ELREXFIO 40 mg/ml rastvor za injekciju
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - ELREXFIO 40 mg/ml
Lek ELREXFIO je indikovan kao monoterapija za lečenje odraslih pacijenata sa relapsnim i refraktornim multiplim mijelomom koji su prethodno primili najmanje tri terapije, uključujući imunomodulator, inhibitor proteazoma i anti-CD38 antitelo, a kod kojih je došlo do progresije bolesti tokom poslednje terapije.
Lečenje treba započeti i sprovoditi pod nadzorom lekara koji ima iskustva u lečenju multiplog mijeloma.
Lek ELREXFIO se primenjuje supkutano od strane zdravstvenog radnika koji ima na raspolaganju adekvatno obučeno medicinsko osoblje i odgovarajuću medicinsku opremu za lečenje teških reakcija,
uključujući sindrom oslobađanja citokina (engl. cytokine release syndrome, CRS) i sindrom neurotoksičnosti povezan sa efektorskim ćelijama imunskog sistema (engl. immune effector cell- associated neurotoxicity syndrome, ICANS) (videti odeljak 4.4).
Pre započinjanja terapije treba uraditi analizu kompletne krvne slike. Potrebno je isključiti svaku mogućnost prisustva aktivnih infekcija i/ili trudnoće kod žena u reproduktivnom periodu (videti odeljke 4.4 i 4.6).
Doziranje
Preporučeni režim doziranja
Preporučuje se postepeno povećanje doze od 12 mg 1. dana i 32 mg 4. dana, a nakon toga se primenjuje puna terapijska doza od 76 mg nedeljno od 2. do 24. nedelje (videti Tabelu 1).
Kod pacijenata koji su primali terapiju najmanje 24 nedelje i kod kojih je postignut odgovor, primenu treba nastaviti u intervalu na svake dve nedelje. Kod pacijenata koji su primali terapiju najmanje
24 nedelje u protokolu primene na svake dve nedelje i kod kojih se održao odgovor, primenu treba nastaviti u intervalu na svake četiri nedelje.
Lek ELREXFIO se primenjuje prema protokolu sa postepenim povećanjem doze navedenim u Tabeli 1, kako bi se smanjila učestalost pojave i težina CRS i ICANS. Zbog rizika od pojave CRS i ICANS, pacijente treba pratiti kako bi se uočila eventualna pojava znakova i simptoma tokom 48 sati nakon primene svake od 2 doze u oba protokola sa postepenim povećanjem doze i treba ih upozoriti da ostanu u blizini zdravstvene ustanove (videti odeljak 4.4).
Tabela 1. Režim doziranja leka ELREXFIO
| Režim doziranja | Nedelja/dan | Doza | |
| Protokol sa postepenim povećanjem dozea,b | 1. nedelja: 1. dan | 1. doza koja se postepeno povećava | 12 mg |
| 1. nedelja: 4. dan | 2. doza koja se postepeno povećava | 32 mg | |
| Protokol primene jednom nedeljnoa,c,d | 2.–24. nedelja: 1. dan | Puna terapijska doza | 76 mg jednom nedeljno |
| Protokol primene na svake dve nedeljed,e | 25.–48. nedelja: 1. dan | Puna terapijska doza | 76 mg jednom na svake dve nedelje |
| Protokol primene na svake četiri nedeljed,f,g | Od 49. nedelje pa nadalje:1. dan | Puna terapijska doza | 76 mg jednom na svake četiri nedelje |
-
Lekovi za premedikaciju treba da se primene pre prve tri doze leka ELREXFIO.
-
Potrebno je obezbediti pauzu od najmanje 2 dana između 1. doze (12 mg) i 2. doze (32 mg) u protokolu sa postepenim povećanjem doze.
-
Potrebno je obezbediti pauzu od najmanje 3 dana između 2. doze u protokolu sa postepenim povećanjem doze (32 mg) i prve pune terapijske doze (76 mg).
-
Potrebno je obezbediti pauzu od najmanje 6 dana između doza.
-
Kod pacijenata kod kojih je postignut odgovor.
-
Kod pacijenata koji su primali terapiju najmanje 24 nedelje u protokolu primene na svake dve nedelje.
-
Kod pacijenata kod kojih se održao odgovor.
Napomena: Videti Tabelu 5 za preporuke o ponovnom uvođenju leka ELREXFIO nakon odlaganja doze.
Lekovi koji se preporučuju za premedikaciju
Sledeće lekove za premedikaciju treba primeniti približno 1 sat pre svake primene prve tri doze leka ELREXFIO, što obuhvata 1. dozu u protokolu sa postepenim povećanjem, 2. dozu u protokolu sa postepenim povećanjem i prvu punu terapijsku dozu, kako je opisano u Tabeli 1, kako bi se smanjio rizik od CRS (videti odeljak 4.4):
-
paracetamol 500 mg oralno (ili ekvivalentni lek)
-
deksametazon 20 mg oralno ili intravenski (ili ekvivalentni lek)
-
difenhidramin 25 mg oralno (ili ekvivalentni lek)
Potrebno je razmotriti profilaktičku primenu antimikrobnih i antivirusnih lekova, u skladu sa vodičima u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi (videti odeljak 4.4).
Prilagođavanje doze prema toksičnosti
Smanjenje doze leka ELREXFIO se ne preporučuje. Može biti potrebno odlaganje doze u cilju zbrinjavanja toksičnosti (videti odeljak 4.4).
Preporučene mere koje treba preduzeti u slučaju pojave neželjenih reakcija CRS i ICANS navedene su u Tabeli 2 i 3.
Preporučene mere koje treba preduzeti u slučaju pojave drugih neželjenih reakcija navedene su u Tabeli 4.
Sindrom oslobađanja citokina (CRS)
Pojava sindroma oslobađanja citokina utvrđuje se na osnovu kliničke slike (videti odeljak 4.4). Pacijente treba pregledati i lečiti druge uzroke povišene telesne temperature, hipoksije i hipotenzije. Suportivnu terapiju za CRS (uključujući, između ostalog, antipiretike, intravensku nadoknadu tečnosti, vazopresore, inhibitore IL-6 ili inhibitore IL-6 receptora, primenu kiseonika itd.) treba primeniti po potrebi. Treba razmotriti sprovođenje laboratorijskih analiza radi praćenja moguće pojave diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK), hematoloških parametara, kao i funkcije pluća, srca, bubrega i jetre.
Tabela 2. Preporuke za postupanje u slučaju pojave CRSGradusa Prisutni simptomi Preporuka Gradus 1 Temperatura ≥ 38°Cb Gradus 2 Temperatura ≥ 38°C uz jedno od sledećih stanja:tečnosti i ne zahteva primenu vazopresora i/iliputem niskoprotočne nazalne kaniled ili sistema za isporuku kiseonika pred nos i usta (engl. blow-by) Pratiti pacijente svakodnevno tokom 48 sati nakon sledeće doze leka ELREXFIO. Savetovati pacijente da ostanu u blizini zdravstvene ustanove. Gradus 3 (prva pojava) Temperatura ≥ 38 °C uz jedno od sledećih stanja:jednog vazopresora sa vazopresinom ili bez njega i/iliputem nazalne visokoprotočne kaniled, standardne maske za lice, CRS.csledeće doze leka ELREXFIO. Savetovati pacijente da -
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja CRS.c
-
Primeniti suportivnu terapiju.
-
hipotenzija koja reaguje na unos
-
potreba za primenom kiseonika
-
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja CRS.c
-
Primeniti suportivnu terapiju.
