Olantrex 20 mg oralne disperzibilne tablete
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Olantrex 20 mg
Odrasli
Olanzapin je indikovan za lečenje shizofrenije.
Olanzapin je efikasan u održavanju kliničkog poboljšanja tokom kontinuirane terapije kod pacijenata koji su odgovorili na inicijalnu terapiju.
Olanzapin je indikovan za lečenje umerenih do teških maničnih epizoda.
Kod pacijenata kod kojih je terapija olanzapinom efikasno uticala na manične epizode, takođe, ovaj lek je indikovan kao preventiva od recidiva kod pacijenata sa bipolarnog poremećaja (videti odeljak 5.1).
Odrasli
Shizofrenija: preporučena početna doza olanzapina je 10 mg/dan.
Manična epizoda: početna doza je 15 mg/dan kao pojedinačna dnevna doza u monoterapiji ili 10 mg dnevno u kombinaciji sa drugim lekovima (videti odeljak 5.1).
Prevencija recidiva simptoma kod bipolarnog poremećaja: preporučena početna doza olanzapina je 10 mg/dan. Pacijenti koji su uzimali olanzapin u terapiji maničnih epizoda nastavljaju terapiju za prevenciju recidiva simptoma uzimanjem iste doze leka. Ukoliko se pojavi nova manična, mešovita ili depresivna epizoda, terapiju olanzapinom treba nastaviti (uz prilagođavanje doze, ukoliko je potrebno), uz uvođenje dodatne terapije protiv poremećaja raspoloženja, kako je klinički indikovano.
Tokom terapije shizofrenije, maničnih epizoda, kao i tokom prevencije recidiva simptoma bipolarnog poremećaja, dnevna doza može se naknadno prilagoditi na osnovu individualnog kliničkog stanja u rasponu od 5 do 20 mg/dan. Povećanje početne doze iznad preporučene doze savetuje se samo posle odgovarajuće ponovljene kliničke procene i generalno treba da se sprovede u intervalima koji nisu kraći od 24 sata.
Olanzapin može uzimati nezavisno od obroka, jer prisustvo hrana ne utiče na resorpciju leka. U slučaju prekida terapije olanzapinom, treba razmotriti postepeno smanjivanje doze.
Oralnu disperzibilnu tabletu leka Olantrex treba staviti u usta, gde će se ona veoma brzo raspršiti pod dejstvom pljuvačke, pa se može lako progutati. Cela oralna disperzibilna tableta se teško uklanja iz usta. Pošto je oralna disperzibilna tableta krhka, treba je uzeti odmah po otvaranju blistera. Osim toga, ona se može rastvoriti u punoj čaši vode ili drugim odgovarajućim pićima (sok od pomorandže ili jabuke, mleko ili kafa) neposredno pre uzimanja.
Oralna disperzibilna tableta olanzapina predstavlja bioekvivalent film tableti olanzapina, sa sličnim stepenom i brzinom resorpcije. Za nju važe iste doze i ista učestalost primene kao i za film tablete olanzapina. Oralne disperzibilne tablete olanzapina mogu se koristiti kao alternativa film tabletama olanzapina.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Manja početna doza (5 mg/dan) nije rutinski indikovana, ali je treba uzeti u obzir prilikom primene leka kod pacijenata od 65 godina i starijih, kada klinički faktori to opravdavaju (videti odeljak 4.4).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega i/ili jetre
Kod ovakvih pacijenata treba uzeti u obzir primenu manje početne doze (5 mg). U slučajevima umerene insuficijencije jetre (ciroza, Child-Pugh klasa A ili B), početna doza treba da iznosi 5 mg a svako povećanje doze se mora sprovoditi sa oprezom.
Pušači
Početne doze i raspon doza kod nepušača ne treba rutinski da se razlikuju od odgovarajućih doza kod pušača. Metabolizam olanzapina se može indukovati pušenjem. Preporučuje se kliničko praćenje i ukoliko je neophodno može se razmotriti povećanje doze olanzapina (videti odeljak 4.5).
Kada postoji više faktora koji mogu uticati na usporavanje metabolizma leka (ženski pol, starije životno doba, status nepušača), treba razmotriti mogućnost smanjenja početne doze. Kada je indikovano povećanje doze kod ovih pacijenata, ono treba da bude konzervativno. U slučajevima kada se smatra neophodno povećanje doze od 2,5 mg, treba uzeti film tablete olanzapina. (videti takođe odeljke 4.5 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Upotreba olanzapina se ne preporučuje kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina, zbog nedostatka podataka o bezbednosti i efikasnosti. Zabeleženo je značajno povećanje telesne mase i veće promene u koncentraciji lipida i prolaktina u kratkotrajnim studijama sprovedenim na adolescentima, u odnosu na studije na odraslim pacijentima (videti odeljke 4.4, 4.8, 5.1 i 5.2).
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Pacijenti sa poznatim rizikom od glaukoma zatvorenog ugla.
Za poboljšanje kliničkog stanja pacijenta, tokom terapije antipsihoticima, potrebno je nekoliko dana do nekoliko nedelja. Tokom ovog perioda stanje pacijenata treba pažljivo pratiti.
Psihoze povezane sa demencijom i/ili poremećajima u ponašanju
Olanzapin nije odobren kao lek za lečenje psihoza povezanih sa psihozom i/ili poremećaja ponašanja povezanih sa demencijom, zbog povećanog mortaliteta i rizika od razvoja cerebrovaskularnih događaja. U placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima (u trajanju od 6 do 12 nedelja) u koje su bili uključeni stariji pacijenti (prosečne starosti 78 godina) sa psihozom i/ili poremećajima ponašanja povezanih sa demencijom, zabeleženo je dvostruko povećanje incidence smrtnog ishoda kod pacijenata lečenih olanzapinom, u poređenju sa pacijentima koji su dobijali placebo (3,5% u poređenju sa 1,5%). Veća incidenca smrtnih slučajeva nije mogla da se dovede u vezu sa dozom olanzapina (prosečna dnevna doza bila je 4,4 mg) kao ni sa trajanjem terapije. Predisponirajući faktori rizika koji mogu uticati na povećanu učestalost smrtnog ishoda u ovoj grupi pacijenata uključuju i starost pacijenta iznad 65 godina, disfagiju, sedaciju, malnutriciju i dehidrataciju, pulmonalna stanja (npr. pneumonija, sa ili bez aspiracije) ili istovremenu upotrebu benzodiazepina. Međutim, nezavisno od ovih faktora rizika, incidenca smrtnog ishoda bila je veća u grupi pacijenata koji su uzimali olanzapin, u poređenju sa placebo grupom.
