Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Brže pretražujte lekove. Isprobajte Proveru interakcija između lekova.
Lekovi
Lista interakcija
30
104
33
9

Informacije o izdavanju lekova

Lista RFZO

Leka nije na listi

Režim izdavanja

VR

Ostale informacije

Naziv leka

Lotreka 110 mg tvrde kapsule

Sastav

Nema podataka.

Farmaceutski oblik

kapsula, tvrda

Proizvođač

STADA Arzneimittel AG

Nosilac odobrenja

HEMOFARM AD VRŠAC

Poslednje ažuriranje SmPC-a

1. 5. 2025.
Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4,9 zvezdica, preko 20 hiljada ocena

SmPC - Lotreka 110 mg

Terapijske indikacije

Primarna prevencija venskih tromboembolijskih događaja (VTE) kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu totalne zamene kuka ili totalne zamene kolena.

Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom (NVAF) sa jednim ili više faktora rizika kao što su prethodni moždani udar ili tranzitorni ishemijski atak (TIA); starost ≥75 godina; srčana insuficijencija (NYHA klasa ≥II); dijabetes melitus; hipertenzija.

Lečenje tromboze dubokih vena (engl. deep vein thrombosis, DVT) i plućne embolije (PE) i prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih osoba.

Terapija venske tromboembolije i prevencija rekurentne venske tromboembolije kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 8 godina i starijih (mlađih od 18 godina).

Za doziranje za različite uzraste, videti odeljak 4.2.

Doziranje i način primene

Doziranje

Lek Lotreka se može primenjivati kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata uzrasta 8 godina ili starijih, koji mogu da progutaju cele kapsule.

Dozu navedenu u odgovarajućoj tabeli za doziranje u pedijatrijskoj populaciji potrebno je propisati na osnovu telesne mase i uzrasta deteta.

Primarna prevencija VTE u ortopedskoj hirurgiji

Preporučene doze dabigatraneteksilata i trajanje terapije kod primarne prevencije VTE u ortopedskoj hirurgiji prikazani su u tabeli 1.

Tabela 1: Preporuke za doziranje i trajanje terapije kod primarne prevencije VTE u ortopedskoj hirurgiji

Početak terapije na dan hirurškog zahvata 1-4 sata nakon završetkahirurškog zahvata Doza održavanja počevši od prvog dana nakonhirurškog zahvata Trajanje primene doze održavanja
Pacijenti nakon elektivnog hirurškog 220 mg 10 dana
zahvata totalne zamene kolena Jedna kapsula dabigatraneteksilata
Pacijenti nakon elektivnog hirurškog zahvata totalne zamene kuka dabigatraneteksilata od 110 mg uzetog jednom dnevno u vidu 2kapsule od 110 mg 28-35 dana
Preporučeno smanjenje doze
Pacijenti s umerenim oštećenjem Jedna kapsula dabigatraneteksilata od 75 mg 150 mg dabigatraneteksilata uzetog jednom dnevno u vidu 2 kapsule od 75 mg 10 dana (hirurški
funkcije bubrega (klirens kreatinina, zahvat totalne
CrCL 30-50 mL/min) zamena kolena) ili
Pacijenti koji istovremeno primaju 28-35 dana (hirurški
verapamil*, amjodaron, hinidin zahvat totalne
Pacijenti starosti 75 godina ili stariji zamene kuka)

*Za pacijente s umerenim oštećenjem funkcije bubrega koji se istovremeno leče verapamilom videti Posebne populacije.

Kod oba tipa operacije, ako nije postignuta hemostaza, početak terapije treba odložiti. Ako terapija ne počne na dan operacije, onda treba da se započne sa 2 kapsule jednom dnevno.

Procena funkcije bubrega pre i tokom terapije dabigatraneteksilatom

Kod svih pacijenata, a posebno kod starijih (>75 godina), jer oštećenje funkcije bubrega može biti često u ovoj starosnoj grupi:

  • Funkciju bubrega treba procenjivati izračunavanjem klirensa kreatinina (CrCL) pre započinjanja terapije dabigatraneteksilatom da bi se isključili pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (tj. CrCL < 30 mL/min) (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2).

  • Funkciju bubrega treba procenjivati i kada se sumnja na slabljenje funkcije bubrega tokom terapije (npr. hipovolemija, dehidratacija, istovremena primena određenih lekova).

    Za procenu funkcije bubrega (CrCL u mL/min) koristi se metoda Cockgroft-Gault.

    Propuštena doza

    Preporučuje se da se nastavi terapija sa preostalim dnevnim dozama dabigatraneteksilata u isto vreme sledećeg dana.

    Nikada ne treba uzimati dvostruku dozu kako bi se nadoknadile propuštene pojedinačne doze.

    Prekid primene dabigatraneteksilata

    Terapiju dabigatraneteksilatom ne treba prekidati bez saveta lekara. Pacijente treba uputiti da se obrate nadležnom lekaru ako se pojave gastrointestinalni simptomi kao što je dispepsija (videti odeljak 4.8).

    Promena terapije

    Prelaz sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans:

    Pre nego što se pređe sa dabigatraneteksilata na parenteralni antikoagulans, preporučuje se da se sačeka 24 sata od uzimanja poslednje doze (videti odeljak 4.5).

    Prelaz sa terapije parenteralnim antikoagulansom na dabigatraneteksilat:

    Potrebno je prekinuti terapiju parenteralnim antikoagulansom i početi terapiju dabigatraneteksilatom 0-2 sata pre vremena predviđenog za sledeću dozu parenteralnog antikoagulansa, ili u trenutku obustave u slučaju kontinuirane terapije (npr. intravenski nefrakcionisani heparin (NFH) (videti odeljak 4.5).

    Posebne populacije

    Oštećenje funkcije bubrega

    Terapija dabigatraneteksilatom kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL <30 mL/min) je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).

    Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 30-50 mL/min), preporučuje se smanjenje doze (videti tabelu 1 u prethodnom tekstu i odeljke 4.4 i 5.1).

    Istovremena primena dabigatraneteksilata sa blagim do umerenim inhibitorima P-glikoproteina (P-gp), npr. amjodaronom, hinidinom ili verapamilom

    Doziranje treba smanjiti kako je prikazano u tabeli 1 (videti takođe odeljke 4.4 i 4.5). U toj dabigatraneteksilat i ove lekove treba uzimati u isto vreme.

    Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega koji su na istovremenoj terapiji verapamilom, treba razmotriti smanjenje doze dabigatraneteksilata na 75 mg dnevno (videti odeljke 4.4 i 4.5).

    Stariji pacijenti

    Kod starijih pacijenata >75 godina, preporučuje se smanjenje doze (videti tabelu 1 u prethodnom tekstu i odeljke 4.4 i 5.1).

    Telesna masa

    Postoji veoma ograničeno kliničko iskustvo kod pacijenata sa telesnom masom <50 kg ili >110 kg pri primeni preporučenog režima doziranja. Imajući u vidu raspoložive kliničke i kinetičke podatke, nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2), ali se preporučuje pažljivo kliničko praćenje (videti odeljak 4.4).

    Pol

    Nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2).

    Pedijatrijska populacija

    Nema relevantne primene dabigatraneteksilata u pedijatrijskoj populaciji u indikaciji primarna prevencija VTE kod pacijenata koji se podvrgavaju elektivnom hirurškom zahvatu totalne zamene kuka ili totalne zamene kolena.

    Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa NVAF sa jednim ili više faktora rizika (prevencija MU i SE kod AF)

    Lečenje DVT i PE i prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih osoba (DVT/PE)

    Preporučene doze dabigatraneteksilata u indikaciji prevencije MU i SE kod AF i indikaciji DVT i PE prikazane su u tabeli 2.

    Tabela 2: Preporučene doze za prevenciju MU i SE kod AF i preporučene doze za DVT i PE

    Preporučena doza
    Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata s NVAF i jednim ili više faktora rizika (prevencija MU i SE kod AF) 300 mg dabigatraneteksilata uzetog u obliku jedne kapsule od 150 mg dva puta dnevno
    Lečenje DVT i PE i prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih osoba (DVT/PE) 300 mg dabigatraneteksilata uzetog u obliku jedne kapsule od 150 mg dva puta dnevno nakon terapije parenteralnim antikoagulansom u trajanju od najmanje 5 dana
    Preporučeno smanjenje doze
    Pacijenti starosti ≥ 80 godina dnevna doza dabigatraneteksilata od 220 mg uzeta u obliku jedne kapsule od 110 mg dva puta dnevno
    Pacijenti koji istovremeno primaju verapamil
    Razmotriti smanjenje doze
    Pacijenti starosti između 75-80 godina dnevna doza dabigatraneteksilata od 300 mg ili 220 mg određuje se na osnovu individualne procene rizika od tromboembolije i krvarenja
    Pacijenti s umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 30-50 mL/min)
    Pacijenti s gastritisom, ezofagitisom ili gastroezofagealnim refluksom
    Drugi pacijenti sa povećanim rizikom od krvarenja

    Kod DVT/PE, preporuka za uzimanje dabigatraneteksilata 220 mg uzeta u obliku jedne kapsule od 110 mg dva puta dnevno zasniva se na farmakokinetičkim i farmakodinamskim analizama i nije ispitivana u ovom kliničkom okruženju. Videti nastavak teksta i odeljke 4.4, 4.5, 5.1 i 5.2.

    U slučaju nepodnošljivosti dabigatraneteksilata, pacijente treba uputiti da se odmah jave svom lekaru radi prelaza na drugu prihvatljivu terapiju za prevenciju moždanog udara i sistemske embolije povezanih s atrijalnom fibrilacijom ili za DVT/PE.

    Procena funkcije bubrega pre i tokom terapije dabigatraneteksilatom

    Kod svih pacijenata, a posebno kod starijih osoba (>75 godina), jer oštećenje funkcije bubrega može biti često u ovoj starosnoj grupi:

  • Funkciju bubrega treba procenjivati izračunavanjem klirensa kreatinina (CrCL) pre započinjanja terapije dabigatraneteksilatom da bi se isključili pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (tj. CrCL < 30 mL/min) (videti odeljke 4.3, 4.4 i 5.2).

  • Funkciju bubrega treba procenjivati i kada se sumnja na slabljenje funkcije bubrega tokom terapije (npr. hipovolemija, dehidratacija, istovremena primena određenih lekova).

    Dodatni uslovi za pacijente sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije bubrega i pacijente starosti preko 75 godina:

  • Tokom terapije dabigatraneteksilatom bubrežnu funkciju treba procenjivati najmanje jednom godišnje ili češće, po potrebi u određenim kliničkim situacijama kada se sumnja da bi funkcija bubrega mogla da oslabi ili se pogorša (npr. hipovolemija, dehidratacija, istovremena primena određenih lekova).

    Za procenu funkcije bubrega (CrCL u mL/min) koristi se metoda Cockgroft-Gault.

    Trajanje primene

    Trajanje primene dabigatraneteksilata u indikacijama prevencije MU i SE kod AF i indikaciji DVT i PE prikazano je u tabeli 3.

    Tabela 3: Trajanje primene u prevenciji MU i SE kod AF i kod DVT/PE

    Indikacija Trajanje primene
    Prevencija MU i SE kod AF Terapija treba da bude dugotrajna.
    DVT/PE Trajanje terapije mora se prilagoditi individualnim potrebama nakon pažljive procene koristi lečenja u odnosu na rizik od krvarenja (videti odeljak 4.4).Kratko trajanje terapije (najmanje 3 meseca) treba odrediti na osnovu prolaznih faktora rizika (npr. nedavni hirurški zahvat, trauma, imobilizacija), a duže trajanje treba odrediti prema trajnim faktorima rizika ili da li se radi oidiopatskoj DVT ili PE.

    Propuštena doza

    Propuštena doza se i dalje može uzeti do 6 sati pre vremena za narednu redovnu dozu. Ukoliko je preostalo vreme do sledeće planirane doze kraće od 6 sati, propuštena doza se ne uzima. Nikada ne treba uzimati dvostruku dozu da bi se nadoknadile propuštene pojedinačne doze.

    Prekid primene dabigatraneteksilata

    Ne treba prekidati terapiju dabigatraneteksilatom bez saveta lekara. Pacijente treba uputiti da se obrate nadležnom lekaru ako se pojave gastrointestinalni simptomi kao što je dispepsija (videti odeljak 4.8).

    Promena terapije

    Prelaz sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans:

    Pre nego što se pređe sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans, preporučuje se da se sačeka 12 sati po uzimanju poslednje doze (videti odeljak 4.5).

    Prelaz sa terapije parenteralnim antikoagulansom na terapiju dabigatraneteksilatom:

    Treba prekinuti terapiju parenteralnim antikoagulansom i početi terapiju dabigatraneteksilatom 0-2 sata pre vremena kada bi trebalo dati sledeću dozu parenteralnog antikoagulansa, ili u trenutku obustave u slučaju kontinuirane terapije (npr. intravenski nefrakcionisani heparin (NFH) (videti odeljak 4.5).

    Prelaz sa terapije dabigatraneteksilatom na antagoniste Vitamina K (VKA):

    Vreme početka primene VKA treba prilagoditi na osnovu klirensa kreatinina, na sledeći način:

    • CrCL ≥50 mL/min, početi primenu VKA 3 dana pre obustave terapije dabigatraneteksilatom

    • CrCL ≥30-<50 mL/min, početi primenu VKA 2 dana pre obustave terapije dabigatraneteksilatom

    Zbog toga što dabigatraneteksilat može da utiče na internacionalni normalizovani odnos (INR), ova vrednost će bolje odražavati efekat antagonista vitamina K tek nakon što je prošlo najmanje 2 dana od prekida primene dabigatraneteksilata. Do tada, INR vrednosti treba tumačiti sa oprezom.

    Prelazak sa terapije antagonistima vitamina K na dabigatraneteksilat:

    Prekinuti terapiju antagonistima vitamina K. Dabigatraneteksilat se može primeniti čim vrednosti INR dostignu vrednosti ispod 2,0.

    Kardioverzija (prevencija MU i SE kod AF)

    Pacijenti mogu da ostanu na dabigatraneteksilatu i dok se podvrgavaju kardioverziji.

    Kateterska ablacija kod atrijalne fibrilacije (prevencija MU i SE kod AF)

    Nema dostupnih podataka za terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg dva puta na dan.

    Perkutana koronarna intervencija (engl. percutaneous coronary interventio, PCI) s ugradnjom stenta (prevencija MU i SE kod AF)

    Pacijenti s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju zahvatu PCI s ugradnjom stenta mogu da primaju dabigatraneteksilat u kombinaciji s antitrombocitnim lekovima nakon što se postigne hemostaza (videti odeljak 5.1).

    Posebne populacije

    Stariji pacijenti

    Za prilagođavanje doze u ovoj populaciji, videti tabelu 2 u prethodnom tekstu.

    Pacijenti u riziku od krvarenja

    Pacijente sa povećanim rizikom od krvarenja (videti odeljke 4.4, 4.5, 5.1 i 5.2) treba klinički pažljivo pratiti (tražiti znake krvarenja ili anemije). Odluku o prilagođavanju doze donosi nadležni lekar po proceni potencijalne koristi i rizika za svakog pojedinog pacijenta (videti tabelu 2 u prethodnom tekstu). Test koagulacije (videti odeljak 4.4) može da pomogne da se identifikuju pacijenti sa povećanim rizikom od krvarenja usled prekomernog izlaganja dabigatranu. Kada se prekomerno izlaganje dabigatranu identifikuje kod pacijenata u visokom riziku od krvarenja, preporučuje se da se smanjena doza od 220 mg uzima u vidu jedne kapsule od 110 mg dva puta na dan. Kada dođe do klinički relevantnog krvarenja, terapiju treba obustaviti.

    Kod pacijenata sa gastritisom, ezofagitisom, ili gastroezofagealnim refluksom treba razmotriti smanjenje doze zbog povećanog rizika od obilnog gastrointestinalnog krvarenja (videti tabelu 2 u prethodnom tekstu i odeljak 4.4).

    Oštećenje funkcije bubrega

    Terapija dabigatraneteksilatom kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL < 30 mL/min) je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).

    Nije potrebno podešavanje doze kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 50-≤80 mL/min). Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 30-50 mL/min) preporučena doza dabigatraneteksilata je isto 300 mg, u vidu jedne kapsule od 150 mg dva puta na dan. Međutim, kod pacijenata sa visokim rizikom od krvarenja treba razmotriti smanjenje doze dabigatraneteksilata na 220 mg, u vidu jedne kapsule od 110 mg dva puta na dan (videti odeljke 4.4 i 5.2). Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega preporučuje se pažljivo kliničko praćenje.

    Istovremena primena dabigatraneteksilata sa blagim do umerenim inhibitorima P-glikoproteina (P-gp) tj. amjodaronom, hinidinom ili verapamilom

    Nije potrebno prilagođavanje doze pri istovremenoj upotrebi sa amjodaronom ili hinidinom (videti odeljke 4.4, 4.5 i 5.2).

    Preporučuju se smanjenja doze kod pacijenata koji istovremeno primaju i verapamil (tabelu 2 u prethodnom tekstu i odeljke 4.4 i 4.5). U toj situaciji dabigatraneteksilat i verapamil treba uzimati istovremeno.

    Telesna masa

    Nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2), ali se preporučuje pažljivo kliničko praćenje kod pacijenata čija je telesna masa < 50 kg (videti odeljak 4.4).

    Pol

    Nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 5.2).

    Pedijatrijska populacija

    Nema relevantne primene dabigatraneteksilata u pedijatrijskoj populaciji u indikaciji prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa NVAF.

    Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata

    Terapiju VTE kod pedijatrijskih pacijenata treba započeti posle terapije parenteralnim antikoagulansom u trajanju od najmanje 5 dana. Za prevenciju rekurentne VTE, terapiju treba započeti posle prethodne terapije.