-
hipotenzija koja zahteva primenu
-
potreba za primenom kiseonika
-
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja sindroma
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
-
Primeniti lekove za premedikaciju pre sledeće doze leka ELREXFIO.
-
Pratiti pacijente svakodnevno tokom 48 sati nakon
maske sa rezervoarom (maske bez rebritinga) ili Venturi maske ostanu u blizini zdravstvene ustanove. Gradus 3 (rekurentan) Temperatura ≥ 38 °C uz jedno od sledećih stanja:jednog vazopresora sa vazopresinom ili bez njega i/iliputem visokoprotočne nazalne kaniled, maske za lice, maske sa rezervoarom (maske bez rebritinga) ili Venturi maske Gradus 4 Temperatura ≥ 38 °C uz jedno od sledećih stanja:više vazopresora (isključujući vazopresin) i/iliputem uređaja sa pozitivnim pritiskom (npr. kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima [engl. continuous positive airway pressure, CPAP], održavanje dva nivoa pozitivnog pritiska u disajnim putevima [engl. bilevel positive airway pressure, BiPAP], intubacija i mehanička ventilacija) -
hipotenzija koja zahteva primenu
-
potreba za primenom kiseonika
-
Trajno prekinuti terapiju.
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
-
hipotenzija koja zahteva primenu
-
potreba za primenom kiseonika
-
Trajno prekinuti terapiju.
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
-
Na osnovu gradiranja CRS od strane Američkog udruženja za transplantaciju i ćelijsku terapiju (engl. American Society for Transplantation and Cellular Therapy, ASTCT) iz 2019. godine.
-
Pripisuje se CRS. Povišena telesna temperatura ne mora uvek da bude prisutna pored hipotenzije ili hipoksije, jer može biti zamaskirana primenom antipiretika ili anticitokina.
-
Videti Tabelu 5 za preporuke o ponovnom uvođenju leka ELREXFIO nakon odlaganja doze.
-
Nazalna niskoprotočna kanila ima brzinu protoka ≤ 6 l/min, a nazalna visokoprotočna kanila ima brzinu protoka > 6 l/min.
Neurološke toksičnosti, uključujući ICANS
Potrebno je isključiti druge uzroke neuroloških simptoma. Pacijente treba odmah pregledati i lečiti prema težini stanja. U slučaju teških ili životno ugrožavajućih neuroloških toksičnosti treba primeniti suportivnu terapiju koja može da obuhvata intenzivnu negu. Pacijente kod kojih se prilikom prethodne doze leka ELREXFIO pojavi ICANS gradusa 2 ili većeg treba savetovati da ostanu u blizini zdravstvene ustanove i svakodnevno ih pratiti kako bi se uočila eventualna pojava znakova i simptoma tokom 48 sati nakon sledeće doze.
Tabela 3. Preporuke za postupanje u slučaju pojave ICANSGradusa Prisutni simptomib Preporuka Gradus 1 ICE skor 7–9cili smanjeni stepen svestid: pacijent se spontano budi. ICANS.e(npr. levetiracetam) za profilaksu epileptičnih napada. Gradus 2 ICE skor 3–6c -
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja
-
Pratiti neurološke simptome i razmotriti konsultaciju sa neurologom radi dodatne procene i lečenja.
-
Razmotriti primenu nesedativnih antiepileptika
-
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja
ili smanjeni stepen svestid: pacijent se budi na zvuk glasa. ICANS.ekonsultaciju sa neurologom radi dodatne procene i lečenja.(npr. levetiracetam) za profilaksu epileptičnih napada.nakon sledeće doze leka ELREXFIO. Savetovati pacijente da ostanu u blizini zdravstvene ustanove. Gradus 3 (prva pojava) ICE skor 0–2cili smanjeni stepen svestid: pacijent se budi samo na taktilni stimulusili jedan od sledećih napadad:elektroencefalogramu (EEG) koji se povlače uz intervencijuili povišen intrakranijalni pritisak: fokalni/lokalni edem na neurološkom snimkud ICANS.ekonsultaciju sa neurologom radi dodatne procene i lečenja.(npr. levetiracetam) za profilaksu epileptičnih napada.nakon sledeće doze leka ELREXFIO. Savetovati pacijente da ostanu u blizini zdravstvene ustanove. Gradus 3 (rekurentni) ICE skor 0–2cili smanjeni stepen svestid: pacijent se budi samo na taktilni stimulusili pojava nekog od sledećih epileptičkih napadad:elektroencefalogramu (EEG) koji se povlače uz intervencijuili povišen intrakranijalni pritisak: fokalni/lokalni edem na neurološkom snimkud konsultaciju sa neurologom radi dodatne procene i lečenja.(npr. levetiracetam) za profilaksu epileptičnih napada. Gradus 4 ICE skor 0cili smanjeni stepen svestid koji uključuje jedno od sledećih stanja: primenom deksametazona do oporavka na gradus 1 ili manji, a onda postepeno smanjivati. -
Primenjivati deksametazonf u dozi od 10 mg intravenski na svakih 6 sati. Nastaviti sa primenom deksametazona do oporavka na gradus 1 ili manji, a onda postepeno smanjivati.
-
Pratiti neurološke simptome i razmotriti
-
Razmotriti primenu nesedativnih antiepileptika
-
Pratiti pacijente svakodnevno tokom 48 sati
-
bilo kakav klinički napad, fokalni ili generalizovani, koji se brzo povlači ili
-
nekonvulzivni napadi na
-
Privremeno prekinuti terapiju do povlačenja
-
Primenjivati deksametazonf u dozi od 10 mg intravenski na svakih 6 sati. Nastaviti sa primenom deksametazona do oporavka na gradus 1 ili manji, a onda postepeno smanjivati.
-
Pratiti neurološke simptome i razmotriti
-
Razmotriti primenu nesedativnih antiepileptika
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
-
Pratiti pacijente svakodnevno tokom 48 sati
-
bilo kakav klinički napad, fokalni ili generalizovani, koji se brzo povlači ili
-
nekonvulzivni napadi na
-
Trajno prekinuti terapiju.
-
Primenjivati deksametazonf u dozi od 10 mg intravenski na svakih 6 sati. Nastaviti sa primenom deksametazona do oporavka na gradus 1 ili manji, a onda postepeno smanjivati.
-
Pratiti neurološke simptome i razmotriti
-
Razmotriti primenu nesedativnih antiepileptika
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
-
Trajno prekinuti terapiju.
-
Primenjivati deksametazonf u dozi od 10 mg intravenski na svakih 6 sati. Nastaviti sa
potrebni energični ili repetitivni taktilni stimulusi za buđenje iliili jedan od sledećih napadad:između kojih nema povratka u početno stanjeili motorički nalazid:ili povišen intrakranijalni pritisak / edem mozgad, sa znakovima/simptomima kao što su:snimku ili 1000 mg metilprednizolona na dan intravenski tokom 3 dana.konsultaciju sa neurologom radi dodatne procene i lečenja.(npr. levetiracetam) za profilaksu epileptičnih napada. -
pacijent ne može da se probudi ili su
-
stupor ili koma
-
produžen životno ugrožavajući napad (> 5 minuta) ili
-
repetitivni klinički ili električni napadi
-
duboka fokalna motorička slabost poput hemipareze ili parapareze
-
difuzni edem mozga na neurološkom
-
decerebraciona ili dekortikaciona rigidnost ili
-
pareza VI kranijalnog nerva ili
-
papiloedem ili
-
Kušingova trijada
-
Osim toga, potrebno je razmotriti primenu
-
Pratiti neurološke simptome i razmotriti
-
Razmotriti primenu nesedativnih antiepileptika
-
Primeniti suportivnu terapiju, što može da obuhvata intenzivnu negu.