U istim kliničkim ispitivanjima prijavljeni su neželjeni cerebrovaskularni neželjeni događaji (CV neželjeni događaji npr. moždani udar, tranzitorni ishemijski atak) uključujući i smrtne ishode. Kod pacijenata lečenih olanzapinom zabeleženo je trostruko povećanje cerebrovaskularnih neželjenih događaja u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo (1,3% prema 0,4%). Kod svih pacijenata kod kojih je došlo do pojave neželjenog cerebrovaskularnog događaja (bez obzira da li su dobijali olanzapin ili su bili u placebo grupi) bili su prisutni faktori rizika. Starost pacijenta iznad 75 godina i vaskularna demencija/demencija mešanog tipa, identifikovani su kao faktori rizika za pojavu CV neželjenih događaja povezanih sa terapijom olanzapinom. U ovim ispitivanjima nije utvrđena efikasnost olanzapina.
Parkinsonova bolest
Ne preporučuje se upotreba olanzapina za lečenje psihoza povezanih sa upotrebom agonista dopaminskih receptora kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću. U kliničkim ispitivanjima obično su zapažana pogoršanja simptoma Parkinsonove bolesti i pojave halucinacija, i to češće nego pri upotrebi placeba (videti odeljak 4.8.).
U tim ispitivanjima, zahtevalo se da pacijenti inicijalno budu stabilni sa najmanjom efektivnom dozom leka za lečenje Parkinsonove bolesti (dopaminski agonisti), kao i da ostanu na istim lekovima za lečenje Parkinsonove bolesti i istim dozama tokom celokupnog sprovođenja studije . Početna doza olanzapina bila je 2,5 mg/dan i potom je titrirana do najviše 15 mg/dan na osnovu procene istraživača.
Neuroleptički maligni sindrom (NMS)
NMS je potencijalno životno ugrožavajuće stanje povezano sa primenom antipsihotika. Postoje i retki izveštaji o pojavi neuroleptičkog malignog sindroma povezanog sa olanzapinom. Kliničke manifestacije ovog sindroma jesu hiperpireksija, ukočenost mišića, izmenjen mentalni status i znaci nestabilnosti autonomnog nervnog sistema (poremećaj pulsa, promenjen krvni pritisak, tahikardija, dijaforeza i poremećaj srčanog ritma. U dodatne znake spadaju povećana koncentracija kreatinin fosfokinaze, mioglobinurija (rabdomioliza) i akutna insuficijencija bubrega. Ukoliko kod pacijenta dođe do pojave znakova i simptomi koji ukazuju na NMS ili se pojavi neobjašnjivo visoka telesna temperatura bez drugih kliničkih manifestacija NMS-a, mora se prekinuti primena svih antipsihotika, uključujući olanzapin.
Hiperglikemija i dijabetes
Povremeno su prijavljeni slučajevi hiperglikemije i/ili pojava ili pogoršanje dijabetesa ponekad
udruženog sa ketoacidozom ili komom, uključujući i neke smrtne slučajeve (videti odeljak 4.8). U nekim slučajevima, prijavljeno je prethodno povećanje telesne mase što može biti predisponirajući faktor. Savetuje se odgovarajuće kliničko praćenje pacijenta u skladu sa smernicama o primeni antipsihotika, npr. merenje koncentracije glukoze u krvi na početku terapije, 12 nedelja nakon započinjanja terapije olanzapinom i nakon toga jednom godišnje. Pacijente koji su na terapiji bilo kojim antipsihotikom, uključujući i lek olanzapin, treba pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i slabost), a pacijente sa dijabetes melitusom ili sa faktorima rizika za dijabetes melitus,treba redovno pratiti zbog mogućeg pogoršanja kontrole glukoze. Redovno treba pratiti telesnu masu pacijenta, npr. na početku terapije, 4, 8 i 12 nedelja nakon započinjanja terapije olanzapinom i nakon toga jednom u tri meseca.
Promene vrednosti lipida
Neželjene promene vrednosti lipida primećene su kod pacijenata tretiranih olanzapinom u placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima (videti odeljak 4.8). Promene lipidnog statusa treba odgovarajuće kontrolisati u skladu sa kliničkom praksom, naročito kod dislipidemičnih pacijenata kao i kod pacijenata koji imaju visoke faktore rizika za razvoj poremećaja vrednosti lipida. Kod pacijenata na terapiji bilo kojim antipsihotikom, uključujući i lek Olantrex, treba redovno pratiti vrednosti lipida prema postojećim terapijskim vodičima za primenu antipsihotika, npr. pri započinjanju terapije, 12 nedelja od početka lečenja olanzapinom, a zatim svakih 5 godina.
Antiholinergička aktivnost
Dok je olanzapin in vitro ispoljio antiholinergičku aktivnost, iskustvo tokom kliničkih studija je pokazalo malu učestalost događaja vezanih za ovu aktivnost. Međutim, kako su klinička iskustva sa olanzapinom kod pacijenata sa pratećim oboljenjima ograničena, treba biti obazriv kada se olanzapin propisuje pacijentima sa hipertrofijom prostate ili paralitičkim ileusom i povezanim stanjima.
Funkcija jetre
Često su uočena prolazna, asimptomatska povećanja vrednosti hepatičnih aminotransaminaza jetre ALT i AST, pogotovu na početku terapije. Treba biti obazriv sa pacijentima koji imaju povećane vrednosti ALT i/ili AST i kod pacijenata sa znacima i simptomima oštećenja funkcije jetre, kod pacijenata sa prethodno postojećim stanjima povezanim sa ograničenom funkcionalnom rezervom jetre i kod pacijentima koji se leče potencijalno hepatotoksičnim lekovima. U slučaju da tokom lečenja dođe do povećanja vrednosti ALT i/ili AST, potrebno je organizovati nadzor i uzeti u obzir smanjenje doze. Terapiju olanzapinom treba prekinuti u slučajevima kada se dijagnostikuje hepatitis (uključujući hepatocelularni, holestatski ili mešoviti tip oštećenja jetre).
Neutropenija
Treba obratiti pažnju kod pacijenata koji imaju smanjen broj leukocita i/ili neutrofila iz bilo kog razloga, kod pacijenata na terapiji lekovima za koje se zna da izazivaju neutropeniju, kod pacijenata koji su u prošlosti imali depresiju funkcije koštane srži koja je bila indukovana lekovima, kod pacijenata koji imaju depresiju funkcije koštane srži izazvanu pratećim oboljenjem, terapiju zračenjem ili hemioterapijom i kod pacijentata sa hipereozinofilnim stanjima ili mijeloproliferativnim oboljenjem. Neutropenija je često prijavljivana kod pacijenata koji istovremeno uzimaju olanzapina i valproata (videti odeljak 4.8).
