Qaialdo 10 mg/ml oralna suspenzija

Koristi se u liječenju refraktornog edema povezanog s kongestivnim zatajenjem srca, jetrene ciroze s ascitesom i edemom, malignog ascitesa, nefrotskog sindroma, u dijagnozi i liječenju primarnog aldosteronizma te liječenju primarne hipertenzije.

Novorođenčad, djeca i adolescenti smiju se liječiti samo pod vodstvom specijalista pedijatrije. Dostupni su ograničeni podaci o pedijatrijskoj populaciji (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).

Doziranje

Odrasli

Kongestivno zatajenje srca s edemom

Uobičajena doza – 100 mg/dan. U zahtjevnim ili teškim slučajevima doza se može postupno povećavati do 200 mg/dan. Kad je edem pod kontrolom, uobičajena doza održavanja iznosi od 75 mg/dan do 200 mg/dan.

Teško zatajenje srca u kombinaciji sa standardnom terapijom (New York Heart Association (NYHA), klasa III-IV)

Na temelju randomiziranog ispitivanja procjene aldaktona (engl. randomized aldactone evaluation study, RALES), liječenje u kombinaciji sa standardnom terapijom trebalo bi započeti dozom od 25 mg spironolaktona jedanput na dan u bolesnika s koncentracijom kalija u serumu ≤ 5,0 mEq/l i koncentracijom kreatinina u serumu ≤ 220 µmol/l. U bolesnika koji podnose dozu od 25 mg jedanput na dan doza se može povećati na 50 mg jedanput na dan, ako je klinički indicirano. U bolesnika koji ne podnose dozu od 25 mg jedanput na dan doza se može smanjiti na 25 mg svaki drugi dan. Vidjeti dio 4.4. za savjete o praćenju razina kalija i kreatinina u serumu.

Ciroza jetre s ascitesom i edemom

Ako je omjer Na⁺/K⁺ u urinu veći od 1,0, doza je 100 mg na dan. Ako je omjer manji od 1,0, doza je

od 200 mg/dan do 400 mg/dan. Doza održavanja određuje se za svakog bolesnika pojedinačno.

Maligni ascites

Početna doza obično iznosi od 100 mg/dan do 200 mg/dan. U teškim slučajevima doza se može postupno povećavati do 400 mg/dan. Kad je edem pod kontrolom, doza održavanja određuje se za svakog bolesnika pojedinačno.

Nefrotski sindrom

Uobičajena doza iznosi od 100 mg/dan do 200 mg/dan. Nije dokazano protuupalno djelovanje spironolaktona niti da utječe na osnovni patološki proces. Primjena lijeka savjetuje se samo ako glukokortikoidi sami nisu dovoljno učinkoviti.

Dijagnoza i liječenje primarnog aldosteronizma

Spironolakton se može primijeniti kao početna dijagnostička mjera kako bi se pružili presumptivni dokazi primarnog hiperaldosteronizma dok su bolesnici na normalnoj prehrani.

• Dugi test: Spironolakton se primjenjuje u dnevnoj dozi od 400 mg tijekom 3 do 4 tjedna. Korekcija hipokalijemije i hipertenzije pruža presumptivne dokaze za dijagnozu primarnog hiperaldosteronizma.

• Kratki test: Spironolakton se primjenjuje u dnevnoj dozi od 400 mg tijekom 4 dana. Ako se razina kalija u serumu poveća tijekom primjene spironolaktona, ali se spusti nakon prekida primjene spironolaktona, potrebno je razmotriti presumptivnu dijagnozu primarnog hiperaldosteronizma.

  Nakon što je preciznijim pretragama utvrđena dijagnoza hiperaldosteronizma, spironolakton se može primjenjivati u dozama od 100 mg do 400 mg na dan kao priprema za kirurški zahvat. U bolesnika kod kojih kirurški zahvat nije prihvatljiv, spironolakton se može primjenjivati kao dugoročna terapija održavanja pri najnižoj učinkovitoj dozi utvrđenoj za svakog bolesnika pojedinačno.