Skraćenice: Encefalopatija povezana sa efektorskim ćelijama imunskog sistema (engl. immune effector cell-associated encephalopathy, ICE).
-
Na osnovu gradiranja ICANS od strane Američkog udruženja za transplantaciju i ćelijsku terapiju (engl. American Society for Transplantation and Cellular Therapy, ASTCT) iz 2019. godine.
-
Lečenje se određuje prema najtežem događaju koji se ne može pripisati nijednom drugom uzroku.
-
Ako pacijent može da se probudi, i ako je u stanju da se podvrgne proceni ICE, treba proceniti:
orijentisanost (pacijent zna koja je godina, mesec, u kojem se gradu i bolnici nalazi = 4 boda); imenovanje predmeta (pacijent može da imenuje 3 predmeta, npr. da pokaže na sat, olovku, dugme = 3 boda); praćenje naloga (npr. „pokažite mi 2 prsta” ili
„zažmurite i isplazite jezik” = 1 bod); pisanje (pacijent može da napiše standardnu rečenicu = 1 bod); i pažnju (pacijent može da broji unazad od 100, po deset brojeva = 1 bod). Ako pacijent ne može da se probudi i nije u stanju da se podvrgne proceni ICE (ICANS 4. gradusa) = 0 bodova.
-
Ne može se pripisati nijednom drugom uzroku.
-
Videti tabelu 5 za preporuke o ponovnom uvođenju leka ELREXFIO nakon odlaganja doze.
-
Sve reference za deksametazon odnose se na primenu deksametazon ili ekvivalentnih lekova.
-
-
| Neželjene reakcije | Težina | Preporuka |
| Hematološke neželjene reakcije(videti odeljak 4.8) | Apsolutni broj neutrofila manji od 0,5 × 109/l | broj neutrofila ne bude 0,5 × 109/l ili veći.b |
| Febrilna neutropenija | broj neutrofila ne bude 1 × 109/l ili veći i dok se ne povuče povišena telesna temperatura.b | |
| Koncentracija hemoglobina manja od 8 g/dl | koncentracija hemoglobina ne bude 8 g/dl ili veća.b | |
| Broj trombocita manji od 25000/µl |
-
Odložiti terapiju dok apsolutni
-
Odložiti terapiju dok apsolutni
-
Odložiti terapiju dok
-
Odložiti terapiju dok broj trombocita ne bude 25000/µl ili
| Broj trombocita između 25000/µl i 50000/µl sa krvarenjem | veći i bez znakova krvarenja.b | |
| Druge* nehematološke neželjene reakcijea (videti odeljak 4.8) | Gradus 3 ili 4 | gradus 1 ili manji, odnosno do povratka na početno stanje.b |
-
Odložiti terapiju do oporavka na
-
Trajno prekinuti primenu ako ne dođe do oporavka.
-
Na osnovu Zajedničke terminologije Nacionalnog instituta za kancer koja se primenjuje za neželjene događaje (engl.
National cancer institute common terminology criteria for adverse events, NCI-CTCAE), verzija 5.0.
-
Videti tabelu 5 za preporuke o ponovnom uvođenju leka ELREXFIO nakon odlaganja doze (videti odeljak 4.2).
* Osim CRS i ICANS.
Ponovno uvođenje leka ELREXFIO nakon odlaganja doze
Ako se primena doze odloži, potrebno je ponovo uvesti terapiju prema preporukama navedenim u Tabeli 5 i nastaviti terapiju prema režimu doziranja (navedenim u Tabeli 1). Lekovi za premedikaciju se primenjuju prema preporukama navedenim u Tabeli 5.
Tabela 5. Preporuke za ponovno uvođenje terapije lekom ELREXFIO nakon odlaganja doze
| Poslednja primenjena doza | Trajanje odlaganja od poslednje primenjene doze | Preporuka |
| 1. doza koja se postepeno povećava(12 mg) | 2 nedelje ili kraće (≤ 14 dana) | Ponovo uvesti terapiju počevši od 2. doze u protokolu sa postepenim povećanjem doze (32 mg).a Ako se doza dobro podnosi, treba je povećati na 76 mg 4 dana kasnije. |
| Duže od 2 nedelje (> 14 dana) | Ponovo uvesti terapiju prema protokolu sa postepenim povećanjem doze počevši od1. doze (12 mg).a | |
| 2. doza koja se postepeno povećava(32 mg) | 2 nedelje ili kraće (≤ 14 dana) | Ponovo uvesti terapiju počevši od doze 76 mg.a |
| Duže od 2 nedelje a kraće od4 nedelje ili u trajanju od 4 nedelje (od 15 dana do ≤ 28 dana) | Ponovo uvesti terapiju počevši od 2. doze u protokolu sa postepenim povećanjem doze (32 mg).a Ako se doza dobro podnosi, treba je povećati na 76 mg 1 nedelju kasnije. | |
| Duže od 4 nedelje (> 28 dana) | Ponovo uvesti terapiju prema protokolu sa postepenim povećanjem doze počevši od1. doze (12 mg).a | |
| Bilo koja puna terapijska doza (76 mg) | 12 nedelja ili kraće (≤ 84 dana) | Ponovo uvesti terapiju počevši od doze 76 mg. |
| Duže od 12 nedelja (> 84 dana) | Ponovo uvesti terapiju prema protokolu sa postepenim povećanjem doze počevši od1. doze (12 mg).a Ako se doza dobro podnosi, treba je povećati na 76 mg 1 nedelju kasnije. |
a. Primeniti lekove za premedikaciju pre primene leka ELREXFIO.
Trajanje terapije
Terapiju treba nastaviti do progresije bolesti ili neprihvatljive toksičnosti.
Propuštene doze
Ako se doza propusti, potrebno ju je primeniti što pre i po potrebi prilagoditi režim doziranja kako bi se održao interval primene (naveden u Tabeli 1).
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Prilagođavanje doze nije potrebno (videti odeljke 5.1 i 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Prilagođavanje doze se ne preporučuje kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije bubrega (procenjena brzina glomerularne filtracije [engl. estimated glomerular filtration rate,
GFR] > 30 ml/min/1,73 m2). Dostupni su ograničeni podaci kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, videti odeljak 5.2.
Oštećenje funkcije jetre
Prilagođavanje doze se ne preporučuje kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre (ukupni bilirubin od > 1 do 1,5 × iznad gornje granice referentnih vrednosti nezavisno od vrednosti AST ili ukupni bilirubin ≤ gornjoj granici referentnih vrednosti uz vrednosti AST > gornje granice referentnih vrednosti, videti odeljak 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primene leka ELREXFIO u pedijatrijskoj populaciji za lečenje multiplog mijeloma. Način primene
Lek ELREXFIO se primenjuje isključivo putem supkutane injekcije i primenjuje ga zdravstveni radnik.
Potrebna doza se primenjuje u potkožno tkivo abdomena (poželjno mesto primene injekcije). Alternativno se može primeniti u potkožno tkivo butine.
Injekcija leka ELREXFIO ne sme da se daje na mesta sa crvenilom kože, modricama, osetljivošću, otvrdnućima ili ožiljcima.
Za uputstvo o rukovanju lekom pre primene, videti odeljak 6.6.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
pri upotrebi
Sledljivost
Kako bi se poboljšala sledljivost bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.