Prekid terapije
Kada je dolazilo do naglog prekidanja terapije olanzapinom, retko (≥ 0,01% i < 0,1%) su se javljali akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina ili povraćanje.
QT interval
U kliničkim ispitivanjima, klinički značajna produženja QTc intervala (na osnovu skale Fridericia QT
korekcija [QTcF] ≥ 500 milisekundi [msec] bilo kada nakon početne vrednosti kod pacijenata kod kojih je početna izmerena vrednost QTcF<500 msec) su bila povremena (od 0,1% do 1%) kod pacijenata koji su lečeni olanzapinom, bez značajnih razlika u povezanim srčanim događajima u poređenju sa terapijom placebom. Međutim, kao i prilikom primene drugih antipsihotika, treba biti obazriv kod primene olanzapina sa lekovima za koje se zna da produžavaju QTc interval, posebno kod starijih osoba, kod pacijenata sa urođenim sindromom produženog QT intervala, kongestivnom srčanom insuficijencijom, hipertrofijom srca, hipokalemijom ili hipomagnezemijom.
Tromboembolija
Slučajevi vremenski povezane terapije olanzapinom sa javljanjem venske tromboembolije prijavljivani su povremeno (≥ 0,1% i < 1 %). Uzročno-posledična veza između pojave venske tromboembolije i terapije olanzapinom nije utvrđena. Međutim, kako su kod pacijenata sa shizofrenijom često prisutni stečeni faktori rizika za pojavu venske tromboembolije (VTE), sve moguće faktore rizika za razvoj venske tromboembolije, poput imobilizacije, treba identifikovati i sprovesti odgovarajuće preventivne mere.
Opšte dejstvo na CNS
Usled primarnog delovanja olanzapina na CNS, treba biti obazriv ukoliko se on uzima sa drugim lekovima koji deluju na CNS kao i sa alkoholom. S obzirom na to da u in vitro uslovima deluje kao antagonista dopamina, olanzapin može da antagonizuje dejstvo direktnih i indirektnih agonista dopaminskih receptora.
Konvulzije (epileptični napadi)
Olanzapin treba sa oprezom primenjivati pacijentima koji su u prošlosti imali konvulzije (epileptične napade) ili su podložni delovanju faktora koji mogu da smanje prag za napad - konvulzije. Zabeleženo je da se konvulzije retko javljaju kod pacijenata lečenih olanzapinom. U većini ovih slučajeva se navodi ranija pojava konvulzivnih napada ili faktora rizika za njihov nastanak.
Tardivna diskinezija
U komparativnim studijama koje su trajale godinu dana ili kraće, olanzapin je bio povezan sa statistički značajno manjom učestalošću diskinezije koja je povezana sa terapijom Međutim, rizik od pojave tardivne diskinezije raste prilikom hronične izloženosti olanzapinom, pa ako se znaci ili simptomi tardivne diskinezije pojave kod pacijenta na terapiji olanzapinom, treba razmisliti o smanjenju doze ili prekidanju terapije. Ovi simptomi se mogu privremeno pogoršati ili čak pojaviti posle prekida terapije.
Posturalna hipotenzija
U kliničkim istraživanjima je nakon primene olanzapina, povremeno zabeležena posturalna hipotenzija kod starijih pacijenata. Kao i u slučaju upotrebe drugih antipsihotičkih lekova, kod pacijenata starijih od 65 godina preporučuje se periodična kontrola krvnog pritiska.
Iznenadna srčana smrt
Prema postmarketinškim izveštajima za olanzapin, događaji iznenadne srčane smrti su prijavljeni kod pacijenata lečenih olanzapinom. U retrospektivnoj opservacionoj kohortnoj studiji, rizik od pretpostavljene iznenadne srčane smrti kod pacijenata lečenih olanzapinom bio je u proseku dva puta veći u odnosu na pacijente koji nisu lečeni antipsihoticima. Na osnovu analiza, u studiji je zaključeno da je rizik od smrti usled primene olanzapina identičan onome kod primene atipičnih antipsihotika.
Pedijatrijska populacija
Olanzapin nije indikovan u terapiji dece i adolescenata. Studije na pacijentima uzrasta od 13 do 17
godina pokazale su različite neželjene reakcije, uključujući povećanje telesne mase, promene metaboličkih parametara i povećanje koncentracije prolaktina (videti odeljak 4.8 i 5.1).
Pomoćne supstance
Lek Olantrex oralna disperzibilna tableta sadrži laktozu, monohidrat. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne bi trebalo da uzimaju ovaj lek.
Lek Olantrex oralna disperzibilna tableta sadrži aspartam izvor fenilalanina. Može biti štetan za osobe sa fenilketonurijom, retkim genetskim poremećajem kod koga dolazi do nakupljanja fenilalanina, jer telo ne može da ga ukloni na odgovarajući način.
Ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih pacijenata. Potencijalne interakcije koje utiču na olanzapin
S obzirom na to da se metabolizam olanzapina odvija pomoću CYP1A2, supstance koje mogu
specifično da indukuju ili inhibiraju delovanje ovog izoenzima mogu da utiču i na farmakokinetiku olanzapina.
Indukcija CYP1A2
Metabolizam olanzapina može da bude indukovan pušenjem i primenom karbamazepina, što može da dovede do smanjenja koncentracija olanzapina. Primećeno je samo blago do umereno povećanje klirensa olanzapina. Kliničke posledice su verovatno ograničene, ali se preporučuje kliničko praćenje pacijenta, a ukoliko je neophodno, može da se razmotri i povećanje doze olanzapina (videti odeljak 4.2).
Inhibicija CYP1A2
Pokazalo se da fluvoksamin, specifični inhibitor koenzima CYP1A2, značajno inhibira metabolizam olanzapina. Srednje povećanje vrednost Cmax olanzapina nakon primene fluvoksamina iznosila je 54% kod žena nepušača i 77% kod muškaraca pušača. Srednja vrednost povećanja površine ispod krive (AUC) olanzapina iznosila je 52% kod žena nepušača, odnosno 108% kod muškaraca pušača.Treba razmotriti mogućnost primene manje početne doze olanzapina kod pacijenata koji su na terapiji fluvoksaminom ili bilo kojim drugim inhibitorom koenzima CYP1A2, kao što je npr. ciprofloksacin. Smanjenje doze olanzapina treba imati u vidu i prilikom uvođenja terapije nekim inhibitorom CYP1A2.
Smanjena bioraspoloživost
Aktivni ugalj redukuje bioraspoloživost oralno primenjenog olanzapina za 50 do 60% i zbog toga ga treba uzimati najmanje 2 sata pre ili posle primene olanzapina.
Nije utvrđen značajan uticaj fluoksetina (inhibitora CYP2D6), pojedinačne doze antacida (aluminijum, magnezijum) ili cimetidina na farmakokinetiku olanzapina.
