Većina događaja zabeležena je tokom udarne (engl. loading)) faze lečenja, a bili su blage do umerene težine i nisu uticali na vid.
Populacije za koje su dostupni ograničeni podaci
Postoji samo ograničeno iskustvo u lečenju pacijenata sa nAMD i RVO koji imaju ≥ 85 godina i pacijenata sa DME koji imaju dijabetes tipa I, pacijenata sa vrednošću HbA1c preko 10%, pacijenata sa visokorizičnom proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (DR), visokim krvnim pritiskom (≥ 140/90 mmHg) i vaskularnom bolešću, pacijenata sa kontinuiranim intervalima doziranja kraćim od 8 nedelja ili pacijenata sa nAMD, DME i RVO koji imaju aktivne sistemske infekcije. Podaci o bezbednosti kontinuirane primene injekcija u intervalima od 8 nedelja ili manje su ograničeni i takva primena može biti povezana sa većim rizikom od očnih i sistemskih neželjenih reakcija, uključujući ozbiljne neželjene reakcije. Takođe nema iskustva sa lečenjem faricimabom kod pacijenata sa dijabetesom ili RVO i nekontrolisanom hipertenzijom i pacijenata sa RVO koji nisu odgovorili na prethodnu terapiju. Pri lečenju takvih pacijenata lekar treba da uzme u obzir pomenuti nedostatak informacija.
Sadržaj natrijuma
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”. Sadržaj polisorbata
Ovaj lek sadrži 0.02 mg polisorbata po dozi od 0,05 ml. Pacijenti sa preosetljivošću na polisorbat ne smeju uzimati ovaj lek.
Edukativni materijali
Lekari koji propisuju lekove treba da budu upoznati sa sadržajem vodiča za pacijente, kako bi se osigurala svest o znacima i simptomima intraokularne upale i endoftalmitisa. Potrebno je da ga daju pacijentu/negovatelju i upoznaju ih sa ovim događajima.
Žene u reproduktivnom periodu
Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste efektivne metode kontracepcije tokom lečenja i najmanje 3 meseca nakon poslednje intravitrealne injekcije faricimaba.
Trudnoća
Nema podataka o upotrebi faricimaba kod trudnica ili su ti podaci ograničeni. Sistemska izloženost faricimabu nakon intraokularne primene je mala, ali zbog svog mehanizma dejstva (tj. inhibicije VEGF) faricimab se mora smatrati potencijalno teratogenim i toksičnim za embrion i plod (videti odeljak 5.3).
Faricimab ne treba koristiti tokom trudnoće, osim ukoliko moguća korist za majku prevazilazi mogući rizik za plod.
Dojenje
Nije poznato da li se faricimab izlučuje u majčino mleko. Ne može se isključiti rizik po novorođenče/odojče. Lek Vabysmo ne treba koristiti tokom dojenja. Odluka o tome da li da se prekine dojenje ili da se prekine/odloži terapija faricimabom mora se doneti uzimajući u obzir korist od dojenja za dete i korist od terapije lekom za majku.
Plodnost
U šestomesečnom ispitivanju faricimaba na makaki majmunima nisu primećena dejstva na reproduktivne organe ni na plodnost (videti odeljak 5.3).
Lek Vabysmo ima mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Nakon intravitrealne injekcije i propratnog pregleda očiju mogu se javiti prolazni poremećaji vida. Pacijenti ne smeju da upravljaju vozilima ni da rukuju mašinama dok se funkcija vida dovoljno ne povrati.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće prijavljene neželjene reakcije bile su: katarakta (10%), konjunktivalno krvarenje (7%), odvajanje staklastog tela (4%), povišen intraokularni pritisak (4%), plutajuće mrlje u staklastom telu (4%), bol u oku (3%) i rascep pigmentnog epitela mrežnjače (samo kod nAMD-a) (3%).
Najozbiljnije neželjene reakcije bile su: uveitis (0,5%), endoftalmitis (0,4%), vitritis (0,4%), rascep mrežnjače (0,2%), regmatogeno odvajanje mrežnjače ( 0,1%) i traumatska katarakta (< 0,1%) (videti odeljak 4.4).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjene reakcije prijavljene kod pacijenata u kliničkim studijama ili nakon stavljanja leka u promet navedene su prema klasi sistema organa MedDRA i rangirane prema učestalosti koristeći sledeću konvenciju: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000) ili nepoznato (učestalost se ne može proceniti na osnovu dostupnih podataka). U svakoj grupi učestalosti, neželjene reakcije navedene su prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.
Tabela 1: Učestalosti neželjenih reakcija| MedDRA klasa sistema organa | Kategorija učestalosti |
| Poremećaji oka | |
| Katarakta | često |
| Konjunktivalno krvarenje | često |
| Odvajanje staklastog tela | često |
| Povišen intraokularni pritisak | često |
| Plutajuće mrlje u staklastom telu | često |
| Rascep pigmentnog epitela mrežnjače (samo nAMD) | često |
| Bol u oku | često |
| Abrazija rožnjače | povremeno |
| Iritacija oka | povremeno |
| Pojačano suzenje | povremeno |
| Zamagljen vid | povremeno |
| Svrab oka | povremeno |
| Neprijatnost u oku | povremeno |
| Hiperemija oka | povremeno |
| Iritis | povremeno |
| Smanjena oštrina vida | povremeno |
| Uveitis | povremeno |
| Endoflamitis | povremeno |
| Osećaj stranog tela u oku | povremeno |
| Krvarenje u staklastom telu | povremeno |
| Vitritis | povremeno |
| Iridociklitis | povremeno |
| Konjunktivalna hiperemija | povremeno |
| Bol pri postupku | povremeno |
| Rascep mrežnjače | povremeno |
| Regmatogeno odvajanje mrežnjače | povremeno |
| Prolazna smanjena oštrina vida | retko |
| Traumatska katarakta | retko |
| Vaskulitis mrežnjače* | nepoznato |
| Okluzivni vaskulitis mrežnjače* | nepoznato |
Pojmovi označeni zvezdicom (*) obuhvataju neželjene reakcije identifikovane na osnovu spontanih prijava nakon stavljanja leka u promet. Budući da se radi o spontano prijavljenim reakcijama u populaciji neutvrđenog opsega, nije uvek moguće pouzdano procenti njihovu učestalost.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Vaskulitis mrežnjače i okluzivni vaskulitis mrežnjače
Nakon stavljanja leka u promet spontano su prijavljeni retki slučajevi vaskulitisa mrežnjače i/ili okluzivnog vaskulitisa mrežnjače (videti odeljak 4.4). Vaskulitis mrežnjače i okluzivni vaskulitis mrežnjače prijavljeni su i kod pacijenata lečenih intravitrealnom terapijom (IVT).
Neželjene reakcije povezane sa terapijskom grupom
Postoji teoretski rizik od arterijskih tromboembolijskih događaja, uključujući moždani udar i infarkt miokarda, nakon intravitrealne primene VEGF inhibitora. U kliničkim ispitivanjima faricimaba kod pacijenata sa nAMD, DME i RVO zabeležena je mala stopa incidence arterijskih tromboembolijskih događaja (videti odeljak 4.4). U svim indikacijama nije zabeležena značajna razlika između grupa lečenih faricimabom i grupa lečenih komparatorom.