    Dabigatraneteksilat kapsule treba uzimati dva puta na dan, jednu dozu ujutro i jednu dozu uveče, okvirno u isto vreme svakog dana. Vremenski interval između dve doze treba da iznosi što je moguće bliže intervalu od 12 sati.

    Preporučena doza dabigatraneteksilata se zasniva na telesnoj masi i uzrastu pacijenta kao što je prikazano u tabeli 4. Dozu treba podesiti prema telesnoj masi i uzrastu tokom trajanja terapije

    Za kombinacije telesne mase i uzrasta koje nisu navedene u tabeli doziranja, ne mogu se dati preporuke za doziranje.

    Tabela 4: Pojedinačne i ukupne dnevne doze dabigatraneteksilata u miligramima (mg) u odnosu na telesnu masu (kg) i uzrast (godine) pacijenta

    Kombinacija telesna masa/uzrast Pojedinačna doza u mg Ukupna dnevna doza u mg
    Telesna masa u kg Uzrast u godinama
    11 do < 13 8 do < 9 75 150
    13 do < 16 8 do < 11 110 220
    16 do < 21 8 do < 14 110 220
    21 do < 26 8 do < 16 150 300
    26 do < 31 8 do < 18 150 300
    31 do < 41 8 do < 18 185 370
    41 do < 51 8 do < 18 220 440
    51 do < 61 8 do < 18 260 520
    61 do < 71 8 do < 18 300 600
    71 do < 81 8 do < 18 300 600
    > 81 10 do < 18 300 600

    Pojedinačne doze za koje su potrebne kombinacije više od jedne kapsule: 300 mg: dve kapsule od 150 mg ili

    četiri kapsule od 75 mg

    260 mg: jedna kapsula od 110 mg plus jedna kapsula od 150 mg ili jedna kapsula od 110 mg plus dve kapsule od 75 mg

    220 mg: dve kapsule od 110 mg

    185 mg: jedna kapsula od 75 mg plus jedna kapsula od 110 mg 150 mg: jedna kapsula od 150 mg ili

    dve kapsule od 75 mg

    Procena funkcije bubrega pre i za vreme terapije

    Pre početka terapije, treba proceniti brzinu glomerularne filtracije (engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR) koristeći formulu po Schwartz-u (proveriti u nadležnoj laboratoriji koja se metoda koristi za procenu kreatinina).

    Terapija dabigatraneteksilatom kod pedijatrijskih pacijenata sa eGFR < 50 mL/min/1,73 m2 je kontraindikovana (videti odeljak 4.3).

    Pacijenti sa eGFR ≥ 50 mL/min/1,73 m2 treba da su na terapiji dozom koja je u skladu sa vrednostima iz tabele 4.

    Za vreme terapije, funkciju bubrega treba procenjivati u određenim kliničkim situacijama kada se sumnja na mogućnost smanjenja ili pogoršanja funkcija bubrega (kao kod hipovolemije, dehidracije i u slučaju nekih interakcija, itd).

    Trajanje primene

    Trajanje terapije treba individualno prilagoditi na osnovu procene koristi i rizika.

    Propuštena doza

    Zaboravljena doza dabigatraneteksilata se i dalje može uzeti do 6 sati pre sledeće planirane doze prema rasporedu doziranja. Ukoliko preostalo vreme do sledeće planirane doze kraće od 6 sati, propuštena doza se ne uzima. Nikada ne treba uzimati dvostruku dozu kako bi se nadoknadile propuštene pojedinačne doze.

    Prekid uzimanja dabigatraneteksilata

    Ne treba prekidati terapiju dabigatraneteksilatom bez saveta lekara. Pacijente ili osobe koje ih neguju treba uputiti da se obrate nadležnom lekaru ukoliko se kod pacijenta jave gastrointestinalni simptomi kao što je dispepsija (videti odeljak 4.8).

    Promena terapije

    Prelaz sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans:

    Pre nego što se pređe sa terapije dabigatraneteksilatom na parenteralni antikoagulans, preporučuje se da se sačeka 12 sata od uzimanja poslednje doze (videti odeljak 4.5).

    Prelaz sa terapije parenteralnim antikoagulansom na terapiju dabigatraneteksilatom:

    Treba prekinuti terapiju parenteralnim antikoagulansom i početi terapiju dabigatraneteksilatom 0-2 sata pre vremena kada bi trebalo dati sledeću dozu parenteralnog antikoagulansa, ili u trenutku obustave u slučaju kontinuirane terapije (npr. intravenski nefrakcionisani heparin (NFH) (videti odeljak 4.5).

    Prelazak sa terapije dabigatraneteksilatom na terapiju antagonistima vitamina K:

    Pacijenti treba da započnu terapiju antagonistom vitamina K 3 dana pre prekida terapije dabigatraneteksilatom.

    Zbog toga što dabigatraneteksilat može da utiče na internacionalni normalizovani odnos (INR), ova vrednost će bolje odražavati efekat antagonista vitamina K tek nakon što je prošlo najmanje 2 dana od prekida primene dabigatraneteksilata. Do tada, INR vrednosti treba tumačiti sa oprezom.

    Prelazak sa terapije antagonistima vitamina K na dabigatraneteksilat:

    Prekinuti terapiju antagonistima vitamina K. Dabigatraneteksilat se može primeniti čim vrednosti INR dostignu vrednost <2,0.

    Način primene

    Ovaj lek je namenjen za oralnu upotrebu.

    Kapsule se mogu uzeti uz obrok ili nezavisno od njega. Kapsule treba da se progutaju kao cele sa čašom vode kako bi se omogućilo njihovo dospevanje do želuca.

    Pacijente treba uputiti da ne otvaraju kapsule jer to može da poveća rizik od krvarenja (videti odeljke 5.2 i 6.6).

Kontraindikacije

  • Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

  • Teško oštećenje funkcije bubrega (CrCl <30 mL/min) kod odraslih pacijenata.

  • Vrednost eGFR < 50 mL/min/1,73 m2 kod pedijatrijskih pacijenata.

  • Aktivno, klinički značajno krvarenje.

  • Lezija ili stanje, ako se smatra značajnim faktorom rizika za veće krvarenje. Ovo može da uključuje tekuće ili nedavne gastrointestinalne ulceracije, prisustvo malignih neoplazmi u velikom riziku od krvarenja, skorija povreda mozga ili kičmene moždine, nedavni hirurški zahvati na mozgu, kičmenoj moždini ili očima, skorija intrakranijalna hemoragija, prisustvo ezofagealnih variksa ili sumnja na njih, arteriovenske malformacije, vaskularne aneurizme ili veće intraspinalne ili intracerebralne vaskularne poremećaje.

  • Istovremena terapija bilo kojim drugim antikoagulansom npr. nefrakcionisani heparin, niskomolekularni heparini (enoksaparin, dalteparin itd.), derivati heparina (fondaparinuks itd.), oralni antikoagulansi (varfarin, rivaroksaban, apiksaban itd.) izuzev u specifičnim uslovima. To su prelaz sa jedne na drugu antikoagulacionu terapiju (videti odeljak 4.2), kada se NFH primenjuje u dozi koja je neophodna za održavanje prohodnosti centralnog venskog ili arterijskog katetera, ili kada se NFH daje tokom kateterske ablacije kod atrijalne fibrilacije (videti odeljak 4.5).

  • Oštećenje funkcije jetre ili bolest jetre koje može da ima uticaj na preživljavanje pacijenta.

  • Istovremena primena sa sledećim snažnim P-gp inhibitorima: sistemski primenjenim ketokonazolom, ciklosporinom, itrakonazolom, dronedaronom i fiksnom kombinacijom glekaprevir/pibrentasvir (videti odeljak 4.5).

  • Prisustvo veštačkih srčanih zalistaka kod kojih je potrebna antikoagulantna terapija (videti odeljak 5.1).

Posebna upozorenja

pri upotrebi

Rizik od krvarenja

Dabigatraneteksilat treba pažljivo koristiti u stanjima sa povećanim rizikom od krvarenja, ili kada se istovremeno koriste lekovi koji utiču na hemostazu putem inhibicije agregacije trombocita. Krvarenje može da se desi na bilo kom mestu tokom terapije. Neobjašnjeno smanjenje vrednosti hemoglobina i/ili hematokrita ili krvnog pritiska treba da vodi ka traženju mesta krvarenja.

Za odrasle pacijente, u situacijama životno ugrožavajućeg ili nekontrolisanog krvarenja, kada je potrebno brzo poništenje antikoagulantnog dejstva dabigatrana, dostupan je specifičan antagonist idarucizumab. Efikasnost i bezbednost primene idaricuzimaba nije ustanovljena kod pedijatrijskih pacijenata.

Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom. Za odrasle pacijente, druge moguće opcije su sveža puna krv ili sveža smrznuta plazma, koncentrovani faktori koagulacije (aktivirani ili neaktivirani), rekombinantni faktor VIIa ili koncentrovani trombociti (videti takođe odeljak 4.9).

U kliničkim ispitivanjima dabigatran je bio povezan sa većim stopama težih gastrointestinalnih (GI) krvarenja. Ovaj povećani rizik se beleži kod pacijenata starijeg životnog doba (≥ 75 godina) koji su primali dnevnu dozu od 150 mg dva puta dnevno. Dodatni faktori rizika (videti takođe tabelu 5) uključuju istovremenu terapiju sa inhibitorima agregacije trombocita kao što su klopidogrel i acetilsalicilna kiselina (ASK) ili nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL), kao i prisustvo ezofagitisa, gastritisa ili gastroezofagealnog refluksa.

Faktori rizika

U Tabeli 5 objedinjeni su faktori koji mogu da povećaju rizik od krvarenja.

Tabela 5: Faktori rizika koji mogu da povećaju rizik od krvarenja

Faktori rizika
Farmakodinamski i farmakokinetički faktori Starost ≥ 75 godina
Faktori koji povećavaju koncentracije dabigatrana u plazmi Značajni:Manje značajni:
Farmakodinamske interakcije (videti odeljak 4.5)
Bolesti/procedure sa posebnim rizikom od krvarenja
  • Umereno oštećenje funkcije bubrega kod odraslih pacijenata (30-50 mL/min CrCL)

  • Snažni P-gp inhibitori (videti odeljke 4.3 i 4.5)

  • Istovremena primena blagih do umerenih P-gp inhibitora (npr. amjodaron, verapamil, hinidin i tikagrelor; videti odeljak 4.5)

  • Mala telesna masa (< 50 kg) kod odraslih pacijenata

  • ASK i drugi inhibitori agregacije trombocita kao što je klopidogrel

  • NSAIL

  • SSRI ili SNRI

  • Ostali lekovi koji mogu negativno uticati na hemostazu

  • Kongenitalni ili stečeni poremećaji koagulacije

  • Trombocitopenija ili funkcionalni trombocitni deficit

  • Skorija biopsija ili teža trauma

  • Bakterijski endokarditis

  • Ezofagitis, gastritis ili gastroezofagealni refluks

Podaci odrasle za pacijente telesne mase < 50 kg su ograničeni (videti odeljak 5.2).

Istovremena primena dabigatraneteksilata sa P-gp-inhibitorima nije ispitivana kod pedijatrijskih pacijenata ali može doći do povećanja rizika od krvarenja (videti odeljak 4.5).

Mere opreza i zbrinjavanje rizika od krvarenja

Za lečenje komplikacija krvarenja, videti takođe odeljak 4.9.

Procena odnosa koristi i rizika

Prisustvo lezija, stanja, procedura i/ili farmakoloških terapija (kao što su NSAIL, inhibitori agregacije trombocita, SSRI i SNRI, videti odeljak 4.5), koji značajno povećavaju rizik od većeg krvarenja iziskuju

pažljivu procenu odnosa koristi i rizika. Dabigatraneteksilat treba primeniti samo ako je korist veća od procenjenog rizika od krvarenja.

Za pedijatrijske pacijente sa faktorima rizika, uključujući pacijente sa aktivnim meningitisom, encefalitisom i intrakranijalnim abscesom dostupni su ograničeni klinički podaci (videti odeljak 5.1). Kod ovih pacijenata, dabigatraneteksilat treba primeniti samo ako očekivana korist prevazilazi rizike od krvarenja.

Pažljivo kliničko praćenje

Preporučuje se pažljivo praćenje zbog znakova krvarenja ili anemije tokom trajanja terapije, posebno u slučaju kombinacije faktora rizika (videti prethodno navedenu tabelu 3). Poseban oprez je potreban kada se dabigatraneteksilat primenjuje istovremeno s verapamilom, amjodaronom, hinidinom ili klaritromicinom (P-gp inhibitori), posebno u slučaju krvarenja, naročito kod pacijenta koji imaju smanjenu funkciju bubrega (videti odeljak 4.5).

Preporučuje se pažljivo praćenje znakova krvarenja kod pacijenata koji istovremeno primaju NSAIL (videti odeljak 4.5).

Prekid terapije dabigatraneteksilatom

Pacijenti kod kojih dođe do razvoja akutne bubrežne insuficijencije moraju da prekinu lečenje dabigatraneteksilatom (videti takođe odeljak 4.3).

Ukoliko se javi teško krvarenje, terapiju treba prekinuti i potražiti izvor krvarenja, a može se razmotriti i primena specifičnog antagoniste, idarucizumaba kod odraslih pacijenata. Efikasnost i bezbednost primene idarucizumaba nije ustanovljena kod pedijatrijskih pacijenata. Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom.

Primena inhibitora protonske pumpe

Da bi se sprečilo gastrointestinalno krvarenje, može se razmotriti primena inhibitora protonske pumpe (IPP). U slučaju pedijatrijskih pacijenata treba slediti preporuke koje se nalaze u lokalnim informacijama o leku za inhibitore protonske pumpe.

Laboratorijski parametri koagulacije

Mada terapija ovim lekom u principu ne zahteva rutinsko praćenje antikoagulantnog efekta, merenje antikoagulantnog efekta koji je postignut sa dabigatranom može da bude od koristi kako bi se otkrila preterano velika izloženost dabigatranu ukoliko postoje dodatni faktori rizika.

Razblaženo trombinsko vreme (engl. diluted thrombin time, dTT), ekarinsko vreme koagulacije (engl. ecarin clotting time, ECT) i aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme (engl. activated partial thromboplastin time, aPTT) mogu da obezbede korisne informacije, ali njihove rezultate treba tumačiti sa oprezom zbog varijabilnosti između testova (videti odeljak 5.1).

Test za internacionalni normalizovani odnos (INR) je nepouzdan kod pacijenata koji primaju dabigatraneteksilat i prijavljivana su lažno pozitivna povećanja INR vrednosti. Zbog toga INR ne treba raditi.

Tabela 6 prikazuje granične vrednosti testova koagulacije kod odraslih pacijenata pri kraju intervala doziranja koje mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od krvarenja. Odgovarajuće granične vrednosti za pedijatrijske pacijente nisu poznate (videti odeljak 5.1).

Tabela 6: Granične vrednosti testova koagulacije kod odraslih pacijenata na kraju intervala doziranja koje mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od krvarenja

Test (na kraju intervala doziranja) Indikacija
Primarna prevencija venske tromboembolije u ortopedskoj hirurgiji MU i SE kod AF i DVT/PE
dTT [nanograma/mL] > 67 > 200
ECT [x-puta povećane vrednosti iznad normalnih vrednosti] Nema podataka > 3
aPTT [x- puta povećane vrednosti iznad normalnih vrednosti] > 1,3 > 2
INR Ne treba određivati Ne treba raditi

Primena fibrinolitičkih lekova u terapiji akutnog ishemijskog moždanog udara

Primena fibrinolitičkih lekova u terapiji akutnog ishemijskog moždanog udara se može razmotriti kod pacijenata čije vrednosti dTT, ECT ili aPTT ne prelaze gornju granicu normalnih vrednosti (GGN) prema lokalnom referentnom rasponu.

Hirurške ili druge intervencije

Pacijenti koji primaju dabigatraneteksilat i podvrgavaju se hirurškim ili drugim invazivnim procedurama su u povećanom riziku od krvarenja. Prema tome, hirurške intervencije mogu da iziskuju privremenu obustavu primene dabigatraneteksilata.

U slučaju kardioverzije, pacijenti ne moraju prekidati terapiju dabigatraneteksilatom. Nema dostupnih podataka za terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg dva puta na dan kod pacijenata podvrgnutih kateterskoj ablaciji zbog atrijalne fibrilacije (videti odeljak 4.2).

Kada se terapija privremeno obustavi zbog intervencije, potreban je oprez i praćenje antikoagulanasa. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega klirens dabigatrana može da potraje duže (videti odeljak 5.2). Ovo treba uzeti u obzir pre svake procedure. U takvim slučajevima test koagulacije (videti odeljke 4.4 i 5.1) može da pomogne da se utvrdi da li je hemostaza i dalje smanjena.

Hitni hirurški zahvati ili hitne procedure

Primenu dabigatraneteksilata potrebno je privremeno prekinuti. U slučajevima kada je potrebno brzo poništenje antikoagulantnog dejstva, dostupan je specifičan antagonist za dabigatraneteksilat, idarucizumab kod odraslih pacijenata. Efikasnost i bezbednost idarucizimaba nije utvrđena kod pedijatrijskih pacijenata. Dabigatran se može ukloniti hemodijalizom.

Poništenje terapije dabigatranom izlaže pacijente riziku od tromboze zbog njihove osnovne bolesti. Terapija dabigatraneteksilatom može se ponovo započeti 24 sata nakon primene idarucizumaba, ako je pacijent klinički stabilan i ako je postignuta odgovarajuća hemostaza.

