Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Indikacija za RFZO
Interakcije sa
Ograničenje upotrebe
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - AMORA 10mg+5mg
Lek AMORA je indikovan za lečenje hipertenzije kao supstituciona terapija kod pacijenata kod kojih je postignuta kontrola bolesti istovremenom primenom ramiprila i amlodipina, primenjenih u istim dozama kao u ovoj kombinaciji, ali u odvojenim tabletama.
Doziranje
Preporučena dnevna doza je 1 kapsula propisane jačine. Fiksna kombinacija lekova nije pogodna za inicijalnu terapiju.
Ukoliko je potrebno da se promeni doza, promenu treba vršiti individualnom titracijom samo sa monokomponentnim lekovima, a nakon određivanja odgovarajuće doze, moguć je prelazak na novu fiksnu kombinaciju.
Posebne populacije
Pacijenti na terapiji diureticima
Preporučuje se oprez kod pacijenata koji se leče diureticima, jer kod ovih pacijenata može doći do smanjenja količine telesnih tečnosti ili smanjenja količine soli. Mora se pratiti funkcija bubrega i koncentracija kalijuma u krvi.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre nisu utvrđene tačne preporuke za doziranje, tako da dozu treba odabrati oprezno i početi sa nižim dozama (videti odeljke 4.4. i 5.2.).
Farmakokinetička svojstva amlodipina nisu ispitana u slučajevima teškog oštećenja jetre. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre doziranje amlodipina treba započeti sa najnižom dozom i postupno je titrirati. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre terapija ramiprilom se može započeti samo pod strogim lekarskim nadzorom, a maksimalna dnevna doza je 2,5 mg ramiprila.
Fiksnu kombinacija ramiprila i amlodipina je preporučeno davati samo onim pacijentima kojima je nakon titracije određena doza od 2,5 mg ramiprila kao optimalna doza održavanja.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Da bi se odredila optimalna početna doza i doza održavanja za pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega, doze se moraju individualno prilagoditi pojedinačnom titracijom doza ramiprila i amlodipina.
Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavanje doze amlodipina. Amlodipin se ne odstranjuje dijalizom. Amlodipin treba posebno oprezno davati pacijentima koji idu na dijalizu (videti odeljak 4.4.).
Dnevna doza ramiprila kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega treba da bude zasnovana na klirensu kreatinina:
-
ako je klirens kreatinina ≥ 60 mL/min, nije neophodno prilagođavanje početne doze ramiprila (2,5 mg dnevno); maksimalna dnevna doza ramiprila je 10 mg;
-
ako je klirens kreatinina između 30-60 mL/min, nije neophodno prilagođavanje početne doze ramiprila (2,5 mg dnevno); maksimalna dnevna doza ramiprila je 5 mg;
-
ako je klirens kreatinina između 10-30 mL/min, početna doza ramiprila je 1,25 mg dnevno, a maksimalna dnevna doza je 5 mg;
-
kod hipertenzivnih pacijenata na hemodijalizi: ramipril se slabo uklanja dijalizom; početna doza iznosi 1,25 mg dnevno, a maksimalna dnevna doza je 5 mg; lek treba davati nekoliko sati nakon hemodijalize.
Tokom lečenja fiksnom kombinacijom ramiprila i amlodipina potrebno je pažljivo pratiti renalnu funkciju i koncentraciju kalijuma u serumu. U slučaju pogoršanja funkcije bubrega treba prekinuti terapiju lekom AMORA i umesto fiksne kombinacije treba dati pojedinačne komponente u odgovarajućim, prilagođenim dozama.
Stariji pacijenti
Starijim pacijentima se može davati uobičajena doza amlodipina, međutim, potreban je oprez kada se doza povećava (videti odeljke 4.4. i 5.2.).
Početna doza ramiprila treba da bude manja, a naknadno podešavanje doze mora da bude postepenije zbog veće mogućnosti za pojavu neželjenih dejstava na lek.
Primena leka AMORA se ne preporučuje kod veoma starih i slabih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Lek AMORA se ne preporučuje za primenu kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog toga što nema dostupnih podataka o bezbednost i efikasnost.
Način primene Oralnu primena.
Kapsule treba uzimati svakog dana u isto vreme, jednom dnevno, sa ili bez hrane. Ne smeju se žvakati ili lomiti. Ne treba ih uzimati sa sokom od grejpfruta.
U vezi sa ramiprilom:
-
angioedem u anamnezi (nasledni, idiopatski ili angioedem uzrokovan prethodnom primenom ACE inhibitora ili antagonista angiotenzin II receptora);
-
ekstrakorporalne terapije kod kojih krv dolazi u kontakt sa negativno naelektrisanim površinama (videti odeljak 4.5.);
-
signifikantna bilateralna arterijska stenoza ili renalna arterijska stenoza kod jednog funkcionalnog bubrega;
-
drugi i treći trimestar trudnoće (videti odeljak 4.4. i 4.6.);
-
ramipril se ne sme primenjivati kod hipotenzivnih ili hemodinamski nestabilnih pacijenata;
-
istovremena primena leka AMORA sa lekovima koji sadrže aliskiren je kontraindikovana kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR <60 mL/min/1,73 m2) (videti odeljke 4.5. i 5.1.);
-
istovremena primena sa sakubitrilom/valsartanom. Lečenje ramiprilom ne sme da se započne pre nego što prođe 36 sati od poslednje doze sakubitrila/valsartana (videti i odeljke 4.4. i 4.5.).
U vezi sa amlodipinom:
-
teška hipotenzija;
-
šok (uključujući kardiogeni šok);
-
opstrukcija izlaznog dela leve komore (npr. visok stepen aortne stenoze);
-
hemodinamski nestabilna srčana insuficijencija nakon akutnog infarkta miokarda.
U vezi sa kombinacijom ramipril/amlodipin:
-
preosetljivost na amlodipin, derivate dihidropiridina, ramipril ili na bilo koji drugi ACE inhibitor ili na bilo koju od pomoćnih supstanci leka, navedene u odeljku 6.1.
pri uporabi leka U vezi sa ramiprilom
Posebne populacije
Trudnoća
Primenu ACE inhibitora ili antagonista receptora angiotenzina II (AT-II) ne treba započeti tokom trudnoće. Osim ako se smatra da je nastavak terapije ACE inhibitorima/antagonistima receptora AT-II neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alterantivne antihipertenzivne terapije, koje imaju utvrđen bezbednosni profil za primenu tokom trudnoće. Kada se dijagnostikuje trudnoća, lečenje ACE inhibitorima/antagonistima receptora AT-II treba odmah prekinuti i, ukoliko je moguće, treba otpočeti alternativnu terapiju (videti odeljke 4.3. i 4.6.).
