Pentasa® 500mg tableta sa produženim oslobađanjem
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Indikacija za RFZO
Smernice
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Pentasa 500mg
Lek Pentasa, 500 mg se primenjuje kod lakših i umerenih oblika ulceroznog kolitisa – u terapiji aktivne bolesti (indukcija remisije) i za održavanje remisije, kao i za održavanje hirurškim putem postignute remisije Kronove bolesti.
Doziranje
Odrasli
Ulcerozni kolitis
Terapija aktivne bolesti
Doziranje je individualno, do 4 g mesalazina jednom dnevno ili podeljeno u dve ili tri doze.
Održavanje remisije
Doziranje je individualno, preporučuje se doza od 2 g mesalazina jednom dnevno.
Kronova bolest: održavanje hirurškim putem postignute remisije
Doziranje je individualno. Koriste se visoke dnevne doze od 3 ili 4 g mesalazina, podeljeno u dve ili tri doze.
Pedijatrijska populacija
Postoje ograničeni podaci o efikasnosti kod dece, uzrasta od 6 do 18 godina.
Opšta preporuka je da se deci telesne mase do 40 kg može dati jedna polovina doze za odrasle, deci preko 40 kg, normalna doza za odrasle.
Ulcerozni kolitis
Terapija aktivne bolesti
Deca uzrasta 6 godina i više:
Doziranje je individualno, uobičajena početna doza je 30–50 mg/kg/dnevno podeljeno u više doza. Maksimalna doza je 75 mg/kg/dnevno podeljeno u više doza. Ukupna dnevna doza ne treba da prelazi 4 g (maksimalna doza za odrasle).
Održavanje remisije
Deca uzrasta 6 godina i više:
Doziranje je individualno, uobičajena početna doza je 15–30 mg/kg/dnevno podeljeno u više doza. Ukupna dnevna doza ne treba da prelazi 2 g (preporučena doza za odrasle).
Kronova bolest: održavanje hirurškim putem postignute remisije
S obzirom na nedostatak podataka o primeni u pedijatrijskoj populaciji, ne preporučuje se rutinska primena mesalazina u održavanju hirurškim putem postignute remisije Kronove bolesti u ovoj populaciji.
Stariji pacijenti
Nije potrebno da se redukuje doza.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Videti odeljak 4.4
Način primene
Tablete sa produženim oslobađanjem se ne smeju žvakati. Zbog lakšeg uzimanja mogu se prelomiti ili dispergovati u 50 mL hladne vode, promešati i odmah popiti. Da bi se obezbedio željeni učinak važno je da se terapija uzima redovno i uvek u isto vreme.
-
Preosetljivost na mesalazin ili na bilo koji od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1 ili salicilate
-
Teški poremećaji funkcije jetre ili bubrega
Kod većine pacijenata koji su intolerantni ili preosetljivi na sulfasalazin moguća je primena leka Pentasa bez rizika od sličnih reakcija. Međutim, preporučuje se oprez pri primeni leka kod pacijenata alergičnih na sulfasalazin zbog rizika od alergije na salicilate. Prijavljene su ozbiljne kožne neželjene reakcije (eng. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) povezane sa lečenjem mesalazinom, koje uključuju reakcije na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), Stevens-Johnson sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN). Ukoliko se pojave akutni simptomi intolerancije kao što su abdominalni spazmi, akutni abdominalni bol, groznica (povišena telesna temperatura) i teška glavobolja i/ili prva pojava znakova i simptoma ozbiljnih kožnih reakcija, kao što su osip na koži, lezije sluzokože ili bilo koji drugi znaci preosetljivosti, lečenje se mora odmah prekinuti.
Potreban je oprez pri primeni mesalazina kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre. Potrebno je pod nadzorom lekara sprovoditi praćenje parametara funkcije jetre poput enzima ALT ili AST pre i u toku terapije mesalazinom.
Primena mesalazina se ne preporučuje kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega. Potrebno je redovno pratiti funkciju bubrega (npr. kreatinin u serumu), naročito na početku terapije. Treba uraditi analize urina pre i u toku terapije lekom. Kod pacijenata kod kojih u toku lečenja dođe do poremećaja bubrežne funkcije treba posumnjati na mesalazinom izazvanu nefrotoksičnost.