Subakutni hirurški zahvati/intervencije

Primenu dabigatraneteksilata potrebno je privremeno prekinuti. Hirurški zahvat/intervenciju je potrebno, ukoliko je moguće, odložiti za najmanje 12 sati od primene poslednje doze. Ako se hirurški zahvat ne može odložiti, rizik od krvarenja se može povećati. Potrebno je proceniti rizik od krvarenja u odnosu na hitnost intervencije.

Elektivni hirurški zahvati

Ukoliko je moguće, primenu dabigatraneteksilata je potrebno prekinuti najmanje 24 sata pre invazivnih ili hirurških postupaka. Kod pacijenata s povećanim rizikom od krvarenja ili u slučaju velikog hirurškog zahvata u kome može biti potrebna potpuna hemostaza, razmotriti prekid primene dabigatraneteksilata 2-4 dana pre hirurškog zahvata.

U Tabeli 7 dat je sažet prikaz pravila za obustavu terapije pre hirurških ili invazivnih procedura kod odraslih pacijenata.

Tabela 7: Pravila za obustavu terapije pre invazivnih ili hirurških procedura za odrasle pacijente

Bubrežna funkcija (CrCL mL/min) Procenjeno poluvreme eliminacije (sati) Primenu dabigatraneteksilata treba prekinuti pre elektivne hirurgije
Veliki rizik od krvarenja ili velika hirurška intervencija Standardni rizik
≥80 ~13 2 dana pre 24 sata pre
≥50 - <80 ~15 2-3 dana pre 1-2 dana pre
≥30 - <50 ~18 4 dana pre 2-3 dana pre (> 48 sati)

Pravila za obustavu leka pre invazivnih ili hirurških procedura za pedijatrijske pacijente sažeto su prikazana u tabeli 8.

Tabela 8: Pravila za obustavu terapije pre invazivnih ili hirurških procedura za pedijatrijske pacijente

Bubrežna funkcija (eGFR u mL/min/1,73m2) Obustaviti primenu dabigatrana pre elektivne hirurškeintervencije
> 80 24 sata ranije
50-80 2 dana ranije
< 50 Ovi pacijenti nisu analizirani (videti odeljak 4.3)

Spinalna anestezija/epiduralna anestezija/Lumbalna punkcija

Procedure kao što je spinalna anestezija mogu da zahtevaju kompletno očuvanu hemostatsku funkciju.

Rizik od spinalnog ili epiduralnog hematoma može da bude povećan u slučajevima traumatske ili ponavljane punkcije i produžene upotrebe epiduralnih katetera. Posle uklanjanja katetera potrebno je da prođe interval od najmanje 2 sata pre uzimanja prve doze dabigatraneteksilata. Kod ovih pacijenata je potrebna česta kontrola da se prepoznaju neurološki znaci i simptomi spinalnog ili epiduralnog hematoma.

Postoperativna faza

Dabigatraneteksilat treba ponovo uvoditi posle invazivne procedure ili hirurške intervencije što ranije, pod uslovom da to omogućava klinička slika i da je postignuta kompletna hemostaza.

Pacijente u riziku od krvarenja ili pacijente u riziku od prekomernog izlaganja, pre svega pacijente sa smanjenom funkcijom bubrega (videti takođe tabelu 5), treba lečiti oprezno (videti odeljke 4.4 i 5.1).

Pacijenti u velikom riziku od hirurškog mortaliteta i sa intrinzičnim faktorima rizika za tromboembolijske događaje

Podaci o efikasnosti i bezbednosti dabigatraneteksilata za ovu grupu pacijenata su ograničeni, pa se zbog toga kod njih savetuje oprez prilikom terapije.

Operacija preloma kuka

Nema podataka o upotrebi dabigatraneteksilata kod pacijenata koji se podvrgavaju operaciji zbog preloma kuka. Stoga se ova terapija ne preporučuje.

Oštećenje funkcije jetre

Pacijenti sa povećanim koncentracijama enzima jetre >2 gornje granice normalne vrednosti (GGN) bili su isključeni iz glavnih kliničkih ispitivanja. Ne postoji iskustvo u lečenju ove subpopulacije pacijenata, te se stoga upotreba dabigatraneteksilata u ovoj populaciji ne preporučuje. Oštećenje funkcije jetre ili bolesti jetre koje može imati uticaj na preživljavanje su kontraindikacije za primenu (videti odeljak 4.3).

Interakcije s induktorima P-glikoproteina

Istovremena primena sa induktorima P-glikoproteina može da izazove smanjenje koncentracije dabigatrana i treba je izbegavati (videti odeljke 4.5 i 5.2).

Pacijenti sa antifosfolipidnim sindromom

Upotreba direktnih oralnih antikoagulanasa (DOAC), uključujući dabigatraneteksilat, se ne preporučuje kod pacijenata koji u anamnezi imaju trombozu, a dijagnostikovan im je antifosfolipidni sindrom. Naročito se ne preporučuju kod pacijenata koji su pozitivni na sva tri antifosfolipidna testa (lupus antikoagulans, antikardiolipin antitela i anti-beta 2 glikoprotein I antitela), kod kojih bi terapija direktnim oralnim antikoagulansima mogla biti povezana sa povećanom stopom rekurentnih trombotičkih događaja, u poređenju sa terapijom antagonistima vitamina K.

Infarkt miokarda (IM)

U studiji faze III, RE-LY (prevencija MU i SE kod AF, videti odeljak 5.1) sveukupna stopa IM iznosila je 0,82% godišnje za dabigatraneteksilat 110 mg dva puta na dan, 0,81% godišnje za dabigatraneteksilat 150 mg dva puta na dan i 0,64% godišnje za varfarin, gde se beleži povećanje rizika za dabigatran od 29%, odnosno 27% u poređenju sa varfarinom. Nezavisno od terapije, najveći apsolutni rizik od IM beležio se u sledećim podgrupama, i to sa sličnim relativnim rizikom: pacijenti koji su već imali IM, pacijenti ≥65 godina koji imaju ili dijabetes ili koronarnu arterijsku bolest, pacijenti sa ejekcionom frakcijom leve komore <40%, i pacijenti sa umerenim poremećajem funkcije bubrega. Štaviše, veći rizik od IM beleži se kod pacijenata koji istovremeno uzimaju ASK plus klopidogrel, ili samo klopidogrel.

U tri aktivno kontrolisana DVT/PE ispitivanja faze III prijavljena je veća stopa IM za pacijente koji su primali dabigatraneteksilat nego za pacijente koji su primali varfarin: 0,4% u poređenju sa 0,2% u kratkotrajnim ispitivanjima RE-COVER i RE-COVER II; i 0,8% u poređenju sa 0,1% u dugotrajnom ispitivanju RE-MEDY. U ovom ispitivanju povećanje je bilo statistički značajno (p=0,022).

U ispitivanju RE-SONATE, koje je upoređivalo dabigatraneteksilat s placebom, stopa IM je iznosila 0,1% za pacijente koji su primali dabigatraneteksilat i 0,2% za pacijente koji su primali placebo.

Pacijenti sa aktivnim malignim oboljenjem (DVT/PE, pedijatrijski pacijenti sa VTE)

Efikasnost i bezbednost kod DVT/PE još uvek nisu utvrđene za pacijente s kancerom u aktivnoj fazi bolesti. Postoje ograničeni podaci o efikasnosti i bezbednosti primene za pedijatrijske pacijente sa aktivnim kancerom.

Pedijatrijska populacija

U slučaju nekih vrlo specifičnih pedijatrijskih pacijenata npr. pacijenti sa oboljenjem tankog creva gde je proces resorpcije ugrožen, treba razmotriti upotrebu antikoagulanasa koji se primenjuju parenteralno.

Interakcije

Lista interakcija
30
104
33
9
Dodaj u interakcije

Interakcije na nivou transportnih mehanizama

Dabigatraneteksilat je supstrat za efluks transportnog P-gp. Očekuje se da će istovremena primena sa P-gp inhibitorima (videti tabelu 9) dovesti do povećanih koncentracija dabigatrana u plazmi.

Ukoliko nije drugačije opisano, pažljivo kliničko praćenje (u smislu traženja znakova krvarenja ili anemije) se zahteva kada se dabigatran primenjuje istovremeno sa snažnim P-gp inhibitorima. Kod kombinacije s nekim P-gp inhibitorima mogu biti potrebna smanjenja doze (videti odeljke 4.2, 4.3, 4.4 i 5.1).

Tabela 9: Interakcije na nivou transportnih mehanizama

P-gp inhibitori
Istovremena primena je kontraindikovana (videti odeljak 4.3)
Ketokonazol Ketokonazol je povećao ukupne PIK0-∞, i Cmax vrednosti dabigatrana 2,38 puta odnosno 2,35 puta nakon pojedinačne doze od 400 mg uzete oralno, i 2,53 puta odnosno 2,49puta nakon višestrukih doza od 400 mg ketokonazola uzetih oralno jednom dnevno.
Dronedaron Kada su se dabigatraneteksilat i dronedaron primenjivali istovremeno, ukupne PIK0-∞, i Cmax vrednosti dabigatrana su se povećavale oko 2,4 puta, odnosno 2,3 puta nakon višestrukih doza od 400 mg dronedarona dva puta dnevno, i za oko 2,1 put, odnosno 1,9puta nakon pojedinačne doze od 400 mg dronedarona.
Itrakonazol, ciklosporin Na osnovu rezultata u in vitro uslovima može se očekivati sličan efekat kao i sa ketokonazolom.
Glekaprevir/pibrentasvir Istovremena primena dabigatraneteksilata sa fiksnom kombinacijom P-gp inhibitora glekaprevir/pibrentasvir je pokazala da dolazi do povećanog izlaganja dabigatrana i povećanja rizika od krvarenja.
Istovremena primena se ne preporučuje
Takrolimus U in vitro uslovima je pokazano da takrolimus ima sličan inhibitorni efekat na P-gp kao itrakonazol i ciklosporin. Dabigatraneteksilat nije bio klinički ispitivan sa takrolimusom. Međutim, ograničeni klinički podaci sa drugim P-gp supstratom (everolimus) ukazuju da je inhibicija P-gp sa takrolimusom slabija od one uočene sa jakim P-gp inhibitorima.
Potreban oprez u slučaju istovremene primene (videti odeljke 4.2 i 4.4)
Verapamil Kada je dabigatraneteksilat (150 mg) primenjivan istovremeno sa oralno primenjenim verapamilom, Cmax i PIK dabigatrana su bili povećani, ali veličina ove promene se razlikuje u zavisnosti od vremena primene i formulacije verapamila (videti odeljke 4.2 i4.4).
Najveće povećanje izloženosti dabigatranu je bilo primećeno sa prvom dozom verapamila primenjenog kao formulacija sa trenutnim otpuštanjem supstance 1 sat pre uzimanja dabigatraneteksilata (povećanje Cmax od oko 2,8 puta i PIK od oko 2,5 puta). Efekat je bio progresivno smanjivan sa primenom verapamil formulacije sa produženim oslobađanjem supstance (povećanje Cmax od oko 1,9 puta i PIK od oko 1,7 puta), ili primenom više doza verapamila (povećanje Cmax od oko 1,6 puta i PIK od oko 1,5 puta).Nije primećena značajna interakcija kada je verapamil primenjen 2 sata posledabigatraneteksilata (povećanje Cmax od oko 1,1 put i PIK od oko 1,2 puta). Ovo je objašnjeno kompletnom resorpcijom dabigatrana nakon 2 sata.
Amjodaron Kada se dabigatraneteksilat primenjivao zajedno sa pojedinačnom oralnom dozom amjodarona od 600 mg, stepen i brzina resorpcije amjodarona i njegovog aktivnog metabolita DEA se suštinski nisu menjali. PIK i Cmax dabigatrana su bili povećani oko 1,6 puta, odnosno 1,5 puta. Zbog dugog poluvremena eliminacije amjodarona potencijal za interakcije sa lekovima može da postoji nedeljama nakon prekida terapijeamjodaronom (videti odeljke 4.2.i 4.4).
Hinidin Hinidin je primenjen u dozi od 200 mg svaki drugi sat sve do doze od 1000 mg. Dabigatraneteksilat je primenivan dva puta dnevno tokom tri uzastopna dana, a trećeg dana je dat sa ili bez hinidina. PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana su bili povećani u proseku za 1,53 puta, odnosno 1,56 puta tokom istovremene primene sa hinidinom (videti odeljke4.2 i 4.4).
Klaritromicin Kada se klaritromicin (500 mg dva puta dnevno) primenjivao istovremeno sa dabigatraneteksilatom kod zdravih dobrovoljaca, primećeno je povećanje PIK od oko1,19 puta i Cmax od oko 1,15 puta.
Tikagrelor Kada se pojedinačna doza dabigatraneteksilata od 75 mg primenjivala istovremeno sa udarnom dozom od 180 mg tikagrelora, PIK i Cmax dabigatrana povećavali su se za 1,73, odnosno 1,95 puta. Nakon ponovljenih doza tikagrelora 90 mg dva puta dnevno, povećano izlaganje dabigatranu je iznosilo 1,56 puta za Cmax i 1,46 puta za PIK.Istovremena primena udarne doze od 180 mg tikagrelora i 110 mg dabigatraneteksilata (u stanju dinamičke ravnoteže) povećavala je PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana za 1,49 puta i 1,65 puta, u poređenju sa monoterapijom dabigatraneteksilata. Kada se inicijalna doza od 180 mg tikagrelora primenjivala 2 sata posle 110 mg dabigatraneteksilata (u stanju dinamičke ravnoteže), povećanje PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana bilo je smanjeno 1,27 puta i 1,23 puta u poređenju s monoterapijom dabigatraneteksilatom. Ovakav raspored doziranja udarnom dozom se preporučuje za početak primene tikagrelora.Istovremena primena 90 mg tikagrelora dva puta na dan (doza održavanja) sa 110 mgdabigatraneteksilata povećavala je prilagođeni PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana za 1,26 puta, odnosno 1,29 puta u poređenju sa monoterapijom dabigatraneteksilata.
Posakonazol Posakonazol takođe donekle inhibira P-gp, ali nije bio klinički ispitivan. Treba biti oprezan kada se dabigatraneteksilat primenjuje istovremeno sa posakonazolom.
Induktori P-gp
Istovremenu primenu je potrebno izbegavati
npr. rifampicin, kantarion (Hypericum perforatum), Očekuje se da istovremena primena dovede do smanjenja koncentracije dabigatrana.Prethodna primena induktora rifampicina pri dozi od 600 mg jednom dnevno tokom 7
karbamazepin ili fenitoin dana je smanjila ukupnu maksimalnu koncentraciju dabigatrana i ukupnu izloženost leku za 65,5% odnosno 67%. Induktorski efekat je bio smanjen što je dovelo do izloženosti dabigatranu koja je bila blizu referentne vrednosti sedmog dana nakon prestanka terapije rifampicinom. Nije bilo primećeno dalje povećanje bioraspoloživosti nakon dodatnih sedam dana.
Inhibitori proteaze kao što je ritonavir
Istovremena primena se ne preporučuje
npr. ritonavir i njegove kombinacije s drugim inhibitorima proteaze Utiču na P-gp (bilo kao inhibitor bilo kao induktor). Oni nisu bili proučavani i zbog toga se ne preporučuje njihova istovremena primena sa dabigatraneteksilataom.
Supstrati za P-gp
Digoksin U studiji u koju su bila uključena 24 zdrava ispitanika, pri primeni dabigatrana zajedno sa digoksinom, nije bilo promena u izloženosti digoksinu i nije bilo relevantnih kliničkih promena u izloženosti dabigatranu.

Antikoagulansi i inhibitori agregacije trombocita

Nema iskustva, ili su veoma ograničena, u pogledu istovremene primene dabigatraneteksilata i sledećih lekova koji mogu povećati rizik od krvarenja: antikoagulansi kao što su nefrakcionisani heparini (NFH), niskomolekularni heparini (NMH), heparinski derivati (fondaparinuks, desirudin), trombolitički lekovi i antagonisti vitamina K, rivaroksaban ili drugi oralni antikoagulansi (videti odeljak 4.3) i inhibitori agregacije trombocita kao što su antagonisti GPIIb/IIIa receptora, tiklopidin, prasugrel, tikagrelor, dekstran i sulfinpirazon (videti odeljak 4.4).

Na osnovu ograničenih podatka prikupljenih u fazi III RE-LY studije (videti odeljak 5.1) kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom zabeleženo je da je istovremena upotreba drugih oralnih ili parenteralnih antikoagulanasa povećala stope većih krvarenja i sa dabigatraneteksilatom i sa varfarinom za približno 2,5 puta, i ovo je uglavnom bio slučaj u situacijama kada se prelazilo sa jednog na drugi antikoagulans (videti odeljak 4.3). Štaviše, istovremena upotreba inhibitora agregacije trombocita, ASK ili klopidogrela približno je dvostruko povećavala stope većih krvarenja i sa dabigatraneteksilatom i sa varfarinom (videti odeljak 4.4).

NFH mogu da se primene u dozama neophodnim da se održi ugrađeni centralni venski ili arterijski kateter ili tokom kateterske ablacije kod atrijalne fibrilacije (videti odeljak 4.3).