Imunogenost
Postoji potencijal za imunološki odgovor kod pacijenata lečenih faricimabom (videti odeljak 4.4). Nakon primene faricimaba tokom perioda do 112 (nAMD), 100 (DME) odnosno 72 (RVO) nedelje, antitela na faricimab koja su se razvila tokom lečenja utvrđena su kod približno 13,8% pacijenata sa nAMD, 9,6% pacijentata sa DME i 14,4% pacijenata sa RVO randomizovanih za primenu faricimaba. Zasad nije razjašnjen klinički značaj prisustva antitela na faricimab za bezbednost tog leka. Incidenca intraokularnog zapaljenja kod pacijenata pozitivnih na antitela na faricimab iznosila je 12/98 (12,2%; nAMD), 15/128 (11,7%; DME) i 9/95 (9,5%; RVO) a kod pacijenata negativnih na antitela na faricimab iznosila je 8/562 (1,4%; nAMD), 5/1124 (0,4%; DME) i 10/543 (1,8%; RVO). Incidenca ozbiljnih okularnih neželjenih reakcija kod pacijenata pozitivnih na antitela na faricimab iznosila je 6/98 (6,1%; nAMD), 14/128 (10,9%; DME) i 7/95 (7,4%; RVO), a kod pacijenata negativnih na antitela na faricimab iznosila je 23/562 (4,1%; nAMD), 45/1124 (4,0%; DME) i 34/543 (6,3%; RVO). Antitela na faricimab nisu bila povezana sa uticajem na kliničku efikasnost ili sistemsku farmakokinetiku.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Farmakološki podaci - Vabysmo 120 mg/ml
Faricimab je humanizovano bispecifično imunoglobulinsko G1 (IgG1) antitelo koje deluje tako da neutrališe i angiopoietin-2 (Ang-2) i vaskularni endotelni faktor rasta A (VEGF-A), čime inhibira dva različita signalna puta.
Ang-2 uzrokuje vaskularnu nestabilnost tako što podstiče destabilizaciju endotela, gubitak pericita i patološku angiogenezu, čime povećava vaskularno propuštanje (engl. leakage) i pospešuje zapaljenje. Takođe čini krvne sudove osetljivima na aktivnost VEGF-A što dovodi do dalje destabilizacije krvnih sudova. Ang-2 i VEGF-A sinergistički povećavaju propustljivost krvnih sudova i pospešuju neovaskularizaciju.
Dvojnom inhibicijom Ang-2 i VEGF-A, faricimab smanjuje propustljivost i zapaljenje krvnih sudova, inhibira patološku angiogenezu i ponovno uspostavlja stabilnost krvnih sudova.
Farmakodinamska dejstva
U šest studija faze III opisane u nastavku zabeleženo je smanjenje medijana koncentracija slobodnog Ang-2 i slobodnog VEGF-A u oku u odnosu na početnu vrednost, koje je zabeleženo od 7. dana pa nadalje.
nAMD
U studijama TENAYA i LUCERNE, terapijske odluke u vremenskim tačkama za procenu aktivnosti bolesti (20. i 24. nedelja) donošene su na osnovu objektivnih, unapred definisanih vidnih i anatomskih kriterijuma, kao i na osnovu kliničke procene ordinirajućeg lekara.
Srednja vrednost smanjenja centralne debljine makule (engl. central subfield thickness, CST) od početne vrednosti do vrednosti u vreme kontrole radi procene primarnog parametra praćenja (prosečna vrednost za 40–48. nedelju) bila je uporediva sa vrednostima zabeleženim primenom aflibercepta i iznosila je -137 mikrometara, odnosno -137 mikrometara kod pacijenata lečenih faricimabom koji se primenjivao u intervalima od najviše 16 nedelja u odnosu na -129 mikrometara, odnosno -131 mikrometar kod pacijenata lečenih afliberceptom u ispitivanjima TENAYA, odnosno LUCERNE. Ove srednje vrednosti smanjenja CST su se održale tokom 2 godine.
U oba ispitivanja je u 48. nedelji zabeleženo uporedivo dejstvo faricimaba i aflibercepta na smanjenje intraretinalne tečnosti (engl. intraretinal fluid, IRF) i subretinalne tečnosti (engl. subretinal fluid, SRF), kao i odvajanja pigmentnog epitela (PED). Dejstva na IRF, SRF i PED su se održala u 2. godini. Takođe su zabeležene i uporedive promene ukupne površine lezije horoidne neovaskularizacije (engl. Choroidal neovascularization, CNV) i smanjenje površine propuštanja CNV u odnosu na početnu vrednost kod pacijenata lečenih faricimabom i afliberceptom.
DME
U studijama YOSEMITE i RHINE, anatomski parametri povezani sa makularnim edemom bili su deo procene aktivnosti bolesti na osnovu koje su donošene odluke o lečenju.
Srednja vrednost smanjenja CST od početka ispitivanja do kontrole radi procene primarnog parametra praćenja (prosečna vrednost za 48–56. nedelju) bila je brojčano veća od one zabeležene sa afliberceptom, pa je u ispitivanju YOSEMITE iznosila -207 mikrometara kod pacijenata koji su primali faricimab svakih 8 nedelja, odnosno -197 mikrometara kod onih koji su ga primali prema prilagodljivom režimu primene u intervalima od najviše 16 nedelja prema -170 mikrometara kod pacijenata koji su primali aflibercept svakih 8 nedelja, dok su u ispitivanju RHINE te vrednosti iznosile 196 mikrometara, 188 mikrometara, odnosno 170 mikrometara. Konzistentna smanjenja CST su zabeležena do kraja 2. godine. U obe studije je procenat pacijenata koji su postigli izostanak IRF i odsustvo DME (definisan kao dostizanje CST < 325 mikrometara) tokom 2 godine bio veći u obe grupe lečene faricimabom nego u onoj koja je primala aflibercept.
RVO
U studijama faze III kod pacijenata sa okluzijom grane retinalne vene (engl. branch retinal vein occlusion, BRVO; studija BALATON) i okluzijom centralne/hemiretinalne vene (engl. central/hemiretinal vein occlusion, C/HRVO; studija COMINO) uz faricimab primenjen svake 4 nedelje uočena su smanjenja srednje vrednosti CST-a od početka ispitivanja do 24. nedelje, koja su bila uporediva sa onima uočenim uz aflibercept primenjen svake 4 nedelje. Srednja vrednost smanjenja CST-a od početka ispitivanja do 24. nedelje iznosila je 311,4 mikrometra uz faricimab primenjen svake 4 nedelje naspram 304,4 mikrometra uz aflibercept primenjen svake 4 nedelje u ispitivanju BALATON, odnosno 461,6 mikrometara uz faricimab naspram 448,8 mikrometara uz aflibercept u ispitivanju COMINO. Smanjenja CST-a održala su se do 72. nedelje kad su pacijenti prešli na prilagodljiv režim doziranja faricimaba u intervalima od najviše 16 nedelja.
U obe studije udeo pacijenata koji su postigli izostanak IRF-a, izostanak SRF-a i izostanak makularnog edema (koji se definisao kao CST < 325 mikrometara) tokom 24 nedelje bio je uporediv u grupi koja je primala faricimab svake 4 nedelje sa grupom koja je primala aflibercept svake 4 nedelje. Ti rezultati su se održali do 72. nedelje kada su pacijenti prešli na prilagodljiv režim doziranja faricimaba u intervalima od najviše 16 nedelja.
Klinička efikasnost i bezbednost
nAMD
Bezbednost i efikasnost faricimaba procenjivane su u dve randomizovane, multicentrične, dvostruko slepe, aktivnim komparatorom kontrolisane dvogodišnje studije neinferiornosti sprovedene kod pacijenata sa nAMD, pod nazivom TENAYA i LUCERNE. Uključeno je ukupno 1329 pacijenata, a 1135 (85%) pacijenata završilo je ispitivanja do kraja 112. nedelje. Ukupno 1326 pacijenata je primilo najmanje jednu dozu leka (664 je primilo faricimab). Starost pacijenata kretala se u rasponu od 50 do 99 godina, sa srednjom vrednošću [standardna devijacija; SD] od 75,9 (8,6) godina.