Pacijenti sa posebnim rizikom od hipotenzije
-
pacijenti sa snažno aktiviranim sistemom renin-angiotenzin-aldosteron.
Pacijenti sa snažno aktiviranim sistemom renin-angiotenzin-aldosteron su izloženi riziku od akutnog, izraženog pada krvnog pritiska i slabljenja funkcije bubrega zbog ACE inhibicije, naročito kada se ACE inhibitor ili istovremeno primenjeni diuretik daje prvi put ili prilikom prvog povećavanja doze.
Zbog moguće snažne aktivacije sistema renin-angiotenzin-aldosteron, medicinski nadzor koji uključuje praćenje krvnog pritiska je neophodan, na primer, kod:
-
pacijenata sa teškom hipertenzijom;
-
pacijenata sa dekompenzovanom kongestivnom insuficijencijom srca;
-
pacijenata sa hemodinamski relevantnim poremećajem dotoka ili isticanja krvi iz leve komore (npr. stenoza aorte ili mitralnog zaliska);
-
pacijenata sa unilateralnom stenozom bubrežne arterije kojima je drugi bubreg funkcionalan;
-
pacijenata kod kojih postoji ili može da se razvije deplecija tečnosti ili soli (uključujući pacijente koji dobijaju diuretike);
-
pacijenata sa cirozom jetre i/ili ascitesom;
-
pacijenata tokom većih hirurških intervencija ili za vreme anestezije lekovima koji izazivaju hipotenziju.
Uopšteno, preporučuje se da se koriguje dehidratacija, hipovolemija ili gubitak soli pre otpočinjanja terapije (kod pacijenata sa insuficijencijom srca, međutim, ove korektivne mere se moraju pažljivo proceniti u odnosu na rizik od hipervolemije).
-
Pacijenti sa prolaznom ili dugotrajnom insuficijencijom srca nakon infarkta miokarda.
-
Pacijenti sa rizikom od srčane ili cerebralne ishemije u slučaju akutne hipotenzije.
-
Početna faza terapije zahteva poseban medicinski nadzor.
Stariji pacijenti
Videti odeljak 4.2.
Hirurške intervencije
Preporučuje se prekid terapije inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima, kao što je ramipril, jedan dan pre hirurške intervencije, ako je to moguće.
Praćenje funkcije bubrega
Funkciju bubrega treba procenjivati pre i tokom terapije, i prilagoditi doziranje, naročito u početnim nedeljama terapije. Posebno pažljivo praćenje neophodno je kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 4.2.). Postoji rizik od smanjenja funkcije bubrega, naročito kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca ili nakon transplantacije bubrega.
Angioedem
Angioedem je zabležen kod pacijenata lečenih ACE inhibitorima, uključujući i ramipril (videti odeljak 4.8.).
Istovremena primena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema. Lečenje sakubitrilom/valsartanom ne sme da se započne pre nego što prođe 36 sati od poslednje doze ramiprila. Lečenje ramiprilom ne sme da se započne pre nego što prođe 36 sati od poslednje doze sakubitrila/valsartana (videti odeljke 4.3. i 4.5.).
Istovremena primena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može da poveća rizik od angioedema (npr. oticanja disajnih puteva ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (videti odeljak 4.5.). Potreban je oprez kod uvođenja lečenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom kod pacijenata koji već uzimaju ACE inhibitor.
U slučaju pojave angioedema mora se prekinuti sa primena leka. Hitno lečenje potrebno je započeti odmah. Pacijenta treba nadzirati minimum 12 do 24 sata i tek nakon potpunog nestanka svih simptoma pacijent se može pustiti na kućnu negu.
Intestinalni angioedem primećen je kod pacijenata koji su lečeni ACE inhibitorima, uključujući i ramipril (videti odeljak 4.8.). Ovi pacijenti su imali abdominalni bol (sa ili bez mučnine ili povraćanja).
Anafilaktičke reakcije tokom desenzibilizacije
Povećana je verovatnoća javljanja i ozbiljnost anafilaktičnih i anafilaktoidnih reakcija na otrov insekata i druge alergene tokom inhibicije ACE. Pre desenzibilizacije treba razmotriti privremeno prekidanje terapije ramiprilom.
Hiperkalemija
ACE inhibitori mogu da izazovu hiperkalemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Ovo dejstvo obično nije značajno kod pacijenata koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. Međutim, kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom, starijih pacijenata (starost ≥70 godina), pacijenti sa nekontrolisanim dijabetesom i/ili pacijenata koji uzimaju zamenu za kalijum (uključujući zamenu za soli), diuretike koji štede kalijum, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) posebno antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalemije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primenjivati uz oprez kod pacijenata koji se leče ACE inhibitorima, uz praćenje vrednosti kalijuma u serumu i funkcije bubrega (videti odeljak 4.5.).
Hiponatremija
Sindrom neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona (engl. Syndrome of inappropriate anti-diuretic hormone, SIADH) i posledična hiponatremija su primećeni kod nekih pacijenata lečenih ramiprilom.
Savetuje se redovno praćenje koncentracije natrijuma u serumu kod starijih pacijenata i kod drugih pacijenata sa rizikom od hiponatremije.
Neutropenija/agranulocitoza
Retko su se javile neutropenija/agranulocitoza, kao i trombocitopenija i anemija, a bila je zabeležena i depresija koštane srži. Preporučuje se praćenje broja belih krvnih zrnaca kako bi se omogućilo otkrivanje potencijalne leukopenije. Češće praćenje se savetuje u početnoj fazi terapije i kod pacijenata sa smanjenom funkcijom bubrega, kod onih koji istovremeno imaju kolagensku bolest (npr. eritemski lupus ili skleroderma) i kod svih pacijenata koji su na terapiji drugim lekovima koji mogu da prouzrokuju promene u krvnoj slici (videti odeljke 4.5. i 4.8.).
Etničke razlike
ACE inhibitori izazivaju veći broj angioedema kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata drugih rasa. Kao i drugi ACE inhibitori, ramipril može da bude manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod osoba crne rase nego kod pacijenata koji nisu crne rase, verovatno zbog veće prevalence hipertenzije sa malim vrednostima renina kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.
Kašalj
Tokom primene ACE inhibitora zabeleženi su slučajevi pojave kašlja. Karakteristično je da je kašalj bio neproduktivan i uporan i da se izgubio posle ukidanja terapije. Kašalj uzrokovan primenom ACE inhibitora mora da se uzme u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Postoje dokazi da istovremena primena ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući i akutnu insuficijenciju bubrega). Dvostruka blokada sistema RAAS nastala zbog kombinovane primene ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena se zbog toga ne preporučuje (videti odeljke 4.5. i 5.1.).
Ako se smatra da je terapija dvostrukom blokadom apsolutno neophodna, ona se sme sprovoditi isključivo pod nadzorom specijaliste i uz često pažljivo praćenje funkcije bubrega, elektrolita i krvnog pritiska.