Istovremena upotreba drugih poznatih nefrotoksičnih preparata iziskuje češće praćenje funkcije bubrega.
Tokom terapije posebno treba pratiti pacijente sa plućnim oboljenjima, naročito sa astmom, videti odeljak 4.8.
Retko, prijavljene su mesalazinom izazvane reakcije srčane preosetljivosti (miokarditis i perikarditis). Veoma retko, u toku terapije mesalazinom, prijavljene su pojave teških krvnih diskrazija. Preporučuje se sprovođenje analize krvi pod nadzorom lekara kako pre tako i u toku terapije.
Istovremena primena mesalazina sa azatioprinom, 6-merkaptopurinom i tioguaninom može povećati rizik od nastanka krvnih diskrazija (videti odeljak 4.5). Ukoliko se kod pacijenata jave ove neželjene reakcije ili se na njih posumnja, treba prekinuti lečenje mesalazinom.
Kod primene mesalazina zabeleženi su slučajevi nefrolitijaze, uključujući pojavu kamena sa 100% sadržajem mesalazina. Preporučuje se adekvatan unos tečnosti tokom terapije.
Preporučuje se sprovođenje analiza 14 dana pre započinjanja terapije, i potom još 2 do 3 puta u intervalima od po 4 nedelje. U slučaju da su rezultati uredni, kontrolni testovi treba da se nastave na svaka tri meseca. Ako se dodatno pojave simptomi, potrebno je odmah napraviti kontrolne testove.
Mesalazin može prouzrokovati promenu boje urina u crveno-braon nakon kontakta sa izbeljivačem natrijum hipohloritom (npr. u toaletima koji se čiste natrijum hipohloritom koji se nalazi u nekim izbeljivačima).
Istovremena upotreba leka Pentasa sa azatioprinom, 6-merkaptopurinom ili tioguaninom je u nekoliko studija pokazala veću učestalost mijelosupresivnog učinka i čini se da postoji interakcija, međutim, mehanizam u podlozi te interakcije nije potpuno ustanovljen. Preporučuje se redovito pratiti broj belih krvnih ćelija i u skladu sa tim, prilagođavanje doze tiopurina.
Postoje neki dokazi da mesalazin može smanjiti antikoagulantni efekat varfarina.
Tokom trudnoće i dojenja mesalazin treba koristiti oprezno i to samo ako je po mišljenju lekara korist od lečenja majke veća od mogućeg rizika po fetus. Bolest sama po sebi (inflamatorna bolest creva (IBD)) može povećati rizik od neželjenog ishoda trudnoće.
Trudnoća
Poznato je da mesalazin prolazi placentarnu barijeru i poznato je da je njegova koncentracija u krvi pupčane vrpce manja od koncentracije mesalazina u krvi majke. Metabolit acetil-mesalazin je nađen u istoj koncentraciji u krvi majke i krvi pupčane vrpce. Studije na životinjama prilikom oralne primene mesalazina nisu pokazale indirektne ili direktne štetne efekte na trudnoću, embrio-fetalni razvoj, porođaj kao ni postnatalni razvoj.
Ne postoje odgovarajuće i dobro kontrolisane studije sa upotrebom leka Pentasa kod trudnica. Ograničene publikovane studije kod ljudi sa mesalazinom ne pokazuju povećanje ukupne stope kongenitalnih malformacija. Neki podaci pokazuju povećanu stopu prevremenih porođaja, mrtvorođene dece i male telesne mase na rođenju, međutim ovi neželjeni ishodi trudnoće su takođe povezani sa akutnom inflamatornom bolesti creva.
Postoje izveštaji o slučajevima poremećaja krvne slike (pancitopenija, leukopenija, trombocitopenija, anemija) kod novorođenčadi majki prethodno lečenih mesalazinom.
Zabeležen je jedan slučaj pojave bubrežne insuficijencije kod novorođenčeta majke nakon dugotrajnog uzimanja velikih doza mesalazina (2-4 g, oralno) u toku trudnoće.