U obe studije su pacijenti bili randomizovani u odnosu 1 : 1 u jednu od dve terapijske grupe:
-
faricimab 6 mg u intervalima od najviše 16 nedelja nakon četiri početne mesečne doze,
-
aflibercept 2 mg svakih 8 nedelja nakon tri početne mesečne doze.
Nakon primene prve četiri mesečne doze (0, 4, 8. i 12. nedelja) pacijenti randomizovani za lečenje faricimabom primali su lek svakih 16 nedelja, svakih 12 nedelja ili svakih 8 nedelja, u zavisnosti od procene aktivnosti bolesti u 20. i 24. nedelji. Aktivnost bolesti procenjivala se na osnovu objektivnih unapred definisanih vidnih (BCVA) i anatomskih (CST) kriterijuma, kao i kliničke procene ordinirajućeg lekara o prisustvu makularnog krvarenja ili aktivnosti nAMD-a koji zahtevaju lečenje (samo u 24. nedelji). Pacijenti su nastavili da primaju lek u tim fiksnim intervalima do 60. nedelje bez dodatne terapije. Od 60. nedelje nadalje, pacijenti u grupi lečenoj faricimabom prešli su na prilagodljiv režim primene, prema kom se njihov interval lečenja mogao promeniti, tj. produžiti za najviše 4 nedelje (do primene svakih 16. nedelja) ili smanjiti do intervala primene svakih 8 nedelja na osnovu automatizovane, objektivne procene unapred definisanih vidnih (BCVA) i anatomskih (CST i makularno krvarenje) kriterijuma aktivnosti bolesti. Pacijenti u grupi koja je primala aflibercept nastavili su sa primenom leka svakih 8 nedelja tokom celog perioda ispitivanja. Obe studije su trajale 112 nedelja.
Rezultati
Obe studije su pokazale efikasnost pri primarnoj proceni parametra praćenja, definisanu kao srednju vrednost promene BCVA u odnosu na početnu vrednost uz prosek iz kontrola u 40, 44. i 48. nedelji, merenu skorom slova iz Studije ranog lečenja dijabetičke retinopatije (engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study, ETDRS) (Tabela 2 i Tabela 3). U obe studije pacijenti lečeni faricimabom u intervalima od najviše 16 nedelja imali su srednju promenu BCVA u odnosu na početnu vrednost koja je bila neinferiorna onoj zabeleženoj kod pacijenata lečenih afliberceptom svakih 8 nedelja u 1. godini, i ta poboljšanja vida su se održala do 112. nedelje. Na slici 1 su prikazana poboljšanja BCVA od početka ispitivanja do 112. nedelje.
Procenat pacijenata za svaki od tri intervala lečenja u 112. nedelji studija TENAYA i LUCERNE iznosio je:
-
svakih 16 nedelja, 59%, odnosno 67% pacijenata
-
svakih 12 nedelja, 15%, odnosno 14% pacijenata
-
svakih 8 nedelja, 26%, odnosno 19% pacijenata
Tabela 2: Ishodi efikasnosti pri kontrolama radi procene primarnih parametara praaćenja a i u 2. godinib u studiji TENAYAIshodi efikasnosti TENAYA 1. godina 2. godina Faricimab do svakih 16 nedeljaN = 334 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 337 Faricimab do svakih 16 nedeljaN = 334 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 337 Srednja vrednost promene 5,8 5,1 3,7 3,3 BCVA od početne vrednosti (4,6; 7,1) (3,9; 6,4) (2,1; 5,4) (1,7; 4,9) prema ETDRS skoru slova (95% CI) Razlika u srednjoj vrednosti 0,7 0,4 LS (95%, CI) (-1,1; 2,5) (-1,9; 2,8) Udeo pacijenata sa 20,0% 15,7% 22,5% 16,9% poboljšanjem ≥ 15 slova u (15,6%; 24,4%) (11,9%; 19,6%) (17,8%; 27,2%) (12,7%; 21,1%) odnosu na početnu vrednost (CMH ponderisani procenat, 95% CI) Razlika ponderisanog % 4,3% 5,6% CMH (95% CI) (-1,6%; 10,1%) (-0,7%; 11,9%) Udeo pacijenata koji su 95,4% 94,1% 92,1% 88,6% izbegli gubitak ≥ 15 slova u (93,0%; 97,7%) (91,5%; 96,7%) (89,1%; 95,1%) (85,1%; 92,2%) odnosu na početnu vrednost (CMH ponderisani procenat, 95% CI) Razlika ponderisanog % 1,3% 3,4% CMH (95% CI) (-2,2%; 4,8%) (-1,2%; 8,1%) aProsek 40., 44. i 48. nedelje; bProsek 104., 108. i 112. nedelje
BCVA: najbolja korigovana oštrina vida (engl. Best Corrected Visual Acuity) ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije
CI: interval pouzdanosti (engl. confidence interval) LS: metoda najmanjih kvadrata (engl. least square)
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Tabela 3: Ishodi efikasnosti pri kontrolama radi procene primarnih parametara praćenjaa i u 2. godinib u studiji LUCERNEIshodi efikasnosti LUCERNE 1. godina 2. godina Faricimab do svakih 16 nedeljaN = 331 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 327 Faricimab do svakih 16 nedeljaN = 331 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 327 Srednja vrednost promene 6,6 6,6 5,0 5,2 BCVA od početne (5,3; 7,8) (5,3; 7,8) (3,4; 6,6) (3,6; 6,8) vrednosti prema ETDRS skoru slova (95% CI) Razlika u srednjoj 0,0 -0,2 vrednosti (LS) (95% CI) (-1,7; 1,8) (-2,4; 2,1) Udeo pacijenata sa 20,2% 22,2% 22,4% 21,3% poboljšanjem ≥ 15 slova u (15,9%; 24,6%) (17,7%; 26,8%) (17,8%; 27,1%) (16,8%; 25,9%) odnosu na početnu vrednost (CMH ponderisani procenat, 95% CI) Razlika ponderisanog % -2,0% 1,1% CMH (95% CI) (-8,3%; 4,3%) (-5;4%; 7,6%) Udeo pacijenata koji su 95,8% 97,3% 92,9% 93,2% izbegli gubitak ≥ 15 slova (93,6%; 98,0%) (95,5%; 99,1%) (90,1%; 95,8%) (90,2%; 96,2%) u odnosu na početnu vrednost (CMH ponderisani procenat, 95% CI) Razlika ponderisanog % -1,5% -0,2% CMH (95% CI) (-4,4%; 1,3%) (-4,4%; 3,9%) aProsek 40., 44. i 48. nedelje; bProsek 104., 108. i 112. nedelje BCVA: najbolja korigovana oštrina vida
ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije CI: interval pouzdanosti (engl. confidence interval) LS: metoda najmanjih kvadrata (engl. least squares)
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Slika 1: Srednja vrednost promene oštrine vida od početka ispitivanja do 2. godine (112. nedelja); kombinovani podaci iz studija TENAYA i LUCERNEI u studiji TENAYA, i u studiji LUCERNE poboljšanja BCVA i CST od početka studije do 60. nedelje bila su uporediva u obe terapijske grupe i odgovarala su poboljšanjima zabeleženim u 48. nedelji.