ACE inhibitore i antagoniste receptora angiotenzina II ne treba istovremeno primenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
U vezi sa amlodipinom
Bezbednost i efikasnost upotrebe amlodipina u vreme hipertenzivne krize nisu potvrđeni.
Pacijenti sa insuficijencijom srca
Pacijenti koji boluju od insuficijencije srca moraju se oprezno lečiti. U dugotrajnim, placebo kontrolisanim istraživanjima kod pacijenata sa ozbiljnom insuficijencijom srca (III i IV stepen prema NYHA klasifikaciji) zabeležena incidenca edema pluća bila je veća u grupi lečenoj amlodipinom nego u grupi koja je dobijala placebo (videti odeljak 5.1.). Blokatore kalcijumskih kanala, uključujući amlodipin, treba oprezno koristiti kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca, zato što oni mogu da povećaju rizik od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.
Pacijenti sa poremećajem funkcije jetre
Poluvreme eliminacije amlodipina je produženo, a vrednosti PIK su povećane kod pacijenata sa umanjenom funkcijom jetre – nisu utvrđene preporuke za doziranje. Primenu amlodipina treba zbog toga započeti sa najmanjom dozom iz preporučenog opsega, a treba biti oprezan i kod uvođenja terapije i prilikom povećavanja doze. Sporo titriranje doze i pažljivo praćenje može biti neophodno kod pacijenata sa ozbiljnim oštećenjem funkcije jetre.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata treba oprezno povećavati dozu (videti odeljke 4.2. i 5.2.).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Amlodipin se kod ovih pacijenata može koristiti u uobičajenim dozama. Promene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu bile povezane sa stepenom oštećenja funkcije bubrega. Amlodipin ne može da se ukloni dijalizom.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi,tj. suštinski je bez natrijuma.
s drugim lekovima i druge vrste interakcija U vezi sa ramiprilom
Kontraindikovane kombinacije
Ekstrakorporalne terapije kod kojih dolazi do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim površinama kao što je to slučaj kod dijalize ili hemofiltracije sa određenim membranama sa visokim protokom (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteina male gustine sa dekstran-sulfatom, zbog povećanog rizika od ozbiljnih anafilaktoidnih reakcija (videti odeljak 4.3.). Ako je takva terapija neophodna, treba razmotriti mogućnost primene drugog tipa membrane za dijalizu ili druge klase antihipertenziva.
Mere opreza pri upotrebi leka
Kalijumove soli, heparin, duretici koji štede kalijum i druge aktivne supstance koje povećavaju kalijum u plazmi (uključujući antagoniste receptora angiotenzina II, trimetoprim, takrolimus, ciklosporin): Može se javiti hiperkalemija, zbog toga je neophodno pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u serumu.
Trimetoprim i kombinacija fiksnih doza sa sulfametoksazolom (kotrimoksazol): Primećena je povećana incidenca hiperkalemije kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore i trimetoprim sa kombinacijom fiksnih doza sa sulfametoksazolom (kotrimoksazol).
Antihipertenzivni lekovi (npr. diuretici) i druge supstance koje mogu da smanje krvni pritisak (npr. nitrati, triciklični antidepresivi, anestetici, akutni unos alkohola, baklofen, alfuzosin, doksazosin, prazosin, tamsulozin, terazosin): Može se pretpostaviti povećanje rizika od hipotenzije (videti odeljak 4.2. o diureticima).
Vazopresorni simpatomimetici i druge supstance (epinefrin) koje mogu da umanje antihipertenzivno dejstvo ramiprila: Preporučuje se praćenje krvnog pritiska.
Alopurinol, imunosupresivi, kortikosteroidi, prokainamid, citostatici i druge supstance koje mogu da izmene broj krvnih zrnaca: povećana verovatnoća hematoloških reakcija (videti odeljak 4.4.).
Soli litijuma: ACE inhibitori mogu da dovedu do smanjenja ekskrecije litijuma i zbog toga može biti povećana toksičnost litijuma. Mora se pratiti koncentracija litijuma.
Antidijabetici uključujući insulin: Mogu se javiti hipoglikemijske reakcije. Preporučuje se praćenje koncentracije glukoze u krvi.
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi i acetilsalicilna kiselina: Može se očekivati smanjenje antihipertenzivnog dejstva ramiprila. Osim toga, istovremena terapija ACE inhibitorima i lekovima NSAIL grupe može da dovede do povećanog rizika od pogoršanja funkcije bubrega i do povećanja kalemije.
Lekovi koji povećavaju rizik od angioedema
Istovremena primena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana jer povećava rizik od angioedema (videti odeljke 4.3. i 4.4).
Istovremena primena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može da poveća rizik od angioedema (videti odeljak 4.4.).
Diuretici koji štede kalijum, zamene za kalijum ili zamene za soli koji sadrže kalijum
Iako vrednosti kalijuma u serumu obično ostaju u okviru granica normale, kod nekih pacijenata koji su lečeni ramiprilom može da se javi hiperkalemija. Diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), zamene za kalijum ili zamene za soli koji sadrže kalijum mogu značajno da povećaju koncentraciju kalijuma u serumu. Potreban je oprez i kada se ramipril primenjuje istovremeno sa drugim lekovima koji povećavaju koncentraciju kalijuma u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim deluje slično kao amilorid, diuretik koji štedi kalijum. Iz tog razloga, kombinacija ramiprila sa navedenim lekovima se ne preporučuje. Ako je istovremena primena indikovana, treba ih primenjivati vrlo oprezno i često pratiti vrednosti kalijuma u serumu.
Ciklosporin
Tokom istovremene primene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalemija. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.
Heparin
Tokom istovremene primene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalemija. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.
Podaci iz kliničkih istraživanja pokazuju da je dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS) nastala usled kombinovane primene ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena funkcija bubrega (uključujući i akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa primenom samo jednog leka koji deluje na RAAS (videti odeljke 4.4. i 5.1.).
U vezi sa amlodipinom
Dejstva drugih lekova na amlodipin
CYP3A4 inhibitori:
Istovremena upotreba amlodipina sa snažnim ili umerenim inhibitorima CYP3A4 (inhibitori proteaze, azolni antimikotici, makrolidi kao što je eritromicin, verapamil ili diltiazem) može da dovede do
značajnog povećanja izloženosti amlodipinu. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih varijacija može da bude izraženiji kod starijih pacijenata. Zato može biti potrebno kliničko praćenje i prilagođavanje doze.
Klaritromicin: Klaritromicin je inhibitor CYP3A4. Postoji povećani rizik od hipotenzije kod pacijenata koji uzimaju klamitromicin sa amlodipinom. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata prilikom istovremene upotrebe amlodipina i klaritromicina.