  Primarna hipertenzija

  Uobičajena doza iznosi od 50 mg/dan do 100 mg/dan, a u zahtjevnim ili teškim slučajevima može se postupno povećavati u intervalima od 2 tjedna do 200 mg/dan. Liječenje treba nastaviti 2 tjedna ili dulje jer možda neće doći do odgovarajućeg odgovora prije toga. Dozu potom treba prilagoditi u skladu s odgovorom bolesnika.

  Posebne populacije

  Starije osobe

  Preporučuje se da se liječenje započne najnižom dozom i titrira prema višoj dozi, kako je već potrebno za postizanje maksimalne koristi. Potrebno je pripaziti kod teškog oštećenja funkcije jetre i bubrega koje može promijeniti metabolizam i izlučivanje spironolaktona.

  Oštećenje funkcije bubrega/jetre

  U bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije (engl. glomerular filtration rate, GFR) 60 – 90 ml/min) liječenje treba započeti s najnižom dozom. Potrebno je pažljivo pratiti razine kalija u serumu i funkciju bubrega.

  Spironolakton je kontraindiciran u odraslih bolesnika s teškim (GFR < 30 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3).

  Spironolakton je kontraindiciran u pedijatrijskih bolesnika s umjerenim (GFR 30 – < 60 ml/min) do teškim (GFR < 30 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

  Budući da oštećenje funkcije jetre može dovesti do smanjene eliminacije spironolaktona i njegovih metabolita, liječenje bolesnika s oštećenjem funkcije jetre treba započeti s najnižom dozom i polako titrirati. Bolesnike treba pratiti radi mogućih nuspojava povezanih s dozom (vidjeti dio 4.4).

  Pedijatrijska populacija

  Liječenje treba započeti primjenom najmanje doze i prilagoditi je na temelju odgovora i podnošljivosti (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

  Diureza kod kongestivnog zatajenja srca, ascitesa, edema i nefrotskog sindroma:

• Novorođenčad: 1 – 2 mg/kg/dan podijeljeno u 1 – 2 doze.

• Dojenčad ili dijete od navršenih mjesec dana do 18 godina: 1 – 3 mg/kg/dan podijeljeno u 1 – 2 doze (najviše 200 mg na dan).

  Primarni hiperaldosteronizam; rezistentni ascites:

  • Novorođenčad: može se primijeniti do najviše 7 mg/kg na dan.

  • Dojenčad ili dijete od navršenih mjesec dana do 18 godina: može se primijeniti do najviše

9 mg/kg na dan (ukupno najviše 400 mg na dan).

Novorođenčad, djeca i adolescenti smiju se liječiti samo pod vodstvom specijalista pedijatrije. Dostupni su ograničeni podaci o pedijatrijskoj populaciji (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2).

U pedijatrijskoj tablici u nastavku prikazana je pretvorba doze (mg) u volumen (ml) za raspon dobi, tjelesne težine i doza, uz korištenje dviju štrcaljki za usta.

Tablica 1.: Pretvorba doze (mg) u volumen (ml), uz korištenje dviju štrcaljki za usta. Prikazane su dnevne doze.

*50. percentil za dječake preuzet iz dijagrama rasta Svjetske zdravstvene organizacije (0 – 10 godina)

†Doze od 10 mg ili manje pripremaju se s pomoću štrcaljke za usta od 1 ml. Doze veće od 10 mg

pripremaju se s pomoću štrcaljke za usta od 5 ml ili kombinacijom obiju štrcaljki (osjenčane ćelije). Način primjene

Spironolakton treba uzimati uz obrok.

Ovaj je lijek namijenjen za peroralnu primjenu. Bočicu temeljito protresti prije uporabe kako bi

suspenzija bila homogena.

Za točno mjerenje propisane doze oralne suspenzije predviđene su dvije štrcaljke za doziranje (štrcaljka od 1 ml i štrcaljka od 5 ml).

Manja štrcaljka od 1 ml namijenjena je za mjerenje doza od 10 mg ili manje. Ta je štrcaljka brojčano označena u intervalima od 0,1 ml, što omogućuje doziranje u koracima od 1 mg.

Veća štrcaljka od 5 ml namijenjena je za mjerenje doza većih od 10 mg. Ta štrcaljka ima graduacijske oznake na svakih 0,2 ml (2 mg) te je brojčano označena u intervalima od 1 ml i na 2,5 ml. Svaki 1 ml sadrži 10 mg spironolaktona.