U 60. nedelji, 46% pacijenata u studiji TENAYA i u studiji LUCERNE primalo je terapiju u intervalima od 16 nedelja. Među njima je 69% pacijenata iz obe studije nastavilo da prima terapiju svakih 16 nedelja do kraja 112. nedelje bez skraćivanja intervala lečenja.
U 60. nedelji, 80% pacijenata u studiji TENAYA, odnosno 78% pacijenata u studiji LUCERNE primalo je terapiju u intervalu od ≥ 12 nedelja (svakih 16 ili svakih 12 nedelja). Među njima je 67%, odnosno 75% pacijenata nastavilo da prima terapiju u intervalu od ≥ 12 nedelja do kraja 112. nedelje bez skraćivanja intervala lečenja na manje od 12 nedelja.
U 60. nedelji, 33% pacijenata u studiji TENAYA i u studiji LUCERNE primalo je terapiju u intervalima od 12 nedelja. Među njima je 3,2% pacijenata iz studije TENAYA, odnosno 0% pacijenata iz studije LUCERNE nastavilo da prima terapiju svakih 12 nedelja do kraja 112. nedelje.
U 60. nedelji, 20% pacijenata iz studije TENAYA, odnosno 22% pacijenata iz studije LUCERNE primalo je terapiju u intervalima od 8 nedelja. Među njima je 34% pacijenata iz studije TENAYA, odnosno 30% pacijenata iz studije LUCERNE nastavilo da prima terapiju svakih 8 nedelja do kraja
112. nedelje.
Rezultati za efikasnost u svim podgrupama koje su mogle da budu procenjene (npr. podgrupama prema godinama života, polu, rasi, početnoj oštrini vida, tipu lezija i veličini lezija) u svakoj studiji pojedinačno i u objedinjenoj analizi odgovarali su rezultatima u celokupnim populacijama.
U obe studije je faricimab primenjen u intervalima od najviše 16 nedelja pokazao poboljšanje unapred definisanog parametra procene efikasnosti – srednju vrednost promene kompozitnog skora upitnika za procenu funkcije vida Nacionalnog instituta za bolesti oka (engl. National Eye Institute Visual Function Questionnaire, NEI VFQ-25) od početka studije do 48. nedelje, koja je bila uporediva sa onom kada je aflibercept primenjen svakih 8 nedelja i nadmašila graničnu vrednost od 4 boda. Veličina tih promena je odgovarala povećanju BCVA za 15 slova.
U 112. nedelji incidenca okularnih neželjenih događaja u ispitivanom oku iznosila je 53,9% u grupi lečenoj faricimabom i 52,1% u grupi lečenoj afliberceptom, dok je incidenca neželjenih događaja van oka iznosila 73,3% i 74,3% za navedene grupe (videti odeljke 4.4 i 4.8).
DME
Bezbednost i efikasnost faricimaba procenjivane su u dve randomizovane, multicentrične, dvostruko slepe, aktivnim komparatorom kontrolisane dvogodišnje studije neinferiornosti (YOSEMITE i RHINE) sprovedene kod pacijenata sa DME. U dve studije je bio uključen ukupno 1891 pacijent, a 1622 pacijenta (86%) završila su studije do 100. nedelje. Ukupno 1887 pacijenata primilo je najmanje jednu dozu do 56. nedelje (1262 je primilo faricimab). Starost pacijenata kretala se u rasponu od 24 do 91 godine, sa srednjom vrednošću [SD] od 62,2 [9,9] godina. Ukupna populacija je uključivala i pacijente koji prethodno nisu primali inhibitore VEGF (78%) i one koji su pre učestvovanja u studiji bili lečeni inhibitorima VEGF (22%). U obe studije su pacijenti bili randomizovani u odnosu 1 : 1 : 1 za primanje jednog od sledeća tri terapijska režima:
-
faricimab 6 mg svakih 8 nedelja nakon prvih 6 mesečnih doza,
-
faricimab 6 mg prema prilagodljivom režimu primene u intervalima od najviše 16 nedelja primenjivanom u intervalima od 4, 8, 12 ili 16 nedelja nakon prve 4 mesečne doze,
-
aflibercept 2 mg svakih 8 nedelja nakon prvih 5 mesečnih doza.
U grupi koja je primala prilagodljivu dozu svakih 16 nedelja, doziranje je vršeno u skladu sa standardizovanim pristupom „leči i produži”. Interval primene mogao se povećavati u koracima od 4 nedelje ili smanjivati u koracima od 4 ili 8 nedelja, u zavisnosti od anatomskih i/ili vizuelnih ishoda na osnovu podataka prikupljenih isključivo pri kontrolama radi primene ispitivanog leka.
Rezultati
Obe studije su pokazale efikasnost pri primarnoj proceni parametra praćenja, definisanu kao srednju vrednost promene BCVA od početka do 1. godine (prosek iz kontrola u 48, 52. i 56. nedelji) merenu skorom slova ETDRS. U obe studije pacijenti lečeni faricimabom u intervalima od najviše 16 nedelja imali su srednju promenu BCVA u odnosu na početnu vrednost koja je bila neinferiorna onoj zabeleženoj kod pacijenata lečenih afliberceptom svakih 8 nedelja tokom 1. godine, a to poboljšanje vida se održalo do kraja 2. godine.
Nakon primene početne 4 doze jednom mesečno, pacijenti lečeni faricimabom u prilagodljivim intervalima od najviše 16 nedelja mogli su ukupno primiti najmanje 6, a najviše 21 injekciju do kraja
96. nedelje. U 52. nedelji studije YOSEMITE, odnosno RHINE 74%, odnosno 71% pacijenata lečenih faricimabom u prilagodljivim intervalima od najviše 16 nedelja postigao je interval primene od 16 ili 12 nedelja (53%, odnosno 51% pacijenata primalo je lek svakih 16 nedelja, a njih 21%, odnosno 20% svakih 12 nedelja). Među tim pacijentima, 75% u studiji YOSEMITE i 84% u studiji RHINE je nastavilo da prima lek u intervalima od ≥ 12 nedelja do kraja 96. nedelje bez skraćivanja intervala primene na manje od 12 nedelja; među pacijentima koji su u 52. nedelji primali lek svakih 16 nedelja njih 70% u studiji YOSEMITE, odnosno 82% u studiji RHINE nastavilo je da prima lek u istom tom intervalu do kraja 96. nedelje bez skraćivanja intervala primene. U 96. nedelji obe studije 78% pacijenata lečenih faricimabom u prilagodljivim intervalima od najviše 16 nedelja postiglo je interval primene od 16 ili 12 nedelja (60%, odnosno 64% pacijenata primalo je lek svakih 16 nedelja, a njih 18%, odnosno 14% svakih 12 nedelja). Kod 4%, odnosno 6% pacijenata u studijama YOSEMITE i RHINE interval primene produžen je na 8 nedelja i održao se na ≤ 8 nedelja do kraja 96. nedelje; 3%, odnosno 5% pacijenata primalo je lek samo u intervalima od 4. nedelje do kraja 96. nedelje.
Detaljni rezultati analiza studija YOSEMITE i RHINE prikazani su u Tabeli 4, Tabeli 5 i na Slici 2 u nastavku.