CYP3A4 induktori:
Pri istovremenoj primeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može da se razlikuje. Iz tog razloga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti korigovanje doze tokom i nakon istovremenog lečenja, posebno sa jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).
Dantrolen (infuzija): Kod životinja je zabeležena letalna ventrikularna fibrilacija i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom nakon primene verapamila i intravenskog dantrolena. Zbog rizika od hiperkalemije savetuje se izbegavanje istovremene primene blokatora kalcijumskih kanala kao što je amlodipin kod pacijenata koji su podložni malignoj hipertermiji i tokom terapije maligne hipertermije.
Grejpfrut ili sok od grejpfruta: Primena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta se ne preporučuje, zato što se može povećati bioraspoloživost kod nekih pacijenata, što dovodi do povećanja dejstva na snižavanje krvnog pritiska.
Dejstva amlodipina na druge lekove
Amlodipin aditivno deluje na snižavanje krvnog pritiska izazvano delovanjem drugih lekova sa antihipertenzivnim svojstvima.
Takrolimus: Postoji rizik od povećane koncentracije takrolimusa u krvi kada se primenjuje istovremeno sa amlodipinom, ali farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Da bi se izbegla toksičnost takrolimusa, primena amlodipina kod pacijenata lečenih takrolimusom zahteva praćenje koncentracije takrolimusa u krvi i prilagođavanje njegove doze kada je potrebno.
Ciklosporin: Nisu vršena istraživanja interakcija lekova sa ciklosporinom i amlodipinom kod zdravih dobrovoljaca i drugih populacija, osim kod pacijenata sa izvršenom transplantacijom bubrega, gde je primećeno varijabilno povećanje minimalne koncentracije (prosečno 0% - 40%) ciklosporina. Treba razmotriti praćenje koncentracije ciklosporina kod pacijenta sa presađenim bubregom koji dobijaju amlodipin i, prema potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.
Simvastatin: Istovremena primena višestrukih doza amlodipina od 10 mg sa 80 mg simvastatina dovela je do povećanja od 77% izloženosti simvastatinu u poređenju sa primenom samo simvastatina. Ograničite dozu simvastatina kod pacijenta koji dobijaju amlodipin na 20 mg dnevno.
U kliničkim ispitivanjima interakcije, amlodipin nije značajno uticao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Trudnoća
Primena leka AMORA se ne preporučuje tokom prvog trimestra trudnoće (videti odeljak 4.3.).
U vezi sa ramiprilom
Nema konačnih epidemioloških dokaza vezanih za rizik od teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće, međutim ne može se isključiti malo povećanje rizika. Osim ako se smatra da je nastavak terapije ACE inhibitorima neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alterantivne antihipertenzivne terapije, koje imaju utvrđen bezbednosni profil za
upotrebu tokom trudnoće. Kada se dijagnostikuje trudnoća, lečenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i, ukoliko je moguće, treba otpočeti alternativnu terapiju.
Poznato je da izloženost ACE inhibitorima tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće indukuje fetotoksičnost (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporena osifikacija lobanje) i neonatalnu toksičnost (insuficijencija bubrege, hipotenzija, hiperkalemija) (videti odeljak 5.3.). Ukoliko je izloženost ACE inhibitorima nastupila u drugom ili trećem trimestru trudnoće preporučuje se ultrazvučni pregled renalne funkcije i kostiju lobanje. Novorođenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore treba pažljivo pratiti zbog mogućeg razvoja hipotenzije (videti i odeljke 4.3. i 4.4.).
U vezi sa amlodipinom
Nije utvrđena bezbedna primena amlodipina tokom trudnoće kod ljudi. U istraživanjima na životinjama primećena je reproduktivna toksičnost pri primeni velikih doza (videti odeljak 5.3.).
Upotreba u trudnoći se preporučuje samo kad nema bezbednije alternative i kada samo oboljenje nosi veći rizik za majku i fetus
Dojenje
U vezi sa ramiprilom
Zbog toga što nema dovoljno dostupnih podataka o upotrebi ramiprila tokom dojenja (videti odeljak 5.2.), ramipril se ne preporučuje i prednost se daje alternativnim terapijama kod kojih je bezbedonosni profil tokom dojenja bolje utvrđen, naročito tokom dojenja novorođenčadi i prevremeno rođenih beba.
U vezi sa amlodipinom
Amlodipin se izlučuje u mleko lečenih žena. Procenjen je udeo majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7%, uz maksimum od 15%. Delovanje amlodipina na dojenčad nije poznato. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu lečenja amlodipinom potrebno je doneti uzimajući u obzir korist dojenja za odojče i korist terapije amlodipinom za majku.
Plodnost
U vezi sa amlodipinom
Zabeležene su reverzibilne biohemijske promene u glavi spermatozoida kod nekih pacijenata koji su lečeni blokatorima kalcijumskih kanala. Nema dovoljno kliničkih podataka kada je u pitanju potencijalno dejstvo amlodipina na plodnost. U jednom istraživanju na pacovima zabeležena su neželjena dejstva na plodnost mužjaka (videti odeljak 5.3.).
Lek AMORA može da ima mali ili umereni uticaj na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama. Ako pacijenti koji uzimaju amlodipin osećaju vrtoglavicu, glavobolju, umor ili mučninu mogu da imaju smanjenu sposobnost za koncentraciju i reakciju. To se može dogoditi posebno na početku lečenja ili prilikom prelaska sa druge terapije.
Nakon primene prve doze ili kod povećanja doze u prvih nekoliko sati se ne preporučuje upravljanje vozilima i rukovanje mašinama.