Tabela 10: Interakcije s antikoagulansima i inhibitorima agregacije trombocita

NSAIL Pokazano je da NSAIL, kada se daju za kratkotrajnu perioperativnu analgeziju, nisu povezani sa povećanim rizikom od krvarenja kada se daju uz dabigatraneteksilat. Sa hroničnom upotrebom NSAIL su, u kliničkoj studiji faze III koja je poredila dabigatran sa varfarinom za prevenciju moždanog udara kod pacijenata s atrijalnom fibrilacijom (RE-LY), povećavali rizik od krvarenja za otprilike 50% i uz dabigatraneteksilat i uz varfarin.
Klopidogrel Kod mladih, zdravih dobrovoljaca muškog pola istovremena primena dabigatraneteksilata i klopidogrela nije dala veće produženje vremena kapilarnog krvarenja u odnosu na monoterapiju klopidogrelom. Uz to, PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatrana i mere koagulacije za dejstvo dabigatrana ili inhibicija agregacije trombocita kao mera dejstva klopidogrela ostaju u suštini neizmenjeni u poređenju sa kombinovanom terapijom i odgovarajućim monoterapijama. Sa udarnim dozama od300 mg ili 600 mg klopidogrela, PIKτ,ss i Cmax,ss dabigatran su povećani za oko 30-40% (videti odeljak 4.4).
ASK Istovremeno davanje ASK i 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan može da poveća rizik od
bilo kakvog krvarenja za 12% do 18% sa 81 mg ASK, odnosno za 24% sa 325 mg ASK (videti odeljak 4.4).
NMH Istovremena upotreba NMH, kao što su enoksaparin i dabigatraneteksilat nije posebno ispitivana. Posle prebacivanja sa trodnevne terapije u kojoj je 40 mg enoksaparina primenjivano supkutano jednom dnevno, 24 sata posle poslednje doze enoksaparina izlaganje dabigatranu je bilo neznatno manje nego posle primene samo dabigatraneteksilata (jedna doza od 220 mg). Veći rizik od anti-FXa/FIIa aktivnosti zabeležen je posle primene dabigatraneteksilata sa pred-terapijom enoksaparinom u poređenju sa rizikom posle primene samog dabigatraneteksilata. Ovo se smatra posledicom prenošenja dejstva (carry-over effect) enoksaparina i nije klinički relevantno. Rezultati drugih testova antikoagulantnog dejstva dabigatrana nisu se značajnije menjali pod uticajem prethodne terapije enoksaparinom.

Druge interakcije

Tabela 11: Druge interakcije

Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI) ili selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (engl. selective serotonin norepinephrine reuptake inhibitors, SNRI)
SSRI, SNRI SSRI i SNRI su povećavali rizik od krvarenja u svim grupama pacijenata u kliničkom ispitivanju faze III u kome su se upoređivali dabigatran i varfarin za prevenciju moždanog udara kod pacijenata s atrijalnom fibrilacijom (RE-LY).
Supstance koje utiču na pH želuca
Pantoprazol Kada se dabigatran primenjivao zajedno sa pantoprazolom, zapaženo je smanjenje PIK dabigatrana od oko 30%. Pantoprazol i drugi inhibitori protonske pumpe (IPP) su primenjivani zajedno sa dabigatranom u kliničkim ispitivanjima i nije primećen uticaj na krvarenje ili smanjenje efikasnosti dabigatrana.
Ranitidin Primena ranitidina zajedno sa dabigatranom nije imala klinički relevantan efekat na stepen resorpcije dabigatrana.

Interakcije povezane sa dabigatraneteksilatom i metaboličkim profilom dabigatrana

Dabigatraneteksilat i dabigatran se ne metabolišu pomoću citohrom P450 sistema i nemaju in vitro efekte na enzime humanog citohroma P450. Zbog toga se ne očekuju interakcije lekova koji se ovim putem metabolišu, sa dabigatranom.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija sprovedena su samo kod odraslih.

Trudnoća i dojenje

Žene u reproduktivnom periodu

Žene u reproduktivnom period treba da izbegavaju trudnoću tokom terapije lekom Lotreka. Trudnoća

Postoje samo ograničeni podaci o upotrebi dabigatraneteksilata kod trudnica.

Studije sprovedene na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Potencijalni rizik za trudnice nije poznat.

Lek Lotreka ne treba koristiti tokom trudnoće osim ukoliko za tim ne postoji jasna potreba. Dojenje

Ne raspolaže se kliničkim podacima o efektima dabigatrana na odojčad tokom perioda dojenja. Dojenje treba prekinuti u toku terapije lekom Lotreka.

Plodnost

Nema raspoloživih podataka iz ispitivanja sprovedenih u humanoj populaciji.

U ispitivanjima na životinjama, uticaj na plodnost ženki je uočen u obliku smanjenja implantacije embriona i u povećanju gubitka embriona u preimplantaciji pri dozi od 70 mg/kg (5 puta veći nivo izloženosti nego u plazmi pacijenata). Nisu primećeni drugi efekti na plodnost ženki. Nije bilo uticaja na plodnost mužjaka. Pri dozama koje su bile toksične majkama (5-10 puta veća plazma izloženost nego kod pacijenata), smanjenje u fetalnoj telesnoj masi i embriofetalnoj vijabilnosti, zajedno sa povećanjem u fetalnim varijacijama su uočeni kod pacova i zečeva. U pre- i post-natalnoj studiji, povećanje u fetalnom mortalitetu je primećeno pri dozama koje su bile toksične kod ženki (doza koja odgovara plazma izloženosti na nivou 4 puta većem od onog uočenog kod pacijenata).

Upravljanje vozilom

Dabigatraneteksilat nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva

Sažetak bezbednosnog profila

Dabigatraneteksilat je procenjivan u kliničkim ispitivanjima kod 64000 pacijenata; od kojih je oko 35000 pacijenata je bilo na terapiji dabigatraneteksilatom.

Sveukupno, oko 9% pacijenata lečenih zbog elektivne operacije kolena ili kuka (kratkotrajna terapija do 42 dana), i 22% pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom lečenih u cilju prevencije moždanog udara i sistemske embolije (dugotrajna terapija, do 3 godine), 14% pacijenata lečenih zbog DVT/PE i 15% pacijenata lečenih radi prevencije DVT/PE, imalo je neželjene reakcije.

Najčešće prijavljivani događaji su krvarenja koja su nastupila kod 14% pacijenata lečenih kratkotrajno nakon elektivne operacije zamene kuka ili kolena, 16,6 % pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom koji su dugoročno lečeni sa ciljem prevencije moždanog udara i sistemske embolije, i kod 14,4% odraslih pacijenata lečenih zbog DVT/PE. Osim toga, krvarenje se pojavilo kod 19,4% pacijenata u RE-MEDY ispitivanju prevencije DVT/PE (odrasli pacijenti), i kod 10,5% pacijenata u RE-SONATE ispitivanju prevencije DVT/PE (odrasli pacijenti).

S obzirom da populacije pacijenata lečene u ove tri indikacije ne mogu da se porede i događaji krvarenja su distribuirani na više različitih Klasa sistema organa (SOC), zbirni opis velikog i bilo kog krvarenja je podeljen prema indikacijama i prikazan u tabelama 13-17 u nastavku.

Iako retko prijavljivana u kliničkim studijama, mogu se javiti velika ili ozbiljna krvarenja koja, nezavisno od lokalizacije, mogu da dovedu do onesposobljavajućih, životno-ugrožavajućih ili čak do smrtnih ishoda.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Tabela 12 prikazuje neželjene reakcije identifikovane na osnovu kliničkih ispitivanja i perioda nakon stavljanja leka u promet za indikacije primarne prevencije VTE nakon hirurške zamene kuka ili kolena, prevencije tromboembolijskog moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom, terapije DVT/PE i prevencije DVT/PE. One su klasifikovane prema klasama sistema organa (engl. System Organ Classes, SOC) i prema učestalosti koristeći sledeću konvenciju: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremena (≥1/1000 do <1/100), retka (≥1/10000 do <1/1000); veoma retka (<1/10000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 12: Neželjene reakcije

Učestalost
SOC / Preporučeni termin Primarna prevencija VTE nakon operacije zamene kuka ili kolena Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom Lečenje DVT/PE i prevencija DVT/PE
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Anemija Povremeno Često Povremeno
Smanjenje vrednosti hemoglobina Često Povremeno Nepoznato
Trombocitopenija Retko Povremeno Retko
Smanjenje hematokrita Povremeno Retko Nepoznato
Neutropenija Nepoznato Nepoznato Nepoznato
Agranulocitoza Nepoznato Nepoznato Nepoznato
Poremećaji imunskog sistema
Preosetljivost na lek Povremeno Povremeno Povremeno
Osip Retko Povremeno Povremeno
Pruritus Retko Povremeno Povremeno
Anafilaktičke reakcije Retko Retko Retko
Angioedem Retko Retko Retko
Urtikarija Retko Retko Retko
Bronhospazam Nepoznato Nepoznato Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema
Intrakranijalna hemoragija Retko Povremeno Retko
Vaskularni poremećaji
Hematom Povremeno Povremeno Povremeno
Hemoragija Retko Povremeno Povremeno
Krvarenje iz rane Povremeno - -
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Epistaksa Povremeno Često Često
Hemoptizije Retko Povremeno Povremeno
Gastrointestinalni poremećaji
Gastrointestinalna hemoragija Povremeno Često Često
Abdominalni bol Retko Često Povremeno
Dijareja Povremeno Često Povremeno
Dispepsija Retko Često Često
Mučnina Povremeno Često Povremeno
Rektalna hemoragija Povremeno Povremeno Često
Hemoroidalna hemoragija Povremeno Povremeno Povremeno
Gastrointestinalni ulkus, uključujući ezofagealni ulkus Retko Povremeno Povremeno
Gastroezofagitis Retko Povremeno Povremeno
Gastroezofagealna refluksna bolest Retko Povremeno Povremeno
Povraćanje Povremeno Povremeno Povremeno
Disfagija Retko Povremeno Retko
Hepatobilijarni poremećaji
Poremećena funkcija jetre/ izmenjeni testovi funkcije jetre Često Povremeno Povremeno
Povećanje vrednosti alanin-aminotransferaze Povremeno Povremeno Povremeno
Povećanje vrednosti aspartat-aminotransferaze Povremeno Povremeno Povremeno
Povećanje vrednosti enzima jetre Povremeno Retko Povremeno
Hiperbilirubinemija Povremeno Retko Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Krvarenje iz kože Povremeno Često Često
Alopecija Nepoznato Nepoznato Nepoznato
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Hemartroza Povremeno Retko Povremeno
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Urogenitalna hemoragija, uključujući hematuriju Povremeno Često Često
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Hemoragija na mestu injekcije Retko Retko Retko
Hemoragija na mestu katetera Retko Retko Retko
Krvavi iscedak Retko - -
Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije
Traumatska hemoragija Povremeno Retko Povremeno
Hemoragija na mestu incizije Retko Retko Retko
Postproceduralni hematom Povremeno - -
Postproceduralno krvarenje Povremeno - -
Postoperativna anemija Retko - -
Postproceduralni iscedak Povremeno - -
Sekrecija iz rane Povremeno - -
Hirurške i medicinske procedure
Drenaža rane Retko - -
Postproceduralna drenaža Retko - -

Opis odabranih neželjenih reakcija

Reakcije krvarenja

Zbog farmakološkog načina dejstva, primena dabigatraneteksilata može biti povezana s povećanim rizikom od okultnog ili vidljivog krvarenja iz bilo kog tkiva ili organa. Znaci, simptomi i težina (uključujući smrtni ishod) razlikovaće se zavisno od mesta i stepena ili opsežnosti krvarenja i/ili anemije. U kliničkim ispitivanjima češća su bila krvarenja iz sluzokoža (npr. gastrointestinalno, urogenitalno) tokom dugotrajne terapije dabigatraneteksilatom u poređenju s terapijom antagonistima vitamina K. Zbog toga, uz odgovarajuće kliničko praćenje, korisno je i laboratorijsko određivanje hemoglobina/hematokrita za otkrivanje okultnog krvarenja. Rizik od krvarenja može biti povećan u određenim grupama pacijenata, npr. pacijenata s umerenim oštećenjem funkcije bubrega i/ili na istovremenoj terapiji koja utiče na hemostazu ili na terapiji snažnim P-gp inhibitorima (videti odeljak 4.4 Rizik od krvarenja). Hemoragijske komplikacije mogu se manifestovati kao slabost, bledilo, vrtoglavica, glavobolja ili neobjašnjeno oticanje, dispneja i neobjašnjeni šok.

U terapiji dabigatraneteksilatom zabeležene su poznate komplikacije krvarenja poput kompartment sindroma i akutne bubrežne insuficijencije zbog hipoperfuzije kod pacijenata sa prisutnim faktorima rizika. Stoga je prilikom procene stanja svakog pacijenta koji prima antikoagulantnu terapiju potrebno uzeti u obzir mogućnost krvarenja. U slučaju krvarenja koje se ne može kontrolisati, kod odraslih pacijenata dostupan je poseban antagonist koji poništava dejstvo, idarucizumab (videti odeljak 4.9).

Primarna prevencija VTE u ortopedskoj hirurgiji

Tabela 13 prikazuje broj (%) pacijenata koji su imali neželjene reakcije krvarenja tokom terapije u prevenciji VTE u 2 pivotalne studije, prema dozi leka.

Tabela 13: Broj (%) pacijenata koji su imali krvarenje kao neželjenu reakciju

Dabigatran 150 mg N (%) Dabigatran 220 mg N (%) Enoksaparin N (%)
Broj lečenih pacijenata 1866 (100,0) 1825 (100,0) 1848 (100,0)
Veliko krvarenje 24 (1,3) 33 (1,8) 27 (1,5)
Bilo koje krvarenje 258 (13,8) 251 (13,8) 247 (13,4)

Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom sa jednim ili više faktora rizika

Tabela 14 pokazuje epizode krvarenja razložene na teže, odnosno bilo kakvo krvarenje u pivotalnom kliničkom ispitivanju u kome je ispitivana prevencija tromboembolijskog moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom.

Tabela 14: Epizode krvarenja u studiji u kojoj je ispitivana prevencija tromboembolijskog MU i SE kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom

Dabigatraneteksilat 110mg dva puta dnevno Dabigatraneteksilat 150mg dva puta dnevno Varfarin
Randomizovani ispitanici 6015 6076 6022
Veliko krvarenje 347 (2,92%) 409 (3,40%) 426 (3,61%)
Intrakranijalno krvarenje 27 (0,23%) 39 (0,32%) 91 (0,77%)
GI krvarenje 134 (1,13%) 192 (1,60%) 128 (1,09%)
Krvarenje sa smrtnimishodom 26 (0,22%) 30 (0,25%) 42 (0,36%)
Malo krvarenje 1566 (13,16%) 1787 (14,85%) 1931 (16,37%)
Bilo koje krvarenje 1759 (14,78%) 1997 (16,60%) 2169 (18,39%)

Ispitanici randomizovani da primaju dabigatraneteksilat 110 mg dva puta na dan, ili 150 mg dva puta na dan, imali su značajno manji rizik od životno ugrožavajućih krvarenja i intrakranijalnih krvarenja u poređenju sa pacijentima koji su dobijali varfarin [p < 0,05]. Obe doze dabigatraneteksilata su takođe bile povezane sa statistički značajno manjom ukupnom stopom krvarenja. Ispitanici randomizovani da primaju dabigatraneteksilat 110 mg dva puta na dan imali su značajno manji rizik od većih krvarenja u poređenju sa varfarinom (hazard ratio 0,81 [p=0,0027]). Ispitanici randomizovani da primaju dabigatraneteksilat 150 mg dva puta na dan imali su značajno veći rizik od težih GI krvarenja u poređenju sa pacijentima koji su dobijali varfarin (hazard ratio 1,48 [p=0,0005]. Ovo dejstvo se prvenstveno javljalo kod pacijenata ≥ 75 godina.

Klinička korist od dabigatrana kada se radi o prevenciji moždanog udara i sistemske embolije i smanjenja rizika od intrakranijalnog krvarenja (hemoragije) (IKH) u poređenju sa varfarinom očuvana je u svim pojedinačnim podgrupama, npr. prema oštećenju funkcije bubrega, godinama starosti, istovremenoj upotrebi lekova kao što su inhibitori agregacije trombocita ili inhibitori P-gp. Iako su neke grupe pacijenata u povećanom riziku od većeg krvarenja kada se leče antikoagulansima, povećani rizik od krvarenja kada se radi o dabigatranu posledica je GI krvarenja, koje se obično viđa u prvih 3-6 meseci po uvođenju terapije dabigatraneteksilatom.

Lečenje DVT i PE, i prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih pacijenata (DVT/PE)

Tabela 15 prikazuje događaje povezane sa krvarenjem u objedinjenim pivotalnim kliničkim ispitivanjima, RECOVER i RE-COVER II, koja ispituju lečenje DVT i PE. U objedinjenim ispitivanjima primarni parametri praćenjaza procenu bezbednosti velikog krvarenja, velikog ili klinički značajnog krvarenja, kao i svakog krvarenja bili su značajno manji nego sa varfarinom na nominalnom alfa nivou od 5%.

Tabela 15: Događaji povezani sa krvarenjem u kliničkim ispitivanjima RE-COVER i RE-COVER II za procenu lečenja DVT i PE

Dabigatraneteksilat 150 mg dva puta dnevno Varfarin Hazard ratio prema varfarinu (intervalpouzdanosti 95%)
Pacijenti uključeni u analizu bezbednosti 2456 2462
Događaji velikog krvarenja 24 (1,0 %) 40 (1,6 %) 0,60 (0,36; 0,99)
Intrakranijalno krvarenje 2 (0,1 %) 4 (0,2 %) 0,50 (0,09; 2,74)
Veliko GI krvarenje 10 (0,4 %) 12 (0,5 %) 0,83 (0,36; 1,93)
Životno ugrožavajuće krvarenje 4 (0,2 %) 6 (0,2 %) 0,66 (0,19; 2,36)
Događaji velikog krvarenja/kliničkiznačajnog krvarenja 109 (4,4 %) 189 (7,7 %) 0,56 (0,45; 0,71)
Svako krvarenje 354 (14,4 %) 503 (20,4 %) 0,67 (0,59; 0,77)
Svako GI krvarenje 70 (2,9 %) 55 (2,2 %) 1,27 (0,90; 1,82)

Događaji krvarenja za obe terapije se računaju od prvog unosa dabigatraneteksilata ili varfarina posle prekida parenteralnog lečenja (vremenski period isključivo peroralnog lečenja). Ovo uključuje sve događaje krvarenja koji su se javili za vreme lečenja dabigatraneteksilatom. Uključeni su svi događaji krvarenja koji su se javili za vreme lečenja varfarinom, osim onih koji su se javili za vreme preklapanja između varfarina i parenteralnog lečenja.