Sindrom oslobađanja citokina (CRS)
Kod pacijenata koji primaju lek ELREXFIO može da se javi CRS, uključujući životno ugrožavajuće ili reakcije sa smrtnim ishodom. Klinički znaci i simptomi sindroma CRS mogu da obuhvataju, između ostalog, povišenu telesnu temperaturu, hipoksiju, osećaj jeze, hipotenziju, tahikardiju, glavobolju i povećane vrednosti enzima jetre (videti odeljak 4.8).
Terapiju je potrebno započeti prema protokolu sa postepenim povećanjem doze kako bi se smanjio rizik od pojave CRS i u skladu sa tim obezbediti praćenje pacijenta nakon primene leka ELREXFIO. Lekovi za premedikaciju se primenjuju pre svake od prve tri doze kako bi se smanjio rizik od pojave CRS (videti odeljak 4.2).
Pacijente treba savetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć ako se pojave znaci ili simptomi CRS.
Na prvi znak CRS primenu leka ELREXFIO treba odložiti, a pacijente odmah pregledati kako bi se procenila potreba za hospitalizacijom. CRS je potrebno lečiti prema preporukama navedenim u odeljku 4.2, a dalje postupanje razmotriti u skladu sa vodičima u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi.
Suportivnu terapiju za CRS (uključujući, između ostalog, antipiretike, intravensku nadoknadu tečnosti, vazopresore, inhibitore IL-6 ili inhibitore IL-6 receptora, primenu kiseonika itd.) treba primeniti po potrebi. Treba razmotriti sprovođenje laboratorijskih analiza radi praćenja moguće pojave diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK), hematoloških parametara, kao i funkcije pluća, srca, bubrega i jetre.
Neurološka toksičnost, uključujući ICANS
Nakon terapije lekom ELREXFIO mogu da se jave ozbiljne ili životno ugrožavajuće reakcije neurološke toksičnosti, uključujući ICANS (videti odeljak 4.8). Pacijente treba pratiti kako bi se uočili eventualni znakovi i simptomi neurološke toksičnosti (npr. smanjen stepen svesti, epileptički napadi i/ili motorička slabost) tokom lečenja.
Pacijente treba savetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć ako se jave znaci ili simptomi neurološke toksičnosti.
Na prvi znak neurološke toksičnosti, uključujući ICANS, primenu leka ELREXFIO treba odložiti i razmotriti upućivanje pacijenta na neurološki pregled. Opšte preporuke za postupanje u slučaju pojave neurološke toksičnosti (npr. ICANS) sažeto su navedene u Tabeli 3 (videti odeljak 4.2).
Zbog moguće pojave ICANS, pacijente treba savetovati da ne upravljaju vozilima odnosno da ne rukuju teškim ili potencijalno opasnim mašinama tokom protokola sa postepenim povećanjem doze i tokom
48 sati nakon primene svake od 2 doze u protokolu sa postepenim povećanjem doze, kao i u slučaju pojave bilo kojih novih neuroloških simptoma (videti odeljke 4.2 i 4.7).
Infekcije
Kod pacijenata koji su primali lek ELREXFIO zabeležene su teške, životno ugrožavajuće ili infekcije sa smrtnim ishodom (videti odeljak 4.8). Tokom terapije lekom ELREXFIO došlo je do pojave novih, ali i reaktivacije prethodnih virusnih infekcija, uključujući infekciju/reaktivaciju infekcije citomegalovirusom. Tokom terapije lekom ELREXFIO zabeležena je i progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML), koja može da ima smrtni ishod.
Lečenje se ne sme započeti kod pacijenata koji imaju aktivnu infekciju. Pacijente treba pratiti pre i tokom primene leka ELREXFIO kako bi se uočili znakovi i simptomi infekcije i adekvatno ih lečiti. U zavisnosti od težine infekcije, primenu leka ELREXFIO treba odložiti kao što je navedeno u Tabeli 4 za druge nehematološke neželjene reakcije (videti odeljak 4.2).
Profilaktička primena antimikrobnih lekova (npr. za prevenciju pneumonije uzrokovane Pneumocystis jirovecii) i antivirusnih lekova (npr. za prevenciju reaktivacije herpes zostera) se preporučuje u skladu sa vodičima u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi.
Neutropenija
Kod pacijenata koji su primali lek ELREXFIO zabeležena je neutropenija i febrilna neutropenija (videti odeljak 4.8).
Analizu kompletne krvne slike treba uraditi pre započinjanja i periodično tokom terapije. Primenu leka ELREXFIO treba odložiti kao što je navedeno u Tabeli 4 (videti odeljak 4.2). Pacijente sa neutropenijom treba pratiti kako bi se uočila pojava znakova infekcije. Suportivnu terapiju treba primeniti u skladu sa smernicama koje se koriste u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi.
Hipogamaglobulinemija
Kod pacijenata koji su primali lek ELREXFIO zabeležena je hipogamaglobulinemija (videti odeljak 4.8).
Tokom terapije je potrebno pratiti koncentraciju imunoglobulina. Ako koncentracija IgG padne ispod 400 mg/dl, potrebno je razmotriti supkutanu ili intravensku primenu imunoglobulina (IVIG), a pacijente treba lečiti u skladu sa smernicama koje se koriste u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi, uključujući mere opreza za sprečavanje infekcija i profilaktičku primenu antimikrobnih lekova.
Istovremena primena živih virusnih vakcina
Bezbednost primene živih virusnih vakcina tokom ili nakon terapije lekom ELREXFIO nije ispitivana. Ne preporučuje se vakcinacija živim virusnim vakcinama najmanje 4 nedelje pre primene prve doze, tokom terapije i još najmanje 4 nedelje nakon završetka terapije.
Pomoćne supstance
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmola (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez natrijuma.
Nisu sprovedena ispitivanja interakcija leka ELREXFIO sa drugim lekovima.
Početno oslobađanje citokina povezano sa započinjanjem terapije lekom ELREXFIO može da dovede do supresije citohrom P450 (CYP) enzima. Najveći rizik od interakcija se očekuje tokom i do 14 dana nakon primene protokola sa postepenim povećanjem doze, kao i tokom i do 14 dana nakon pojave sindroma oslobađanja citokina. Tokom navedenog vremenskog perioda potrebno je pratiti toksičnost ili koncentracije lekova kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji lekovima koji predstavljaju osetljive supstrate CYP enzima sa uskim terapijskim indeksom (npr. ciklosporin, fenitoin, sirolimus i varfarin).
Dozu leka koji se primenjuje istovremeno treba prilagoditi po potrebi.
Žene u reproduktivnom periodu/kontracepcija
Kod žena u reproduktivnom periodu treba utvrditi da li su trudne pre započinjanja terapije lekom ELREXFIO.
Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste efektivne metode kontracepcije tokom terapije lekom ELREXFIO i još 6 meseci nakon primene poslednje doze.
Trudnoća
Nema dostupnih podataka o primeni elranatamaba kod ljudi ili životinja na osnovu kojih bi se mogao proceniti rizik od primene elranatamaba tokom trudnoće. Poznato je da humani imunoglobulin (IgG) prolazi kroz placentu nakon prvog trimestra trudnoće. Na osnovu mehanizma dejstva, elranatamab može
da prouzrokuje oštećenje fetusa kada se primenjuje kod trudnica pa se zato ne preporučuje primena leka ELREXFIO tokom trudnoće.
S obzirom da se primena leka ELREXFIO dovodi u vezu sa pojavom hipogamaglobulinemije, kod novorođenčadi čije su majke lečene ovim lekom treba razmotriti procenu koncentracije imunoglobulina.