Moguć uticaj olanzapina na druge lekove
Olanzapin može da deluje antagonistički na efekte direktnih i indirektnih agonista dopamina.
Olanzapin ne inhibira delovanje glavnih CYP450 izoenzima in vitro uslovima (npr. 1A2, 2D6, 2C9, 2C19, 3A4). Iz tih razloga se ne očekuju posebne interakcije, što je i potvrđeno rezultatima dobijenim
u in vivo studijama u kojima nije utvrđena nikakva inhibicija metabolizma sledećih lekova: tricikličnih antidepresiva (uglavnom preko CYP2D6), varfarina (CYP2C9), teofilina (CYP1A2) ili diazepama (CYP3A4 i 2C19).
Pri istovremenoj primeni olanzapina sa litijumom ili biperidinom nije bilo interakcija.
Terapijsko praćenje koncentracije valproata u plazmi nije ukazalo na potrebu za prilagođavanjem doze valproata nakon uvođenja istovremene primene olanzapina.
Opšte dejstvo na CNS
Potreban je oprez kod pacijenata koji konzumiraju alkohol ili su na terapiji lekovima koji izazivaju depresiju centralnog nervnog sistema.
Ne preporučuje se istovremena upotreba olanzapina sa antiparkinsonicima kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću i demencijom (videti odeljak 4.4).
QTc interval
Potreban je oprez kada se olanzapin uzima istovremeno sa lekovima za koje se zna da produžavaju QTc interval (videti odeljak 4.4).
Trudnoća
Nisu obavljene odgovarajuće i dobro kontrolisane studije kod trudnica. Pacijentkinjama treba savetovati da obaveste svog lekara ukoliko za vreme terapije olanzapinom zatrudne ili planiraju trudnoću tokom primene terapije olanzapinom. Međutim, s obzirom na to da su iskustva sa primenom leka kod ljudi ograničena, olanzapin ipak može da se uzima u trudnoći, samo ako potencijalna korist od njegove primene opravdava potencijalni rizik za plod.
Novorođenčad koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući i olanzapin) tokom trećeg trimestra trudnoće, su izložena riziku od pojave neželjenih reakcija uključujući ekrapiramidalni sindrom i/ili simptome obustave koji mogu da variraju po težini i trajanju nakon porođaja. Prijavljeni su slučajevi agitacije, hipertonije, hipotonije, tremora, somnolence, respiratornog distresa ili otežanog hranjenja. Zbog toga, novorođenčad treba pažljivo pratiti.
Dojenje
U studiji sprovedenoj kod zdravih dojilja ustanovljeno je da se olanzapin izlučivao u majčino mleko. Srednja vrednost izloženosti novorođenčeta (mg/kg) u stanju dinamičke ravnoteže procenjena je na 1,8% doze olanzapina majke (mg/kg). Pacijentkinjama treba savetovati da ne doje dete, ako uzimaju olanzapin.
Plodnost
Nije poznat uticaj olanzapina na plodnost (videti odeljak 5.3 za pretkliničke informacije).
Nisu sprovedene studije o uticaju leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Pošto olanzapin može da prouzrokuje pospanost i vrtoglavicu, pacijente treba upozoriti na opasnosti pri upravljanju vozilima i rukovanju mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Odrasli
Najčešće prijavljene neželjene reakcije (uočene kod ≥1% pacijenata) povezane sa upotrebom olanzapina u kliničkim ispitivanjima bile su somnolencija, povećanje telesne mase, eozinofilija, povećane koncentracije prolaktina, holesterola, glukoze i triglicerida (videti odeljak 4.4), glukozurija, povećan apetit, vrtoglavica, akatizija, parkinsonizam, leukopenija, neutropenija (videti odeljak 4.4), diskinezija, ortostatska hipotenzija, antiholinergična dejstva, prolazno asimptomatsko povećanje vrednosti aminotransferaza jetre (videti odeljak 4.4), osip, astenija, malaksalost, pireksija, artralgija, povećanje vrednoszi alkalne fosfataze, povećana vrednost gama glutamiltransferaze, povećana vrednosti mokraćne kiseline, povećana vrednost kreatin-fosfokinaze i edem.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
U sledećoj tabeli nabrojane su neželjene reakcije i laboratorijska ispitivanja, zabeležena na osnovu spontanog prijavljivanja neželjenih reakcija i iz kliničkih studija. U okviru svake kategorije učestalosti, redosled neželjenih reakcija kreće se prema opadajućem stepenu ozbiljnosti (od najozbiljnijih do najblažih). Neželjene reakcije koje mogu da se jave tokom terapije olanzapinom razvrstana su po učestalosti u sledeće grupe:
- veoma često (≥ 1/10),
- često (≥ 1/100 do < 1/10),
- povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100),
- retko (≥ 1/10000 do < 1/1000),
- veoma retko (< 1/10000),
- nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Unutar svake grupe učestalosti neželjene reakcije su prikazane po opadajućem stepenu ozbiljnosti.