Dojenje
Mesalazin se izlučuje u majčino mleko. Koncentracija mesalazina u mleku je niža od one u krvi majke, dok se metabolit acetil-mesalazin javlja u jednakim ili povećanim koncentracijama. Ne postoje kontrolisane studije o upotrebi mesalazina u toku dojenja. Iskustvo o korišćenju oralnog oblika mesalazina kod dojilja je ograničeno. Ne mogu se isključiti ni reakcije preosetljivosti u vidu dijareje. Ukoliko se kod novorođenčeta javi dijareja, dojenje treba prekinuti.
Plodnost
Podaci o mesalazinu na životinjama ne pokazuju uticaj na mušku i žensku plodnost.
Nakon primene mesalazina, prijavljena je pojava oligospermije (reverzibilna), videti odeljak 4.8.
Malo je verovatno da terapija lekom Pentasa utiče na sposobnosti upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće neželjene reakcije uočene u kliničkim ispitivanjima su dijareja, mučnina, abdominalni bol, glavobolja, povraćanje i kožni osip. Povremeno se mogu javiti reakcije preosetljivosti i groznica (povišena telesna temperatura) izazvana lekom, zatim ozbiljne kožne neželjene reakcije (SCARs) uključujući reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), Stevens-Johnson sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane sa lečenjem mesalazinom (pogledati odeljak 4.4).
U tabeli su navedena neželjena dejstva po učestalosti pojave, na osnovu podataka iz kliničkih studija kao i post-marketinških iskustava.
| Klasa organa po MedDRA klasifikaciji | Često≥1/100 do <1/10 | Retko≥1/10000 do<1/1000 | Veoma retko<1/10000 | Nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnihpodataka) |
| Poremećaji krvi | Poremećaji krvi, kao | |||
| i limfnog sistema | što su: anemija, | |||
| aplastična anemija, | ||||
| leukopenija | ||||
| (uključujući | ||||
| granulocitopeniju i | ||||
| agranulocitozu), | ||||
| neutropenija, | ||||
| trombocitopenija, | ||||
| pancitopenija, | ||||
| eozinofilija (kao deo | ||||
| alergijske reakcije). | ||||
| Poremećaji | Reakcije | |||
| imunskog sistema | preosetljivosti | |||
| uključujući | ||||
| anafilaktičku reakciju. | ||||
| Poremećaji nervnog sistema | Glavobolja | Vrtoglavica | Periferna neuropatija | |
| Kardiološki poremećaji | Miokarditis*, perikarditis* |
| Respiratorni, torakalnii medijastinalni poremećaji | Alergijske i fibrozne reakcije na plućima (uključujući dispneju, kašalj, bronhospazam alergijski alveolitis), plućnu eozionofiliju, infiltraciju pluća, intersticijalnu bolestpluća, pneumonitis) | |||
| Gastrointestinalni poremećaji | Dijareja, abdominalni bol, mučnina, povraćanje, flatulencija | Povećana vrednost amilaze u krvi, akutni pankreatitis* | Pankolitis | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Povećane transaminaze i parametri holestaze (npr. alkalna fosfataza, gama- glutamiltrasferaza i bilirubin), hepatotoksičnost (uključujući hepatitis*, holestatski hepatitis,cirozu i insuficijenciju jetre) | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip (uključujući urtikariju, eritematozni osip) | Fotosenzitivnost** | Alopecija (reverzibilna), alergijski dermatitis, multiformni eritem | Stevens-Johnson sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lek sa eozinofilijom i sistemskimsimptomima (DRESS) |
| Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva | Mijalgija, artralgija, sindrom nalik na lupus eritematozus (sistemskilupus erimatozus) | |||
| Poremećaji bubrega i urinarnogsistema | Poremećaj funkcije bubrega (uključujući akutni ihronični intersticijalni nefritis*, nefrotski sindrom, renalnu insuficijenciju) | Nefrolitijaza***promena boje urina*** | ||
| Poremećaji reproduktivnogsistema i dojki | Oligospermija (prolazna) | |||
| Opšti poremećaji ireakcije na mestu primene | Groznica izazvana lekom |
() Mehanizam mesalazinom indukovanog miokarditisa, perikarditisa, pankreatitisa, nefritisa i hepatitisa je nepoznat, ali je moguće da je alergijskog porekla.