Dojenje
Nije poznato da li se elranatamab izlučuje u majčino mleko kod ljudi ili mleko životinja, da li utiče na odojčad ili na proizvodnju mleka. Poznato je da se humani IgG izlučuju u majčino mleko. S obzirom da se rizik po odojče ne može isključiti, dojenje se ne preporučuje tokom terapije lekom ELREXFIO i još 6 meseci nakon primene poslednje doze.
Plodnost
Nema podataka o dejstvu elranatamaba na plodnost kod ljudi. Uticaj elranatamaba na plodnost kod muškaraca i žena nije ispitivan u studijama na životinjama.
Lek ELREXFIO ima značajan uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Zbog mogućeg razvoja ICANS, pacijenti koji primaju lek ELREXFIO izloženi su riziku od smanjenog stepena svesti (videti odeljak 4.8). Pacijente treba upozoriti da izbegavaju upravljanje vozilima i rukovanje teškim ili potencijalno opasnim mašinama tokom i još 48 sati nakon primene svake od 2 doze u protokolu sa postepenim povećanjem doze, kao i u slučaju pojave nove neurološke toksičnosti sve dok se neurološki simptomi ne povuku (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Sažetak bezbednosnog profila
Najčešće neželjene reakcije su CRS (57,9%), anemija (54,1%), neutropenija (45,9%), zamor (44,8%), infekcija gornjeg respiratornog trakta (43,2%), reakcija na mestu primene injekcije (38,3%), dijareja (42,1%), pneumonija (38,3%), trombocitopenija (36,6%), limfopenija (30,1%), smanjenje apetita
(27,3%), pireksija (29,0%), osip (27,9%), artralgija (26,8%), hipokalijemija (23,5%), mučnina (21,9%),
suvoća kože (21,9%) i dispneja (20,8%).
Ozbiljne neželjene reakcije su pneumonija (31,7%), sepsa (15,8%), CRS (12,6%), anemija (5,5%), infekcija gornjeg respiratornog trakta (5,5%), infekcija urinarnog trakta (3,8%), febrilna neutropenija (3,3%), dijareja (2,7%), dispneja (2,7%) i pireksija (2,2%).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
U Tabeli 6 navedene su neželjene reakcije zabeležene kod pacijenata koji su primali lek ELREXFIO prema preporučenom režimu doziranja (N = 183 uključujući 64 pacijenta koji su prethodno primali konjugat antitela i leka [engl. antibody drug conjugate, ADC] koji ciljano deluje na antigen za sazrevanje B-ćelija [engl. B- cell maturation antigen, BCMA] ili terapiju T-ćelijama sa himernim antigenskim receptorima [engl. chimeric antigen receptor, CAR] [potporna kohorta B]). Medijana trajanja terapije iznosila je 4,1 mesec (raspon: od 0,03 do 35,9 meseci). Podaci o bezbednosti primene leka ELREXFIO
takođe su procenjeni u populaciji sa svim lečenim pacijentima (N = 265) bez identifikovanih dodatnih neželjenih reakcija.
Neželjene reakcije su prikazane prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i učestalosti. Kategorije učestalosti su definisane na sledeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma retko (< 1/10000) i nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka). U okviru svake grupe učestalosti, ukoliko je relevantno, neželjene reakcije su navedene po opadajućem stepenu ozbiljnosti.
Tabela 6. Neželjene reakcije kod pacijenata sa multiplim mijelomom koji su lečeni lekom ELREXFIO u preporučenoj dozi u studiji MagnetisMM-3
| Klasa sistema organa | Neželjena reakcija | Učestalost (svi gradusi) | N = 183 | |
| Bilo koji gradus (%) | Gradus 3ili 4 (%) | |||
| Infekcije i infestacije | Pneumonijaa | Veoma često | 38,3 | 25,7 |
| Sepsab | Veoma često | 18,6 | 13,1 | |
| Infekcija gornjeg respiratornog trakta | Veoma često | 43,2 | 6,0 | |
| Infekcija urinarnog trakta | Veoma često | 13,7 | 6,0 | |
| Infekcija citomegalovirusomc | Često | 9,3 | 2,2 | |
| Progresivna multifokalna leukoencefalopatija | Povremeno | 0,5* | 0 | |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Neutropenija | Veoma često | 45,9 | 44,3 |
| Anemija | Veoma često | 54,1 | 42,6 | |
| Trombocitopenija | Veoma često | 36,6 | 26,2 | |
| Limfopenija | Veoma često | 30,1 | 27,9 | |
| Leukopenija | Veoma često | 18,6 | 13,1 | |
| Febrilna neutropenija | Često | 3,3 | 3,3 | |
| Poremećaji imunskog sistema | Sindrom oslobađanja citokina | Veoma često | 57,9 | 0,5 |
| Hipogamaglobulinemija | Veoma često | 16,9 | 2,7 | |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Smanjenje apetita | Veoma često | 27,3 | 1,1 |
| Hipokalijemija | Veoma često | 23,5 | 9,3 | |
| Hipofosfatemija | Često | 6,6 | 0,5 | |
| Poremećaji nervnog sistema | Periferna neuropatijad | Veoma često | 17,5 | 1,1 |
| Glavobolja | Veoma često | 19,7 | 0 | |
| Sindrom neurotoksičnosti povezan sa efektorskim ćelijama imunskog sistema (ICANS) | Često | 3,3 | 1,1 | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Dispneja | Veoma često | 20,8 | 4,9 |
| Gastrointestinalni poremećaji | Dijareja | Veoma često | 42,1 | 2,7 |
| Mučnina | Veoma često | 21,9 | 0 | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osipe | Veoma često | 27,9 | 0 |
| Suvoća kože | Veoma često | 21,9 | 0 | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i | Artralgija | Veoma često | 26,8 | 1,6 |
Tabela 6. Neželjene reakcije kod pacijenata sa multiplim mijelomom koji su lečeni lekom ELREXFIO u preporučenoj dozi u studiji MagnetisMM-3
| vezivnog tkiva | ||||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Reakcija na mestu primene injekcije | Veoma često | 38,3 | 0 |
| Pireksija | Veoma često | 29,0 | 3,3 | |
| Zamor | Veoma često | 44,8 | 6,0 | |
| Ispitivanja | Povećane vrednosti transaminaza | Veoma često | 17,5 | 5,5 |
* Prijavljen je smrtni slučaj (gradus 5).
-
Pneumonija obuhvata atipičnu pneumoniju, bronhopulmonalnu aspergilozu, pneumoniju izazvanu koronavirusom, pneumoniju izazvanu bolešću COVID-19, infekciju donjeg respiratornog trakta, bakterijsku infekciju donjeg respiratornog trakta, gljivičnu infekciju donjeg respiratornog trakta, pneumoniju koju uzrokuje Pneumocystitis jirovecii, pneumoniju, adenovirusnu pneumoniju, aspiracijsku pneumoniju, bakterijsku pneumoniju, citomegalovirusnu pneumoniju, gljivičnu pneumoniju, pneumoniju izazvanu hemofilusom, pneumoniju izazvanu virusom gripa, pneumokoknu pneumoniju, pneumoniju izazvanu pseudomonasom, pneumoniju izazvanu respiratornim sincicijalnim virusom, virusnu pneumoniju.