| Veoma često | Često | Povremeno | Retko | Nepoznato |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | ||||
| EozinofilijaLeukopenija10 Neutropenija10 | Trombocito-enija11 | |||
| Poremećaji imunskog sistema | ||||
| Preosetljivost11 | ||||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | ||||
| Povećanje telesne mase1 | Povećane vrednosti holesterola2,3 Povećane koncentracije glukoze4Povećane vrednosti triglicerida2,5 GlikozurijaPovećan apetit | Razvoj odnosno pogoršanje dijabetesa, ponekad udruženo sa ketoacidozom ilikomom, uključujući i neke slučajeve sa smrtnim ishodom(videti odeljak 4.4)11 | Hipotermija12 | |
| Poremećaji nervnog sistema | ||||
| Pospanost | Vrtoglavica Akatizija6 Parkinsonizam6 Diskinezija6 | Konvulzije – u većini slučajeva kada su pacijenti ranije imali konvulzije ili faktore rizika za pojavu | Neuroleptički maligni sindrom (videti odeljak 4.4)12 Simptomi usled | |
| konvulzija11Distonija (uključujući okulogiraciju) 11 Tardivna diskinezija11 Amnezija9Dizartrija Mucanje11 Sindrom nemirnih nogu11 | naglog prekida primene terapije7,12 | |||
| Kardiološki poremećaji | ||||
| Bradikardija Produženje QTc intervala (videti odeljak 4.4) | Ventrikularna tahikardija/ fibrilacija, iznenadna smrt (videti odeljak 4.4)11 | |||
| Vaskularni poremećaji | ||||
| Ortostatska hipotenzija10 | Tromboembolija (uključujući i plućnu emboliju i trombozu dubokih vena) (videti odeljak 4.4) | |||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | ||||
| Epistaksa9 | ||||
| Gastrointestinalni poremećaji | ||||
| Blaga, prolazna antiholinergična dejstva, uključujućikonstipaciju i suva usta | Abdomin alna distenzija9Pojačana salivacija11 | Pankreatitis11 | ||
| Hepatobilijarni poremećaji | ||||
| Prolazno asimptomatsko povećanje vrednosti aminotransferaza jetre (ALT, AST), posebno na početku terapije(videti odeljak 4.4) | Hepatitis (uključujući hepatocelularno, holestatsko ili mešovito oštećenje jetre)11 | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | ||||
| Osip | Fotosenzitivne reakcije Alopecija | Reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskimsimptomima (DRESS) | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog i tkiva | ||||
| Artralgija9 | Rabdomioliza | |||
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | ||||
| Urinarna inkontinencija, | ||||
| retencija urina,Otežano mokrenja11 | |||||
| Trudnoća, puerperijum i perinatalna stanja | |||||
| Simptom obustave leka kod novorođenča-di(videti odeljak 4.6). | |||||
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | |||||
| Erektilna disfunkcija kod muškaraca Smanjen libido kod muškaraca i žena | Amenorejaa Uvećanje dojki Galaktoreja kod ženaGinekomastija/uvećanje dojki kod muškaraca | Prijapizam12 | |||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |||||
| Astenija ZamorEdem Pireksija10 | |||||
| Ispitivanja | |||||
| Povišena vrednost prolaktina u plazmi8 | Povećane vrednosti alkalne fosfataze10 Povećanee vrednost kreatinin fosfokinaze11 Povećane vrednosti gamaglutamiltransferaza10 Povećanakoncentracija mokraćne kiseline 10 | Povećane vrednosti ukupnog bilirubina | |||
1 Klinički značajno povećanje telesne mase je primećeno u svim početnim kategorijama indeksa telesne mase BMI (engl. Body Mass Index, BMI). Nakon kratkotrajne terapije (medijana trajanja 47 dana), povećanje telesne mase ≥7% u odnosu na početnu telesnu masu bilo je veoma često (22,2%);
≥15% bilo je često (4,2%) i ≥25% bilo je povremeno (0,8%). Učestalost pacijenata koji su imali telesnu masu ≥7%, ≥15% i ≥25% njihove osnovne telesne mase, a koji su u dužem vremenskom periodu (najmanje 48 nedelja) bili izloženi leku je veoma česta (64,4%, 31,7% odnosno 12,3%).
2 Prosečno povećanje vrednosti lipida natašte (ukupna koncentracija holesterola, LDL holesterola i triglicerida) bila je veća kod pacijenata kod kojih nije bilo dokaza o poremećaju regulacije lipida pre početka terapije.
3 Uočeno u slučaju normalnih vrednosti natašte pre početka terapije (< 5,17 mmol/l) koje su povećane do velikih vrednosti (≥ 6,2 mmol/l). Promene ukupne koncentracije holesterola u uslovima natašte od početnih graničnih vrednosti (≥ 5,17 - < 6,2 mmol/l) do velikih vrednosti (≥ 6,2 mmol/l) bile su
veoma česte.
4 Uočeno u slučaju normalnih vrednosti natašte pre početka terapije (< 5,56 mmol/l) koje su povećane do velikih vrednosti (≥ 7 mmol/l). Promene koncentracije glukoze u uslovima natašte od početnih graničnih vrednosti (≥ 5,56 - < 7 mmol/l) do velikih vrednosti (≥ 7 mmol/l) bile su veoma česte.
5 Uočeno u slučaju normalnih vrednosti natašte pre početka terapije (< 1,69 mmol/l) koje su povećane do velikih vrednosti (≥ 2,26 mmol/l). Promene u vrednosti triglicerida u uslovima gladovanja od početnih graničnih vrednosti (≥ 1,69 - < 2,26 mmol/l) do velikih vrednosti (≥ 2,26 mmol/l) bile su veoma česte.
6 U kliničkim ispitivanjima incidenca javljanja parkinsonizma i distonije kod pacijenata lečenih olanzapinom bila je velika, ali se u statističkom smislu nije značajno razlikovala od broja ovih pojava u grupi koja je dobijala placebo. Kod pacijenata lečenih olanzapinom parkinsonizam, akatizija i distonija su se ređe javljali nego kod pacijenata kod kojih su doze haloperidola postepeno povećavane. U nedostatku detaljnih informacija o prethodno postojećim individualnim akutnim i tardivnim poremećajima u ekstrapiramidalnim pokretima, za sada ne može da se zaključi da olanzapin u manjem stepenu izaziva tardivnu diskineziju i/ili druge tardivne ekstrapiramidalne sindrome.
7Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina i povraćanje, prijavljeni su prilikom naglog prekida primene terapije olanzapina.
8 U kliničkim studijama u trajanju do 12 nedelja, koncentracije prolaktina u plazmi su prevazile gornju granicu normalnih vrednosti kod približno 30% pacijenata lečenih olanzapinom koji su pre početka terapije imali normalne vrednosti prolaktina. Kod većine ovih pacijenata povećanje koncentracije prolaktina bio je generalno blago i vrednosti su ostajale manje od dvostrukog povećanja gornje granice normalnih vrednosti.
9 Neželjena reakcija je identifikovana tokom kliničkih studija u Integrisanoj bazi podataka za olanzapin.
10 Procenjeno na osnovu izmerenih vrednosti iz kliničkih studija u integrisanoj bazi podataka za olanzapin.
11 Neželjena reakcija je identifikovana iz spontanog prijavljivanja neželjenih reakcija nakon stavljanja leka u promet, a učestalost je određena uz pomoć integrisane baze podataka za olanzapin.
12 Neželjene reakcije identifikovane iz spontanih post-marketinških izveštaja sa frekvencom procenjenom na gornjoj granici 95% intervala pouzdanosti, koristeći integrisanu bazu podataka za olanzapin.
Dugotrajna izloženost (najmanje 48 nedelja)
Udeo pacijenata koji su imali neželjene, klinički značajne promene telesne mase, koncentracije glukoze, ukupnog/LDL/HDL holesterolu ili trigliceridima tokom vremena su se povećavale. Kod odraslih pacijenata koji su završili terapiju u trajanju od 9 do12 meseci, stopa povećanje srednje koncentracije glukoze u krvi se smanjila nakon približno 6 meseci.