Tabela 4: Ishodi efikasnosti pri kontrolama radi procene primarnih parametara praćenja u 1. godinia i u 2.b godini studije YOSEMITEIshodi efikasnosti YOSEMITE 1. godina 2. godina Faricimab svakih 8 nedelja N = 315 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 313 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 312 Faricimab svakih 8 nedelja N = 315 Faricimab sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 313 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 312 Srednja vrednost promene BCVA od početne vrednosti prema ETDRS skoru slova (97,5% CI 1.godina i 95% CI 2. godina) 10,7(9,4; 12,0) 11,6(10,3; 12,9) 10,9(9,6; 12,2) 10,7(9,4; 12,1) 10,7(9,4; 12,1) 11,4(10,0; 12,7) Razlika u srednjoj vrednosti LS (97,5% CI 1.godina, 95% CI 2. godina) -0,2(-2,0; 1,6) 0,7(-1,1; 2,5) -0,7(-2,6; 1,2) -0,7(-2,5; 1,2) Udeo pacijenata kojima se BCVA poboljšao barem15 slova u odnosu na početni rezultat (CMH ponderisani procenat, 95%CI 1. godina i 2. godina) 29,2%(23,9%;34,5%) 35,5%(30,1%;40,9%) 31,8%(26,6%;37,0%) 37,2%(31,4%;42,9%) 38,2%(32,8%;43,7%) 37,4%(31,7%;43,0%) Razlika ponderisanog % CMH (95% CI 1. godina i2. godina) -2,6%(-10,0%;4,9%) 3,5%(-4,0%;11,1%) -0,2%(-8,2%;7,8%) 0,2%(-7,6%; 8,1%) Udeo pacijenata koji su izbegli gubitak od barem15 slova u odnosu na početni rezultat BCVA (CMH ponderisani procenat, 95% CI 1. godina i 2. godina) 98,1%(96,5%;99,7%) 98,6%(97,2%;100,0%) 98,9%(97,6%;100,0%) 97,6%(95,7%;99,5%) 97,8%(96,1%;99,5%) 98,0%(96,2%;99,7%) Razlika ponderisanog % CMH (95% CI 1. godina i2. godina) -0,8%(-2,8%;1,3%) -0,3%(-2,2%;1,5%) -0,4%(-2,9%;2,2%) -0,2%(-2,6%; 2,2%) aProsek 48, 52, 56. nedelje; bProsek 92, 96, 100. nedelje BCVA: najbolja korigovana oštrina vida
ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije LS: metoda najmanjih kvadrata
CI: interval pouzdanosti
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Napomena: Prikazan je ponderisani CMH % za grupu lečenu afliberceptom za poređenje između faricimaba svakih 8 nedelja i aflibercepta; ipak, odgovarajući ponderisani CMH % za poređenje između faricimaba sa prilagodljivim režimom primene i
aflibercepta sličan je goreprikazanom.
Tabela 5: Ishodi efikasnosti pri kontrolama radi procene primarnih parametara praćenja u 1. godinia i u 2.b godini studije RHINEIshodi efikasnosti RHINE 1. godina 2. godina Faricimab svakih 8 nedelja N = 317 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 319 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 315 Faricimab svakih 8 nedelja N = 317 Faricimab sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 319 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 315 Srednja vrednost promene BCVA od početne vrednosti prema ETDRS skoru slova (97,5% CI 1. godina i95% CI 2. godina) 11,8(10,6;13,0) 10,8(9,6; 11,9) 10,3(9,1; 11,4) 10,9(9,5; 12,3) 10,1(8,7; 11,5) 9,4(7,9; 10,8) Razlika u srednjoj vrednosti LS (97,5% CI1. godina, 95% CI 2. godina) 1,5(-0,1; 3,2) 0,5(-1,1; 2,1) 1,5(-0,5; 3,6) 0,7(-1,3; 2,7) Udeo pacijenata kojima se BCVA poboljšao barem 15 slova u odnosu na početni rezultat (CMH ponderisani procenat, 95% CI 1. godina i 2. godina) 33,8%(28,4%;39,2%) 28,5%(23,6%;33,3%) 30,3%(25,0%;35,5%) 39,8%(34,0%;45,6%) 31,1%(26,1%;36,1%) 39,0%(33,2%;44,8%) Razlika ponderisanog % CMH (95% CI 1. godinai 2. godina) 3,5%(-4,0%;11,1%) -2,0%(-9,1%;5,2%) 0,8%(-7,4%;9,0%) -8%(-15,7%; -0,3%) Ishodi efikasnosti RHINE 1. godina 2. godina Faricimab svakih 8 nedelja N = 317 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 319 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 315 Faricimab svakih 8 nedelja N = 317 Faricimab sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljaN = 319 Aflibercept svakih 8 nedeljaN = 315 Udeo pacijenata koji su izbegli gubitak od barem15 slova u odnosu na početni rezultat BCVA (CMH ponderisani procenat, 95% CI 1. godina i 2. godina) 98,9%(97,6%;100,0%) 98,7%(97,4%;100,0%) 98,6%(97,2%;99,9%) 96,6%(94,4%;98,8%) 96,8%(94,8%;98,9%) 97,6%(95,7%;99,5%) Razlika ponderisanog % CMH (95% CI 1. godinai 2. godina) 0,3%(-1,6%;2,1%) 0,0%(-1,8%;1,9%) -1,0%(-3,9%;1,9%) -0,7%(-3,5%; 2,0%) aProsek 48, 52, 56. nedelje; bProsek 92, 96, 100. nedelje BCVA: najbolja korigovana oštrina vida
ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije LS: metoda najmanjih kvadrata
CI: interval pouzdanosti
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Napomena: Prikazan je ponderisani CMH % za grupu lečenu afliberceptom za poređenje između faricimaba svakih 8 nedelja i aflibercepta; ipak, odgovarajući ponderisani CMH % za poređenje između faricimaba sa prilagodljivim režimom primene i aflibercepta sličan je goreprikazanom.
Slika 2: Srednja vrednost promene oštrine vida od početka do 2 godine (100. nedelja); kombinovani podaci iz studija YOSEMITE i RHINERezultati efikasnosti kod pacijenata koji pre učešća u studiji nisu primali anti-VEGF terapiju i u svim podgrupama koje su mogle da budu procenjene (npr. prema godinama života, polu, rasi, početnom HbA1c, početnoj oštrini vida) u svakoj studiji odgovarali su rezultatima u celokupnim populacijama.
U obe studije je faricimab primenjen na svakih 8 nedelja i kao prilagodljivo doziranje u intervalima od najviše 16 nedelja pokazao poboljšanje unapred definisanog parametra praćenja efikasnosti srednje vrednosti promene kompozitnog skora NEI VFQ-25 od početka studije do 52. nedelje, koja je bila uporediva sa primenom aflibercepta svakih 8 nedelja i nadmašila graničnu vrednost od 4 boda. Faricimab primenjen na svakih 8 nedelja i kao prilagodljivo doziranje u intervalima od najviše 16 nedelja takođe je pokazao klinički značajno poboljšanje unapred definisanog parametra praćenja efikasnosti promene skorova NEI VFQ-25 za aktivnosti koje zahtevaju vid na blizinu, vid na daljinu i vožnju od početka do 52. nedelje, a koja su bila uporediva sa primenom aflibercepta svakih 8 nedelja. Veličina tih promena je odgovarala povećanju BCVA za 15 slova. Uporedivi procenti pacijenata lečenih faricimabom na svakih 8 nedelja, prilagodljivim doziranjem faricimaba u intervalima od najviše 16 nedelja i aflibercepta svakih 8 nedelja su imali klinički značajno poboljšanje kompozitnog skora NEI VFQ-25 od ≥ 4 boda od početka do 52. nedelje, što je bila unapred definisan parametar praćenja efikasnosti. Ti rezultati održani su u 100. nedelji.
Dodatni ključni ishod za efikasnost u studijama DME bila je promena rezultata na skali za procenu stepena težine dijabetičke retinopatije iz Studije ranog lečenja dijabetičke retinopatije (engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study Diabetic Retinopathy Severity Scale , ETDRS-DRSS) od početka studije do 52. nedelje. Od 1891 pacijenta uključenog u studije YOSEMITE i RHINE, 708 odnosno 720 bilo je pogodno za procenu parametara praćenja efikasnosti za DR.