-
Sepsa obuhvata bakterijemiju, bakterijemiju koju uzrokuje Campylobacter, bakterijemiju povezanu sa primenom medicinskog sredstva, sepsu povezanu sa primenom medicinskog sredstva, bakterijemiju koju uzrokuje Escherichia, sepsu koju uzrokuje Escherichia, sepsu koju uzrokuje Klebsiella, sepsu koju uzrokuje Pseudomonas, sepsu, septički šok, stafilokoknu bakterijemiju, stafilokoknu sepsu, streptokoknu sepsu, urosepsu.
-
Infekcija citomegalovirusom obuhvata citomegalovirusni horioretinitis, citomegalovirusni gastroenteritis, infekciju citomegalovirusom, reaktivaciju infekcije citomegalovirusom, citomegalovirusnu viremiju.
-
Periferna neuropatija obuhvata dizesteziju, Guillain-Barre-ov sindrom, hipoesteziju, neuralgiju, perifernu neuropatiju, paresteziju, perifernu motornu neuropatiju, perifernu senzomotornu neuropatiju, perifernu senzornu neuropatiju, polineuropatiju.
-
Osip obuhvata eksfolijativni dermatitis, generalizovani eksfolijativni dermatitis, epidermolizu, eritem, sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije, osip, eritematozni osip, makularni osip, makulopapularni osip, pustularni osip, simetrični intertriginozni i pregibni egzantem povezan sa primenom leka.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Sindrom oslobađanja citokina (CRS)
CRS se javio kod 57,9% pacijenata koji su primali lek ELREXFIO prema preporučenom režimu doziranja, od toga CRS gradusa 1 kod 43,7%, gradusa 2 kod 13,7% i gradusa 3 kod 0,5% pacijenata. Kod većine pacijenata CRS se javio nakon prve doze (43,2%) ili druge doze (19,1%) u protokolu sa postepenim povećanjem, pri čemu je 7,1% pacijenata imalo CRS nakon prve pune terapijske doze, a 1,6% pacijenata nakon naredne doze. Rekurentni CRS se javio kod 13,1% pacijenata. Medijana vremena do pojave CRS iznosila je 2 dana (raspon: od 1 do 9 dana) nakon poslednje primenjene doze uz medijanu trajanja od 2 dana (raspon: od 1 do 19 dana).
Kod pacijenata kod kojih se razvio CRS, povezani simptomi obuhvatali su povišenu telesnu temperaturu (98,1%), hipotenziju (20,8%) i hipoksiju (11,3%), dok je 34,0% primalo tocilizumab (ili siltuksimab), a 15,1% kortikosteroide za lečenje CRS.
Sindrom neurotoksičnosti povezan sa efektorskim ćelijama imunskog sistema (ICANS)
ICANS se javio kod 3,3% pacijenata nakon terapije lekom ELREXFIO prema preporučenom režimu doziranja, od toga ICANS gradusa 1 kod 0,5%, gradusa 2 kod 1,6% i gradusa 3 kod 1,1% pacijenata. Većina pacijenata imala je ICANS nakon prve doze u protokolu sa postepenim povećanjem (2,7%),
1 pacijent (0,5%) je imao ICANS nakon druge doze u protokolu sa postepenim povećanjem, a 1 pacijent (0,5%) je imao ICANS nakon naredne doze. Rekurentni ICANS se javio kod 1,1% pacijenata. Medijana vremena do pojave iznosila je 3 dana (raspon: od 1 do 4 dana) nakon poslednje primenjene doze uz medijanu trajanja od 2 dana (raspon: od 1 do 18 dana).
ICANS može da nastupi istovremeno sa pojavom CRS, nakon što se CRS povuče ili u odsustvu CRS. Najčešći simptomi ICANS obuhvatali su smanjeni stepen svesti i skor encefalopatije povezane sa efektorskim ćelijama imunskog sistema (ICE skor) koji odgovara gradusu 1 ili 2 (videti Tabelu 3). Od pacijenata kod kojih se razvio ICANS, 66,7% je lečeno kortikosteroidima, 33,3% je primalo tocilizumab (ili siltuksimab), 33,3% je primalo levetiracetam, dok je 16,7% primalo anakinru za lečenje ICANS.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Simptomi i znakovi
Iskustvo iz kliničkih studija u vezi sa predoziranjem je minimalno. Nije utvrđena maksimalna doza elranatamaba koja se može podnositi. U kliničkim studijama primenjivane su doze do 76 mg jednom nedeljno.
Terapija
U slučaju predoziranja, pacijenta je potrebno pratiti kako bi se uočili bilo kakvi znakovi ili simptomi neželjenih reakcija i odmah uvela odgovarajuća suportivna terapija.
Farmakološki podaci - ELREXFIO 40 mg/ml
Farmakoterapijska grupa: Monoklonska antitela i konjugati antitela i leka, ATC kod: L01FX32 Mehanizam dejstva
Elranatamab je bispecifično antitelo koje aktivira T-ćelije vezivanjem za epsilon lanac CD3 kompleksa na T-ćelijama, a vezuje se i za antigen za sazrevanje B-ćelija (engl. B- cell maturation antigen, BCMA) eksprimiran na ćelijama plazme, blastima i ćelijama multiplog mijeloma. Vezivanje elranatamaba za BCMA na tumorskim ćelijama i istovremeno za CD3 na T-ćelijama je nezavisno od specifičnosti receptora nativnih T-ćelija (engl. T cell receptor, TCR), a takođe je nezavisno od oslanjanja na molekule klase 1 glavnog kompleksa histokompatibilnosti (engl. major histocompatibility complex, MHC).
Elranatamabom aktivirane T-ćelije oslobađaju proinflamatorne citokine, što rezultira lizom ćelija multiplog mijeloma.
Farmakodinamska dejstva
Imunogenost
Tokom terapije elranatamabom u preporučenoj dozi u MagnetisMM-3 studiji, kod 9,5% ispitanika detektovana su antitela na lek (engl. anti- drug antibodies, ADA). Nema dokaza da ADA mogu uticati na farmakokinetiku, efikasnost ili bezbednost primene, mada su podaci još uvek ograničeni.
Klinička efikasnost i bezbednost
Relapsni ili refraktorni multipli mijelom
Efikasnost monoterapije lekom ELREXFIO procenjivana je kod pacijenata sa relapsnim ili refraktornim multiplim mijelomom u otvorenoj, nerandomizovanoj, multicentričnoj studiji faze 2 (MagnetisMM-3). U studiju su uključeni pacijenti koji nisu odgovorili na lečenje najmanje jednim inhibitorom proteazoma (engl. proteasome inhibitor, PI), jednim imunomodulatorom (engl. immunomodulatory imide drug, IMiD) i jednim anti-CD38 monoklonskim antitelom. Studija MagnetisMM-3 obuhvatala je 123 pacijenta koji nisu prethodno primali terapiju koja ciljano deluje na BCMA (glavna kohorta A). Pacijenti su pri uključivanju u studiju imali merljivu bolest prema kriterijumima Međunarodne radne grupe za mijelom (engl. International myeloma working group, IMWG). Studija je obuhvatala pacijente sa ECOG
skorom ≤ 2 prema kriterijumima Istočne kooperativne grupe za onkologiju (engl. Eastern Cooperative Oncology Group, ECOG), zadovoljavajućim početnim stanjem koštane srži (apsolutni broj neutrofila
≥ 1,0 × 109/l, broj trombocita ≥ 25 × 109/l, koncentracija hemoglobina ≥ 8 g/dl), funkcijom bubrega (CrCl
≥ 30 ml/min) i jetre [vrednosti aspartat aminotransferaze (AST) i alanin transaminaze (ALT)
≤ 2,5 × gornja granica referentnih vrednosti, ukupni bilirubin ≤ 2 × gornja granica referentnih vrednosti] i ejekcionom frakcijom leve komore ≥ 40%. Iz studije su bili isključeni pacijenti sa asimptomatskim multiplim mijelomom, aktivnom leukemijom plazma ćelija, amiloidozom, sindromom POEMS (Polineuropatija, Organomegalija, Endokrinopatija, Monoklonska gamapatija, kožne [engl. Skin] promene), transplantacijom matičnih ćelija obavljenom najmanje 12 nedelja pre uključivanja u studiju, aktivnim infekcijama, klinički značajnim neuropatijama i kardiovaskularnom bolešću.