Dodatne informacije o posebnim populacijama
U kliničkim studijama u kojima su učestvovali stariji pacijenti sa demencijom, terapija olanzapinom
bila je povezana sa većim brojem smrtnih slučajeva i cerebrovaskularnih neželjenih reakcija u odnosu na terapiju placebom (videti odeljak 4.4). Veoma česte neželjene reakcije povezane sa olanzapinom u ovoj grupi pacijenata bila su poremećen hod i padovi. Kao česte neželjene reakcije uočene su sledeće pojave: zapaljenje pluća, povišena telesna temperatura, letargija, eritem, halucinacije i inkontinencija urina.
Na osnovu kliničkih studija u koje su bili uključeni pacijenti sa psihozama izazvanim lekovima (agonistima dopamina), a koje su povezane sa Parkinsonovom bolešću, češće su se dobijali izveštaji o pogoršanjima simptoma parkinsonizma i o pojavama halucinacija nego prilikom primene placeba.
U jednoj kliničkoj studiji u kojoj su učestvovali pacijenti sa bipolarnom manijom, kombinovana terapija valproatom i olanzapinom uzrokovala je pojavu neutropenije sa incidencom od 4,1%; potencijalni faktor koji je mogao da doprinese pojavi neutropenije bio je velika koncentracija valproata u plazmi. Istovremena primena olanzapina sa litijumom ili valproatom dovela je do povećanja incidence (≥ 10%) pojave tremora, suvih usta, povećanog apetita i povećanja telesne mase. Kao uobičajene neželjene reakcije zabeleženi su i poremećaji u govoru. Tokom akutnog lečenja olanzapinom (do 6 nedelja) u kombinaciji sa litijumom ili divalproeksom, povećanje telesne mase ≥ 7% u odnosu na početno stanje zabeleženo je kod 17,4% pacijenata.
Dugotrajna terapija olanzapinom (do 12 meseci), u cilju prevencije ponavljanja simptoma kod pacijenata sa bipolarnim poremećajima, dovela je kod 39,9% pacijenata do povećanja telesne mase za
≥ 7% u odnosu na početno stanje.
Pedijatrijska populacija
Olanzapin nije indikovan za lečenje dece i adolescenata mlađih od 18 godina. Iako nisu sprovedene studije osmišljene tako da porede adolescente sa odraslima, podaci iz ispitivanja na adolescentima su upoređeni sa podacima iz ispitivanja na odraslima.
U sledećoj tabeli sumirane su neželjene reakcije koje su se češće javljala kod adolescentnih pacijenata (uzrasta 13-17 godina) nego kod odraslih pacijenta ili samo one neželjene reakcije koja su zabeležena samo tokom kratkotrajnih kliničkih istraživanja kod adolescentnih pacijenata. Deluje da se klinički značajno povećanje telesne mase (≥7%) češće javlja u populaciji adolescenata u poređenju sa odraslima, sa sličnim periodom izloženosti. Stepen uvećanja telesne mase i udeo adolescenata kod kojih je došlo do klinički značajnog povećanja telesne mase, bio je veći tokom dugotrajnog izlaganja (najmanje 24 nedelje) nego kod kratkotrajne izloženosti.
Unutar svake grupe učestalosti neželjene reakcije su prikazana po opadajućem stepenu ozbiljnosti. Nabrojani termini koji se koriste za učestalost, definisani su na sledeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10).
| Poremećaji metabolizma i ishraneVeoma često: povećanje telesne mase 13, povećane koncentracije triglicerida 14, povećan apetit.Često: Povećana koncentracija holesterola 15 |
| Poremećaji nervnog sistemaVeoma često: sedacija (uključujući i hipersomniju, letargiju i pospanost). |
| Gastrointestinalni poremećajiČesto: suva usta |
| Hepatobilijarni poremećajiVeoma često: povećane vrednosti aminotransferaza jetre (ALT/ AST; videti odeljak 4.4). |
| IspitivanjaVeoma često: Smanjena koncentracija ukupnog bilirubina, povećane vrednosti GGT, povećane vrednosti prolaktina u plazmi16 |
13 Nakon kratkotrajne terapije (prosečno trajanje 22 dana), zabeleženo je povećanje telesne mase ≥7% u odnosu na početnu vrednost (kg) koje je bilo veoma često (40,6%), povećanje ≥15% je bilo često (7,1%) i povećanje ≥25% takođe često (2,5%). Prilikom dugotrajnog izlaganja (najmanje 24 nedelje), kod 89,4% je zabeleženo povećanje ≥ 7% od svoje početne telesne mase, kod 55,3% povećanje ≥15% i kod 21,9% povećanje ≥25%.
14 U trenutku merenja, natašte, normalne početne koncentracije triglicerida (<1,016 mmol/l koje su povećane do velikih (≥ 1,467mmol/l) i graničnih vrednosti triglicerida u uslovima gladovanja u odnosu na početne vrednosti (≥ 1,016 mmoL/L - < 1,467 mmoL/L) do velikih koncentracija (≥ 1,467mmol/l).
15 Promene vrednosti ukupnog holesterola, natašte, koje su od normalnih početnih vrednosti (< 4,39 mmoL/L) porasle do velikih vrednosti (≥ 5,17 mmol/l) javljale su se često. Veoma često su bile promene koncentracije ukupnog holesterola u uslovima gladovanja, u odnosu na početne granične vrednosti (≥ 4,39 mmol/l - < 5,17 mmol/l) do velikih vrednosti (≥ 5,17 mmol/l).
16 Povećanje koncentracija prolaktina u plazmi zabeležena je kod 47,4 % adolescenata. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Znaci i simptomi
U veoma česte simptome predoziranja (učestalost >10%) spadaju tahikardija, agitacija/agresivnost, disartrija, razni ekstrapiramidalni simptomi i smanjen nivo svesti koji se kreće od sedacije do kome.
Druge medicinski važne posledice predoziranja su delirijum, konvulzije, koma, moguć razvoj neuroleptičkog malignog sindroma depresija respiratorne funkcije, aspiracija, hipertenzija ili hipotenzija, srčana aritmija (u manje od 2% slučajeva predoziranja) i kardiopulmonalni arest.
Smrtni ishodi prijavljeni su pri akutnom predoziranju olanzapinom već pri dozi od 450 mg leka, dok je sa druge strane, pri akutnom predoziranju dozom od 2 g leka, primenjenog oralnim putem, bilo pacijenata koji su preživeli.
Lečenje
Za olanzapin ne postoji specifičan antidot. Ne preporučuje se izazivanje povraćanja. Za slučaj predoziranja indikovana je standardna procedura (npr. ispiranje želuca, primena aktivnog uglja). Pokazalo se da prateća primena aktivnog uglja redukuje biološku raspoloživost oralne doze olanzapina za 50 do 60%.