Skorovi ETDRS-DRSS kretali su se u rasponu od 10 do 71 na početku.
Većina pacijenata, približno 60%, imala je umerenu do tešku neproliferativnu DR (DRSS 43/47/53) na početku.
Udeo pacijenata koji su postigli poboljšanje ETDRS-DRSS rezultata za ≥ 2 i ≥ 3 nivoa od početka studije do 52. odnosno 96. nedelje prikazan je u Tabeli 6 i Tabeli 7 u nastavku.
Tabela 6: Udeo pacijenata koji su postigli poboljšanje ETDRS-DRSS rezultata za ≥ 2 i ≥ 3 nivoa od početka studije do 52. odnosno 96. nedelje u studiji YOSEMITE (populacija kod koje je mogla da bude procenjena DR)YOSEMITE 52 nedelje 96 nedelja Faricimab svakih 8 nedeljan = 237 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljan = 242 Aflibercept svakih 8 nedeljan = 229 Faricimab svakih 8 nedeljan = 220 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljan = 234 Aflibercept svakih 8 nedeljan = 221 Udeo pacijenata sa poboljšanjem ETDRS-DRSS u odnosu na početnu vrednost ≥ 2 nivoa(CMH ponderisani procenat) 46,0% 42,5% 35,8% 51,4% 42,8% 42,2% Ponderisana razlika (97,5% CI 1. godina,95% 2. godina) 10,2%(0,3%,20,0% ) 6,1%(-3.6%,15,8%) 9,1%(0,0%;18,2%) 0,0%(-8,9%; 8,9%) Udeo pacijenata sa poboljšanjem ETDRS-DRSS u odnosu na početnu vrednost ≥ 3 nivoa (CMHponderisani procenat) 16,8% 15,5% 14,7% 22,4% 14,6% 20,9% Ponderisana razlika (95% CI 1. godina i 2. godina) 2,1%(-4,3%;8,6%) 0,6%(-5,8%;6,9%) 1,5%(-6,0%;9,0%) -6,7%(-13,6%;0,1%) ETDRS-DRSS: Skala stepena težine Studije ranog lečenja dijabetičke retinopatije CI: interval pouzdanosti
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Napomena: Prikazan je ponderisani CMH % za grupu lečenu afliberceptom za poređenje između faricimaba svakih 8 nedelja i aflibercepta; ipak, odgovarajući ponderisani CMH % za poređenje između faricimaba sa prilagodljivim režimom primene i aflibercepta sličan je goreprikazanom.
Tabela 7: Udeo pacijenata koji su postigli poboljšanje ETDRS-DRSS rezultata za ≥ 2 i ≥ 3 nivoa od početka studije do 52. odnosno 96. nedelje u studiji RHINE (populacija kod koje je mogla da bude procenjena DR)RHINE 52 nedelja 96 nedelja Faricimab svakih 8 nedeljan = 231 Faricimab sa prilagodljivi m doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljan = 251 Aflibercept svakih 8 nedeljan = 238 Faricimab svakih 8 nedeljan = 214 Faricimab sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedeljan = 228 Aflibercept svakih 8 nedeljan = 203 Udeo pacijenata sa poboljšanjem ETDRS-DRSS u odnosu na početnu vrednost ≥ 2 nivoa (CMHponderisani procenat) 44,2% 43,7% 46,8% 53,5% 44,3% 43,8% Ponderisana razlika (97,5% CI 1. godina,95% 2. godina) -2,6%(-12.6%,7.4%) -3,5%(-13.4%,6.3%) 9,7%(0,4%;19,1%) 0,3%(-8,9%; 9,5%) Udeo pacijenata sa poboljšanjem ETDRS-DRSS u odnosu na početnu vrednost ≥ 3 nivoa (CMHponderisani procenat) 16,7% 18,9% 19,4% 25,1% 19,3% 21,8% Ponderisana razlika (95% CI 1. godina i 2. godina) -0,2%(-5,8%;5,3%) -1,1%(-8,0%;5,9%) 3,3%(-4,6%;11,3%) -2,7%(-10,2%;4,8%) ETDRS-DRSS: Skala stepena težine Studije ranog lečenja dijabetičke retinopatije CI: interval pouzdanosti
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Napomena: Prikazan je ponderisani CMH % za grupu lečenu afliberceptom za poređenje između faricimaba svakih 8 nedelja i aflibercepta; ipak, odgovarajući ponderisani CMH % za poređenje između faricimaba sa prilagodljivim režimom primene i aflibercepta sličan je goreprikazanoj.
Uticaj terapije kod pacijenata u podgrupama koje su mogle da budu procenjene (npr. po prethodno primljenoj anti-VEGF terapiji, godinama života, polu, rasi, početnom HbA1c i početnoj oštrini vida) u svakoj studiji generalno su odgovarali rezultatima u celokupnoj populaciji.
Uticaj terapije u podgrupama prema početnoj težini dijabetičke retinopatije bili su različiti, a najveća stopa poboljšanja DRSS rezultata za ≥ 2 nivoa primećena je među pacijentima sa umereno teškom i teškom neproliferativnom dijabetičkom retinopatijom na početku studije, pri čemu je približno 90% pacijenata iz obe studije ostvarilo konzistentna poboljšanja nezavisno od terapijske grupe.
U 100. nedelji je incidenca okularnih neželjenih događaja u ispitivanom oku iznosila 49,7% u grupi lečenoj faricimabom svakih 8 nedelja, 49,2% u grupi lečenoj faricimabom u intervalima do 16 nedelja i 45,4% u grupi lečenoj afliberceptom svakih 8 nedelja, dok je incidenca neželjenih događaja van oka iznosila 73,0%, 74,2% i 75,7% za navedene grupe (videti odeljke 4.4 i 4.8).
Ukupno 1474 pacijenta koji su prethodno završili studiju YOSEMITE ili studiju RHINE, bili su uključeni u studiju RHONE-X, dvogodišnju, multicentričnu, dugoročnu, produženu studiju dizajniranu da proceni dugoročnu bezbednost i podnošljivost intravitrealno primenjenog faricimaba u dozi od 6 mg, primenjenog u personalizovanom intervalu lečenja.
Profil dugoročne bezbednosti faricimaba ispitivan u studiji RHONE-X bio je u skladu sa YOSEMITE i RHINE studijama.
RVO
Bezbednost i efikasnost faricimaba procenjivane su u dve randomizovane, multicentrične, dvostruko slepe, 72-nedeljne studije sprovedene kod pacijenata s makularnim edemom kao posledicom BRVO (BALATON) ili CRVO/HRVO (COMINO). Podaci za period kontrolisan aktivnim uporednim lekom dostupni su do 6. meseca.
U ove dve studije bilo je uključeno ukupno 1282 pacijenta (553 u studiji BALATON, 729 u studiji COMINO), a 1276 pacijenata primilo je najmanje jednu dozu leka do 24. nedelje (641 njih faricimab). Starosna dob pacijenata u studiji BALATON bila je u rasponu od 28 do 93 godine, uz srednju vrednost (SD) od 64 (10,7) godine, dok se u studiji COMINO kretala u rasponu od 22 do 100 godina, uz srednju vrednost (SD) od 65 (13,2) godina.
Od 553 randomizovanih pacijenata u studiji BALATON ukupno je njih 489 završilo ispitivanje u
72. nedelji; 263 pacijenta prvobitno randomizovana za primanje faricimaba (prethodno lečeni faricimabom) i 267 pacijenata prvobitno randomizovanih za primanje aflibercepta (prethodno lečeni afliberceptom) primilo je najmanje jednu dozu faricimaba tokom faze lečenja faricimabom u prilagodljivim intervalima.