Pacijenti su primili lek ELREXFIO supkutano u protokolu sa postepenim povećanjem doze od 12 mg
1. dana i 32 mg 4. dana lečenja, a zatim je data prva puna terapijska doza leka ELREXFIO (76 mg)
8. dana lečenja. Nakon toga su pacijenti primali 76 mg jednom nedeljno. Nakon 24 nedelje, kod pacijenata koji su postigli parcijalni ili bolji odgovor prema kategoriji odgovora IMWG grupe koji se održao barem 2 meseca, interval doziranja je promenjen sa svake nedelje na svake 2 nedelje, odnosno sa svake 2 nedelje na svake 4 nedelje nakon najmanje 24 nedelje primene doze od 76 mg u protokolu primene na svake dve nedelje (videti odeljak 4.2).
Kod 123 pacijenta lečena u glavnoj kohorti A, medijana starosti je iznosila 68 (raspon: od 36 do 89) godina, dok je 19,5% pacijenata imalo ≥ 75 godina. 44,7% pacijenata su bile žene; 58,5% su bili bele rase, 13,0% su bili Azijati, 8,9% su bili Hispanoamerikanci ili Latinoamerikanci, dok je 7,3% njih pripadalo crnoj rasi. Pri uključivanju u studiju, stadijumi bolesti po revidiranoj Međunarodnoj klasifikaciji za utvrđivanje stadijuma (engl. Revised International Staging System, R-ISS) bili su sledeći: 22,8% pacijenata je imalo I stadijum, 55,3% II stadijum, a 15,4% III stadijum bolesti. Medijana vremena od postavljanja dijagnoze multiplog mijeloma do uključivanja u studiju iznosila je 72,9 meseci (raspon: od 16 do 228) meseci. Pacijenti su primili prosečno 5 prethodnih linija terapije što je medijana (raspon: od 2 do 22), pri čemu je 96,0% pacijenata primilo ≥ 3 prethodne linije terapije. Od toga je 96,7% pacijenata bilo refraktorno na terapiju lekovima iz sve tri klase, dok je 95,9% pacijenata bilo refraktorno na poslednju liniju terapije. Autolognoj transplantaciji matičnih ćelija prethodno je bilo podvrgnuto 68,3% pacijenata, dok je 5,7% njih prethodno bilo podvrgnuto alogenoj transplantaciji matičnih ćelija.
Visokorizična citogenetika [t(4;14), t(14;16) ili del(17p)] utvrđena je kod 25,2% pacijenata. Prema proceni zaslepljenog nezavisnog centralnog pregleda (engl. Blinded Independent Central Review, BICR), kod 31,7% pacijenata je na početku ispitivanja bila prisutna ekstramedularna bolest [prisustvo bilo kog plazmocitoma (ekstramedularnog i/ili paramedularnog) sa komponentom mekog tkiva].
Rezultati efikasnosti zasnivali su se na stopi odgovora i trajanju odgovora (engl. duration of response, DOR) procenjenim pomoću BICR prema kriterijumima IMWG grupe. U tabeli 7 prikazani su rezultati efikasnosti zabeleženi u glavnoj kohorti A. Medijana (raspon) praćenja od početne doze kod pacijenata koji su postigli odgovor iznosila je 27,9 (3,6; 36,8) meseca.
Tabela 7. Rezultati efikasnosti iz studije MagnetisMM-3 u glavnoj kohorti A
| Pacijenti koji nisu prethodno primali terapiju koja ciljano deluje na BCMA (glavna kohorta A) | |
| Svi lečeni pacijenti(N = 123) | |
| Stopa objektivnog odgovora (engl. objective response rate, ORR) (ORR: sCR + CR + VGPR + PR), n (%) (95% CI) | 75 (61,0%)(51,8, 69,6) |
| Kompletan odgovor po strožoj proceni (engl. stringent completeresponse, sCR) | 20 (16,3%) |
| Kompletan odgovor (engl. complete response, CR) | 26 (21,1%) |
| Vrlo dobar parcijalni odgovor (engl. very good partial response, VGPR) | 23 (18,7%) |
| Parcijalni odgovor (engl. partial response, PR) | 6 (4,9%) |
| Stopa kompletnog odgovora (sCR + CR), n (%) (95% CI) | 46 (37,4%)(28,8; 46,6) |
| Vreme do prvog odgovora (meseci)Broj pacijenata sa odgovorom na terapiju MedijanaRaspon | 751,22(0,9; 7,4) |
| Trajanje odgovora (DOR) (meseci)Broj pacijenata sa odgovorom na terapiju Medijana (95% CI)Stopa nakon 12 meseci (95% CI)Stopa nakon 24 meseca (95% CI) | 75NE (NE, NE) 73,4 (61,4; 82,1)66,9 (54,4; 76,7) |
| Stopa negativnog statusa MRDa kod pacijenata koji su postigli CR ili sCR i kod kojih je MRD mogao da se proceni (kod 31 od46 pacijenata koji su postigli CR/sCR mogao je da se proceni MRD) n (%)95% CI (%) | 28 (90,3%)(74,2; 98,0) |
Skraćenice: CI = interval pouzdanosti (engl. confidence interval); NE = ne može se proceniti (engl. not estimable); MRD = minimalna rezidualna bolest (engl. minimal residual disease).
a. Prema pragu testiranja od 10-5 primenom testa sekvenciranja nove generacije clonoSEQ (Adaptive Biotechnologies).
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za lekove je izuzela od obaveze podnošenja rezultata ispitivanja leka ELREXFIO u svim podgrupama pedijatrijske populacije u indikaciji multipli mijelom (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primeni).
Za ovaj lek je izdata takozvana „uslovna dozvola za lek”. To znači da se očekuju dodatni podaci o ovom leku.
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije će najmanje jednom godišnje procenjivati nove informacije o ovom leku i ažuriraće Sažetak karakteristika leka ukoliko je neophodno.
Farmakokinetički parametri su priklazani kao geometrijska sredina (koeficijent varijacije [engl. coefficient of variation, CV]%) za nevezani elranatamab, osim ako nije drugačije navedeno. Povećanje vrednosti Cmax i AUCtau elranatamaba nakon prve supkutane doze bilo je proporcionalno dozi u okviru procenjenog raspona supkutano primenjenih doza (od ~6 do 76 mg). Medijana odnosa akumulacije nakon 24 nedelje kod protokola primene jednom nedeljno u odnosu na prvu supkutanu dozu elranatamaba od
76 mg iznosila je 6,6 puta za Cmax, odnosno 11,2 puta za AUCtau. U Tabeli 8 prikazane su predviđene vrednosti Cavg (prosečna koncentracija), Cmax (maksimalna koncentracija), Ctrough (koncentracija pre primene naredne doze) elranatamaba, kao i zabeležene vrednosti Ctrough.