Na osnovu kliničke slike treba uvesti praćenje funkcija vitalnih organa i simptomatsku terapiju u koju spadaju i lečenje hipotenzije i kolapsa cirkulacije kao i podrška respiratorne funkcije. Ne sme se koristiti epinefrin, dopamin ili neki drugi simpatomimetički agens sa beta agonističkim dejstvom, jer stimulacija beta receptora može da pogorša hipotenziju. Treba pratiti kardiovaskularne
parametre kako bi se otkrile moguće aritmije. Pažljiv medicinski nadzor i praćenje treba sprovoditi do oporavka pacijenta.
Farmakološki podaci - Olantrex 20 mg
Farmakoterapijska grupa: Psiholeptici; antipsihotici; diazepini, oksazepini, tiazepini i oksepini ATC kod: N05AH03
Farmakodinamska dejstva
Olanzapin je antipsihotik, za lečenje manije, kao i stabilizator raspoloženja sa širokim farmakološkim dejstvom širokog spektra preko brojnih receptorskih sistema.
U pretkliničkim studijama, olanzapin pokazuje široki opseg afiniteta (Ki; < 100 nM) prema serotoninskim 5 HT2A/2C, 5HT3, 5HT6 receptorima, dopaminske D1, D2, D3, D4, D5 receptorima, holinergičke muskarinske receptore M1–M5, α1 adrenergičkim receptorima i histaminskim H1 receptorima. Bihejvioralne studije sprovedene na životinjama ukazale su na 5HT, dopaminski i holinergični antagonizam, što je u saglasnosti sa profilom vezivanja olanzapina za receptore. U in vitro uslovima olanzapin je pokazao veći afinitet za serotoninske 5HT2 receptore nego za dopaminske D2 receptore, tako da na modelima u in vivo uslovima jače deluje na 5HT2 nego na D2 receptore. Elektrofiziološka ispitivanja su pokazala da olanzapin selektivno inhibira impulse mezolimbičnih (A10) dopaminergičnih neurona, dok na strijatusne (A9) puteve, koji učestvuju u motorici, deluje sasvim slabo. Olanzapin redukuje uslovni odgovor sa izbegavanjem određenih situacija, što je test koji je indikativan za antipsihotično dejstvo olanzapina u dozama ispod onih koje izazivaju katalepsiju, efekat koji je, sa druge strane, efekat koji je indikativan za motorička neželjena dejstva. Za razliku od nekih drugih antipsihotičkih lekova, olanzapin povećava odgovor u
„anksiolitičkom“ testu.
U studiji sa zdravim dobrovoljcima, pomoću pozitronske emisione tomografije (PET), prilikom primene pojedinačnih oralnih doza olanzapina (10 mg), ustanovljeno je da se olanzapin više vezuje za 5 HT2A nego za D2 receptore. U prilog tome, pojedinačnom foton emisionom komjuterizovanom tomografijom (engl. Single Photon Emission Computed Tomography, SPECT) otkriveno je da je kod pacijenata koji boluju od shizofrenije, a koji su odreagovali na olanzapin bilo zauzeto manje strijatnih D2 receptora, nego kod pacijenata koji su reagovali na neke druge antipsihotike i risperidon, a da je zauzetost bila uporediva sa onom kod pacijenata koji su dobro reagovali na terapiju klozapinom.
Klinička efikasnost i bezbednost
U obe placebo kontrolisane studije i u dve od tri uporedne kontrolisane studije, u kojima je učestvovalo preko 2900 pacijenata sa pozitivnim i negativnim simptomima shizofrenije, olanzapin je proizveo statistički značajno veće poboljšanje i pozitivnih i negativnih simptoma.
U multinacionalnom, dvostruko slepom, komparativnom ispitivanju shizofrenije, shizoafektivnih i sličnih poremećaja, u kojoj je učestvovao 1481 pacijent sa promenljivim stepenom pratećih depresivnih simptoma (prosečna bazna vrednost od 16,6 na Montgomery-Asberg skali depresije), prospektivna sekundarna analiza vrednosti promene raspoloženja od početnog do krajnjeg stanja pokazala je statistički značajno poboljšanje (p=0,001) favorizujući olanzapin (-6,0) u odnosu na haloperidol (-3,1).
Kod pacijenata sa maničnom ili mešovitom epizodom bipolarnog poremećaja, olanzapin je tokom tri nedelje ispoljio veću efikasnost u odnosu na placebo i valproat-seminatrijum (divalproeks) u ublažavanju maničnih simptoma. Olanzapin je za 6 i 12 nedelja bio jednako efikasan kao haloperidol u pogledu broja pacijenata sa remisijom simptoma manije i depresije. Kod pacijenata lečenih litijumom ili valproatom u periodu od najmanje 2 nedelje, dodatak doze od 10 mg olanzapina u koterapiji proizveo je veće smanjenje simptoma manije nego monoterapija litijumom ili valproatom u trajanju od 6 nedelja.
U dvanaestomesečnoj studiji prevencije ponovne pojave simptoma kod pacijenata sa maničnim epizodama kod kojih je olanzapinom postignuta remisija simptoma i koji su onda nasumice raspoređeni u grupu koja je dobijala olanzapin i u placebo grupu, olanzapin je pokazao značajnu prednost u odnosu na placebo u pogledu postignutih rezultata u sprečavanju recidiva simptoma bipolarnih poremećaja. Olanzapin je takođe pokazao i statistički značajnu prednost u odnosu na placebo u smislu prevencije recidiva manije ili depresije.
U drugoj dvanaestomesečnoj studiji koja se bavila prevencijom ponovnog pojavljivanja maničnih epizoda kod pacijenata kod kojih je kombinacijom olanzapina i litijuma postignuta remisija a koji su zatim bili randomizovani u dve grupe od kojih je uzimala samo olanzapin a druga samo litijum, olanzapin je ispoljio jednaku efikasnost kao i litijum u pogledu primarnog parametra - prevenciji recidiva bipolarnog poremećaja (olanzapin 30,0%, litijum 38,3%; p = 0,055).
U osamnaestomesečnoj studiji kombinovane terapije, kod pacijenata sa maničnom ili mešovitom epizodom, kod kojih je stabilnost postignuta kombinovanom primenom olanzapina i stabilizatora raspoloženja (litijum ili valproat), dugotrajna primena olanzapina sa litijumom ili valproatom nije bila statistički značajno efikasnija u odnosu na monoterapiju litijumom ili valproatom, kada se posmatra odlaganje ponovne pojave bipolarnog poremećaja definisane prema (dijagnostičkim) kriterijumima sindroma.