Tabela 16 pokazuje događaje krvarenja u ključnom pivotalnom ispitivanju RE-MEDY koje ispituje prevenciju DVT i PE. Pojedini događaji krvarenja (MBE/CRBE (engl. major bleeding events/clinically

relevant bleeding events); svako krvarenje) bili su značajno manji na nominalnom alfa-nivou 5% kod pacijenata na dabigatranu u poređenju sa pacijentima na varfarinu.

Tabela 16: Događaji krvarenja u ispitivanju RE-MEDY za procenu prevencije DVT i PE

Dabigatraneteksilat 150 mg dva puta dnevno Varfarin Hazard ratio prema varfarinu (interval pouzdanosti 95%)
Lečeni pacijenti 1430 1426
Događaji velikog krvarenja 13 (0,9 %) 25 (1,8 %) 0,54 (0,25; 1,16)
Intrakranijalno krvarenje 2 (0,1 %) 4 (0,3 %) Ne može se izračunati*
Veliko GI krvarenje 4 (0,3%) 8 (0,5%) Ne može se izračunati*
Životno ugrožavajuće krvarenje 1 (0,1 %) 3 (0,2 %) Ne može se izračunati*
Događaj velikog krvarenja/klinički značajnog krvarenja 80 (5,6 %) 145 (10,2 %) 0,55 ( 0,41; 0,72)
Svako krvarenje 278 (19,4 %) 373 (26,2 %) 0,71 (0,61; 0,83)
Svako GI krvarenje 45 (3,1%) 32 (2,2%) 1,39 (0,87; 2,20)

*HR (engl. hazard ratio) se ne može proceniti jer nema događaja ni u jednoj kohorti/lečenju

Tabela 17 pokazuje događaje krvarenja u pivotalnom ispitivanju RE-SONATE za procenu prevencije DVT i PE. Stopa kombinacije MBE/CRBE i svakog krvarenja bila je značajno manja na nominalnom alfa nivou 5% kod pacijenata na placebu u poređenju sa pacijentima na dabigatraneteksilatu.

Tabela 17: Događaji krvarenja u ispitivanju RE-SONATE za procenu prevencije DVT i PE

Dabigatraneteksilat 150 mg dva puta dnevno Placebo Hazard ratio prema placebu (interval pouzdanosti 95%)
Lečeni pacijenti 684 659
Događaji velikog krvarenja 2 (0,3 %) 0 Ne može se izračunati*
Intrakranijalno krvarenje 0 0 Ne može se izračunati*
Veliko GI krvarenje 2 (0,3 %) 0 Ne može se izračunati*
Životno ugrožavajuće krvarenje 0 0 Ne može se izračunati*
Događaj velikog krvarenja/klinički značajnog krvarenja 36 (5,3 %) 13 (2,0 %) 2,69 (1,43; 5,07)
Svako krvarenje 72 (10,5 %) 40 (6,1 %) 1,77 (1,20; 2,61)
Svako GI krvarenje 5 (0,7%) 2 (0,3%) 2,38 (0,46; 12,27)

*Odnos rizika se ne može proceniti zbog odsustva događaja u svim lečenjima

Agranulocitoza i neutropenija

Agranulocitoza i neutropenija su prijavljeni veoma retko nakon stavljanja u promet dabigatraneteksilata. S obzirom na to da su neželjene reakcije prijavljene tokom post-marketinškog praćenja bile prijavljivane u populaciji neodređene veličine, nemoguće je pouzdano odrediti njihovu učestalost. Učestalost prijavljivanja je procenjena na 7 događaja na milion pacijent godina za agranulocitozu i kao 5 događaja na milion pacijent godina za neutropeniju.

Pedijatrijska populacija

Bezbednost dabigatraneteksilata u terapiji VTE i prevenciji rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata je ispitivana u dve kliničke studije III faze (DIVERSITY i 1160.108). Ukupno 328 pedijatrijskih pacijenata je bilo na terapiji dabigatraneteksilatom. Pacijenti su primali doze leka prilagođene uzrastu i telesnoj masi odnosno formulaciju leka prilagođenu uzrastu.

U celini gledano, očekuje se da bezbednosni profil leka kod dece bude isti kao kod odraslih.

Ukupno, 26% pedijatrijskih pacijenata na terapiji dabigatraneteksilatom za VTE i za prevenciju rekurentne VTE je imalo neželjene reakcije.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Tabela 18 prikazuje neželjene reakcije registrovane u kliničkim studijama tokom terapije VTE i prevencije ponovnog javljanja VTE kod pedijatrijskih pacijenata. Neželjene reakcije su klasifikovane prema klasama sistema organa (engl. System Organ Classes, SOC) i prema učestalosti koristeći sledeću konvenciju: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremena (≥1/1000 do <1/100), retka (≥1/10000 do <1/1000); veoma retka (<1/10000); nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 18: Neželjene reakcije

Učestalost
SOC / Preporučeni termin Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Anemija Često
Smanjenje vrednosti hemoglobina Povremeno
Trombocitopenija Često
Smanjenje vrednosti hematokrita Povremeno
Neutropenija Povremeno
Agranulocitoza Nepoznato
Poremećaji imunskog sistema
Preosetljivost na lek Povremeno
Osip Često
Pruritus Povremeno
Anafilaktička reakcija Nepoznato
Angioedem Nepoznato
Urtikarija Često
Bronhospazam Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema
Intrakranijalna hemoragija Povremeno
Vaskularni poremećaji
Hematom Često
Hemoragija Nepoznato
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Epistaksa Često
Hemoptizija Povremeno
Gastrointestinalni poremećaji
Gastrointestinalna hemoragija Povremeno
Abdominalni bol Povremeno
Dijareja Često
Dispepsija Često
Mučnina Često
Rektalna hemoragija Povremeno
Hemoroidalna hemoragija Nepoznato
Gastrointestinalni ulkus, uključujući ezofagelani ulkus Nepoznato
Gastroezofagitis Povremeno
Gastroezofagealna refluksna bolest Često
Povraćanje Često
Disfagija Povremeno
Hepatobilijarni poremećaji
Poremećena funkcija jetre/izmenjeni testovi funkcije jetre Nepoznato
Povećanje vrednosti alanin-aminotransferaze Povremeno
Povećanje vrednosti aspartat-aminotransferaze Povremeno
Povećanje koncentracije enzima jetre Često
Hiperbilirubinemija Povremeno
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Krvarenje iz kože Povremeno
Alopecija Često
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Hemartroza Nepoznato
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Urogenitalna hemoragija, uključujući hematuriju Povremeno
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Hemoragija na mestu primene injekcije Nepoznato
Hemoragija na mestu uvođenja katetera Nepoznato
Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije
Traumatska hemoragija Povremeno
Krvarenje na mestu incizije Nepoznato

Reakcije krvarenja

Tokom dve kliničke studije faze III u ispitivanoj indikaciji VTE i prevenciji rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata, ukupno 7 pacijenata (2,1%) je imalo veliki događaj krvarenja, 5 pacijenata (1,5%) klinički značajnog krvarenja koje nije veliko (engl. Clinically Relevant Non-Major) i 75 pacijenata (22,9%) događaj manjeg krvarenja. Učestalost događaja krvarenja je bila ukupno veća u najstarijoj uzrasnoj grupi (12 do <18 godina: 28,6%) u odnosu na grupe mlađeg uzrasta (novorođenčad do <2 godine: 23,3%; 2 do <12 godina: 16,2%). Velika ili teška krvarenja, nezavisno od mesta krvarenja, mogu imati onesposobljavajući, životno ugrožavajući ili čak smrtni ishod.

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.

Predoziranje

Doze dabigatraneteksilata koje premašuju preporučene doze izlažu pacijenta povećanom riziku od krvarenja.

U slučaju sumnje na predoziranje, koagulacioni testovi mogu da pomognu da se odredi rizik za krvarenje (videti odeljke 4.4. i 5.1). Kalibrisani kvantitativni dTT test ili repetitivna dTT merenja dozvoljavaju predviđanje vremena kada određene koncentracije dabigatrana mogu da budu postignute (videti odeljak 5.1), takođe u slučaju da budu započete dodatne mere npr. dijaliza.

Prekomerna inhibicija koagulacije može da zahteva prekid terapije dabigatraneteksilatom. S obzirom da se dabigatran izlučuje uglavnom putem bubrega, mora se održavati odgovarajuća diureza. Kako je vezivanje za proteine malo, dabigatran može da bude dijaliziran; postoji ograničeno kliničko iskustvo da se prikaže korist ovog pristupa u kliničkim ispitivanjima (videti odeljak 5.2).

Lečenje komplikacija u vidu krvarenja

U slučaju hemoragijskih komplikacija, terapija dabigatraneteksilatom mora da se prekine, a izvor krvarenja mora da se ispita. Zavisno od kliničke situacije, treba razmotriti uvođenje odgovarajuće terapije tj. hiruršku hemostazu ili nadoknadu volumena krvi, prema uputstvu propisivača.

Kod odraslih osoba, u situacijama kada je potrebno brzo poništavanje antikoagulantnog dejstva dabigatraneteksilata, dostupan je specifičan antagonist idarucizumab koji antagonizuje farmakodinamski efekat dabigatrana. Efikasnost i bezbednost primene idarucizumaba nije ustanovljena kod pedijatrijskih pacijenata (videti odeljak 4.4).

U obzir se mogu uzeti koncentrati faktora koagulacije (aktivirani ili neaktivirani) ili rekombinantni faktor VIIa. Postoje određeni eksperimentalni dokazi koji podržavaju ulogu ovih lekova u neutralisanju (reverziji) antikoagulantnog dejstva dabigatrana, ali podaci o njihovoj koristi u kliničkim uslovima i mogućem riziku od povratne („rebound“) tromboembolije su veoma oskudni. Testovi koagulacije mogu da postanu nepouzdani po primeni predloženih koncentrata faktora koagulacije. Treba biti oprezan u tumačenju rezultata ovih testova. Treba razmisliti o mogućnosti primene koncentrata trombocita u slučajevima u kojima postoji trombocitopenija ili su korišćeni dugodelujući antitrombocitni lekovi. Svu simptomatsku terapiju treba dati po odluci nadležnog lekara.

Zavisno od lokalnih uslova i da li je na raspolaganju, u slučaju većeg krvarenja, treba konsultovati stručnjaka za koagulaciju.

Farmakološki podaci - Lotreka 110 mg

Farmakodinamika

Farmakoterapijska grupa: oralni direktni inhibitor trombina, ATC kod: B01AE07 Mehanizam dejstva

Dabigatraneteksilat je prolek u vidu malog molekula koji ne ispoljava nikakvu farmakološku aktivnost. Nakon oralne primene, dabigatraneteksilat se brzo resorbuje i pretvara u dabigatran hidrolizom katalizovanom esterazama u plazmi i jetri. Dabigatran je snažan, kompetitivan, reverzibilan direktan inhibitor trombina i glavni je aktivni princip u plazmi.

S obzirom da trombin (serin proteaza) tokom koagulacione kaskade omogućava pretvaranje fibrinogena u fibrin, njegova inhibicija sprečava stvaranje tromba. Dabigatran takođe inhibira slobodni trombin, trombin vezan za fibrin i agregaciju trombocita indukovanu trombinom.

Farmakodinamska dejstva

Studije na životinjama in vivo i ex vivo pokazale su antitrombotičnu efikasnost i antikoagulantno dejstvo dabigatrana nakon intravenske primene i dabigatraneteksilata nakon oralne primene na raznim životinjskim modelima tromboze.

Postoji jasna korelacija između koncentracije dabigatrana u plazmi i stepena antikoagulantnog efekta na osnovu podataka iz studija II faze. Dabigatran produžava trombinsko vreme (engl. thrombin time, TT), ECT i aPTT.

Test kalibrisanog kvantitativnog razblaženog trombinskog vremena (dTT) obezbeđuje procenu koncentracije dabigatrana u plazmi koja može da se uporedi sa očekivanom koncentracijom dabigatrana u plazmi. Kada kalibrisano određivanje dTT daje rezultat koji je jednak ili ispod granice kvantifikacije, potrebno je razmotriti uvođenje dodatnog određivanja koagulacije kao što je TT, ECT ili aPTT.

ECT test može da omogući direktno merenje aktivnosti direktnih inhibitora trombina.

Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme (aPTT) je široko dostupan test koji pruža aproksimativnu indikaciju intenziteta antikoagulacije postignutog sa dabigatranom. Međutim, aPTT test ima ograničenu osetljivost i nije pogodan za preciznu kvantifikaciju antikoagulantnog dejstva, naročito pri velikim koncentracijama dabigatrana u plazmi. Mada velike aPTT vrednosti treba tumačiti sa oprezom, velike aPTT vrednosti ukazuju na antikoagulaciju kod pacijenta.

Generalno se može pretpostaviti da ova merenja antikoagulacione aktivnosti mogu da odražavaju koncentracije dabigatrana i da mogu da daju smernice u proceni rizika od krvarenja, tj. u slučaju da prelaze 90. percentil minimalnih koncentracija dabigatrana ili određivanje koagulacije kao što je aPTT mereno pri najmanjoj koncentraciji leka (za aPTT granične vrednosti videti tabelu 6 u odeljku 4.4) i smatra se da su povezana sa povećanim rizikom od krvarenja.

Primarna prevencija VTE u ortopedskoj hirurgiji

Geometrijska srednja vrednost maksimalne koncetracije dabigatrana u plazmi u stanju ravnoteže (posle 3. dana), merena 2 sata nakon primene 220 mg dabigatraneteksilata iznosila je 70,8 nanograma/mL, sa opsegom 35,2-162 nanograma/mL (opseg 25.-75. percentila). Geometrijska sredina minimalne koncentracije dabigatrana merene ujutru na kraju doznog intervala (tj. 24 sata nakon poslednje doze dabigatrana od 220 mg), iznosila je u proseku oko 22 nanograma/mL, sa opsegom 13,0-35,7 nanograma/mL (percentilni raspon 25.-75.).

U ispitivanju sprovedenom isključivo kod pacijenata s umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina, CrCl 30-50 mL/min) koji su lečeni dabigatraneteksilatom 150 mg jednom dnevno, geometrijska srednja vrednost minimalne koncentracije dabigatrana merena na kraju doznog intervala bila je u proseku 47,5 nanograma/mL, s rasponom 29,6-72,2 nanograma/mL (percentilni raspon 25.-75.).

Kod pacijenata lečenih za prevenciju VTE nakon operacije zamene kolena ili kuka sa 220 mg dabigatraneteksilata jednom dnevno:

  • 90. percentil koncentracije dabigatrana u plazmi iznosio je 67 nanograma/mL, mereno pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (20-28 sati nakon prethodne doze) (videti odeljke 4.4 i 4.9),

  • 90. percentil aPTT pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (20-28 sati nakon prethodne doze) iznosio je 51 sekundu, što predstavlja 1,3 puta povećanje u odnosu na gornju granicu normalnih vrednosti.

    ECT nije meren kod pacijenata lečenih za prevenciju VTE nakon operacije zamene kolena ili kuka lečenih sa 220 mg dabigatraneteksilata jednom dnevno.

    Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom sa jednim ili više faktora rizika (prevencija MU i SE kod AF)

    Geometrijska srednja vrednost maksimalne koncetracije dabigatrana u plazmi u stanju ravnoteže, merena 2 sata nakon primene 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan, iznosila je 175 nanograma/mL, sa opsegom 117-275 nanograma/mL (opseg 25.-75. percentil). Geometrijska sredina minimalne koncentracije dabigatrana merene ujutru na kraju doznog intervala (tj. 12 sati nakon večernje doze dabigatrana od 150 mg), iznosila je u proseku 91,0 nanograma/mL, sa opsegom 61,0-143 nanograma/mL (opseg 25.-75. percentil).

    Kod pacijenata sa atrijalnom nevalvularnom fibrilacijom lečenih za prevenciju moždanog udara i sistemske embolije sa 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan:

  • 90. percentil koncentracije dabigatrana u plazmi iznosio je 200 nanograma/mL, mereno pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (10-16 sati nakon prethodne doze),

  • Minimalna vrednost ECT (10-16 sati nakon prethodne doze), bila je povećana otprilike 3 puta iznad gornje granice normalnih vrednosti, sto je odgovaralo zabeleženom 90. percentilu produženja ECT od 103 sekunde,

  • 90. percentil aPTT pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (10-16 sati nakon prethodne doze) iznosio je 80 sekundi, što predstavlja dvostruko povećanje u odnosu na gornju granicu normale.

    Lečenje DVT i PE i prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih osoba (DVT/PE)

    Kod pacijenata koji se leče zbog DVT i PE sa 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan, geometrijska srednja vrednost koncentracije dabigatrana, merena unutar 10-16 sati nakon primene doze, pri kraju doznog intervala (tj. 12 sati nakon večernje doze 150 mg dabigatrana), bila je 59,7 nanograma/mL, s rasponom od 38,6-94,5 nanograma/mL (raspon 25.-75. percentila). Za lečenje DVT i PE dabigatraneteksilatom 150 mg dva puta na dan:

  • 90. percentil koncentracije dabigatrana u plazmi iznosio je 146 nanograma/mL, mereno pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (10-16 sati nakon prethodne doze),

  • Minimalna vrednost ECT (10-16 sati nakon prethodne doze), bila je povećana otprilike 2,3 puta iznad gornje granice normalnih vrednosti, sto je odgovaralo zabeleženom 90. percentilu produženja ECT od 74 sekunde,

  • 90. percentil aPTT pri minimalnoj koncentraciji u plazmi (10-16 sati nakon prethodne doze) iznosio je 62 sekunde, što predstavlja 1,8 puta povećanje u odnosu na gornju granicu normalnih vrednosti.