Zdravstveni radnik mora objasniti bolesniku ili njegovatelju koju štrcaljku treba upotrijebiti kako bi se

osigurala primjena ispravnog volumena.

Zdravstveni radnik mora objasniti bolesniku ili njegovatelju da vrh štrcaljke stavi u usta uz unutrašnjost obraza te da nježno istisne sadržaj. Kako bi se osigurala točna i dosljedna isporuka doze u želudac, nakon svake doze spironolaktona treba popiti vodu.

U odraslih osoba koje nemaju poteškoća s gutanjem, krute peroralne formulacije mogu biti primjerenije i praktičnije.

Spironolakton je kontraindiciran u odraslih i pedijatrijskih bolesnika sa sljedećim stanjima:

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• akutna bubrežna insuficijencija, teško oštećenje funkcije bubrega (GFR < 30 ml/min), anurija

• umjereno (GFR 30 – < 60 ml/min) do teško (GFR < 30 ml/min) oštećenje funkcije bubrega u

  pedijatrijskih bolesnika

• Addisonova bolest

• hiperkalijemija (> 5,5 mEq/l)

• istodobna primjena eplerenona.

  Spironolakton se ne smije primjenjivati istodobno s drugim diureticima koji čuvaju kalij te se sa spironolaktonom ne smiju rutinski davati dodatci kalija jer može doći do pojave hiperkalijemije.

Praćenje stanja tekućine i elektrolita

Bolesnici koji se liječe ovim lijekom moraju se redovito nadzirati uz praćenje stanja tekućine i elektrolita. Preporučuje se periodička procjena elektrolita u serumu zbog mogućnosti hiperkalijemije, hiponatrijemije i mogućeg prolaznog povišenja ureje u krvi (engl. blood urea nitrogen, BUN), posebno u starijih osoba i/ili bolesnika s postojećim oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.

Ovaj lijek se mora primjenjivati s posebnim oprezom u starijih bolesnika ili bolesnika s mogućom opstrukcijom mokraćnog sustava ili s poremećajima koji ravnotežu elektrolita čine nestabilnom.

Teška hiperkalijemija može se pojaviti uslijed istodobne primjene spironolaktona i drugih diuretika koji čuvaju kalij, inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), nesteroidnih protuupalnih lijekova, antagonista angiotenzina II, aldosteronskih blokatora, heparina, heparina niske molekulske mase ili drugih lijekova ili stanja za koja je poznato da uzrokuju hiperkalijemiju, dodataka kalija, prehrane bogate kalijem ili nadomjestaka soli koji sadrže kalij (vidjeti dio 4.5).

Hiperkalijemija se može pojaviti i u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Može doći do pojave srčane aritmije, ponekad sa smrtnim ishodom.

Zabilježena je pojava reverzibilne hiperkloremične metaboličke acidoze, obično povezane s hiperkalijemijom, u nekih bolesnika s dekompenziranom cirozom jetre, čak i pri normalnoj funkciji bubrega.

Primjena u kombinaciji s drugim diureticima može dovesti do pojave dilucijske hiponatrijemije (vidjeti dio 4.5).

Hiperkalijemija u bolesnika s teškim zatajenjem srca

Hiperkalijemija može biti smrtonosna. Od ključne je važnosti pratiti i održavati odgovarajuće razine kalija u serumu u bolesnika s teškim zatajenjem srca koji primaju spironolakton. Izbjegavajte primjenu drugih diuretika koji čuvaju kalij. Izbjegavajte primjenu dodataka kalija za peroralnu primjenu u bolesnika s kalijem u serumu > 3,5 mEq/l. Preporučuje se praćenje kalija i kreatinina tjedan dana nakon početka liječenja ili povećanja doze spironolaktona, jedanput mjesečno tijekom prva 3 mjeseca, potom jedanput tromjesečno tijekom godine dana, a zatim svakih 6 mjeseci. Ukinuti ili privremeno prekinuti liječenje u slučaju kalija u serumu > 5 mEq/l ili kreatinina u serumu > 350 µmol/l (vidjeti dio 4.2).