Tabela 8. Vrednosti farmakokinetičkih parametara elranatamaba nakon primene preporučene doze| Vremenska tačka | Parametri | |||
| Predviđeno | Zabeleženo | |||
| Cavg (µg/ml) | Cmax (µg/ml) | Ctrough (µg/ml) | dCtrough(µg/ml) | |
| Kraj doziranja jednomnedeljno (24 nedelja) a | 32,0 (46%) | 33,0 (46%) | 30,5 (48%) | 32,2 (71%) |
| Stanje ravnoteže (doziranje na svakedve nedelje)a,b | 17,7 (53%) | 19,5 (51%) | 15,1 (60%) | 16,5 (59%) |
| Stanje ravnoteže (doziranje na svake 4nedelje)a,b | 8,8 (58%) | 11,5 (54%) | 5,9 (78%) | 6,7 (76%) |
-
Predviđeni farmakokinetički parametri su prijavljeni kod pacijenata koji su postigli odgovor.
-
U 48. nedelji se gotovo izjednači sa predviđenom izloženošću elranatamabu u stanju ravnoteže kada se primenjuje na svake dve nedelje.
-
U 72. nedelji se gotovo izjednači sa predviđenom izloženošću elranatamabu u stanju ravnoteže kada se primenjuje na svake 4 nedelje.
-
Zabeležena vrednost Ctrough elratanamaba prikazana je kao geometrijska srednja vrednost (CV%). Koncentracije pre primene doze u 7. ciklusu 1. dana (n = 40), 13. ciklusu 1. dana (n = 23) i 25. ciklusu 1. dana (n = 10) predstavljaju, redom, Ctrough u stanju ravnoteže u protokolu primene svake nedelje, svake 2 nedelje, odnosno svake 4 nedelje.
Resorpcija
Predviđena srednja vrednost bioraspoloživosti elranatamaba iznosila je 56,2% prilikom supkutane primene. Medijana vrednosti Tmax nakon supkutane primene elranatamaba u svim dozama kretala se u rasponu od 3 do 7 dana.
Distribucija
Na osnovu populacionog farmakokinetičkog modela, predviđena srednja vrednost volumena distribucije nevezanog elranatamaba iznosila je 4,78 l (CV 69%) u centralnom prostoru, a 2,83 l u perifernom prostoru.
Eliminacija
Predviđena geometrijska sredinja vrednost poluvremena eliminacije elranatamaba je 22 dana (CV 64%) u
24. nedelji nakon primene doze od 76 mg jednom nedeljno. Na osnovu populacionog farmakokinetičkog modela, predviđena srednja vrednost klirensa elranatamaba iznosila je 0,324 l/dan (CV 100%).
Posebne populacije
Nisu zabeležene klinički značajne razlike u farmakokinetici elranatamaba na osnovu starosti (od 36 do 89 godina), pola (167 muškaraca, 154 žene), rase (193 pripadnika bele rase, 49 Azijata, 29 pripadnika crne rase) i telesne mase (od 37 do 160 kg).
Oštećenje funkcije bubrega
Nisu sprovedena ispitivanja elranatamaba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega. Rezultati populacionih farmakokinetičkih analiza ukazuju na to da blago oštećenje funkcije bubrega
(60 ml/min/1,73 m2 ≤ eGFR < 90 ml/min/1,73 m2) ili umereno oštećenje funkcije bubrega (30 ml/min/1,73 m2 ≤ eGFR < 60 ml/min/1,73 m2) nije značajno uticalo na farmakokinetiku
elranatamaba. Dostupni su ograničeni podaci o primeni kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (vrednost eGFR manja od 30 ml/min/1,73 m2).
Oštećenje funkcije jetre
Nisu sprovedena ispitivanja elranatamaba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Rezultati populacionih farmakokinetičkih analiza ukazuju na to da blago oštećenje funkcije jetre (ukupni bilirubin od > 1 do 1,5 × iznad gornje granice referentnih vrednosti nezavisno od vrednosti AST ili ukupni bilirubin ≤ gornjoj granici referentnih vrednosti uz vrednosti AST > gornje granice referentnih vrednosti) nije značajno uticalo na farmakokinetiku elranatamaba. Nema dostupnih podataka o primeni kod pacijenata sa umerenim (ukupni bilirubin od > 1,5 do 3,0 × gornja granica referentnih vrednosti nezavisno od vrednosti AST) ili teškim (ukupni bilirubin > 3,0 × gornja granica referentnih vrednosti nezavisno od vrednosti AST) oštećenjem funkcije jetre.
Farmaceutski podaci - ELREXFIO 40 mg/ml
Dinatrijum-edetat L-histidin
L-histidin-hidrohlorid, monohidrat Polisorbat 80
Saharoza
Voda za injekcije
U odsustvu ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lek ne sme da se meša sa drugim lekovima.
Neotvorena bočica
3 godine.
Nakon otvaranja
Hemijska i fizička stabilnost nakon otvaranja bočice, uključujući čuvanje u pripremljenim špricevima, dokazana je tokom 7 dana na temperaturi od 2 °C do 8 °C i 24 sata na temperaturi do 30°C.
Sa mikrobiološkog stanovišta, proizvod treba upotrebiti odmah. Ako se ne upotrebi odmah, vreme čuvanja tokom upotrebe i uslovi pre primene predstavljaju odgovornost korisnika i obično ne bi trebalo da budu duži od 24 sata na temperaturi od 2 °C do 8 °C, osim ukoliko priprema nije obavljena u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati u frižideru (2 °C do 8 °C). Ne zamrzavati.
Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja leka, videti odeljak 6.3.
ELREXFIO 40 mg/ml rastvor za injekciju
Bočica (staklo tip 1) sa 1,1 ml rastvora, zatvorena čepom (butil guma) i aluminijumskom kapicom sa
flip- off poklopcem, koja sadrži 44 mg elranatamaba. Veličina pakovanja: 1 bočica.
ELREXFIO 40 mg/ml rastvor za injekciju
Bočica (staklo tip 1) sa 1,9 ml rastvora, zatvorena čepom (butil guma) i aluminijumskom kapicom sa
flip- off poklopcem, koja sadrži 76 mg elranatamaba. Veličina pakovanja: 1 bočica.
Lek ELREXFIO 40 mg/ml rastvor za injekciju dostupan je kao rastvor spreman za upotrebu koji ne treba da se razblažuje pre primene. Nemojte mućkati ni tresti.
Lek ELREXFIO je bistar do blago opalescentan, bezbojan do svetlosmeđ rastvor. Rastvor ne sme da se primenjuje ako je došlo do promene boje ili pojave čestica.
Za pripremu i primenu leka ELREXFIO mora da se koristi aseptična procedura. Uputstvo za pripremu
Bočice leka ELREXFIO 40 mg/ml rastvor za injekciju namenjene su samo za jednokratnu upotrebu.
Lek ELREXFIO treba da se pripremi prema uputstvu navedenom u nastavku (videti Tabelu 9) u zavisnosti od potrebne doze. Preporučuje se korišćenje bočice sa pojedinačnom dozom od 44 mg/1,1 ml (40 mg/ml) za svaku dozu u protokolu sa postepenim povećanjem.
Tabela 9. Uputstvo za pripremu leka ELREXFIO
| Potrebna doza | Zapremina doze |
| 12 mg (1. doza u protokolu sa postepenim povećanjem doze) | 0,3 ml |
| 32 mg (2. doza u protokolu sa postepenim povećanjem doze) | 0,8 ml |
| 76 mg (puna terapijska doza) | 1,9 ml |
Odlaganje
Bočicu i sav preostali sadržaj nakon jednokratne upotrebe treba baciti. Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.