Nisu dostupni farmakokinetički podaci za pacijente koji se leče radi prevencije rekurentne DVT i PE sa 150 mg dabigatraneteksilata dva puta na dan.

Klinička efikasnost i bezbednost

Etničko poreklo

Nisu uočene klinički relevantne razlike među pripadnicima bele rase, Afro-Amerikancima, Hispanoamerikancima, Japancima ili Kinezima.

Kliničke studije u profilaksi VTE posle velikih operacija zamene zgloba

U 2 velika, randomizovana, dvostruko slepa ispitivanja za potvrđivanje doze sprovedena na paralelnim grupama, pacijenti koji su bili podvrgnuti velikom elektivnom ortopedskom zahvatu (jedna grupa za hiruršku intervenciju zamene kolena i druga za hiruršku intervenciju zamene kuka), primili su dabigatraneteksilat u dozi od 75 mg ili 110 mg u roku od 1-4 sata nakon zahvata, nakon čega je sledila primena u dozi od 150 mg ili 220 mg jednom dnevno, uz osiguranu hemostazu ili enoksaparin u dozi od 40 mg dnevno pre hirurškog zahvata i svakodnevno nakon toga.

U ispitivanju pod nazivom RE-MODEL (zamena kolena) lečenje je trajalo 6-10 dana, a u ispitivanju pod nazivom RE-NOVATE (zamena kuka) 28-35 dana. Ukupno je bilo lečeno 2076 pacijenata (za koleno) i 3494 (za kuk).

Primarni parametar praćenja za obe studije su činili kombinacija ukupnog VTE (uključujući plućnu emboliju (PE), proksimalnu i distalnu trombozu dubokih vena (DVT), bilo simptomatsku ili asimptomatsku detektovanu rutinskom venografijom) i smrtnost zbog svih uzroka. Kombinacija velike VTE (uključujući PE i proksimalnu DVT bilo simptomatsku ili asimptomatsku detektovanu rutinskom venografijom) i mortaliteta povezanog sa VTE činile su sekundarni parametar praćenja i smatrano je da imaju veći klinički značaj.

Rezultati obe studije su pokazali da je antitrombotski efekat dabigatraneteksilata 220 mg i 150 mg bio statistički neinferioran u odnosu na efekat enoksaparina na ukupnu VTE i ukupni mortalitet. Procena incidence velike VTE i mortaliteta povezanog sa VTE za dozu od 150 mg je bila nešto lošija od efekta enoksaparina (tabela 19). Bolji rezultati su bili kod primene doze od 220 mg gde je konačni rezultat za velike VTE bio nešto bolji nego kod primene enoksaparina (tabela 19).

Kliničke studije su sprovođene kod pacijenata čija je prosečna starost bila >65 godina.

Nije bilo razlika između muškaraca i žena u fazi III kliničkih studija kada su u pitanju podaci o efikasnosti i bezbednosti.

U ispitivanoj populaciji pacijenata u studijama RE-MODEL i RE-NOVATE (5539 pacijenata tretirano), 51% je bolovalo od hipertenzije, 9% od dijabetesa, 9% od koronarne arterijske bolesti i 20% je u istoriji bolesti imalo vensku insuficijenciju. Nijedna od ovih bolesti nije pokazala uticaj na efekte dabigatrana na prevenciju VTE ili stepen krvarenja.

Podaci o velikoj VTE i mortalitetu povezanom sa VTE kao parametrima praćenja su bili homogeni u odnosu na primarni parametar praćenja efikasnosti studije i prikazani su u tabeli 19.

Podaci o ukupnoj VTE i ukupnom mortalitetu kao parametru praćenja su prikazani u tabeli 20. Podaci o velikim krvarenjima kao parametru efikasnosti su prikazani u tabeli 21 u nastavku.

Tabela 19: Analiza velike VTE i mortaliteta povezanog sa VTE tokom terapijskog perioda u REMODEL i RE-NOVATE ortopedskim hirurškim studijama

Studija Dabigatraneteksilat220 mg jednom dnevno Dabigatraneteksilat150 mg jednom dnevno Enoksaparin40 mg
RE-NOVATE (kuk)
N 909 888 917
Incidence (%) 28 (3,1) 38 (4,3) 36 (3,9)
Odnos rizika u odnosu na enoksaparin 0,78 1,09
95% CI 0,48; 1,27 0,70; 1,70
RE-MODEL (koleno)
N 506 527 511
Incidence (%) 13 (2,6) 20 (3,8) 18 (3,5)
Odnos rizika u odnosu na enoksaparin 0,73 1,08
95% CI 0,36; 1,47 0,58; 2,01

Tabela 20: Analiza ukupne VTE i smrtnosti usled svih uzroka tokom terapijskog perioda u RENOVATE i RE-MODEL ortopedskim hirurškim studijama

Studija Dabigatraneteksilat220 mg jednom dnevno Dabigatraneteksilat150 mg jednom dnevno Enoksaparin40 mg
RE-NOVATE (kuk)
N 880 874 897
Incidence (%) 53 (6,0) 75 (8,6) 60 (6,7)
Odnos rizika u odnosu na enoksaparin 0,9 1,28
95% CI (0,63; 1,29) (0,93; 1,78)
RE-MODEL (koleno)
N 503 526 512
Incidence (%) 183 (36,4) 213 (40,5) 193 (37,7)
Odnos rizika u odnosu na enoksaparin 0,97 1,07
95% CI (0,82; 1,13) (0,92; 1,25)

Tabela 21: Veći događaji krvarenja po terapiji u individualnim studijama RE-MODEL i RE-NOVATE

Studija Dabigatraneteksilat220 mg jednom dnevno Dabigatraneteksilat150 mg jednom dnevno Enoksaparin40 mg
RE-NOVATE (kuk)
Broj pacijenata na terapiji N 1146 1163 1154
Broj većih događaja krvarenja N (%) 23 (2,0) 15 (1,3) 18 (1,6)
RE-MODEL (koleno)
Broj pacijenata na terapiji N 679 703 694
Broj većih događaja krvarenja N (%) 10 (1,5) 9 (1,3) 9 (1,3)

Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa NVAF sa jednim ili više faktora rizika

Klinički dokazi o efikasnosti dabigatraneteksilata izvode se iz studije RE-LY (Randomizovana ocena dugotrajne terapije antikoagulansima), multi-centrične, multi-nacionalne, randomizovane studije u paralelnim grupama u kojoj su slepom metodom ispitivane dve doze dabigatraneteksilata (110 mg i 150 mg dva puta na dan) u poređenju sa otvoreno davanim varfarinom kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom koji su imali umereni do visoki rizik od moždanog udara i sistemske embolije. Primarni cilj ove studije bio je da se utvrdi odsustvo inferiornosti dabigatraneteksilata u poređenju sa varfarinom za smanjenje pojave mešovitog parametra praćenja, moždanog udara i sistemske embolije. Analizirana je i statistička superiornost.

U studiji RE-LY ukupno je randomizovano 18113 pacijenata, prosečne starosti 71,5 godina i srednjeg skora rizika od moždanog udara kod atrijalne fibrilacije (CHADS2) od 2,1. Populaciju pacijenata činilo je 64% muškaraca, 70% pripadnika bele rase i 16% azijske. Kod pacijenata randomizovanih da primaju varfarin, srednji procenat sa vremenom u terapijskom rasponu (engl. time in therapeutic range, TTR) (INR 2-3) iznosio je 64,4% (medijana TTR 67%).

Studija RE-LY je pokazala da dabigatraneteksilat, u dozi od 110 mg dva puta na dan, nije inferioran u odnosu na varfarin za prevenciju moždanog udara i sistemske embolije kod ispitanika sa atrijalnom fibrilacijom, sa smanjenim rizikom od IKH, ukupnog krvarenja i težeg krvarenja. Doza od 150 mg dva puta na dan značajno smanjuje rizik od ishemijskog i hemoragijskog moždanog udara, vaskularne smrti, IKH i ukupnog krvarenja u odnosu na varfarin. Stope težih krvarenja sa ovom dozom bile su slične kao sa varfarinom.

Infarkti miokarda bili su neznatno češći sa dabigatraneteksilatom 110 mg dva puta na dan i 150 mg dva puta na dan u poređenju sa varfarinom (hazard ratio 1,29; p=0,0929 i hazard ratio 1,27; p=0,1240). Sa poboljšanim praćenjem INR zabeležene koristi od dabigatraneteksilata u odnosu na varfarin se smanjuju.

Tabele 22-24 pokazuju detalje ključnih rezultata u ukupnoj populaciji:

Tabela 22: Analiza prve pojave MU ili SE (primarni parametar praćenja) tokom trajanja studije RE-LY

Dabigatraneteksilat 110mg dva puta na dan Dabigatraneteksilat 150mg dva puta na dan Varfarin
Randomizovani ispitanici 6015 6076 6022
Moždani udar i/ili sistemske embolije
Incidence (%) 183 (1,54) 135 (1,12) 203 (1,72)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,89 (0,73; 1,09) 0,65 (0,52; 0,81)
Superiornost po p vrednosti p=0,2721 p=0,0001

% se odnosi na godišnju stopu događaja

Tabela 23: Analiza prve pojave ishemijskog ili hemoragijskog moždanog udara tokom ispitivanog perioda u RE-LY

Dabigatraneteksilat 110mg dva puta na dan Dabigatraneteksilat 150mg dva puta na dan Varfarin
Randomizovani ispitanici 6015 6076 6022
Moždani udar
Incidence (%) 171 (1,44) 123 (1,02) 187 (1,59)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,91 (0,74; 1,12) 0,64 (0,51; 0,81)
p-vrednost 0,3553 0,0001
Sistemske embolije
Incidence (%) 15 (0,13) 13 (0,11) 21 (0,18)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,71 (0,37; 1,38) 0,61 (0,30; 1,21)
p-vrednost 0,3099 0,1582
Ishemijski moždani udar
Incidence (%) 152 (1,28) 104 (0,86) 134 (1,14)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 1,13 (0,89; 1,42) 0,76 (0,59; 0,98)
p-vrednost 0,3138 0,0351
Hemoragijski moždani udar
Incidence (%) 14 (0,12) 12 (0,10) 45 (0,38)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,31 (0,17; 0,56) 0,26 (0,14; 0,49)
p-vrednost 0,0001 < 0,0001

% se odnosi na godišnju stopu događaja

Tabela 24: Analiza mortaliteta nezavisno od uzroka i kardiovaskularnog preživljavanja tokom ispitivanog perioda u RE-LY

Dabigatraneteksilat 110mg dva puta na dan Dabigatraneteksilat 150mg dva puta na dan Varfarin
Randomizovani ispitanici 6015 6076 6022
Mortalitet svih uzroka ukupno
Incidence (%) 446 (3,75) 438 (3,64) 487 (4,13)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,91 (0,80; 1,03) 0,88 (0,77; 1,00)
p-vrednost 0,1308 0,0517
Vaskularni mortalitet
Incidence (%) 289 (2,43) 274 (2,28) 317 (2,69)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 0,90 (0,77; 1,06) 0,85 (0,72; 0,99)
p-vrednost 0,2081 0,0430

% se odnosi na godišnju stopu događaja

Tabele 25-26 pokazuju rezultate primarne parametre praćenja efikasnosti i bezbednosti u relevantnim subpopulacijama.

Za primarne parametre praćenja, moždani udar i SE, sve podgrupe (tj. životna dob, telesna masa, pol, funkcija bubrega, etničko poreklo, itd.) su imale isti koeficijent rizika kao i sa varfarinom.

Tabela 25: Hazard ratio i 95% CI za moždani udar/sistemske embolije po podgrupama

Parametar praćenja Dabigatraneteksilat 110 mg dva puta na dan u poređenju sa varfarinom Dabigatraneteksilat 150 mg dva puta na dan u poređenju sa varfarinom
Uzrast (godine)
< 65 1,10 (0,64; 1,87) 0,51 (0,26; 0,98)
65 ≤ i < 75 0,86 (0,62; 1,19) 0,67 (0,47; 0,95)
≥ 75 0,88 (0,66; 1,17) 0,68 (0,50; 0,92)
≥ 80 0,68 (0,44; 1,05) 0,67 (0,44; 1,02)
CrCL (mL/min)
30 ≤ i < 50 0,89 (0,61; 1,31) 0,48 (0,31; 0,76)
50 ≤ i < 80 0,91 (0,68, 1,20) 0,65 (0,47; 0,88)
≥ 80 0,81 (0,51; 1,28) 0,69 (0,43; 1,12)

Kod velikog krvarenja, kao primarnog parametra praćenja bezbednosti, dolazilo je do interakcije dejstva terapije i uzrasta. Relativni rizik od krvarenja sa dabigatranom u poređenju sa varfarinom povećavao se sa godinama. Relativni rizik bio je najveći kod pacijenata ≥ 75 godina. Istovremena upotreba antitrombocitne terapije, ASK ili klopidogrela približno udvostručuje stope većih krvarenja i sa dabigatraneteksilatom, i sa varfarinom. Nije bilo značajnije interakcije terapijskih dejstava sa podgrupama po bubrežnoj funkciji i skoru CHADS2.

Tabela 26: Hazard ratio i 95% CI za teža krvarenja po podgrupama

Parametar praćenja Dabigatraneteksilat 110 mg dva puta na dan u poređenju sa varfarinom Dabigatraneteksilat 150 mg dva puta na dan u poređenju sa varfarinom
Uzrast (godine)
< 65 0,32 (0,18; 0,57) 0,35 (0,20; 0,61)
65 ≤ i < 75 0,71 (0,56; 0,89) 0,82 (0,66; 1,03)
≥ 75 1,01 (0,84; 1,23) 1,19 (0,99; 1,43)
≥ 80 1,14 (0,86; 1,51) 1,35 (1,03; 1,76)
CrCL (mL/min)
30 ≤ i < 50 1,02 (0,79; 1,32) 0,94 (0,73; 1,22)
50 ≤ i < 80 0,75 (0,61; 0,92) 0,90 (0,74; 1,09)
≥ 80 0,59 (0,43, 0,82) 0,87 (0,65; 1,17)
Primena ASK 0,84 (0,69; 1,03) 0,97 (0,79; 1,18)
Primena klopidogrela 0,89 (0,55; 1,45) 0,92 (0,57; 1,48)

RELY-ABLE (Dugoročni, multicentrični produžetak terapije dabigatranom kod pacijenata s atrijalnom fibrilacijom koji su završili ispitivanje u RE-LY)

Produžetak ispitivanja RE-LY (RELY-ABLE) pružio je dodatne bezbednosne informacije za kohortu pacijenata koja je nastavila da prima istu dozu dabigatraneteksilata kao onu koja im je bila određena u

ispitivanju RE-LY. Pacijenti su bili pogodni za ispitivanje RELY-ABLE ako nisu trajno prekinuli primenu leka iz ispitivanja u trenutku poslednje kontrole u sklopu ispitivanja RE-LY. Uključeni pacijenti su nastavili da primaju istu dvostruko slepu dozu dabigatraneteksilata koja im je metodom slučajnog izbora dodeljena u ispitivanju RE-LY, u trajanju do 43 meseca praćenja nakon ispitivanja RE-LY (ukupni prosek praćenja za RE-LY + RELY-ABLE bio je 4,5 godine). Uključeno je bilo 5897 pacijenata, koji su predstavljali 49% pacijenata prvobitno slučajno odabranih da primaju dabigatraneteksilat u ispitivanju RE-LY, kao i 86% pacijenata koji su bili pogodni za ispitivanje RELY-ABLE.

Tokom dodatne 2,5 godine terapije u ispitivanju RELY-ABLE, uz maksimalnu izloženost dužu od 6 godina (ukupna izloženost u RELY + RELY-ABLE), dugoročan profil sigurnosti dabigatraneteksilata potvrđen je za obe ispitivane doze, 110 mg dvaput dnevno i 150 mg dvaput dnevno. Nisu primećeni novi podaci u vezi sigurnosti.

Stope ishoda, uključujući velika krvarenja i druge događaje krvarenja, odgovarale su onima zapaženim u ispitivanju RE-LY.

Podaci iz neintervencijskih ispitivanja

Neintervencijsko ispitivanje (GLORIA-AF) prospektivno je prikupilo (u svojoj drugoj fazi) podatke o bezbednosti i efikasnosti dabigatraneteksilata u svakodnevnoj kliničkoj praksi kod novodijagnostikovanih pacijenata sa NVAF. Ispitivanje je uključilo 4859 pacijenata na dabigatraneteksilatu (55% njih bilo je lečeno dozom od 150 mg dva puta dnevno, 43% njih bilo je lečeno dozom od 110 mg dva puta dnevno, 2% njih bilo je lečeno dozom od 75 mg dva puta dnevno). Pacijenti su bili praćeni tokom 2 godine. Srednja vrednost CHADS2 i HAS-BLED skorova bila je 1,9, odnosno 1,2. Srednja vrednost vremena praćenja tokom terapije bila je 18,3 meseci. Veliko krvarenje javilo se kod 0,97 na 100 pacijent-godina. Životno ugrožavajuće krvarenje bilo je zabeleženo kod 0,46 na 100 pacijent-godina, intrakranijalno krvarenje kod 0,17 na 100 pacijent godina i gastrointestinalno krvarenje kod 0,60 na 100 pacijent-godina. Moždani udar nastao je kod 0,65 na 100 pacijent-godina.