Tablični prikaz neželjenih dejstava
U Tabeli 1. navedene su neželjene reakcije zabeležene tokom nezavisnih terapija ramiprilom i amlodipinom. Učestalost neželjenih reakcija je definisana uz pomoć sledeće konvencije:
Veoma često (≥1/10); Često (≥1/100 od <1/10);
Povremeno (≥1/1000 do <1/100); Retko (≥1/10 000 do <1/1000); Veoma retko (<1/10000);
Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Tabela 1. Prikaz neželjenih reakcija
| Sistem organa | Učestalost | Ramipril | Amlodipin |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Povremeno | eozinofilija | - |
| Retko | smanjen broj belih krvnih zrnaca (uključujući neutropeniju ili agranulocitozu), smanjen broj crvenih krvnih zrnaca, smanjenjevrednosti hemoglobina, smanjen broja trombocita | - | |
| Veoma retko | - | leukopenija,trombocitopenija | |
| Nepoznato | insuficijencija koštane srži,pancitopenija, hemolitička anemija | - | |
| Poremećaji imunskog sistema | Veoma retko | - | alergijske reakcije |
| Nepoznato | anafilaktičke ili anafilaktoidnereakcije, povećanje vrednosti antinuklearnih antitela | - | |
| Endokrinološkiporemećaji | Nepoznato | sindrom neodgovarajućeg lučenjaantidiuretskog hormona (SIADH) | - |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Često | povećana koncentracija kalijuma ukrvi | - |
| Povremeno | anoreksija, smanjen apetit | - | |
| Veoma retko | - | hiperglikemija | |
| Nepoznato | Smanjena koncentracija natrijuma ukrvi | - | |
| Psihijatrijski poremećaji | Povremeno | depresija, anksioznost, nervoza, uznemirenost, poremećaj snauključujući somnolenciju | nesanica, promene raspoloženja (uključujućianksioznost), depresija |
| Retko | stanje konfuzije | zbunjenost | |
| Nepoznato | poremećaj pažnje | - | |
| Poremećaji nervnog sistema | Često | glavobolja, vrtoglavica | pospanost, vrtoglavica, glavobolja (naročito napočetku lečenja) |
| Povremeno | vertigo, parestezije, ageuzija, disgeuzija | tremor, disgeuzija, sinkopa, hipoestezija, parestezije | |
| Retko | tremor, poremećaj ravnoteže | - | |
| Veoma retko | - | hipertonija, perifernaneuropatija | |
| Nepoznato | cerebralna ishemija uključujući ishemijski moždani udar i tranzitorni ishemijski atak (TIA), poremećaj psihomotorne sposobnosti, osećaj vreline,parosmija | ekstrapiramidni poremećaj | |
| Poremećaji oka | Povremeno | smetnje vida uključujući zamagljenvid | smetnje vida (uključujućidiplopiju) |
| Retko | konjunktivitis | - | |
| Poremećaji uha i labirinta | Povremeno | - | tinitus |
| Retko | poremećaj sluha, tinitus | - | |
| Kardiološki poremećaji | Često | - | palpitacije |
| Povremeno | ishemija miokarda uključujućianginu pektoris ili infarkt miokarda, tahikardija, aritmija, palpitacije, | aritmija (uključujućibradikardiju, ventrikularnu tahikardiju, atrijalnu |
| periferni edem | fibrilaciju) | ||
| Veoma retko | - | infarkt miokarda | |
| Vaskularni poremećaji | Često | hipotenzija, ortostatska hipotenzija,sinkopa | naleti crvenila |
| Povremeno | naleti crvenila | hipotenzija | |
| Retko | vaskularna stenoza, hipoperfuzija,vaskulitis | - | |
| Veoma retko | - | vaskulitis | |
| Nepoznato | Raynaud-ov fenomen | - | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Često | neproduktivni nadražajni kašalj,bronhitis, sinuitis, dispneja | dispneja |
| Povremeno | bronhospazam uključujućipogoršanje astme, nazalna kongestija | kašalj, rinitis | |
| Gastrointestinalni poremećaji | Često | zapaljenje gastrointestinalnog trakta, poremećaji probave, nelagodnost u abdomenu, dispepsija, dijareja, mučnina,povraćanje | mučnina, abdominalna bol |
| Povremeno | pankreatitis (u veoma izuzetnim slučajevima zabeleženi su slučajevi smrtnog ishoda sa ACE inhibitorima), povećanjet enzima pankreasa, angioedem tankog creva, bol u gornjem delu abdomena, uključujući gastritis,konstipacija, suha usta | povraćanje, dispepsija, poremećaj u radu creva (uključujući dijareju i konstipaciju), suva usta | |
| Retko | glositis | - | |
| Veoma retko | - | pankreatitis, gastritis,hiperplazija gingive | |
| Nepoznato | aftozni stomatitis | - | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Povremeno | porast vrednosti enzima jetre i/ilikonjugovanog bilirubina | - |
| Retko | holestatska žutica, hepatocelularnooštećenje | - | |
| Veoma retko | - | žutica, hepatitis, porastvrednosti enzima jetre (uglavnom uz holestazu) | |
| Nepoznato | akutna insuficijencija jetre, holestatski ili citolitički hepatitis(smrtni ishod je izuzetno redak) | - | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Često | osip, naročito makulopapularni | - |
| Povremeno | angioedem; veoma retko opstrukcija disajnih puteva zbog angioedema može da dovede do smrtnog ishoda; pruritus,hiperhidroza | alopecija, purpura, promena boje kože, hiper hidroza, pruritus, osip, egzantem, urtikarija | |
| Retko | eksfolijativni dermatitis, urtikarija,oniholiza | - | |
| Veoma retko | fotosenzitivne reakcije | angioedem, erythema multiforme, eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom, Quincke-ov |
| edem, fotosenzitivnost | |||
| Nepoznato | toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, erythema multiforme, pemfigus, pogoršanje psorijaze, psorijaziformni dermatitis, pemfigoidni ili lihenoidni egzantemili enantem, alopecija | toksična epidermalna nekroliza | |
| Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva | Često | mišićni spazam, mijalgija | oticanje zglobova, mišićnispazmi |
| Povremeno | artralgija | artralgija, mijalgija, bol uleđima | |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Povremeno | poremećaj funkcije bubrega uključujući akutnu insuficijenciju bubrega, pojačano mokrenje, pogoršanje već postojeće proteinurije, povećanje vrednostiureje i kreatinina u krvi | poremećaji mokrenja, nikturija, često mokrenje |
| Poremećajireproduktivnog sistema i dojki | Povremeno | prolazna erektilna impotencija,smanjenje libida | impotencija, ginekomastija |
| Nepoznato | ginekomastija | - | |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Veoma često | - | edem |
| Često | bol u grudima, malaksalost | malaksalost, astenija | |
| Povremeno | pireksija | bol u grudima, bol,malaksalost | |
| Retko | astenija | - | |
| Ispitivanja | Povremeno | - | povećanje ili smanjenjetelesne mase |
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije
Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
U vezi sa ramiprilom
Simptomi povezani sa predoziranjem ACE inhibitorima mogu da uključuju prekomernu perifernu vazodilataciju (sa izraženom hipotenzijom, šokom), bradikardiju, poremećaje elektrolita i insuficijenciju bubrega. Pacijenta treba pažljivo pratiti, a terapija treba da bude simptomatska i suporativna. Predložene mere uključuju prvo detoksikaciju (ispiranje želuca, primenu adsorbenasa) i mere za obnavljanje hemodinamske stabilnosti, uključujući primenu alfa 1 adrenergičnih agonista ili primenu angiotenzina II (angiotenzinamid). Ramiprilat, aktivni metabolit ramiprila se slabo uklanja iz opšte cirkulacije hemodijalizom.
U vezi sa amlodipinom
Iskustva sa namernim predoziranjem kod ljudi su ograničena.