Važno je naglasiti da neki od pomenutih poremećaja mogu biti uzrokovani i samom zapaljenskom bolešću creva.
(**) Fotosenzitivnost: Ozbiljne reakcije su zabeležene kod pacijenata sa postojećim oboljenjima kože kao što su atopijski dermatitis i atopijski ekcem.
(***) Pogledati odeljak 4.4 za dodatne informacije Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
website: www.alims.gov.rs
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Akutna izloženost životinja:
Pojedinačne oralne doze mesalazina do 5 g/kg kod svinja ili pojedinačne intravenski date doze mesalazina od 920 mg/kg kod pacova nisu bile letalne.
Izloženost ljudi:
Postoji ograničeno iskustvo sa predoziranjem lekom Pentasa koje ne ukazuje na nefrotoksičnost ili hepatotoksičnost. Pošto je lek Pentasa amino salicilat, mogu se pojaviti simptomi toksičnosti salicilata, kao što su poremećaj acido-bazne ravnoteže, hiperventilacija, edem pluća, povraćanje, dehidratacija i hipoglikemija.
Simptomi predoziranja salicilatima su dobro opisani u literaturi.
Postoje podaci o pacijentima koji su uzimali doze od 8 g tokom jednog meseca bez ikakvih neželjenih dejstava.
Ne postoji specifični antidot i sprovodi se simptomatska terapija kod predoziranja. Lečenje u bolnici uključuje pažljivo praćenje funkcije bubrega.
Farmakološki podaci - Pentasa 500mg
Farmakoterapijska grupa: Intestinalni antiinflamatorni lekovi - Aminosalicilna kiselina i slični lekovi
ATC šifra: A07EC02
Mesalazin je aktivna komponenta sulfasalazina koji se već godinama koristi u lečenju ulceroznog kolitisa i Kronove bolesti.
Na osnovu kliničkih rezultata, čini se da se terapijska vrednost mesalazina kako posle oralne, tako i posle rektalne primene zasniva na njegovom lokalnom delovanju na inflamirano tkivo creva, a ne na sistemskom delovanju.
Postoje podaci koji ukazuju da je težina inflamacije kolona kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom koji su lečeni mesalazinom u obrnutoj korelaciji sa koncentracijom mesalazina u sluzokoži.
Kod pacijenata sa inflamatornom bolešću creva dolazi do povećane migracije leukocita, abnormalne produkcije citokina, povećane produkcije metabolita arahidonske kiseline (posebno leukotriena B4) i povećanog stvaranja slobodnih radikala u inflamiranom tkivu creva.
Mehanizam dejstva mesalazina nije u potpunosti razjašnjen, mada su uključeni mehanizmi poput aktivacije gama receptora aktiviranih proliferatorom peroksizoma (engl. peroxisome proliferator-avtivated receptor γ, PPAR-γ) i inhibicija nuklearnog faktora-kappa B (NF-κB) u crevnoj sluzokoži. Mesalazina ima in vivo i in vitro farmakološki efekat koji inhibira hemotaksu leukocita, smanjuje produkciju citokina i leukotriena i uklanja slobodne radikale.
Rizik od kolorektalnog karcinoma je blago povećan kod ulceroznog kolitisa. Uočeni efekti mesalazina u eksperimentalnim modelima i uzorcima biopsije pacijenata podržavaju ulogu mesalazina u prevenciji kolorektalnog karcinoma povezanog sa kolitisom, sa nishodnom regulacijom i inflamatorno zavisnih i inflamatorno nezavisnih signalnih puteva koji su uključeni u razvoj kolorektalnog karcinoma povezanog sa kolitisom.
Opšte karakteristike aktivne supstance
Dispozicija i lokalna raspoloživost:
Terapijsko dejstvo mesalazina najverovatnije zavisi od lokalnog kontakta leka sa obolelom površinom crevne sluzokože.