Pored toga, u neintervencijskom ispitivanju [Graham DJ et al., Circulation. 2015;131:157-164] na više od 134000 starijih pacijenata s NVAF u Sjedinjenim Američkim Državama (što je rezultiralo s vremenom praćenja od više od 37500 pacijent-godina tokom terapije), dabigatraneteksilat (84% pacijenata lečenih dozom od 150 mg dva puta dnevno, 16% pacijenata lečenih dozom od 75 mg dva puta dnevno) bio je povezan sa smanjenim rizikom od ishemijskog moždanog udara (hazard ratio 0,80, 95% interval pouzdanosti [CI] 0,67-0,96), intrakranijalnog krvarenja (hazard ratio 0,34, CI 0,26-0,46) i mortaliteta (hazard ratio 0,86, CI 0,77-0,96) kao i s povećanim rizikom od gastrointestinalnog krvarenja (hazard ratio 1,28, CI 1,14-1,44) u poređenju s varfarinom. Za veliko krvarenje nije bila pronađena razlika (hazard ratio 0,97, CI 0,88-1,07).

Ova opažanja u situaciji svakodnevne primene odgovaraju profilu bezbednosti i efikasnosti dabigatraneteksilata ustanovljenom za ovu indikaciju u ispitivanju RE-LY.

Pacijenti koji su bili podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) s ugradnjom stenta Prospektivno, randomizovano, otvoreno ispitivanje (faze IIIb) sa slepim ishodom (PROBE) za procenu dvojne terapije dabigatraneteksilatom (110 mg ili 150 mg dva puta dnevno) plus klopidogrel ili tikagrelor (antagonisti receptora P2Y12) naspram trojne terapije varfarinom (uz prilagođeni INR 2,0-3,0) plus klopidogrel ili tikagrelor i aspirin bilo je sprovedeno kod 2725 pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji su bilo podvrgnuti zahvatu PCI s ugradnjom stenta (RE-DUAL PCI). Pacijenti su bili randomizovani u grupu koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg dva puta dnevno, grupu koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 150 mg dva puta dnevno ili grupu koja je primala trojnu terapiju varfarinom. Stariji pacijenti izvan Sjedinjenih Američkih Država (stariji ≥80 godina u svim državama, ≥70 godina za Japan) nasumično su bili dodeljeni u grupu koja je primala

dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg ili grupu koja je primala trojnu terapiju s varfarinom. Primarni cilj ispitivanja je bio kombinovan i uključivao je velika krvarenja na osnovu definicije ISTH-a ili klinički značajan događaj non-major krvarenja.

Incidenca primarnog parametra praćenja bila je 15,4% (151 pacijent) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg u poređenju s 26,9% (264 pacijenta) u grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,52; 95% CI 0,42; 0,63; P<0,0001 za neinferiornost i P<0,0001 za superiornost) i 20,2% (154 pacijenta) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 150 mg u poređenju s 25,7% (196 pacijenta) u odgovarajućoj grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,72; 95% CI 0,58; 0,88; P<0,0001 za neinferiornost i P=0,002 za superiornost). U deskriptivnoj analizi, događaji velikog krvarenja prema TIMI kriterijumima (engl. Thrombolysis In Myocardial Infarction - tromboliza u infarktu miokarda) bili su ređi u obe grupe koje su primale dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom u odnosu na grupu koja je primala trojnu terapiju varfarinom: 14 događaja (1,4%) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg u poređenju s 37 događaja (3,8%) u grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,37; 95% CI 0,20, 0,68; P=0,002) i 16 događaja (2,1%) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 150 mg u poređenju s 30 događaja (3,9%) u odgovarajućoj grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,51; 95% CI 0,28; 0,93; P=0,03). Obe grupe koje su primale dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom imale su manje stope intrakranijalnog krvarenja od odgovarajuće grupe koja je primala trojnu terapiju varfarinom: 3 događaja (0,3%) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 110 mg u poređenju s 10 događaja (1,0%) u grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,30; 95% CI 0,08; 1,07; P=0,06) i 1 događaj (0,1%) u grupi koja je primala dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom 150 mg u poređenju s 8 događaja (1,0%) u odgovarajućoj grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (HR 0,12; 95% CI 0,02; 0,98; P=0,047). Incidenca kompozitnog parametra praćenja efikasnosti u vidu smrti, tromboembolijskih događaja (infarkt miokarda, moždani udar ili sistemska embolija) ili neplanirane revaskularizacije u obe udružene grupe koje su primale dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom bila je neinferiorna onoj u grupi koja je primala trojnu terapiju varfarinom (13,7% naspram 13,4%; HR 1,04; 95% CI: 0,84; 1,29; P=0,0047 za neinferiornost). Nije bilo statističkih razlika u pojedinačnim komponentama parametra praćenja efikasnosti između bilo koje od grupa koje su primale dvojnu terapiju dabigatraneteksilatom i grupe koja je primala trojnu terapiju varfarinom.

Ovo ispitivanje je pokazalo da je dvojna terapija dabigatraneteksilatom i antagonistom receptora P2Y12 značajno smanjila rizik od krvarenja u poređenju sa trojnom terapijom varfarinom uz neinferiornost za kompozitni cilj u tromboembolijskim događajima kod pacijenata s atrijalnom fibrilacijom koji su bili podvrgnuti zahvatu PCI s ugradnjom stenta.

Terapija DVT i PE kod odraslih pacijenata (lečenje DVT/PE)

Efikasnost i bezbednost su ispitivani u RE-COVER i RE-COVER II, dva multicentrična, randomizovana, dvostruko slepa, ponovljena ispitivanja paralelnih grupa. Ova ispitivanja upoređivala su dabigatraneteksilat (150 mg dva puta na dan) s varfarinom (ciljni INR 2,0-3,0) kod pacijenata s akutnom DVT i/ili PE. Primarni cilj ovih ispitivanja bio je da se odredi da li je dabigatraneteksilat neinferioran u odnosu na varfarin u smanjenju dešavanja primarnog cilja koji je predstavljao ukupan broj rekurentne simptomatske DVT i/ili PE i povezanih smrti tokom perioda lečenja u trajanju od 6 meseci.

U objedinjenim ispitivanjima RE-COVER i RE-COVER II, ukupno je randomizovano 5153 pacijenta, a 5107 ih je lečeno.

Trajanje lečenja fiksnom dozom dabigatrana bilo je 174,0 dana bez praćenja koagulacije. Za pacijente randomizovane na varfarin, medijana vremena u terapijskom rasponu (INR 2,0 do 3,0) bila je 60,6%.

Ispitivanja su pokazala da lečenje dabigatraneteksilatom 150 mg dva puta na dan nije bilo inferiorno u odnosu na lečenje varfarinom (granica neinferiornosti za RE-COVER i RE-COVER II: 3,6 za razliku rizika i 2,75 za odnos rizika).

Tabela 27: Analiza primarnih i sekundarnih parametara praćenja efikasnosti (VTE je zbir DVT i/ili PE) do kraja post-terapijskog perioda iz objedinjenih ispitivanja RE-COVER i RE-COVER II

Dabigatraneteksilat 150 mg dvaputa na dan Varfarin
Lečeni pacijenti 2553 2554
Rekurentna simptomatska VTE i smrt povezana s VTE 68 (2,7%) 62 (2,4%)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 1,09 (0,77; 1,54)
Sekundarni parametri praćenja efikasnosti
Rekurentna simptomatska VTE i smrti svih uzroka 109 (4,3%) 104 (4,1%)
Interval pouzdanosti 95% 3,52; 5,13 3,34; 4,91
Simptomatska DVT 45 (1,8%) 39 (1,5%)
Interval pouzdanosti 95% 1,29; 2,35 1,09; 2,08
Simptomatska PE 27 (1,1%) 26 (1,0%)
Interval pouzdanosti 95% 0,70; 1,54 0,67; 1,49
Smrti povezane s VTE 4 (0,2%) 3 (0,1%)
Interval pouzdanosti 95% 0,04; 0,40 0,02; 0,34
Smrti svih uzroka 51 (2,0%) 52 (2,0%)
Interval pouzdanosti 95% 1,49; 2,62 1,52; 2,66

Prevencija rekurentne DVT i PE kod odraslih (prevencija DVT/PE)

Dva randomizovana, dvostruko slepa ispitivanja paralelnih grupa sprovedena su kod pacijenata koji su prethodno bili lečeni antikoagulacionom terapijom. RE-MEDY, varfarin kontrolisano ispitivanje, je uključivalo pacijente koji su se već lečili 3 do 12 meseci s potrebom daljnjeg antikoagulantnog lečenja, a RE-SONATE, placebo kontrolisano ispitivanje, je uključivalo pacijente koji su se već lečili 6 do 18 meseci antagonistima vitamina K.

Cilj ispitivanja RE-MEDY bio je da se uporedi bezbednost i efikasnost oralnog dabigatraneteksilata (150 mg dva puta na dan) s varfarinom (ciljni INR 2,0-3,0) u dugotrajnom lečenju i prevenciji rekurentne, simptomatske DVT i/ili PE. Ukupno je bilo randomizovano 2866 pacijenata, a 2856 pacijenata je bilo lečeno. Trajanje lečenja dabigatraneteksilatom variralo je od 6 do 36 meseci (medijana 534,0 dana). Za pacijente randomizovane na varfarin, medijana vremena u terapijskom rasponu (INR 2,0-3,0) bio je 64,9%.

RE-MEDY je pokazao da lečenje dabigatraneteksilatom 150 mg dva puta na dan nije bilo inferiorno u odnosu na varfarin (granica neinferiornosti: 2,85 za odnos rizika i 2,8 za razliku rizika).

Tabela 28: Analiza primarnih i sekundarnih parametara praćenja efikasnosti (VTE je zbir DVT i/ili PE) do kraja post-terapijskog perioda iz ispitivanja RE-MEDY

Dabigatraneteksilat 150 mg dvaputa na dan Varfarin
Lečeni pacijenti 1430 1426
Rekurentna simptomatska VTE i smrt povezana s VTE 26 (1,8%) 18 (1,3%)
Hazard ratio prema varfarinu (95% CI) 1,44 (0,78; 2,64)
Granica neinferiornosti 2,85
Pacijenti s događajem nakon 18 meseci 22 17
Kumulativni rizik nakon 18 meseci (%) 1,7 1,4
Razlika rizika u odnosu na varfarin (%) 0,4
Interval pouzdanosti 95%
Granica neinferiornosti 2,8
Sekundarni parametri praćenja efikasnosti
Rekurentna simptomatska VTE i smrti svih uzroka 42 (2,9%) 36 (2,5%)
Interval pouzdanosti 95% 2,12; 3,95 1,77; 3,48
Simptomatska DVT 17 (1,2%) 13 (0,9%)
Interval pouzdanosti 95% 0,69; 1,90 0,49; 1,55
Simptomatska PE 10 (0,7%) 5 (0,4%)
Interval pouzdanosti 95% 0,34; 1,28 0,11; 0,82
Smrti povezane s VTE 1 (0,1%) 1 (0,1%)
Interval pouzdanosti 95% 0,00; 0,39 0,00; 0,39
Smrti svih uzroka 17 (1,2%) 19 (1,3%)
Interval pouzdanosti 95% 0,69; 1,90 0,80; 2,07

Cilj ispitivanja RE-SONATE bio je procena superiornosti dabigatraneteksilata u odnosu na placebo radi prevencije rekurentne simptomatske DVT i/ili PE kod pacijenata koji su već završili 6-18 meseci lečenja sa VKA. Predviđena terapija bila je primena dabigatraneteksilata 150 mg dva puta na dan 6 meseci bez potrebe za praćenjem.

RE-SONATE je pokazao da je dabigatraneteksilat bio superioran u odnosu na placebo u prevenciji rekurentnih simptomatskih događaja DVT/PE uključujući neobjašnjene smrti, sa smanjenjem rizika od 5,6% na 0,4% (smanjenje relativnog rizika 92% na osnovu odnosa rizika tokom perioda lečenja (p<0,0001). Sve sekundarne analize kao i analize osetljivosti primarnog parametra praćenja i svih sekundarnih parametara praćenja pokazale su superiornost dabigatraneteksilata u odnosu na placebo.

Ispitivanje je uključivalo period opservacije u trajanju 12 meseci nakon prekida lečenja. Nakon prekida primene ispitivanog leka efekat se održavao do kraja perioda praćenja, što ukazuje da je efekat dabigatraneteksilata iz početnog lečenja bio zadržan. Nije bio primećen povratni (rebound) efekat. Na kraju praćenja stopa VTE događaja kod pacijenata lečenih dabigatraneteksilatom bila je 6,9% prema 10,7% u grupi na placebu (odnos rizika 0,61 (95% CI 0,42; 0,88), p=0,0082).

Tabela 29: Analiza primarnih i sekundarnih parametara praćenja efikasnosti (VTE je zbir DVT i/ili PE) do kraja post-terapijskog perioda iz ispitivanja RE-SONATE

Dabigatraneteksilat 150 mg dvaputa na dan Placebo
Lečeni pacijenti 681 662
Rekurentna simptomatska VTE i smrt povezana s VTE 3 (0,4%) 37 (5,6%)
Hazard ratio prema placebu (95% CI) 0,08 (0,02; 0,25)
p-vrednost za superiornost <0,0001
Sekundarni parametri praćenja efikasnosti
Rekurentna simptomatska VTE i smrti svih uzroka 3 (0,4%) 37 (5,6%)
Interval pouzdanosti 95% 0,09; 1,28 3,97; 7,62
Simptomatska DVT 2 (0,3%) 23 (3,5%)
Interval pouzdanosti 95% 0,04; 1,06 2,21; 5,17
Simptomatska PE 1 (0,1%) 14 (2,1%)
Interval pouzdanosti 95% 0,00; 0,82 1,16; 3,52
Smrti povezane s VTE 0 (0) 0 (0)
Interval pouzdanosti 95% 0,00; 0,54 0,00; 0,56
Neobjašnjene smrti 0 (0) 2 (0,3%)
Interval pouzdanosti 95% 0,00; 0,54 0,04; 1,09
Smrti svih uzroka 0 (0) 2 (0,3%)
Interval pouzdanosti 95% 0,00; 0,54 0,04; 1,09

Kliničke studije u prevenciji tromboembolije kod pacijenata sa veštačkim srčanim zaliscima

Klinička studija faze II ispitivala je dabigatraneteksilat i varfarin kod ukupno 252 pacijenta s nedavno ugrađenim mehaničkim srčanim zaliscima (tj. tokom trenutne hospitalizacije) i kod pacijenata kojima su mehanički srčani zalisci ugrađeni pre više od tri meseca. Više tromboembolijskih događaja (uglavnom moždanih udara i simptomatske/asimptomatske tromboze veštačkog zaliska) i više događaja krvarenja uočeno je s dabigatraneteksilatom nego sa varfarinom. Kod pacijenata u ranoj postoperativnoj fazi, veliko krvarenje se uglavnom manifestovalo kao hemoragijski perikardijalni izlivi, naročito kod pacijenata koji su započeli terapiju dabigatraneteksilatom rano (npr. trećeg dana) nakon ugrađivanja srčanog zaliska (videti odeljak 4.3).

Pedijatrijska populacija

Klinička ispitivanja u profilaksi VTE nakon velikog hirurškog zahvata zamene zgloba

Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa NVAF sa jednim ili više faktora rizika

Evropska Agencija za lekove izuzela je od obaveze podnošenja rezultata ispitivanja sa dabigatraneteksilatom u svim podgrupama pedijatrijske populacije u indikaciji primarne prevencije VTE kod pacijenata koji su bili podvrgnuti elektivnoj hirurškoj intervenciji zamene kuka ili totalne zamene kolena kao i indikaciji prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa NVAF (videti odeljak 4.2 za informacije o upotrebi u pedijatrijskoj populaciji).

Terapija VTE i prevencija rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata

DIVERSITY studija je bila sprovedena kako bi pokazala efikasnost i bezbednost primene dabigatraneteksilata u poređenju sa standardnom terapijom VTE kod pedijatrijskih pacijenata od rođenja do uzrasta manjeg od 18 godina. Studija je bila osmišljena kao otvorena, randomizovana, sa paralelnim grupama, sa ciljem da pokaže neinferiornost ispitivanog leka. Uključeni pacijenti su bili randomizovani prema šemi 2:1 na primenu formulacije dabigatraneteksilata u skladu sa uzrastom (kapsule, obložene granule ili oralni rastvor) (doze prilagođene prema uzrastu i telesnoj masi) ili na standardnu terapiju koja se sastoji u primeni nisko-molekularnih heparina (NMH) ili antagonista vitamina K (VKA) ili fondaparinuksa (1 pacijent uzrasta 12 godina). Primarni parametar praćenja je bio mešovit, sastojao se iz sledećih parametara praćenja kod pacijenata: potpuna razgradnja tromba, izostanak rekurentne VTE i izostanak smrtnog ishoda povezanog sa VTE. Kriterijumi za isključivanje su bili aktivni meningitis, encefalitis i intrakranijalni absces.

Ukupno je randomizovano 267 pacijenata. Od ukupnog broja, 176 pacijenata je dobijalo dabigatraneteksilat, a 90 pacijenata standardnu terapiju (1 randomizovani pacijent nije dobijao terapiju). Prema uzrastu, 168 pacijenata je bilo uzrasta od 12 do manje od 18 godina, 64 pacijenta od 2 do manje od 12 godina i 35 pacijenata je bilo mlađe od 2 godine.