Simptomi
Dostupni podaci ukazuju na to da veliko predoziranje može da dovede do izražene periferne vazodilatacije i moguće refleksne tahikardije. Bilo je prijava izražene i verovatno dugotrajne sistemske hipotenzije uključujući stanje šoka sa smrtnim ishodom.
Terapija
Klinički značajna hipotenzija usled predoziranja amlodipinom zahteva aktivnu kardiovaskularnu podršku, uključujući često praćenje srčane i respiratorne funkcije, podizanje ekstremiteta, kao i kontrolu volumena cirkulišuće tečnosti i izlučivanja mokraće.
Primena vazokonstriktora može da pomogne u vraćanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, pod uslovom da nema kontraindikacija za njegovu upotrebu. Intravenski kalcijum-glukonat može da bude koristan kao antagonist blokade kalcijumovih kanala.
Ispiranje želuca može biti od koristi u nekim slučajevima. Kod zdravih dobrovoljaca se pokazalo da primena aktivnog uglja i do 2 sata nakon unosa amlodipina od 10 mg može da smanji stopu resorpcije amlodipina.
Pošto se amlodipin u velikoj meri vezuje za proteine, nije verovatno da će biti koristi od dijalize.
FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA
Farmakološki podaci - AMORA 10mg+5mg
Farmakoterapijska grupa: Inhibitori ACE i blokatori kalcijumskih kanala.
ATC šifra: C09BB07
Mehanizam dejstva
Ramiprilat, aktivni metabolit proleka ramipril, inhibira delovanje enzima dipeptidilkarboksipeptidaza I (sinonimi: angiotenzin konvertujući enzim; kininaza II). U plazmi i tkivima ovaj enzim katalizuje konverziju angiotenzina I u aktivnu vazokonstriktorsku supstancu angiotenzin II, kao i razgradnju aktivnog vazodilatatora bradikinina. Smanjeno stvaranja angiotenzina II i inhibicija razgradnje bradikinina dovodi do vazodilatacije. Kako angiotenzin II stimuliše oslobađanje aldosterona, ramiprilat izazva smanjenje lučenja aldosterona. Prosečan odgovor na monoterapiju ACE inhibitorima bio je manji kod pripadnika crne rase (afro-karipskog porekla) sa hipertenzijom nego kod pacijenata ostalih rasa.
Farmakodinamska dejstva
Antihipertenzivna svojstva:
Primena ramiprila dovodi do izraženog smanjenja periferne arterijske rezistencije. Obično, nema većih promena u renalnom protoku plazme i brzini glomerularne filtracije. Primena ramiprila kod pacijenata sa hipertenzijom dovodi do smanjenja krvnog pritiska u ležećem i stojećem položaju, bez kompenzacionog ubrzanja rada srca.
Kod većine pacijenata početak antihipertenzivnog dejstva postaje očigledan 1 do 2 sata nakon oralne primene pojedinačne doze. Maksimalno dejstvo pojedinačne doze se obično dostiže 3 do 6 sati nakon oralne primene. Antihipertenzivno dejstvo pojedinačne doze obično traje 24 sata.
Maksimalno antihipertenzivno dejstvo kod kontinuirane terapije ramiprilom obično se javlja nakon 3 do 4 nedelje od početka primene. Pokazalo se da se antihipertenzivno dejstvo zadržava tokom dugotrajne terapije u trajanju od 2 godine. Nagli prekid terapije ramiprilom ne izaziva brz i prekomeran ponovni porast krvnog pritiska.
Klinička efikasnost i bezbednost:
U dve velike randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i (VA NEPHRON-D (engl. Veterans Affairs
Nephropathy in Diabetes –)), ispitivana je primena kombinacije ACE inhibitora sa antagonistima receptora angiotenzina II.
ONTARGET je bila studija sprovedena kod pacijenata sa istorijom kardiovaskularnih ili cerebrovaskularnih oboljenja, ili sa dijabetes melitusom tip 2 praćenim dokazima o oštećenju ciljnog organa. VA NEPHRON-D je bila studija sa pacijentima sa dijabetes melitusom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.
Ove studije su pokazale da nema značajnog korisnog dejstva na renalne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, dok je zabeležen povećan rizik od hiperkalemije, akutnog oštećenja funkcije bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ovi rezultati su relevantni za druge ACE inhibitore i antagoniste receptora angiotenzina II.
ACE -inhibitori i antagonisti receptora angiotenzina II se zbog toga ne smeju istovremeno koristiti kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
Studija ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bila je dizajnirana tako da ispita korist od dodavanja aliskirena u standardnu terapiju sa ACE inhibitorom ili antagonistom receptora angiotenzina II kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnim oboljenjem ili oba. Ovo istraživanje je prekinuto ranije zbog povećanog rizika od neželjenih ishoda. I kardiovaskularna smrt i moždani udar su bili češći u grupi koja je dobijala aliskiren u odnosu na grupu koja je dobijala placebo, a ozbiljni neželjeni događaji i ispitivani neželjeni događaji (hiperkalemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) bili su češće zabeleženi u grupi sa aliskirenom nego u placebo grupi.
Mehanizam dejstva amlodipina
Amlodipin, lek iz grupe dihidropiridina je inhibitor ulaska jona kalcijuma (spori blokatori kanala ili antagonisti kalcijumovih jona) i inhibira transmembranski ulazak jona kalcijuma u srčane i vaskularne glatke mišiće.
Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina nastaje zbog direktnog relaksantnog dejstva na vaskularne glatke mišiće. Precizan mehanizam kojim amlodipin ublažava anginu pektoris nije u potpunosti utvrđen, ali amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje pomoću sledeća dva dejstva:
-
Amlodipin širi periferne arteriole i na taj način smanjuje ukupan periferni otpor (afterload) protiv kojeg radi srce. Pošto brzina rada srca ostaje stabilna, ovo rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije miokarda kao i potrebe za kiseonikom.
-
Mehanizam delovanja amlodipina verovatno uključuje i dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, i u zdravim i u regijama zahvaćenim ishemijom. Ova dilatacija povećava snabdevanje miokarda kiseonikom kod pacijenata sa koronarnim arterijskim spazmom (Prinzmetalova ili varijantna angina).
Kod pacijenata sa hipertenzijom, doziranje amlodipina jednom dnevno obezbeđuje klinički značajno smanjenje krvnog pritiska (i u stojećem i u ležećem položaju) tokom čitavog intervala od 24 sata. Zbog sporog otpočinjanja dejstva, akutna hipotenzija nije karakteristična za primenu amlodipina.
Kod pacijenata sa anginom pektoris primena amlodipina jednom na dan povećava ukupno vreme telesne aktivnosti, vreme do nastupa angine pektoris i vreme do depresije ST segmenta do 1 mm, a smanjuje i učestalost napada angine pektoris i potrošnju tableta gliceril trinitrata.