Pentasa, 500 mg tablete sa produženim oslobađanjem sastoje se od mikrogranula mesalazina obloženih etilcelulozom. Posle primene tableta se dezintegriše na obložene mikrogranule i ulazi u duodenum u roku od jednog sata nakon primene, nezavisno od istovremenog uzimanja hrane. Mesalazin se kontinuirano oslobađa iz obloženih mikrogranula kroz gastrointestinalni trakt pri bilo kojim enteralnim pH uslovima.
Resorpcija:
Bioraspoloživost leka Pentasa nakon oralne primene može se proceniti na približno 30%, na osnovu analize urina zdravih dobrovoljaca. Maksimalna koncentracija u plazmi postiže se 1-6 sati nakon primene. Doziranje mesalazina jednom dnevno (1x4 g/d) i doziranje dva puta dnevno (2x2 g/d) daje uporedivu sistemsku izloženost (PIK) tokom 24 sata, što ukazuje na kontinuirano oslobađanje mesalazina iz formulacije tokom perioda lečenja.
Stanje ravnoteže se postiže nakon 5 dana lečenja posle oralnom primenom leka.
| Jedna doza | Stanje ravnoteže | |||
| Cmax (nanogram/mL) | PIK 0-24(h·nanogram/mL) | Cmax (nanogram/mL) | PIK 0-24(h·nanogram/mL) | |
| Mesalazin | ||||
| 2 g dva puta dnevno | 5103,51 | 36456 | 6803,70 | 57519 |
| 4 g jednom dnevno | 8561,36 | 35657 | 9742,51 | 50742 |
Molekulska masa mesalazina: 153,13 g/moL; acetil-mesalazina: 195,17 g/moL.
Prolazak kroz digestivni trakt i oslobađanje mesalazina posle oralne primene ne zavisi od istovremenog uzimanja hrane, dok se sistemska resorpcija može povećati.
Distribucija:
Mesalazin i acetil-mesalazin ne prolaze krvnomoždanu barijeru. Vezivanje mesalazina za proteine iznosi približno 50%, a za acetil-mesalazin približno 80%.
Metabolizam:
Mesalazin se metaboliše i presistemski u crevnoj sluzokoži i sistemski u jetri u N-acetil-mesalazin (acetil- mesalazin), pretežno preko NAT-1.
U acetilaciji delimično učestvuju i bakterije u debelom crevu. Čini se da acetilacija ne zavisi od acetilatorskog fenotipa pacijenta. Metabolički odnos acetil-mesalazina i mesalazina u plazmi posle oralne primene je u opsegu od 3,5 (nakon dnevne doze od 500 mg x 3) do 1,3 (nakon dnevne doze od 2 g x 3), što ukazuje na dozno zavisnu acetilaciju koja može biti podložna zasićenju.
Eliminacija:
Zbog kontinuiranog otpuštanja mesalazina iz leka Pentasa kroz gastrointestinalni trakt, poluvreme eliminacije se ne može odrediti nakon oralne primene. Međutim, kada formulacija nije više prisutna u gastrointestinalnom traktu, eliminacija će pratiti poluvreme eliminacije iz plazme neobloženog mesalazina primenjenog oralnim ili intravenskim putem, što iznosi približno 40 minuta, a za acetil-mesalazin približno 70 minuta.
Karakteristike kod pacijenta:
Patofiziološke promene kao što su dijareja i povećana aktivnost creva koje se javljaju tokom akutne faze inflamatorne bolesti creva, imaju samo mali uticaj na dopremanje mesalazina do crevne sluzokože nakon oralne primene. Kod pacijenata sa ubrzanim tranzitom kroz creva, uočena je ekskrecija urinom 20 – 25% dnevne doze. Isto tako, uočeno je i odgovarajuće povećanje ekskrecije fecesom.
Farmaceutski podaci - Pentasa 500mg
Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Unutrašnje pakovanje leka je AL/AL blister (dvostruka aluminijumska folija).
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 blistera sa po 10 tableta i Uputstvo za lek.