Od 729 randomizovanih pacijenata u studiji COMINO ukupno je njih 656 završilo ispitivanje u
72. nedelji; 353 pacijenta prethodno lečena faricimabom i 342 pacijenta prethodno lečena afliberceptom primila su najmanje jednu dozu faricimaba tokom faze lečenja faricimabom u prilagodljivim intervalima.
U obe studije pacijenti su bili randomizovani u odnosu 1:1 u jednu od dve lečene grupe koje su do
24. nedelje primale:
-
faricimab u dozi od 6 mg svake 4 nedelje tokom 6 uzastopnih mesečnih doza
-
aflibercept u dozi od 2 mg svake 4 nedelje tokom 6 uzastopnih mesečnih doza
Nakon prvih 6 mesečnih doza, pacijenti koji su prvobitno randomizovani u grupu lečenu afliberceptom u dozi od 2 mg prešli su na lečenje faricimabom u dozi od 6 mg i mogli su primati faricimab u dozi od 6 mg prema prilagodljivom režimu primene u intervalima od najviše 16 nedelja, pri čemu se interval primene mogao povećavati u koracima od 4 nedelje ili smanjivati za 4, 8 ili 12 nedelja na osnovu automatizovane, objektivne procene unapred definisanih vidnih i anatomskih kriterijuma aktivnosti bolesti.
Rezultati
Obe studije pokazale su efikasnost pri primarnoj proceni parametara praćenja, definisanu kao promena BCVA rezultata od početka ispitivanja do 24. nedelje, merenu skorom slova ETDRS. U obe studije pacijenti koji su primali faricimab svake 4 nedelje postigli su srednju vrednost promene BCVA rezultata od početka ispitivanja koja je bila neinferiorna u odnosu na onu uočenu kod pacijenata lečenih afliberceptom svake 4 nedelje, a ta poboljšanja vida su se održala do 72. nedelje kada su pacijenti prešli na prilagodljiv režim doziranja faricimaba u intervalima od najviše 16 nedelja.
Između 24. i 68. nedelje u studijiama BALATON i COMINO 81,5% odnosno 74,0% pacijenata lečenih faricimabom prema prilagodljivom režimu doziranja u intervalima od najviše 16. nedelja postiglo je interval primene od ≥ 12 nedelja (svakih 16 ili svakih 12 nedelja). Među tim pacijentima do 68. nedelje njih 72,1% u studiji BALATON odnosno 61,6% u studiji COMINO dovršilo je najmanje jedan ciklus primene svakih 12 nedelja i nastavilo primati terapiju u intervalu od ≥ 12 nedelja bez skraćivanja intervala lečenja na manje od 12 nedelja; 1,2% pacijenata u studiji BALATON odnosno 2,5% njih u studiji COMINO je do 68. nedelja primalo lek samo u intervalima od 4 nedelje.
U obe studije u 24. nedelji su pacijenti u grupi lečenoj faricimabom svake 4 nedelje ostvarili poboljšanje unapred definisanog parametra praćenja efikasnosti – promene objedinjenog NEI VFQ-25 rezultata od početka ispitivanja do 24. nedelje, koje je bilo uporedivo sa onim uočenim uz aflibercept primenjen svake 4 nedelje. Faricimab primenjen svake 4 nedelje ostvario je i poboljšanje unapred definisanog parametra praćenja efikasnosti – promene NEI VFQ-25 rezultata za aktivnosti koje zahtevaju vid na blizinu i aktivnosti koje zahtevaju vid na daljinu, od početka ispitivanja do 24. nedelje, koje je bilo uporedivo sa onim uočenim uz aflibercept primenjen svake 4 nedelje. Ti rezultati su se održali do 72. nedelje kada su svi pacijenti primali faricimab prema prilagodljivom režimu doziranja u intervalima od najviše 16 nedelja.
Tabela 8: Ishodi efikasnosti pri kontroli radi procene primarnih parametara praćenja u 24. nedelji i na završetku studijea BALATONIshodi efikasnosti BALATON 24 nedelje 72 nedeljea Faricimab svake 4 nedeljeN = 276 Aflibercept svake 4 nedeljeN = 277 Sa faricimaba svake 4 nedelje na faricimab sa prilagodljivim doziranjemN = 276 Sa aflibercepta svake 4 nedelje na faricimab sa prilagodljivim doziranjemN = 277 Srednja vrednost promene BCVA od početne vrednosti prema ETDRS skoru slova (95% CI) 16,9(15,7; 18,1) 17,5(16,3; 18,6) 18,1(16,9; 19,4) 18,8(17,5; 20,0) Razlika u srednjoj vrednosti -0,6 LS (95% CI) (-2,2; 1,1) Udeo pacijenata kojima se rezultat poboljšao ≥15 slova u odnosu na početne vrednosti (CMH ponderisani procenat, 95% CI) 56,1%(50,4%; 61,9%) 60,4%(54,7%; 66,0%) 61,5%(56,0%; 67,0%) 65,8%(60,3%; 71,2%) Razlika ponderisanog % -4,3% CMH (95% CI) (-12,3%; 3,8%) aProsek za 64., 68. i 72. nedelju
BCVA: najbolja korigovana oštrina vida
ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije CI: interval pouzdanosti
LS: metoda najmanjih kvadrata
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Tabela 9: Ishodi efikasnosti pri kontroli radi procene primarnih parametara praćenja u 24. nedelji i na završetku studijea COMINOIshodi efikasnosti COMINO 24 nedelje 72 nedeljea Faricimab svake 4 nedeljeN = 366 Aflibercept svake 4 nedeljeN = 363 Sa faricimaba svake 4 nedelje na faricimab sa prilagodljivom doziranjemN = 366 Sa aflibercept svake 4 nedelje na faricimab sa prilagodljivom doziranjemN = 363 Srednja vrednost promene BCVA od početne vrednosti prema ETDRS skoru slova (95% CI) 16,9(15,4; 18,3) 17,3(15,9; 18,8) 16,9(15,2; 18,6) 17,1(15,4; 18,8) Razlika u srednjoj vrednosti -0,4 LS (95% CI) (-2,5; 1,6) Udeo pacijenata kojima se rezultat poboljšao za≥ 15 slova u odnosu na početne vrednosti (CMH ponderisani procenat, 95% CI) 56,6%(51,7%; 61,5%) 58,1%(53,3%; 62,9%) 57,6%(52,8%; 62,5%) 59,5%(54,7%; 64,3%) Razlika ponderisanog % -1,5% CMH (95% CI) (-8,4%; 5,3%) aProsek za 64., 68. i 72. nedelju
BCVA: najbolja korigovana oštrina vida
ETDRS: Studija ranog lečenja dijabetičke retinopatije CI: interval pouzdanosti
LS: metoda najmanjih kvadrata
CMH: Cochran–Mantel–Haenszel-ova metoda; statistički test koji daje procenu povezanosti sa binarnim ishodom i koji se koristi za procenu kategoričkih varijabli.
Slika 3: Srednja vrednost promene oštrine vida od početka ispitivanja do 72. nedelje u studiji BALATONPrimena faricimaba u dozi od 6 mg sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedelja započela je u
24. nedelji, ali nisu svi pacijenti primili faricimab u 24. nedelji.