Istodobna primjena sa srčanim glikozidima ili hipotenzivima

Istodobna primjena ovog lijeka sa srčanim glikozidima ili hipotenzivima može zahtijevati prilagodbu tih lijekova (vidjeti dio 4.5.).

Ureja

Tijekom primjene spironolaktona mogu se pojaviti reverzibilna povećanja ureje u krvi, posebno kod oštećene funkcije bubrega.

Pedijatrijska populacija

Diuretike koji čuvaju kalij treba oprezno primjenjivati u hipertenzivnih pedijatrijskih bolesnika s blagom bubrežnom insuficijencijom zbog rizika od hiperkalijemije. Spironolakton je kontraindiciran za primjenu u pedijatrijskih bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3).

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Natrijev benzoat

Ovaj lijek sadrži 0,75 mg natrijeva benzoata u 1 ml, što odgovara količini od 112,5 mg/150 ml. Povećanje bilirubina u krvi nakon njegovog odvajanja od albumina može pojačati novorođenačku žuticu koja može prijeći u kernikterus (odlaganje nekonjugiranog bilirubina u tkivu mozga).

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija u preporučenom rasponu doza, tj. zanemarive količine natrija.

Saharoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek. Budući da ovaj lijek sadrži 400 mg saharoze po ml, to treba uzeti u obzir pri dnevnom unosu. To treba uzeti u obzir u bolesnika s dijabetesom melitusom. Lijek Qaialdo 10 mg/ml može biti štetan za zube.

Propilenglikol

Ovaj lijek sadrži 1,86 mg propilenglikola u jednoj ml, što odgovara 279 mg/ 150 ml.

Istodobna primjena bilo kojeg supstrata alkohol dehidrogenaze, kao što je etanol, može izazvati ozbiljne štetne učinke u novorođenčadi.

Interakcije koje utječu na primjenu ovog lijeka

Interakcije koje utječu na homeostazu kalija

Istodobna primjena lijekova za koje je poznato da uzrokuju hiperkalijemiju (kao što su lizinopril, valsartan, indometacin) i spironolaktona može dovesti do teške hiperkalijemije.

Osim toga, istodobna primjena trimetoprima/sulfametoksazola (kotrimoksazola) i spironolaktona može dovesti do klinički relevantne hiperkalijemije.

Budući da ACE-inhibitori smanjuju proizvodnju aldosterona, ne smiju se rutinski primjenjivati s spironolaktonom, osobito u bolesnika sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega.

Hiperkalijemijska metabolička acidoza zabilježena je u bolesnika koji su primali spironolakton istodobno s amonijevim kloridom ili kolestiraminom.

Interakcije koje umanjuju natriuretski učinak spironolaktona

Nesteroidni protuupalni lijekovi kao što su acetilsalicilatna kiselina, indometacin i mefenamatna kiselina mogu umanjiti natriuretsku djelotvornost diuretika zbog inhibicije intrarenalne sinteze prostaglandina te se pokazalo da umanjuju diuretički učinak spironolaktona.

Interakcije koje utječu na primjenu drugih lijekova

Treba izbjegavati istodobnu primjenu s karbenoksolonom.

Spironolakton smanjuje bubrežni klirens litija, čime se povećava rizik od toksičnosti litija. Pri istodobnoj primjeni spironolaktona potrebno je periodički pratiti razine litija.

Spironolakton se vezuje na androgeni receptor i može povisiti razine prostata-specifičnog antigena (PSA) u bolesnika s karcinomom prostate koji se liječe abirateronom. Ne preporučuje se primjena s abirateronom.

Primjenom spironolaktona dolazi do potenciranja učinka drugih diuretika i antihipertenzivnih lijekova te će pri dodavanju spironolaktona režimu liječenja možda biti potrebno smanjiti njihovu dozu za približno 50 %, a zatim prilagoditi prema potrebi. Istodobna primjena sa srčanim glikozidima može zahtijevati prilagodbu doza tih lijekova.