Amlodipin nije bio povezan sa bilo kakvim metaboličkim neželjenim dejstvima, ni promenama lipida u plazmi i pogodan je za primenu kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom.
Primena kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija
Delotvornost amlodipina u sprečavanju kliničkih događaja kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija procenjena je u nezavisnoj, multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko slepoj studiji, uz kontrolu placebom, na 1997 pacijenata: Upoređivanje amlodipina i enalaprila u ograničavanju pojave tromboze (engl. Comparison of Amlodipine vs. Enalapril to Limit Occurrences of Thrombosis, CAMELOT). Od ukupnog broja pacijenata, 663 je lečeno amlodipinom 5-10 mg, 673 je lečeno enalaprilom 10-20 mg, a
655 je primalo placebo, uz standardnu terapiju statinima, beta-blokatorima, diureticima i aspirinom, a sve u trajanju od 2 godine. Ključni rezultati dobijeni za delotvornost prikazani su u Tabeli 2. Rezultati upućuju na povezanost lečenja amlodipinom sa manjim brojem hospitalizacija zbog angine pektoris i postupaka revaskularizacije kod pacijenata sa bolešću koronarnih arterija.
| Tabela 2. Incidenca značajnih kliničkih rezultata u ispitivanju CAMELOT | |||||
| Stope kardiovaskularnih događaja, br. (%) | Amlodipin naspram placebo | ||||
| Rezultati | Amlopidin | Placebo | Enalapril | Procenat rizika (95% CI) | P-vrednost |
| Primarni rezultat ispitivanja | |||||
| Poremećaji kardio- vaskularnog sistema | 110 (16,6) | 151 (23,1) | 136 (20,2) | 0,69 (0,54-0,88) | 0,003 |
| Pojedinačne komponente | |||||
| Koronarna revaskularizacija | 78 (11,8) | 103 (15,7) | 95 (14,1) | 0,73 (0,54-0,98) | 0,03 |
| Hospitalizacija zbog anginepektoris | 51 (7,7) | 84 (12,8) | 86 (12,8) | 0,58 (0,41-0,82) | 0,002 |
| Infarkt miokarda bez smrtnog ishoda | 14 (2,1) | 19 (2,9) | 11 (1,6) | 0,73 (0,37-1,46) | 0,37 |
| Moždani udar ili tranzitorni ishemijski napad | 6 (0,9) | 12 (1,8) | 8 (1,2) | 0,50 (0,19-1,32) | 0,15 |
| Kardiovaskularna smrt | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 5 (0,7) | 2,46 (0,48-12,7) | 0,27 |
| Hospitalizacija zbog kongestivne srčaneinsuficijncije | 3 (0,5) | 5 (0,8) | 4 (0,6) | 0,59 (0,14-2,47) | 0,46 |
| Reanimirani pacijenti nakon infarkta miokarda | 0 | 4 (0,6) | 1 (0,1) | Nije primenjivo | 0,04 |
| Novi nastup periferne vaskularne bolesti | 5 (0,8) | 2 (0,3) | 8 (1,2) | 2,6 (0,50-13,4) | 0,24 |
| skraćenice: CI, interval pouzdanosti. | |||||
Upotreba kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom:
Hemodinamske studije i kontrolisane kliničke studije zasnovane na testu opterećenja kod pacijenata sa insuficijencijom srca klasa II–IV po NYHA klasifikaciji, pokazale su da amlodipin nije doveo do kliničkog pogoršanja, mereno tolerancijom opterećenja, ejekcionom frakcijom leve komore i kliničkom simptomatologijom.
Placebo-kontrolisana studija (PRAISE) dizajnirana tako da procenjuje pacijente sa srčanom insuficijencijom klasa III–IV po NYHA klasifikaciji koji su dobijali digoksin, diuretike i ACE inhibitore, pokazala je da amlodipin nije doveo do povećanja rizika od mortaliteta ili kombinovanog rizika od mortaliteta i morbiditeta kod pacijenata sa insuficijencijom srca.
U dugotrajnoj, placebo-kontrolisanoj follow-up studiji (PRAISE-2) praćeni su pacijenti koji su primali amlodipin, a koji su imali srčanu insuficijenciju klase III i IV po NYHA klasifikaciji, bez kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji ukazuju na postojeću ishemijsku bolest, na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, amlodipin nije imao uticaja na ukupan kardiovaskularni mortalitet. U istoj populaciji, primena amlodipina bila je povezana sa učestalijom prijavom edema pluća.
Ispitivanje terapije za sprečavanje srčanog udara (ALLHAT)
Randomizirana, dvostruko slepa studija morbiditeta i mortaliteta poznata kao ALLHAT (engl. Antihypertensive and Lipid-Lowering treatment to prevent Heart Attack Trial) sprovedena je da bi se uporedile novije terapije lekovima: amlodipin 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijumskih kanala) ili lizinopril 10-40 mg/dan (ACE inhibitor) kao terapije prve linije u odnosu na tiazidne diuretike, hlortalidon 12,5-25 mg/dan kod blage do umerene hipertenzije.
Ukupno 33357 pacijenata sa hipertenzijom starosti od 55 godina ili više bilo je raspoređeno slučajnim uzorkom i praćeno prosečno 4,9 godina. Pacijenti su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika vezan za koronarnu bolest srca. Oni su obuhvatali: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (> 6 meseci pre uključivanja u studiju) ili potvrdu o drugoj aterosklerotskoj kardiovaskularnoj bolesti (ukupno 51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL-h < 35 mg/dL (11,6%), hipertrofija leve komore dijagnostikovana elektrokardiogramom ili ehokardiografijom (20,9%), trenutni status pušača (21,9%).
Primarni ishod su činili smrtni slučajevi zbog koronarne bolesti srca ili nefatalnog infarkta miokarda. Nije bilo značajnih razlika u primarnim ishodima između terapije zasnovane na amlodipinu i one zasnovane na hlortalidonu: RR 0,98 95% CI (0,90--1,07) p= 0,65. Među sekundarnim ishodima, incidenca insuficijencije srca (sastavni deo složenih kombinovanih kardiovaskularnih ishoda) bila je značajno viša u grupi sa amlodipinom u poređenju sa grupom sa hlortalidonom (10,2% prema 7,7%, RR 1,38, 95% CI [1,25-1,52] p<0,001). Međutim, nije bilo značajnih razlika u mortalitetu od svih uzroka između terapije zasnovane na amlodipinu i one zasnovane na hlortalidonu: RR 0,96 95% CI [0,89-1,02] p = 0,20.