Slika 4: Srednja vrednost promene oštrine vida od početka ispitivanja do 72. nedelje u studiji COMINOPrimena faricimaba u dozi od 6 mg sa prilagodljivim doziranjem u intervalima od najviše 16 nedelja započela je u
24. nedelji, ali nisu svi pacijenti primili faricimab u 24. nedelji.
U 24. nedelji incidenca očnih neželjenih reakcija u ispitivanom oku iznosila je 20,1% u grupi lečenoj faricimabom svake 4 nedelje i 24,6% u grupi lečenoj afliberceptom svake 4 nedelje, dok je incidenca neželjenih reakcija izvan oka iznosila 32,9% u grupi lečenoj faricimabom svake 4 nedelje i 36,4% u grupi lečenoj afliberceptom svake 4 nedelje (videti odeljak 4.8).
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za lekove je izuzela od obaveze podnošenje rezultata ispitivanja faricimaba u svim podgrupama pedijatrijske populacije sa nAMD, DME i RVO (videti odeljak 4.2 za informacije o upotrebi u pedijatrijskoj populaciji).
-
Faricimab se primenjuje intravitrealno kako bi ostvario lokalna dejstva u oku.
Resorpcija i distribucija
Na osnovu populacione farmakokinetičke analize (uključujući nAMD i DME, N = 2246) procenjuje se da će se maksimalne koncentracije (Cmax) slobodnog faricimaba u plazmi (nevezanog za VEGF-A i Ang-2) dostići približno 2 dana nakon primene doze. Procenjena srednja vrednost (±SD [standardna devijacija]) Cmax u plazmi iznosi 0,23 (0,07) mikrogram/ml kod pacijenata sa nAMD i 0,22 (0,07) mikrogram/ml kod pacijenata sa DME. Procenjena srednja vrednost najmanjih koncentracija slobodnog faricimaba u plazmi nakon ponovljene primene svakih 8 nedelja iznosi 0,002 – 0,003 mikrogram/ml.
Faricimab je pokazao farmakokinetiku proporcionalnu dozi (na osnovu Cmax i AUC) u rasponu doza od 0,5 mg do 6 mg. Nakon primene jednom mesečno nije zabeležena akumulacija faricimaba ni u staklastom telu, ni u plazmi.
Predviđa se da su maksimalne koncentracije slobodnog faricimaba u plazmi približno 600 puta manje nego u očnoj vodici i približno 6000 puta manje nego u staklastom telu. Stoga nije verovatno da će doći do sistemskih farmakodinamskih dejstava, što dodatno podržava i izostanak značajnih promena koncentracije slobodnog VEGF i Ang-2 u plazmi nakon lečenja faricimabom u kliničkim studijama.
Populaciona farmakokinetička analiza ukazala je na dejstvo životne dobi i telesne mase na okularnu, odnosno sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nijedno od tih dejstava nije se smatralo klinički značajnim; nije potrebno prilagođavati dozu.
Biotransformacija i eliminacija
Faricimab je proteinski lek pa njegov metabolizam i eliminacija nisu u potpunosti opisani. Očekuje se da će se faricimab u lizozomima katabolisati do malih peptida i aminokiselina, koji se mogu izlučiti putem bubrega, slično kao i endogeni IgG.
Profil koncentracija faricimaba u plazmi kroz vreme opadao je paralelno sa profilom koncentracije u staklastom telu i očnoj vodici kroz vreme. Procenjena srednja vrednost poluvremena faricimaba u oku i njegovog prividnog sistemskog poluvremena eliminacije iznosi približno 7,5 dana.
Farmakokinetička analiza pacijenata sa nAMD, DME i RVO (N=2977) pokazala je da je farmakokinetika faricimaba uporediva kod pacijenata sa nAMD, DME i RVO.
Posebne populacije
Starije osobe
U šest kliničkih studija faze III, približno 58% (1496/2571) pacijenata randomizovanih za lečenje faricimabom je imalo ≥ 65 godina. Populaciona farmakokinetička analiza ukazala je na dejstvo godina života na okularnu farmakokinetiku faricimaba. Dejstvo nije smatrano klinički značajnim. Kod pacijenata starih 65 godina i starijih nije potrebno nikakvo prilagođavanje doze (videti odeljak 4.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu sprovedene posebne studije sa faricimabom kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega. Farmakokinetička analiza pacijenata iz svih kliničkih studija, od kojih je njih 63% imalo oštećenje funkcije bubrega (blago 38%, umereno 23%, teško 2%), nije ukazala ni na kakve razlike s obzirom na sistemsku farmakokinetiku faricimaba nakon intravitrealne primene. Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 4.2).
Oštećenje funkcije jetre
Nisu sprovedene posebne studije sa faricimabom kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Međutim, ne treba poduzimati posebne mere opreza u toj populaciji jer se metabolizam leka odvija proteolizom i ne zavisi od funkcije jetre. Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak 4.2).
Ostale posebne populacije
Rasa ne utiče na sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nije se pokazalo da pol ima klinički značajan uticaj na sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nije potrebno prilagođavanje doze.
Farmaceutski podaci - Vabysmo 120 mg/ml
L-histidin
Sirćetna kiselina 30% (za podešavanje pH) (E 260) L-metionin
Polisorbat 20 (E 432) Natrijum-hlorid
D-saharoza
Voda za injekcije
U odsustvu ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.
Čuvati u frižideru (na temperaturi od 2 °C do 8 °C). Ne zamrzavati.
Napunjen injekcioni špric čuvati u zatvorenom ulošku u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Pre upotrebe, neotvoreni napunjen injekcioni špric može se čuvati na sobnoj temperaturi od 20 °C do 25
°C, u originalnom pakovanju, najviše 24 sata.
Injekcija se mora primeniti odmah nakon pripreme doze.
Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu koji se sastoji od tela šprica (staklo tip I) sa oznakom doze, čepa klipa šprica od butil gume i zatvarača vrha šprica sa indikatorom prvog otvaranja (uključujući kruti zatvarač vrha šprica, zatvarač vrha šprica od butil gume i Luer lock adapter). Napunjen injekcioni špric sadrži klip i nastavak za prste. Jedan napunjen injekcioni špric sadrži 21 mg faricimaba u
0.175 ml rastvora.
Veličina pakovanja: jedna sterilna igla za injekciju ekstratankih zidova sa filterom (veličine 30 G x ½ inča, 0.30 mm x 12.7 mm, 5 mikrometara), upakovana sa jednim napunjenim injekcionim špricem.
Gumeni zatvarač vrha šprica, gumeni čep klipa šprica, telo šprica i igla za injekciju sa filterom su u kontaktu sa lekom.
(i druga uputstva za rukovanje lekom)
Ne mućkati.
Lek Vabysmo treba vizuelno pregledati nakon vađenja iz frižidera i pre primene. Lek Vabysmo se ne sme upotrebiti ako sadrži vidljive čestice ili ako je zamućen.
Napunjen injekcioni špric namenjen je samo za jednokratnu upotrebu u jednom oku. Otvorite sterilni napunjen injekcioni špric samo u aseptičnim uslovima. Rastvor treba vizuelno pregledati pre primene. Ukoliko su vidljive čestice ili zamućenje, napunjen injekcioni špric ne sme se koristiti.
Napunjen injekcioni špric sadrži više od preporučene doze od 6 mg faricimaba (što odgovara 0.05 ml). Jedan napunjen injekcioni špric sadrži 21 mg faricimaba u 0.175 ml rastvora. Suvišnu zapreminu neophodno je istisnuti pre primene injekcije.
Nemojte da koristite ukoliko su pakovanje, napunjeni špric odnosno igla za injekciju sa filterom oštećeni ili im je istekao rok upotrebe. Detaljne instrukcije za primenu navedene su u Uputstvu za upotrebu.