Pokazalo se da spironolakton povećava poluvijek digoksina. Zabilježeno je da spironolakton povećava koncentraciju digoksina u serumu i može utjecati na određene pretrage digoksina u serumu. U bolesnika koji primaju digoksin i spironolakton treba pratiti odgovor na digoksin primjenom pretraga koje ne uključuju koncentraciju digoksina u serumu, osim ako je dokazano da na primijenjenu pretragu digoksina ne utječe terapija spironolaktonom. Ako se pokaže da je potrebno prilagoditi dozu digoksina, bolesnike treba pažljivo pratiti kako bi se utvrdili dokazi pojačanog ili smanjenog učinka digoksina.

Spironolakton smanjuje vaskularnu reaktivnost na noradrenalin.

Potreban je oprez pri liječenju bolesnika podvrgnutih regionalnoj ili općoj anesteziji dok se liječe

spironolaktonom.

Spironolakton povećava metabolizam antipirina (fenazona).

U fluorimetrijskim testovima spironolakton može ometati mjerenje spojeva sličnih fluorescencijskih

karakteristika.

Spironolakton može sniziti razine mitotana u plazmi u bolesnika s karcinomom kore nadbubrežne žlijezde koji se liječe mitotanom, stoga se ne smije uzimati istodobno s mitotanom.

Trudnoća

Nisu provedena ispitivanja spironolaktona u trudnica.

Ispitivanja provedena na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Ne preporučuje se primjena lijeka Qaialdo tijekom trudnoće ni u žena u reproduktivnoj dobi koje ne upotrebljavaju kontracepciju.

Dojenje

Kanrenon se izlučuje u ljudsko mlijeko. Lijek Qaialdo ne smije se primjenjivati tijekom dojenja.

Plodnost

Ispitivanja provedena na životinjama ukazuju na to da spironolakton može narušiti plodnost (vidjeti

dio 5.3).

Zabilježeni su slučajevi somnolencije i omaglice u nekih bolesnika. Savjetuje se oprez pri upravljanju vozilima ili radu sa strojevima dok se ne utvrdi odgovor na početno liječenje.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave spironolaktona uključuju: hiperkalijemiju, prijavljenu u 17,5 % bolesnika, posebno u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili ako su istodobno primali ACE-inhibitore ili antagoniste angiotenzina II; ginekomastiju i bol u dojkama, prijavljene u 9 % muškaraca.

U kliničkim ispitivanjima zabilježene su i prijavljene sljedeće nuspojave tijekom liječenja spironolaktonom sljedećih učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često

(≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Tablica 2 u nastavku u skladu je s MedDRA klasifikacijom organskih sustava i učestalosti. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti.

Tablica 2. Tablični popis nuspojava

* Pri primjeni spironolaktona može se razviti ginekomastija. Čini se da je njen razvoj povezan i s razinom doze i s trajanjem liječenja te je obično reverzibilna nakon prekida primjene lijeka. U rijetkim slučajevima određeno povećanje dojki može ostati.

** U kliničkim je ispitivanjima bol u dojkama zabilježena češće u muškaraca nego u žena.

*** Aritmija, bol u prsištu, mučnina, proljev, parestezija, slabost, mlohava paraliza ili spazmi mišića te je može biti teško klinički razlikovati od hipokalijemije. Elektrokardiografske promjene najraniji su specifični znakovi poremećaja kalija.

Pedijatrijska populacija

Očekuje se da su učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece slične onima u odraslih.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Akutno predoziranje može se očitovati omamljenošću, mentalnom konfuzijom, mučninom, povraćanjem, omaglicom, proljevom ili makulopapularnim ili eritematoznim osipom. Može doći do dehidracije. Može doći do pojave hiponatrijemije ili hiperkalijemije, ali ti učinci vjerojatno nisu povezani s akutnim predoziranjem. Vidjeti dio 4.8. za simptome hiperkalijemije.

Liječenje

Nije utvrđen poseban antidot. Potrebno je prekinuti primjenu spironolaktona. Poboljšanje se može očekivati nakon prekida primjene lijeka. Mogu biti indicirane opće potporne mjere, uključujući nadoknadu tekućina i elektrolita. Kod hiperkalijemije potrebno je smanjiti unos kalija te primijeniti diuretike koji izlučuju kalij, intravensku glukozu s običnim inzulinom ili oralnu ionski izmjenjivačku smolu.