Pedijatrijska populacija
Podaci o efikasnosti iz kontrolisanih ispitivanja kod adolescenata (uzrast od 13 do 17 godina) su ograničeni na kratkotrajne studije u lečenju shizofrenije (6 nedelja) i manije udružene sa bipolarnim poremećajem I (3 nedelje) koje su uključivale manje od 200 adolescenata. Olanzapin je primenjivan u početnoj fleksibilnoj dozi od 2,5 mg koja se povećavala sve do 20 mg/dan. Tokom terapije olanzapinom, povećanje telesne mase je bilo znatno veće kod adolescenata nego kod odraslih pacijenata. Promene koncentracije ukupnog holesterola natašte, LDL holesterola, triglicerida i prolaktina (videti odeljke 4.4 i 4.8), takođe su bile veće kod adolescenata nego kod odraslih. Nema podataka iz kontrolisanih ispitivanja o održavanju terapijskog efekta, ni o dugotrajnoj bezbednosti (videti odeljke 4.4 i 4.8). Informacije o dugotrajnoj bezbednosti primene ograničene su prvenstveno na podatke iz otvorenih, nekontrolisanih ispitivanja.
Oralna disperzibilna tableta olanzapina predstavlja bioekvivalent film tableti olanzapina, sa sličnim stepenom i obimom resorpcije. Oralne disperzibilne tablete olanzapina mogu se propisivati kao alternativa obloženim tabletama olanzapina.
Resorpcija
Olanzapin se dobro resorbuje posle oralne primene i dostiže maksimalne koncentracije u plazmi u roku od 5 do 8 sati. Hrana ne utiče na resorpciju leka. Apsolutna bioraspoloživost pri oralnoj primeni leka u odnosu na bioraspoloživost pri intavenskoj primeni nije utvrđena.
Distribucija
Vezivanje olanzapina za proteine plazme iznosilo je odprilike oko 93% pri rasponu koncentracija od oko 7 do približno 1000 nanograma /ml. Olazapin se uglavnom vezuje za albumin i alfa-1-kiseli-glikoprotein.
Biotransformacija
Metabolizam olanzapina se odvija konjugacijom i oksidacijom u jetri. Glavni metabolit u cirkulaciji je 10-N- glukuronid, koji ne prolazi hematoencefalnu barijeru. Citohrom P450-CYP 1A2 i citohrom P450-CYP 2D6 doprinose stvaranju N-desmetil- i 2-hidroksimetil- metabolita i u in vivo uslovima u studijama sprovedenim na životinjama pokazala značajno manju farmakološku aktivnost u poređenju sa olanzapinom. Za najveći deo farmakološke aktivnosti odgovoran je nepromenjeni olanzapin.
Eliminacija
Posle oralne upotrebe, srednja vrednost terminalnog poluvremena eliminacije olanzapina kod zdravih ispitanika varira u zavisnosti od uzrasta i pola.
Za oralno uzet olanzapin, prosečno poluvreme eliminacije kod zdravih starijih osoba (65 godina i više), duže je nego kod mladih osoba (51,8 sati prema 33,8 sati), a prosečni klirens olanzapina iz plazme je smanjen (17,5 l/sat prema 18,2 l/sat). Farmakokinetička varijabilnost olanzapina zapažene kod starijih osoba, u istom je rasponu kao i kod mlađih osoba. Kod 44 pacijenta starija od 65 godina sa shizofrenijom, doze od 5 do 20 mg dnevno nisu izazvale neželjene reakcije nekog posebnog profila.
Prosečno poluvreme eliminacije kod žena bilo je nešto duže nego kod muškaraca (36,7 sati prema 32,3 sata), dok je prosečni klirens olanzapina iz plazme bio manji (18,9 l/sat prema 27,3 l/sat). Međutim, olanzapin (u dozama od 5 mg do 20 mg) pokazao je sličan profil bezbednosti kod žena (n=467) kao i kod muškaraca (n=869).
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min), za razliku od zdravih ispitanika, nije bilo značajnih razlika u prosečnom poluvremenu eliminacije (37,7 prema 32,4 sata) ili u klirensu (21,2 prema 25,0 l/sat). Merenjem masenog balansa (engl. Mass balance study) je pokazalo da se približno 57% radioaktivno obeleženog olanzapina izlučuje u urin, uglavnom u vidu metabolita.
Oštećenje funkcije jetre
Mala studija uticaja oštećenja funkcije jetre, sprovedena kod 6 ispitanika sa klinički značajnom (Childs Pugh klasifikacija A (n=5) i B (n=1)) cirozom jetre, pokazala je mali uticaj na farmakokinetiku oralno primenjenog olanzapina (2,5 – 7,5 mg pojedinačne doze): ispitanici sa blagim do umerenim oštećenjem jetre imali su blago povećani sistemski klirens i brže poluvreme eliminacije u poređenju sa osobama bez oštećenja funkcije jetre (n=3). Bilo je više pušača među ispitanicima sa cirozom jetre (4/6; 67%) u odnosu na ispitanike bez oštećenja funkcije jetre (0/3; 0%).
Pušenje
Kod nepušača u poređenju sa pušačima (muškarci i žene), prosečno poluvreme eliminacije je bilo produženo (38,6 prema 30,4 sata), a klirens je bio smanjen (18,6 prema 27,7 l/sat).
Klirens olanzapina iz plazme je manji kod starijih nego kod mlađih ispitanika, a takođe je manji kod
žena nego kod muškaraca i kod nepušača u poređenju sa pušačima. Međutim, razlike u vrednostima klirensa olanzapina usled uticaja starosnog doba, pola, pušenja ili nepušenja, male su u poređenju sa opštim individualnim razlikama klirensa među pojedincima.
U studijama sprovedenim na populaciji bele rase, japankog i kineskog porekla nije bilo razlike u farmakokinetičkim parametrima između ove tri populacije.
Pedijatrijska populacija
Adolescenti (uzrasta od 13 do 17 godina): Farmakokinetika olanzapina je slična kod adolescenata kao i kod odraslih. U kliničkim istraživanjima prosečna izloženost bila je približno 27% veća kod adolescenata.
Demografska razlika između adolescenata i odraslih uključuje manju prosečnu telesnu masu, a i činjenicu da je među adolescentima bilo manje pušača. Ovi faktori su možda doprineli većoj prosečnoj izloženosti leku, primećenoj kod adolescenata.
Farmaceutski podaci - Olantrex 20 mg
Kalcijum-karbonat DC CS90 (sadrži kalcijum karbonat, skorb kukuruzni, preželatinizirani i skrob kukuruzni)
Laktoza, monohidrat;
Krospovidon (Tip A);
Aspartam (E951);
Magnezijum-stearat
Lek Olantrex oralne disperzibilne tablete su dostupne u Alu/Alu blisterima (koji se sastoje od OPA/Alu/PVC folije i papir/PET/Alu-folije) sa 7 oralno disperzibilnih tableta.
Pakovanje sadrži 28 oralno disperzibilnih tableta (4 blistera sa 7 oralno disperzibilnih tableta).
Posebne mere opreza za odlaganje
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.