Primena kod dece (uzrast 6 godina i više)
U ispitivanju u koje je uključeno 268 dece uzrasta od 6 do 17 godina, sa dominantno sekundarnom hipertenzijom, doze amlodipina od 2,5 mg i 5,0 mg su se upoređivale sa placebom. Ispitivanje je pokazalo da su obe doze značajno više snizile sistolni krvni pritisak nego placebo. Razlika između dve doze nije bila statistički značajna. Dugoročno delovanje amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj nisu ispitivani. Nije utvrđeno ni dugoročno delovanje primene amlodipina u dečjem uzrastu na smanjenje kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta kod odraslih.
Farmakokinetička svojstva Ramipril
Resorpcija
Nakon oralne primene ramipril se veoma brzo resorbuje iz gastrointestinalnog trakta, maksimalna koncentracija ramiprila u plazmi dostiže se u roku od jednog sata. Na osnovu prisustva u urinu, stepen resorpcije je najmanje 56% i na njega ne utiče u značajnoj meri prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu. Bioraspoloživost aktivnog metabolita, ramiprilata, nakon oralne primene doza od 2,5 mg i 5 mg ramiprila je 45%. Maksimalna koncentracija ramiprilata, jedinog aktivnog metabolita ramiprila, u plazmi se dostiže 2–4 sata nakon unosa ramiprila. Koncentracija ramiprilata u plazmi u ravnotežnom stanju nakon doziranja jednom dnevno sa uobičajenim dozama ramiprila dostiže se približno četvrtog dana terapije.
Distribucija
Vezivanje ramiprila za proteine u serumu je približno 73%, a ramiprilata oko 56%.
Biotransformacija
Ramipril se gotovo u potpunosti metaboliše u ramiprilat i u diketopiperazin estar, diketopiperazinsku kiselinu i glukuronide ramiprila i ramiprilata.
Eliminacija
Izlučivanje metabolita primarno se vrši putem bubrega. Koncentracija ramiprilata u plazmi opada polifazno. Zbog njegovog snažnog saturabilnog vezivanja za angiotenzin konvertujući enzim (ACE) i zbog spore disocijacije sa enzima, ramiprilat pokazuje produženu fazu terminalne eliminacije pri veoma malim koncentracijama u plazmi. Nakon višestrukog doziranja ramiprila jednom dnevno, efektivni poluživot ramiprilata bio je 13–17 sati za doze od 5–10 mg, a duže za primenu manjih doza od 1,25–2,5 mg. Ova razlika je povezana sa zasićenim kapacitetom enzima za vezivanje ramiprilata. Nakon primene
jedne doze ramiprila nije bilo moguće detektovati ramipril i njegov metabolit u mleku majke. Međutim, efekti višestrukih doza nisu poznati.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak 4.2.)
Renalna ekskrecija ramiprilata smanjena je kod pacijenta sa smanjenom funkcijom bubrega, a renalni klirens ramiprilata je proporcionalno povezan sa klirensom kreatinina. Rezultat ovoga je porast koncentracije ramiprilata u plazmi, koja kod ovih pacijenata opada sporije nego kod pacijenata sa normalnim radom bubrega.
Pacijenti sa oštećenjem jetre (videti odeljak 4.2.)
Kod pacijenta sa oštećenom funkcijom jetre, metabolizam ramiprila do ramiprilata bio je odložen, zbog smanjene aktivnosti hepatičkih esteraza, a koncentracija ramiprila u plazmi kod ovih pacijenata bila je povećana. Maksimalna koncentracija ramiprilata kod ovih pacijenata, međutim, nije se razlikovala od one koja je primećena kod ispitanika sa normalnom funkcijom jetre.
Amlodipin
Resorpcija
Nakon oralne primene terapijskih doza, amlodipin se dobro resorbuje sa maksimalnom koncentracijom u krvi između 6 – 12 sati nakon doziranja. Hrana ne utiče na bioraspoloživost. Apsolutna bioraspoloživost procenjena je između 64 i 80%.
Distribucija
Volumen distribucije je 21 L/kg telesne mase. Stanje dinamičke ravnoteže koncentracije u plazmi (5 – 15 nanograma/mL) postiže se nakon 7 do 8 dana kod svakodnevnog doziranja. In vitro istraživanja pokazala su da se 93 – 98% amlodipina u cirkulaciji vezuje na proteine plazme.
Biotransformacija/eliminacija
Amlodipin se ekstenzivno metaboliše (približno 90%) u jetri u neaktivne derivate piridina. 10% nepromenjenog amlodipina i 60% inaktivnih metabolita izlučuje se mokraćom, a 20 – 25% se izlučuje fecesom.
Smanjenje koncentracije u plazmi pokazuje dvofazna svojstva. Terminalno poluvreme eliminacije u plazmi je oko 35 – 50 sati i konzistentno je pri doziranju jednom dnevno. Ukupni klirens je 7 mL/min/kg telesne mase (u slučaju bolesnika od 60 kg: 25 L/sat). Kod starijih pacijenata iznosi 19 L/sat.
Upotreba kod starijih osoba
Vreme dostizanja maksimalne koncentracije amlodipina u plazmi bilo je slično kod starijih i mlađih ispitanika. Klirens amlodipina pokazuje tendenciju smanjenja sa posledičnim povećanjem vrednosti PIK i produžavanjem poluvremena eliminacije kod starijih pacijenata. Povećanja vrednosti PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca bila su u granicama očekivanog u starosnoj grupi pacijenata koja je ispitivana. (videti odeljak 4.4.)
Pacijenti sa poremećenom funkcijom bubrega
Amlodipin se ekstenzivno metaboliše u jetri u neaktivne metabolite. 10% amlodipina se izlučuje mokraćom u nepromenjenom obliku. Promene koncentracije amlodipina u plazmi nisu povezane sa stepenom poremećaja funkcije bubrega. Ovi pacijenti se mogu lečiti uobičajenom dozom amlodipina. Amlodipin se ne odstranjuje dijalizom.
Pacijenti sa poremećenom funkcijom jetre
Veoma ograničeni klinički podaci su dostupni vezano za primenu amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti sa insuficijencijom jetre imaju smanjen klirens amlodipina što dovodi do produženog poluvremena eliminacije i povećanja vrednosti PIK za približno 40-60%.
Primena kod dece
Farmakokinetičko ispitivanje sprovedeno je na 74 dece sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 17 godina (34 pacijenta uzrasta od 6-12 godina i 28 pacijenata uzrasta od 13-17 godina) koja su primala amlodipin u
dozi između 1,25 i 20 mg, jedanput ili dvaput na dan. Kod dece uzrasta od 6-12 godina i kod adolescenata uzrasta od 13-17 godina tipični oralni klirens (CL/F) iznosio je 22,5, odnosno 27,4 L/h kod pacijenata muškog pola, i 16,4, odnosno 21,3 L/h kod pacjenata ženskog pola. Uočena je velika varijabilnost u izloženosti između pojedinačnih pacijenata. Za decu uzrasta ispod 6 godina dostupni su samo ograničeni podaci.