Od ukupnog broja randomizovanih pacijenata (267), njih 81 u grupi na dabigatraneteksilatu (45,8%) i 38 pacijenata (42,2%) u grupi na standardnoj terapiji je ispunilo kriterijum kompozitnog parametra praćenja

(kompletna razgradnja tromba, izostanak rekurentne VTE i izostanak smrtnog ishoda kao posledica VTE). Odgovarajuća razlika u učestalosti je pokazala ne-inferiornost dabigatraneteksilata u odnosu na standardnu terapiju. Konzistentni rezultati su takođe zapaženi u subgrupama: nije bilo značajnih razlika u terapijskom efektu u subgrupama prema uzrastu, polu, regiji i prisustvu određenih faktora rizika. Za 3 različita stratusa prema uzrastu, udeli pacijenata koji su ispunili primarni parametar efikasnosti u grupama na dabigatraneteksilatu i standardnoj terapiji, je bila 13/22 (59,1%) i 7/13 (53,8%) za pacijente od rođenja do <2 godine 21/43 (48,8%) i 12/21 (57,1%) za pacijente uzrasta od 2 do <12 godina i 47/112 (42,0%),

19/56 (33,9%) za pacijente od 12 do <18 godina.

Velika krvarenja su prijavljena kod 4 pacijenta (2,3%) u grupi na terapiji dabigatraneteksilatom i kod 2 pacijenta (2,2%) u grupi na standardnoj terapiji. Nije bilo statistički značajne razlike u vremenu do pojave prvog velikog krvarenja. Trideset osam pacijenata (21,6%) u grupi na dabigatraneteksilatu i 22 pacijenta (24,4%) u grupi na standardnoj terapiji je doživelo bilo koji događaj sa krvarenjem, od kojih je najveći broj procenjen kao minor krvarenje. Kombinovani parametar efikasnosti velikih krvarenja (engl. major bleeding event, MBE) ili klinički relevantnih non-major krvarenja (engl. clinically relevant non-major bleeding, CRNM) na terapiji je prijavljen za 6 (3,4%) pacijenata na dabigatranu odnosno 3 (3,3%) pacijenta u grupi na standardnoj terapiji.

Otvorena, prospektivna kohortna, multicentrična studija faze III sa jednom grupom, u kojoj je primarno ispitivana bezbednost primene (1160.108) je bila sprovedena u cilju procene bezbednosti primene dabigatraneteksilata u prevenciji rekurentne VTE kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od rođenja do manje od 18 godina. Pacijentima koji su zahtevali dalju antikoagulantnu terapiju usled prisustva kliničkih faktora rizika posle završetka inicijalne terapije za potvrđenu VTE (tokom najmanje 3 meseca) ili posle završetka učestvovanja u DIVERSITY studiji je bilo omogućeno da budu uključeni u studiju. Pacijenti koji su ispunjavali kriterijume su dobijali dozu leka prilagođenu uzrastu i telesnoj masi u odgovarajućoj formulaciji dabigatraneteksilata prilagođenijoj uzrastu (kapsule, obložene granule ili oralni rastvor) sve do prestanka prisustva faktora rizika ili u trajanju do najviše 12 meseci. Primarni parametri praćenja u studiji su bili ponovna pojava VTE, veliki i mali događaji krvarenja odnosno mortalitet (ukupni i povezan sa pojavom trombotičkih ili tromboembolijskih događaja) u 6. i 12. mesecu. Događaji su bili procenjivani od strane nezavisne slepe komisije za ocenjivanje ishoda.

Ukupno, 214 pacijenata je započelo studiju; od toga 162 pacijenta u stratumu 1 prema uzrastu (od 12 do manje od 18 godina), 43 pacijenta u stratumu 2 prema uzrastu 2 (od 2 do manje od 12 godina) i 9 pacijenata u stratumu 3 prema uzrastu (od rođenja do manje od 2 godine). Tokom terapijskog perioda, 3 pacijenta (1,4%) je imalo procenjenu rekurentnu VTE tokom prvih 12 meseci po početku terapije. Potvrđen događaj krvarenja tokom terapijskog perioda je bio prijavljen za 48 pacijenata (22,5%) tokom prvih 12 meseci. Većina događaja krvarenja su bila manja. Za 3 pacijenta (1,4%) potvrđeno veliko krvarenje je prijavljeno tokom prvih 12 meseci. Za 3 pacijenta (1,4%) potvrđeno klinički relevantno krvarenja koje nije veliko je bilo prijavljeno tokom prvih 12 meseci. Nije bilo pojave smrtnih ishoda tokom terapije. Tri pacijenta (1,4%) su imala pojavu post-trombotičkog sindroma tokom terapijskog perioda i njegovo pogoršanje tokom prvih 12 meseci.

Farmakokinetika

Nakon oralne primene leka, dabigatraneteksilat se brzo i kompletno konvertuje u dabigatran, koji je aktivna forma leka u plazmi. Pretvaranje proleka dabigatraneteksilata hidrolizom koja je katalizovana esterazom u aktivni princip dabigatran je predominantno metabolička reakcija. Apsolutna bioraspoloživost dabigatrana nakon oralnog unošenja je oko 6,5%.

Nakon oralne primene dabigatraneteksilata kod zdravih dobrovoljaca, farmakokinetički profil dabigatrana u plazmi se karakteriše brzim povećanjem koncentracija u plazmi sa Cmax koje se održavaju između 0,5 i 2,0 sata nakon primene.

Resorpcija

Studija za procenu postoperativne resorpcije dabigatraneteksilata, 1-3 sata nakon operacije, pokazala je relativno sporu resorpciju u poređenju s onom kod zdravih dobrovoljaca, pokazujući blagu krivu odnosa koncentracije leka u plazmi i vremena bez velikih maksimalnih koncentracija. Maksimalne koncentracije u plazmi dostižu se 6 sati posle primene u postoperativnom periodu kao posledica faktora kao što su anestezija, GI pareza i uticaj operacije i ne zavisi od oralne formulacije primenjenog leka. U dodatnoj studiji je primećeno da je spora i odložena resorpcija leka obično prisutna samo na dan operacije. Tokom sledećih dana resorpcija dabigatrana je brza i sa maksimalnim koncentracijama u plazmi koje se postižu 2 sata nakon primene leka.

Hrana ne utiče na bioraspoloživost dabigatraneteksilata ali odlaže vreme do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi za 2 sata.

Cmax i PIK bile su proporcionalne dozi.

Oralna bioraspoloživost može da bude povećana za 75% nakon jednokratne doze i 37% u stanju dinamičke ravnoteže u odnosu na referentnu formulaciju kapsule kada se pelete uzimaju bez omotača od hidroksipropilmetilceluloze (HPMC). Tako, integritet HPMC kapsula treba uvek da bude sačuvan tokom kliničke primene kako bi se izbeglo nenamerno povećanje bioraspoloživosti dabigatraneteksilata (videti odeljak 4.2).

Distribucija

Zapaženo je slabo (34-35%) vezivanje dabigatrana za humane plazma proteine koje je nezavisno od koncentracije. Volumen distribucije dabigatrana od 60-70 L je bio veći od totalnog volumena telesne tečnosti što ukazuje na umerenu distribuciju dabigatrana u tkiva.

Biotransformacija

Metabolizam i izlučivanje dabigatrana ispitani su kod zdravih ispitanika muškog pola kojima je intravenski ubrizgana jednokratna doza radioaktivno obeleženog dabigatrana. Posle intravenske primene, radioaktivnost koja potiče od dabigatrana eliminisana je primarno putem urina (85%). Procenjeno je da je 6% od primenjene doze izlučeno putem fecesa. Ukupno je izlučeno 88-94% unete radioaktivne doze, 168 sati nakon unošenja.

Dabigatran se konjuguje formirajući farmakološki aktivne acilglukuronide. Postoje četiri pozicijska izomera, 1-O, 2-O, 3-O, 4-O-acilglukuronid, pri čemu je udeo svakog od njih manji od 10% od ukupnog dabigatrana u plazmi. Tragovi drugih metabolita mogli su se primetiti samo uz pomoć visoko osetljivih analitičkih metoda. Dabigatran se izlučuje uglavnom u neizmenjenoj formi u urinu, brzinom od oko 100 mL/min koja odgovara brzini glomerularne filtracije.

Eliminacija

Koncentracije dabigatrana u plazmi su pokazale bieksponencijalni pad sa srednjim terminalnim poluvremenom od 11 sati kod zdravih starijih dobrovoljaca. Nakon ponovljenih doza terminalno poluvreme eliminacije je iznosilo 12-14 sati. Poluvreme eliminacije je bilo dozno nezavisno. Ukoliko je funkcija bubrega oštećena poluvreme eliminacije je produženo, kao što je prikazano u tabeli 30.

Posebne populacije

Bubrežna insuficijencija

U studijama faze I površina ispod krive (PIK) dabigatrana posle oralne primene dabigatrana je oko 2,7 puta veća kod odraslih dobrovoljaca sa umerenom bubrežnom insuficijencijom (CrCL između 30-50 mL/min) u odnosu na one bez bubrežne insuficijencije.

Kod malog broja odraslih dobrovoljaca sa teškom bubrežnom insuficijencijom (CrCL 10-30 mL/min), površina ispod krive (PIK) dabigatrana bila je oko 6 puta veća, a poluvreme eliminacije oko 2 puta duže nego kod pacijenata koji nemaju od bubrežnu insuficijenciju (videti odeljke 4.2, 4.3 i 4.4).

Tabela 30: Poluvreme eliminacije dabigatrana kod zdravih ispitanika i pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega

Glomerularna filtracija (CrCL,) [mL/min] Geometrijska srednja vrednost (gCV%; opseg)poluvreme eliminacije [h]
≥ 80 13,4 (25,7%; 11,0 – 21,6)
≥ 50 - < 80 15,3 (42,7%; 11,7 – 34,1)
≥ 30 - < 50 18,4 (18,5%; 13,3 – 23,0)
< 30 27,2 (15,3%; 21,6 – 35,0)

Dodatno, izloženost dabigatranu (minimalna i maksimalna) bila je procenjena u prospektivnom, otvorenom, randomizovanom farmakokinetičkom ispitivanju kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom (NVAF) i teškim oštećenjem funkcije bubrega (definisanim kao klirens kreatinina [CrCl] 15-30 mL/min) koji su primali dabigatraneteksilat u dozi od 75 mg dvaput dnevno.

Ovaj režim doveo je do geometrijske srednje vrednosti minimalne koncentracije od 155 nanograma/mL (gCV od 76,9%), izmerene neposredno pre primene sledeće doze i geometrijske srednje vrednosti maksimalne koncentracije od 202 nanograma/mL (gCV od 70,6%) izmerene dva sata nakon primene poslednje doze.

Klirens dabigatrana uz pomoć hemodijalize bio je ispitivan kod 7 odraslih pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne insuficijencije koji nisu imali atrijalnu fibrilaciju. Dijaliza je sprovođena sa stopom protoka od 700 mL/min, tokom 4 sata, i sa stopom protoka krvi od 200 mL/min ili 350-390 mL/min. Ovo je imalo za posledicu eliminaciju 50%, odnosno 60% koncentracije dabigatrana. Količina supstance uklonjena dijalizom je bila proporcionalna stopi protoka krvi do stope protoka krvi od 300 mL/min. Antikoagulaciona aktivnost dabigatrana se smanjivala sa padom njegove koncentracije u plazmi, ali ovo nije imalo uticaja na odnos PK/PD.

Medijana CrCL u studiji RE-LY bila je 68,4 mL/min. Skoro polovina (45,8%) pacijenata u RE-LY imala je CrCL >50-<80 mL/min. Pacijenti sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL između 30-50 mL/min) u proseku su imali 2,29 puta i 1,81-puta veće koncentracije dabigatrana u plazmi pre i posle primene doze, kada su upoređeni sa pacijentima bez oštećenja funkcije bubrega (CrCL ≥80 mL/min).

Medijana CrCL u ispitivanju RE-COVER bio je 100,3 mL/min. 21,7% pacijenata je imalo blago oštećenje funkcije bubrega (CrCL >50-<80 mL/min) i 4,5% pacijenata imalo je umereno oštećenje funkcije bubrega (CrCL između 30 i 50 mL/min). Pacijenti s blagim i umerenim oštećenjem funkcije bubrega imali su, pri stanju ravnoteže, prosečno 1,7 puta odnosno 3,4 puta veće koncentracije dabigatrana u plazmi pre doziranja, u odnosu na pacijente s CrCL >80 mL/min. Slične vrednosti za CrCL pronađene su i u ispitivanju RECOVER II.

Medijane CrCL u ispitivanjima RE-MEDY i RE-SONATE bile su 99,0 mL/min, odnosno 99,7 mL/min, 22,9% i 22,5% pacijenata imalo je CrCL > 50-< 80 mL/min, a 4,1% i 4,8% imalo je CrCL između 30 i 50 mL/min u ispitivanjima RE-MEDY i RE-SONATE.

Stariji pacijenti

Specifične farmakokinetičke studije faze I u koje su bili uključeni stariji ispitanici pokazale su povećanje površine ispod krive (PIK) od 40-60% i više od 25% u Cmax u poređenju sa mladim ispitanicima.

Uticaj životnog doba na koncentracije dabigatrana potvrđene su RE-LY studijom, pri čemu su minimalne koncentracije bile oko 31% veće kod pacijenata ≥ 75 godina, a za oko 22% manje kod pacijenata < 65 godina u poređenju sa pacijentima između 65 i 75 godina starosti (videti odeljke 4.2 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Nisu uočene promene u izloženosti dabigatranu kod 12 odraslih ispitanika sa umerenom insuficijencijom jetre (Child Pugh B) u poređenju sa 12 kontrolnih ispitanika (videti odeljke 4.2 i 4.4).

Telesna masa

Minimalne koncentracije dabigatrana su bile 20% manje kod odraslih pacijenata sa telesnom masom > 100 kg u poređenju sa pacijentima sa telesnom masom od 50-100 kg. Većina ispitanika (80,8%) je bila u kategoriji onih sa telesnom masom ≥ 50 kg i <100 kg, bez jasno vidljivih razlika (videti odeljke 4.2 i 4.4). Klinički podaci za odrasle pacijente sa telesnom masom < 50 kg su ograničeni.

Pol

U studijama primarne prevencije VTE izloženost leku kod pacijenata ženskog pola je bila oko 40% do 50% veća nego kod pacijenata muškog pola i ne preporučuje se prilagođavanje doze. Kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom žene su u proseku imale 30% veće minimalne koncentracije i koncentracije posle primene doze. Nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak 4.2).

Etničko poreklo

Nisu uočene klinički značajne međuetničke razlike među pripadnicima bele rase, Afro-Amerikancima, Hispanoamerikancima, Japancima ili Kinezima u pogledu farmakokinetike i farmakodinamike dabigatrana.

Pedijatrijska populacija

Oralna primena dabigatraneteksilata u skladu sa protokolom definisanim doznim algoritmom rezultirala je izloženošću u granicama registrovanim kod odraslih sa DVT/PE. Na osnovu zbirne analize svih farmakokinetskih podataka studija DIVERSITY i 1160.108, zabeležene geometrijske srednje minimalne vrednosti izloženosti su bile 53,9 nanograma/mL, 63,0 nanograma/mL i 99,1 nanograma/mL u grupama po uzrastu 0 do <2 godine, 2 do <12 godina i 12 do <18 godina kod pedijatrijskih pacijenata sa VTE, redom.

Farmakokinetičke interakcije

Studije interakcije in vitro nisu pokazale nikakvu inhibiciju ili indukciju glavnih izoenzima citohroma P450. To su potvrdile studije in vivo sa zdravim dobrovoljcima, kod kojih nije bilo nikakve interakcije između ove terapije i sledećih lekova: atorvastatina (CYP3A4), digoksina (interakcija sa transportnim P-gp) i diklofenaka (CYP2C9).

Farmaceutski podaci - Lotreka 110 mg

Lista pomoćnih supstanci

Sadržaj kapsule:

Vinska kiselina Guma akacije Hipromeloza Dimetikon 350 Talk

Hidroksipropilceluloza.

Omotač kapsule: Hipromeloza Kalijum-hlorid Karagenan

Titan-dioksid (E171)

FD&C Blue 2/indigo Carmine (E-132).

Inkompatibilnost

Nije primenljivo.

Rok upotrebe

2 godine.

Posebne mere opreza pri čuvanju

Lek čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Priroda i sadržaj pakovanja

Kutija sadrži 6 x (10 x 1) tvrdih kapsula u Alu/OPA-Alu-PVC blisteru deljivom na pojedinačne doze.

Posebne mere opreza pri odlaganju

Kada se kapsule leka Lotreka iz blister pakovanja, potrebno je pridržavati se sledećih uputstva:

  • Pojedinačni blister je po liniji perforacije potrebno odvojiti od blister pločice.

  • Foliju blistera treba odlepiti tako da se može izvaditi kapsula.

  • Tvrdu kapsulu leka Lotreka ne treba istiskivati kroz foliju.

  • Foliju blistera treba odlepiti tek kada je potrebno uzeti tvrdu kapsulu leka Lotreka.

    Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

PDF dokumenti

Pakovanje i cena

Kapsula, tvrda; 110 mg; 60 x 1 tvrdih kapsula u blisteru deljivom na pojedinačne doze (Alu/OPA-ALU-PVC)
Cena
-
Doplata
-

Lista RFZO

Pakovanje nije na listi

DDD

-

JKL

1069591

Izvori

Paralele

Drugs app phone

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

Skenirajte kamerom telefona.
4.9

Više 36k ocene

Koristite aplikaciju Mediately

Dobijte informacije o lekovima brže.

4.9

Više 36k ocene

Instaliraj

Idite dalje od informacija o lekovima uz PRO

Rešite interakcije, pregledajte ograničenja upotrebe i pronađite sve ostale odgovore uz pomoć svog AI asistenta Elly.

Preveri, kaj ponuja PRO
Koristimo kolačiće Kolačići nam pomažu da pružimo najbolje iskustvo na našoj veb stranici. Korišćenjem naše veb stranice saglasni ste sa upotrebom kolačića. Više o tome kako koristimo kolačiće saznajte u našoj Politici kolačića.